Sura 27:88 Planine Hodaju Sura 27:88 وَتَرَى الْجِبَالَ تَحْسَبُهَا جَامِدَةً وَهِيَ تَمُرُّ مَرَّ السَّحَابِ ۚ صُنْعَ اللَّهِ الَّذِي أَتْقَنَ كُلَّ شَيْءٍ ۚ إِنَّهُ خَبِيرٌ بِمَا تَفْعَلُونَ Korkut Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. Mlivo I vidiš planine, misliš nepokretne su, a one se kreću kretanjem oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavršio svaku stvar. Uistinu! On je o onom šta činite Obaviješteni. ---------- kotadikcija Po Sura 27:88 planinski masivi se kreću poput oblaka: »Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, to je Allahovo delo koji je sve savršeno stvorio.« - Po Sura 31:10 planine su već nepomične: »Nebesa je, vidite ih, bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese, i po njoj životinje svih vrsta razasuo.«

Sura 7:127 Koliko su bogova obožavali Egipćani? 78. Koliko su bogova obožavali Egipćani? Priča Mojsijeve konfrontacije sa faraonom je vrlo prominentna tema u Kur'anu. Ispričana je na skoro desetak mjesta. Kada se učini pažljiva usporedba, vide se mnoge nekonzistentnosti. Nakon Mojsijevog obračuna sa vračarima Egipta u kojem su Mojsijeva čuda bila toliko ubjeđujuća da su vračari povjerovali u Mojsijevog Boga, faraon ih kažnjava za takvu izdaju. Čitamo da su se velikani egipatskog naroda žalili faraonu: Sura 7:127 „I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?” Reče: “Pobit ćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, a uistinu smo mi nad njima pokoritelji.” (Mlivo) · Kako je to često slučaj u svim lažnim religijama, kada su suočeni sa istinom i osjećaju se ugroženima – reagiraju nasiljem. Kur'anski faraon navodno namjerava ubiti Mojsija (40:26) i/ili sinove Izraela (7:127, 40:25), vrlo slično kao Muhamed koji je naredio da se ubiju mnogi individualci koji su sumnjali u njegov religiozni autoritet, a čak je eliminirao i cijeli klan židova, Banu Qurayza. Glavna točka je ovo: Velikani Egipta ističu da bi Mojsijeva pobjeda mogla rezultirati napuštanjem bogova Egipta, i prihvaćanjem Mojsijevog Boga. To svjedoči da su Egipćani bili politeisti u to vrijeme, obožavali su mnogo bogova. I još više, izjava velikana pravi razliku između faraona i bogova kada kaže 'ostavit će tebe i tvoje bogove'. Faraon nije identičan sa bogovima, i bogovi faraona su također i bogovi Egipćana, jer nema smisla reći da će Egipćani napustiti neke bogove ako ih nisu već bili štovali. Taj redak svjedoči činjenici da su se u Egiptu u Mojsijevo vrijeme štovali mnogi bogovi, i govori se da su bogovi faraona bili također i bogovi njegova naroda. A, u drugoj verziji priče, Kur'an tvrdi da je faraon na Mojsijeva čuda i poruku odgovorio ovim riječima: Sura 28:38 „I reče faraon: “O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim mene. Zato mi zapali o Hamane, na ilovači, te mi načini toranj, da bih se ja uspeo bogu Musaovom. A uistinu, ja ga smatram (jednim) od lažova.” Drugim riječima, faraon tvrdi da je on jedino Bog svojemu narodu, Egipćanima, u direktnoj kontradikciji sa 7:127. U sažetku, Kur'an sadrži sljedeće kontradiktorne izjave o religiji Egipćana u vrijeme Mojsija: · Prema Suri 7:127 Egipćani štuju mnoge bogove · Prema Suri 28:38 faraon je jedini bog Egipćana Sljedeće pitanje bi bilo – što povijest govori o religiji antičkih Egipćana? Jesu li Egipćani imali mnogo bogova ili samo jednog boga? Pošto to možda nije bilo isto kroz cijelu povijest, morali bismo postaviti specifičnije pitanje: Koju su religiju Egipćani imali u vrijeme Izlaska Izraela? Nezavisno od odgovora na to povijesno pitanje – tenzija i kontradikcija u Kur'anu ostaje. Kur'an govori i da su imali samo jednog boga (faraona), i da su imali više bogova. Ti stihovi ne govore o različitim vremenima u egipatskoj povijesti, nego izričito govore o istom faraonu, odmah nakon obračuna s Mojsijem. Zapravo, povijest nam govori da su egipćani obožavali više bogova. Uviđajući tu povijesnu grešku u formulaciji Kur'ana, kasni komentator Kur'ana Muhamed Asad pokušava umanjiti štetu svojim komentarom na Suru 28:38: „U svjetlu činjenice da su antički Egipćani obožavali mnogo bogova, ovu izjavu faraona NE TREBA SHVAĆATI DOSLOVNO; nego pošto je svaki faraon bio viđen kao inkarnacija božanskog principa, kao takav – on je uzimao – i primao – obožavanje svojeg naroda kao njihovog 'Najvišeg Gospodara' (79:24), sadžravajući u sebi sve osobine koje se pripisuju bogovima.“ (Muhamed Asad, Poruka Kur'ana (Gibraltar, 1994) Evidentno je da je Asadovo objašnjenje izmišljeno prema potrebi, jer ne postoji ništa u kontekstu što bi sugeriralo da izjavu ne treba shvaćati doslovno. Asadov komentar je osnovan na svjesnosti da ta tvrdnja o faraonu proturječi povijesnim činjenicama, i s toga je morao naći neki odgovor da bi objasnio tu grešku. Asad navodi da je faraon u sebi sadržavao sve osobine božanstva – a to je tvrdnja za koju on nema nikakvog dokaza. Povijest svjdoči da su Egipćani štovali mnogo bogova, i izgradili su mnoge hramove posvećene tim bogovima. To da je postojao nekakav božanski princip koji je bio ukomponiran u faraona je izmišljotina samog Asada. Ne postoji izvor za tako nešto. I još više, tekst Kur'ana proturječi Asadu, kada Sura 7:127 pravi eksplicitnu razliku između faraona i bogova. Kasni Abdullah Jusuf Ali je mnogo iskreniji i vjerniji arapskom tekstu Kur'ana kada objašnjava faraonovu tvrdnju u fusnoti Sure 28:38 „Faraon je tvrdio da je on sam Bog – ne jedan bog od mnogo njih, nego JEDINI BOG: ''Ja sam vaš bog najviši''. On nije vidio razlog da se njegovi ljudi klanjaju bilo kome osim njemu.“ Neki muslimani će reći da je faraon tu lagao. Ljudi lažu kada očekuju da će postići neku prednost s tim, za razliku od toga da kažu istinu. Lagati ljude koji već znaju istinu je besmisleno i samouništavajuće. Uostalom, dok je faraon to govorio – tu su bili velikani njegova naroda, a možda i Mojsije i Aron. Zašto bi faraon napravio od sebe budalu pred velikanima svojega naroda? Farao je rekao 'Ne znam da imate drugog boga osim mene' – to je informacija. Faraon govori ono što zna (ili ono što on misli da zna). Nerazumno bi bilo reći da faraon nije znao za religiju svojeg naroda. Nije kredibilno da su se obadvije verzije stvarno dogodile. Drugim riječima – barem jedna od te dvije verzije je fikcija, izmišljena priča.

Sura 10:47 Poslanici celom svjetu 5. Jesu li bili dani poslanici cijelom čovječanstvu prije Muhameda? Allah je navodno poslao upozoritelje svim ljudima (10:47, 16:35-36, 35:24), Abraham i Jišmael su specijalno bili posjetili Meku i izgradili Kaabu (2.125-129). A Muhamed je navodno bio poslan ljudima koji nikada prije nisu imali poslanika (28:46, 32:3, 34:44, 36:2-6). Taj članak podiže i druga pitanja: Što za Huda i Saliha koji su navodno bili poslani Arapima? Što za knjigu koja je navodno bila dana Jišmaelu? Dakle, ako su Abraham i Jišmael izgradili Kaabu, onda su zasigurno bili primili i instrukcije za rituale koji bi se obavljali tamo (naravno, to je samo prema mišljenju i vjerovanju muslimana, to nije osnovano na stvarnim povijesnim činjenicama). I ako su Jišmael i Abraham primili knjige, zar ne bi oni podijelili te knjige sa ljudima s kojima su živjeli? Sura 7:65 „A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" Pisac Kur'ana je pretpostavljao da čitači/slušatelji Kur'ana već z naju priču i sudbinu Hudinih ljudi. Zato nije osjećao da je potrebno objasniti tko su oni bili, odakle su bili itd. Jusuf Ali u komentaru na 7:65 daje dodatne detalje za nas koji smo ostavljeni u mraku u vezi toga: „Ljudi Ada sa svojim prorokom Hudom su spomenuti na mnogo mjesta… Ta priča pripada arapskoj tradiciji. Njihov pred Ad je bio četvrti u generaciji od Noe, bio je sin Ausa, sin Arama, sin Sama i sin Noe. Zauzimali su veliko područje Saudijske Arabije, ulaza u Perzijski zaljev do Jemena na južnom kraju Crvenog mora.“ Prema islamskoj teologiji, poslanik (rasul) je onaj koji prima knjigu, dok proroci (nabi) ne primaju knjige, nego samo bivaju poslani da opominju ljude da slijede ono što je bilo prije objavljeno. Kur'an, u drugu ruku tvrdi drugačije. Sura 2:213 govori o tome kako je Allah slao proroke sa knjigama da upozori ljude. Sura 3:79 također. S toga, uzimajući Kur'an i islamsku teologiju u obzir, Jišmael, Hud i Salih (26:142-143) su bili proroci i poslanici koji su primili knjige za svoje zajednice. Drugim riječima, svi navedeni stihovi pretpostavljaju da je čak i prije Muhameda Allah slao proroke i poslanike svakoj naciji što očigledno uključuje i Arape, naročito Arape iz Meke za koje muslimani tvrde da su Jišmaelovi potomci. Sve to je kontradiktorno sa: Sura 28:46 „Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili…“ Sura 32:3 „a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.“ Sura 34:44 „A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.“ Ovi ajeti se slažu sa Biblijom, jer prema Bibliji niti je Abraham vidio Meke, niti je Jišmael vidio Meke, niti su mogli izgraditi Kaabu, niti su dobili neke knjige, niti je Jišmael bio prorok od Jahve. Što onda za Jišmaela, Saliha i Huda koji su bili poslani arapskim nacijama kao poslanici, što je u direktnoj kontradikciji sa Surom 34:44? Nadalje, eksplicitno je rečeno da je Jišmael primio knjigu u Suri 6:89, ali Sura 34:44 kaže da Arapi nisu primili knjige prije Muhameda. Ostavljamo muslimanima da se misle je li istina da je Jišmael primio knjigu kao što kaže Kur'an, ili nije, kao što kaže Kur'an.

Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/dio-5-serijat-i-bozanska-zastita.html?view=sidebar https://www.answering-islam.org/PQ/ch20-index.htm#ch20 https://www.answering-islam.org/PQ/ch21-index.htm#ch21 https://www.answering-islam.org/PQ/ch22-index.htm#ch22 POGLAVLJE XX: ŠARIJA "KOJI JE MUHAMMAD POKRENIO"? Zamagljivanje 'Izvornog' Islama (sakrivanje 'Izvornog' Din / Religija)

Zamjena čovječanstva drugom rasom? (Sura 4: 133) Zamjena čovječanstva drugom rasom? Sura an-Nisa ' (4: 133) PickthallJusuf AliShakirSher AliRashad Khalifa Ako hoće, može vas ukloniti, ljudi, i proizvesti druge (umjesto vas). Allah je to u stanju.Da je Njegova volja, mogao bi vas uništiti, o čovječanstvo, i stvoriti drugu rasu; jer On ima moć da to učini.Ako želi, može vas natjerati da umrete, ljudi! i dovesti druge; a Allah ima moć da to učini.Ako ON moli, MOŽE vas odvesti, ljudi, i dovesti druge umjesto vas; a ALLAH ima punu moć da to učini.Ako želi, može vas uništiti, ljudi, i zamijeniti druge na vašem mjestu. BOG je to sigurno sposoban. U Shakirovom prijevodu ovo je vrlo razumna izjava. U ovom stihu čak i Pickthall i Hilali / Khan prevode pojam kao "ljudi", a ne kao "čovječanstvo" kao što to čine u mnogim drugim stihovima. Jasno je da se obraća publici Muhammedovog recitiranja, a ne čovječanstvu u cjelini. Yusuf Ali inzistira da se i dalje prevodi kao "čovječanstvo", jer ga je tako mnogo puta preveo u drugim stihovima. Da bi opravdao svoj prijevod "čovječanstvo", on tada mora izmisliti riječ "rasa" koja nije u tekstu, kao da Allah prijeti da će čovječanstvo zamijeniti drugom vrstom, umjesto da se samo okrene od onih koji su neposlušni i birajući druge ljude koji će slijediti njegovu riječ. Podrijetlo ove rasprave dolazi iz pitanja govori li se cijelom čovječanstvu u Kur'anu, što se negira u članku "Mohammed je tvrdio da je upozornik samo za Arabiju" . Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Hebrejski Kuran (prjevod) Ich bin ein Textabschnitt. Klicken Sie hier, um Ihren eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Ich bin ein Textabschnitt. Klicken Sie hier, um Ihren eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Quran_In_Herbew.pdf Holy-Quran-Hebrew-3-Surahs.pdf 1 Hebrejski Kuran.doc Ich bin ein Textabschnitt. Klicken Sie hier, um Ihren eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. hebrew Kuran fusnote.doc 1.doc 2.doc 3.doc 4.doc 5.doc 6.doc 7.doc 8.doc 9.doc 10.doc 11.doc 12.doc 13.doc 14.doc 15.doc 16.doc 17.doc 18.doc 19.doc 20.doc 21.doc 22.doc 23.doc 24.doc 25.doc 26.doc 27.doc 28.doc 29.doc 32.doc 33.doc 34.doc 35.doc 36.doc 37.doc 30.doc 38.doc 31.doc 39.doc 40.doc 41.doc 42.doc 43.doc 44.doc 45.doc 46.doc 47.doc 48.doc 49.doc 50.doc 51.doc 52.doc 53.doc 54.doc 55.doc 56.doc 57.doc 58.doc 59.doc 60.doc 61.doc 62.doc 63.doc 64.doc 65.doc 66.doc 67.doc 68.doc 69.doc 70.doc 71.doc 72.doc 73.doc 74.doc 75.doc 76.doc 77.doc 78.doc 79.doc 80.doc 81.doc 82.doc 83.doc 84.doc 85.doc 86.doc 87.doc 88.doc 96.doc 89.doc 97.doc 90.doc 91.doc 92.doc 93.doc 94.doc 95.doc 98.doc 99.doc 100.doc 101.doc 102.doc 103.doc 104.doc 105.doc 106.doc 107.doc 108.doc 109.doc 110.doc 111.doc 112.doc 113.doc 114.doc

Pitanje o korupciji Tore i Injila Tawraat (Tora) i Injeel (Evanđelje) se ne mijenjaju: Tako kažu muslimanski izvori Sam Shamoun Muslimanska web stranica (www.islam-qa.com ), odgovarajući na pitanje čitatelja (Pitanje # 2001: Korupcija Tavrata (Tore) i Injeela (Evanđelja ), citira određene muslimanske izlagače kako bi pokazala da Kur'an uči da je Biblija oštećena. Ipak, citirajući ove muslimane, oni zapravo dokazuju da korupcija na koju Kur'an misli nije tekstualna. Njihovi citati pokazuju da je iskrivljenje rezultat pogrešnog tumačenja ili promjene značenja teksta. Ovdje ćemo citirati muslimanski odgovor i dati neke komentare na citirano. Sav kapitalni naglasak je naš. Nakon citiranja sure 2:75, članak citira neke muslimanske tradicije: Qutaadah je rekao: "Fraza 'tada su je znali mijenjati nakon što su je shvatili' odnosi se na Židove, koji su ČULI Allahove riječi, a zatim su je promijenili nakon što su shvatili što to znači." Ebu 'Aaliyah je rekao: "Uzeli su ono što je Allah objavio u njihovoj Knjizi koja opisuje Muhammeda, a. S., I promijenili SVOJE ZNAČENJE." Ibn Zejd je rekao: "Izraz '[oni] su čuli Allahovu Riječ ( tevrat ), a zatim su je mijenjali' odnosi se na tevrat koji im je Allah objavio; promijenili su je, zabranivši ono što je dozvoljavala, a dopušteno je ono što je bilo zabranjeno, mijenjajući istinu u laž, a laž u istinu ... "[ Tafseer Ibn Katheer ] ODGOVOR: Pažljivo obratite pažnju na to što govore ovi izvori. Qatadah kaže da su Židovi promijenili Božju riječ nakon što su je čuli , što se očito odnosi na verbalno iskrivljenje tih riječi, da su Židovi mijenjali značenje onoga što su čuli. Qatadah ne govori ništa o tome da oni kvare tekst. Abu Aaliyah u osnovi kaže isto. Komentari Ibn Zejda također se mogu razumjeti na ovaj način, da su kao rezultat toga što su Židovi pogrešno protumačili svoje Pismo i zbog svojih tradicija učinili zakonitim ono što je zabranjeno i obrnuto. Gospodin Isus u osnovi je optužio religiozne Židove svoga vremena da čine isto: "Tada su farizeji i književnici došli Isusu iz Jeruzalema i rekli:" Zašto vaši učenici krše tradiciju starijih? Jer oni ne peru ruke kad jedu. " On im odgovori: „A zašto vi razbiti zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog:‘Poštuj oca svoga i majku’i‘Tko prijekori otac ili majka sigurno mora umrijeti.’Ali ti kažeš , "Ako bilo tko kaže ocu ili majci: Bogu je dano ono što biste od mene stekli, ne treba počastiti oca." Dakle, zbog svoje tradicije poništili ste Božju riječ. Licemjeri! Pa je li Isaiah prorekao o vama kad je rekao: "Ovaj me narod časti usnama, ali srce im je daleko od mene; uzalud me štuju, učeći kao nauke ljudskim zapovijedima." '"Matej 15,1 -9 Imajte na umu da Krist kaže da su farizeji odbacili Božje zapovijedi svojim tradicijama, tumačenjima, običajima itd., A ne kvareći tekst Svetog pisma. Nadalje, čak i da je Ibn Zejd mislio da je tekst Tore pokvaren, njegovi komentari odnosili bi se samo na Židove; pa čak i tada, samo za određenu skupinu Židova, jer ne bi svi Židovi miješali tekst svojih Pisama, baš kao što i sam Kur'an svjedoči (Usp. sura 3: 113-114, 199). Osim toga, on ne govori ništa o kršćanima koji kvare tekst, a opet znamo da su i kršćani kopirali i čuvali Hebrejske spise. Zapravo, komentari Ibn Zejda pretpostavljaju da su postojale neiskvarene kopije Svetog pisma dostupne za ispitivanje, inače, kako bi on (ili bilo tko drugi) znao što je Tora zapravo rekla o tome što je dopušteno ili zabranjeno? Sljedeći komentar odnosi se na značenje sure 4:46: Izraz "[oni] istjeruju riječi sa (svojih) pravih mjesta" znači da su ih NETOČNO TUMAČILI I RAZUMIJELI na način na koji to Allah nije namjeravao, čineći to namjerno i izmišljajući laži protiv Allaha. [ Tafseer Ibn Katheer ] Ibn Kathir jasno kaže da se korupcija ovdje odnosi na pogrešno tumačenje i nerazumijevanje, a ne na tekstualnu korupciju. Konačni odlomak koji oni navode je sura 5:13, nakon čega daju sljedeće komentare: "[Oni] su napustili dobar dio Poruke koja im je poslana" znači da su prestali slijediti njena učenja jer ih nisu željeli slijediti. Al-Hasan je rekao: "Nisu se pridržavali svoje vjere niti su se pridržavali dužnosti prema Allahu, bez kojih mu nijedno djelo nije prihvatljivo; njihova fitra (urođena priroda) nije bila zdrava i djela nisu bila ispravna." [ Tafseer Ibn Katheer ] Opet, nema apsolutno ništa u vezi s tekstualnom korupcijom da su Židovi i kršćani oštetili tekst Svetog pisma. Svi citati navedeni u ovom članku odnose se na iskrivljenje značenja Božjih riječi, da su neki od ljudi iz Knjige (konkretno Židovi) mijenjali otkrivenje namjerno ih pogrešno tumačeći. Za više informacija o ovoj temi pročitajte članke koji su ovdje objavljeni: http://answering-islam.org/Quran/Bible/ Kur'an o biblijskim člancima Sama Shamouna u odgovoru na početnu stranicu islama

