Sadržaj, ABECEDA, TEME... Why Muhammad Hijab Removed 30 mins. of Yasir Qadhi Interview | What He's Hiding From Muslims https://www.youtube.com/watch?v=Z_8Zv1sB4Aw Mohammed Hijab and dr. Yasir Qadhi javno priznali da Kur'an nije očuvan https://www.youtube.com/watch?v=yktCFfMiISs&t=277s A Allah , Allah je isto sta i Elohim? Allahove ruke , Allah i geografija , Abraham , Adem , Stvaranje Adema , Adam stvoren po liku ALLAHOVOM , Aisha , Abu l-Qasim , Ahmed Deedat , Andjeo, Biblija i ANĐEO / LI -, Ne boj se , Šekinah , Šaliah , Apostol/i , Poslanik -Malah znacenje, Ashab , Abd al-Malik , Arapi , Krscanski Arapi VS Muslimanski Arapi, Arapske-rječi , Arapski brojevi , Arabski-Kršćani , Arabska-Biblija , Arheologija , Arheol.Kurana , Knjige Akademika , Autor Kurana , Alkohol , Al-Aswad , Abdest , Autoritet , Al-Aksa , Aramejski , Aramejski Hriscani , Siryo-aramejski . Sure i Ajeti , Problemi Ajeta , Akademici-Naucnjaci , Anana komentari, Kompromis u Allahovom zakonu , B Biblija , Biblija VS Kuran , Arabska-Biblija, Apokrifi Biblije, Barbabino Evadj.str.1 , Buraq , Brdo-Hira , Špilja-Hira, Bolesti u Meku Bratska neLjubav , Diskriminacije u Mekki , Bunar , Brak i Brak u islamu , Budizam u Islamu , Bahira , Belega na Ledja , Biografija Muhameda-Sira , Ehram Bart , Banu Qurayz, Legende, mitovi i basne, Ne boj se, C Car-Kralj , Crni kamen , za Ceo svjet? , D desnica Allahova, Duša , s-55:19 DVA mora , Djeca u Islamu , Dialekti, Dedžal , Dzedzal, Daleko negde , "priče ranijih" priče drevnih naroda, Dobri linkovi , Dan Gibson , Diskriminacije u Mekki, Debateri , Linkovi Debatera , Ehram Bart , Maurice Bucaille , Dr. Lorens Braun , Anana komentari , Kupoli na stijeni -Jeruzalem , dirhema-Drahma , Đ Đavo , Dz Džibril , Dzenet , Dzehenim , Hurije , Džamija , Džini , Dzedzal , E Ezra-Uzejr , Ex muslimani , Egipat , Egipatski Babion , Embriologija , Ehram Bart , F Furkan , Kritika-Kurana , Faraon , Sura 12;43 vladar,Kralj-king-malikan-مَلِكًا , G Gehena , Greh , Gresnost ili Bezgresnost? , Geografija Kurana , Govor u drugim licima , Gabriel , Grob , Good Bye Mohammed , Grad Nazaret , Hrvatski Good Bye Muhamed (google prjevodioc) English Good Bye Muhamed (Google translator) Deutsch Good Bye Muhamed (Original) H HADISI , Higiena , Hrist-Krist Mesija, Hafizi , Hafizi 1, Hrišćani , Arabski Kršćani , HEBREJSKI Kuran (prjevod) , Higiena , Historija , Hagara , Brdo-Hira , Špilja-Hira, Haman i Toranj , Hurije ili Grožđe , Havarjuni- Kršćani , Hatidža , Kireati-Harfovi-Dialekti , Mushaf , Hafizi , Hafs-VS-Wars h Version , Harfovi , Hidzama , Hinduizam u Islamu , Hidžra , Hodočašće , Hram, I Isus-Jeshu a , Sin Božji , Isus nije klanjao kao Muslimani , Isus nije učio Rat , Isus nije učio Rat , Izaja 2:2-5 RAT ili MIR , Luka 14:26 RAT ili MIR, Sura 3:45 ime ISA Iso , Isus nije Aramejac , Isus je rekao da će umreti , 100 Dokaza da je Isus umro i oziveo, Isus pre svih i pre sveta, I sus je Zadnji , 30 dokaza da je Isus živeo na nebu pre nego što se rodio na zemlji, Isus je za cjeli Svjet , Kuran je za celi svjet ili nije , Zašto Isus nije bio HRISTčanin, Nisu ga ni ubili ni raspeli , ZAŠTO Isus nije bio Musliman , 100 razloga zasto Isus NIJE musliman , Jehovšua , Isa je Mesija , Isho , Ješua VS Muhamed , Ibrahim , Ismail , Isak , Islam , Budizam u Islamu , Hinduizam u Islamu , Islamske Knjige , KOV, Islamske-Laži , Linkovi Debatera Islam savršen muslimani nisu, Illah , Sex u Islamu, Homosexualnost u Islamu, I sra i Miradz , Izrael , Noćno Putovanje –Isra i Miradz, Mutan-izvor , Imena Mjesta , INARAH , Medicina i Islam , Djeca u Islamu, J Jevreji , Banu Qurayz , 1Isa je Mesija , 2,Uzejr , 3 cekanje Mesiju u Meki, A nisu ga ni ubili ni raspeli , Jehovah nije Allah , Allah Nije Jahve Jehovšua , I sus je bio Hebrej , Juša ibn Nun, Sura 19:7 IME Jahja, Jelo , Jeruzalem , Kupoli na stijeni -Jeruzalem, Hram, hodočašće, Jerihon , Strani jezici u Kuran , K Kuran , Kuran usmena ili pisana objava? , Je li Kur'an savršeno sačuvan? , Perfektna Knjiga , Kuran ima 114 Sura , Legende, mitovi i basne, Proturječja u Kur'anu, Izgubene Sure i Ajeti , Quran Transliteration, Biblija VS Kuran , Kritika-Kurana , Perfektna Knjiga , Strani jezici u Kuran , KOPY , Kireati-Harfovi-Dialekti , Kuranska-Geografija , Kuaranska-Nauka , Izgubljene Sure i Ajeti , Provjera Kurana , Kuranske Kontradikcije, Poslanik za CEO svjet?, Kibla , opis kruznog toka, Kaaba , centar zemlje , Klanjati se , Krava, Kamila , Pade-Kran , Kiamet , Kamen-šajtan , Hrist-Krist Mesija, Kršćani , Hav arjuni- Kršćani, Arabski-Kršćani , Kršćenje u vodi , Knjige-Ak ademika , KOV , Kompromis u Allahovom zakonu , L Ličnosti , 2,Uzejr, Aisha , Abu l-Qasim , Ahmed Deedat , Adem , Abu l-Qasim , Andjeo, Ashab , Abd al-Malik, Ehram Bart , Biblija i ANĐEO / LI , Šekinah , Šaliah , Apostol/i , Poslanik -Malah znacenje, Isus-Jeshu a , Juša ibn Nun, Sura 19:7 IME Jahja, LJ Ljuljaška , M Hrist-Krist Mesija , Merjem , Mekka , Medina , Melek , poplave Mekka , s-55:19 DVA mora, Muhamed , muhaUmed allahov mUljenik , Muhamed o sebi , Muhamed IME , Muhamed u Bibliji, Muhamed i Šajtan, Musliman , Muslimanska hrana, Muslimanska Djeca , Islam savršen muslimani nisu , Ex muslimani, Mjesec , Mjesec , Mutan-izvor , Meso , malikan-مَلِكًا , opis kruznog toka, Mjesec koji sija , Musa , Majmun, Rat & Mir , Muslimanske Knjige , Poslanik -Malah znacenje, Maurice Bucaille , Abd al-Malik , Marame , MUBAHALA -Proklinjenja , Medicina i Islam , Imena Mjesta, Mjesta , Mekka , Medina , Špilja-Hira, Sunce u Mutan Izvor, Haman i Toranj, Kupoli na stijeni -Jeruzalem, Grad Nazaret, Indija , Muzika u Islamu , N Nauka i Kuran , Kuaranska Nauka , "priče ranijih" priče drevnih naroda, Akademici-Naucnjaci , Nasara-Hriscsni , Grad Nazaret, Nefsan , Nema Priosile? , Noćno Putovanje –Isra i Miradz, Kuran o nemuslimanima , Nuh , Ne boj se , Nisu ga ni ubili ni raspeli , NJ O Kuran je objasnjenje za sve , Obrezanje, otkupitelj grjeha , Odpad od Islam , Oprost grjeha u Islamu , Odan , Zmije i Otrov , opis kruznog toka, Otisac prstiju , P pakao , gehena , Perfektna Knjiga , pomazanik , Poslanik -Malah znacenje , Pokoran-Predan , poplave Mekka , Poslanici , Pocrneli Kamen , "priče ranijih" priče drevnih naroda, Zaklinjati se-Proklinjati , Prisilom , Pećina-Hira , Pećinski spavači , Poslanik za cjeo svjet? , Preporucujem Knjige , provere Kurana , Potok tece , Pade-Kran , Pluralis Majestatis , Nema Prisile? , Problemi Ajeta , Petak , Potop, Piramide , MUBAHALA -Proklinjenja , Pripovijed o Pijetlu , islamska Prorocanstva , Biblija i PAVLE, Ne boj se, R RUH , Ruhul-kudus , Ruh-Vjetar , Ruhul-kudus , Raj-Dzenet , Resul , Hurije , Rat i Mir , Robovi , Diskriminacije u Mekki, Reklame , Rasizam , Sura 3:55 Raspeće Isusa , Sure 19:15 nisu ga ni ubili ni raspeli, S Smrt , Stvaranje , Stvaranje Adema , Setrao Harunova , Strani jezici u Kuran , spasenje, Sotona , Sin Božji , Sunet, Sira1 , Sira , Sunce u Mutan Izvor , Samarićani, SURA kao ova , Šura, San, Sanjati , Izgubljene Sure i Ajeti , Sirijus, Siryo-Aramejski Hriscani , Sure i Ajeti, Problemi Ajeta , Islam savršen muslimani nisu , Sotonski Ajeti , Sabijci , Sv.Ivan , Sv.Jakov , Siryo-aramejski , za Ceo svjet?, Kupoli na stijeni -Jeruzalem, Hram, Š Šajtan , Muhamed i Šajtan, Dzedzal, Kamen šajtan , Sotonski Ajeti , Špilja-Hira , Šije , T Tevrat Zebur Indzil, Testual Kuranic , TEKIJA , Tewhid, Tefsir , Test za Hriscanime , Haman i Toranj , Lažni Talmud Muslimana , U Uzejr-Ezra, Urin-Kamile , Ubiti naučnjake, Muhamed UHO , V vino-Alkohol , Vatra , Vjera, Hafs-VS-Warsh , Versije Kurana , VIDEO i linkovi dobri , Z zamena Promena zapovesti , Zemlja , Zemlja je Ravna , Centar zemlje , Zastava na straznjici, Zul-Karnejn , Zakir Naik , Zvijezde, Zam-zam , Zaklinjati se-Proklinjati , Zalazak -Izlazak sunca, Zmije i Otrov , za Ceo svjet? , Islamske-Laži, Lazni muslimanski svjestenik Richard , Ž Životinje svedoče za Muhameda , Žene, Žene u Islamu , Židovi , Životinje i insekti u Islamu , Q Quran Transliteration, Qibla, Video: Der Sohn Marias | Jesus und der Islam (3/7) | Doku | ARTE ---------------------------------------- Legende, mitovi i basne, Proturječja u Kur'anu, ------------------ Psalam 147:19-20 jasno kaže da je zakon dan samo Izraelu i nijednom drugom narodu ------------------- Matej 10,35 Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; Matej 10,36 i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Matej 10,37 Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. -- Jasno je da je MAČ Duhovna Borba samim sa sobom , koja će početi najpre od UKUČANA - ( Porodica, Familija). -- Sura 9:23 O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas koji bude s njima prijateljevao, on se doista prema sebi ogriješio. Sura 58:22 Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a onī na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti Muslimanski muhamed nije bio zadnji vidi: Muhamed-Ahmed Ime 3. Lazni proroci islama 30 dokaza da je Isus živeo na nebu pre nego što se rodio na zemlji 50 Dokaza da Isus nije klanjao kao muslimani 100 razloga zasto Isus NIJE musliman 100 Dokaza da je Isus umro i oziveo Biblija VS Kuran Vadi teme Sura: 1 Q. Sura 1. al-Fatiha Sura 1:1 Bismilah Sura 1:1 Bismilah 2 Sura 2:23,24 sura kao ova Sura 2:29 Stvoreno prvo Nebo ili zemlja? Sura 2:30-38 stvaranje Adema Sura 2:34 Šajtan Melek ili džin? Sura 2:47,48 Posredovati ili ne? Sura 2:53 Furqan - kriterij Sura 2:97 Džibril Sura 2:106 Sura broj: 115 Sura 2:117 stvaranje brzo ili sporo Sura 2:138 Je li kršćanin obojen ili kršten? Sura 2:146 čekanje Mesiju u Meki 3 Sura 2:221 ženiti se ili ne Sura 2:228 Brak Sura 2: 238 nije cjelovita prema Aiši Sura 2:249 Talut izvodi vojsku na rjeku da piju iz ruke (GIDEON) Sura 2:260 Allah nezna 3 Sura 3:7 sam Allah ili također i ljudi? Sura 3:21 Ubijati Poslanike-Proroke Sura 3:39 Sulejmanov Hram, Burak Sura 3:42 Koliko je meleka govorilo Mariji? Sura 3:45 ime ISA Sura 3:48 Isus uci indjil Sura 3:50 Pormena zapovesti Sura 3:54 Allah iznad svih smišljača ili najboljeg spletkara? Sura 3:55 Raspece Isusa Sura 3:59 Isa kao Adem Sura 3:61 MUBAHALA -Proklinjenja Sura 3:65 Kuran pre Abrahama Sura 3:67 Ibrahimov monoteizam Sura 3:85 Ko želi drugu vjeru osim islama Sura 3:96 i s.48:24 nema Mekka nema Bakka Sura 3:113-119 Neki su dobri među ljudima Knjige Sura 3:144 ...svi glasnici su umrli prije njega... Sura 3:152 uništavali ih s dozvolom Allahovom Sura 3:180 Allah će nebesa i Zemlju naslijediti 4 Sura 4:3 Ajeti za Muhameda Sura 4:3 Christoph Luxenberg 6 Sura 4:6 brakovi sa djevojčicama Sura 4:11,12 Muhamed matematičar s.4:176 Sura 4:15,16 kazna za seksualnu nemoral? Sure 4:34 Nasilje u obitelji u islamu Sura 4:48 Allah oprašta širk Sura 4:82 razmisliti o proturjecnosti u Kuranu Sura 4:118,119 Sajtan otima ljude Allahu Sure 4:125 Nova izmjena Sura 4:150-151 Odbijanje Muhammeda znači pakao Sura 4:157 Jevreji kazu Isa je Mesih A nisu ga ni ubili ni raspeli Sure 19:15 Sura 4:159 Zapažanja Sura 4:171 Ne reci ''Tri''!? Sura 4:176 s.4:11,12 Muhamed matematičar Sura 5:43 židovi i kršćani Bibl ili Kur'an? Sura 5:64 Allah ima dvije ruke Sura 5:72 kršćani idu u raj ili u pakao? Sura 5:109 Allah djeluje sam, ili? 6 Sura 6:6 koliko smo Mi naroda prije njih uništili Sura 6:14 Prvi Musliman Sura 6:38 Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice Sura 6:54 Alah pripisuje sebi zakon Sura 6:74-82 Ibrahim i sunce Sura 6:83-87 Ibrahimovo potomstvo Sura 6:83-90 svi proroci primili istu knjigu Sura 6:101 Allah nemoćan BEZ Ženu Sura 6:108 Allah se moze uvrjediti Sura 6:114 Allah jedini Sudac Sura 6:151 postovanje roditelje 7 Sura 7:28 zapovijed čini zlo Sura 7:54 Šest ili osam dana stvaranja? Sura 7:54 Allah je zagospodario svemirom Sura 7:82 problem sa pričom o Lotu Sura 7:127 Koliko su boga obožavali Egipćani? Sura 7:137 sa zemljom sravnsmo piramide i etc Suri 7:155-157 Musa i Indžil Sura 7:157 Muhamed zapisan u Tewratu Sura 7:163-166 Jevreji koje Allah pretvorio u Majmune 8 Sura 8:24.25 Tko pati za posljedice grijeha? Sura 8:61 Rat ili Mir Sura 8:67 Allah želi onaj svijet 9 Sura 9:17 Sana TEXT preko texta Sura 9:17 nagrada nevjernika Sura 9:23 Sana TEXT preko texta Sura 9:29 Boriti se protiv svih Sura 9:30 Uzejr je Allahov sin Sura 9:31 Uzimaju rabine svoje i monahe svoje gospodima Sura 9:32 Allah usavrsava svoju rijec Sura 9 :72 Sana TEXT preko texta Sura 9:73 nema prisile Sura 9:80 Sana TEXT preko texta Sura 9:112 Sana TEXT preko texta 10 Sura 10:18 Allah zna sve Sura 10:35 Allah upućuje istini? Sura 10:37 Kur'an potpuno detaljan Sura 10:37-40 sura kao ova Sura 10:47 Poslanici celom svjetu Sura 10:64 nepromenjiv Tevrat,Zebur,Indzil Sura 10:90-93 Faraon se utopio ili spašen? Sura 10:92 Tjelo Faraona MUMIJA 11 Sura 11:1 Kur'an potpuno jasan ili nije? Sura 11:13 Je li Tora kao Kur'an ili nije? Sura 11:13 sura kao ova Sura 11:42,43 Što za Noinog sina? Sura 11:71 Sara majka Izaka i Jakova Sura 11:81 Stara žena i Božji karakter 12 Sura 12:4 SAN ili vid? Sura 12:20 dirhema Sura 12:43 Pravila kongruencije Sura 12;43 vladar,Kralj-king - malikan-مَلِكًا Sura 12:111 Kur'ana potpuno jasan Sura 12:106-108 Njemu smatraju ravnim 13 Sura 13:40 nema prislile 14 Sura 14:4 Allahova milost Sura 14:18 Ruh=Vjetar 15 Sura 15:26 Od čega su stvoreni džini? 16 Sura 16:69 Pčela Sura 16:89 objašnjenje za svaku stvar Sura 16:101-103 Duh Sveti i Džibril Sura 16:106 takija 17 Sura 17:1 Noćno Putovanje –Isra i Miradz Sura 17:17 koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! s.21:128 Sura 17:106 nerješivi problemi Sura 17:111 Allah suveren 18 Sura 18:9-26 Geneviève Gobillot pećinski spavači Sura 18:60 Allah nezna ime poslaniku Sura 18:86 Sunce zalazi 19 Sura 19:7 IME Jahja Sura 19:16-23 iz Apokrifi Sure 19:15 nisu ga ni ubili ni raspeli Sura 19:19 Gabriel poklanja djecaka cista Merjemi Sura 19:28 Prevod Setrao Harunova Sura 19:49 Sura 21:72 Ibrahamovi Sinovi Izak i JAKUB Sura 19:68 Allah se kune gospodarem Muhamedovim Sura 19:71,72 svi muslimani idu u pakao? 20 Sura 20:91 obožavanja zlatnog teleta Sura 20:128 koliko smo naroda prije njih uništili s.17:17 21 Sura 21:30 Spojio ih ili razdvojio Sure 21:51-59 Je li Abraham razbio idole? Sura 19:49 Sura 21:72 Ibrahamovi Sinovi Izak i JAKUB Sura 21:72 rječ UNUK Sura 21:91Cednost Sura 21:94 dobra djela prihvaćena ili neće Sura 21:105 NAPISANA objava 22 Sura 22:47 Allahov dan trajanja Sura 22:65 Allah drži nebo 23 Sura 23:14 Koliko ima stvoritelja? s. 37:125 Sura 23:84-89 mekanski mnogobošci Sura 23:112 Allah pita ljude 24 Sura 24:2 Koja je kazna za preljub? Sura 24:23 kleveta čedne žene 25 Sura 25:1 Al-Furqân i upozornik Sura 25:3 Meleci ubijaju ljude Sura 25:39 sve smo poslije sasvim uništili s.17:17 Sura 25:53 i Sura 55:19 DVA mora 26 Sura 26:192,195,196 beskonačni krug Sura 26:172 a zatim smo ostale uništili s.17:17 27 Sura 27: 17-44 C2c: Priča o Salomonu i Shebi Sura 27:18 mrav reče: O mravi, ulazite Sura 27:54-58 svi proroci primili istu knjigu? Sura 27:88 Planine Hodaju 28 Sura 28:19 Covjek je dusa Sura 28:38 Faraon gradi TORANJ u egiptu Sura 28:43 nakon što smo drevne narode uništili s.17:17 Sura 28:58 koliko smo Mi sela i gradova uništili s.17:17 29 Sura 29:21 ''Ćeif'' Allahov? 30 Sura 30:20 Od čega je stvoren čovjek? Sura 30:26 Jesu li svi poslušni Allahu Sura 30:30 Allah ima vjeru 31 32 Sura 32:4 Allah zaštitnik, pomagač, prijatelj 33 Sura 33:6 očinstvo Muhameda Sura 33:40 Nije Muhammed otac nikom od ljudi vaših s.33:6 Sura 33:56 Allah se moli sebi 34 Sura 34:50 Tko je na gubitku 35 Sura 35:1 Koliko krila ima Melek? 36 Sura 36:20-27 Muhamed plaćen ili ne 37 Sura 37:20,26,27 ispitivanja u raju Sura 37:145 Jona bačen na obalu ili nije? 38 Sura 38:-71-74 Šajtan Melek ili džin? 39 Sura 39:42 Smrt 40 Sura 40:23-25 Kada je faraon reko ubij sinove? Sura 40:83-85 Faraonovo pokajanje pred smrt? 41 Sura 41:3 Jasnoća Kur'ana Sura 41:31 anđeli zaštitnici 42 43 44 Sura 44:3 Kako/kada se određuju sudbine? 45 Sura 45:14,15 ne vjerovati u kiamet 46 Sura 46:27 doista smo uništili s.17:17 47 Sura 47:7 Sura 61:14 Allah zove Upomoc Sura 47:13 koliko smo gradova razorili s.17:17 Sura 47:15 Je li vino dobro ili loše? 48 Sura 48:24 i s.3:96 nema Mekka nema Bakka 49 50 Sura 50:16 Gdje je Allah i gdje mu je prijestolje? Sura 50:36 koliko smo uništili prije njih s.17:17 51 Sura 51:47 nebo-arš Sura 51:56 džini i ljudi stvoreni za Boga ili pakao? 52 Sura 52:48 Ima li Allah oci, ruke, noge... 53 Sura 53:1 Zvjezda zalazi Sura 53:1-18 vidjeti Allaha Sura 53:49 Sirijus 54 Sura 54:9 Je li Noa bio istjeran? Sura 54:19 ljudi Ada 55 55:19,20 DVA mora 56 57 Sura 57:4 Allah ustaje popu t čovjeka Sura 57:11 Ko će Allahu drage volje zajam dati Sura 57:21-23 Problem Božje suverenosti 58 Sura 58:2 Koliko majki Sura 58:22 protiviti se Muhamedu 59 60 61 Sura 61:6 ime Ahmed Sura 61:14 s.47:7 Pomozite Allahu 62 63 64 65 Sura 65:4 i one koje ga nisu ni dobile Sura 65:12 Allah je stvorio 7 Nebesa i 7 Zemlje 66 Sura 66:6 Šajtan Melek ili džin? s.2:34 s.38:-71-74 67 Sura 67:5 Zvjezde gadjaju Šajtane 68 Sura 68:1 Nun = Kit Sura 68:42 Allah ima nogu 69 Sura 69:40 korkut laze 70 Sura 70:40 Allah se kune Gospodarem 71 Sura 71:15 Sedam nebesa vidljivih Sura 71:16 Mjesec koji sija 72 73 74 Sura 74:30 Preko toga nema ni devetnaest ni sedamnaest 75 Sura 75:4 Otisci prstiju Sura 75:22,23 Vidjeti Allaha 76 78 Sura 78;33 Čudo nestajanja grudi (Sura 78:33) Sura 78:21-23 vječno ostati u paklu ili ne? 79 80 81 Sura 81:15 kunem se zvijezdama -koje se skrivaju 82 83 84 Sura 84:10 Iza leđa, ili sa lijeve strane? Sura 84:20-24 Dobra vijest o bolnom mučenju? 85 86 Sura 86:1-3 zvjeda Danica 87 88 Sura 88:6 hrana u Dzehenem Sura 86:6,7 Embriologija 89 90 91 Sura 91:1,2 Mjesec sledi Sunce Sura 91:6 Ravna zemlja 96 Sura 96:1-8 Obnova (suratu l-`alaq) 97 Sura 97:3 Kako je poslan Kur'an 98 Sura 98:6 Prednost za pakao? 99 100 Sura 109:1-6 istog Boga ili drugog 110 111 112 Sura 112:1 Allah, je Jedan TOP TEME: Allah imena 99 All ah Ime ili Titula Allah Nije Jahve Adama je Allah stvorio po svom liku Kuran usmena ili pisana objava? S.69:40 Knjiga Qur'an je Muhammadov govor. Kuranske greške Kuranske Kontradikcije strane: 1 , 2 , 3, 4, 5, Legende, mitovi i basne, Proturječja u Kur'anu, Kuran ima 114 Sura Današnji Kuran je iz 1924g. "priče ranijih" priče drevnih naroda Nauka i Kuran Sura 28:38 Faraon gradi TORANJ u egiptu Sotonski Ajeti Muhamed o sebi RA T ili MIR? Dzenet Dzehenim Crni Kamen Mekka Kaaba 1, 2, 3, Banu Qurayz, Abd al-Malik Resul D6:Muhammed Najbolji nemuslimanski izvori Arabije iz VII. stoljeća Abraham , Sura 3:65 Kuran pre Abrahama Sura 3:67 Ibrahimov monoteizam ---------------------------------- Muslimanski muhamed nije bio zadnji vidi: Muhamed-Ahmed Ime 3. Lazni proroci islama ----------------------------------- vidi i sajt: Kur'an najveća greška https://greskekurana.wixsite.com/kuran-najveca-greska ------------------ Anana komentari VIDEO: Der Sohn Marias | Jesus und der Islam (3/7) | Doku | ARTE Muslimanski muhamed nije bio zadnji vidi: Muhamed-Ahmed Ime 3. Lazni proroci islama Argumentum ad hominem https://www.merriam-webster.com/dictionary/ad%20hominem

