Kur'an najveća greška

Sura 7:127 Koliko su bogova obožavali Egipćani?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

78. Koliko su bogova obožavali Egipćani?

      Priča Mojsijeve konfrontacije sa faraonom je vrlo prominentna tema u Kur'anu. Ispričana je na skoro desetak mjesta.

      Kada se učini pažljiva usporedba, vide se mnoge nekonzistentnosti.

      Nakon Mojsijevog obračuna sa vračarima Egipta u kojem su Mojsijeva čuda bila toliko ubjeđujuća da su vračari povjerovali u Mojsijevog Boga, faraon ih kažnjava za takvu izdaju. Čitamo da su se velikani egipatskog naroda žalili faraonu:

Sura 7:127 „I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?” Reče: “Pobit ćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, a uistinu smo mi nad njima pokoritelji.” (Mlivo)

· Kako je to često slučaj u svim lažnim religijama, kada su suočeni sa istinom i osjećaju se ugroženima – reagiraju nasiljem. Kur'anski faraon navodno namjerava ubiti Mojsija (40:26) i/ili sinove Izraela (7:127, 40:25), vrlo slično kao Muhamed koji je naredio da se ubiju mnogi individualci koji su sumnjali u njegov religiozni autoritet, a čak je eliminirao i cijeli klan židova, Banu Qurayza.

      Glavna točka je ovo: Velikani Egipta ističu da bi Mojsijeva pobjeda mogla rezultirati napuštanjem bogova Egipta, i prihvaćanjem Mojsijevog Boga. To svjedoči da su Egipćani bili politeisti u to vrijeme, obožavali su mnogo bogova. I još više, izjava velikana pravi razliku između faraona i bogova kada kaže 'ostavit će tebe i tvoje bogove'. Faraon nije identičan sa bogovima, i bogovi faraona su također i bogovi Egipćana, jer nema smisla reći da će Egipćani napustiti neke bogove ako ih nisu već bili štovali.

      Taj redak svjedoči činjenici da su se u Egiptu u Mojsijevo vrijeme štovali mnogi bogovi, i govori se da su bogovi faraona bili također i bogovi njegova naroda.

      A, u drugoj verziji priče, Kur'an tvrdi da je faraon na Mojsijeva čuda i poruku odgovorio ovim riječima:

Sura 28:38 „I reče faraon: “O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim mene. Zato mi zapali o Hamane, na ilovači, te mi načini toranj, da bih se ja uspeo bogu Musaovom. A uistinu, ja ga smatram (jednim) od lažova.”

      Drugim riječima, faraon tvrdi da je on jedino Bog svojemu narodu, Egipćanima, u direktnoj kontradikciji sa 7:127.

      U sažetku, Kur'an sadrži sljedeće kontradiktorne izjave o religiji Egipćana u vrijeme Mojsija:

· Prema Suri 7:127 Egipćani štuju mnoge bogove · Prema Suri 28:38 faraon je jedini bog Egipćana

      Sljedeće pitanje bi bilo – što povijest govori o religiji antičkih Egipćana? Jesu li Egipćani imali mnogo bogova ili samo jednog boga? Pošto to možda nije bilo isto kroz cijelu povijest, morali bismo postaviti specifičnije pitanje: Koju su religiju Egipćani imali u vrijeme Izlaska Izraela?

      Nezavisno od odgovora na to povijesno pitanje – tenzija i kontradikcija u Kur'anu ostaje. Kur'an govori i da su imali samo jednog boga (faraona), i da su imali više bogova. Ti stihovi ne govore o različitim vremenima u egipatskoj povijesti, nego izričito govore o istom faraonu, odmah nakon obračuna s Mojsijem.

      Zapravo, povijest nam govori da su egipćani obožavali više bogova. Uviđajući tu povijesnu grešku u formulaciji Kur'ana, kasni komentator Kur'ana Muhamed Asad pokušava umanjiti štetu svojim komentarom na Suru 28:38:

„U svjetlu činjenice da su antički Egipćani obožavali mnogo bogova, ovu izjavu faraona NE TREBA SHVAĆATI DOSLOVNO; nego pošto je svaki faraon bio viđen kao inkarnacija božanskog principa, kao takav – on je uzimao – i primao – obožavanje svojeg naroda kao njihovog 'Najvišeg Gospodara' (79:24), sadžravajući u sebi sve osobine koje se pripisuju bogovima.“ (Muhamed Asad, Poruka Kur'ana (Gibraltar, 1994)

      Evidentno je da je Asadovo objašnjenje izmišljeno prema potrebi, jer ne postoji ništa u kontekstu što bi sugeriralo da izjavu ne treba shvaćati doslovno. Asadov komentar je osnovan na svjesnosti da ta tvrdnja o faraonu proturječi povijesnim činjenicama, i s toga je morao naći neki odgovor da bi objasnio tu grešku. Asad navodi da je faraon u sebi sadržavao sve osobine božanstva – a to je tvrdnja za koju on nema nikakvog dokaza. Povijest svjdoči da su Egipćani štovali mnogo bogova, i izgradili su mnoge hramove posvećene tim bogovima. To da je postojao nekakav božanski princip koji je bio ukomponiran u faraona je izmišljotina samog Asada. Ne postoji izvor za tako nešto. I još više, tekst Kur'ana proturječi Asadu, kada Sura 7:127 pravi eksplicitnu razliku između faraona i bogova.

      Kasni Abdullah Jusuf Ali je mnogo iskreniji i vjerniji arapskom tekstu Kur'ana kada objašnjava faraonovu tvrdnju u fusnoti Sure 28:38

„Faraon je tvrdio da je on sam Bog – ne jedan bog od mnogo njih, nego JEDINI BOG: ''Ja sam vaš bog najviši''. On nije vidio razlog da se njegovi ljudi klanjaju bilo kome osim njemu.“

      Neki muslimani će reći da je faraon tu lagao. Ljudi lažu kada očekuju da će postići neku prednost s tim, za razliku od toga da kažu istinu. Lagati ljude koji već znaju istinu je besmisleno i samouništavajuće. Uostalom, dok je faraon to govorio – tu su bili velikani njegova naroda, a možda i Mojsije i Aron. Zašto bi faraon napravio od sebe budalu pred velikanima svojega naroda? 

      Farao je rekao 'Ne znam da imate drugog boga osim mene' – to je informacija. Faraon govori ono što zna (ili ono što on misli da zna). Nerazumno bi bilo reći da faraon nije znao za religiju svojeg naroda.

      Nije kredibilno da su se obadvije verzije stvarno dogodile. Drugim riječima – barem jedna od te dvije verzije je fikcija, izmišljena priča.