Ja sam svi proroci JA SAM SVI proroci Ovaj je članak u tijeku. Posljednja riječ zasigurno još nije izgovorena. Ovo je prijedlog za daljnju raspravu i o ovoj je temi sigurno vrijedno rasprave. Pozdravljam sve povratne informacije. Budući da je većina tih misli prvotno objavljena na raspravi, ovaj je članak uglavnom u formatu koji se izravno i osobno obraća čitatelju / partneru za raspravu. Na diskusionoj grupi (raspravnom forumu) soc.religion.islam netko je spomenuo Muhammadovu izreku: "Kull ul-Nabîyîna Ana" ( ja sam svi proroci ). Pitao sam osobu koja je ovo objavila za referencu i ona mi je dala ovaj odgovor: Postoji nekoliko Ahadith koji nagovještavaju ovaj problem, među kojima je i sljedeće: "Anas ibn Malik je rekao, jednog dana je Božiji Poslanik, alejhi selam, klanjao jutarnju molitvu i popeo se na minber. Lice mu je bilo sjajno poput punog mjeseca. Zamolili smo Božijeg poslanika da protumači ajet Kur'a an: "... oni su s onima kojima je Allah pokazao naklonost poslanika i svetaca, mučenika i pravednika." [4:69] Rekao je, (ama-an-nabiyoona fa-ana ... ) Pod pojmom "Proroci" podrazumijevam se , pod pojmom "sveci" podrazumijeva se Ali ibn Abi Talib, pod "šehidima" se misli na mog ujaka Hamzu, a "pravednici" su moja kći Fatima i njezina dva sina Hasan i Husejn. " [Bihar'ul-Anwar sv. 7 Majlesi, citirano iz Riyaz ul Janan Fazl'u'llah ibn Mahmood al-Faresi] Bez obzira na autentičnost ove izreke ili njezino točno izvorno značenje, mislim da je to savršen naslov za neka zapažanja na koja želim skrenuti vašu pozornost. Sažetak prošle rasprave, Talut (Saul) U svom članku o priči o Talutu spomenuo sam da moja zapažanja o ovom odlomku nisu ograničena samo na te stihove već se slična otkrića mogu napraviti u raznim pričama kroz Kur'an. Nisam sve to napisao s istim detaljima kao što sam to učinio za analizu priče o Talutu, ali želim vam dati barem još nekoliko razmišljanja o ovoj temi, tako da znate o čemu govorim . Tvrdio sam da u priči o Talutu postoje mnoge razlike u biblijskom izvještaju. Samo je ovo vrijedno pažnje, ali samo po sebi nije snažan dokaz da Kur'an nije u pravu, iako je s povijesnog gledišta vjerojatnije da je izvor koji je bliži događaju točan, a ne onaj koji uklanjaju mnoga stoljeća i druga nacija. na drugom mjestu. Muhammad je na mnogo načina udaljen od stvarnih događaja, a sa znanstvenog gledišta (načina na koji povjesničari rade s izvorima) njegove priče nemaju vjerodostojnost u odnosu na biblijske zapise. Ali pretpostavimo, mi imamo te priče i prema njima se ophodimo što je moguće više. Kako ćemo se odlučiti između njih? Tvrdio sam da nije bilo uočljivog razloga da biblijski pisci promijene stvarne događaje. Nedostaje im motivacije za tako složenu krivotvorinu. S druge strane, pokazao sam da se većina pojedinosti u kojima se Kur'an razlikuje od Biblije može uporediti sa stvarnim povijesnim događajima u Muhammedovom životu i događajima njegovih suputnika, pa shodno tome kur'anski tekst izgleda poput propovijedi njegovom suputnici, koristeći biblijsku priču samo kao kostur i pretvarajući je u suvremenu prispodobu kako bi je učinili porukom sadašnjim slušateljima uključivanjem NJIHOVE trenutne situacije u priču tako da ona odmah postane relevantna. Muhammad koristi pripovijedanje priča kao metodu propovijedanja muslimanskoj zajednici. Zasad sažetak mojeg argumenta. Ako još niste pročitali moj članak o Priči o Talutu , možda biste to htjeli učiniti sada, jer pretpostavljam u nastavku da ste ga upoznali. U nastavku želim tvrditi da ta zapažanja nisu svojstvena samo priči o Talutu, već da se Muhamed projicira u mnoge priče iz Biblije, pa čak i u nebiblijski materijal, i u tom smislu citat odabran kao naslov za ovaj je članak istinit, on je zaista "svi poslanici" kako su predstavljeni u Kur'anu. Kamo god se okrenuli, zaista čitamo o Muhammedu i njegovoj poruci, a ne o prorocima čija imena on nosi u nekoj određenoj priči. Primijenit ću istu metodu kao u mojim razmišljanjima o Talutu. Identificirat ću nekoliko pripovijesti koje se odnose na biblijske zapise i promatrati koji su detalji različiti (to je dio koji treba objasniti), a zatim ću te razlike usporediti sa činjenicama iz Muhamedovog života i proročke karijere. Motivacija za razlike postaje očita kao želja da se priča učini "relevantnom za danas", što je moglo biti planirano (kao što sam uvjeren da je kod nekih od njih) ili podsvjesno, kao što bi to moglo biti u drugima. Ovo bi trebalo biti dovoljno kao uvodno objašnjenje u vezi sa zadatkom i metodologijom ovog članka. Okrenimo se daljnjim zapažanjima o kur'anskom predstavljanju raznih drugih poslanika. Noa Prema Bibliji, od poplave su spašeni samo Noah i njegova obitelj / obitelj, tj. Noa, njegova supruga i njihova tri sina Shem, Ham i Japhet, kao i njihove supruge, ukupno osam ljudi. Zašto Kur'an mijenja priču i tvrdi da su se izgubili neki članovi proroka (njegov sin [11:43] i njegova supruga [66:10])? S druge strane, čini se da Muhammed dodaje neke Noine drugove kao one koji su spašeni [11:27, 11:40]. Sura 66:10 tvrdi da je Noina supruga otišla u pakao. To ne mora značiti da je umrla u poplavi. U to je vrijeme mogla biti spašena, ali tada je kasnije bila "nevjerna" (neposlušna svome mužu proroku). U svakom slučaju, tvrdnja da je njegova supruga otišla u pakao svojstvena je Kur'anu i ne nalazi se u Bibliji. Nadalje, zašto Kur'an govori o Nuhu kao "protjeranom" od strane njegovog naroda [54: 9]? Ništa takvo se ne nalazi u Bibliji, ali zvuči, opet, sasvim ispravno za Muhammeda. Ovu istu "temu" kako smo "istjerani" vidjeli smo u priči o Talutu. A let iz Meke u Medinu naizgled je bio traumatično iskustvo Muhammeda. Nije ni čudo što se pojavljuje tako često. (Zapravo, sam Kur'an forsira usporedbu između odbijanja Muhammeda od strane Mekanaca [54: 3-8] i odbijanja Nuha od strane njegovog naroda [54: 9-16].) Što je s obitelji i prijateljima? S jedne strane, Muhammedovu poruku odbacuju mnogi u njegovoj obitelji (klanu), dok s druge strane on ima pratioce / sljedbenike koji vjeruju u njegovo propovijedanje. Dakle, on kaže svom narodu da se prorokovi drugovi spašavaju, jer kakav bi poticaj bio za one koji bi se spasili samo obitelj? S druge strane, zašto su Noin sin i supruga izgubljeni? Muhammad nije našao vjere u cijeloj svojoj obitelji, a ponekad su se i njegove žene urotile protiv njega. Dakle, daje im jasno upozorenje uključivanjem u Kur'an: Ako budeš prorokova žena, neće ti pomoći ako se ne urediš i ne budeš poslušao. O uključivanju / isključenju raznih izgubljenih ili spašenih ljudi na Noinoj barci detaljnije se govori u članku, Noa i njegov sin . Mojsije Sličnu dinamiku vidimo u priči o Mojsiju prije faraona. Jedan detalj različit od biblijskog izvještaja je reakcija faraonovih mađioničara. Sukob između Mojsija i čarobnjaka sasvim je različit u Kur'anu i Bibliji, ali nemojmo gledati sve detalje, samo jedan zanimljiv djelić. Prema 7: 120, nakon prvog obračuna čarobnjaci odmah priznaju vjeru u Mojsija i Boga Mojsijeva i Arona zbog njegovih nadmoćnih moći (u Bibliji mađioničari prepoznaju suočavanje s višom silom tek nakon treće kuge [ Izl 8:19], ali nikada ne ispovijedaju istinsku vjeru). Sljedeći događaji prema Kur'anu nisu u Bibliji: faraon im prijeti da će ih mučiti ako nastave ispovijedati vjeru u Mojsija i njegova Boga. U Kur'anu mađioničari inzistiraju na svojoj novoj vjeri, pa čak faraonu kao odgovor propovijedaju "muslimansku teologiju". U Bibliji ih nalazimo da se i dalje drže faraona kao njegovih službenika za još mnogo pošasti, čak i nakon što su između njih prepoznali da to mora biti od Boga. Ali oni ne postaju Mojsijevi sljedbenici, kao što implicira Kur'an. Ova razlika u Kur'anu ponovo se poklapa s Muhammedovom pričom u Meki. Brojni su službenici moćnih ljudi vjerovali u Muhammeda, ali njihovi pretpostavljeni nisu, a prijetili su im, a ponekad i mučili (kao što je roba Bilala mučio njegov gospodar zbog vjere u Muhameda). Ovo je veza i propovijest ohrabrenja u ovoj priči. Ostanite čvrsti, kao što su čarobnjaci čvrsto stajali nakon što su prepoznali istinu i razgovarali su o svojoj vjeri sa svojim gospodarom, umjesto da se prepuste njegovim prijetnjama. Muhammed ohrabruje svoje vjernike da čine isto što i ovi uzorni vjernici, koji se mole svome Gospodaru za postojanost i strpljenje. Dobar savjet, bez pitanja; međutim, on se ne temelji na činjeničnoj povijesti, već je stvoren kako bi ohrabrio prisutne slušatelje.(O odlomcima u vezi s egipatskim mađioničarima govori se uovaj članak .) Vrlo slično zapažanje može se iznijeti u vezi sa surom 66:11, gdje čitamo da je faraonova supruga navodno bila vjernica Mojsijevoj poruci i Bogu. To se ne nalazi u Bibliji. Što je motivacija? Znamo da su neke žene i sinovi moćnih ljudi u Meki vjerovali Muhammedu i oni bi, poput faraonove žene, poželjeli "O moj Gospodaru! Sagradi mi, u blizini Tebe, ljetnikovac u vrtu. I spasi me od Faraon i njegova djela. I spasi me od onih koji griješe. " Ovo je opet vrlo "kur'anska / islamska" teologija koja se stavlja u usta faraonovoj ženi, baš onako kako bi je molio sljedbenik Muhammeda, progonjen od vlastite obitelji, ali ovo nije moguće povezati sa bilo što u Bibliji, i što je više, nigdje Mojsije ne propovijeda o "vrtu"što je s druge strane istaknuta tema Muhamedove poruke. Opet, ovo je Muhamed koji propovijeda svojim suputnicima pod vlašću moćnih protivnika njegovoj poruci, ne da bi odustao, već da bi bio poput faraonove žene (što je nadoknadio za njihovo ohrabrenje). Također, u Suri 5:20, Moses govori sa Muhammedovim stajalištem ili "vremenskom perspektivom": Sjetite se kako je Mojsije rekao svom narodu: "O narode moj! Sjetite se Allahove naklonosti prema vama, kad je među vama stvorio proroke, učinio vas kraljevima i dao vam ono što nije dao nijednom od naroda." O tome se detaljnije govori u drugom članku . Obećana zemlja Možda je najizneđujući element u kur'anskoj verziji priče o Mojsijeu i faraonu činjenica da je u Kur'anu zemlja obećana Izraelskoj djeci Egipat. Dokazi za ovaj zaključak predstavljeni su u članku Izrael, Kur'an i obećana zemlja . Ovdje se želimo zapitati: Koja je poruka prenesena njegovoj publici kad Muhamed propovijeda da su "djeca Izraela preuzela zemlju faraona i njegov narod"? Stvar je jasna: Vjernici preuzimaju zemlju nevjernika. To je načelo, to je konačni cilj. To je Muhammed prakticirao u svom životu i misiji. Osvojio je cijelu Arabiju, a nevjernici su ili protjerani ili porobljeni, ali je zemlja pala na muslimane. U stvari, Kur'an sasvim otvoreno kaže da Allah vraća stvari nevjernika Muhammedu (implicirajući da su oni s pravom njegovi), a hadis čak kaže da zemlja pripada (Allahu i) Muhammedu, vidi ovaj članak . U tom okviru, kuransko učenje o pretvaranju Egipta u zemlju obećanu Mojsijevim sljedbenicima više nije stvarno iznenađujuće; odjednom to ima smisla. Iako je povijesno pogrešno, to je jednostavno specifični izraz općeg islamskog principa da vjernici preuzimaju zemlju nevjernika. Faraon i njegovo vijeće odbacili su Mojsijevu poruku. Stoga Mojsijevi sljedbenici preuzimaju njihovu zemlju. Ovim smo zapažanjem vjerojatno pronašli glavnu motivaciju za ovu konkretnu lažnu tvrdnju Kur'ana. [Članak, Usvajanje prilagođavanjem , pruža još jedan element koji je tome možda i pridonio.] Očito je da autora Kur'ana ne zanima podučavanje istine, već samo zloupotrebljava prošle priče da bi propovijedao svojoj sadašnjosti publika. Uzurpira Božju povijest i prepisuje je za svoje potrebe. Laže o prošlosti kako bi opravdao sadašnju akciju i dnevni red. Autor Kur'ana izložen je kao manipulator, kao kovač povijesti, kao lažov. Josipa U priči o Josipu nalazimo ga kako daje sljedeću izjavu: Uistinu, napustio sam religiju ljudi koji ne vjeruju u Allaha i koji su nevjernici na onom svijetu. I slijedio sam religiju svojih otaca, Abrahama, Izaka i Jakova, i nikada ne bismo mogli pripisati nijednog partnera Allhahu. Ovo je iz Allahove milosti prema nama i čovječanstvu, ali većina ljudi ne zahvaljuje. ... S. 12: 36-45 Kako je Josip mogao NAPUSTITI vjeru naroda, kad njegov otac, pra- i pradjed nikada nisu štovali druge bogove? Možete napustiti samo ono u čemu ste bili. Inače je to "odbijanje pridruživanja" (štovanje bogova u Egiptu nakon što je Egipćanima prodan kao rob). Ova se izjava ne uklapa u Josipovu biografiju, ali se opet savršeno uklapa u život Muhameda, pokazujući opet da doista govori Muhamed, koji iznosi vlastito iskustvo (napuštanje arapske poganske religije i slijeđenje Abrahamove religije ... ) u usta Josipa. Isus Do sada o Noi, Josipu i Mojsiju. Pogledajmo na brzinu i Isusa Kur'ana. Ne sjećam se gdje je to bilo, ali negdje sam pročitao da je Muhammed rekao nešto poput "od svih proroka ja sam najsličniji Isusu ..." A u drugim izvorima izvijestio je rekavši: "Proroci su braća različitih majki, ali njihova je religija jedna. Od svih ljudi ja sam najzaslužniji da budem brat Isusova Sina Marijina, jer između mene i njega nije bilo proroka." [Al Hendy, Kanzol 'Ummal , sv. 17, hadis br. 1033] Prenosi Ebu Hurejru: Allahov Poslanik je rekao: "I na ovom i na onom svijetu, ja sam najbliži od svih ljudi Isusu, sinu Marijinom. Proroci su braća po ocu; majke su im različite, ali vjera im je jedna . " [ Sahih Al-Bukhari , svezak 4, knjiga 55, broj 652] Prenosi EbuHurejra: Poslanik (peace_be_upon_him) rekao je: Nema proroka između mene i njega, to jest Isusa (peace_be_upon_him). ... [Sunan od Ebu Davuda, knjiga 37, broj 4310] U Injilu 't Tufuliyyah poznatijem kao arapsko "Evanđelje o djetinjstvu Isusa Krista", arapskom prijevodu izvorno koptske apokrifne basne iz Egipta, iz 2. stoljeća, nalazimo: ... Isus je progovorio kad je bio u kolijevci i rekao svojoj majci: "Marijo, ja sam Isus Božji Sin, Riječ koju si iznijela prema izjavi anđela Gabrijela i Otac moj ima poslao me za spas svijeta. " U ovoj basni o Isusovom rođenju nalazimo tvrdnju da je Isus govorio u kolijevci. Ovo je vrlo neobična tvrdnja i možda je Muhammedu skrenuo pažnju. Možda je neka heretička kršćanska sekta s kojom se susreo držala ovu priču istinitom. Međutim, primijetite i sličnosti i razlike u kur'anskom izvještaju u suri 19: 28-34: "O sestro Aaronova! Otac tvoj nije bio zao čovjek, a majka nije bila bludnica. Tada je pokazala na njega. Rekli su: Kako možemo razgovarati s djetetom u kolijevci? Rekao je:" Zaista sam Allahov sluga. Dao mi je Knjigu i učinio me prorokom. I učinio me blagoslovljenim ma gdje god bio, i zapovjedio mi molitvu i milostinju sve dok ostajem živ, i (učinio me) poslušnom prema onoj koja mi je rodila, a nije me učinio arogantnom, bez blagodati. Mir na meni onog dana kad sam se rodio, i dana kada umrem i dana kad ću biti živ Takav je bio Isus, sin Marijin: (ovo je) izjava istine u koju sumnjaju. Većina onoga što Isus navodno ovdje govori su dobre stvari, ali iz njegovih usana dolazi izrazito muslimanska teologija. Jasno je da je Muhammed uzeo priču o govoru u kolijevci, ali je Isusu