Arapske-rječi http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/pomocnik-arabskih-rjeci.html?view=sidebar https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/sura-17-1-noćno-putovanje-isra-i-mi [1 ] U arapskom jeziku postoje dva tipa plurala (množine ). Prvi plural je numerički, odnosi se na nešto čija je količina više od jedan. Drugi je plural poštovanja. Kada Uzvišeni Allah govori o Sebi u Kur’anu, koristi arapsku zamenicu „nahnu“, što znači Mi, kao plural poštovanja. Arabic-Muslim Arabic-Christian Syriac-Aramaic east Peshitta Syriac Bible Jewish-Aramaic west Galilean-Aramaic dialect Hebrew عيسى يشوع ܝܫܘܥ יֵשׁוּעַ יֵשׁוּעַ Īsā Yeshua Yeshua, Eesho, Isho.. . Yeshua Yeshua עִיסָא – in Hebrew יְשׁוּעַ ישוע – in Hebrew אֵישׁוֹ , אִישׁוֹ يشوع -in Arabic-Christian يشوع -in Arabic-Christian الل Allah There is no word Allah in the Hebrew Bible الله Allah ܐܠܗܐ Elaha, Alaha... אֱלָה Elah in Arabic: إلاه אֱלוֹהַּ Eloah in Arabic: إلوه אֱלֹהִים Elohim in Arabic: إلوهيم

Arabski-Kršćani Arabski Krscani http://seit-blog-teme.blogspot.com/2019/10/arabski-krscani.html?view=sidebar Hrišćani Sura 3:45 ime ISA Iso Krscanski Arapi VS Muslimanski Arapi Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Palestinian Christians Wiki https://en.wikipedia.org/wiki/Palestinian_Christians Pikture Palestinian Christians VIDEO Palestinian Christians Christianity in the Middle East Kršćanske Arapske pesme: Isus je Allah Otac Jean Akiki yasue hu allah al'ab jan eaqiqi يسوع هو الله الأب جان عقيقي pere jean akiki https://www.youtube.com/watch?v=FSI4R6UiEOI ترنيمة يسوع هو الله himna Isus je Allah https://www.youtube.com/watch?v=QRY2CkXz_g8 يسوع هو الله - مؤتمر الصلاة للأطفال https://www.youtube.com/watch?v=TXe2AdDUeOo&t=37s Jesus is Risen song ترنيمة: المسيح قام https://www.youtube.com/watch?v=o0ZS9o6NLnM عذراء يا أمّ الإله - الأب بيتر حنا | Agni Parthene "In Arabic" https://www.youtube.com/watch?v=VNMGTeI6P0M السلام عليكِ يا عروسةً لا عروس لها - الأب بيتر حنا https://www.youtube.com/watch?v=MPrU1HPJsP8 ترنیمة أنا محتاج لمسة روحك - لیلة الرجوع الى االله | Ana Mehtag Lamset Rohak - Better Life https://www.youtube.com/watch?v=0WgbppJbO64 ترنیمة ها آتي بطیبي - ليلة الرجوع إلي الله - الحیاة الأفضل | Ha Aaty Be Teiby - Better Life https://www.youtube.com/watch?v=fdBiAsoUPZY Beautiful christian Arabic song https://www.youtube.com/watch?v=igVwhgeBl5c Jesus set me free.(Harranii Yasou') :: Arabic Christian Freedom song (English) https://www.youtube.com/watch?v=5HnpaZ9E3jg ------------------------------------------ Krscanske arabske pjesme: https://www.youtube.com/watch?v=o0ZS9o6NLnM https://www.youtube.com/watch?v=0WgbppJbO64 https://www.youtube.com/watch?v=fdBiAsoUPZY https://www.youtube.com/watch?v=0Aa1...oUPZY&index=10 https://www.youtube.com/watch?v=LLkp...oUPZY&index=17 https://www.youtube.com/watch?v=igVwhgeBl5c https://www.youtube.com/watch?v=5HnpaZ9E3jg https://www.youtube.com/watch?v=t0ltAp_IB4I https://www.youtube.com/watch?v=FSI4R6UiEOI Ime (Isa عِيسَى al-Masih الْمَسِيحُ ) u Kuran i Islamu Ime يسوع Jashua i Mesija= المَسِيحِ El Mesia u arabskom Krscanstvu i Arabskoj Bibliji Arabski hriscani za Isusa kazu Jeshua i ON je Allah za njih jer vjeruju u trojstvo , pogledaj taj video kako pjevaju Jeshua je Allah , Takodjer u Arabskim Biblijama ne pise Isa vec Jeshu يسوع هو الله الأب جان عقيقي ترتيلة يسوع هو الله Theodosis nije patrijarh, već arhiepiskop ---------------------------------------------------- David Pawson - Hrišćanski odgovor na izazov islama - 1.deo - Poreklo Allaha i islama https://www.youtube.com/watch?v=GiUqm2bfUOQ Arabic-Muslim Arabic-Christian Syriac-Aramaic east Peshitta Syriac Bible Jewish-Aramaic west Galilean-Aramaic dialect Hebrew عيسى يشوع ܝܫܘܥ יֵשׁוּעַ יֵשׁוּעַ Īsā Yeshua Yeshua, Eesho, Isho.. . Yeshua Yeshua עִיסָא – in Hebrew יְשׁוּעַ ישוע – in Hebrew אֵישׁוֹ , אִישׁוֹ يشوع -in Arabic-Christian يشوع -in Arabic-Christian الل Allah There is no word Allah in the Hebrew Bible الله Allah ܐܠܗܐ Elaha, Alaha... אֱלָה Elah in Arabic: إلاه אֱלוֹהַּ Eloah in Arabic: إلوه אֱלֹהִים Elohim in Arabic: إلوهيم

Arabska-Biblija Sura 3:45 ime ISA Iso Arapi , Arapski brojevi , Arabski-Kršćani , Krscanski Arapi VS Muslimanski Arapi Allah je isto sta i Elohim? Psalm 82:1 מִזְמֹ֗ור לְאָ֫סָ֥ף אֱֽלֹהִ֗ים נִצָּ֥ב בַּעֲדַת־אֵ֑ל בְּקֶ֖רֶב אֱלֹהִ֣ים יִשְׁפֹּֽט׃ https://biblehub.com/wlc/psalms/82.htm 1. A psalm of Asaph. God presides in the great assembly; he renders judgment among the "gods ": Psalam Asafov. Bog predsjeda velikom skupštinom; on donosi presudu među "bogovima ": https://www.sefaria.org/Psalms.82.1?lang=en&with=all&lang2=en kada vam muslimani postave Postanak 1:1 Allah u arabskoj Bibliji , postavite im Psalam 82:1 iz Arabske Biblije : مزمور لآساف‎ الله قائم في مجمع الله . في وسط الآلهة يقضي ‎ Ivan 1,1 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog . Ivan 1:1 في البدء كان الكلمة والكلمة كان عند الله وكان الكلمة الله . John ﻳﻮﺣﻨﺎ 1:1 https://biblehub.com/arb/john/1.htm Ivan 1,1 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog . Ime (Isa عِيسَى al-Masih الْمَسِيحُ ) u Kuran i Islamu Ime يسوع Jashua i Mesija= المَسِيحِ El Mesia u arabskom Krscanstvu i Arabskoj Bibliji Arabski hriscani za Isusa kazu Jeshua i ON je Allah za njih jer vjeruju u trojstvo , pogledaj taj video kako pjevaju Jeshua je Allah , Takodjer u Arabskim Biblijama ne pise Isa vec Jeshu Arabska Biblija i Arapaski krscani NE ne kazu: ISA ni Mesih vidi klip video u linku za: Matej 1:1 https://www.youtube.com/watch?v=S_1S63pkkUg Matej 1:1 Isus يسوع Jasu Ime Isusa Krista (Isa عِيسَى al-Masih الْمَسِيحُ ) u islamu vidi sliku broj: 4 Ime Isus يسوع Jasu i Mesija= المَسِيحِ El Mesia u Krscanstvu ( arapi) Isto Arabska Biblija i Arapaski krscani NE kazu kao muslimani i Kuran: Nasara نَصَارَىٰ vec kazu: مسيحيين Hriscani Arabska Biblija i Arapaski krscani NE kazu Isto kao sta kaze Arabski Kuran i Arabski muslimani: Arabski Muslimani: Isa عِيسَى Nasara نَصَارَىٰ Arabski Hriscani: يسوع Jasu(a) مسيحيين Hriscani (mesihiuvn) -------------------------------------------------------- David Pawson - Hrišćanski odgovor na izazov islama - 1.deo - Poreklo Allaha i islama https://www.youtube.com/watch?v=GiUqm2bfUOQ Arabic-Muslim Arabic-Christian Syriac-Aramaic east Peshitta Syriac Bible Jewish-Aramaic west Galilean-Aramaic dialect Hebrew عيسى يشوع ܝܫܘܥ יֵשׁוּעַ יֵשׁוּעַ Īsā Yeshua Yeshua, Eesho, Isho.. . Yeshua Yeshua עִיסָא – in Hebrew יְשׁוּעַ ישוע – in Hebrew אֵישׁוֹ , אִישׁוֹ يشوع -in Arabic-Christian يشوع -in Arabic-Christian الل Allah There is no word Allah in the Hebrew Bible الله Allah ܐܠܗܐ Elaha, Alaha... אֱלָה Elah in Arabic: إلاه אֱלוֹהַּ Eloah in Arabic: إلوه אֱלֹהִים Elohim in Arabic: إلوهيم

Isa -Ješua Isus -Isa sadrzaj http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/04/isus-isa.html?view=sidebar Seit-Blog-Teme Sadržaj 1 https://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/sadrzaj-1.html?view=sidebar&fbclid=IwAR31_sMHtlxtvPoyYZAUTYNf_d7Mn95AzudzOdY-x5an2u0qRyUCEtGfMcg Isus ime Jehošua https://tanah44.wixsite.com/biblijaimi/biblija-i-isus Isus nije Aramejac http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-nije-aramejac.html?view=sidebar Jehošua VS Isa - Isus nije Aramejac https://orahk11.wixsite.com/my-site/5 Sin Božji http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/sin-bozji.html?view=sidebar Isus nije učio Rat http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-nije-ucio-rat.html?view=sidebar Isus nije učio Rat https://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-nije-ucio-rat.html?view=sidebar&fbclid=IwAR31_sMHtlxtvPoyYZAUTYNf_d7Mn95AzudzOdY-x5an2u0qRyUCEtGfMcg Izaja 2:2-5 RAT ili MIR Luka 14:26 RAT ili MIR http://odgovor---muslimanima.blogspot.com/2018/12/izaja-22-5-rat-ili-mir.html?view=sidebar Isus je rekao da će umreti http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-je-rekao-da-ce-umreti.html?view=sidebar 100 Dokaza da je Isus umro i oziveo Sura 3:55 Raspece Isusa Isus je Zadnji http://odgovor---muslimanima.blogspot.com/2018/12/matej-2324-isus-je-zadnji.html?view=sidebar Isus pre svih i pre sveta http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-pre-svih-i-pre-sveta.html?view=sidebar 30 dokaza da je Isus živeo na nebu pre nego što se rodio na zemlji Isus je za CEO Svjet https://tanah44.wixsite.com/biblijski-odgovori/matej-15-23-isus-je-za-cjeo-svjet Kuran je za celi svjet ili nije http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/07/kuran-je-za-celi-svjet-ili-nije.html?view=sidebar Zašto Isus nije bio HRISTčanin http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/zasto-isus-nije-bio-hristcanin.html?view=sidebar ZAŠTO Isus nije bio Musliman Masoret i Kabalot http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/zasto-isus-nije-bio-hristcanin.html?view=sidebar 100 razloga zasto Isus NIJE musliman 100 razloga zasto Isus NIJE musliman: http://seit-blog-teme.blogspot.com/2020/07/80-razloga-zasto-isus-nije-musliman.html?view=sidebar Da li je Isus bio Jevrejin? Isus nije Aramejac http://seit-blog-teme.blogspot.com/2018/12/isus-nije-aramejac.html?view=sidebar Isus nije klanjao kao Muslimani http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/isus-nije-klanjao-kao-muslimani.html?view=sidebar 50 Dokaza da Isus nije klanjao kao muslimani Šta kaže Isus i Biblija o Muhamedu http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/sta-kaze-isus-i-biblija-o-muhamedu.html?view=sidebar Isus doso da Ispuni ili da promeni zakon? Matej 5:17 http://odgovor---muslimanima.blogspot.com/2018/12/matej-517-isus-doso-da-ispuni-ili-da.html?view=sidebar Psalam 147:19-20 jasno kaže da je zakon dan samo Izraelu i nijednom drugom narodu Isus nije jeo Kamile Isusovo rodjenje http://seit-blog-teme.blogspot.com/2019/12/isusovo-rodjenje.html?view=sidebar Nazaret http://seit-blog-teme.blogspot.com/2019/05/nazaret.html?view=sidebar Nazara http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/nazara.html?view=sidebar - rjec Hriscanin http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/nazara.html?view=sidebar Mesija http://seit-blog-teme.blogspot.com/2019/07/mesija.html?view=sidebar Isusove licne rjeci RED Bible https://www.ccel.org/bible/phillips/JBPRed.htm Ješua VS Muhamed Mesija-Hrist Mesih Video audio za Isa Yuša bin Nun Sure 19:15 nisu ga ni ubili ni raspeli Tko je Isus? Isusova služba i čudesa u Kur'anu ( 1. dio , 2. dio , dio 2.a , 2. dio ) (I sus kao jedinstveni Božji Sin TT messianic title "Son of God https://answering-islam.org/Hahn/son.html ) ----------------------------------------------------------------------------- Isus i jezici u 1. veku Did Jesus Speak Greek? https://academic.logos.com/did-jesus-speak-greek/ https://en.wikipedia.org/wiki/Jesus#Language,_ethnicity,_and_appearance https://www.escholar.manchester.ac.uk/api/datastream?publicationPid=uk-ac-man-scw:1m2973&datastreamId=POST-PEER-REVIEW-PUBLISHERS-DOCUMENT.PDF https://zondervanacademic.com/blog/what-language-did-jesus-speak Marko 7,26 A žena bijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. I moljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha. Ivan 12,20 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. Ivan 19,20 Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. --------------------------------------------------------------------------- 16. Kojim je jezikom govorio Isus? https://opusdei.org/hr-hr/article/16-kojim-je-jezikom-govorio-isus/?fbclid=IwAR2fFhw3mc3rQKiXZ8u81gnP8s_j-Vs_QcQgd2H76vwFiR4qV-xIOsgPt_Q POGLAVLJE 5.1.ISUS POGLAVLJE 5.1.EVANĐELJE ISUSA KRISTA POGLAVLJE 5.2. ISUSOVO BOŽANSTVO KOJE SU ODBACILI DEEDAT I DRUGI MUSLIMANSKI UČENJACI POGLAVLJE 5.3.ISUS SAMO ZA ŽIDOVE? POGLAVLJE 5.4.POZIVI OD BOGA POGLAVLJE 6.TROJSTVO POGLAVLJE 11.5. VOLE LI MUSLIMANI DOISTA ISUSA? POGLAVLJE 11.6.MOLE LI SE MUSLIMANI KAO ISUS U BIBLIJI? -------------------------------------------------------------------- Ivan 17,3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista....... Ivan 8,32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. Ivan 14,6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Matej 7,13 "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. Matej 7,14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! Matej 23,4 Oni vezuju težke terete i stavljaju ih na pleća ljudima, dok oni sami odbijaju i prstom pomaknuti. Matej 11,28 "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Matej 11,29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Matej 11,30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. (Isus Hrist SIN Boga Zivoga) Ivan 6,40 A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan." 1. Ivanova 2,23 Tko niječe Sina nema ni Oca; tko ispovijeda Sina ima i Oca, također. 2. Jovanova 1,9 Koji god prestupa i ne stoji u nauci Hristovoj onaj nema Boga; a koji stoji u nauci Hristovoj onaj ima i oca i sina. Izaija 43,10 Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, ...... Mihej 4,5 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. Izaija 65,13 Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Ivan 3,36 Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu 1.Ivanova 4,14 I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. 1.Ivanova 4,15 Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 1.Ivanova 5,5 Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 1.Ivanova 5,12 Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. 1. Ivanova 2,22 Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj Isusove Titule i Nazivi 1. Ispunitelj proroka 2. Amin 3. Anđeo zavetni 4. Apostol 5. Život večni 6. Istina 7. Poslanik 8. Bolnik 9. Božji sin 10. Car judejski 11. Car nad carevima 12. Gospodar nad gospodarima 13. Car slave 14. Čokot 15. Dar Božji 16. Mesijanski Car 17. Gospodin 18. Dobri pastir 19. Drug carinicima i grešnicima 20. Emanuilo 21. Glava svakome poglavarstvu i vlasti 22. Gospodar od subote 23. Gospodar u Izrailju 24. Hleb života 25. Hristos-Mesija 26. Jagnje Božje 27. Slika nevidljivog Boga 28. Izbavitelj sa Siona 29. Izabranik 30. Jehoshua 31. Žrtva 32. Zastupnik 33. Jedinorođeni sin 34. Klica 35. Knez mira 36. Koren i rod Davidov 37. Lav od koljena Judina 38. Nazarećanin 39. Zastava narodima 40. Poglavar pastirski 41. Ugaoni kamen 42. Pomazanik 43. Poslednji Adam 44. Posrednik Boga i ljudi 45. Ugaoni kamen 46. Pravednik 47. Premudrost od Oca 48. Prorok 49. Prvorođeni 50. Prvosveštenik 51. Put 52. Reč života 53. Seme 54. Mladoženja 55. Sin čovječiji 56. Sin ljubazni 57. Sin Najvišega 58. Sin Svevišnjega 59. Sjajna zvezda Danica 60. Slava Izrailjeva 61. Sluga 62. Sluga svetinjama 63. Spasitelj 64. Hleb života 65. Sudija živim i mrtvim 66. Sunce pravde 67. Svedok verni 68. Glava crkve 69. Sveštenik 70. Svetac Božji 71. Svetac Izrailjev 72. Gospodar 73. Svetinja 74. Učitelj od Boga 75. Uteha Izrailjeva 76. Utočiste 77. Vaskrsenje 78. Veliki pastir 79. Veran i istinit 80. Videlo istinito 81. Miljenik Božlji 82. Videlo svetu 83. Zaklon od vetra 84. Vodja vojske Jahvine 85. Vrata 86. Svetlost sveta 87. Začetnik i usavršitelj vere 88. Spasenje Božlje 89. Ispunitelj Zakona 90. Odkupitelj itd...itd... ---------------------------------------------------------------------------------- Preuzeto...... U ovom članku o životu Muhameda i Isusa dr. Pat Zukeran istražuje radikalne razlike između Muhameda i Isusa, te implikacije slijeđenja njihovih primjera i učenja. . Razlike između Muhameda i Isusa!!! 1. Muhammed je rekao da Allah mrzi one koji ne prihvaćaju islam. (Kur'an 30:45, 3:32, 22:38). / Isus je rekao da Bog voli svakoga. (Ivan 3:16) 2. Muhammed je rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik" (Muslim 1:33) / Isus je rekao: "Onaj koji živi od mača će umrijeti od mača." (Matej 26:52) 3. Muhamed je kamenovao žene zbog preljuba.(Muslim 4206) /Isus je rekao: "Neka onaj ko je bez grijeha prvi baci kamen." (Ivan 8:7) 4. Muhammed je dozvolio krađu od nevjernika.(Buhari 44:668, Ibn Ishak 764). / Isus je rekao: "Ne kradi." (Matej 19:18) 5. Muhamed je dopustio laganje. (Sahih Muslim 6303, Buhari 49:857) / Isus je rekao: "Ne svjedoči lažno." (Matej 19:18) 6. Muhamed je posjedovao i trgovao robovima.(Sahih Muslim 3901) / Isus nije posjedovao niti trgovao robovima. 7. Muhamed u bitci protiv židova (Sahih Muslim 4390) / Isus nikada nije ubio nikoga. 8. Muhamed je ubio one koji su ga vrijeđali (Buhari 56:369, 4:241) / Isus je propovijedao oprost (Matej 18:21-22, 5:38) 9. Muhammed je rekao: “Ako neko prekrši zabranu protiv vas, prekršite i vi njega” (Kur'an 2:194) / Isus je rekao: “Ako te neko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. " (Matej 5:39) 10. Muhammed je tvrdio da džihad na Allahovom putu podiže nečiji položaj u Džennetu stostruko.(Muslim 4645) / Isus je rekao: "Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati" (Matej 5:9) 11. Muhamed je oženio 13 žena i držao seksualne robinje (Buhari 5:268, Kur'an 33:50) / Isus je bio u celibatu. 12. Muhamed je oženio dijete (Sahih Muslim 3309, Buhari 58:236) / Isus nije imao spolne odnose s djecom. 13. Muhamed je naredio ubojstvo žena (Ibn Ishaq 819, 995) / Isus nikada nije povrijedio ženu. 14. Muhammed je rekao: "O vjernici! Borite se protiv onih nevjernika koji su vam blizu i neka se nađu u vašoj tvrdoći." (Kur'an 9:123) / Isus je učio: “Blago krotkima, jer će oni naslijediti zemlju.” (Matej 5:5) 15. Muhamed je naredio 65 vojnih pohoda i napada u 10 godina (Ibn Ishaq) / Isus nije naredio nikakve vojne kampanje, niti je ponudio bilo kakvo odobrenje rata ili nasilja. 16. Muhamed i zarobljenici odvedeni u borbi (Ibn Ishaq 451) / Isus nikada nije uzeo zarobljenike i nikada nije nikoga ubio. 17. Muhamed je odobrio sex sa porobljenim ženama(Ebu Dawood 2150, Kur'an 4:24) /Isus nikada nije poticao silovanje i nikada nije porobio žene. 18. Muhamed je zahtijevao zarobljene robove i petinu svega drugog plijena uzetog u ratu (Kur'an 8:41) / Isus nije uzeo plijen ili milostinju. Učio je: "Sin Čovječji nije došao da mu se služe, nego da služi". (Matej 20:28) 19. Muhammed nikada nije mučen, već je mučio druge (Muslim 4131, Ibn Ishak 436, 595, 734, 764)./ Isus je trpio mučenje, ali nikada nikoga nije mučio. 20. Muhammed je naredio jednom robu da sagradi upravo propovjedaonicu s koje je propovijedao islam (Buhari 47:743). / Isus je bio sluga i čak je prao noge svojim učenicima (Ivan 13,5). 21. Brutalno ubojstvo poluslijepca (al-Tabari 1440) / Isus je izliječio slijepca (Marko 8:28) 22.Koje su najveće zapovijedi? Muhamedov odgovor: "Vjerovanje u Allaha i džihad u Njegovu stvar" (Muslim 1:149) / Isus: "Voli Boga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." (Matej 22:34-40) 23. Muhamed je zahtijevao zaštitu naoružanih tjelohranitelja, čak i u bogomoljama (Kur'an 4:102)./ Isus je kaznio svakoga tko ga pokuša obraniti silom (Ivan 18:10-12) 24. Muhamed je umro bogat od onoga što je oduzeto drugima u ratu ili traženo od drugih kao danak. / Isus nije zahtijevao ništa za sebe i umro je bez posjeda. 25. Muhamed je zagovarao razapinjanje drugih (Kur'an 5:33, Muslim 16:4131) / Isus je sam razapet. 26. Prema Muhamedovim sljedbenicima: Drugi su dali svoje živote za njega (Sahih Muslim 4413) / Prema Kristovim sljedbenicima: Krist je Dao svoj život za druge (Ivan 18:11 i drugdje) ---------------------------------------------------------------- https://www.aramaic.rocks/2012/08/what-language-did-jesus-speak.html https://www-aramaic-rocks.translate.goog/2012/08/what-language-did-jesus-speak.html?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=de Kojim je jezikom Isus govorio? 