stavio različite riječi i natjerao ga da propovijeda "Muhammedovu poruku". Iako u drugom odlomku Kur'an zadržava naslov "Božja riječ", Muhammed je očistio "sina Božjeg" i "Oče moj" i "poslao na spas svijeta", jer to nije odgovaralo njegova teologija. Međutim, dio koji mi je ovdje najzanimljiviji je sljedeći. Isus je kao novorođenče iz kolijevke natjeran da kaže: "Dao mi je Knjigu i učinio me prorokom." Izjava je u prošlom vremenu. Moje pitanje je: Kada je Isus dobio ovu knjigu? Kad je imenovan prorokom? Ako bi netko ovu izjavu čitao "logično", to se moralo dogoditi prije njegova rođenja. S druge strane, Muhammad postaje prorok tek sa 40 godina i treba mu 23 godine da primi svoju knjigu dio po dio. Ne izgleda li to čudno u usporedbi? Pa, predložio bih, prilično nezainteresiran za "logičku koherentnost" (istu vrstu nekoherentnosti vidjeli smo u nekoliko Talutovih izjava), Muhammad želi propovijedati poruku svojim slušateljima. A poruka je da je on baš poput ranijih proroka. Dakle, njegova glavna tema o sebi je da je "on prorok" i da je "dobio knjigu". Dakle, to je ono što on stavlja u usta novorođenom Isusu iako to nema previše smisla. Priča o govoru u kolijevci bila je prije i vjerojatno mu je bila poznata, ali uzeo je neke slobode u onome što će Isus govoriti u znak podrške Muhammedu,čineći Isusovu poruku identičnom Muhamedovoj poruci, "potvrđujući" se ovom metodom. Glavni razlog zbog kojeg Kur'an govori o "knjizi danoj Isusu" vjerojatno je Muhammedovo očekivanje da će naći veće prihvaćanje ako je sličan već prihvaćenom poslaniku. Budući da većina Arapa uopće nije znala puno o židovskim ili kršćanskim svetim knjigama, "informacije" o tim prorocima koje im je Muhamed dao u Kur'anu bile su većina onoga što su ikad znale. Muhammad nije razmišljao o kasnijim vremenima kada bi to moglo postati "kontradikcija sa stvarnošću u vanjskom svijetu". Zapravo, možda to ni sam nije znao. Upoznao je neke široke ideje, ali ne i detalje iz svetih spisa. Razmišljao je samo o svojoj legitimaciji prema arapskim plemenima oko sebe koji gotovo ništa nisu znali o istinskom kršćanstvu. Mislim da je to i razlog što je Muhammed pronašao relativno malo obraćenika među židovskom i kršćanskom manjinom u Arabiji. Znali su da se njegova poruka ne poklapa s njihovim spisima. Židovska plemena u Medini nisu ga prihvatila i kao odgovor ih je protjerao ili ubio [vidi članke o židovskom plemenu Banu Qurayza ]. Delegacija kršćana iz Najrana posjetila ga je i nekoliko dana raspravljala s njim, ali je na kraju rekla da on nije valjani prorok i ponovno otišla. Muhammedu to nije bilo drago, a kasnije je donio odluku da Arabija ne može sadržavati ljude različitih religija i da ljudima iz knjige nije mjesto u hidžazu. Uglavnom su na kraju protjerani ili čak ubijeni. Nije mogao dopustiti onima oko sebe koji bi svojim pravim spisima neprestano osporavali njegov vjerski autoritet. A imamo čak i vrlo čudnu formulaciju "Mir na meni ...", nešto što nikada nije bilo nigdje u Bibliji. Možda je to jedan od izvora koji govori "Mir neka je s njim", da je Muhammed toliko želio da ljudi to kažu o njemu, on je to ovdje ubacio, čineći da Isus to govori ne samo o drugima, već i o sebi, dajući Muhammedu razlog da isto traži od svojih sljedbenika. I to se vjeruje do danas. Zanimljivo je i da Kur'an tvrdi da je Allaha i Isusa i Muhammeda spasio od spletke nevjernika i od smrti pomoću "božanske prijevare". Ali kad je Isus postao svjestan njihove nevjerice, zavapio je: Tko će biti moji pomagači u Allahovoj stvari? Učenici rekoše: Mi ćemo biti Allahovi pomagači. Vjerujemo u Allaha i svjedočimo da smo se predali (Njemu) [doslovno: da smo muslimani ]. Gospodaru naš! Vjerujemo u ono što si objavio i slijedimo onoga koga si poslao. Upiši nas među one koji svjedoče (istini). I oni (nevjernici) su smišljali, a Allah smišljao (protiv njih): a Allah je najbolji kovač. (I zapamtite) kada je Allah rekao: O Isuse! Lo! Okupljam te i natjeram da se uspneš k Meni i čistim te od onih koji ne vjeruju i postavljam one koji te slijede iznad onih koji ne vjeruju do Dana uskrsnuća. Tada ćete se k meni (svi) vratiti i ja ću među vama presuditi ono u čemu ste se nekada razlikovali. Što se tiče onih koji ne vjeruju, kaznit ću ih teškom kaznom na dunjaluku i onom svijetu; i neće imati pomoćnika. S. 3: 52-56 Pickthall Kako izgleda Allahova spletka? Čini se da su razapeli Isusa, ali u stvarnosti Isus je uzdignut na nebo. Zatim zbog kršenja zavjeta i nevjerstva u Allahove objave i nepravdnog ubijanja poslanika i izreke: Naša srca su okorjela - Ne, ali Allah je na njih stavio pečat zbog nevjerstva, tako da oni vjeruju da neće spasiti nekolicinu - I zbog njihove nevjerice i njihovog govora protiv Marije strašan prokletstvo; I zbog njihove izreke: Ubili smo Mesiju, Isusa Marijinog sina, Allahovog poslanika - nisu ga ubili niti razapeli, ali to im se činilo ; i eto! oni koji se oko toga ne slažu sumnjaju u to; oni o tome ne znaju osim traženja nagađanja; ubili su ga ne sigurno . Ali Allah ga je uzeo k sebi. Allah je uvijek bio Moćan, Mudar. S. 4: 155-158 Pickthall A o Muhammedu se kaže: I kad oni koji ne vjeruju kovaju protiv tebe (O Muhammede) da te smrtno rane, ili da te ubiju ili tjeraju dalje; oni spletkare, ali Allah (također) kova spletke; a Allah je najbolji u spletkama. S. 8:30 Pickthall Čak i Yusuf Ali prepoznaje da je priča o Muhammedu i Isusu u raznim aspektima izuzetno slična, kad komentira 3:52: Priča o Isusu ispričana je s posebnom primjenom na vrijeme proroka Muhameda. Obratite pažnju na riječ pomoćnici (Ansar) u vezi s tim i na upućivanje na plotere u iii. 54. Bila je to jedina religija - Allahova religija, koja je u osnovi bila vjera Abrahama, Mojsija i Isusa. Argument teče: zašto onda sada podjelite i odbacujete živog Učitelja? Islam je: klanjanje Allahovoj volji. Svi koji imaju vjeru trebaju se pokloniti Allahovoj volji i biti muslimani . (Abdullah Jusuf Ali, Časni Kur'an , fusnota 392; podvuci naglasak moj) Opet, jer ne samo da je njihova poruka već čak i njihovo iskustvo toliko slično, stoga Muhammedova poruka mora biti autentična, a svi ljudi koji vjeruju trebaju biti muslimani. Godinama nakon što su moja vlastita zapažanja napisana i objavljena u ovom članku, otkrili smo knjigu Neala Robinsona, Krist u islamu i kršćanstvu [State University of New York Press, Albany 1991.], u kojoj on jasno priznaje da je Muhammed oblikovao Isusov život po svom vlastitom . Slijedi nekoliko odlomaka koji potvrđuju moje zaključke: SLIČNOST 'ISA I MUHAMMADA Poznato je da Kur'an prikazuje Isusa kao jednog od niza poslanika poslanih od Boga, seriju koja započinje s Adamom, a koja kulminira u Muhammedu privilegiranog pojedinca kojem je sam Kur'an upućen. Stoga nije iznenađujuće da Kur'an prikazuje Muhammeda i Isusa kao nekoliko zajedničkih stvari. Ipak, općenito se ne procjenjuje njihov opseg afiniteta. Poput Muhammeda, i kur'anski Isus naziva se 'prorokom' ( nabi ), 'glasnikom' ( rasul ) i 'slugom' ( 'abd ) Božjim. Kao i on, kaže se da je poslan kao 'milost' ( rahma). Dobio je objavu nazvanu "Evanđelje", baš kao što je Muhammed potom primio Kur'an. Isusovo učenje i učenje Evanđelja nazivaju se "mudrost" i "pravi put", "smjernice", "svjetlost" i "opomena" - pojmovi koji se ponavljaju kao opisi kur'anske poruke. Isus je proglasio dopuštenim neke stvari koje su Židovima bile zabranjene (3:50) baš kao što je to radio i Muhammed, jer su neki od detaljnijih zakona o hrani bili kazna nametnuta Židovima zbog njihovog neposluha i tako su bili opušteni za muslimane (6 : 146f). Ipak, Evanđelje je, poput Kur'ana, potvrda prethodnih Svetih pisama (3: 3). Njegov središnji potisak bio je identičan središnjem potisku Kur'ana - poziv za služenje i štovanje Boga. Za Isusa se kaže da je idolopoklonicima prijetio paklenom vatrom (5:72)i da je obećao raj onima koji su umrli boreći se za Božiju stvar (9: 111) - prijetnje i obećanja koja odgovaraju onima u Kur'anu. Štoviše, kaže se da je Isus prakticirao obrednu molitvu ( namaz ) i milostinju ( zekat ) (19:31), dvije temeljne vjerske obveze islama. S obzirom na sve ovo, ne treba čuditi da Kur'an također navodi da ih je objava upućena Isusovim učenicima potaknula da vjeruju u Boga i Njegovog poslanika i da su izjavili da su " pokorni " ( muslimun , tj. Muslimani ) (5: 111) i želio je da bude upisan "sa onima koji svjedoče" ( al-shahidin , tj. Oni koji uče muslimansko ispovijedanje vjere?) (3:53). Učiniti Isusa u Kur'anu prorokom koji poziva svoje učenike da umru "boreći se za Božiju stvar" i stavljajući naglasak na obrednu molitvu i zekat (fiksne mjere milostinje) u njegova usta posebno je jak pokazatelj da je Muhammed po uzoru na Isusa njegov vlastiti, budući da su ti elementi u suprotnosti s Isusovim životom i porukom koja se nalazi u evanđeljima. U oštroj suprotnosti s Muhammedom, Isus je izričito rekao da " moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Da jest, moje bi se sluge borile da spriječe moje uhićenje od strane Židova." Nigdje ne nalazimo Isusovu zapovijed da se bori, upotrebljava silu ili prisilu kako bi proširio svoju poruku ili uspostavio svoje pravilo. Čak je zabranio svojim učenicima da ga koriste oružjem da ga brane kad su vlasti došle s ciljem da ga uhite i ubiju (Matej 26: 52-53). S druge strane, Muhammad je osobno vodio desetke ratova i naredio svojim sljedbenicima da se bore još s ciljem da druge pokori pod vlašću islama. Isus je imao snažan molitveni život, ali ono što vidimo u Evanđeljima se jako razlikuje od onoga što se u islamu naziva "salat". To nije bio fiksni ritual, već vrlo osoban i prisan odnos s njegovim Ocem. Nema naznaka da je Isus ikada pridavao bilo kakvu važnost određenim vremenima molitve, određenom tekstu koji se izgovara ili utvrđenim ritualima kao što su muslimanski abdesti prije namaza, propisani broj sedždi itd. Itd. Robinson nastavlja: Iz onoga što je do sada rečeno, mora biti jasno da kur'anska predstava o Isusu služi legitimiranju Muhammeda dajući dojam da čini ono što je Isus radio prije njega. U jednom vrlo upečatljivom slučaju ovo postaje sasvim eksplicitno: O vi vjernici! Budite Božji pomagači kao kad je Isus Marijin sin rekao učenicima 'Tko će biti moji pomoćnici na Božji način?' Učenici su rekli: 'Mi smo Božji pomagači.' Skupina Izraelske djece vjerovala je, a grupa nije vjerovala. Podržali smo one koji su vjerovali protiv svojih neprijatelja i oni su izvojevali pobjedu. (61:14) Iako je ovaj odlomak vrlo sažet, njegov je smisao dovoljno jasan. Vjernike se potiče da se bore uz Muhammedovu stranu s obrazloženjem da će na taj način slijediti primjer Isusovih učenika i da će se poput njih pokazati pobjednicima. Riječ 'pomagači' ( ansar ) trudna je sa značenjem. To je službena titula koja je dana stanovnicima Medine koji su se okupili za Muhammedovu stvar (9: 100,107). Također igra s nasarom , kur'anski naziv za kršćane. Ne bi bilo potrebe za obećanjem pobjede da Muhamed i Isus nisu naišli na ruganje i protivljenje. Muhammedovi kritičari su mu se rugali zbog potrebe da jede hranu (25: 7). Ipak, Isus i njegova majka imali su slične potrebe (5:75). 'Znakovi' koje je Muhammed donio kao dokaz svog autoriteta - neponovljive objave Kur'ana - dovele su do navoda o čarobnjaštvu (21: 3, 38: 4f., 43:31). Ipak, iako su Isusovi "čudesni" znakovi "bili prilično različiti, i oni su izazvali ovaj odgovor (5: 110). (str. 36-38; podebljani naglasak moj) Razmotrimo dalje sličnost između onoga što Kur'an kaže o Isusu i onoga što kaže o Muhammedu. Michaud, koji je bio svjestan nekih paralela koje sam nabrojao, smatrao je nepotrebnim pretpostavljati da je Muhammed namjerno pomogao da ih proizvede. Njegovo je objašnjenje imalo dva dijela. Prvo je, slijedeći Harnacka i Schoepsa, pretpostavio da je Muhammed bio pod utjecajem židovskog kršćanstva i da je shodno tome isprva vjerovao da je religija koju je propovijedao usko nalik Isusovoj. Drugo, Michaud je sugerirao da su kasnije tradicionalni podaci o Isusu koji se nisu uklapali u sliku o njemu kao uzornom proroku u početku bili usklađeni s njim polaganim i dubokim duhovnim mukama koje su se dogodile unutar Muhameda.Prihvaćam vjerojatnost i židovskog kršćanskog utjecaja i dugoročne duhovne mukeali propitujem jesu li dovoljni da objasne sve sličnosti koje smo uočili. Na primjer, sigurno je značajno da postoji otkriće koje spominje kako se Muhammad izrugivao jedući na tržnici (25: 7) i drugo koje naglašava smrtnost Isusa i Marije i njihovu potrebu da jedu hranu (5:75). U sljedećim poglavljima spomenut ću neke jednako izvanredne paralele koje imaju utjecaja na tumačenje onoga što Kur'an kaže o djevičanskom začeću i o Isusovoj smrti. (str. 40; podebljani naglasak moj) Robinson je vrlo pristojan kad govori samo o "izvanrednim paralelama". Suočimo se. Muhammedovo preuređenje Isusa bilo je možda vrlo pametno u njegovom neposrednom okruženju, a možda je imalo i željeni učinak na neobrazovane poganske Arape koji nisu znali Bibliju i činjenice o Isusovom životu. Za njih su ove "paralele" mogle biti autentičnost Muhameda kao Božjeg proroka , ali oni koji poznaju Bibliju imaju suprotan učinak. Ovo nije trivijalnost, ovo nije pjesnička dozvola. Ovo laže o stvarnoj povijesti Isusova života i izvrće Božju objavu. Stoga su ova zapažanja snažni dokaz protiv Muhammedovog poslanstva . Ipak, postoji još mnogo toga. Razgovarajući o sličnostima između onoga što se o Muhammedu govori u S. 40:77, 10:46 i 13:40 s onim što se o Isusu govori u 3:55 i 5: 117, Robinson piše: MUHAMMAD I ISUS Ono što Kur'an kaže o Muhammedovoj sudbini na neki je način primamljivo slično onome što govori o Isusovoj sudbini. Prvo, postoje tri aje u kojima se glagol tawaffa javlja s Bogom kao subjektom i Muhamedom kao objektom radnje ... Sve su to kasna mekanska otkrića. Stoga su oni raniji od dviju medinskih aja gdje se isti glagol koristi u odnosu na Isusa ... Tri aje o Muhamedu i dvije o Isusu su jedine gdje se glagol koristi u aktivnom glasu s Bogom kao subjektom i s jednim od njegovih proroka kao objektom. Štoviše, u oba skupa aja sličan je naglasak na Božjem svjedočenju čovjekovih postupaka i na čovjekov povratak Njemu na prosudbu. To je previše da bi bila slučajnost; izjave o Isusu morale su se zasnivati na ranijim izjavama o Muhammedu ... Drugo, Muhammedovi protivnici smišljali su protiv njega, ali Bog je također smišljao: << Kad oni koji ne vjeruju planiraju da vas drže u okovima ili vas ubiju ili otjeraju, oni smišljaju i Bog smišlja. Bog je najbolji od smišljača. >> (8:30) Ovo je kasno mekansko ili možda rano medinsko otkriće. Slične stvari se govore o protivljenju drugim prorocima, uključujući Abrahama (14:47) i Saliha (27:50), ali fraza << Bog je najbolji od zavarača >> javlja se drugdje samo u naknadnom otkrivenju o Isusu: << Oni su smišljali i Bog je smišljao. Bog je najbolji od smišljača. >> (3:54) ... Treće, Muhamedov status Božijeg poslanika nije bio jamstvo da neće umrijeti ili ubiti: << Muhammed [je] samo glasnik. Glasnici su preminuli prije njega. Ako umre ili bude ubijen, okrećete se za petama ...? >> (3: 144) Ovo je medinsko otkriće. Izraz << preminuli su prije >> ( qad khalat min qabli ) pojavljuje se nekoliko puta u Kur'anu s osvrtom na prošle generacije i nestale narode, ali najbliža paralela ovoj konkretnoj aji nalazi se u naknadnoj objavi o Isusu: << Mesija Isusov sin Marijin [bio je] samo glasnik. Glasnici su preminuli prije njega >> (5:75). Kad je objavljeno 3: 144, Muhammad je očito bio svjestan vjerojatnosti svoje smrti u bliskoj budućnosti. Kako bismo onda trebali tumačiti činjenicu da 5:75, naknadna objava o Isusu, očito odjekuje ovom ajom? Predlažem da se namjerava protuteža pozivanju na Muhamedovu predstojeću smrt naglašavajući Isusovu smrtnost, ali bez stvarnog poimanja 4: 156-9 koji je negirao da je Isus ubijen ili razapet. (str. 113-115) Opet, nije važno samo koliko su slične izjave o Isusu i Muhammedu u Kur'anu, već koliko su istodobno različite u usporedbi s Isusom iz Biblije. Oboje zajedno daje mjeru koliko se Muhammed promijenio i u kojoj je mjeri transformirao Isusovu sliku kako bi je podredio svojim vlastitim svrhama. Isus je tijekom svoje službe toliko često naglašavao da mu je svrha života umrijeti za čovječanstvo i iskupiti se za njihov grijeh. Cilj mu je bio smrt. I uopće nije bilo uključeno "Božije zamišljanje". To je Bibliji vrlo stran pojam. Do sada sam gledao stvari koje su izričito navedene u Kur'anu, ali postoji jedna zanimljiva stavka odsutnosti koja se razlikuje između Biblije i Kur'ana. U biblijskim pripovijestima o rođenju postoji jedna figura koja, čini se, neobično nedostaje Kur'anu. A to je Josip, Marijin suprug. Gdje je nestao? Zašto je izostavljen? Ima važnu ulogu u Bibliji. Što znamo o Muhammedu? Otac mu je umro prije nego što se rodio. Pri njegovom rođenju nije bilo oca. I opet Isus postaje sve sličniji Muhamedu ... Još ne znam teološki značaj u ovom, ali svejedno je zanimljiv propust koji savršeno odgovara mojoj cjelokupnoj teoriji. U raspravi o Noinoj priči već smo vidjeli da je Muhammed prilagodio priču ne samo u odnosu na samog proroka, već i u odnosu na njegovu obitelj i drugove. Neal Robinson također iznosi niz zapažanja u vezi sa sličnostima ljudi "oko Isusa" i "oko Muhameda". Piše: 'A'ISHA I MARIJA U Kur'anu postoji jedan odlomak u kojem se Marija navodi s izričito hortoratnom svrhom. To se događa na kraju 66 -ogsura. U odlomku se navodi da je Bog predložio ženu faraonovu zajedno s << Marijom, kćeri Imranova koja je čuvala svoju čednost >> kao primjere za vjernike (66: 13-14). To je izravno povezano s prvim dijelom sure koji se bavi domaćim problemom Muhamedovih supruga. Pojedinosti tog problema ne moraju nas zadržati i ni u kojem slučaju se ne mogu izvesti izravno iz teksta. Dovoljno je napomenuti da su nevolje izazvale dvije žene (66: 3f) i da se sugeriralo da bi se, ukoliko se nisu promijenili, mogli razvesti i zamijeniti ženama koje su bile bolje muslimanke, bilo ženama koje su već bile udate (poput faraonove žene) ili djevice (poput Marije?) (66: 4f.). Prema najvjerojatnijoj tradiciji dvije žene koje su izazvale nevolje bile su Hafsa i 'A'isha.Oni bi sigurno izvrsno pristali na račun jer je Muhammad oženio Hafsu nakon što je ostala udovica, dok je A'isha bila njegova jedina djevica. Uzimajući našu primjedbu iz ovog odlomka, možemo se raspitati je li bilo koja druga stvar koju Kur'an kaže o Mariji bila bitna za Muhammedov prijelaz . Ako se kur'anski podaci o Poslanikovim suprugama dopunjuju detaljima izvedenim iz ranih muslimanskih tradicija, i ako se pažnja usredotoči na A'ishu, pojavit će se neke vrlo značajne paralele. Kada se Poslanik preselio u Medinu imao je oko 50 godina i imao je samo jednu ženu Sawdu, koja je imala najmanje 30. Rezidencija koja je za njega izgrađena ujedno je služila kao prva džamija. Sastojalo se uglavnom od zatvorenog dvorišta u kojem je vodio posao, obraćao se svojim sljedbenicima i predvodio zajedničke molitve. U predislamsko razdoblje brak je bio uksorilokalan, odnosno žene su ostajale u svojim obiteljskim kućama gdje su ih posjećivali njihovi muževi. Muhammad se povukao iz ovog običaja i uspostavio virilokalni brak kao normu. Tako je Sawda živjela s njim u džamiji ili bolje rečeno u svom stanu koji se otvarao prema dvorištu. Muhammad je ubrzo ugovorio daljnji brak s 'A'ishom. Njegov je odnos s njom za početak morao biti više nego skrbnik nego muž,jer imala je samo devet godina i smjela je držati svoje igračke. Ipak, 'A'isha je morala napustiti svoju obitelj i živjeti u Poslanikovoj rezidenciji. Izgrađene su joj četvrti koje nalikuju Sawdinoj i otvaraju se premaistočna strana dvorišta. Osim što je bila odvojena od svog puka, 'Aiša je od njih odbijena zbog otkrivenja u kojem se muslimanima nalaže da razgovaraju s Poslanikovim ženama iza' zavjese '( hidžab 33:53). Postoje razne tradicije zašto je hidžab uveden, ali osnovni razlog je bio taj što je džamiju posjećivao veliki broj ljudi i što nije dostojanstveno da žene budu izložene svim i svačim. Bog ih je želio 'pročistiti' (33:33) i dati im jedinstveni status majki vjernika (33:12). Mnogi od ovih detalja podudaraju se s onim što Kur'an kaže o Mariji. Dvije glavne verzije njezine priče povezuju je sa Zaharijom. Bio je prorok, godinama je napredovao i oženio se ženom koja je bila neplodna. Spominje se u vezi s važnom bogomoljom. Dok je Marija još uvijek bila samo djevojčica, stavili su je na skrb o Zahariji jer ju je majka posvetila Bogu. U jednoj verziji priče podrazumijeva se da je Marija živjela u mihrabu (3,37) koji je bio ili samo bogoslužno mjesto ili komora uz njega. U drugoj verziji se kaže da se povukla iz svog puka na 'istočno' mjesto i ekranizirala se od njih 'zavjesom' ( hidžab) (19:16). Štoviše, anđeli su joj rekli da ju je Bog 'pročistio' i preferirao je prije svih žena stvorenja (3,42). Postoji još jedna važna sličnost između 'A'ishe i Mary: oboje su optuženi za seksualni nemoral. Kad su se muslimani vraćali iz kampanje, 'A'isha je slučajno ostavljen na mjestu logora. Očito je njezin howda natovaren na devu dok je bila u tajnosti, a budući da je bila tako lagana, nitko nije shvatio da je howda prazna. Jezici su počeli mahati kad se vratila u Medinu u pratnji lijepog mladića koji je također iz nekog razloga zaostao i nije proveo noć s trupama. Optužbe su izazvale ozbiljnu krizu koja je razriješena tek kad je Muhammad primio objavu kojom je proglasio nevinom. Tradicija identificira ovu objavu kao 24:11 i dalje. Odlomak ne imenuje "A'isha", ali se jasno odnosi na lažnu optužbu za nepristojnost izrečenu protiv ugledne muslimanke.Optužitelji su optuženi da govore laži i ne dovode četiri svjedoka. Vjernicima se zamjera što su slušali podmetanje skandala i nisu to odbacivali kao klevetu; trebali su shvatiti da je to << strašan prokletstvo >> (butan 'azim 24:16). Marijin slučaj je naravno drugačiji u mjeri u kojoj ju je posjetio Božji Duh i vratio se svom narodu s djetetom. Postoji, međutim, niz sličnosti. U prvom redu susret s Duhom dogodio se kad je bila sama i on joj se predstavio kao zgodan mladić (19:17). Drugo, njezini su je ljudi sumnjali u nečednost i njezinu se vrlinu moralo braniti objavom (19: 27-33). Konačno, Kur'an kritizira ljude iz Pisma što su protiv nje izrekli << strašan klevet >> (4: 156). (str. 158-160) David, prorok i kralj U suri 38: 21-26 čitamo sljedeću priču o kralju Davidu: Je li do vas stigla Priča o disputantima? Gle, popeli su se preko zida privatne odaje; Kad su ušli u prisutnost Davida i on se prestravio nad njima, rekli su: "Ne bojte se: nas smo dvoje sukobljavača, od kojih je jedan učinio nepravdu drugom: odlučite sada među nama istinom i ne ponašajte se prema nama nepravdom, već vodi nas do ravnomjernog Puta. "Ovaj je čovjek moj brat: ima devet i devedeset ovaca, a ja imam (ali) jednu: Ipak, kaže, 'posvetite je mojoj brizi' i (štoviše) je prema meni grub govora. "(David) je rekao:" Nesumnjivo ti je nanio nepravdu zahtijevajući da se tvoja (samačka) ovca doda njegovim (jatu) ovaca: uistinu su mnogi partneri (u poslu) koji međusobno nepravdu čine: Ne čine i oni koji vjeruju i čine djela pravednosti, a koliko ih je malo? "... i David skupi da smo ga mi iskušali:zatražio je oprost svoga Gospodara, pao je, klanjajući se (na sedždi) i okrenuo se (Allahu u pokajanju). Tako smo mu oprostili ovo (propust): on je zaista uživao u Bliskom pristupu nama i prekrasnom mjestu (Konačnog) povratka. O Davide! Zaista smo te postavili namjesnikom na zemlji: zato sudi među ljudima u istini (i pravdi): Niti slijedi požude (srca), jer će te zavesti s Allahova puta: za one koji zalutaju od Allahov put, kazna je teška, jer zaboravljaju Dan računa. (Prijevod Jusufa Alija)pa sudite među ljudima u istini (i pravdi): Niti se povodite za požudama (srca), jer će vas oni zavesti s Allahova puta; jer oni koji zalutaju s Allahovog puta, kazna je teška, zbog toga zaboravljaju Dan računa. (Prijevod Jusufa Alija)pa sudite među ljudima u istini (i pravdi): Niti se povodite za požudama (srca), jer će vas oni zavesti s Allahova puta; jer oni koji zalutaju s Allahovog puta, kazna je teška, zbog toga zaboravljaju Dan računa. (Prijevod Jusufa Alija) Nekome tko ne zna ništa o pozadini priče ovi će se stihovi činiti prilično tajanstvenima. O cemu govori Kur'an? Prije nego što se vratimo na raspravu o kur'anskoj verziji, obratit ćemo se izvještaju o tim događajima u Bibliji koji nam predstavlja detaljan zapis o ovom incidentu. Da biste dublje razumjeli, preporučujemo da čitate cijelu priču na mjestu Bible Gateway: 2. Samuelova 11-12 . Sljedeći je odlomak sažetak priče kako je iznesena u 2. Samuelovoj 11: David otkriva Bathshebu, lijepu ženu i suprugu Uriah, koja se trenutno bori u Davidovoj vojsci u inozemstvu. Iako David zna da je udana, on je pošalje po nju, spava s njom i ona zatrudni. David pokušava prikriti svoj grijeh i poziva Uriah kući s ratne fronte, nadajući se da će spavati sa suprugom. Međutim, plan propada, Uriah je uspravan čovjek i odbija uživati u društvu svoje supruge dok se njegovi drugovi bore. Ne znajući što drugo učiniti, David šalje Uriju natrag na ratno područje i daje upute generalu da Uriju smjesti u same redove fronta gdje će sigurno biti ubijen. Ovaj je plan uspio. Uriah umire. Poglavlje 11 završava stihom 27: Kad je vrijeme žalosti prošlo, David ju je dao dovesti kući, a ona mu je postala supruga i rodila mu sina. Ali ono što je David učinio razljutilo je Jahvu. Ove pozadinske informacije u potpunosti nedostaju u Kur'anu. Morat ćemo pitati: Zašto? Više o ovome uskoro. Događaj koji slijedi nakon Davidovog preljuba i ubojstva Urije predstavljen je u obje knjige, iako s mnogim i znatnim razlikama između Kur'ana i Biblije. Biblija nastavlja s ovim izvještajem: 1 Jahve posla Natana k Davidu. Kad mu je došao, rekao je: "U određenom su gradu bila dva čovjeka, jedan bogati, a drugi siromašni. 2 Bogataš je imao vrlo velik broj ovaca i stoke, 3 ali siromah nije imao ništa osim jednog malog ovčju janjetinu koju je kupio. Uzgajao ju je i odrasla s njim i njegovom djecom. Dijelila mu je hranu, pila iz šalice i čak spavala u njegovom naručju. Bilo mu je poput kćeri. 4 "Sad je došao putnik bogatašu, ali bogataš se suzdržao da ne uzme neku vlastitu ovcu ili stoku kako bi pripremio obrok putniku koji mu je došao. Umjesto toga uzeo je janjetinu koja je pripadala siromahu i pripremio je za onoga koji mu je došao. " 5David je gorio od bijesa protiv čovjeka i rekao Nathanu: "Koliko god Gospod bio živ, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! 6 To janje mora platiti četiri puta, jer je učinio tako nešto i nije se sažalijevao . " 7 Tada je Nathan rekao Davidu: "Ti si čovjek! To kaže Gospod, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja Izraela i izbavio te iz Saulove ruke. 7 Dao sam kuću tvoga gospodara. vama i ženama vašeg gospodara u naručje. Dao sam vam kuću Izraelovu i Judinu. A da je sve ovo bilo premalo, dao bih vam još više. 9Zašto si prezirao riječ Jahvinu čineći zlo u njegovim očima? Mačem ste pogodili Uriju Hetita i uzeli njegovu ženu za svoju. Ubio si ga mačem Amonaca. 10 Dakle, mač sada više nikada neće nestati iz tvoje kuće jer si me prezirao i uzeo ženu Urije Hetita za svoju. ' 11 "Ovo je ono što Gospod govori: 'Iz vašeg doma izvest ću na vas nesreću. Pred vašim ću očima uzeti vaše žene i dati ih onome tko vam je blizu, a on će ležati s vama žene usred bijela dana. 12 Učinili ste to u tajnosti, ali ja ću to učiniti usred bijela dana prije cijelog Izraela. ' " 13Tada David reče Natanu: "Zgriješio sam protiv Jahve." Nathan je odgovorio: "GOSPODIN ti je oduzeo grijeh. Nećeš umrijeti. 14 Ali zato što si time učinio da Gospodnji neprijatelji pokazuju krajnji prezir, sin koji ti se rodio umrijet će." (2. Samuelova 12: 1-14) Nakon što ste se upoznali s biblijskim zapisima, ponovno pažljivo pročitajte suru 38: 21-26 . Koje su najupečatljivije razlike? Mogla bi se iznijeti mnoga zapažanja. Nekoliko je primjera: Muhammad pretvara Nathanovu parabolu u povijesni događaj. Konkretni brojevi 99 ovaca i jedne ovce uvezeni su iz Isusove prispodobe u Luki 15: 3-7. Nekoliko pojedinosti iznesenih u Kur'anu teško je vjerodostojno, čak i ako nismo znali biblijski izvornik. Čitatelj Kur'ana prepoznaje da je David počinio neku vrstu grijeha, budući da David mora tražiti oprost, ali ostaje potpuno u mraku zbog kog je grijeha morao oprostiti. Napisana priča nema smisla ako netko ne poznaje biblijsku pozadinu. O nekim od ovih pitanja govori se u članku Islam i grijesi proroka i ovdje nas se ne trebaju ticati. Najupečatljivija su dva propusta. Prvo je uklanjanje proroka Nathana iz priče. Druga je ta da Davidov grijeh nije imenovan . Kao i prije, pitamo: Koji bi mogao biti razlog za one razlike pronađene u Kur'anu u usporedbi s biblijskim zapisima? Na drugi se lako odgovara: Muhammad nije mogao dopustiti da se Davidu izričito sudi zbog oduzimanja supruge drugog muškarca, nakon što je ubio njenog muža, iako je već imao nekoliko žena. Zašto ne? Jer je Muhammed to sam učinio. Očito je da je za takvu tešku optužnicu potreban dokaz. Nekoliko primjera: Muhammad je dao mučiti i ubiti Kinana, a u roku od nekoliko dana oženio se njegovom prelijepom suprugom Safiyyom (za detalje pogledajte članke Muhammad and the Death of Kinana and Mohammed without Camouflage ). Muhammad se oženio Raihanom, proslavljenom ljepoticom koja je također izgubila muža iz Mohammedovih ruku (vidi Mohammeda bez kamuflaže ). Zainab je bila supruga Zaida, Muhammedova usvojenog sina. Jednog dana Muhammeda je pogodila ljepota Zainaba. Ubrzo nakon toga, Zaid se razveo od Zainab, a Muhammad ju je oženio. To je u to vrijeme izazvalo apsolutni skandal. Objava je priskočila u pomoć Muhammedu i dala božansku sankciju (Sura 33:37) ovom grubom kršenju moralnih standarda. Nije ni čudo, Muhammed nije želio spomenuti nikakve detalje u vezi s Davidovim grijehom! Njegovi su vlastiti grijesi bili previše slični i višestruko su se umnožili u usporedbi s Davidom. Niti je Muhammed želio spomenuti ozbiljnu kaznu koju je David dobio zbog neposluha. U Kur'anu je David samo morao klanjati Allahu, i kakav god neimenovani grijeh bio, to se odmah oprašta. Nema posljedica za njegov prijestup. Vrlo povoljno! Muslimanski prevoditelj Yusuf Ali (čiji je prijevod citiran gore) čak ide toliko daleko da u svoj prijevod ubacuje riječ "lapse", još više banalizirajući Davidov grijeh. Što bi mogao biti razlog nestanka Nathana? Da bismo razumjeli komentare koje ćemo dati, moramo pravilno postaviti pozornicu. Ova rasprava o Davidu dodana je u travnju 2003., otprilike osam godina nakon što je napisana većina ostatka članka. Trenutno je Gerhard Schröder njemački kancelar, a George W. Bush predsjednik SAD-a. Oba su politička vođa vrlo kontroverzna u zemljama kojima upravljaju. Na TV-u i na radiju u Njemačkoj i u SAD-u možemo gledati komedije i slušati satirične pjesme koje ismijavaju Schrödera ili Busha. Ove izraze neslaganja s vodećim političarima neki smatraju vrlo neugodnima, ali jedno je od najvećih postignuća suvremenog političkog razvoja i zapadne demokracije što jamči slobodu govora,i dopušta svojim građanima da kritiziraju moćne i moćne bez da prijete protivnicima kaznom ili ih čak ubijaju zbog njihove kritike. S druge strane, to je obilježje prošlih i sadašnjih diktatora, bilo da su to desni diktatori poput Hitlera i Mussolinija, ili komunistički poput Maa, Staljina i Pol Pota, ili okrutni diktatori drugih političkih uvjerenja i ispovijedajući islam poput Idi Amin iz Ugande i Sadam Hussein iz Iraka, da neće dopustiti nikome da ih kritizira. Svatko tko se usudi povisiti glas kritikom ili satirom - javno ili čak privatno - mora se bojati za svoj život. Svi ti ljudi imaju na rukama krv mnogih nevinih ljudi. Ljudi koji nisu počinili zločin, ali koji su kritiku iznosili samo smireno činjenično ili s elementom ismijavanja kao u satiričnim člancima ili pjesmama. Posljednja dva odlomka daju odgovarajući kontekst zapažanjima koja će uslijediti. Ni Muhammed nije mogao pretrpjeti nikakvu kritiku. Mnogi koji su se pokušali suprotstaviti mu su ubijeni (o ovoj se temi detaljno govori u odjeljku Muhammed i njegovi neprijatelji ). Ova će nam pozadina pomoći da razumijemo gore citirani kur'anski odlomak o kralju Davidu i razlog nekih značajnih razlika između biblijskog izvještaja i onoga što je Muhammed o njemu učinio