03. kolovoza 2012 Općenito se slaže da je Isus govorio galilejski aramejski , ono što znanstvenici nazivaju židovski palestinski aramejski. Također se pretpostavlja da je također govorio hebrejski, pa čak i nešto grčki i latinski. U to je vrijeme aramejski bio glavni jezik i lingua franca među stanovništvom na Bliskom istoku. U Palestini se široko govorio čak i među Židovima, koji je odavno postao njihov primarni jezik, jezik naroda. Do tog vremena hebrejski je bio samo jezik elite uglavnom u vjerske svrhe. U Novom zavjetu, grčkom izvorniku, postoje neke Isusove izjave na aramejskom što je jasan dokaz o njegovom materinjem jeziku. Isus je odrastao u Galileji, regiji u kojoj su postojale mnoge kulture i gdje se govorilo mnogo jezika. Ali lokalno stanovništvo nije govorilo samo aramejski i hebrejski. Oko Nazareta, posebno u gradu Seforisu, živjeli su pogani koji su govorili grčki. Isus je možda naučio nešto grčkog. Latinski je bio službeni jezik regije koja je bila pod rimskom okupacijom. Talmud Yerushalmi Glavno djelo koje je preživjelo na galilejskom aramejskom je Jeruzalemski Talmud napisan 2. godine. u Izraelu. Stariji je od Babilonskog Talmuda za 2 stoljeća. Drugi važni tekstovi na dijalektu su rani radovi Kabale . Jezično pripada zapadnoaramejskom koji je bliže samaritanskoj i kršćanskoj Palestini. Danas se u Izraelu ulažu neki napori da se oživi jezik kojim je Isus govorio . -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- https://www.aramaic.rocks/2021/06/what-is-galilean-aramaic.htm https://www-aramaic-rocks.translate.goog/2012/08/what-language-did-jesus-speak.html?_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=de Što je galilejski aramejski? 25. lipnja 2021 Autor: Damien Cowl "Suriston" (JPA. סוריסטון), kolokvijalno poznat na engleskom kao Galilejski dijalekt, formiran kao varijanta zapadnih aramejskih jezika na Levantu u vrijeme rimske vladavine u regiji. Njime su govorili stanovnici Galileje u sjevernoj Judeji, nešto drugačije od Samarijanaca ili Židova iz Jeruzalema. Isus i njegovi sljedbenici govorili su ovim jezikom, jer je odrastao i proveo većinu svog života u galilejskim gradovima kao što su Nazaret i Kafarnaum. Tamo gdje dijeli veliki dio temeljnog vokabulara i gramatike s drugim aramejskim dijalektima (kao i svi dijalekti), postoji veliki broj mana i razlika koje ga čine jedinstvenim. Izraz galilejski dijalekt općenito se odnosi na oblik židovskog palestinskog aramejskog kojim su govorili ljudi u Galileji tijekom kasnog razdoblja Drugog hrama, na primjer u vrijeme Isusa i učenika, za razliku od judejskog dijalekta kojim se govorilo u Jeruzalemu. Desetljećima nakon Isusove smrti, nakon neuspjelih židovskih pobuna protiv Rimljana, neke su se židovske zajednice preselile u Galileju gdje su počele dalje razvijati galilejski aramejski dijalekt s novim jezičnim tehnikama i pravilima. Različite verzije aramejskog jezika, uključujući Suriston, nastavili su govoriti ljudi Levanta, Židovi, Asirci i kršćani, pod zaštitom Bizanta sve dok arapska islamska osvajanja diljem Bliskog istoka u 7. stoljeću nisu izazvala gotovo sve varijante aramejskog jezika izumrijeti do točke u kojoj je jedini preživjeli zapadnoaramejski jezik više od tisuću godina kasnije zapadni neoaramejski, kojim govori nekoliko tisuća ljudi u planinama u Siriji. Tijekom rimskog doba, galilejski aramejski bio je napisan hebrejskim alfabetom pomoću herodijanskog pisma (kojim su napisani kumranski svici), baš kao i mnoge druge verzije jezika koje su napredovale u Judeji tijekom ere Drugog hrama. Dijelovi jeruzalemskog Talmuda, agadskih midraša, aramejski dokumenti iz geonskog razdoblja (pronađeni u kairskoj Genizi) i brojni sinagogalni natpisi otkriveni u Izraelu pripisuju se ovom dijalektu. Palestinski Targum i Targum Pseudo-Jonatan iz Petoknjižja napisani su na dijalektu koji je, za sve praktične svrhe (osim nekoliko detalja), dijalekt galilejskog aramejskog. Njegovi najbliži suvremeni rođaci bili su samaritanski aramejski i kršćanski palestinski aramejski (CPA), a svi imaju slične značajke. Iako postoji niz modernih istočnoaramejskih dijalekata, jedini dijalekt zapadnoaramejskog koji je preživio do danas govori se u tri sela Ma'loula, Bakh'a i Jub'addin u Siriji (zajednički poznata kao Ma' loula dijalekt). Nažalost s trenutnim događajima i nasiljem na Bliskom istoku, John Lightfoot i Johann Christian Schöttgen identificirali su i komentirali galilejski aramejski govor. Schöttgenovo djelo, Horae Ebraicae et Talmudicae, koje je proučavalo Novi zavjet u kontekstu Talmuda, slijedilo je Lightfootovo. Oba učenjaka dala su primjere razlika između galilejskog i judejskog govora. Radovi S. Liebermana – uključujući njegove studije o tanaitskim tekstovima (npr. Tosefta ki-Feshutah) – unaprijedili su ovaj aspekt istraživanja. Pogledajte sada Sokoloffov rječnik na židovskom palestinskom aramejskom. Ime Galilejski aramejski smatran je prikladnim nazivom jer većina poznatih tekstova na ovom dijalektu potječe iz Galileje. Pisma Bar Kokhbe, koja potječu iz Judeje, jezično su bliža Onkelos Targumu, dok je aramejski natpis sinagoge, npr. iz Jerihona i Noʿarana u Judeji, identičan jeziku onih iz Galileje (usp. završetak perfekta treće lice množine, koje se u dobrim tekstovima i na gornjim natpisima uvijek pojavljuje s קטלון – u tiskanim verzijama taj je oblik "ispravljen" u קטלו). Oblik קטלו korišten je u palestinskim fragmentima Targuma koje je objavio Kahle. Jezik ovih fragmenata još nije ispravljen, ali budući da glagoli ל״י čak i tamo imaju završno ־ן (za razliku od tiskanih "ispravljenih" verzija palestinskog Targuma), Do danas su pronađena samo dva natpisa koja nemaju ן: jedan u Um-el-ʿAmedu, na sjeveru Galileje, a drugi u Maonu (blizu Nir Yiẓḥaka), na jugu zemlje; oni, dakle, očito ne predstavljaju glavni dijalekt. Ovu pretpostavku podupire činjenica da natpis Um-el-ʿAmed ima dodatne lingvističke oblike koji su strani galilejskom aramejskom, npr. "vrata" su navedena kao תרעא =) תרה bez ע); "nebo" kao שומיה (a ne שמיא). Oba su oblika tipična za samaritanski aramejski gdje su grkljani gotovo u potpunosti nestali i stoga se mogu potpuno izbaciti u pisanju. Na temelju većine natpisa pronađenih izvan Galileje, moguće je pretpostaviti da je u vrijeme sastavljanja jeruzalemskog Talmuda (treće–peto stoljeće n. e. ) postojao je jedan zajednički standardni jezik u gotovo cijeloj (židovskoj) Palestini. Međutim, to se ne može jasno dokazati jer je materijal oskudan – naziv galilejski aramejski je, dakle, ostao, iako mnogi danas preferiraju naziv židovski palestinski aramejski. Pravopis Jedan od znakova dobrih galilejskih aramejskih rukopisa je činjenica da se ā, na kraju riječi, obično označavalo s ה (isto vrijedi i za natpise). Pravopis ima tendenciju da bude plene, posebno u slučaju ו (vav) koji označava čak i kratki samoglasnik ו׳, a ponekad i י koji također označava kratki samoglasnik; u rukopisima א označava ā u sredini riječi. Suglasnici ו i י mogu se pisati kao יי, וו. Fonologija Istočni govornici aramejskog koji su bili istaknuti u Judeji ponosili su se artikuliranim govorom i s prezirom su gledali na Galilejčev "labav" izgovor. Tamo gdje bi točno izgovarali ono što je poznato kao emfatični suglasnici i guterali, ti su glasovi bili umekšani u galilejskom. Nekoliko suglasnika koji su bili različiti u istočnoaramejskom Galilejci su zamutili ili umetnuli, a svaki nenaglašeni samoglasnik obično se reducira na jednostavno shwa ｜ə｜, koje se izgovara kao 'u' u engleskoj riječi up. Samoglasnici su također mjestimično bili drugačiji nego što bi većina očekivala u judejskom dijalektu. Na primjer, tamo gdje je talmudska riječ שַׁבְּתָא (tj. “subota”) romanizirana kao šabbəṯāˀ, Židovi koji govore galilejski bi je s druge strane preveli kao שבתה｜šəbṯáh｜. Suprotno uvriježenom mišljenju, samo nekoliko primjera u rukopisima ukazuje na slabljenje laringeala i faringeala. Međutim, postoji jedna značajna promjena - ח može postati ע. Midraš jasno kaže: "U Galileji zmiju nazivaju (עִוְיָא (חִוְיָא. Zato je rabin Judah Ha-Nasi nazvao rabina Ḥiyya kao ").בעִיּיָא (bez dageša) spojeno s ו (usp., npr. pisanje חַבְרָן s חַוְרָן, imenom zemlje, i obrnutim יַבְנֶה = יַוְונֵי (Yavneh), imenom mjesta). Završni ם (mem), može se pojaviti kao ן, npr. חכים = חכין"). slog na kraju riječi može biti zatvoren ן, npr. כְּמָן (umjesto כְּמָה "koliko"). Vokalizacija koja se povremeno nalazi u fragmentima pokazuje da su kratko i i kratko u gotovo potpuno nestali. Umjesto toga nalazimo e i o, npr. מִן =) מֶן, "iz") i גֻבָּא =) גוֹבּא, "jama"). E se također pojavljuje kao varijanta a; npr. יַמָּא =) יֶמָא, "more"). Ovi fenomeni nas podsjećaju na grčku transliteraciju Septuaginte i Heksapla kao i na latinsku transliteraciju Jeronima s hebrejskog—Možda postoje ostaci ovog izgovora u raznim rukopisima mishnaic hebrejskog. Labijali i ר u zatvorenom prethodnom slogu imaju tendenciju pretvoriti a u o, npr. שׁוּבָה ‡ (= "subota"); שׁוֹרִי ‡ (paʿel perfekt od < ‡ šarrī "on je započeo"). Dvoglasnik ay sačuvao se prilično široko, npr. בַיתֵה "njegova kuća". Također se pojavljuje diftong aw, npr. טַוְרָה, "planina" (= טוּרא u drugim dijalektima). Morfologija Osim את "ti" (žen. sing.), preživio je i אתי. Ostali oblici su אַתּוּן, אתין "ti" (masc. plur.); אֲנַן "mi" (masc. plur.); הִ(י)נוּן, אֶ(י)נוּן, אִ(י)נּוּן "oni" (masc. plur.); הינין, אינין "oni" (žen. množina). S različitim prijedlozima (prefiksima) ove zamjenice (i druge) mogu doživjeti promjene, npr. ונן “i mi”. Postoji i treće lice množine (za razliku od biblijskog aramejskog i drugih aramejskih dijalekata). Nezavisna posvojna zamjenica. Tvori se od osnove דִּיד ‡ + posvojnog sufiksa דִּידִּי "moj" itd. Pokazna zamjenica blizine je הָדֵ(י)ן, דֵין (masc. sing.); הָדָה, הָדָא (žen. sing.); אֵלֵּין, אֶלֵּיִן, הָאֶלַּין (mask. i fem. množina) itd. Oblici bez ד u muškom rodu su: אָהֵין, הָהֵ(י)ן itd.; pokazne zamjenice udaljenosti: muški rod ההוא, ženski rod ההיא. Oblik אֶלַּין, itd., jedinstven je u aramejskom; u biblijskom aramejskom pojavljuje se kao אִלֵּ(י)ן, u aramejskim natpisima kao אלן. (e) Upitni izraz korišten atributivno. Oblici "koji" su היידן (sing. masc.), הָיְידָה (sing. fem.), הָיְלֵין (masc. i fem. plur.). (f) Odnosne zamjenice. Oblik ד׳ (rijetko) i דַּ, דְּ (usp. sirijski) – također pisano puno: דאיתמין ("siročića"). Prezentativno je הָא. Perfekt i imperfekt od qal. Perfekt qal (uglavnom jakog glagola) ima samo dvije vrste: פְּעַל, פְּעֵל npr. תְּקֵף כְּתַב. U imperfektu se vokal o širi na račun a, npr. יִזְבֵּן יֶתְקֹף ("kupit će") je preživjela treća vrsta (koja ima i > e). Vokalna struktura glagola nalikuje, ali nije identična s biblijskim aramejskim, i potpuno je različita od Onkelos Targuma, npr. umjesto כְתַבִית (perfekt prvog per. sing. u Onkelosu), nalazimo כַּתְּבֵת. Ovi oblici čak izgledaju arhaičnije od onih u biblijskom aramejskom: כִּתְבֵת koji izgleda kao da potječe iz כַתְבֵת. Završetak množine u trećem licu ženskog roda stoga je identičan (osim ־ן) sufiksu samaritanskog i kršćanskog aramejskog. Sintaksa Kao i u biblijskom aramejskom, postoji, uz regularnu konstrukciju, također konstrukcija + ד koja se često koristi s proleptičkim sufiksom. Ispred vlastite imenice može se pojaviti pokazna zamjenica: הדא טבריה = Tiberijada. Vremena Particip + konjugirano הוה koristi se u prošlosti i budućnosti za označavanje ponavljanja, trajanja itd. Kada je izravni objekt određena imenica (imenica s određenim članom) dodaje se ל, a kada se dodaje zamjenica ית, potonja može se stopiti s glagolom i tvoriti jednu riječ, tj. חמה יתה = חמתיה ("ugledao ga je"). Proleptički sufiks može prethoditi i izravnom i neizravnom objektu, npr. נסתיה לשליחה ("uzeo je glasnika"). Glagol može uzeti kao objekt ם i infinitiv: בעי ממרוד ("želi se pobuniti"), također imperfekt plus בעי דיזעוף ("htio je ukoriti"), ili particip שורי בכי ("počeo je plakati") . Rječnik Poput razlika svojstvenih britanskom i američkom engleskom, galilejski se razlikovao u izboru riječi, kao i u mnogim značenjima zajedničkih riječi. Na primjer, aramejski glagol סום (što znači "staviti" ili "postaviti") potpuno je sveprisutan u većini aramejskih dijalekata. Čak je zabilježeno i u Sirijskoj Peshitti kao dio Isusovih posljednjih riječi: ܐܳܒ݂ܝ ܒ݁ܺܐܝܕ݂ܰܝܟ݁ ܣܳܐܶܡ ܐ݈ܢܳܐ ܐ݈ܢܳܐ ܪܽܘܚܝ܀, tj. ovo se pojavljuje u istoj svesci na gotovo 800 drugih mjesta. Međutim, סום je potpuno odsutan u galilejskom. Ne pojavljuje se niti jednom u cijelom poznatom korpusu. U izvornom galilejskom Isus bi vjerojatno rekao: אבא בידך אמני אנה רוחי ｜ˀabba bayəḏáḵ amánei ˀənáh rûḥí｜= “Oče, u tvoje ruke predajem Duha svoga”. Postoje posuđenice iz akadskog; od grčkog, koji je od osvajanja Aleksandra Velikog postao dominantan jezik na cijelom Bliskom istoku, posebno među obrazovanim vladajućim slojevima; iz latinskog, kao rezultat rimskog osvajanja; i iz hebrejskog. Posuđenice iz akadskog su אריסה ("zemljoradnik"), צמת ("sakupiti") itd. Postoji velik broj posuđenica iz grčkog, npr. אוירה ("zrak"), זוגא ("par") , טימי ("cijena"), ליסטם ("pljačkaš", pogrešno protumačeno kao לסטים!). Neki su doveli do glagola, tj. ספג ("osušiti se"). Prema Liebermanu, grčki je bio široko korišten, čak i među mudracima. U našim se izvorima mogu pojaviti ne samo pojedinačne riječi, već i cijele rečenice na grčkom. Posuđenice iz latinskog uglavnom pripadaju državnoj i vojnoj sferi, npr. לגיון ("legija"), איסרטה ("put, put"), מונטה ("novčić"), ארנונה (određeni "porez"). Pretpostavlja se da su te posuđenice ušle u aramejski iz latinskog preko grčkog. Hebrejski utjecaj na galilejski aramejski vrlo je mali (osjeća se više u palestinskom kršćanskom aramejskom, vidi dolje), npr. עצה ("savjet") i אציק ("žao mi je") su iz hebrejskog. Galilejski aramejski rječnik sliči rječniku druga dva zapadna dijalekta i značajno se razlikuje od babilonskog aramejskog. Čak se ista imenica može pojaviti u različitom obliku u ovim dijalektima, npr. (דמ(א, na babilonskom aramejskom אדם ("krv"); זעור ("mali"); usporedi rabina זעורה u jeruzalemskom Talmudu nasuprot rabina זירא u babilonskom Talmudu. Korijeni koji se nalaze samo u galilejskom aramejskom osim חמה ("vidio") su npr. אגיב ("odgovoreno"), ארתק ("kucao"), גזה ("otplaćeno"). Gramatika To ima veze s redoslijedom riječi koliko i s načinom na koji se riječi koriste. Vrlo čest primjer je sadašnji particip. U galilejskom se koristi vrlo slično engleskom sadašnjem vremenu (“idem.”), a ne kao pravi particip (“idem.”) kako se pojavljuje u drugim dijalektima i koristi se mnogo češće. Nadalje, gdje kod većine aramejskih dijalekata subjekt slijedi iza glagola (kao u sirijskom izrazu 국어 국 국어 국어 국이 전 고 국자 ˀənā lēḵ｜ (“Volim te” [f]), u galilejskom subjekt participa uvijek prethodi njemu, pa bi biti: אנה רחם לך ｜ˀənáh raḥem leḵ｜. Još jedan dobar primjer je glagol/čestica אית־ ｜ˀîṯ｜ koji znači "postoji." U istočnim dijalektima, poput sirijskog, אית־ ima tendenciju da se prebacuje s nastavcima i koristi u veznik s glagolom "biti" što bi bilo הווי｜həwei｜. Na primjer, na sirijskom nalazimo frazu 국어 국어 국이 국이 국이 전 국어 ｜ˀíṯaui sawrāˀ｜ ("Postoji nada"). Međutim, u galilejskom se אית־ nikada ne naginje i obično se koristi samostalno bez obzira na broj ili rod, stoga אית סבר ｜ˀîṯ səbar｜= "Postoji nada". Pravopis Kao i gotovo svi drugi aramejski dijalekti, galilejski se piše bez upotrebe pravih samoglasnika. Umjesto toga, slova polusamoglasnika (koja predstavljaju naše a, y i w) koriste se u kombinacijama kao što je njihovo udvostručenje za označavanje diftonga. To je bio preteča modernog hebrejskog sustava samoglasnika poznatog kao "Tiberian" koji je dobio ime po Tiberijadskom moru (poznatije kao Galilejsko more). Galilejci su također bili poznati po izmjeni א alef i ה he na kraju riječi, te su se odlučili pisati fonetski umjesto klasično. Sa svim tim razlikama, galilejski govornik bio je sklon istaknuti svojim govorom u Jeruzalemu onoliko koliko se netko s američkog juga ističe u Novoj Engleskoj (i obrnuto), a to je upravo ono što vidimo prikazano u Evanđeljima: [IZVORI] 1. Znanstvenici koji su vješti u proučavanju galilejskog dijalekta: • Steven Fassberg • Edward Kutscher • David Marcus Golomb • Gustav Dalman • Hugo Oderberg • Pablo Carión Arg • G. Svedlung • EY Kutcher • Hadrian Mar Elijah Bar Israel (biskup Nazarani crkve) • Steve Caruso (AramaicNT blogspot) • Michael Sokoloff • Caspar Levías • JT Marshall • Alejandro Diez Macho 2. Tekstualni dokaz: • Berešit Rabba • Pesiqta Rav Kahane • Kairo Genizah • Targum Neophiti • Yerushalmi Talmud Pročitajte također Zašto ne možete naučiti jezik Isusa Krista. Oznake:galilejski aramejski https://www.aramaic.rocks/search/label/Jesus%20Christ

Sura 30:30 Allah ima Vjeru vidi: SLIKE 4x na : https://biblijaimi.forumactif.org/t1605-ostali-ajeti#9098 https://znaci.ba/quran?field_sura_value=3&field_broj_ajeta_value=&body_value=&page=10 https://znaci.ba/quran?field_sura_value=All&field_broj_ajeta_value=&body_value=Allahovu+vjeru Sura 30:30 ar. izvornik: فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا ۚ فِطْرَتَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا ۚ لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّهِ ۚ ذَٰلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ وَلَٰكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ Korkut: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera , jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna – Mlivo: Zato stani licem svojim vjeri pravoj, fitretu Allahovom, onom po kojem je stvorio ljude - nema promjene stvaranja Allahovog. To je vjera prava, ali većina ljudi ne zna. -Na nemačkom jeziku, prevod bi bio:- "Du richte dein Gesicht auf deinen Glauben, wie ein wahrer Gläubiger, dem Werk Allahs, nach dem Er die Menschen erschaffen hat – der Glaube Allahs sollte nicht verändert werden, denn das ist der wahre Glaube, aber die meisten Menschen wissen das nicht." 2. Al-Baqara – Krava (Medina - 286 ajeta) S.2:193 Korkut: I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje. Muhammad Sarwar: Fight them so that there will be no disbelief in God and God's religion will become dominant. If they change their behavior, there would be no hostility against anyone except the unjust. https://corpus.quran.com/translation.jsp?chapter=2&verse=193 Muhammad Sarwar: Borite se protiv njih tako da ne bude nevjerovanja u Boga i da Božja religija postane dominantna. Ako promijene svoje ponašanje, ne bi bilo neprijateljstva ni prema kome osim prema nepravednima. ------------------------- 8. Al-Anfal – Plijen (Medina - 75 ajeta) S.8:39 Korkut: I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane – pa, Allah dobro vidi šta oni rade; Muhammad Sarwar: Fight them so that idolatry will not exist any more and God's religion will stand supreme. If theygive up the idols), God will be Well Aware of what they do. https://corpus.quran.com/translation.jsp?chapter=8&verse=39 Muhammad Sarwar: Borite se protiv njih kako idolopoklonstvo više ne bi postojalo i da bi Božja religija bila vrhovna. Ako se odreknu idola), Bog će biti Svjestan onoga što rade. ----------------- 9. At-Tawba - Pokajanje (Medina - 129 ajeta) S.9:48 Korkut: Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. 30. Ar-Rum - Bizantinci (Mekka - 60 ajeta) Mohsin Khan: Verily, they had plotted sedition before, and had upset matters for you, - until the truth (victory) came and the Decree of Allah (His Religion, Islam) became manifest though they hated it. https://corpus.quran.com/translation.jsp?chapter=9&verse=48 Mohsin Khan: Zaista, oni su ranije planirali pobunu i uznemirili stvari za vas, - sve dok istina (pobjeda) nije došla i Allahova odredba (njegova vjera , islam) nije postala vidljiva iako su je mrzeli.