u Kur'anu. Povratak na naše glavno pitanje: Što je s nestankom Nathana? David je bio i prorok i kralj. Iako je Bog izravno razgovarao s Davidom i David je dobio mnogo proročanske objave, on u njegovo doba nije bio glavni prorok. Tijekom Davidove vladavine postojao je barem još jedan važan prorok. Nathan se spominje u presudnim točkama Davidova života, uglavnom kada Bog kori Davida ili mu uskrati njegovu želju (2. Samuelova 7: 1-14 i 2. Samuelova 12: 1-25). Nathan ponovno igra važnu ulogu u pitanju tko će postati Davidov nasljednik (1. Kraljevi 1). Poput Davida, Muhammad se shvaćao kao proroka i kao političkog vladara, ali s apsolutnim autoritetom koji niti jedan biblijski vladar nikada nije dobio. Muhammad nije bio voljan dopustiti nikome da priđe osim njega, a koji se mogao smatrati suparnikom njegove isključive vlasti. Nathan negira Davidovu želju da sagradi Božji hram (2. Sam. 7), a Nathan zamjera Davidu za njegov grijeh preljuba i ubojstva (2. Sam. 12) i najavljuje Božju tešku presudu Davidu za njegove grijehe. To je Muhammedu bilo apsolutno nezamislivo. Nitko se ne smije usuditi izazvati Muhammeda. Nitko od njegovih sljedbenika i nitko od njegovih protivnika nikada ne bi trebao pomisliti da bi bilo prihvatljivo kritizirati Muhammeda, Božijeg poslanika! Stoga je Nathan morao biti uklonjen s mjesta događaja. Vlastito kritičko razmišljanje? Čak i ispitivanje Muhammeda? Nema šanse! Kur'an vrlo jasno kaže: "Vjerniku, muškarcu ili ženi ne priliči kada su Allah i Njegov Poslanik odlučili da imaju bilo kakvu mogućnost u vezi sa svojom odlukom: ako neko ne posluša Allaha i Njegovog Poslanika, je doista na očito pogrešnom Putu. " (33:36) Ponovo Kur'an navodi da "nije u redu da živcirate Allahova Poslanika" (33:53), pa čak i prijeti na najjači jezik: Oni koji živciraju Allaha i NJEGOVA POSLANIKA - Allah ima prokleo ih na ovom i na onom svijetu i pripremio im ponižavajuću kaznu. (33:57) U Muhammedovom razumijevanju prihvatljiva je bila samo apsolutna i nekritička poslušnost. Ovu je lekciju Muhammed izričito predavao u upravo navedenim stihovima, implicitno na način na koji je mijenjao priče biblijskih proroka i drastično ubijajući one koji su se još usudili izazvati ga. Na temelju njegovog života i njegovog učenja, njegovo ime očito ne znači slobodu govora, toleranciju različitih mišljenja ili poštivanje dostojanstva onih koji su mu se suprotstavili. Ne preostaje drugo nego smjestiti njegovo ime među okrutne diktatore povijesti . Miscelanea Nakon što sam pronašao opisanu projekciju Muhammedovog života i okolnosti u priči o Talutu, sada počinjem viđati slične komentare ne samo u drugim kur'anskim pričama, već i u drugim člancima koje prije nisam svjesno prepoznao. Evo jednog znanstvenika koji se slaže s mojim zapažanjima: HUD, prorok koji se, prema Kur'anu, pojavio među `Adom [qv]. Njegova je priča ispričana u Suras vii, xi, xxvi, xlvi i xlix, a njegovo ime nalazi se u prva tri od njih. Sura xi čak nosi njegovo ime, gdje se u njemu obrađuju stihovi 50-60. Predstavljen je kao jedan od srodnika (akh) `Ad-a i njegovo se rodoslovlje (koje se prenosi u raznim oblicima) dijelom podudara s onim njihovog osnivača` Ad-a. Također se poistovjećuje s `Abirom (biblijski` Eber, predak Hebreja); u drugoj referenci naziva se sinom `Abira. Njegov je lik još sjenovitiji od slike njegovog naroda i kao i svaki upozoravač predstavljen je na istoj poziciji kao i Muhammed u Meki, tj. Među ljudima je našao samo nevjeru i ponos, a sljedbenika je bilo malo. [Kraća enciklopedija islama, stranica 140] {Čini se da ovo obećava još mnogo takvih otkrića jer ću ponovno čitati Kur'an tražeći ove sličnosti sada ...} Sažetak Često muslimani ističu da je poruka proroka uvijek bila ista. A ako čitate samo Kur'an, onda se slažem, U KURANU je poruka svih poslanika ista. Ali objašnjenje je lako. Muhammed čini da svi zvuče jednako. Ako pogledate Bibliju, proroci su pojedinačni likovi, vrlo su različite osobnosti. Nijedna ne zvuči kao druga. U svojim porukama često imaju jedinstveni naglasak. Baš kao što bismo to očekivali od stvarnih različitih ljudi. Kad pogledate u Kur'an, svaki poslanik kaže (u osnovi) isto ..... jer to je doista samo Muhammedova poruka, a ne pravi zapis o poruci tih ranijih proroka. Dakle, činjenica da su "svi proroci imali istu poruku" za mene nije iznenađenje, a sigurno nije ni dokaz da je Muhammedova poruka autentična. Napokon, Muhammed je taj koji ih je natjerao da sve kažu isto i stavi im poruku u usta. Zašto svi proroci izgledaju slično u Kur'anu, iako se u Bibliji jako razlikuju? Jer ih je Muhammed (re) stvorio na svoju sliku. Kao što je ovaj članak iznova ilustrirao, ispod svakog podnaslova, autora Kur'ana zapravo ne zanima povijesna istina u vezi s prošlim događajima, on samo koristi priču o ranijim poslanicima kako bi propovijedao svojoj trenutnoj publici. Kako bi priču učinio relevantnom, nema problema s "prilagodbom" prošle povijesti kako bi mogla postati sličnija trenutnoj situaciji i poruci. Muhammad je trenutne događaje projicirao natrag u priče iz prošlosti. Moglo bi se formulirati ovo načelo: Kur'an je Muhammedova situacija i teologija umotana u "priče o bivšim prorocima" kako bi se opravdali Muhammedovi trenutni postupci i zapovijedi. Gore predstavljeni materijal su uvidi koje sam spoznao vlastitim razmišljanjem o Kur'anu. Nikad ovo nisam nigdje pročitao. Ima smisla, uzbuđena sam zbog ovih otkrića i voljela bih dobiti povratne informacije i detaljno raspraviti za i protiv ovih argumenata. Biblija kaže, kao što željezo oštri željezo, tako se i muškarci oštre jedni druge. Oštrimo svoje razumijevanje kroz rasuđivanje o tim opažanjima. Neka nam Gospodin da svoje smjernice i uvid u istinitost njegove riječi. Jochen Katz Izvori Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu

"Je li Kur'an Božja riječ?" Uvod Problemi s islamskim tradicijama Izvori Kasni datumi Pisanje Dob Skripte Vjerodostojnost Proturječnosti Sličnosti Proliferacija Isnad Pričanje priče Interna kritika Kur'ana Kur'anska šminka Neponovljivost Strukturne slabosti Književni nedostaci Univerzalnost Interpolacija Talmudski izvori u Kur'anu Priča o Kainu i Abelu Priča o Abrahamu Priča o Salomonu i Shebi Znanstvene osobitosti u Kur'anu Moguće rješenje ("Povijest spasa") Vanjska kritika Kur'ana Hidžra Kibla Židovi Meka Kupola na stijeni Muhammeda 'Musliman' i 'islam' Kur'an Možemo li koristiti ove nemuslimanske izvore? Zaključak Navedene reference -------------------------------------------- 99 Istinitih radova Hyde Park Christian FellowshipJay Smith 3. lipnja 1996 "Je li Kur'an Božja riječ?" Kliknite ovdje za informacije o preuzimanju verzije ovog materijala za Windows 'Write'. Uvod Problemi s islamskim tradicijama Izvori Kasni datumi Pisanje Dob Skripte Vjerodostojnost Proturječnosti Sličnosti Proliferacija Isnad Pričanje priče Interna kritika Kur'ana Kur'anska šminka Neponovljivost Strukturne slabosti Književni nedostaci Univerzalnost Interpolacija Talmudski izvori u Kur'anu Priča o Kainu i Abelu Priča o Abrahamu Priča o Salomonu i Shebi Znanstvene osobitosti u Kur'anu Moguće rješenje ("Povijest spasa") Vanjska kritika Kur'ana Hidžra Kibla Židovi Meka Kupola na stijeni Muhammeda 'Musliman' i 'islam' Kur'an Možemo li koristiti ove nemuslimanske izvore? Zaključak Navedene reference Svaka od ovih stranica dostupna je kao Windows 'Write' dokumenti. Kliknite donje poveznice za preuzimanje. rasprava.wri 3KOva stranica sa sadržajem dio1.wri 62KOdjeljci A do C dio2.wri 64KOdjeljak D dio3.wri 69.000Odjeljci E do G Sljedeća stranica

Da li je Kur'an otkrio rotaciju Zemlje? Da li je Kur'an otkrio rotaciju Zemlje? Did the Qur'an reveal the rotation of the earth? Islamsko nepoštenje na djelu! Pobijanje pseudo-čuda: rotacija Zemlje Masud Masihiyyen Uspjeh postignut nauštrb iskrenosti gori je od najgorčeg neuspjeha. Ljudi koji zanemaruju ovo načelo sprijatelje se s nepoštenjem dok pokušavaju postići svoje ciljeve. Nažalost, neki moderni islamski učenjaci i komentatori svoju moć crpe iz nepoštenja i izmišljaju pseudo-čuda iz Kur'ana da bi zavarali i zavarali ljude. Da bi pridobili naklonost muslimanske gomile koja je programirana da vjeruje u navodni čudesni sadržaj i prirodu islamskog spisa i tako stekne neke materijalne koristi, ove vrste učenjaka i pisaca bez straha i oklijevanja izopačuju vlastite spise pogrešnim tumačenjem. Njihova pogrešna interpretacija uglavnom proizlazi iz nepoznavanja izvornog konteksta stiha i njegove izolacije od ostalih tematski povezanih stihova. U nekoliko slučajeva,posebnosti arapske gramatike također se zanemaruju i prikrivaju, tako da se ljudi koji ne znaju arapski jezik mogu lako uvjeriti u istinitost čudesne tvrdnje. Pokušavajući stigmatizirati židove Arabije označavajući ih kao izdajničke i nepouzdane ljude, Muhammad je odlučio optužiti ih da su pogrešnim tumačenjem iskrivili Sveto pismo (Sura 2:75, Sura 3:78). Zanimljivo je da današnji moderni islamski propagandisti i pisci čine istu stvar sa svojim vlastitim spisima: čitaju i razumiju Kur'an, ali iskrivljuju njegovo značenje da bi izmislili pseudo-čuda zbog islama i nekih drugih osobnih interesa. U svakom slučaju, oni zanemaruju poštenje i služe ocu laži (Ivan 8:44). U ovom ću istraživanju analizirati istaknutu čudesnu tvrdnju i razotkriti nepoštenje njegovih izumitelja ističući strategije izopačenja koje su slijedili kako u izmišljanju, tako i u promicanju svojih laži. U prvom dijelu opovrgnut ću neispravne tvrdnje islamskog komentatora u jednoj od njegovih knjiga, dok ću u drugom odjeljku napisati točku po pobijanje sličnih tvrdnji koje je propagirao islamski akademik. ODJELJAK I Pseudoznanstveno čudo Halûka Nurbakija: rotacija Zemlje U svojoj knjizi pod naslovom "Stihovi iz slavnog Korana i činjenice znanosti"1 Dr. Halûk Nurbaki, turski islamski komentator i pisac,2 ostvaruje važan zadatak objavljivanja čitavom svijetu nevjerojatnog otkrića rotacije Zemlje od strane Kur'ana! Dok ga valovi zaprepaštenja i strahovanja neprestano prodiru, on iznosi sljedeći stih iz islamskog spisa, tvrdeći da je čudesan jer ukazuje na znanstvenu činjenicu: Vidite planine i mislite da su džemidske (beživotne, nepomične); ipak napreduju, baš kao što i oblaci napreduju. Takvo je djelo Boga koji je sa svime čvrsto raspolagao. Potpuno je svjestan svega što radite. (str. 73) Nurbaki kasnije nastavlja s detaljnim objašnjenjem gore misterioznog stiha i zaključuje da je ovo veličanstveni stih kroz koji se podrazumijeva rotacija zemlje, ovisno o njegovom argumentu da paralela povučena između oblaka i planina u stihu predviđa da i planine kretati se u prostornom smjeru i takvo se kretanje događa isključivo nagovještenim kretanjem zemlje (str.75). Njegove izjave konačno se završavaju tradicionalnom i iznenađujućom pohvalama islamskog spisa: nakon što je usporedio način na koji su ljudi postupali sa zemaljskim stanjem i način na koji mu je Kur'an prišao, kaže: „I ovo, prije četrnaest stoljeća , u doba kada su ljudi imali mnogo neobičnih predodžbi o svijetu, a osim toga, ne zbunjujući te ljude u njihovom osnovnom mentalitetu i dovodeći ih u propast.Ovdje je umjetnost i ovdje je čudo iz Kur'ana “(str.77). Nažalost, ovaj takozvani misteriozni ajet iz Kur'ana nije dovoljan da ga se uvjeri da prihvati tvrdnju da je rotacija Zemlje zapravo implicirana kroz božansku objavu prije više od tisuću godina. To je prije svega zato što čitanje nekih drugih kur'anskih ajeta koji se odnose na stanje na zemlji samo povećava sumnju u cjelovitost islamskog spisa i čini se da podupire antiislamske stavove i polemike koji svjedoče o njegovoj kontradiktornoj strukturi. Na primjer, donji ajet preuzet iz istog Kur'ana otvoreno poriče da su nebo i zemlja povezani s konceptom kretanja, učvršćujući čvrstoću i neba i zemlje: Lo! Allah hvata nebesa i Zemlju da oni ne odstupaju , a ako bi oni odstupili, nema nikoga ko bi ih mogao uhvatiti za Njim. Lo! On je uvijek Klement, oprašta. (Sura 35: 41Pickthall). Dalje, u Kur'anu ima mnogo ajeta koji govore o planinama i pridjev "čvrst" označavaju kao svoju preliminarnu karakteristiku: A On je taj koji je proširio zemlju i stvorio na njoj čvrste planine i rijeke, a od svih plodova na njoj je stvorio dvije vrste; On čini da noć prekriva dan; u tome zasigurno postoje znakovi za ljude koji razmišljaju. (Sura 13: 3 Shakir) A planine je On čvrsto popravio (sura 79:32 Jusuf Ali) Ili, Tko je zemlju učvrstio za život; napravio rijeke u svojoj sredini; postavljene na njima nepomične planine ; i napravio razdvojnu šipku između dva tijela tekuće vode? (može li postojati drugi) bog osim Boga? Ne, većina njih ne zna. (Sura 27:61 Jusuf Ali) A zemlja - Proširili smo je i stvorili u njoj čvrste planine i učinili da u njoj raste svaka pogodna stvar. (Sura 15:19 Šakir) Postavio je na (zemlju), planine koje stoje čvrsto , visoko iznad nje, i udijelio blagoslove na zemlji, i u njoj mjerio sve stvari kako bi im dao hranu u odgovarajućem omjeru, u četiri dana, u skladu s (potrebama) onih tražiti (Održavanje). (Sura 41:10 Jusuf Ali) Još važnije, postoji nekoliko kur'anskih ajeta koji uče da planine u osnovi funkcioniraju kao klinovi i sprječavaju tresenje zemlje: I On postavi na zemaljske planine stojeći čvrsto , da se ne bi poljuljao s vama ; i rijeke i ceste; da biste se mogli voditi. (Sura 16:15 Jusuf Ali) Nismo li zemlju načinili prostranim prostranstvom, a planine klinovima ? (Sura 78: 6-7 Jusuf Ali) Stvorio je nebesa bez stupova koje možete vidjeti i bacio na zemlju čvrste planine da se ne kreće s vama ; i rastjerao je na njima sve vrste zvijeri; i s nebesa spuštamo vodu i u njoj smo rasli svake plemenite vrste. (Sura 31:10 Palmer) I postavili smo na zemlji planine čvrsto stojeći , da se ne bi zatresle s njima , i na njima smo napravili široke autoceste (između planina) kako bi mogli proći kroz Smjernice. (Sura 21:31 Jusuf Ali) Ovo jednostavno čitanje govori nam da je autor Kur'ana i / ili Muhammed smatrao planine nepomičnim i njihovu čvrstoću povezao izravno sa čvrstoćom zemlje kada je učio da planine imaju ulogu sprečavanja podrhtavanja zemlje. Ono što ovdje vidimo nije samo znanstveno netočan podatak o prirodi i ulozi planina, već i otvoreno proturječje s Nurbakijevom čudesnom tvrdnjom. Iako je Nurbaki promovirao teoriju da se u suri 27:88 rotacija zemlje podrazumijevala kroz kretanje planina uz pomoć povezanosti zemlje i planina, pisac Kur'ana vjerovao je da čvrstoća zemlja ovisi o čvrstoći planina! Obje ove tvrdnje ne mogu istodobno biti istinite.3 Zapanjujuće je, za razliku od nekih ajeta koji planine označavaju kao čvrste i nepomične geološke strukture, neki drugi ajeti u Kur'anu koriste riječ "kretanje" u istoj rečenici koja označava planine, a taj se kontrast na prvi pogled može smatrati presudnim primjerom nedosljednosti Kur'ana. Međutim, pedantna analiza otkriva da se svi stihovi koji ukazuju na kretanje planina u islamskim spisima ne odnose na sadašnje vrijeme, već na daleku budućnost i uče da će se takvo kretanje dogoditi tek na kraju vijekova koji signaliziraju pokretanje potpuno uništenje svemira i konačni sud: Kad se sunce sklopi, I kad se zvijezde zaklone, I kad se planine pokrenu . (Sura 81: 1-3 Sher Ali) Dan kad će zazvoniti truba i kad ćete doći u gomili, i nebo će se otvoriti i biti puno portala, a planine će se pokrenuti i rastopiti u tanku paru. (Sura 78: 18-20 Rodwell) Na dan kada će nebo rasti uz (grozno) uzdizanje, a planine se odmaknuti (groznim) kretanjem. (Sura 52: 9-10 Pickthall) Tada, kad će se u Trubu zapuhati jednim puhanjem (prvim), i zemlja s planinama će se uzdignuti i smrskati jednim padom. (Sura 69: 13-14 Pickthall) Čini se da je u svim ovim izjavama koje opisuju vrijeme sudnjeg dana Kur'an opovrgavao svaku ideju ili prijedlog o sadašnjem kretanju planina. Nije teško zaključiti da kretanje planina koje se javljaju u Kur'anu nipošto nije redovito i sustavno za razliku od rotacije Zemlje. Da je Kur'an stvarno podržavao tu znanstvenu činjenicu, ne bi koristio planine kao prevladavajući primjer za razlikovanje sadašnjih i budućih svjetskih država. Slijedom toga, “Kur'an i harmonizatori nauke” uopće nemaju tekstualnu osnovu za pronalaženje rotacije Zemlje koja se spominje ili čak podrazumijeva u Kur'anu. Isto tako, drugi kur'anski ajet pretpostavlja da bi pokrenute planine zasigurno bile jedno od najvećih čuda učinjenih da bi se nevjernici nagovorili da ispovijedaju slavu islamske objave. Ova pretpostavka, također, odražava priznanje Kur'ana o nemogućnosti pomicanja planina i posljedično, rotirajuće zemlje: Da postoji Kur'an kojim su se pomicale planine ili je zemlja bila razdvojena ili su mrtvi natjerani da govore, (ovo bi bio taj!) Ali, uistinu, zapovijed je u Bogu u svemu! Zar vjernici ne znaju da je, da je Bog (tako) htio, mogao voditi cijelo čovječanstvo (udesno)? Ali nevjernici, - nikada ih neće zaustaviti katastrofa zbog njihovih (ne) djela ili se nastaniti blizu njihovih domova, sve dok se ne ispuni Božje obećanje, jer, zaista, Bog neće zakazati u svom obećanju. (Sura13: 31 Jusuf Ali) Kontekst sure 27:88 Ako se Kur'anski ajet koji je Nurbaki predstavio kao izvor čuda i čudesno sredstvo prouči u svjetlu ajeta koji prikazuju sudbinu planina na Sudnjem danu, uobičajena je tvrdnja da je islamski spis svjestan i podrazumijeva da se rotacija zemlje može lako pobiti, a posljednja rečenica takozvanog čudesnog stiha ubrzava postupak pobijanja: „Potpuno je svjestan svega što radite“. Kad se pročita zajedno s priznanjem čudesne tvrdnje i Nurbakijevom osobitom interpretacijom, ova rečenica izgleda neugodno i pogrešno postavljena. Njezin se autor također čini stranim principu relevantnosti, jer navodno okretanje zemlje nema racionalne veze s Božjom sviješću o ljudskim djelima. Kako bi se testirala aktualnosti ove rečenice s ostatkom stiha, to je imperativ da stihovi prije i nakon 88 -og stiha se čitati tako da kontekst može pojasniti: I prizovite u pamet dan kad će zatrubiti i tko bude na nebesima i tko je na zemlji, bit će pogođen užasom, spasite onoga kome je ALAH drag. I svi će k Njemu doći poniženi. (Sura 27:87 Šer Ali) I vidiš kako planine, za koje misliš da su čvrsto učvršćene, prolaze kako oblaci prolaze - ručni rad ALLAHA Koji je sve učinio savršenim. Uistinu, ON je potpuno svjestan onoga što radite. (Sura 27:88 Šer Ali) Tko čini dobro djelo će imati bolju plaću od toga, a takav će biti sigurna od užasa toga dana . A oni koji čine zlo, bit će bačeni licem u Vatru; i reći će im se: 'Niste li nagrađeni za ono što ste radili?' (Sura 27: 89-90 Šer Ali). Očito, stih koji je Nurbaki držao čudesnim (stih 88) dolazi odmah nakon stiha koji se odnosi na puhanje u trubu, to jest početak božanskog suda posljednjeg dana svijeta. Slično tome, dolazi neposredno prije stihova koji ukazuju na božansku kaznu ili nagradu koja će ljude čekati na temelju njihovih djela. Zapanjujuće je da posljednja rečenica stiha 88 ima istu riječ "djelo", pružajući savršenu tekstualnu harmoniju sa stihovima koji slijede. Dakle, Muhammedov čin gledanja nepomičnih planina kako prolaze poput oblaka podrazumijeva se da se događa onog dana kada se trubi, odnosno u dalekoj budućnosti. Ukratko, stih koji su tumači poput Nurbakija iznijeli kao otkrivač znanstvenih činjenica ispada kao osnovna izjava koja se odnosi na kraj vremena. Evo još jednog ajeta u Kur'anu koji je identičan suri 27:88 u kontekstu, ali s malim razlikama u formulaciji: Oni vas pitaju za planine : recite, " Moj gospodar će ih iskorijeniti i rasuti kao prah; ostavit će ih kao ravnice glatke i ravne ; na njihovom mjestu nećete vidjeti ništa krivo ili zakrivljeno ." Tog će dana slijediti Pozivača (ravno): nikakvu iskrivljenost (mogu li ga pokazati): svi će se zvukovi poniziti u Prisutnosti (Boga) Najmilostivijeg: nećete čuti ništa osim lutanja njihovih nogu (dok koračaju) ). (Sura 20: 105-108) Prema ovim stihovima, jedina informacija koju je Stvoritelj muslimanima dao o planinama je da će njihovo postojanje u svijetu prestati istovremeno sa okupljanjem ljudske rase pred Bogom, koji demonstrira svoju moć pokretanjem planina. Slijedom toga, sura 27:88 samo je jedan od nekoliko ajeta u Kur'anu koji riječ "planina" povezuju s riječju "pokret" kako bi se navijestio moć Stvoritelja na Sudnjem danu, bez nagovještaja rotacija zemlje. Metaforički govoreći, ono što se čini da se pokreće u pogledu Nurbakijevih argumenata nisu ni planine ni zemlja kako se tvrdi, već jedan Kur'anski ajet koji odstupa od svog konteksta i uzrokuje rotaciju nekih smiješnih pretpostavki u islamskim krugovima. Porijeklo sure 27:88 Očito je da je autor sure 27 namjeravao se kroz ajet 88 uputiti na kraj vremena i u osnovi ponovio ono što je općenito poučavao o stanju planina na Sudnjem danu: nepokretne planine pokrenule bi se čim se zatrubi bio ispuhan i ljudski rod je okupljen pred Bogom. Kako bi izrazio istu ideju, pisac Kur'ana izradio je različite analogije dok je planine povezivao sa stvarima koje prolaze. Na primjer, planine je ponekad uspoređivao s raspršenim pahuljicama vune (sura 70: 9 i sura 101: 5), a ponekad s gomilama pijeska (sura 73:14). U suri 27:88 smislio je sličan paralelizam između planina i oblaka najvjerojatnije jer je smatrao da bi oblaci, kao velike jedinice / blokovi koji prolaze, odgovarali ovom opisu. Iznad svega,znamo da je zbog ove analogije jednom prilikom upotrijebio riječ "planina", misleći na oblake: Zar nisi vidio kako Allah oblači oblake, pa ih sakuplja, pa ih slojeva i vidi kišu kako izlazi između njih; On s neba spušta planine u kojima je tuča i tuče koga hoće, a odvraća od koga hoće. Bljesak Njegove munje, ali samo otima pogled. (Sura 24:43 Pickthall) Gramatička pitanja Mora se imati na umu da ono što neke islamske propagandiste poput Nurbakija potiče na otkrivanje stihova u Kur'anu koji su navodno kompatibilni sa znanstvenim činjenicama i pomažu im da zvuče uvjerljivo zapravo je nerazumijevanje nekih rijetkih primjera neobične gramatičke upotrebe u islamskom sveto pismo. Na primjer, preliminarni motiv koji omogućava islamskim tumačima da potkrijepe svoje pretpostavke u izlaganju sure 27:88 jest da je vrijeme ajeta jednostavno prisutno, iako očito daje prikaz stvari koje će se dogoditi u budućnosti. Prilično zanimljivo, neki prevoditelji Kur'ana modificiraju vrijeme ajeta u jednostavnu budućnost kako bi ga prilagodili svom kontekstu, kao i ometali mogućnost pogrešnih tumačenja. Za usporedbu i kontrast: I vidite brda koja smatrate čvrstim kako lete oblakom leta, djelo Allaha Koji sve usavršava. Lo! Obaviješten je o onome što radite. (Pickthall) Ti vidiš planine i misliš da su čvrsto učvršćene, ali one će proći kako oblaci prolaze: (takva je) vještina Božja, koja svim stvarima raspolaže u savršenom redu: jer je dobro upoznat sa svime što radite. (Jusuf Ali) I vidjet ćete planine i pomisliti da su čvrste, ali one će proći kao prolazak oblaka. Djelo Allahovo, Koji je sve usavršio, doista! Dobro je upoznat s onim što radite. (Hilali-Khan) A vidite planine , mislite da su čvrste i one će proći kao prolazak oblaka - ručni rad Allaha Koji je sve temeljito izradio; sigurno je svjestan onoga što radite. (Shakir) I vidiš kako planine , za koje misliš da su čvrsto fiksirane, prolaze kako oblaci prolaze - ručni rad ALLAHA Koji je sve učinio savršenim. Uistinu, ON je potpuno svjestan onoga što radite. (Sher Ali) Kad gledate planine , mislite da one stoje mirno. Ali oni se kreću , poput oblaka. Takva je proizvodnja BOGA, koji je sve usavršio. Potpuno je svjestan svega što radite. (Kalif) I vidjet ćete planine za koje pretpostavljate da su fiksirane, prolazeći poput oblaka - Božje djelo, koji je sve stvorio vrlo dobro. Svjestan je stvari koje radite. (Arberry) I vidjet ćete kako planine , za koje smatrate da su čvrste, prolaze poput prolaska oblaka, - djelo Boga koji sve naređuje; uistinu, On dobro zna što vi radite! (Palmer) I vidjet ćete kako planine , za koje mislite da su tako čvrste, prolaze prolaskom oblaka! 'To je Božje djelo, koji naređuje sve! svega što vi radite je on dobro svjestan. (Rodwell) I vidjet ćete planine i mislit ćete da su čvrsto učvršćene; ali oni će proći , kao što i oblaci prođu. [Ovo će biti] djelo Božje, koji je s pravom raspoložio sve stvari: i dobro je upoznat s onim što radite. (Prodaja) Osim nekolicine prevoditelja koji slijede doslovni prijevod i na oba glagola dodaju oznaku sadašnjeg vremena (vidi i preminu), većina prevoditelja pokazuje eshatološki smisao stiha dodavanjem oznake budućeg vremena jednom („proći će“) ili oba glagola ("vidjet će" - "proći će"). Ova vrsta modifikacije vremena glagola / glagola ne ukazuje na želju prevoditelja da iskrive islamski spis, već na njihovu svijest o činjenici da arapski jezik nema buduće vrijeme, a glagoli su u mnogim slučajevima dati u jednostavnim sadašnje vrijeme, iako izražavaju stvari koje će se kasnije dogoditi u znatno dugom vapnu. Na primjer, analizirajmo jedan ajet s njegovom arapskom transliteracijom koji ima istu gramatičku strukturu i glagol u prvoj rečenici kao sura 27:88: A ti (o Muhammede) vidiš anđele kako se vrte oko Prijestolja, pjevajući hvale svoga Gospodara. I oni su osuđeni u redu. I rečeno je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! (Sura 39:75 Pickthall) Wa tara almala-ikata haffeena min hawli alAAarshi yusabbihoona bihamdi rabbihim waqudiya baynahum bialhaqqi waqeela alhamdu lillahi rabbi alAAalameena (arapska transliteracija) I vidite brda koja smatrate čvrstim kako lete oblakom leta, djelo Allaha Koji sve usavršava. Lo! Obaviješten je o onome što radite. (Sura 27:88 Pickthall) Wa tara aljibala tahsabuha jamidatan wahiya tamurru marra alssahabi sunAAa Allahi allathee atqana kulla shay-in innahu khabeerun bima tafAAaloona (arapska transliteracija) Prevodeći suru 39:75, Yusuf Ali stavlja sve glagole u buduće vrijeme iako su u arapskom izvorniku dati u sadašnjem vremenu: I ti ćeš vidjeti anđele koji okružuju prijestolje (božanskog) na sve strane, pjeva slavu i hvalu svome Gospodaru. Odluka između njih (na Sudu) bit će u (savršenoj) pravdi, a poklič (sa svih strana) bit će : "Hvaljen Bog, Gospodar svjetova!" (Sura 39:75) Yusuf Ali ovu gramatičku formulaciju na engleskom jeziku smatra presudnom jer zna da je ovaj stih o kraju vremena i da govori o stvarima koje će se dogoditi tek u dalekoj budućnosti. Anđele koji okružuju prijestolje ne može se vidjeti svakodnevno, niti im se sudi svake sekunde. Zapravo se stihovi od 68. do 75. odnose na Sudnji dan, a to se jasno objašnjava uz pomoć reference na trubljenje u ajetu 68: I zatrubi u trubu , i svi koji su na nebesima i svi na zemlji onesvijeste se, spasite onoga koga Allah želi. Tada se puhne drugi put, i gle, stoje i čekaju! (Sura 39:68 Pickthall) Imajte na umu da je ovaj ajet u formi i sadržaju analogan suri 27:87. To je još jedan faktor koji nas navodi na zaključak da je gledanje / promatranje planina u suri 27:88 autor Kur'ana također mislio kao budući čin. Konačno, postoji kur'anski ajet koji je oblikom i sadržajem vrlo sličan suri 27:88: I (sjetiti se što o) Dan kad smo ukloniti brda i vi vidite zemlja u nastajanju , te smo okupiti ih zajedno kako bi se ostaviti ni jedan od njih iza sebe. (Sura 18:47 Pickthall) Wayawma nusayyiru aljibala wa tara al-arda barizatan wahasharnahum falam nughadir minhum ahadan (arapska transliteracija) Pitamo se kako bi Nurbaki i drugi izumitelji čudesa protumačili ovaj određeni stih govoreći o kretanju planina i promatranju rezultata ovog incidenta od strane adresata. Ako slijedimo doslovni prijevod ovog stiha, moramo zaključiti da svakodnevni ljudi mogu svjedočiti uklanjanju planina i posljedično gledati na zemlju kao na ravnicu koja na sebi nema ništa. Budući da se takvo što nikad ne događa, bismo li trebali dodati novu stavku neuspjelim proročanstvima u Kur'anu? Ili bismo taj problem trebali povezati s nedostatkom budućeg vremena na arapskom i neugodnim doslovnim prijevodom stiha? Još je zanimljivije to što neki prevoditelji inzistiraju na održavanju sadašnjeg vremena u prijevodu sure 27:88, iako mogu slobodno staviti glagole iz sure 18:47 u buduće vrijeme: Doći će dan kada ćemo uništiti planine, i vi ćete vidjeti na zemlji neplodna. Sazvat ćemo ih sve, ne izostavljajući niti jednoga od njih. (Sura 18:47 Halifa) Kad pogledate planine, mislite da one stoje mirno. Ali oni se kreću , poput oblaka. Takva je proizvodnja BOGA, koji je sve usavršio. Potpuno je svjestan svega što radite. (Sura 27:88 Halifa) Zašto Khalifa upada u nedosljednost mijenjajući vrijeme glagola iako se u arapskom izvorniku Kur'ana glagol "vidjeti" i u suri 18:47 i u suri 27:88 pojavljuje u identičnom obliku ( tara )? Ako se glagol "vidjeti" odnosi na budući čin iz sure 18:47 u vezi s pozivom na taj "dan", koliko je pošteno i iskreno zanemariti da je sura 27:88 izravno povezana sa surom 27:87, koja slično govori o onom određenom Danu kada će se zatrubiti u trubu da se proglasi početak presude? I (podsjetite ih) na Dan kada će se zatrubiti i svi koji su na nebesima i na Zemlji početi će u strahu, spasite onoga koga Allah želi. I svi dolaze k Njemu poniženi. (Sura 27:87 Pickthall) Nekoliko zaključnih pitanja i primjedbi Čudesna tvrdnja Halûka Nurbakija koja se odnosi na rotaciju Zemlje ispada pogrešnom kada se pažljivo prouči kontekst sure 27:88 i uporedi s nekim drugim ajetima koji govore o stanju planina na Sudnjem danu. Međutim, postoje i drugi načini razotkrivanja Nurbakijeve podvale. Na primjer, mogli bismo se usredotočiti na Nurbakijevu selektivnost i postaviti pitanje zašto je autor Kur'ana govorio samo i posebno o planinama ako je želio implicirati rotaciju zemlje. Zašto nije rekao da se rijeke, ceste i sve na zemlji kreću? Zašto je rotaciju zemlje ograničio na kretanje planina? Napokon, rotacija zemlje sa sobom nosi duboke doline između planina, brda i visoravni, rijeka, jezera i oceana, pa čak i drveća na potpuno isti način kao i planine.Nema razlike. Što se tiče rotacije Zemlje, ne postoji ništa što razlikuje planine od ostalih područja ili cjelina na površini našeg planeta. Nadalje, Nurbakijeva analogija između gibanja oblaka i gibanja planina znanstveno je netočna. Primjetno kretanje oblaka relativno je prema površini zemlje. Planine se kreću samo zajedno sa (površinom) zemlje, ne kreću se / ne klize "nad zemljom" poput oblaka. Da je Kur'an izjavio da se planine također kreću "drugim vrstama kretanja", možda bi bilo prihvatljivo, ali reći da planine prolaze "baš kako oblaci napreduju" očita je znanstvena pogreška. Stoga je Nurbakijevo "znanstveno čudo" izvedeno iz usporedbe koja je definitivno netočna.4 Konačno, dok je govorio o kretanju planina, autor Kur'ana povukao je paralelizam između planina i oblaka i tvrdio da planine prolaze kao što to čine oblaci. Ako je doista mislio da se planine uvijek kreću, zašto je taj fenomen usporedio s vidljivim kretanjem oblaka? Zašto ne možemo vidjeti pretpostavljeno stalno kretanje planina iako možemo promatrati kretanje oblaka? ODJELJAK II Pobijanje web stranica koje šire pseudo-čudo rotirajuće Zemlje Pseudoznanstveno čudo u vezi s najavom rotacije Zemlje u Kur'anu prije više od tisuću godina, iznenađujuće promoviraju i drugi ljudi osim Nurbakija, a ponekad i s varijacijama.5 Budući da se svi ovi čudotvorci koriste istom strategijom iskrivljenja, naše pobijanje Nurbakija gore jednako je primjenjivo na njih. Međutim, istražujući ovu podvalu, naišao sam na web stranicu na kojoj autor nije samo ponovio čudesnu tvrdnju izmišljenu iz pogrešnog tumačenja sure 27:88, već je također pokušao neke pogrešne zaključke obraniti s više lažnih tvrdnji i zablude. Zbog toga sam njegove argumente smatrao vrijednim daljnjeg pobijanja. Njegove pogrešne tvrdnje pojavljuju se na web mjestu iako se čini da su tamo prepisani iz knjige pod naslovom "Kur'an, neupitno čudo". Sadržaj stranice i knjige identičan je, iako je stranica pripisana određenoj "Znanstvenoj grupi Kur'ana", dok knjiga daje samo ime Caner Taslaman kao jedinog autora ( * ).6 Pod naslovom "Zemlja se rotira iako toga nismo svjesni", Caner Taslaman iznosi svoj argument: Značajke planina čine ih najstacionarnijim komponentama zemljine površine. Ideja o nedostižnosti planina navela je određene primitivne mentalitete da vjeruju u politeizam i maštu da su planine prebivalište božanstava. Ideja da su planinski vrhovi izvan dosega čovjeka bila je iluzija, kao i njihov stacionarni