navodnim biblijskim proturječjima alleged Bible contradictions https://answering-islam.org/Bible/Contra/index.html Pogreške i proturječja u Bibliji? Mnogi muslimani kažu: Biblija je puna pogrešaka i proturječnosti. Moje prvo pitanje bilo bi: Možete li mi dati primjer koji vas zaista muči? Koji je prolaz i u čemu je problem? Ako ne budete mogli ukazati na jedan, molim vas, nemojte napadati ono što ne znate, jer neće biti otkriveno da huli na Riječ Božju. Uzimanje jednog sa donjeg popisa odgovora ne računa se. Pitanje je koja je vaša motivacija kada dođete do ove optužbe. No ako zaista imate nešto što izgleda kao kontradikcija ili pogreška, postoje resursi koje možete potražiti ako želite dobiti odgovore. I još jedno pitanje za razmišljanje ovdje , prije nego što idete na ..., kao i na pitanje: Što vi radite s jednako teškim prolaza u Kur'anu? " Web stranice koje se bave "biblijskim proturječjima" Zbirke "proturječnosti" i odgovori: 101 Raščišćene kontradikcije u Bibliji Biblijske poteškoće Enciklopedija biblijske pogreške Dennisa McKinseyja opovrgnuta i brz pristup putem indeksa Svetog pisma Suzbijanje navodnih proturječnosti Biblijski upit Suzbijanje biblijskih proturječnosti Ispitivanje navodnih biblijskih proturječnosti Navedene razlike [Prividno] Proturječja u Bibliji O biblijskim pogreškama i proturječjima: obrana Svetog pisma kao besmislena Laboratorij za teška pitanja Pogreške pogreške Dođite da nas razum Biblija si proturječi Još biblijskih proturječnosti Općenita razmišljanja o pitanju proturječnosti: [ 1 ] Najvažnije pitanje na ovom području: Sklad računa o uskrsnuću (R Forster i P Marston) Predložena harmonizacija pripovijesti o uskrsnuću (Murray J. Harris) Usklađivanje računa uskrsnuća (Peter Ballard) Proturječe li si računi za Uskrsnuće jedno s drugim? Puzzle uskrsnuća Sastavljanje evanđelja o Isusovoj patnji i smrti Natpisi na križu Sustavna zbirka biblijskih poteškoća i odgovora (samo vrlo mali početak ...) Odgovori na razne navodne kontradikcije u Evanđelju po Ivanu Korisna literatura Gleason L. Archer Encikopedija biblijskih poteškoća Izdavač: Zondervan, 1982., 352p ISBN 0-310-43570-6. David E. O'Brien Današnji priručnik za rješavanje biblijskih poteškoća Bethany House Publishers, 1990, 495 stranica, ISBN 0-87123-814-4 Norman L. Geisler, Thomas A. Howe Kad kritičari pitaju: Opsežni priručnik o biblijskim poteškoćama. Scripture Press, 1992. ISBN 0-89693-698-8. John W. Haley Navodna odstupanja Biblijske kuće Whitaker, 473p. ISBN 0-88368-157-9 Walter C. Kaiser mlađi, Peter H. Davids, FF Bruce, Manfred T. Brauch Teške izreke Biblije InterVarsity Press, str. 808, ISBN 0-8308-1423-X, 29,99 USD Dobre knjige, koje se bave navodnom "korupcijom Biblije" . Odgovaranje na tvrdnje koje dolaze sa Isusova seminara " . Ako na ova gore navedena mjesta ili u knjigama ne odgovore na vaša pitanja, slobodno nas obavijestite slanjem e-pošte . Potrudit ćemo se pružiti vam zadovoljavajući odgovor, iako ne možemo obećati da imamo sve odgovore na sva pitanja. Ako ste dosad nastavili i još uvijek niste zadovoljni, ali želite pokrenuti pitanje biblijskih proturječnosti ... onda - iako mislim da ovo nije vrlo plodno područje rasprave - moram vas pitati : Što je s kontradikcijama u Kur'anu? Ova je stranica samo o temi pogrešaka i proturječnosti u Bibliji. Postoji još mnogo pitanja i pitanja o kojima će se raspravljati, o povijesti, arheologiji, autentičnosti, cjelovitosti teksta, interpretaciji odlomaka itd. Za sva ta pitanja, molimo slijedite vezu do: Ostala biblijska pitanja Odgovaranje na početnoj stranici islama

Povijesna istinitost pripovijesti o uskrsnuću (teška) The Historical Veracity of the Resurrection Narratives (heavy) https://bible.org/article/historical-veracity-resurrection-narratives Povijesna istinitost pripovijesti o uskrsnuću Povezani mediji Poglavlje 1: Uvod Potreba za proučavanjem Četiri kanonska evanđelja uživala su dugo, raznoliko i bogato nasljeđe istraga i tumačenja. Do razdoblja prosvjetiteljstva ( Aufkl spojnog ) su općenito smatra točne predodžbe o osobi i djelu Isusa Krista. Glavni zaokreti u znanstvenom i filozofskom razmišljanju tijekom prosvjetiteljstva1 rezultirao je sličnim pomacima u teološkom razmišljanju - razmišljanju koje je počelo ozbiljno propitivati konsenzus oko Evanđelja.2 Relativno kratko vrijeme kasnije, "sredinom i krajem devetnaestog stoljeća u Europi, kao jedan od konačnih učinaka prosvjetiteljstva, povijesno-kritička nauka počela se ozbiljno primjenjivati na evanđeoske pripovijesti".3 Upotreba povijesno-kritičkih metodologija Evanđelja dovela je do pitanja oko povijesne točnosti Evanđelja i dovela u sumnju istinitost podataka koje su nudili o Isusovom zemaljskom životu. Od napora Hermanna Samuela Reimarusa bilo je kontinuiranih pokušaja nekih učenjaka4 a posebno od djela Davida Friedricha Straussa (Das Leben Jesu ),5 rekonstruirati povijesno zadovoljavajuću sliku Isusa povijesti iz kanonskih Evanđelja, kao i drugih dostupnih dokumenata.6 "Potraga" za povijesnim Isusom prošla je kroz najmanje dvije faze i trenutno proživljava treću fazu (od početka 1980-ih). Unatoč svim svojim naporima, znanstvenici nisu postigli velik konsenzus - uistinu su se pojavile vrlo različite slike povijesnog Isusa.7 S druge strane, postojala je barem jedna sličnost tijekom raznih potraga koja svoje podrijetlo duguje prosvjetiteljstvu. "Ono" što veže većinu učenjaka nije slika Isusa koju dobivaju, već pretpostavka temeljitog racionalizma koji dijele u svojoj potrazi. Takav racionalizam isključuje nadnaravno i čudesno.8 Kao što je Pierre Benoit tako jasno rekao, Iza svih ovih relativno novih metoda, novih barem u njihovoj tehničkoj primjeni, otkrivamo jednu temeljnu tezu koja sama po sebi uopće nije nova. To je poricanje natprirodnog na što smo toliko navikli susretati se u djelima moderne racionalističke kritike. To je teza koja, jednom lišena različitih maski, književne, povijesne ili sociološke analize, otkriva svoj pravi identitet - ona je filozofska.9 Od uspona Isusove potrage i razvoja kritike forme i redakcije u ranim i srednjim dijelovima ovog stoljeća,10 znanstvenici su razvili kriterije pomoću kojih nastoje utvrditi koje je riječi i djela Isus zapravo rekao i učinio. Ali ti se kriteriji rutinski primjenjuju iz naturalističkog svjetonazora. Stoga je ova studija potrebna kako bi pokazala da je takav racionalistički svjetonazor neobranjiv i da ga treba napustiti u korist svjetonazora koji dopušta natprirodno. U skladu s tim, studija je potrebna kako bi se pokazalo da je uskrsnuće sastavni dio svake rekonstrukcije života povijesnog Isusa. U vezi s jednim od dva vitalna pitanja s kojima se suočava Treća potraga (postoji i pitanje koje uključuje kontinuitet i diskontinuitet između Isusa i židovstva, te Isusa i crkve), Neill i Wright iskreno kažu da je "glavno pitanje ovdje, naravno, uskrsnuća, koje još uvijek nije bilo riješeno u okviru Treće potrage, iako su alati za sljedeću fazu proučavanja sada sigurno pri ruci. "11 Dakle, postoji potreba za procjenom izvještaja o uskrsnuću. U tom smislu studija je djelomično odgovor kritičarima koji, premda zatvoreni pred mogućnošću uskrsnuća (u velikoj mjeri zahvaljujući njihovom antisupernaturalističkom svjetonazoru), ipak pokušavaju prilagoditi evanđeoske podatke u neku shemu za koju tvrde da odražava izvorna slika povijesnog Isusa. Na kraju, netko bi mogao dodati da rasprava o ovom pitanju nije samo za akademike, već i za širu javnost, što jasno pokazuju i popularizacija materijala Isusova seminara i nedavni članci u časopisu Time Magazine i Newsweek .12 Svrha i opseg studije Prvi je cilj ove studije pokazati da je svjetonazor koji dopušta čudesno razumniji i stoga filozofski i povijesno obranljiviji od svjetonazora koji apriori isključuje nadnaravno. S druge strane, to što dopuštamo natprirodni svjetonazor ne znači de facto da su Evanđelja povijesno pouzdana. Evanđelja tvrde da su napisana u istinskom povijesnom okruženju i stoga se mogu podvrgnuti određenim kriterijima kako bi se utvrdila razumnost njihovih povijesnih tvrdnji. To dovodi do primarne svrhe studije. Ova studija u konačnici pokušava demonstrirati, temeljeći se na svjetonazoru koji dopušta nadnaravno, da su računi o uskrsnuću u evanđeljima izuzetno dobri i da su pouzdani povijesni svjedoci takvog događaja kada se ispituju na temelju kriterija autentičnosti - istih kriterija. koje znanstvenici deskriminirajuće koriste za potvrđivanje autentičnosti određenih Isusovih izreka i snižavanje drugih. Neizravno, dakle, sve dok studija postigne svoju primarnu svrhu, pokušava dati doprinos Trećoj potrazi u cjelini tvrdeći da svaka rekonstrukcija Isusova života mora u nju uključivati njegovo uskrsnuće iz mrtvih. Pregled studije Studija će se prvo nastaviti zalaganjem za svjetonazor koji barem dopušta nadnaravno. Bit će ponuđena kratka povijest rasprave o antisupernaturalizmu u biblijskim studijama, nakon čega će uslijediti kritika ovog stava koji već toliko vremena dominira biblijskim studijama. Obrana nadnaravnog svjetonazora počivat će prvenstveno na povijesnim i filozofskim razmatranjima. Za završetak prvog odjeljka ponudit će se izjava o najboljem svjetonazoru koji povjesničar može posjedovati radeći historiografiju. Drugo, na temelju svjetonazora za koji se zagovara u prvom dijelu rada, studija će primijeniti kriterije vjerodostojnosti na naracije o uskrsnuću kako bi utvrdila jesu li doista povijesno vjerodostojne. Vidjet ćemo da su izvještaji o uskrsnuću vrlo dobri i da ih treba smatrati povijesno pouzdanima i sastavnim dijelom svake rekonstrukcije života Isusa iz Nazareta. Poglavlje 2: historiografija i natprirodno Uvod Treća potraga iznjedrila je nekoliko različitih slika povijesnog Isusa za koje se čini da ponekad uključuju posebne molbe i prikupljanje određenih dokaza za prenošenje (uključujući odbacivanje) drugih podataka od vitalnog značaja za zadatak.13 Doista postoji selektivno što je očito u redukcionizmu,14 ipak obrazloženje ponekad pobjegne razumu . Unatoč tome, postoji jedan nužni uvjet koji za većinu Trećih pitanja ostaje nakovanj na kojem oni upravljaju dokazima dok kuju određeni kalup u koji bismo, kako tvrde, trebali uliti svoje razumijevanje Isusa. Kao što sam naznačio u uvodu rada, čini se da je ova čelična nit koja spaja mnoge znanstvenike, dok je stvarala različite slike povijesnog Isusa, jedan od aspekata njihova svjetonazora. Oni su uglavnom antisupernaturalisti, utemeljeni u racionalističkom naturalizmu koji je nastao iz prosvjetiteljstva, sljedbenici u ovom trenutku, ljudi poput Ren e Descartes (1596.-1650.), David Hume (1711.-1776.) I kasniji historičar, Troeltsch (1865.-1923.) Na kojeg je posebno utjecao Dilthey.15 Prema Laddu, "" povijesni Isus "hipoteza je rekonstruirana iz Evanđelja uporabom povijesno-kritičke metode na temelju naturalističkih pretpostavki. Takav Isus mora biti posve i samo čovjek - Isus bez transcendencije."16 Ovaj određeni svjetonazor nije poguban samo za biblijsko svjedočanstvo,17 također je zabluda historiografski gledano i neobranjivo filozofski. Cilj ovog odjeljka s jedne je strane pokazati da je to slučaj, a s druge strane iznijeti i braniti razumnost svjetonazora koji dopušta nadnaravno. Ova je rasprava potrebna prije nego što se izvještaji o uskrsnuću historiografski testiraju u poglavlju 3 (tj. Putem kriterija vjerodostojnosti), budući da još uvijek postoji mogućnost negiranja uskrsnuća a priori . Suvremena kritička pretpostavka: Klin između povijesti i teologije18 Predprosvjetiteljsko razumijevanje povijesti i teologije Od nastanka crkve do danas vodile su se rasprave, rasprave, vijeća itd., U pokušaju da se artikulira ono što Pismo znači onim što govori. Marcion je u drugom stoljeću pružio malo pomoći crkvi dok je pokušavao izbaciti Stari zavjet i veći dio Novog zavjeta koji nije napisao Pavao ili možda Luka. Poduzete su mjere za suočavanje s Marcionom i njegovim odstupajućim stavovima.19 Nekoliko sabora sazvalo se zbog povijesti crkve. Pogreška Arija i njegovih sljedbenika obrađivana je na Nikejskom saboru (325. g. AD), a zajedno s pogreškom Apollinarija, dalje je obrađivana na Carigradskom saboru (381. p. N. E.). Efeški koncil (AD 431.) bavio se stvarima kao što su nestorijanizam, a Kalcedonski koncil (451. AD) bavio se Eutihizmom i hipostatskom unijom.20 Tako je rana crkva, od otaca do razdoblja apologeta, do teologa, raspravljala o napisanom i onome što oni znače. U razdoblju koje je prethodilo reformaciji, uključujući reformaciju, u crkvi su se vodile bitke oko prirode i načina spasenja i odnosa crkve prema Svetom pismu - postavljalo se i odgovaralo na cijelo pitanje vjerske vlasti.21 U svim tim raspravama, uglavnom, čudesno je bilo dato. Nije bilo raširenog zalaganja i potkrepljenja vjerovanja da "ne postoji nešto poput čuda" ili čudesnog. Općenito, ljudi su prihvatili da Bog može i čini stvari, tj. Bog je "djelovao" u povijesti i kroz nju. Ali to se trebalo promijeniti nakon sedamnaest i osamnaest stotina. Kao što Geisler kaže, "Nema sumnje da su ljudi vjerovali u nadnaravno u antičko i srednjovjekovno doba i dalje kroz reformaciju. Ali nakon renesanse i prosvjetiteljstva, razmišljajućoj je osobi postajalo sve teže održati to vjerovanje."22 Postprosvjetiteljsko razumijevanje povijesti i teologije Ciceron, rimski filozof i pisac iz prvog stoljeća prije Krista, kaže u svom djelu De Divinatione II. 28: "Ono što se nije moglo dogoditi nikada se nije dogodilo; a ono što se moglo dogoditi nije nikakav znak; stoga, u bilo kojem pogledu, ne postoji ono što značenje postoji."23 EP Sanders u svojoj nedavnoj knjizi "Povijesni lik Isusa" citira prethodni odlomak Cicerona i održava njegovo potpuno slaganje s drevnim autorom. On kaže, Stajalište koje je izrazio Ciceron postalo je dominantno u modernom svijetu i ja ga u potpunosti dijelim. Neka izvješća o 'čudima' su izmišljena ili pretjerana; 'čuda' koja se zapravo događaju stvari su koje još ne možemo objasniti zbog nepoznavanja niza prirodnih uzroka. Međutim, u Ciceronovo vrijeme vrlo je malo ljudi prihvatilo taj strogi racionalizam. Velika većina ljudi vjerovala je u duhovne snage. . . (kurziv moj).24 Odakle moderna , znanstvena predanost antisupernaturalizmu? U dogovoru s Geislerom, Sanders ispravno primjećuje da to nije bilo rašireno u drevnom svijetu, zasigurno ne u Isusovo vrijeme ili unutar židovstva prvog stoljeća.25 Kako se takav pogled odražava na mogućnost čuda? Kako to samo po sebi ide u smislu bavljenja historiografijom? Za odgovore na prvo pitanje ukratko ćemo ispitati argumente Benedikta de Spinoze i Davida Humea, obojica koji su radili u granicama Voltaireova deizma26 i Newtonov svjetonazor.27 Hume, posebno, nastavlja vršiti utjecaj na moderne učenjake.28 Što se tiče drugog pitanja, osvrnut ćemo se na Troeltscheva načela koja su i danas široko priznata,29 vidjeti kako je antisupernaturalizam utjecao na proučavanje povijesti.30 Pokušat ćemo pokazati pogreške u njihovim argumentima i na taj način pokazati razumnost svjetonazora koji dopušta nadnaravno. Na kraju, baveći se Spinozom, Humeom i Troeltschom nadamo se da ćemo postaviti temelje za dobru historiografiju i pripremiti se na korištenje kriterija autentičnosti za ispitivanje izvještaja o uskrsnuću. To je fokus trećeg poglavlja. Kritika argumenata Benedikta de Spinoze Benedikt de Spinoza (1632.-1677.) U svom djelu Tractatus Theologico-Politicus (1670.) argumentirao je na temelju nepovredivih zakona prirode koji polaze od nužnosti i savršenstva božanske prirode, da su čuda kršenja Božje prirode, su apsurdni i kao takvi usmjeravaju prema ateizmu, a ne prema vjerovanju. Prema Spinozi, budući da su čuda suprotna prirodi i prema tome u konačnici suprotna Bogu, čovjek stvara sumnju tvrdeći za njih. Stoga je Spinoza zagovarao nemogućnost pojave čuda.31 On kaže, U prirodi se, dakle, ništa ne događa suprotno njezinim univerzalnim zakonima, da, sve se slaže s njima i slijedi iz njih, jer sve što se dogodi, dogodi se voljom i vječnom Božjom odredbom; to jest, kao što smo upravo istakli, sve što se dogodi, dogodi se u skladu sa zakonima i pravilima koji uključuju vječnu nužnost i istinu; priroda, dakle. . . drži fiksni i nepromjenjivi poredak32 Geisler ističe da Spinozini argumenti počivaju na tri temelja: 1) euklidski ili deduktivni racionalizam; 2) Newtonov pogled na prirodni zakon i 3) određeno razumijevanje Božje prirode - panteističko.33 Prva kritika takvog stava je izravna. U koliko se Spinozini argumenti zasnivaju na deduktivnom obrazloženju, on postavlja pitanje. U prostorijama je pretpostavio ono što se nada braniti kao zaključak. Nikada nije dokazao dokaznim sredstvima da su prirodni zakoni nepromjenjivi niti da čuda nužno krše prirodne zakone - dvije od njegovih ključnih premisa. Argument je formalno istinit, ali nije valjan.34 Newtonov svjetonazor i danas je ozbiljno doveden u pitanje. Čini se da se svemir širi i stari, što uništava njegov argument. Drugim riječima, zakoni prirode nisu nepovredivi, već su uzrokovani i stoga kontingentni - ne vječni i apsolutni, već promjenjivi.35 A ako je istina da su svemir i prirodni zakoni postojali u određenom trenutku, tada ipso facto imamo čudo - tj. Stvaranje ex nihilo svemira. Kritika argumenata Davida Humea David Hume (1711.-1776.), Škotski filozof, iznio je neke od najsnažnijih argumenata protiv čuda. Geisler kaže da bi "većina modernih mislilaca koji odbacuju čuda svoje razloge tragali za razlozima poznatog škotskog skeptika Davida Humea. Razlog tome je jednostavan: nadnaravnjaku je pružio ono što mnogi smatraju najstrašnijim od svih izazova perspektiva."36 Očito je Strauss smatrao da su Humeovi argumenti jednom zauvijek riješili problem.37 U svom eseju "O čudima" u istraživanju o ljudskom razumijevanju, Hume argumentira protiv poistovjećivanja čuda. On svoj argument zapravo razvija u dvije faze. U prvom dijelu raspravlja u principu, a u drugom dijelu iz iskustva ili prakse. Nema dovoljno prostora za razradu svih detalja njegovih argumenata, ali jezgra njegovih argumenata je sljedeća38 : 1) Čudo je kršenje zakona prirode; 2) Čvrsto i nepromjenjivo (tj. Jednolično) iskustvo uspostavilo je ove zakone; 3) Mudar čovjek svoje vjerovanje proporcionalno dokazuje i 4) Stoga je dokaz protiv čuda onoliko cjelovit koliko se može zamisliti bilo koji argument iz iskustva. Humeov argument može se protumačiti tako da apriori onemogući čuda . Slijedit ćemo tumačenje argumenta koji ga razumije da kaže da mudar čovjek nikada neće vjerovati u čudo jer nikada neće imati dovoljno dokaza da potkrijepi takvo vjerovanje. U premisi br. 2 Hume pretpostavlja jednoliko iskustvo protiv čuda koje naravno mora postulirati prije bilo kakvih dokaza kako iskustvo ili dokazi ne bi bili u suprotnosti s jedinstvenim iskustvom. CS Lewis je dobro rekao, Sad se, naravno, moramo složiti s Humeom da ako postoji apsolutno "jednoobrazno iskustvo" protiv čuda, ako se drugim riječima nikada nisu dogodila, zašto onda nikada nisu. Nažalost, znamo da je iskustvo protiv njih lažno. I svi znamo da je iskustvo protiv njih ujednačeno ako znamo da su svi izvještaji o njima lažni. A svi izvještaji možemo znati da su lažni samo ako već znamo da se čuda nikada nisu dogodila. Zapravo se svađamo u krugu.39 Budući da je Humeova druga premisa netočna, cijeli je njegov argument oslabljen i u krajnjoj mjeri uništen. No, ono što se može reći o Humeovom argumentu iz zakona prirode i osobnog iskustva jest da su čuda rijetka i zato svjedoci moraju biti ispitani kako bi se utvrdila vjerojatnost događaja.40 Konačna kritika Humeove metode tiče se točke gledišta u njegovom argumentu. Čini se da takozvani zakoni prirode djeluju gotovo apsolutno bez prekida. S tim bi se većina složila i doista, Hume to čini puno. Ali raspravljanje unutar zakona, kao što to čini sa pozivanjem na univerzalno iskustvo, pretpostavlja određene istine o zakonima, naime, vječnost i nepromjenjivost. To nikada nije mogao dokazati kao podložnika zakonima.41 Međutim, te se pretpostavke, kao što se pokazalo u slučaju Spinoze, danas ne mogu braniti na znanstvenim osnovama, a još manje na osobnom iskustvu. Humeov argument, suprotno onome što je tako ponosno mislio, nije cijelo vrijeme predstavljao "vječnu provjeru svih vrsta praznovjernih zabluda ..."42 Sažetak Prethodna rasprava pokazala je da su čuda ili "Bog koji djeluje u povijesti" bila ideja koju su svi prihvatili prije prosvjetiteljstva. Nakon prosvjetiteljstva, međutim, takav slučaj nije bio. Zapravo, antisupernaturalizam je postao putokaz oko kojeg se odvijao velik broj znanstvenih, filozofskih i teoloških istraživanja. Podrijetlo ovog pomaka je složeno, ali dva su posebna pisca imala značajan utjecaj, naime, Spinoza i Hume. Njihovi argumenti, iako su u svoje vrijeme široko prihvaćeni, filozofski su neobranjivi i utoliko što predstavljaju temelj postprosvjetiteljskog pogleda na čuda, od takvog se gledišta mora odustati. Ne može se održati ni kao što mnogi bibličari danas pokušavaju.43 Rezultat je to da čuda nisu logički apsurdna, niti povijesno nemoguća, pa je stoga klin između povijesti i teologije (tj. Nadnaravnog) neutemeljen. To ne znači da je svako izvješće o čudu jednako vjerojatno kao i sljedeće. Treba kritički ispitati povijesne dokaze. Što se tiče Evanđelja, ovo je dobrodošla studija. Nabrojena su mnoga načela za činjenje historiografije i kritičko ispitivanje čuda zabilježenih u Evanđeljima. U sljedećem ćemo odjeljku ukratko iznijeti neke prihvaćene, zdrave smjernice za provođenje historiografije prije nego što izravno ispitamo "kriterije autentičnosti" u 3. poglavlju. Evaluacija Troeltscheva principa "analogije" i mogućnost vrijednog povijesnog istraživanja Načelo analogije Danas nije istina reći da su svi povjesničari robovali načelima historiografije kako ih je iznio Ernst Troeltsch u "O povijesnoj i dogmatskoj metodi u teologiji" (1898). Većina bi se, međutim, složila s njegovim idejama utoliko što je pokazao da je povijesno znanje samo vjerovatno (tj. Princip metodološke sumnje i kritike)44 i da princip korelacije ima smisla iz prošlih događaja, uzroka, posljedica, unutarnjih vjerojatnosti itd. Ali, drugo od njegovih često citiranih načela, tj. načelo analogije, nije tako često dogovoreno - barem kako je Troeltsch vježbao to iz antisupernaturalističke perspektive.45 Načelo analogije, prema Troeltschu, kaže da su svi događaji u sadašnjem iskustvu slični onima u prošlosti, inače bi proučavanje povijesti bilo nemoguće, jer se odvija usporedbom sadašnjosti s dokazima iz prošlosti.46 S tim se načelom svi slažu, osim kada se jednolikost uzdiže kao apsolut. Na ovo bi se nekolicina pretplatila. To dovodi do apriornog isključivanja određenih vrsta dokaza. Stajalište koje primjenjuje Troeltschova načela na povijesne dokaze koji dopuštaju samo prirodnu uzročnost poznato je kao historicizam. Kao što Krentz kaže, "Historicističko gledište, po uzoru na zakone prirodne znanosti, izražava se u isključivanju Boga kao uzročnog čimbenika i u poricanju mogućnosti čuda."47 Sad smo već gore tvrdili da je takav apriorni stav protiv nadnaravnog dogmatske naravi, neobranjiv i doista privid.48 Ostaje tada prigovor koji tvrdi da je dopuštenje za nadnaravno možda neizbježno, ali uništit će povijesnu istragu jer podriva načelo analogije.49 To je istina samo ako se čuda događaju cijelo vrijeme i nemaju racionalno objašnjenje. CS Lewis sjajno je odgovorio na problem povjesničara. Sljedeći je citat dugačak, ali važan. On kaže, Ali ako priznamo Boga, moramo li priznati čudo? Uistinu, doista nemate sigurnost protiv toga. To je pogodba. Teologija vam zapravo kaže: 'Priznajte Bogu i s njim rizik od nekoliko čuda, a ja ću zauzvrat potvrditi vašu vjeru u jednoobraznost u pogledu ogromne većine događaja.' Filozofija koja vam zabranjuje apsolutnost jednoobraznosti također je filozofija koja vam nudi čvrste osnove da vjerujete da je ona općenita, da je gotovoapsolutni. Biće koje prijeti prirodnoj pretenziji na svemoć potvrđuje je u njezinim zakonitim prilikama. Dajte nam ovaj hatar od katrana i spasit ćemo brod. Alternativa je stvarno puno gora. Pokušajte prirodu učiniti apsolutnom i ustanovit ćete da njezina ujednačenost nije ni vjerojatna. . . Dobićete zastoj kao u Humeu. Teologija vam nudi radni aranžman koji ostavlja znanstveniku slobodu da nastavlja svoje eksperimente, a kršćaninu da nastavi svoje molitve (kurziv moj, osim u slučaju izraza "gotovo").50 Poanta koju je Lewis pokušavao učiniti za povjesničara jest ta da se moraju dopustiti čuda, ali budući da su rijetka, nečija historiografija nije ugrožena. Još uvijek možemo smisliti sadašnjost ispitivanjem prošlosti, a sadašnjost nam može dati uvid u prošlost. To je istina jer su čuda rijetka, a uniformitarstvo je "gotovo apsolutno" u našem iskustvu. Posljednja napomena. Sljedeća pretpostavka u ovom argumentu je ideja da su čuda toliko kontradiktorna ljudskom iskustvu da su apsurdna. To je lažno i ostaje pretpostavka među mnogima koji negiraju čuda. Da su čuda kontradiktorna ili apsurdna, ne bismo ih uopće mogli prepoznati niti o njima razgovarati. Bolja ideja je da su oni u suprotnosti s uobičajenim ljudskim iskustvom, ali ne i kontradiktorni ili apsurdni, logično govoreći.51 Bolji pristup Načela koja je Troeltsch izložio, primjenjujući se iz svjetonazora koji dopušta nadnaravno, izuzetno su korisna u procjeni dokaza kako bi se rekonstruirala prošlost. Njegovo prvo načelo uključuje ideju da se na povijesne dokaze mora primijeniti metodička sumnja. To u određenoj mjeri mora biti istina, da jednostavno ne vjerujemo svemu što čitamo. Naše sadašnje iskustvo u vezi s ljudskom prirodom govori nam da takav tečaj - vjerujući svemu što čitamo - nije najbolji smjer u kojem bismo trebali krenuti. Povijesna građa mora se testirati na vrijednost istinitosti kriterijima koji izlažu unutarnju i vanjsku vjerojatnost pojave određenih događaja, na načine opisane dokazima. To nije isto, međutim,kao vijeće očaja koje se tako često viđa među Trećim ispitivačima ili drugima koji su pokušali rekonstruirati sliku povijesnog Isusa. Po mojem sudu tome pristupaju s pretjeranom skepticizmom - hermeneutikom sumnje koja zamagljuje njihovu prosudbu.52 Da takva apriorna perspektiva šteti povijesnom istraživanju, očito je u činjenici da onaj tko uvijek sumnja u autentičnost dotične izreke ili događaja, teško može ispitati njezino značenje. Na primjer, Blomberg je pokazao da određena čuda postaju mnogo razumnija i povijesno vjerojatnija ako se želi razumjeti i njihovo značenje (tj. Kako je u skladu s Isusovim prihvaćenim naukom, na primjer na parabolama) i dokazna vrijednost, prije nego što ih se izravno odbaci.53 Blombergovo djelo iznosi sekundarne, suradničke argumente koji bi trebali upozoriti znanstvenike kad odluče odbaciti jedno od Isusovih čuda na temelju njegove navodne neskladnosti s drugim naukom. Troeltschovo načelo analogije obrađeno je gore. Njegovo treće načelo korelacije također vrijedi - kada se provodi iz perspektive koja dopušta nadnaravno. U našem slučaju, budući da događaji pronađeni u Evanđeljima opetovano tvrde da se događaju u istinskom povijesnom kontekstu (usp.Luka 3: 1 ), trebali bismo tražiti povijesne, prirodne uzroke i posljedice ne isključujući božansku intervenciju. Neka dokazi govore kako bi se mogli izvagati. Sažetak Poanta ovog poglavlja bila je pokazati da je natprirodni svjetonazor razuman i ne može se a priori isključiti. Argumenti Spinoze i Humea kratko su ocijenjeni i pokazalo se da su neadekvatni. Utoliko što drugi moderni znanstvenici počivaju na sličnim osnovama s napadima na čuda (ili poricanjem nadnaravnosti), oni nailaze na iste povijesne i filozofske probleme. Iako se antisupernaturalizam pronašao u načelima koja je nabrojio Troeltsch, s nekim izmjenama, njegova tri načela mogu se koristiti kao pozadina za razumijevanje kriterija autentičnosti. Drugim riječima, sama prisutnost kriterija pretpostavlja metodološku sumnju, analogiju i korelaciju. U sljedećem ćemo poglavlju pogledati odabir kriterija i primijeniti ih na pripovijesti o uskrsnuću. Poglavlje 3: Kriteriji autentičnosti i uskrsnuća Uvod Ova je studija započela opisivanjem podrijetla racionalizma koji, iako filozofski neobranjiv i povijesno predrasuda, i dalje ostaje načelo mnogih novozavjetnih i biblijskih učenjaka. Osnivači Isusova seminara porekli su da su čuda uopće moguća i stoga su prejudicirali njihovo povijesno istraživanje utvrdivši na početku što se u povijesti dogodilo, a što nije. Oni tvrde da Suvremena religijska kontroverza, ožičena u suđenju Scopesu i neprestana galama kreacionizma kao održive alternative teoriji evolucije, okreće se tome može li se svjetonazor odražen u Bibliji prenijeti u ovo znanstveno doba i zadržati kao članak vjere . Isus je istaknut u ovoj raspravi. Krist vjerovanja i dogme, koji je bio čvrsto na mjestu u srednjem vijeku, više ne može zapovijedati pristankom onih koji su nebo vidjeli kroz Galilejev teleskop. Stare demone ta neverovatna čaša zapljuskuje s neba. Kopernik, Kepler i Galileo razmontirali su mitološka prebivališta bogova i Sotone i naslijedili nam svjetovna nebesa.54 Ako se poništi ova neutemeljena pristranost, biblijski izvještaj o Isusovom uskrsnuću ne čini automatski povijesno vjerodostojnim. Jednostavno dopušta nadnaravno i u tom smislu ne apriori isključuje određene biblijske dokaze. Kao što Hagner kaže, "povijesno-kritička metoda otvorena za mogućnost nadnaravnog mora ipak zadržati svoju kritičku oštrinu."55 Stoga se biblijski izvještaji mogu testirati kako bi se utvrdilo jesu li uistinu razumni, povijesno gledano. Ima li tjelesno uskrsnuće Isusa Krista najveću snagu objašnjenja i opseg kako bi najbolje obuhvatilo sve činjenice? To je teret ovog poglavlja, ali prije nego što pokušamo povijesno pokazati razumnost uskrsnuća, prvo moramo ustvrditi da je Isusovo uskrsnuće bilo doslovno, tjelesno uskrsnuće, a ne duhovno uskrsnuće ili vizija, subjektivna ili objektivna. Naturalističke teorije za objašnjenje uskrsnuća Mnogo je stavova izneseno kako bi se objasnila priroda Kristova tijela uskrsnuća. Oni uključuju 1) i politički teorije, 2) nesvjesticu teoriju, 3) mitsku teoriju, 4) subjektivni vid teoriju, 5) objektivno vida teorije i 6) tjelesno teorije. Budući da se politička i nesvjesna teorija tako malo preporučuju, prenijet ćemo ih i započeti našu raspravu s mitskom teorijom. Mitsko gledište tvrdi da je Isusovo uskrsnuće mit koji je stvorila rana crkva kako bi održala i povećala značaj Isusova učenja i smrti. Glavni problem ovog pogleda je taj što je Pavlovo svjedočenje u1. Korinćanima 15: 3 pokazuje da je taj takozvani "mit" započeo rano u crkvi. Ako je počeo rano u crkvu, i nije imao pravi temelj u povijesti što god , teško je vidjeti kako bi to moglo biti propagira za bilo koju duljinu vremena-kamoli postati temelj crkve. Prisutnost očevidaca ublažava takvo tumačenje. Osim toga, Isus nije bio popularan niti poznat, a čini se da su učenici, kako su prikazani u evanđeoskim zapisima, manje nego sposobni iznjedriti pokret temeljen na mitu.56 Drugi su predložili teoriju subjektivne vizije u kojoj tvrde da se Isus učenicima ukazao u snovima. Iz toga se, smatra se, razvile pripovijesti o uskrsnuću. Problem s ovim gledištem je u tome što učenici nikad ne razumiju ništa što je Isus trebao reći o uskrsnuću tijekom svoje službe. Malo je vjerojatno, s obzirom na to da učenici tijekom Isusova života nemaju duhovnog razumijevanja, da bi odjednom postulirali uskrsnuće. Osim toga, njihovo je stanje bilo poraz i malodušnost, pa je stoga teško pomisliti da bi oni mogli, ili su mogli postati, tako veliki propovjednici vjere na temelju snova. Osim toga, nema dokaza da su išta sanjali u tom smislu. I, teško je povjerovati da bi sanjali Isusovuosobno uskrsnuće kada je sve što su stvarno trebali biti opće uskrsnuće u vrijeme presude o kojoj se govorilo uDanijel 12: 2 (usp. Ivan 5:28, 29 ). Na temelju kriterija palestinskog okruženja i njihovog vjerskog znanja i nasljeđa, čini se nevjerojatnim da bi takve stvari sanjali.57 Postoji i objektivna teza o viziji. Ovaj prijedlog tvrdi da su Isusova ukazanja uskrsnuća bila jednostavno viđenja koja je Bog dao da bi potvrdio Isusovo duhovno uskrsnuće. Neki pokušaj temeljiti ovo tumačenje na korištenje ؾ u1. Korinćanima 15: 5 pozivati se na viziju, a ne na povijesnu, tjelesnu osobu.58 To se čini malo vjerojatnim, s obzirom na kontekst i argument odlomka. Prvo, u1. Korinćanima 15: 3, 4 to je isti Isus koji je umro (tj. doslovni čovjek), za kojeg se kaže da je pokopan, a zatim uskrsnuo. Drugo, nada vjerničkog uskrsnuća je uskrsnuće Isusova tijela. To je očito argument odlomka (usp. Stihove 12, 15, 20 i posebno stih 21) i počiva na pretpostavci doslovnog, tjelesnog uskrsnuća, a ne samo duhovnog uskrsnuća (12-22).59 Konačni pogled u našem kratkom istraživanju je tjelesni pogled. Postoje barem dva niza dokaza koji podupiru ovo stajalište, usprkos činjenici da se o njemu žustro raspravlja. Prvo, Novi zavjet pretpostavlja tjelesno uskrsnuće (npr. Izvještaji iz Evanđelja) i zagovara ga kad postoji potreba da se odgovori na pogrešne ideje (usp. Pavlovo propovijedanje uDjela 17:32 ).60 Drugo, prazna grobnica mogla bi podržati ideju da je Isus fizički uskrsnuo. 61 Činjenica da je Isus očito mogao učiniti neke nevjerojatne stvari to ne negira, već samo potvrđuje da njegovo uskrslo tijelo nije bilo jednostavno ljudsko, već nadljudsko.62 Iz ove kratke rasprave tvrdimo da je Isusovo uskrsnuće o kojem se govori u Evanđeljima (a zapravo i cijelom Novom zavjetu) tjelesno uskrsnuće. Pitanje kojemu se sada obraćamo je "Jesu li tradicije u Evanđeljima povijesno pouzdane?" Naravno, "može se priznati," govore o tjelesnom uskrsnuću, ali jesu li povijesno pouzdane? " Procjena određenih "kriterija autentičnosti" Jedan od načina na koji su znanstvenici odlučili testirati povijesnu istinitost Isusovih izreka i djela jest podvrgavanje ih određenim kriterijima, tj. Takozvanim "kriterijima autentičnosti". Predloženi su brojni kriteriji, uključujući načine na koje ih treba razumjeti i primijeniti. Posebno treba napomenuti dvije stvari. Prvo, primjena kriterija ne rezultira dokazom bilo čega. Namjera je kriterija prosuđivati vjerojatnost vjerodostojnosti određene izreke ili djela u Isusovom životu. Drugo, kriteriji se trebaju koristiti zajedno63 i iz perspektive koja drži da su računi pouzdani sve dok se suprotno razumno ne pokaže. "Teret dokazivanja" leži na onima koji bi tvrdili drugačije. Nekoliko čimbenika podupire ovo stajalište: 1) prisutnost očevidaca; 2) postojanje crkvenog centra u Jeruzalemu koji će nadgledati čuvanje i širenje tradicije; 3) općenito visok pogled crkve na svoje tradicije (usp.ROM. 16:17 ; 1 Kor. 7 : 10, 12); 4) vjernost crkve u prenošenju nekih Isusovih težih izreka (Marko 9: 2, 10 : 18, 13:32 itd.); 5) problemi rane crkve kako se vide u poslanicama nisu posebno pronađeni u evanđeljima, što ukazuje na to da evanđelja nisu veleprodajni izumi rane crkve u pokušaju da se pozabavi njezinim pitanjima, potrebama i problemima.64 Imajući ovo na umu, obratimo se sada ocjeni kriterija autentičnosti. Kriterij različitosti Kriterij različitosti potvrđuje da se izreka ili djelo može smatrati autentičnim ako se ne može pokazati da se vraća na slične pojave u drevnom židovstvu ili crkvi. Mora se razlikovati od karakterističnih naglaska židovstva ili ranog kršćanstva. Ako se može pokazati da se slaže sa židovstvom ili ranom crkvom ili da se nalazi u njoj, tada Isus to nije rekao ili učinio. Ovaj kriterij ima određenu snagu u tome što može potvrditi tradiciju, ali ne može nužno poništiti izreku. Odnosno, ako se izreka ne može smjestiti u židovstvo ili ranu crkvu, onda je razumno zaključiti da se vraća Isusovom kreativnom umu. Međutim, Isus je bio čovjek koji je živio u židovskoj kulturi i stoga je nepravedno vladati kao neautentična izreka jednostavno zato što se može naći u židovstvu. Čini se da postoji obilje dokaza da se Isus koristio sličnom frazeologijom i načinima razmišljanja kao i njegovi suvremenici.65 Slično tome, čini mi se razumnim da je rana crkva željela sačuvati mnoge njegove stvarne riječi (1 Kor. 11:23, 24 ), pa samo zato što se izreka može naći na usnama rane crkve nije automatsko jamstvo da je Isus nije rekao.66 Isusov seminar nedosljedno primjenjuje ovo načelo, posebno što se tiče kristološki značajnih tekstova, tj. Izreka "Sin čovječji".67 Sam princip, kako kaže McKnight, može počivati na vjeri u adekvatnost našeg znanja o drevnom židovstvu i ranoj crkvi. To se u nekim slučajevima može pokazati nepoželjnim. Stoga se čini, s obzirom na složenost Isusove životne situacije, da teret dokazivanja leži na onima koji neku izreku ili djelo žele poreći kao autentično. Ovaj je kriterij koristan za određivanje onoga što je jedinstveno za Isusa, a ne onoga što je njemu svojstveno. Kriterij višestrukog ovjeravanja Prema načelu višestruke potvrde, svaki se motiv može smatrati autentičnim ako se riječi na kojima počivaju nalaze u svim ili u većini izvora (npr. U Matu, Marku, Luki i Q) koji stoje iza sinoptičkih evanđelja . Prema McKnightu, on će se koristiti nakon primjene kriterija višestruke potvrde i usklađenosti .68 Bock kaže, "višestruko ovjeravanje događa se kada se izreka pojavi u više izvora ili u više oblika (kurziv moj)."69 Koristi se za utvrđivanje motiva u učenju povijesnog Isusa. Ovaj određeni kriterij pretpostavlja rješenje sinoptičkog problema i mjere koja je okvirna, pa tako i ova izreka. Ladd writing 1969. bio je uvjeren da je Markanov prioritet "utvrđena činjenica"70 ali Stein piše nešto više od deset godina kasnije, kaže da su takvi "opovrgnuti" prema nekim znanstvenicima.71 Moramo se sjetiti da su svi naši zaključci okvirni s obzirom na ovaj problem. Također, nema ničega zbog čega je tradicija neautentična samo zato što se nalazi u samo jednom izvoru. Ostali principi poput unutarnje nevjerojatnosti i proturječnosti s drugim tradicijama moraju imati veći presedan u određivanju ovoga.72 Kriterij semitizama Budući da je Isus govorio galilejskim dijalektom aramejskog, bilo koja prisutnost aramejskih jezičnih pojava argumentira primitivnost tradicije i što je primitivnija tradicija vjerojatnije je da je zapravo potekla od samog Isusa. (Mk 15,34 ). Načelo pretpostavlja, barem na nekoj razini, da rani kršćani nisu pisali ili govorili aramejski i nisu dodali takvu aktivnost evanđeoskim tradicijama. No nije li to čitav razlog za "kriterije" - da se utvrdi koje su Isusove izreke i djela zaista? Zapravo, implikacija koja je uključena u cijeli proces jest da je rana crkva dodala svoj vlastiti materijal svojoj Isusovoj prezentaciji. Stoga ovo načelo ima ograničenu korisnost, ali u kombinaciji s drugim kriterijima može pomoći u određivanju stvarnih Isusovih riječi. Ovaj kriterij također mora uzeti u obzir: 1) utjecaj LXX-a na pisce Novog zavjeta; 2) da ostaje neko pitanje može li se grčki evanđelje točno prevesti natrag na aramejski; i 3) vjerojatnost da je sam Isus povremeno govorio grčki.73 Kriterij različitih tradicija Načelo divergentnih tradicija sugerira da se kad se određena tradicija donekle razlikuje od onoga što se čini autorovom općenitom perspektivom, može se smatrati autentičnom. Drugi su primijenili ovaj kriterij na različite tradicije unutar (Matt. 10 i 28. [evangelizacija]) ili između evanđeoskih izvještaja (Oznaka 10 i Matej 5 i 19 [razvod]). Ovaj kriterij pomaže uspostaviti teške izreke kao što su Marko 13:32 , s čijom se teologijom izgleda ne slaže Marko 1: 1 , pri čemu se čini da Mark prikazuje prilično visoku kristologiju. Ali, načelo od nas može zahtijevati znanje o ranoj crkvi koje zapravo ne posjedujemo i može previše individualizirati NT pisce. Što se tiče ove posljednje točke, moramo biti oprezni prije nego što počnemo reći da su dvije tradicije u suprotnosti. Naše znanje o situaciji u ranoj crkvi možda zaista nije adekvatno zadatku. Kriterij primitivne eshatologije Ako određena izreka pokazuje primitivno / neizbježno eshatološko gledište, može se smatrati autentičnom (tako Bultmann). Dio problema s ovim kriterijem je u tome što Isus shvaća monolitnost u pristupu eshatologiji. Međutim, čini se da ne postoji apriorni razlog za odbacivanje činjenice da je Isus preusmjerio svoj eshatološki fokus tijekom svoje službe, posebno u svjetlu sve većeg odbijanja njegove osobe od strane Židova. Možda je to slučaj kod Mateja.74 Kriterij palestinskog okoliša75 Ovaj kriterij potvrđuje da ako se čini da izreka ili djelo ima helenističko podrijetlo, ne može biti od Isusa, već je kasnije stvaranje crkve. S druge strane, bilo koja izreka ili djelo, bilo vjersko, političko, socijalno ili na bilo koji drugi način, mora odražavati palestinsku provenijenciju da bi se smatralo autentičnim. Poanta ovog kriterija je da bi palestinsko podrijetlo pružilo potporu ideji rane tradicije, a time i veće vjerojatnosti njezine povijesnosti. Neki su argumentirali protiv autentičnostiMarko 10: 11-12 na toj osnovi, budući da se supruga koja se razvodi od muža ne čuje u židovstvu. Ipak, kao što Stein ističe, postoji realni Sitz im Leben u Isusovoj službi za upravo takvu izreku, naime slučaj Heroda i Herodijade (Matt. 14: 3, 4 ).76 Ovaj bi kriterij mogao igrati veću ulogu u slučaju običaja, vjerskih praksi, društvenih pojava itd. U Evanđeljima koja eksplicitno ili implicitno priopćavaju nešto o židovskom životu. Tada to možemo usporediti s ostalim podacima o takvim stvarima. Kriterij koherentnosti Mnogo je materijala iz najranijih slojeva evanđeoske tradicije koji se ne može provjeriti kao autentičan pomoću kriterija različitosti, ali budući da se podudara (tj. U osnovi se slaže) s materijalom koji se kriterijom za različitost smatra autentičnim, može se smatrati autentična. Ukoliko se ovaj kriterij oslanja na zaključke načela različitosti, on sam po sebi stječe njegove snage i slabosti. Također ima metodološki problem utvrditi što je s čim povezano i zašto. Kriterij uzročno-posljedične veze ili povezanosti Ovaj kriterij jednostavno potvrđuje zdravo načelo historiografije, naime da uzroci koji se pretpostavljaju kako bi se utvrdili učinci koje netko vidi u svojim izvorima u stvari moraju biti odgovarajući za objašnjenje tih učinaka. Kriterij tendencije razvijanja tradicije Vremensko razdoblje između događaja Isusova života, smrti i uskrsnuća i pisanja Evanđelja u nekim je slučajevima od 15-25 godina ili više. Tako su se predaje o Isusu usmeno prenosile među vjernike tijekom najmanje jedne generacije. Kad su evanđelisti u svojim skladbama prihvatili te tradicije, malo su ih promijenili u skladu s istinom i vlastitim naglascima i teologijom. Kriterij tendencije tradicije u razvoju želi razlučiti što je evanđelist kao teolog / redaktor dodao ili izbrisao iz tradicije kad ju je primio. To je, naravno, u pokušaju da se "vrate" izvornim Isusovim riječima ili djelima razumijevanjem "zakona" prenošenja tradicije.Kad u radu koristim ovaj kriterij i sugeriram da određena tradicija to udovoljava, mislim da kasnija crkva nije izmijenila dotičnu tradiciju u svjetlu svojih teoloških interesa i da su "zakoni" koji djeluju u