aspekt.7 Čini se da je na autora Kur'ana utjecala ista iluzija jer je napisao da su na stvorenu zemlju bačene planine kao klinovi i da im je primarna funkcija bila spriječiti tresenje zemlje (Sura 16:15, Sura 31:10 ). Nakon citiranja sure 27:88 iz doslovnog prijevoda, nastavlja: Ajet se odnosi na ovu iluziju i govori o kretanju planina poput oblaka. Ako bi se planine koje su imale stacionarni aspekt pomicale, slijedilo bi da se i sama zemlja pomicala. Stihom se na taj način odbacuje ideja fiksnog svijeta zabavljenog kao posljedica lažne percepcije i informirao je javnost o vremenu kretanja planina, uspoređujući ih s oblacima. Ako je ovaj zaključak istinit i ako je pisac ovog određenog stiha doista imao za cilj propagirati ideju rotirajuće zemlje kroz tobožnje kretanje planina poput oblaka, imamo ozbiljnu kontradikciju u navodno božanskoj objavi datoj Muhammedu. Kao što smo ranije rekli, Kur'an sadrži nekoliko ajeta koji se odnose na stacionarni aspekt planina i označava ih kao klinove stvorene u svrhu popravljanja zemlje (Sura 13: 3, Sura 27:61, Sura 21:31). Jednom kada primijenimo pisačevo zaključivanje i tumačenje na takve ajete, dolazimo do kontradiktornog zaključka da Kur'an promiče ideju fiksiranog svijeta i negira njegovu rotaciju. Ovaj znak, izvan dohvata javnosti suvremene s Prorokom, naveo je ljude da vjeruju da je to preliminarni znak koji predskazuje kraj svijeta. Pisac pokazuje "znakove" arogancije i tvrdi da ljudi iz Muhammedova razdoblja nisu razumjeli ove navodne znanstvene podatke u ajetu i njihovu čudesnu prirodu! Razlog koji je temeljio ovaj navodni neuspjeh bio je taj što su ti podaci bili izvan dosega tih ljudi. Ova tvrdnja potiče na postavljanje pitanja "Kako to da knjiga za koju se tvrdi da privlači sve ljude, a vremena s jasnim učenjima sadrže znak sličan kodu koji je bio pogrešno shvaćen do ere modernih islamskih propagandista / lovaca na čudo?" Slično je pitanje "Koja je svrha davanja nekih znanstvenih informacija ljudima koji ih ne mogu razumjeti i točno protumačiti?" Osim toga, spisateljska izjava implicitno drži islamskog proroka odgovornim za ovaj neuspjeh jer izgleda da Muhammed nije otkrio ispravno značenje ajeta svojim suvremenicima unatoč božanskim uputama. Ne možemo se prestati pitati kako prorok islama nije svoje sljedbenike podučio navodnim znanstvenim informacijama danim u ajetu i pokušavajući odbaciti njegova pogrešna tumačenja. Kako to da nije vidio ništa loše u tome što je muslimane ostavio u neznanju, iako je njegova uloga proroka bilo tačno objašnjenje Kur'ana i neposrednim i budućim generacijama? Analiza tradicionalnih komentara (tefsira) ovog kur'anskog ajeta pokazuje da ni Muhammed ni prvi muslimani nisu bili svjesni ovog znanstvenog čuda koje je promovirala gomila modernih islamskih pisaca. Na primjer, Ibn Kathir je dao sljedeći komentar sure 27:88: I vidjet ćete planine i pomisliti da su čvrste, ali one će proći kao prolazak oblaka.) (27:88) što znači da ćete ih vidjeti kao da su učvršćene i kao da će ostati takve kakve jesu , ali oni će proći kao prolazak oblaka, tj. odmaknut će se sa svojih mjesta. Ovo je poput Ajeta: (Na dan kada će se nebo stresti strašnim drhtajem, a planine će se odseliti (užasnim) pokretom.) (52: 9-10) (I pitaju vas u vezi s planinama: recite, "Moj Gospodar će ih raznijeti i raspršiti kao čestice prašine. Zatim će ih ostaviti kao ravnu glatku ravnicu. U njoj nećete vidjeti ništa krivo ili zakrivljeno.") (20: 105-107), (I (sjetite se ) Dan Učinit ćemo da planine prođu i vidjet ćete zemlju kao izravnana ravnica.) (18:47). (Allahovo djelo,Tko je sve usavršio,) znači, čini to svojom velikom snagom. (Izvor ) Misterija je kako su određeni propagandisti poput Nurbakija, Yahye i Taslamana postigli znanje o izvornom i namjeravanom značenju stiha u naše vrijeme. Moraju biti izabrani i božanski nadahnuti ljudi jer tvrde da su očitovali nešto nepoznato komentatorima poput Ibn Kathira, pa čak i Muhammedu!8 Čak je i neko ko nije znao arapski jezik mogao vidjeti da je ovo tumačenje neutemeljeno i da se kosi s Kur'anom. Taslaman zanemaruje činjenicu da je njegovo inovirano tumačenje neutemeljeno i da se kosi sa stihovima Kur'ana koji ističu čvrstoću planina. U ajetu se navodi da ljudi vjeruju da su planine nepomične, ali ovo je iluzija. Iz planina je nemoguće zaključiti da se to događa na kraju svijeta. Ovi su komentari čvrsti dokaz za spisateljeve manipulacije i izobličenja. U prvom redu, spisateljica pokušava prisiliti riječ "iluzija" u izvorni tekst. Drugo, ljudi koji poznaju arapski jezik dobro znaju da je osobna zamjenica u prvoj rečenici ovog stiha jednina, dok je zamjenica u posljednjoj rečenici množina. Drugim riječima, ajet prvo govori o opažanju pojedinog čovjeka, a zatim se obraća svim ljudima podsjećajući ih da je Bog svjestan svih njihovih djela. Treće, Taslamanova posljednja rečenica lišena je logike, jer se temeljila na argumentu slamkastog čovjeka. Nitko ne tvrdi da je iz planina moguće zaključiti da će se ovaj incident dogoditi na kraju svijeta. Zapravo,Taslaman zatvara oči pred činjenicom da se do zaključka koji se odnosi na vrijeme ovog događaja dolazi analizom konteksta ajeta i njegovom usporedbom sa sličnim ajetima u cijelom Kur'anu. Umjesto da slijedi ovu strategiju, on nerazumno zanemaruje odnos stiha prema prethodnim i sljedećim stihovima, uz zanemarivanje određenog stiha u nastavku: I (sjetiti se što o) Dan kad smo ukloniti brda i vi vidite zemlja u nastajanju , te smo okupiti ih zajedno kako bi se ostaviti ni jedan od njih iza sebe. (Sura 18:47 Pickthall) To dokazuje da je autor Kur'ana ono što je ljude iz Muhammedovog doba smatralo idejom pomicanja planina preduvjetnim znakom koji predskazuje kraj svijeta! Budući da osoba koja je napisala ovaj članak vjeruje da je Allah jedini autor islamskog spisa, možemo zaključiti da je Allah prvi kriv za ovo navodno pogrešno tumačenje jer je kroz ovaj ajet prvi put naučio ljude da su u suri 27:88 planine u pokret označavao kraj vremena. Vidimo da su mišljenja o nepokretnom karakteru zemlje bila toliko čvrsta da su fanatični teolozi, ne obazirući se na objave Kur'ana, mogli izgovoriti da je svako ko je mislio da se zemlja pomiče morao biti podvrgnut smrtnoj kazni u dvadesetom stoljeću! Vidimo da su mišljenja mnogih islamskih pisaca i teologa o stacionarnom karakteru zemlje bila toliko čvrsta zbog nekoliko kur'anskih ajeta koji podupiru ovo učenje. Također vidimo da neki moderni propagandisti (poput Taslamana!) Zanemaruju kontekst sure 27:88 pored ostalih kur'anskih ajeta koji ističu: Planine su čvrste i statične. Kretat će se samo na kraju vremena u znak Sudnjeg dana. Taslaman kasnije kaže: Kur'an je pun čudesnih objava, ali lažima smišljenim u ime religije nema kraja. Ljudi koji su za svoje vodiče uzimali takve izmišljotine i čitali Kur'an kao udžbenik, a da nisu razumjeli njegovo značenje, nanijeli su najveću štetu religiji. Treba razumjeti pouzdanost Kur'ana i izbjegavati sva praznovjerja. Kur'an zapravo nema čuda, ali nema kraja lažima koje je u ime islamske nauke izmislila gomila lovaca na čudo. Ovi moderni komentatori, kao izumitelji pseudo-čuda, šire laži i namjerno iskrivljuju islamske spise radi njegove obrane. Osoba koja daje prednost poštenju i koja je za istinu mora biti svjesna takvih lažljivih učenjaka i njihovih nepoštenih taktika kako bi izbjegla pogrešna tumačenja. Kad čovjek prestane miješati vlastite ideje s Božjim, problem će se riješiti. Inače, čovjek će i dalje činiti grijeh miješajući svoje stavove s Božjim objavama. Ovdje Taslaman zanemaruje da miješa vlastite ideje i izume s idejama Kur'anskog ljudskog pisca. I dalje je kriv za izopačenost i nepoštenje iako knjiga koju iskrivljuje i pogrešno tumači nije božanski nadahnuta ili diktirana. Galileo Galilei, poput Kopernika i Keplera, tvrdio je da se zemlja pomiče, a sunce stoji u središtu. Prema njihovoj tvrdnji, zemlja nije imala središnji položaj. Crkva nije bila toliko tolerantna kao u slučaju Kopernika i Keplera. Crkva je pobila Galilejevo usvajanje Kopernikova sustava, a pod prijetnjom mučenja od Inkvizicije bio je prisiljen javno se odreći svojih heretičkih stavova. Ovo nije bio kraj kušnjama; još se morao suočiti s materijalnim i duhovnim mučenjima. Posljednjih osam godina života bio je prisiljen provesti u kućnom pritvoru. Priča o Crkvi i Galileju najbolje ilustrira svađu između "religije" i znanosti. No, ostaje činjenica da izvorna religija kao takva nije bila kriva, već takozvani predstavnici izmišljene religije. Ovdje, kao očajni autor, Taslaman čini logičnu zabludu kad pretpostavlja da će subjektivna razlika između izvorne i izmišljene religije pridonijeti raspravi o odnosu religije i znanosti. Štoviše, on ne uzima u obzir činjenicu da su čak i istinski predstavnici istinitogreligija nije automatski ovlaštena za ispravno i pouzdano tumačenje. Lažljivci su lažljivci bilo gdje i bilo kada. Podrijetlo religije ili vjere ne mora nužno sprječavati njezine sljedbenike u nepoštenju. Ipak, mora biti jasno da ne optužujemo sve muslimanske učenjake za neiskrenost, već samo određene ljude koji izmišljaju pseudo-čuda izvrćući Kur'an i tvrde da znaju što ni pisac Kur'ana nikako nije bio svjestan od! Srodno Pseudo-čudo: Planine u pokretu Nakon što se potrudio podržati njegovu neobičnu interpretaciju sure 27:88, Caner Taslaman uspije izmisliti drugo pseudo-čudo iz istog stiha. Stih koji proučavamo u ovom poglavlju može imati i drugi znak. Zemaljska kora se kreće kao da pluta po plaštu koji je gušći. To je bio razlog zašto su se kontinenti, nekada cjelina, odijelili jedan od drugog. Ideje koje je iznio njemački meteorolog i geolog Alfred Wegener u članku objavljenom 1915. učinile su ga prvim ozbiljnim zagovornikom teorije kontinentalnog zanosa. Većina geologa njegova vremena nije zagovarala njegovu teoriju. Međutim, to je sada prihvaćeno kao načelno ispravno. Kontinentalni pomak je koncept stvaranja kontinenta usitnjavanjem i kretanjem masa kopna na površini zemlje. Mora i kopna međusobno se sudaraju poput plutajućih splavova na jezeru, koji se ponekad preklapaju. Njihove brzine variraju između 3 cm i 15 cm godišnje. Dakle, planine,koji nam se čine stacionarnima, u stvari su u pokretu zajedno sa zemljom, kao i s kontinentom čiji dio čine. Svijet koji nastanjujemo rotira se oko svoje osi i okreće se oko Sunca u svom brzom toku u svemiru zajedno sa Sunčevim sustavom; uz to moramo uzeti u obzir kretanje svijeta u odnosu na Mjesec. Uključit ćemo i gravitacijsku silu drugih planeta. Nesvjesni svih ovih pojava, spavamo čvrsto, uživamo u obrocima s užitkom i uživamo u čitanju i bavljenju sportom. Automobil se smatra super kada nam ne daje osjećaj da se vozimo u njemu. Naš svijet putuje neizmjernom brzinom i slijedi izuzetno složene tečajeve bez pilota, a da oni na njih svjesno ne utječu. Stih koji smo analizirali na početku ovog poglavlja dokaz je nespornog savršenstva Božjeg dizajna. ( Izvor ) Nažalost, Taslamanovi napori da nas uvjeri pisanjem ovih dugih odlomaka uzaludni su i ne čine ništa drugo osim što doprinose apsurdnosti njegovih bitnih tvrdnji. Teorija kontinentalnog zanosa o kojoj on govori čak se ni ne podrazumijeva u cijelom Kur'anu. Suprotno tome, autor islamskog spisa smatra da se kretanje planina nemoguće dogoditi prije kraja vjekova. Ajet u nastavku objedinjuje ovaj zaključak: Da je bilo moguće da jedno predavanje prouzrokuje pomicanje planina ili razdvajanje zemlje ili mrtvih da govore, (ovo bi učinio ovaj Kur'an). Ne, ali Allahova je cijela zapovijed. (Sura 13:31 Pickthall) Očito je da osoba koja je smislila ovaj stih ne bi smatrala ideju pomicanja planina nečim nezamislivim ili čudesnim da je bila svjesna kontinentalnog zanosa koji su otkrili znanstvenici. U usporedbi sa znanstvenim otkrićem koje postoji, sura 13:31 ostaje strana znanosti i ovog posebnog prirodnog fenomena. Kontradiktorna podvala o planinama Na svojoj web stranici Taslaman predstavlja još jedno pseudo-čudo vezano za planine: Planine se često spominju u Kuranu. Čini se da je usporedba klinova nadnaravna u svjetlu geoloških nalaza iz prošlog stoljeća. Planine koje promatramo na površini zemlje počivaju na golemim slojevima koji mogu biti deset do petnaest puta dublji od dijela koji ostaje na površini zemlje. Na primjer, najviša planina na zemlji, čiji vrh doseže nadmorsku visinu od 9 km, ima supstrat koji ide oko 125 km u dubinu zemlje. Da bi klin mogao ispuniti svoju funkciju, važna je duljina dijela zaglavljenog u zemlji. Isto vrijedi i za planinu. Nismo li zemlju učinili useljivom? (78: 6) A planine kao klinovi? (78: 7) Postoje i planine koje se izdižu s dna mora koja također imaju supstrat. Ti supstrati podupiru vidljivi dio planina u skladu s Arhimedovim principom. Ovi supstrati bili su nepoznati do prije nekoliko stoljeća, a kamoli za vrijeme Poslanika. Usporedba u Kur'anu ponovno je čudesna izjava. ( Izvor ) Svaki pažljiv čitatelj i promatrač može primijetiti da je ovo posebno pseudo-čudo otvoreno u suprotnosti s čudotvornom podvalom koja se odnosi na rotaciju zemlje, a koja je nastala lažnom analogijom između planina i oblaka u suri 27:88 i njenom pogrešnom tumačenju. Kako je moguće da Taslaman i drugi lovci na čudo pomire prikazivanje planina kao klinova u Kur'anu s tvrdnjom da su planine u pokretu i prolaze poput oblaka? Kako planine mogu funkcionirati kao klinovi i stabilizirati zemlju ako su u pokretu? Je li autor Kur'ana želio da vjerujemo da se planine kreću klinovima koji stabiliziraju zemlju dok su i same u pokretu poput oblaka? Očito je, izolirajući Kur'anske ajete i držeći se neiskrenosti,Muslimanski propagandisti mogu izmisliti nekoliko pseudo-čuda koja su proturječna i međusobno se isključuju. Što se tiče gore navedene čudesne tvrdnje, ona nema nikakve veze sa znanstvenim učenjima o ulozi planina.9 Pogledajmo kako Taslaman još jednom postaje manipulativni i zavaravajući: U udžbenicima geologije koji nisu ažurirani, nisu dostupne informacije o ulozi koju planine igraju, ulozi stabiliziranja kore zemlje. Međutim, postoje neke publikacije o ovom pitanju. Prvo, željeli bismo da nam Taslaman u Kur'anu pokaže izraz "zemaljska kora". Knjiga pod nazivom "Zemlja" jedna je od mnogih koja se sada nalaze na tržištu. Frank Press, autor ove knjige, predsjednik je Akademije znanosti, savjetnik Jimmyja Cartera, bivšeg predsjednika SAD-a. Ovaj autor uspoređuje planine s klinovima, čiji veći dio ostaje ispod površine zemlje. U ovoj knjizi dr. Press objašnjava funkcije planina, skrećući posebnu pozornost na njihovu važnu ulogu u stabilizaciji zemljine kore. Ove se informacije potpuno podudaraju s izjavom u Kur'anu: "I postavili smo na zemlji planine čvrsto stojeći kako se ne bi pokolebali s njima." (21:31) Taslaman opet zanemaruje činjenicu da Kur'an ne govori o "zemaljskoj kori". Jednostavno prisiljava riječ u islamskim spisima da dokaže pseudo-čudo iskrivljavanjem izvornog teksta. Zapravo, kora zemlje pluta na tekućini. Ovaj najudaljeniji sloj zemlje proteže se 5 km od površine. Dubine planinskih slojeva sežu čak 35 km. Dakle, planine su svojevrsni klinovi zabijeni u zemlju. Baš kao klinovi kojima su stabilizirali šator na zemlji, tako i ovi klinovi stabiliziraju koru zemlje. Gdje je ovaj znanstveni podatak o zemljinoj kori koja pluta na tekućini koja je izričito navedena ili čak implicirana u Kur'anu? Zapravo, autor Kur'ana nije objasnio zašto su planine funkcionirale kao klinovi na zemlji, što je otvorilo vrata nagađanjima. Na primjer, islamski komentator Ibn Kathir izvijestio je da će se zemlja i dalje tresti bez planina zbog voda, a ne zato što kora zemlje pluta na tekućini: (I postavio je na zemlju čvrste planine) znači, planine koje se stabiliziraju i daju težinu zemlji, da se ona ne bi zatresla vodom. Allah kaže: (da se ne bi uzdrmao s vama.) ( Izvor ) Taslaman nastavlja citirati neke znanstvene podatke: Planine su rezultat sudara između slojeva zemljine kore; rezultat zadiranja datog sloja u drugi. Ovi slojevi koji idu sve dublje i dublje omogućuju integriranje slojeva kore. Gdje su ove informacije dane u Kur'anu? Najvjerojatnije, autor Kur'ana nije znao kako su nastale planine. Za razliku od gore citiranih znanstvenih