ovom slučaju one memoriranja zbog bitne prirode materijala. Kriterij neugode Kriterij neugode iznosi na vidjelo izreke ili postupke koji su u tradiciji, ali istovremeno predstavljaju moguću neugodnost za crkvu. Krštenje Isusa i Petrovo poricanje Krista spadali bi u takvu kategoriju. Stoga, ako se pronađe tradicija koja je crkvi po svoj prilici uzrokovala određeni stupanj neugode, ona je najvjerojatnije autentična, jer bi postojala tendencija da se ona izostavi.77 Sažetak Postoji nekoliko kriterija koji nam pomažu u rekonstrukciji Isusovih učenja i djela iz evanđeoskih materijala, kao i drugih ranih izvora. Sada se okrećemo primjeni tih kriterija na pripovijesti o uskrsnuću, uključujući materijal o Isusovoj smrti, njegovom pokopu, praznoj grobnici, Isusovu ukazanju njegovim učenicima i vjerovanju učenika u uskrsnuće. Povijesna vjerojatnost uskrsnuća Nitko nije vidio Isusovo uskrsnuće. Vidjelo se samo uskrsli Isus. Ako se tada dogodilo uskrsnuće, mora se s razumnom sigurnošću dokazati, historiografski gledano, da je Isus stvarno umro, a zatim je viđen u neko kasnije vrijeme živ i u tjelesnom obliku.78 Kratka skica svjedočenja iz Evanđelja glasi otprilike ovako: 1) Isus je umro; 2) pokopan je u zatvorenoj i čuvanoj grobnici; 3) grobnica je tri dana kasnije pronađena prazna i 4) Isus je viđen živ i učenici su vjerovali u njegovo uskrsnuće. Iz ovog nacrta možemo testirati razne incidente prema tome koliko dobro svjedočenje preživljava pod kriterijima autentičnosti. Ovaj odjeljak pokušava analizirati te različite ideje prema pojedinostima Evanđelja i kriterijima autentičnosti. Isusova smrt79 Prije nego što se uskrsnuće uopće može zabaviti, smrt dotičnog pojedinca mora se razumno dokazati - da ne bismo dobili drugu "teoriju nesvjestice". Da je Isus doista umro, jednoglasno potvrđuju sva četiri evanđelja (Matt. 27:50, 58, 59 ; Marko 15:37 ; Luka 23:46 ; Ivan 19:30 ). Svi se slažu da je umro raspećem, što je sam Pilat naložio na zahtjev ljudi (Matt. 27:20, 26 ; Marko 15: 1, 10, 15 ; Luka 23: 20-25 ; Ivan 19: 13-16 ) i svi sinoptici se približavaju vremenu smrti (Matej 27:45, 46 ; Marko 15:33, 34 i posebno 45;Luka 23: 44-46 ). Rane tradicije koje su izlazile iz crkve jasno potvrđuju da je Isus umro. Petra propovijeda uDjela apostolska 2:23 i 3:15 jasno potvrđuju da je Isus umro raspećem.80 Pavao potvrđuje Isusovu smrt u 1. Korinćanima 15: 3, 4 ; Rimljanima 1: 3, 4 i Filipljanima 2: 5-11 . Stoga kriterij višestruke potvrde, koherentnosti i više oblika pokazuju s razumnom sigurnošću da je Isus doista umro raspećem. Da su raspeće doista prakticirali Rimljani, kao što je naznačeno u Novom zavjetu, potvrđuje i Josif ( BJ 4.449). Ovo zadovoljava kriterij palestinskog okoliša.81 Većina učenjaka složila bi se oko Isusove smrti raspećem.82 Isusov pokop u zapečaćenoj i čuvanoj grobnici Najranija tradicija koju imamo o stvarnom pokopu Isusa Krista nalazi se u 1. Korinćanima 15 : 3, 4. Izraz μ ti. . . μ . . . μ . . . μ . . . u stihovima 3, 4 i 5 ukazuje na naglašenu prirodu svakog dijela tradicije.83 Tradicija koju je Pavao primio naznačila je da je Isus doista bio pokopan ().84 Evanđelja također potvrđuju ovo svjedočanstvo. Sva trojica sinoptika, kao i Ivan, ukazuju na to da je Isus umro i bio umotan u lan, a zatim ga je Josip iz Arimateje zakopao u grobnicu. Sva trojica slažu se da se to dogodilo dan prije subote, tj. Dana pripreme. Matej i Marko tvrde da je velika kamena valjana ispred grobnice, a i Luka i Ivan tvrde da nitko prije nije bio pokopan u grobnici (Matej 27: 57-60 ; Marko 15: 42-46 ; Luka 23: 50-55 ; Ivan 19: 38-42 ). Podaci koje je pružio Pavao, a čini se da su to rana tradicija u crkvi, zajedno s evanđeoskim zapisima, jednoglasno potvrđuju da je Isus pokopan u grobu nakon što je umro. Također se može savjetovatiDjela 13:28, 29 . Stoga kriterij višestruke ovjere argumentira za autentičnost događaja. Da je tradicija rana (30-36. N. E.)85 negira mogućnost razvoja legende o njegovoj smrti i pokopu - još su uvijek živjeli očevici. Neki od tih očevidaca doista su bile žene (Matej 27:61 ; Marko 15:47 i Luka 23:55 ) koji je igrao ulogu u ranoj crkvi u kojoj su se razvijale tradicije (Djela apostolska 1:14 ; usp. sLuka 8: 2, 3; 23:49 i 23: 55-24: 10).86 Da je tradicija sigurna i točna, potvrđuje i činjenica da svi pisci evanđelja spominju Josipa iz Arimateje, a Luka nam govori da je bio član Sinedriona (Luka 23:50 ).87 S obzirom na činjenicu da svi pisci upleću vjerske vođe u Isusovu smrt,88 čini se prilično čudnim da bi se član Sinedriona trebao ponuditi da pokopa Isusa, osim ako se to stvarno nije dogodilo. Takva jednoglasna tradicija vjerojatno ne bi preživjela zbog prisutnosti očevidaca, osim ako to, naravno, nije istina. Tradicija njegovog pokopa nije okružena ukrašavanjem i ukrašavanjem što zadovoljava "kriterij tradicije u razvoju ili različitosti". Pisci ne razvijaju Kristov pokop u apologetsku ili u neku teološku raspravu u pokušaju da potaknu vjeru svojih crkava. Kasniju crkvu nije moguće pročitati u opisu Isusova pokopa. "Kriterij palestinske okoline" zadovoljava se time što se grobnica u koju je položen Isus susreće s arheološkim otkrićima, a činjenica da je Isus, optužen kao zločinac, pokopan u novoj grobnici u koheriji sa Židovima koji nisu željeli zagađivati drugu obitelj tamo su se članovi pokopali.89 Također, bio je i Dan pripreme (Marko 15:42 ), dan prije Pashe, a Isusovo tijelo ne bi smjelo ostati na križu do sljedećeg dana, da leš ne bi uprljao zemlju (usp. Brojevi 9: 6-10 ). Stoga je razumna činjenica da ga je Josip smio pokopati.90 A budući da je umro oko šestog sata (Marko 15: 33-37 ), Josip je vjerojatno imao vremena izvršiti pokop prije mraka i početka subote.91 O činjenici Isusova pokopa nikada nije postojala još jedna oprečna tradicija. Stoga se čini razumnim, na temelju ove i prethodne rasprave, ustvrditi da je pokop Isusa Krista, kako je istaknuto u Novom zavjetu, istinit i točan prikaz onoga što se zapravo dogodilo. Crossan tvrdi da je bio običaj da stražari koji su razapeli Isusa pokapaju pokojnika. Ostali su na mjestu kako bi ga zaštitili od ljudi koji bi pokušali pomoći oslobađanju razapetog (usp. Josip Flavije, Život 421) i kako bi osigurali da je žrtva doista pretrpjela polaganu i mučnu smrt. Kaže da bi ljudi pobjegli, pa "nitko nije znao što se dogodilo s Isusovim tijelom".92 To je, tvrdi, "ranom kršćanstvu predstavljalo nepodnošljiv problem koji je vrlo jasan u tekstovima 70. Pokopa Isusova [1/2]."93 Crossan tvrdi da analiza sinoptika, Ivana i takozvanog Križnog evanđelja (iz Evanđelja po Petru ) otkriva razvijanu, izmišljenu tradiciju, kao pokušaj rane crkve da tradiciju iznese iz pokopa od strane neprijatelja (tj. Josipa) do kraljevskog balzamiranja u Ivanovu evanđelju. Crossanova analiza sumnjiva je iz nekoliko razloga. Prvo, on potpuno zanemaruje činjenicu da tradicija ima žene kao svjedoke pokopa, žene koje su kasnije bile dio rane crkve. Drugo, njegova rekonstrukcija temeljena na takozvanom križanju evanđelja želi jer je sumnjivo da križ evanđelje predstavlja drugu zasebnu tradiciju - kako bi Crossan potvrdio. To jednostavno nije načelo na kojem se može graditi uvjerljiv argument.94 Treće, njegovo odbacivanje Josipa kao povijesnog vjerojatno nije točno iz gore navedenih razloga. Četvrto, krajnji skepticizam s kojim se odnosi prema izvorima, u kombinaciji sa slobodom koju pruža da bi ponovno stvorio situaciju, neodgovoran je i neopravdan. Čini se da se tradicija razvija, ali ne na neobične načine na koje on sugerira.95 Grobnica pronađena prazna Prema ogromnim dokazima u Evanđeljima i drugim ranim tradicijama (npr 1 Kor. 15: 3, 4 ), Isus iz Nazareta umro je raspećem i pokopan je u čuvanoj i zapečaćenoj grobnici. Trećeg dana nakon svega što se dogodilo, grobnica je pronađena prazna - prema Evanđeljima. Neki su, međutim, tvrdili da je to tako izvještaj o praznoj grobnici kasna je tradicija koju je stvorila rana Crkva kako bi pomogla objasniti pojave uskrsnuća. . . Izvještaj o praznoj grobnici stoga se smatra potpuno sporednim, apologetska legenda, nepoznata Pavlu i bez ikakvog značaja u apostolskom propovijedanju.96 Sad se okrećemo da vidimo je li uistinu kritika pravedna ili je opravdanje za praznu grobnicu. Da je grobnica doista pronađena prazna, osigurava nekoliko činjenica. Prvo, jasno je da je apostol Pavao vjerovao da je grobnica prazna. Činjenica da je prazna grobnica stoji iza trećeg elementa predaje koju je primio, prema1. Korinćanima 15: 4 . Izjava "podignut je" implicira da je grobnica pronađena prazna, baš kao što činjenica da je "pokopan" implicira pokopne tradicije uključene u Evanđelja. Budući da je ovo bila tradicija koju je Pavao primio, možda od Ananije (Djela apostolska 9: 9, 10 ), od drugih učenika u Damasku (9,19b) ili od Petra (Galaćanima 1:18 ),97 to je vjerojatno vrlo rana tradicija - i Paul je u to vjerovao. Bilo bi neshvatljivo da Pavao tako hrabro propovijeda Isusovo tjelesno uskrsnuće, ako ne vjeruje u praznu grobnicu.98 Drugo, isti kriteriji koji su korišteni za potkrepljivanje Isusova pokopa, potvrđuju povijesnu pouzdanost prazne grobnice. Tradicija prazne grobnice nalazi se u Marku (16: 1-8), Mateju (28: 1-10), Luki (24: 1-6) i Ivanu (20: 1-2). Stoga postoji višestruko potvrđivanje tradicije prazne grobnice. A tradicija se nalazi u tri sloja Evanđelja (tj. Marko, "M" i Ivan). Treće, prazna grobna pripovijest kod Marka, Mateja, Luke i Ivana nije prekrivena teologijom u apologetske svrhe.99 Zbog toga se razlikuje od propovijedanja rane crkve i stoga je malo vjerojatno da ga je rana crkva izmislila. Četvrto, svi sinoptičari tvrde da su tamo bile Marija Magdalena i Marija Jakovljeva majka. Ivan spominje samo Mariju Magdalenu, Marko dodaje spomen Salome (16: 1), a Luka također spominje "Joanu i ostale s njima" (24:10). U tradiciji nema proturječnosti i ne treba postavljati sukob oko toga tko je vidio praznu grobnicu. Svaki je pisac uključivao žene koje je želio i za koje je znao, ali nijedan pisac izričito ne poriče tvrdnje drugog. Činjenica da su žene bile svjedoci prazne grobnice dok su se učenici skrivali u strahu dovoljno govori o njezinoj autentičnosti. Kad bi takva tradicija bila lažna, bilo bi teško zamisliti kako će se širiti bilo koje vrijeme (usp. Kriterij sramote). Matej bilježi prisutnost jednog anđela izvan groba koji sjedi na stijeni (28,2). Mark spominje mladića odjevenog u bijelu halju u grobu, a Ivan uopće ne spominje anđele. Činjenica da Luka govori o dvojici muškaraca (24: 4) odjevenim u odjeću koja je blistala poput sijevanja, govori o činjenici da su anđeli (također usp. Stih 23) i povezuje nas s preobraženjem u 9:28 i dalje. Ali, ovdje može biti osnovna isprika za uskrsnuće u svjetluPonovljeni zakon 17: 6; 19:15 i činjenica da ih Luka opisuje kao "muškarce". Međutim, nije razvijen. Činjenica da u Luki postoje dva anđela, a u Marku i Mateju samo jedan, nije proturječnost jer nije sasvim neobično da se evanđelist usredotočuje samo na jednog pojedinca kad su drugi bili prisutni - kao u slučaju slijepih čovjek iz Jerihona (Marko 10:46 , Luka 18:35 i Matt. 20:30 ). Budući da u izvještajima nema osnovnog proturječja, nema potrebe postulirati druge konkurentske tradicije.100 Peto, svi pisci Evanđelja koriste izraz "prvi dan u tjednu". To je značajno za rano propovijedanje koje se o njegovom uskrsnuću govorilo kao o "trećem danu" (1 Kor. 15: 3, 4 ). To ukazuje na to da se tradicija u crkvi vraća vrlo rano i da je stoga treba smatrati autentičnom. To, naravno, daje potporu čitavoj tradiciji prazne grobnice. Postoje i drugi semitski utjecaji na tradiciju, uključujući Mateja koji spominje "anđela Gospodnjeg" (28,2), frazu. . . (Matt. 28: 5 ) i Lukini "pognuli su lice do zemlje" (24: 5).101 Šesto, Craig također dodaje da su istraga groba od strane Petra i Johna vjerojatno povijesna.102 To je istina jer i Ivanovo vlastito svjedočanstvo (20: 3) i tradicija neovisni o Ivanu (Luka 24:12, 24 ) ukazuju koliko. Činjenica da Evanđelja ne bilježe kako su učenici bježali u Galileju (usp. Isus zapovijeda da se sastanu s učenicima u Galileji, implicirajući da su još uvijek bili u Jeruzalemu;Marko 16: 7 ) sugerira da su vjerojatno posjetili mjesto grobnice zbog svjedočenja žena (Luka 24: 9-12 ). Razumno je da bi željeli vidjeti što se događa s Isusovim tijelom, premda nisu očekivali uskrsnuće kao Petrovu zagonetku (Luka 24,12 ) i eksplicitna Ivanova izjava (20,9) jasno govore. Sedmo, neki također smatraju da ako su Isusovo tijelo zaista ostavili u grobu, njegovi bi ga sljedbenici trebali štovati i ugrađivati u njegov grob. Ali nema dokaza da grobnica postoji i da je kao takav štovan. Osobno ne smatram ovu tezu vjerojatnom. To je u najboljem slučaju argument za praznu grobnicu i možda će ga biti teško podržati, jer Izrael u cjelini Isusa nije smatrao prorokom ili Božjim čovjekom (temeljna pretpostavka u argumentu). U vrijeme svoje smrti imao je vrlo malo sljedbenika što to čini malo vjerojatnim.103 Osmo, iz perspektive židovskih vođa, u razvoju napada na apostole, nisu poricali da je grobnica prazna (Matt. 28:15 ). Osim toga, vjerski vođe mogli su okončati čitavu zbrku, da su mogli stvoriti tijelo. Prema našim izvorima takvi dokazi nikada nisu izvedeni. Iz prethodnih dokaza jasno je da tradicija prazne grobnice prolazi historiografske testove: 1) višestrukog ovjeravanja; 2) različitost; 3) tendencije tradicije u razvoju; 4) semitizmi i 5) sramota. Stoga je vjerovanje u praznu grobnicu razumno povijesno gledano. Nosi sve tragove ranog, a ne kasnijeg stvaranja crkve. Treba ga smatrati autentičnim. Isusovo pojavljivanje i vjerovanje učenika u njegovo uskrsnuće Sanders netočno tvrdi da "uskrsnuće, strogo govoreći, nije dio priče o povijesnom Isusu, već pripada posljedicama njegova života".104 Takva se izjava vraća na neutemeljeni klin između povijesti i teologije. Evanđelja bilježe stvarne Isusove fizičke pojave i stoga se izvori u kojima se nalaze te tvrdnje mogu historiografski provjeriti. Prema Craigu, postoje u osnovi četiri linije dokaza koje se mogu izvesti u prilog povijesnoj pouzdanosti pojava uskrsnuća: 1) Svjedočenje apostola Pavla; 2) pravi karakter pojedinih ukazanja uskrsnuća, 3) dokazi o općoj pouzdanosti izvještaja iz Evanđelja i 4) činjenica da su se prikazi ukazali na Isusovo uskrslo tijelo. Budući da smo već razgovarali o br. 3 i 4 (vidi preliminarnu raspravu o kriterijima autentičnosti za br. 3), koncentrirat ćemo se na br. 1 i 2. Raspravljat ćemo o broju 1 pod naslovom "Pavlovo svjedočenje u1. Korinćanima 15: 3-8 "i br. 2 pod naslovom" Povijesna istinitost određenih pojava uskrsnuća i drugi fenomeni ". Pavlovo svjedočenje u 1. Korinćanima 15 : 3-8 Općenito se vjeruje da što je tradicija ranija, to je vjerojatnije da je autentična. To je, naravno, glavna ideja koja stoji iza kriterija autentičnosti i kritike oblika. Već se tvrdi da je tradicija u1. Korinćanima 15: 3, 4 razvio se vrlo rano u crkvi. Mi držimo da su "svjedoci" iz 15: 5-8 dio te rane tradicije.105 Nije bilo dovoljno vremena za razvijanje legende u tom pogledu, jer se ovdje tradicija vjerojatno može datirati prije 40. godine, a neki tvrde prije 37. godine.106 Otkako se Isus tada ukazao Petru, Dvanaestorici, 500 braći, Jakovu, drugim apostolima i na kraju samom Pavlu, to vjerojatno nije izmišljotina. Petar, Dvanaestorica i Jakov bili su izvorni vođe crkve (usp.Djela apostolska 15 i Jeruzalemsko vijeće) i imali su rani kontakt s Pavlom (možda 36-39. Gal. 1:18 ). Također se pojavio preko 500 drugih kršćanina za koje Paul kaže da još uvijek žive. Korinćani su to mogli provjeriti, a u našim izvorima nema reference o Korinćanima, nakon što je Pavao poslao svoje pismo, negirajući uskrsnuće. Povijesna istinitost određenih pojava uskrsnuća i drugi fenomeni Činjenica da je James tijekom života sumnjao u Isusov identitet (Marko 3:21 ; Ivan 7: 1-5 ) i da je kasnije postao stup i apostol u crkvi (Djela apostolska 15 ; Gal. 1:19 ) zahtijeva dovoljan uzrok. Mit o uskrsnuću ili snovi o takvom nečemu ne mogu iskreno dovesti do takve promjene srca. Posljednje što je James vidio svog brata bila je njegova smrt na križu. Jedino razumno objašnjenje je da je Krist doista uskrsnuo iz mrtvih i ukazao mu se, baš kako kaže predaja (1 Kor. 15: 7 ). Ako je teško vidjeti kako je Jakov vjerovao u vlastitog brata kao Mesiju, još je teže objasniti Saula, farizeja i, kako Luka kaže, onoga koji je pokušavao uništiti Crkvu Božju i zbrisati zauvijek ime Isusovo ispod neba (usp. Djela apostolska 8: 1; 9: 1 ). Je li Paul odjednom osjetio grižnju savjesti zbog svojih postupaka? Vjerojatno ne. To bi ga moglo navesti da odustane od napada na crkvu, ali ne može objasniti njegovu vjeru u Isusa kao Mesiju (ROM. 10: 9, 10 ). Je li tek shvatio iz svoje pozadine da Isus odgovara mesijanskom zakonu, da tako kažem? To je malo vjerojatno, budući da tjelesno uskrsnuće izolirane osobe nije pronađeno u židovstvu Pavlovih dana. Na kraju je bilo samo opće uskrsnuće svih ljudi (kriterij palestinskog okruženja [kontekst i očekivanje]).107 I koncept Mesije koji umire i raste, Pavlu je vjerojatno bio stran. Jednostavno nema prirodnog razloga koji bi mogao objasniti kako je farizej Pavlova stajanja i revnosti (usp.Phil. 3: 2-6 ) mogao tako preokrenuti svoj životni smjer, napustiti svoje razumijevanje Zakona i naviještati Isusa, ne samo kao Izraelova uskrslog Mesiju, već i Spasitelja svih ljudi, Židova i poganaPhil. 3:20 ; 2. Korinćanima 5: 19-21 ). Čak ide toliko daleko da podučava židovsku / pogansku jednakost u Božjem planu (Ef. 2: 11-22; 3: 6 ). I ne samo to, već je Pavao jako patio kao rezultat svoje vjere u Krista (usp.2. Kor. 11: 23-29 ) i kako tradicija kaže, na kraju su umrli za tim uvjerenjem.108 To se opravdano objašnjava samo na temelju njegova viđenja uskrsloga Isusa kako je navedeno u Djela 9 . Sva prirodna objašnjenja raspadaju se pod težinom dokaza. I Matej i Marko, kao i Ivan, potvrđuju da se Isus prvi put pojavio ženama, uključujući Mariju Magdalenu, za koju Marko kaže, Isus je izbacio nekoliko demona (Matt. 28: 8-10 ; Marko 16: 9-14 ; Ivan 20:18 ). U judaizmu prvog stoljeća, budući da tvrdnja žena svjedoka ne bi imala veliku težinu, vjerojatno je, s obzirom na kriterij neugode, ta tradicija istinita. Ništa im ne pomaže u promicanju Isusa koji je uskrsnuo iz mrtvih. Činjenica da je Paul izostavio žene na popisu svjedoka potvrđuje ovo tumačenje (usp.1. Korinćanima 15: 3-8 ). Pojavu i rast crkve u Jeruzalemu i širom poznatog svijeta u to je vrijeme teško objasniti na temelju naturalističkih uzroka. Strah od vjerskih i političkih vlasti (usp.Djela apostolska 4: 3, 21; 5:33, 40 ) ugušio bi pokret, kao u slučaju Theuda i "Galilejaca" (Djela apostolska 5:36, 37 ). Treba uzeti u obzir kako se i rana crkva odnosila prema grijehu. Nisu to tolerirali, kao što se može vidjeti u slučaju Ananije i Sapfire (Djela apostolska 5: 1-11 ). To nije točno način na koji pokret ide u procesu privlačenja sljedbenika. Postojalo je vjerovanje u Isusovo uskrsnuće i samo bi takvo uvjerenje dovelo do toga da zdravi ljudi postanu dijelom crkve. S tim u vezi, kao dokaz koji bismo potvrdili, trebali bismo razmotriti Pavlovu etiku koju je on zapovjedio crkvama u ime uskrslog Gospodina. To je nevjerojatno zahtjevna etika i nije je lako živjeti (ROM. 6:12, 13 ; 2. Kor. 10: 5 ; Gal. 5: 16-26 ; Ef. 3: 5; 4:29 ). Teško je vjerovati da bi se ljudi tome podvrgli bez dovoljnog razloga. Kristovo uskrsnuće daje apriorni razlog za prelazak na način života kakav Pavao iznosi u svojim pismima, a također nudi nadu potrebnu za ispunjenje te etike. To se ne smije umanjiti s obzirom na ono što znamo o ljudskoj prirodi i njenoj sklonosti svim vrstama društvenog zla. Iz tih razloga teško je prihvatiti Sandersovo stajalište da je Isusovo uskrsnuće jednostavno nešto za što su Isusovi sljedbenici vjerovali da je istina (iako nije bila), zbog nekog iskustva (ali ne i Isusova tjelesnog uskrsnuća) koje su imali. Kaže da su vjerovali, živjeli za to i umrli za to.109 Ova vrsta obrazloženja jednostavno negira ranu prirodu tradicije, svjedočenje višestrukih svjedoka (uključujući žene) i sugerira razlog koji se prema načelima korelacije smatra nesposobnim što se tiče rezultata koji su potvrđeni u knjizi Djela. Iza ove rekonstrukcije krije se obveza koju je tako jasno nabrojio na 143. stranici svoje knjige. Potpuno poriče čudesno. Crossan kaže da je uskrsnuće bilo "trajna prisutnost u trajnoj zajednici prošloga Isusa u radikalno novom i transcendentalnom [sic] načinu sadašnjeg i budućeg postojanja. Ali, kako izraziti te pojave?"110 Crossan tvrdi da su prvi kršćani pobrali jezik uskrsnuća kako bi udovoljili svojoj ideji o Isusovoj trajnoj prisutnosti, ali znali su da to nije doslovno istina. Ovo tumačenje ne uspijeva iz više razloga. Prvo, najranija tradicija (tj1 Kor. 15: 3, 4 ) povezuje Kristovo uskrsnuće s uskrsnućem vjernika. To se ne može protumačiti kao "trajna prisutnost". Drugo, kao što je gore rečeno, ne postoji stvarni prethodnik u židovstvu koji bi apostolima dao ideju o uskrsnuću pojedinca i zatim tvrdio da je on kao Mesija. Toliko Židova ne bi vjerovalo (usp.Djela apostolska 2:41 ) osim ako se to zapravo nije dogodilo. Nisu očekivali takvog Mesiju. Vrlo je teško povjerovati da su mogli izmisliti cijelu priču - dok su očevici još živjeli. Treće, ako je Crossan točan, Pavlova rasprava o tijelu uskrsnuća (1 Kor. 15:35 ) je totalna izmišljotina, zavaravajuća i stoga u osnovi laž. Četvrto, vrlo je teško objasniti rano, rašireno vjerovanje u Isusovo uskrsnuće, ako doista nije bilo istinito. Peto, takva je rekonstrukcija jednostavno neadekvatna za objašnjenje Jakovljevog i Pavlovog obraćenja i pojave crkve.111 Sažetak Ovo je poglavlje započelo izjavom i kratkim opisom kriterija autentičnosti. Zatim smo, iz svjetonazora koji dopušta nadnaravno, testirali razne tradicije u Evanđeljima kako bismo utvrdili kvalificiraju li se oni kao povijesno pouzdani svjedoci uskrsnuća. Pokazali smo da je Isus zapravo umro raspećem, a zatim je pokopan u zatvorenoj i čuvanoj grobnici. Tada smo pokazali da je tradicija oko prazne grobnice pouzdana. Napokon, pokazali smo da su pripovijesti o uskrsnuću i rane tradicije vjerodostojni svjedoci Isusova uskrsnuća. Rezultat je to što je grobnica pronađena prazna jer je Isus doista tjelesno ustao iz groba. Iako Sanders i Crossan predlažu alternativne teorije, ovo je najbolji odgovor za objašnjenje tradicije i kasnije povijesti crkve. Poglavlje 4: Zaključak Studija je primijetila da mnogi znanstvenici prepoznaju da su postojale dvije prethodne potrage za povijesnim Isusom i da smo trenutno u trećoj. Jedno zajedničko opredjeljenje mnogih znanstvenika koji se trenutno bave potragom za povijesnim Isusom, pretpostavka o povijesti koja seže do prosvjetiteljstva i mislilaca poput Davida Humea i Benedikta de Spinoze, apriorno je poricanje nadnaravnog. To oni svim srcem unose u proučavanje evanđeoskih materijala. U drugom smo poglavlju istaknuli da je takva obveza neutemeljena i u stvarnosti iluzija. Čineći to, otvorili smo vrata za analizu evanđeoskih materijala koji se odnose na Isusovu smrt, pokop i uskrsnuće iz svjetonazora koji dopušta nadnaravno. Pregledali smo narativni materijal oko Isusove smrti, pokopa i uskrsnuća i ustanovili da bi nakon analize na temelju nekoliko kriterija autentičnosti tradicije trebalo smatrati točnim izvještajima o tome što se zapravo dogodilo u povijesti. Tradicije su doista vrlo stare i potvrđene u svim Evanđeljima i različitim slojevima evanđeoskih slojeva. Prisutnost očevidaca, radikalne promjene u životu ljudi (npr. Jakova i Pavla) i pojava crkve u Jeruzalemu unatoč protivljenju, objašnjavaju se samo na temelju Isusova tjelesnog uskrsnuća. Bilo koji drugi uzrok, poput onih koji su predložili Sanders i Crossan, ne može biti u skladu s podacima Evanđelja i nedostaje mu dovoljno snage da objasni učinke opisane u Svetom pismu. Odabrana bibliografija Knjige Adler, Mortimer J. Deset filozofskih pogrešaka . New York: MacMillan Publishing Company, 1985. Anderson, Charles C. Povijesni Isus: trajna potraga . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1972. Anderson, sir Norman. Isus Krist: svjedok povijesti . Leicester: Inter-Varsity Press, 1985. Beckwith, Argument Francisca Davida Humea protiv čuda . New York: University Press of America, 1989. Benoit, Pierre. Isus i Evanđelje . Preveo Benet Weatherhead. Bristol: Herder i Herder, 1973. Bloch, Marc. Povijesni zanat . Preveo Peter Putnam. New York: Vintage Books, 1953. Blomberg, Craig L. Povijesna pouzdanost evanđelja . Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1987. Brown, Colin. Čuda i kritički um . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1984. Bruce, FF Povijest novoga zavjeta . Toronto: Doubleday Publishers, 1969. Bultmann, Rudolph. Postojanje i vjera: Kraći spisi Rudolpha Bultmanna . London: Hodder i Stoughton, 1960. ________. Teologija Novog zavjeta . Preveo Kendrick Grobel. 2 sveska u jednom. New York: Sinovi Charlesa Scribnera, 1951-55. Cantor, Norman F. i Richard I. Schneider. Kako proučavati povijest . Arlington Heights, IL: Harlan Davidson, 1967. Chilton, Bruce. Početak proučavanja Novog zavjeta . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1986. Commager, Henry Steele. Studij povijesti . Columbus, OH: Charles E. Merrill Publishing Co., 1966. Craig, William Lane. Povijesni argument za Isusovo uskrsnuće tijekom polemike o deistu . Tekstovi i studije religije, br. 23. Queenston, Ontario: The Edwin Mellen Press, 1985. Crossan, John Dominic. Povijesni Isus: Život mediteranskog židovskog seljaka . New York: HarperSanFrancisco, 1991. (monografija). Feine, Paul i Johannes Behm. Uvod u Novi zavjet . 14. vlč. Uredio Werner Georg K u mmel. Preveo AJ Mattill, ml. New York: Abingdon Press, 1966. Funk, Robert W. i Roy W. Hoover. Pet evanđelja: potraga za autentičnim Isusovim riječima . New York: MacMillan Publishing Company, 1993 (monografija). Geisler, Norman L. Čuda i moderna misao . Nastavni plan kršćanskog slobodnog sveučilišta. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1982. Geisler, Norman L. i William D. Watkins. Worlds Apart: Priručnik o svjetonazorima . 2 izdanje Grand Rapids: Baker Book House, 1989 (monografija). Geisler, Norman L. i Winfried Corduan. Filozofija religije . 2 izdanje Grand Rapids: Baker Book House, 1988. Green, Joel B. i Michael C. MacKeever. Luka-Djela i novozavjetna historiografija . IBR bibliografije, br. 8. Grand Rapids: Baker Books, 1994 (monografija). Guthrie, Donald. Uvod Novog zavjeta . Vlč. Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1990. Habermas, Gary R. Isusovo uskrsnuće . Grand Rapids: Baker Book House, 1980. ________. Presuda povijesti: zaključni dokazi za Isusov život . Nashville: Thomas Nelson Publishers, 1988. Harvey, AE Isus i ograničenja povijesti . Philadelphia: Westminster Press, 1982. Harvey, Van E. Povjesničar i vjernik: Moral povijesnog znanja i kršćansko vjerovanje . Philadelphia: Westminster Press, 1966. Hasel, Gerhard. Teologija Novog zavjeta: osnovna pitanja u tekućoj raspravi . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1978. Hexter, JH Pravi povijest . Bloomington, IL: Indiana University Press, 1971. Hume, David. Čudesa . La Salle, IL: Open Court Publishers, 1985. Jeremija, Joakim. Teologija Novog zavjeta: Isusov proglas . New York: Sinovi Charlesa Scribnera, 1971. Krentz, Edgar. Povijesno-kritička metoda . Vodiči za biblijsku naučnost, ur. Dan O. Via. Philadelphia: Fortress Press, 1975. K u mmel, Werner Georg. Novi zavjet: Povijest istraživanja njegovih problema . Preveli S. McLean Gilmour i Howard C. Kee. Nashville: Abingdon Press, 1972. Ladd, George Eldon. Novi zavjet i kritika . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1967. ________. Teologija Novog zavjeta . Vl. Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1993. Lane, William L. Evanđelje po Marku . Novi međunarodni komentar Novog zavjeta. Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1974. Leith, John H., ur. Vjerovanja Crkava . Louisville, KY: John Knox Press, 1982. Lewis, CS Papratnjače i slonovi i drugi eseji o kršćanstvu . Velika Britanija: Collins, 1975. ________. Čuda: preliminarna studija . Glasgow: HarperCollins Publishing, 1947. Longenecker, Richard N. Djela . Izlagačev biblijski komentar, ur. Frank E. Gaebelein, br. 9. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1981. MacQuarrie, John. Religijska misao dvadesetog stoljeća . Philadelphia: Trinity Press International, 1988. Mare, W. Harold. 1. Korinćanima . Izlagačev biblijski komentar, ur. Frank E. Gaebelein, br. 10. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1976. Maritain, Jacques. Uvod u filozofiju . Westminster, dr. Med .: Kršćanski klasici, 1930. Marshall, I. Howard. Djela apostolska . Komentari New Testamenta iz Tyndalea, ur. RVG Tasker, br. 5. Grand Rapids: William B. Eerdmans, 1980. Mason, Steve. Josipa i Novi zavjet . Peabody, MA: Hendrickson Publishers, 1992. McKnight, Edgar V. Što je kritika oblika . Vodiči za biblijsku učenost: serija Novi zavjet, ur. Dan O. Via. Philadelphia: Fortress Press, 1969. McKnight, Škot, ur. Tumačenje sinoptičkih evanđelja . Vodiči za novozavjetnu egzegezu, br. 2. Grand Rapids: Baker Book House, 1988. Miethe, Terry L., ur. Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih: rasprava o uskrsnuću . San Francisco: Harper & Row, izdavači, 1987. Momigliano, Arnaldo. Klasični temelji moderne historiografije . Sather Classical Series, br. 54. Los Angeles: University of California Press, 1990. Neill, Stephen i Tom Wright. Tumačenje Novog zavjeta: 1861.-1986 . 2 izdanje Oxford: Oxford University Press, 1988. Netland, Harold A. Disonantni glasovi: Religijski pluralizam i pitanje istine . Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1991. Niebuhr, Richard H. Uskrsnuće i povijesni razlog . New York: Sinovi Charlesa Scribnera, 1957. Osborne, Grant. Pripovijedi o uskrsnuću: redekcijska studija . Grand Rapids: Baker Book House, 1984. Perrin, Norman. Ponovno otkrivanje Isusova naučavanja . New York: Harper & Row, Publishers, 1967. ________. Što je kritika reakcije . Vodiči za biblijsku učenost: serija Novi zavjet, ur. Dan O. Via. Philadelphia: Fortress Press, 1969. Ross, Hugh N. Stvaranje i vrijeme . Colorado Springs, CO: NavPress, 1994. Sanders, EP Povijesni lik Isusa . London: The Penguin Press, 1993 (monografija). Schussler Fiorenza, Elizabeth. Mirjamino dijete, Sofijin prorok: Kritična pitanja u feminističkoj kristologiji . New York: Continuum Publishers, 1994 (monografija). Schweitzer, Albert. Potraga za povijesnim Isusom: Kritična studija njegovog napretka od Reimarusa do Wredea . New York: MacMillan Publishing Company, 1968. Spinoza, Benedikt de. Tractatus Theologico-Politicus . Preveo RHM Elwes. New York: George Routledge i sinovi, nd Stanford, Michael. Priroda povijesnog znanja . Oxford: Basil Blackwell, 1986. Staudinger, Hugo. Pouzdanost evanđelja . Preveo Robin T. Hammond. Edinburgh: The Handsel Press, 1981. Strauss, David Friedrich. U obranu mog 'Isusova života' protiv hegelijanaca . Prevela Marilyn Chapin Massey. Hamden, CT: Archon Books, 1983. ________. Kritički ispitan Isusov život . Serija Životi Isusovi, ur. Leander E. Keck i Peter C. Hodgson. Preveo George Eliot. Philadelphia: Fortress Press, 1972. Yandell, Keith E. Kršćanstvo i filozofija . Studije u kršćanskom svjetonazoru. Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1984. Eseji Barclay, John MG "Isus i Pavao". U Rječniku Pavla i njegovih slova , ur. Gerald F. Hawthorne, Ralph P. Martin i Daniel G. Reid, 492-503. Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1993. Blomberg, Craig. "Čudesa novog zavjeta i viša kritika: penjanje uz sklisku padinu", prosinac 1989. [Rad predstavljen na godišnjem sastanku Evanđeoskog teološkog društva. Chicago, IL.]. ________. "Gdje počinjemo proučavati Isusa?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 17-50. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Bock, Darrell L. "Kritika oblika". U Kritika i tumačenje Novog zavjeta , ur. David Alan Black i David S. Dockery, 175-96. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. ________. "Isusove riječi u evanđeljima: Live, Jive ili Memorex." U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 73-99. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Bruce, FF "Povijest proučavanja Novog zavjeta". U Tumačenju Novog zavjeta: Ogledi o načelima i metodama , ur. I. Howard Marshall, 21-59. Grand Rapids: William B. Eerdmans, 1977. Bultmann, Rudolph. "Novi zavjet i mitologija". U Kerygma i mit: Teološka rasprava , ur. Hans Werner Bartsch, Preveo. Reginald H. Fuller, 1-44. London: SPCK, 1954. Craig, William Lane. "Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 141-76. , 1995. ________. "Problem čuda: povijesna i filozofska perspektiva." U Evanđeoskim perspektivama: Čuda Isusova , ur. David Wenham i Craig Blomberg, 9-48. Sheffield: JSOT Press, 1986. Dockery, David S. "Tumačenje Novog zavjeta: povijesni pregled." U Kritika i tumačenje Novog zavjeta , ur. David Alan Black i David S. Dockery, 41-69. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. Dunn, James DG "Demitologiziranje-problem mita u Novom zavjetu". U Tumačenju Novog zavjeta: Ogledi o načelima i metodama , ur. I. Howard Marshall, 285.-307. Grand Rapids: William B. Eerdmans, 1977. Evans, Craig A. "Što je Isus učinio?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 101-15. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Garland, David E. "Studije pozadine i tumačenje Novog zavjeta." U Kritika i tumačenje Novog zavjeta , ur. David Alan Black i David S. Dockery, 349-76. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. Gary R. Habermas. "Je li Isus činio čuda." U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 117-40. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Geivett, R. Douglas. "Je li Isus jedini put?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 177-205. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Guelich, Robert A. "'Krist' iz Evanđelja: pouka iz Markove kristologije." U Perspektive kristologije: Eseji u čast Paula K. Jewetta , ur. Marguerite Shuster i Richard Muller, 3-17. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. Hagner, DA "Novi zavjet, povijest i povijesno-kritička metoda". U Kritika i tumačenje Novog zavjeta , ur. David Alan Black i David S. Dockery, 73-96. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. Harris, Murray J. "'Mrtvi se vraćaju u život: čuda ili oživljavanje u evanđeljima." U Evanđeoskim perspektivama: Čuda Isusova , ur. David Wenham i Craig Blomberg, 295-326. Sv. 6. Sheffield: JSOT Press, 1986. Joel B. Green. "Pokop Isusov." U Rječniku Isusa i Evanđelja , ur. Joel B. Green, Scot McKnight i I. Howard Marshall, 88-92. Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1992. Kim, Seyoon. "Isuse, izreke." U Rječniku Pavla i njegovih slova , ur. Ralph P. Martin, Daniel G. Reid i Gerald F. Hawthorne, 474-92. Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1993. Livingstone, David N. "Oproštaj od oružja: razmišljanja o susretu znanosti i vjere." U Kršćanska vjera i praksa u suvremenom svijetu , ur. Mark A. Noll i David F. Wells, 239-62. Grand Rapids: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans, 1988. McKnight, Škot. "Tko je Isus? Uvod u Isusove studije." U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 51-72. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Osborne, Grant O. "Redakcijska kritika". U Kritika i tumačenje Novog zavjeta , ur. David Alan Black i David S. Dockery, 199-224. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991. Payne, J. Barton. "Viša kritika i biblijska zabluda." U Inerrancy , ur. Norman L. Geisler, 85-113. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1980. Pierard, RV "Troeltsch, Ernst," U Evanđeoskom rječniku teologije , ur. Walter L. Elwell. 1113. Grand Rapids: Baker Book House, 1984 (monografija). Stanton, Graham N. "Pretpostavke u kritici Novog zavjeta". U Tumačenju Novog zavjeta: Ogledi o načelima i metodama , ur. I. Howard Marshall, 60-71. Grand Rapids: William B. Eerdmans, 1977. Wilkens, Michael J. i JP Moreland. "Uvod: Furor koji okružuje Isusa." U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkens i JP Moreland, 1-15. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Wilkins, Michael J. i JP Moreland. "Što sve ovo znači?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 231-32. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Yamauchi, Edwin M. "Isus izvan Novog zavjeta: Koji su dokazi?" U Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa , ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland, 207-29. Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995. Periodični članci Calvert, DGA "Ispitivanje kriterija za razlikovanje autentičnih Isusovih riječi", Studije Novog zavjeta 18 (1971-72): 209-18. Evans, Craig A. "Istraživanje i mitologija Isusova života", Teološke studije 54 (1993): 3-36. Stein, Robert H. "Je li grobnica doista bila prazna?" Časopis Evanđeoskog teološkog društva 20 (ožujak 1977): 23-9. Murphy-O'Connor, Jerome. "Tradicija i redakcija u1. Kor 15: 3-7 , " Katolički biblijski tromjesečnik (listopad 1981.): 582-89. Webber, Randall C. "Napomena o 1. Korinćanima 15: 3-5 , " Časopis Evanđeoskog teološkog društva 20 (rujan 1983.): 265-9. Časopisi Van Biema, David. "Evanđeoska istina?" Vrijeme , 8. travnja 1996., 52-9. Woodward, Kenneth L. "Promišljanje uskrsnuća". Newsweek , 8. travnja 1996., 60-70. Edwards, James R. "Tko znanstvenici kažu da sam ja?" Kršćanstvo danas, 4. travnja 1996., 15-20. Neobjavljeni materijali Phillips, Gary. "Kritika kriterija za određivanje vjerodostojnih Isusovih izreka." Th. M. magistarski rad, Teološko sjemenište u Dallasu, 1975. 1 Renesansu je obilježio "povratak izvorima". Johannes Reuchlin inicirao je proučavanje hebrejskog i na kraju je humanistička renesansa pridonijela filološkim alatima za biblijsku interpretaciju. Erasmus je proučavao Sveto pismo kao i bilo koji drugi drevni tekst, donoseći kritičke, povijesne prosudbe o tekstu i njegovom značenju. Znanstvena revolucija, koju su promicali djela N. Kopernika, J. Keplera i Galilea Galileija, rezultirala je novim lokusom autoriteta razumijevanja Svetog pisma, naime razuma. Galilejeva tvrdnja o heliocentričnosti našeg svemira stvorila je napetost za trenutno razumijevanje Svetog pisma. Prae Adamiten Isaaca de La Peyrereaprimjer je kako je povijest utemeljena na racionalizmu počela oblikovati ono što je Biblija učila i otkriti napetost između povijesnih izvora i biblijske kronologije. Djelo Ren Descartesa ( Discours de la M thod e ) pomoglo je uspostaviti kriterije sumnje kao univerzalno valjano načelo, utječući na znanost, filozofiju i historiografiju. Krajnji je rezultat bio taj što je razum "normiran nad religijom" i poduzeta je radikalna književna kritika Biblije, uključujući istodobno poricanje čudesnog u interpretaciji Svetog pisma (npr. Spinoza; JB Witter; J. Astruc; JJ Griesbach ; GE Lessing i JG Eichhorn). Usp. Gerhard Hasel, Teologija Novog zavjeta: osnovna pitanja u tekućoj raspravi,(Grand Rapids: Eerdmans, 1978), 18-28 i Justo L. Gonzalez, Priča o kršćanstvu: Reformacija do danas, sv. 2 (SanFrancisco: HarperSanFrancisco, 1985), 185, koji kaže da je racionalizam osamnaestog i devetnaestog stoljeća "karakterizirao njegov interes za svijet i njegovo povjerenje u moći razuma". 2 Edgar Krentz, Povijesno-kritička metoda (Philadelphia: Fortress Press, 1975), 3, 4. Vidi također FF Bruce, "Povijest proučavanja Novog zavjeta", u Tumačenju Novog zavjeta: Ogledi o načelima i metodama, ur. I. Howard Marshall (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1977), 21-59, za lijepu raspravu o povijesti tumačenja Novog zavjeta i usponu povijesno-kritičke metode. 3 Ben Witherington III, Isusova potraga: Treća potraga za Nazaretskim Židovom (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1995), 9. 4 Usp. Charles H. Talbert, ur. "Reimarus: Fragmenti", u seriji Lives of Jesus, trans. Ralph S. Fraser (Philadelphia: Tvrđava, 1970). Usp. također Albert Schweitzer, Potraga za povijesnim Isusom: kritička studija o njegovom napretku od Remairusa do Wredea (New York: MacMillan Publishing Company, 1968), 13, koji kaže da "prije Reimarusa nitko nije pokušao stvoriti povijesnu koncepciju Isusov život ". 5 David Friedrich Strauss, "Isusov život kritički ispitan", u seriji Život Isusov, ur. Peter C. Hodgson, prev. George Eliot (Philadelphia: Fortress Press, 1972). idem., U obranu mog Isusova života od Hegelijanaca, ur. i trans. Marilyn Chapin Massey (Hamden, CT: Archon Books, 1983). 6 Isus seminar i Elizabeth Schüssler Fiorenza, na primjer, oslanjaju se na Thomas i Fiorenza slučaju, knjiga Judith , kao dobro. Jedan učenjak, John Dominic Crossan, čini velik dio apokrifne knjige, naime, Petrovo evanđelje . Crossanov će se pristup spomenuti kasnije u radu. Za informacije o tim točkama pogledajte odgovarajuće odjeljke u Ben Witherington, III, Isusova potraga: Treća potraga za Nazaretskim Židovom (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1995). 7 Vidi Witherington, Isusova potraga. Pogledajte cjelokupno djelo za nedavne primjere; Colin Brown, "Povijesni Isus, potraga za", u Isusovom rječniku i evanđeljima, ur. Joel B. Green, Scot McKnight i I. Howard Marshall (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1992.), 326-341. Usp. također Jaroslav Pelikan, Isus kroz stoljeća: njegovo mjesto u povijesti kulture (New Haven, CT: Yale University Press, 1985), 182-205; Stephen Neill, Isus kroz mnoge oči: Uvod u teologiju Novog zavjeta (Philadelphia: Fortress Press, 1976.), 164-95. 8 Michael J. Wilkins i JP Moreland, ur. "Uvod: Furor oko Isusa", u Jesus Under Fire: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa (Grand Rapids: Zondervan Publishing Company, 1995), 4, 5. 9 Pierre Benoit, Isus i Evanđelje, prev. Benet Weatherhead (Bristol: Herder i Herder, 1973.), 39. Benoit se odnosi na razvoj kritike tradicije (npr. Kritika oblika), ali one dijelom čine metode koje se koriste za rekonstrukciju života povijesnog Isusa i tako njegove komentar se jednako odnosi na potragu - čak i danas u devedesetima. 10 O kritici oblika vidi, Edgar V. McKnight, Što je kritika oblika, Vodiči za biblijsku učenost: serija Novi zavjet, ur. Dan O. Via (Philadelphia: Fortress Press, 1969.), 1-3. O kritikama redakcije vidi, Norman Perrin, Što je kritika reakcije, Vodiči za biblijsku učenost: serija Novi zavjet, ur. Dan O. Via (Philadelphia: Fortress Press, 1969), 1-24. 11 Stephen Neill i Tom Wright, Tumačenje Novoga zavjeta: 1861-1986, 2 nd ed. (Oxford: Oxford University Press, 1988.), 400. Čini se da se situacija opisana u vezi s nedostatkom komentara Trećih pitača o Isusovom uskrsnuću još 1986. godine od tada bitno promijenila. 