podataka, pisac Kur'ana uvijek je smatrao planine vanjskim građevinama kasnije povezanim sa zemljom. Zbog toga je rekao da su planine bačene u zemlju nakon stvaranja zemlje i smatrao ih sličnima rijekama i cestama. Drugim riječima, smatrao je da je obična zemlja kasnije ukrašena planinama, rijekama i cestama: I bacio je na zemlju čvrste planine, da se ne zatrese s vama, i rijeke i puteve; pa ćete sretno biti vođeni. (Sura 16:15 Arberry) I postavili smo planine na zemlji da se ne kreće s njima i napravili smo na njoj široke prolaze kao putove za njihovo vođenje. (Sura 21:31 Rodwell) Stvorio je nebesa bez stupova koje možete vidjeti i bacio na zemlju čvrste planine da se ne kreće s vama; i rastjerao je na njima sve vrste zvijeri; i s nebesa spuštamo vodu i u njoj smo rasli svake plemenite vrste. (Sura 31:10 Palmer) Moje pobijanje u gornjem dijelu bilo je egzegetske prirode, tj. Usredotočeno na pravilno tumačenje Kur'ana. Članak Andrewa Varga, Jesu li planine „klinovi“ koji sprječavaju da se zemlja trese? , izlaže kako muslimanski propagandisti nisu iskreni u korištenju znanstvenih udžbenika i pogrešno ih citiraju kako bi podržali svoje čudesne tvrdnje. Napomena: Želim zahvaliti Jochenu Katzu ( * ) na doprinosu ovom članku. DODATAK Dok komentira suru 27:88, poznati lovac na čudo Harun Yahya trudi se poboljšati poznatu podvalu dodavanjem nove tvrdnje: Vidjet ćete planine i smatrat ćete da su čvrste; ali oni prolaze poput oblaka - djelo Allaha Koji svemu daje čvrstinu. Svjestan je onoga što radite. (Kur'an, 27:88) Gornji stih naglašava da se Zemlja ne samo okreće već i da ima smjer vrtnje. Smjer kretanja glavnih oblačnih masa na visini od 3.500-4.000 metara uvijek je od zapada prema istoku. Zato se uglavnom gleda na vremensko stanje na Zapadu u meteorološkim prognozama. ( Izvor ) Tvrdi da je ne samo okretanje zemlje, već i njezin smjer otkriveno u suri 27:88 kada je kretanje planina uspoređeno s kretanjem oblaka. Očito, Yahya nerado priznaje da stih niti sadrži riječ "smjer" niti podučava u kojem smjeru oblaci prolaze. Dakle, čovječanstvo duguje znanstvene informacije o smjeru rotacije svijeta ne Kur'anu, već znanstvenim studijama. Laži suvremenih islamskih propagandista i pisaca uvijek treba razotkrivati i pobijati sve dok istina prevladava. Značajno je da gore navedena Yahya-ina tvrdnja nije samo strana Kur'anu, već su i njegove tvrdnje znanstveno besmislene. Znanstveni aspekti njegovih izjava detaljno se ispituju u članku Jochena Katza, “Znanstvena” fantastika Haruna Yahye - 2. dio . Fusnote 1 Objavila je 1989. godine Ankara Diyanet Vakfi (Zaklada za religiju). 2 Halûk Nurbaki bio je onkolog koji se može smatrati turskim ekvivalentom Mauricea Bucaillea u smislu svog pristupa odnosu između Kur'ana i znanosti. 3 Budući da nije svjestan ili ne zna za ovu činjenicu, Nurbaki si proturječi kada iz Kur'anskih stihova izmisli još jedno pseudo-čudo koje planine označava kao klinove koji sprječavaju tresenje zemlje (stranice 224-226). Prema njemu, kur'anski opis planina kao klinova kompatibilan je sa znanstvenim informacijama vezanim za ulogu planina u stabilizaciji zemljine kore. Međutim, ovo pseudo-čudo očito nije kompatibilno s drugom Nurbakijevom čudom koja se odnosi na kretanje planina nalik oblaku. Kad spojimo ove dvije podvale, dobivamo neugodnu sliku planina u neprestanom pokretu iako se kaže da njihova uloga stabilizira zemlju. 4 Zahvaljujem Jochenu Katzu, koji me obavijestio o Nurbakijevoj lažnoj analogiji. 5 Na primjer, Harun Yahya tvrdi da sura 27:88 čudesno uči ne samo rotaciji zemlje, već i njezinu smjeru rotacije. Za više informacija o ovom zahtjevu pogledajte Dodatak. 6 Možda je "Qur'an Science Group" neka vrsta "množine veličanstva" za Caner Taslaman? 7 Ova čudesna tvrdnja može se naći i na stranici 109 knjige. 8 Naravno, ovi čudotvorci svoju osobitu interpretaciju duguju znanstvenim otkrićima i razvoju. Dakle, ključ njihovog razumijevanja / tumačenja nije tekst Kur'ana, već napredak na polju znanstvenih studija. To je očajnički pokušaj pronalaska suvremenih znanstvenih spoznaja koje se odražavaju barem "negdje u Kur'anu". 9 Zapravo, kur'ansko učenje da su planine klinovi koji sprječavaju potresanje zemlje očita je znanstvena pogreška. Za detaljnu analizu ove pogreške, preporučujem relevantni dio Dr. Campbell knjige . Pobijanje islamskih podvala koje odgovaraju na početnu stranicu islama

4. Zul-Qarnain 4. Zul-Qarnain https://answering-islam.org/Authors/Newton/alex.html ZUL-QARNAIN U prethodnom smo odjeljku vidjeli da priča o željeznim vratima Goga i Magoga pripada carstvu bajki ili kategoriji "Prohujalo s vjetrom" kao što je prikazano u "Aleksandrovoj romansi". Sada se okrećemo istraživanju više kur'anskih tvrdnji o Zul-Qarnainu. Kur'an govori o Zul-Karnejnu kao povijesnoj ličnosti. Tko bi mogao biti taj čovjek? Yusuf Ali identificira Zul-Qarnaina kao Aleksandra Velikog kad kaže: "Osobno, ni najmanje ne sumnjam da je Zul-Qarnain trebao biti Aleksandar Veliki, povijesni Aleksandar, a ne legendarni Aleksandar ..." [1] Razi istražuje tri mogućnosti tko je Zul-Qarnain. Unatoč nekim poteškoćama, on više voli identificirati Zul-Qarnaina kao Aleksandra Velikog. [2] Slažemo se s izjavom Jusufa Alija, ali i ovdje kur'anske tvrdnje o Aleksandru Velikom ne odgovaraju povijesnim činjenicama. ALEXANDER NITI NIJE BIO VJERNIK Jezik Kur'ana o Zul-Qarnainu ili Aleksandru Velikom ostavlja nam dojam da je Aleksandar Veliki bio istinski vjernik. Govori poput vjernika i ponaša se poput vjernika. Čak govori kao da je prorok. Rekao je: "Ovo je milost mog Gospodara: Ali kad se ispuni obećanje moga Gospodara, pretvorit će ga u prah. A obećanje moga Gospodara je istinito. (P. 18:98, prijevod Jusufa Alija) Iz gore navedenog razumijemo da su Zul-Qarnain ili Aleksandar Veliki primili Božje obećanje u vezi s ovom zaprekom koju je on osobno izgradio. Ovo obećanje nije dato stotinama godina prije izgradnje barijere. Ovo je obećanje bilo osobna poruka Aleksandru Velikom tamo i tada. Nadalje, u Q. 18:86 nam je rečeno da mu je Bog izravno razgovarao. Razi je primijetio da je "Bog razgovarao sa Zul-Qarnainom bez posrednika, a to dokazuje da je bio prorok". [3] Do kada je stigao na zalazak sunca, zatekao ga je u izvoru mutne vode. U njegovoj blizini našao je Narod. Rekli smo: "O Zul-Karnejne! (Ti imaš vlast,) ili da ih kazniš ili da se prema njima ophodiš ljubazno." (P. 18:86) No je li Aleksandar Veliki bio prorok ili čak vjernik? Aleksandar Veliki, suprotno dojmu koji je dao Kur'an, bio je nevjernik par excellence. "U Memphisu je Aleksandar žrtvovan Apisu (jednom od egipatskih idola) i okrunjen tradicionalnom dvostrukom faraonskom krunom; domaći svećenici su smireni i ohrabrivana je njihova religija." [4] "Aleksandar se na uspjeh svoje ekspedicije. "[5] I„ Na hifazi je Aleksandar podigao 12 izmjena 12 olimpijskih bogova. "[6] U Egiptu je primljen kao sin Amonov [6] (jedan od egipatskih bogova). Ovog boga predstavlja ovan, naravno s dva istaknuta roga, pa otuda i Aleksandrovo ime u Kur'anu Zul-Qarnain što znači dva roga. Nadalje, "Čini se da se uvjerio u stvarnost vlastitog božanstva i da je zahtijevao da ga drugi prihvate ... Gradovi su se pokoravali, ali često ironično: spartanski dekret glasio je: 'Budući da Aleksandar želi biti bog, neka bude bog. "[8] Aleksandar je bio daleko od toga da je čak bio i vjernik. Odakle onda Kur'anu ideja da je Aleksandar Veliki prorok? Došao je iz legende o Aleksandru. Židovi su Aleksandra učinili vjernikom i Bogom ga je naklonio toliko da je "Bog razdvojio vode pamfilijskog mora kako bi Aleksandrove trupe mogle proći u potjeru za Perzijancima." [9] Poput mudrog kršćani su ga učinili svecem. Evo primjera Aleksandrove molitve: I kralj Aleksandar nakloni se i pokloni se govoreći: "O Bože, gospodaru kraljeva i sudaca, ti koji postavljaš kraljeve i uništavaš njihovu moć, u mislima znam da si me uzvisio iznad svih kraljeva i učinio si me rogovi na mojoj glavi, kojima bih mogao srušiti kraljevstva svijeta; daj mi moć sa tvojih svetih nebesa ... Uvijek ću uveličavati tvoje ime, Gospodine ... i zapisat ću Božje ime u povelju moga kraljevstva, da Tebi uvijek bude spomen. A ako Mesija, koji je Sin Božji, dođe u moje dane, ja i moje trupe klanjat ćemo mu se ... "[10] Prema Kur'anu i legendama Aleksandar je bio vjernik, ali ne i prema povijesti. JE LI ALEXANDER OTIŠAO NA ZAPAD? Kur'an tvrdi da je Aleksandar putovao na zapad. Ispitat će te u vezi s Dhoolom Karnainom. Reci: 'Recitirat ću vam spomen na njega.' Utvrdili smo ga u zemlji i dali smo mu put do svega, a on je slijedio put sve dok, kad je stigao na zalazak sunca, nije zatekao zalazak u blatnom izvoru i u blizini pronašao ljude. "(Q 18: 83-86, Arberry) Međutim, Aleksandar nikada nije išao na zapad kako tvrdi Kur'an. Putovao je na istok i jug (do Amona i Memphisa u Egiptu). KOLIKO JE DALEKO ALEXANDER OTIŠAO NA ISTOK? Kur'an tvrdi da je Aleksandar putovao na krajnji istok. Zatim je slijedio put sve dok, kad je stigao do izlaska sunca, nije ustanovio da se izdiže nad ljudima za koje Mi nismo odredili nikakav veo da ih zasjeni s njega. (P. 18: 89-90, Arberry) Ibn Kathir je iz kur'anskih odlomaka shvatio da je Zul-Qarnain putovao cijelom zemljom. A Razi je rekao da je "došao do mjesta najbližeg izlasku sunca". Ali koliko je istočno putovao Aleksandar Veliki? Kad je stigao do "Hifaze [zapadno od Indije], njegova (Aleksandrova) vojska pobunila se, odbijajući ići dalje po tropskoj kiši; bili su umorni tijelom i duhom, a Coenus, jedan od četiri Aleksandrova glavna maršala, djelovao je kao njihov glasnogovornik. nalazeći vojsku nepokolebljivom, Aleksandar se pristao vratiti. "[11] Suprotno tvrdnjama iz Kur'ana, Aleksandar Veliki nije bio vjernik, nije putovao na zapad i nije išao na krajnji istok. Iako su klasični muslimanski učenjaci vrlo jednoglasni oko identiteta Zul-Qarnaina, nakon što su pogledali gore predstavljene povijesne probleme, nije iznenađenje da neki suvremeni muslimani poriču da je Zul-Qarnain Aleksandar Veliki. Kažu da Kur'an ne spominje Aleksandra Velikog u suri 18, ali spominje Zul-Qarnain. Postoje li dokazi da je osoba koja se spominje kao Zul-Qarnain Aleksandar Veliki? U Kur'anu 18:83 čitamo: "Tražit će te od Zul-Karnejna. Reci: Učit ću vam njegov spomen." Tko je pitao Mohammada o Zul-Qarnainu? Ibn Kathir nas obavještava da su nevjernici iz Meke slali ljudima iz knjige pitajući ih koja pitanja mogu postaviti Mohammedu kako bi ga mogli testirati. Ljudi iz knjige rekli su: Pitajte ga o Zul-Qarnainu, nekoj mladosti za koju nije znao što rade i Duhu. [12] Kakav je oblik pitanja predložio People of the Book, a postavili Muhammedu mekanski nevjernici? Ako su došli k Mohammadu, pitali ga za Aleksandra, sina Phillipa, a on je odgovorio spominjući Zul-Qarnaina, onda mi nemamo raspravu s našim prijateljima muslimanima. Prema ovom obliku pitanja Zul-Qarnain je Aleksandar Veliki. Druga je alternativa da su Mekanci pitali Mohammada za nekoga zvanog Zul-Qarnain. I kao odgovor izgovorio je: "Pitaće te od Zul-Karnejna ..." Tada su Ljudi knjige bili izvor pitanja o Zul-Karnejnu, a Mohammad je odgovorio informacijama o ISTOJ osobi. Dakle, ime Zul-Qarnain spomenuli su Ljudi knjige prije nego što je Mohammed pružio odgovor u kojem se spominje Zul-Qarnain. Pitanje tada postaje: Što su ljudi iz Knjige mislili kad su mekanskim nevjernicima govorili što pitati Mohammada, a ne što je Kur'an mislio kad je spominjao Zul-Karnajna. Ljudi iz Knjige su nekoga poznavali kao Zul-Karnejna prije nego što ga je Kur'an spomenuo. A Mohammad je u svom odgovoru na pitanje govorio o istoj osobi. Tko je bila ta osoba? Odgovor nije u nagađanju što je Kur'an mogao značiti pod Zul-Karnainom, već u tome što su ljudi iz Knjige značili pod Zul-Karnainom. Jer naslov Zul-Qarnain proizašao je s usana Naroda Knjige prije nego što je došao s usana Mohammeda. Drugim riječima, značenje naslova Zul-Karnain ne može se naći u Kur'anu, već u izvorima koji su bili dostupni ljudima Knjige koji su bili Mohammedovi suvremenici. Dokumentirani povijesni dokazi govore nam da je naslov Zul-Qarnain bio isključivo legendarni naslov za Aleksandra Velikog. U "Kršćanskoj legendi o Aleksandru" nalazimo da je Aleksandar u jednoj od svojih molitvi rekao: "O Bože ... Napravio si mi rogove na glavi". [13] I prevoditelj dodaje u fusnoti da se u etiopskoj verziji ove legende "Aleksandra uvijek naziva 'dvoje roga'" [14] Upravo su iz ove etiopske verzije ili slične ljudi iz Knjige znali naslov Zul-Karnain. LJUDI NISU IZUMILI NASLOV ZUL-QARNAIN. Naslov "dvoroga", tj. Zul-Qarnain bio je prvo legendarni naslov. Prenesena je ljudima iz knjige iz druge legende. Trećem je pitanju postavljeno pitanje Mohammadu. I to je spomenuto u Mohammadovom odgovoru četvrto. Ono što je Kur'an podrazumijevao pod Zul-Karnainom, ono je što su ljudi iz Knjige mislili pod Zul-Karnejnom postavljajući svoje pitanje. Imajte na umu da su Ljudi knjige prvo koristili taj naslov u pitanju koje su dali Mekancima kako bi testirali Mohammada. To dokazuje da je ovaj naslov pretkranjski. A jedini izvor za naslov "Zul-Qarnain" nalazi se u legendama o Aleksandru Velikom. Istina je da su druge opisane kao životinje s dva roga, ali ne i kao čovjeka s dva roga, i to samo u viziji kao simbol njihove moći, a ne kao stvarnost i povijest kao u slučaju Aleksandra Velikog. Nitko drugi u povijesti nije se zvao Zul-Qarnain osim Aleksandra Velikog. Ne samo da se ime Zul-Karnain odnosilo samo na Aleksandra Velikog, već i opis Kur'ana uklapa se u legende o njemu, kao što ćemo vidjeti kasnije. Literatura: 1. Časni Kur'an, prijevod i komentar Jusufa Alija, Dodatak 7, stranica 763 (1983) 2. Razi, at-Tafsir al-Kabir, komentirajući pitanje 18: 83-98. 3. Razi, at-Tafsir al-Kabir, komentirajući Q. 18:86. 4. Encyclopaedia Britannica, Aleksandar III, 1971. 5. Encyclopaedia Britannica, Alexander III, 1971. 6. Encyclopaedia Britannica, Alexander III, 1971. 7. Encyclopaedia Britannica, Alexander III, 1971. 8. Encyclopaedia Britannica, Alexander III, 1971. 9. Srednjovjekovni Aleksandar, George Cart, Cambridge u sveučilišnom tisku, 1956, str.126. 10. "Kršćanska legenda o Aleksandru", u Povijesti Aleksandra Velikog, sirijske verzije pseudo-kalistena.Preveo EAW Budge, 1889, str.146. 11. Britanska enciklopedija, Aleksandar III, 1971. 12. Ibn Kathir komentirajući pitanje 18:83. 13. "Kršćanska legenda o Aleksandru", u Povijesti Aleksandra Velikog, sirijske verzije pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889, str.146. 14. ibid. Knjige i članci P. Newtona Odgovor na islamsku početnu stranicu

Sura 18:86 Sunce zalazi https://greskekurana.wixsite.com/kuran-najveca-greska/sura-18-86-sunce-zalazi- Sura 91:6 Ravna zemlja Znanstveni konsenzus okrugle zemlje? https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2021/11/znanstveni-konsenzus-okrugle-zemlje.html?view=sidebar Sura 4:157 ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo Debateri Zakir Naik ------------------ ne pise "UCINI mu se" , ima rjec wajadahā وَجَدَهَا u sura 18:90 u sura 18:86 ima rjec wajadahā وَجَدَهَا i rjec وَوَجَدَ wawajada dok rjec شُبِّهَ nema ni u 86. ni u 90. ajetu za ucini , pricini ta rjec ima u Sura 4:157 -------------------- ----------------------- Verse (18:86) - Word by Word https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=18&verse=86#(18:86:1) Verse (18:90) - Word by Word https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=18&verse=90 Verse (4:157) - Word by Word https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=4&verse=157 --------------------- Sura 18:86 Sunce zalazi حَتَّىٰ إِذَا بَلَغَ مَغْرِبَ الشَّمْسِ وَجَدَهَا تَغْرُبُ فِي عَيْنٍ حَمِئَةٍ وَوَجَدَ عِنْدَهَا قَوْمًا ۗ قُلْنَا يَا ذَا الْقَرْنَيْنِ إِمَّا أَنْ تُعَذِّبَ وَإِمَّا أَنْ تَتَّخِذَ فِيهِمْ حُسْنًا Korkut Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne" – rekosmo Mi – "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?" Mlivo Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i nađe kod njega narod. Rekosmo: "O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu." --------------------------------- GDE u arapskom textu stiji: >>"UCINI MU SE "<>"UCINI MU SE KAO "<