12 Robert W. Funk i Roy W. Hoover, ur. Pet evanđelja: potraga za autentičnim Isusovim riječima (New York: MacMillan Publishing Company, 1993). Vidi također David Van Biema, "Evanđeoska istina?" Vrijeme 8. travnja 1996., 52-59; Kenneth L. Woodward, "Promišljanje uskrsnuća", Newsweek, 8. travnja 1996., 60-70. Za kritiku ovih popularnih ideja o Isusu, pogledajte James R. Edwards, "Tko znanstvenici kažu da sam ja?" Kršćanstvo danas 4. ožujka 1996., 15-20. Edwards s pravom prepoznaje i dovodi u pitanje strašnu pristranost protiv mogućnosti nadnaravnog među određenim znanstvenicima koji sudjeluju u trećoj potrazi. 13 Usp. Darrell L. Bock, "Riječi Isusove: Live, Jive ili Memorex" u Jesus Under Fire: Modern Scholarship Reinvents the Historical Jesus, ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995.), 91, 92. Vidi također Donald A. Hagner, "Novi zavjet, povijest i povijesno-kritička metoda", u New Testament Criticism & Interpretation , ur. David Alan Black i David S. Dockery (Grand Rapids: Zondervan Publishing House, 1991.), 82, koji kažu da je "jasno da su posebno u pogledu proučavanja povijesnog Isusa znanstvenici - daleko više nego što su oni obično skloni priznajte - neka njihove pretpostavke u velikoj mjeri upravljaju zaključcima do kojih su došli. " 14 Pod redukcionizmom podrazumijevam tendenciju da se na Isusa gleda ili kao na takvu osobu ili kao onu, cinika ili mudraca, bilo čovjeka duha ili židovskog seljaka. Vidi Ben Witherington, III, Isusova potraga: Treća potraga za Nazaretskim Židovom (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1995.), 185. 15 RV Pierard, "Troeltsch, Ernst" u Evanđeoskom rječniku teologije, ur. Walter A. Elwell (Grand Rapids: Baker Book House, 1984.), 1113. 16 George Eldon Ladd, Teologija Novog zavjeta, vlč. izd. izd. Donald A. Hagner (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1994.), 175, 76. 17 Usp. John MacQuarrie, Religijska misao dvadesetog stoljeća (Philadelphia: Trinity Press, 1988.), 143, kao zagovornik relativističkog stava koji proizlazi iz stava "komparativne religije", s odobravanjem kaže da Troeltschova načela, utemeljena na racionalizmu, uskraćuju kršćanstvu izvjesnost u svojoj povijesnoj osnovi, ostavlja ga oduzeti mu nadnaravni element i uskraćuje mu bilo kakav konačni ili apsolutni karakter. To, tvrdi, čini kršćanstvo "velikom uslugom" (154). Takvo je stajalište prema filozofskom naturalizmu i, kako tvrde Wilkins i Moreland, a prioriisključuje "velike dijelove evanđeoskog materijala", a ima i druge implikacije. Poanta je u tome, kako može pomoći kršćanstvu ako virtualno prepravlja izvore? Je li to više kršćanstvo? Vidi Michael J. Wilkins i JP Moreland, ur. "Uvod", u Isusu pod vatrom: moderni znanstvenici ponovno pronalaze povijesnog Isusa (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995.), 4. 18 Ne može se naći jasnija potvrda ove situacije od one koja dolazi iz pera Normana Perrina, The Resurrection prema Matthewu, Marku i Luki (Philadelphia: Fortress Press, 1977), 78, koji kaže da, "nitko od pisci evanđelja žele dati nam ono što nazivamo povijesnim informacijama; oni su evanđelisti, a ne povjesničari. " 19 Usp. RPC Hanson, "Biblijska egzegeza u ranoj crkvi", u The Cambridge History of the Bible, ur. PR Ackroyd i CF Evans, sv. 1 (Cambridge: Cambridge University Press, 1970), 451 i VL Walter, "Arijanizam" u Evanđeoskom rječniku teologije, ur. Walter A. Elwell (Grand Rapids: Baker Book House, 1984.), 74, 75. 20 Usp. John H. Leith, ed., Uvjerenja Crkava, 3 -ćeg ed. (Louisville: John Knox Press, 1982.), 27f, 31-37. O Halcedonskom vijeću vidi, Harold A. Netland, Disonantni glasovi: Religijski pluralizam i pitanje istine (Grand Rapids: William B. Eerdmans, 1991.), 236-40. 21 Vidi Roland H. Bainton, "Biblija u reformaciji", u Cambridge History of the Bible: The West from the Reformation to the Present Day, ur. SL Greenslade, sv. 3 ((Cambridge: Cambridge University Press, 1963), 1-37. 22 Norman L. Geisler, Miracles and Modern Thought, Christian Free University Curriculum: Philosophy Series (Grand Rapids: Zondervan Publishing House, 1982), 12, 13. 23 Ciceron, De Divinatione II xxviii. Loab Classic Library, sv. 20 trans. WA Falconer (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1979). 24 EP Sanders, Povijesni lik Isusa (London: The Penguin Press, 1993.), 143. Vidi također William Lane Craig, "Problem čuda: povijesna i filozofska perspektiva", u Gospel Perspektive: Isusova čuda, ur. . David Wenham i Craig Blomberg, sv. 6 (Sheffield: JSOT Press, 1986.), 43 koji flat-out poriče premise na kojima počivaju ti zaključci i koji također kaže da mnogi drugi znanstvenici dolaze prepoznati nelegitimnost takvog stava. 25 Iako se čini da su saduceji zanijekali uskrsnuće, nagrade nakon smrti, moguće besmrtnost duše i anđela (usp. Josip Flavije, Ratovi 2. 164-66; Ant. 18. 16, 17;Matej 22:23 ; Marko 12:18 ; Luka. 20:27 i Djela apostolska 23: 8 ), teško je budući da su vjerovali u Petoknjižje, pripisati im takav racionalizam. Većina onoga što imamo u pogledu dokaza o njihovim vjerovanjima postavljeno je za razliku od farizeja. Kao takvo, čini se da nemamo nikakvu pozitivnu izjavu o saducejskoj doktrini. Usp. FF Bruce, Povijest novoga zavjeta (Toronto: Doubleday, 1969.), 74-76. Usp. također BD Chilton, "Judaizam", u Isusovom rječniku i evanđeljima, ur. Joel B. Green, Scot McKnight i I. Howard Marshall (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1992.), 403, koji kažu "oni su obično prikazani u negativnom svjetlu kao da ne podučavaju uskrsnuće mrtvih, ali problem može biti su jedan od glavnih akcenata ... " 26 Hume je na kraju napao Deizam u svojim književnim djelima. Vidi RP Raush, "Hume, David" u Rječniku evanđeoske teologije , ur. Walter A. Elwell (Grand Rapids: Baker Book House, 1984.), 536. 27 Anahrono je reći da je Spinoza djelovao u Newtonovom svjetonazoru jer je Newton napisao svoj najutjecajniji članak o prirodi svijeta, Principia, 1687. godine. Stvar je u tome što je, međutim, njihov mehanički pogled na svijet bio sličan i zasigurno misao o Newton ima neke od svojih prethodnika u onima koji su došli prije njega. 28 Francis J. Beckwith, Argument Davida Humea protiv čuda: kritička analiza (New York: University Press of America, 1989.), 23. Usp. također, Gary R. Habermas, Uskrsnuće Isusovo (Grand Rapids: Baker Book House, 1980), 29, fn 18. 29 Krentz, Povijesno-kritička metoda, 55, 57. Krentz kaže da Troeltschova načela još uvijek "proganjaju" teologiju i da svi povjesničari priznaju njegovo drugo načelo analogije. 30 Budući da su Evanđelja navodno povijesna, odnosno da se odnose na događaje koji su se dogodili u određenim vremenskim razdobljima itd. (Npr. Usp. Luka 3: 1 ), takvo je pitanje valjano i potrebno. 31 Usp. William Lane Craig, "Problem čuda: povijesna i filozofska perspektiva", u Evanđeoske perspektive: Isusova čuda, ur. David Wenham i Craig Blomberg, sv. 6 (Sheffield: JSOT Press, 1986), 16, 17. Za daljnje razumijevanje konteksta cijele rasprave o čudima i bitkama između pravoslavne i deistične teologije vidi, idem, Povijesni argument za Isusovo uskrsnuće tijekom polemike o deisti (Queenston, Ontario: The Edwin Mellen Press, 1985.), 176-316. 32 Benedikt de Spinoza, Tractatus Theologico-Politicus, trans. RHM Elwes (New York: George Routledge and Sons, nd), 83. 33 Geisler, Čuda, 17. 34 Spinozin argument je deduktivan i budući da je zaključak prisutan u premisama, argument je formalno valjan. Problem je u tome što se prostor može osporiti kao netočan. Oni su, naravno, lažni i stoga je njegov argument nevaljan. Snaga deduktivnog zaključivanja počiva na stupnju znanja koje posjeduju predavanja itd. O kojima se govori. Bolje je nastaviti zaključivanjem ili indukcijom kada se govori o zakonima prirode ili povijesti. Čitav temelj dodjeljivanja prirodnim pojavama određenih zakona opisan je, a ne preskriptivan. Jednostavno nemamo sve činjenice. 35 Hugh Ross, Stvaranje i vrijeme (Colorado Springs, CO: Navpress, 1994.), 126-28. Vidi također Geisler, Miracles, 18. 36 Geisler, Čuda, 23. Usp. također, Habermas, Uskrsnuće , 28, fn 15 i 17, koji kaže da su Strauss, Schleiermacher, Paulus, Bruno, Baur, Renan, Pfleiderer, von Harnack, Tillich, Bultmann i JAT Robinson odbijali čuda zbog Humeovih argumenata. 37 Usp. Habermas, Resurrection, 29, koji navodi Davida Freidricha Straussa, Novi Isusov život, nijedan prevoditelj nije naveden (Drugo izdanje; dva sveska; London: Williams i Norgate, 1879.), sv. I: 199. Usp. Lane, Problem čuda, 14, 15 i fn 17. Strauss je prokrčio srednji put između Reimarusove ideje o uroti i Paulusove težnje da, bez obzira na sve gluposti, proizvede naturalistička objašnjenja. Kao što Lane jasno objašnjava, Straussa ( Das Leben Jesu ) potpuno vodi Humeov antisupernaturalizam i njegov se utjecaj može vidjeti, na primjer, u Bultmannu u modernoj nauci. 38 Bilo je mnogo onih koji su odgovorili Humeu u ranim godinama, uključujući Thomas Sherlock, Tryal [sic] svjedoka Isusova uskrsnuća (1729), Gottfried Less, Wahrheit der christlichen Religion (1758) i William Paley, A Pogled na dokaze kršćanstva (1794). Vidi Lane, Problem čuda, 22-27. Trenutni odgovor na Humea je Beckwith, Argument Davida Humea protiv čuda: kritička analiza , 23, koji citira Colina Browna, Miracles and the Critical Mind (Grand Rapids: Eerdmans, 1984), 79, koji kaže da nije napisan nikakav rad o čudima sedamnaestom, osamnaestom i devetnaestom stoljeću poklanja se veća pažnja od Humeova tankog eseja. " 39 CS Lewis, Miracles (London: Fount / HarperCollins Publishers, 1947), 106. 40 Jedan od definicijskih aspekata čuda jest da ono bude rijetko ili da se barem razlikuje od uobičajenog poretka stvari. Da nije, to se ne bi moglo razabrati kao čudo, već samo kao prirodni događaj s prirodnim uzrocima. Nakon ove analize bio bi podložan proučavanju i sveden na zakon prirode. S obzirom na to da je čudo tada rijetko, ali povijesno, događaj ukoliko ima svjedoka, može se provjeriti na njegovu istinitost ispitivanjem i unutarnjih i vanjskih vjerojatnosti. 41 Vidi Habermas, Uskrsnuće, 28., fn 13. Kaže: "Hume ignorira mogućnost da Bog postoji i da je možda privremeno ostavio te zakone po strani kako bi učinio čudo. Ali nema argumenata iz naturalističkih premisa unutar sustava može ikada opovrgnuti mogućnost da je Bog izveo događaj u prirodi izvan njega. " Dodao bih da su čuda prirode u Evanđeljima lokalnog opsega i u stvarnosti izgleda da Bog ne ostavlja po strani prirodne zakone, on ih jednostavno prevladava svojom snagom i prema nekoj razumljivoj svrsi. 42 David Hume, Čuda (La Salle: Otvoreni sud, 1985.), 25. 43 Usp. Geisler, Čuda, 35-46. Lane, Problem čuda, 39f. U naše se vrijeme znanstvenici poput Antonyja Flewa i Georgea Chryssidesa zalažu protiv čuda na temelju toga da se oni u današnje vrijeme ne mogu ponoviti . Argumenti potječu iz Humea, a počivaju na nepovredivim zakonima prirode. Ukratko, najbolje što njihovi argumenti mogu prikupiti jest ideja da su čuda vjerojatno rijetka . Većina bi se složila. 44 Vidi Michael Stanford, Priroda povijesnog znanja (Oxford: Basil Blackwell, 1986), 27; Van A. Harvey, Povjesničar i vjernik (Philadelphia: Westminster Press, 1966), 32-33. Pitanje odnosa vjere prema povijesnom istraživanju izuzetno je složeno. Kao što Harvey jasno daje do znanja da je na površini prilično jednostavno, sasvim je druga stvar tijekom istraživanja. Neće napraviti razliku i zabiti klin između povijesnog znanja i vjere do te mjere da je to učinio Bultmann. U svojoj koncepciji, vjera je potpuno neovisan o povijesnom rekonstrukcijom po svojoj samoj prirodi. Ipak, ovo je neodrživo, jer vjera ima cilj, naime, Boga, koji zahtijeva njegovo znanje (a ne samo težnju za autentičnim ljudskim postojanjem). To se znanje posreduje kroz povijesne događaje i spise koji objašnjavaju te događaje. Vidi George Eldon Ladd, Teologija Novog zavjeta, vl. izd. izd. Donald A. Hagner (William B. Eerdmans Publishing Company, 1993), 177, 78 i Marc Bloch, The Historian's Craft, prev. Peter Putnam (New York: Vintage Books, 1953), 124-26; Norman F. Cantor i Richard I. Schneider, Kako proučavati povijest (Arlington Heights, IL: Harlan Davidson, 1967.), 178. 45 Krentz, Povijesno-kritička metoda, 55, kaže da je princip korelacije najrazorniji za kršćanstvo. To vrijedi samo apriornorazlozi odbijanja dopuštanja nadnaravne intervencije. Većina drugih pisaca koje sam anketirao jasno je vjerovao da su načelo analogije kriteriji po kojima većina uklanja pojam čuda. Može se uočiti Troeltschovo načelo analogije koje je Hume predvidio u svojoj doktrini "jednoobraznog iskustva". Ponovno, ovo je snažan argument, ali kad se sve kaže i učini, najbolje što može postići je pokazati da su čuda rijetka i možda ne moderna pojava. Nema šanse, bez neopravdanog skoka, da takav argument iz iskustva može biti univerzalan ili isključiti mogućnost čuda. Takav zaključak je non-sequitur . 46 Harvey, Povjesničar i vjernik, 98. 47 Krentz, Povijesno-kritička metoda, 58. 48 CS Lewis, Sjeme paprati i slonovi i drugi eseji o kršćanstvu, ur. Walter Hooper (London: Fount / HarperCollins Publishers, 1975), 46. Lewis kaže da je "historicizam iluzija i ... historičari u najboljem slučaju gube svoje vrijeme". Usp. također JH Hexter, Doing History (Bloomington: Indiana University Press, 1971), 140, koji kaže da je "inteligentna kritika i pozitivizam i suštinsku filozofiju povijesti svela na metodološki apsurd, jednako uzaludan i nerazuman način postupanja s podacima dostupnima povjesničari, himere na koje nijedan povjesničar ne treba obraćati pažnju, osim ukoliko ga slučajno zanima povijest sustavnih intelektualnih pogrešaka sličnih astrologiji, heptaskopiji i frenologiji. " 49 Usp. I. Howard Marshall, "Povijesna kritika", u tumačenju Novog zavjeta: Ogledi o načelima i metodama, ur. I. Howard Marshall (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1977), 129. 50 Lewis, Čuda, 110. 51 Usp. Mortimer J. Adler, Deset filozofskih pogrešaka (New York: MacMillan Publishing Company, 1987.), 77-82. 52 Witherington, Isusova potraga, 166. 53 Craig L. Blomberg, "Čuda kao parabole", u Evanđeoskim perspektivama: Isusova čuda, ur. David Wenham i Craig Blomberg, sv. 6 (Sheffield: JSOT Press, 1986), 327-360. Blombergov argument koristan je onima koji tvrde da Isusova čuda nisu u skladu s njegovim naukom i da su stoga neautentična. U mnogim slučajevima, prema Blombergu, takvi učenjaci odražavaju nedostatak razumijevanja ili uvažavanja književnog konteksta Isusovih čuda u Evanđeljima i kao takvi ih pogrešno tumače. 54 Robert W. Funk i Roy W. Hoover, ur. Pet evanđelja: potraga za autentičnim Isusovim riječima (New York: MacMillan Publishing, 1993.), 2. Bultmann je rekao istu stvar otprilike 40 godina ranije. Vidi Rudolph Bultmann, "Novi zavjet i mitologija" u Kerygma and Myth: A Theological Debate, ur. Hans Werner Bartsch, trans. Reginald H. Fuller (London: SPCK, 1954.), 4. 55 Donald A. Hagner, "Novi zavjet, povijest i povijesno-kritička metoda", u Kritika i tumačenje Novog zavjeta, ur. David Alan Black i David S. Dockery (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1991.), 88. 56 Učenici su se razišli dok je bio živ, stoga je nerazumno pomisliti da bi mogli pokrenuti pokret kad on umre. Za propast cjelokupnog mitološkog pristupa novom zavjetu vidi Craig A. Evans, "Istraživanje Isusova života i pomrčina mitologije", Teološke studije 54 (1993), 3-36. 57 Usp. William Lane Craig, "Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih", u Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa, ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1995.), 162. 58 Usp. Peter Carnley, Struktura vjere u uskrsnuće (Oxford: Clarendon Press, 1987.), 223-30, koji raspravlja o raznim upotrebama izraza na tehnički, netehnički i religijski i svjetovni način. 59 Usp. W. Harold Mare, I Corinthians, The Expositor's Bible Commentary, ur. Frank E. Geabelein, sv. 10 (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1976.), 282-84. Pavao se odnosi na tijelo uskrsnuća u1 Kor. 15:44 kao sw`ma pneumatikovn , a ne samo pneu`ma . 60 Židovska vjera u uskrsnuće, posebno među farizejima (npr. Pavao), bila je vjera u tjelesno uskrsnuće. Većina Grka i određeni Židovi argumentirali su protiv takve ideje. To je vjerojatno zbog utjecaja helenizacije na neke Židove. Ali usp. Baruch, 49-51, i Peter Carnley, Struktura vjere u uskrsnuće (Oxford: Clarendon Press, 1987), 53. 61 Za detaljniju argumentaciju o tim pitanjima vidi William Lane Craig, "Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih?" u Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa, ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland (Grand Rapids: Zondervan, 1995.), 153-59. 62 George Eldon Ladd, Teologija novog zavjeta, vlč. izd. izd. Donald A. Hagner (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1993.), 358-63. Nekoliko činjenica pridonosi tezi da je Isusovo tijelo uskrsnuća bilo (i još uvijek jest) izvorno ljudsko tijelo, ali da je također imalo moći izvan normalnog ljudskog tijela. Prvo, jeo je hranu nakon uskrsnuća (Luka24: 42 f). Drugo, čini se da učenici ne preispituju njegovu čovječnost i on im uistinu odgovara i oni ih prihvaćaju kao što je bio i prije uskrsnuća (Matej 28,9 ; Ivan 20:16, 17, 27 ). Treće, Isus se izričito potvrdio da ima materijalno tijelo (Luka 24:39 ). Iz odlomaka u Luki i Ivanu, Ladd razvija ideju da je Isusovo uskrslo tijelo, iako je zasigurno bilo ljudsko, posjedovalo moći izvan normalnih ljudskih mogućnosti, uključujući moć pojavljivanja i nestajanja po volji (Luka 24:31 , Ivan 20:19, 26 ). UDjela apostolska 1: 3 kaže se da se Isus ukazao učenicima tijekom četrdeset dana. Čini se da implicira da se on tijekom tog razdoblja više puta pojavljivao i nestajao. Uzašašće također ukazuje na nadnaravne moći Isusova uskrslog tijela (Djela apostolska 1:11 ) kao i Isusov nastup apostolu Pavlu na putu u Damask (Djela 9 ). 63 To je naravno pretpostavljeno u djelu DGA Calverta u kojem on neke razumije kao negativne, a neke kao pozitivne. Vidi DGA Calvert, "Ispitivanje kriterija za razlikovanje Isusovih riječi", Studije Novog zavjeta 18 (1971, 72): 209-18. Primjer toga bi bio "kriterij različitosti" i "kriterij divergentnih uzoraka iz redakcije". Vidi Robert H. Stein, "Kriteriji za autentičnost", u Evanđeoskim perspektivama: Studije povijesti i tradicije u četiri evanđelja, ur. RT Francuska i David Wenham (Sheffield: JSOT Press, 1980.) , 247. 64 Za temeljitiju raspravu o tim činjenicama vidi Stein, "Kriteriji", 225-27. Stein, svjestan skeptičnog stava koji mnogi učenjaci donose prema Evanđeljima po ovom pitanju, kaže da se "pretpostavljati neautentičnost evanđeoskih materijala, ukoliko se drugačije ne dokaže, čini krajnjim skepticizmom neopravdanim kako u svjetlu različitih argumenata nabrojanih gore [tj. argumenti očevidaca, vjernost tradiciji itd.] i kršenje uobičajene učtivosti koju zaslužuje svaki svjedok. Svjedok treba smatrati nevinim dok mu se ne dokaže krivica "(227). 65 Na primjer: Abot 2: 1G kaže da bi osoba, da bi se oslobodila kandži prijestupa, trebala ustrajati u tri stvari, od kojih je jedna „uho za čuti“. Sličan izraz može se naći u Isusovom učenju u nekoliko navrata. Na primjer, uMarko 4: 9 , nakon što je (usp. 4: 3) izgovorio prispodobu o sijaču, rekao je: "Tko ima uši da čuje, neka čuje." Oba izraza imaju očite duhovne konotacije. ULuka 16 Isus govori prispodobu o pronicljivom upravitelju kako bi ilustrirao da "onome kome se može vjerovati vrlo malo, može se vjerovati i mnogo". Rabini su se držali slične ideje. Abot 2: 1B kaže da netko treba biti pedantan u maloj vjerskoj dužnosti kao u velikoj. Primijetite da su i Isus i rabini ovu ideju postavljali u kontekst nagrada. 66 Darrell L. Bock, "Isusove riječi u evanđeljima: Live, Jive ili Memorex?" u Isusu pod vatrom: Moderna stipendija ponovno otkriva povijesnog Isusa, ur. Michael J. Wilkins i JP Moreland (Grand Rapids: Zondervan, 1995), 90-92. 67 Isto, 91, 92. 68 Scot McKnight, Tumačenje sinoptičkih evanđelja, Vodiči za novozavjetnu egzegezu, sv. 2 (Grand Rapids: Baker Book House, 1988), 60, 61. 69 Bock, "Isusove riječi", 92. Vidi također, Stein, "Kriteriji za autentičnost", 233 koji to primjenjuje na Isusovo učenje o kraljevstvu Božjem. 70 George Eldon Ladd, Novi zavjet i kritika (Grand Rapids: Eerdmans, 1967.), 127. 71 Stein, "Kriteriji", 231. 72 Isto, 232, fn 19. 73 Ibid., 235. Stein kaže da, ako se izreka može nalaziti u crkvi koja govori aramejski jezik, možda onda to podupire tvrdnju da se vraća Isusu. 74 Čini se da ovo uključuje ideju nepredviđenih okolnosti u ponudu kraljevstva. Tako su Stanley D. Toussaint, "Nepredviđenost dolazećeg kraljevstva", u Integritet srca, Vještina ruku, Biblijske studije i studije vođe u čast Donalda K. Campbella, ur. Charles H. Dyer i Roy B. Zuck (Grand Rapids: Baker Books, 1994.), 222-237. 75 Na aspekte ovoga također se može pozivati kao na kriterij konteksta i očekivanja. Vidi Evans, "Istraživanje i mitologija Isusova života", 26-29. 76 Stein, "Kriteriji , " 237. 77 Evans, "Istraživanje i mitologija Isusova života", 24-26. Ovaj se kriterij usredotočuje na ono što bi se moglo očekivati od židovskog konteksta, i teološki i kulturološki. 78 Vodila se velika rasprava o prirodi tijela uskrsnuća. Nije moja tvrdnja ovdje da zagovaram precizan pogled, već samo da kažem da je njegovo tijelo bilo u potpunosti materijalno i ljudsko, ali da je posjedovalo i nadljudske moći. 79 Izneseno je mnogo prijedloga da se pokuša objasniti razlog zbog kojeg je Krist pretrpio smrtnu kaznu. Ovdje nas ne zanima dokazivanje razloga njegove smrti, već samo to što je on doista umro. 80 Nema prostora za ulazak u raspravu o problemu Lukina govornog materijala i njegove autentičnosti. Moje je mišljenje da je Luka svoj materijal komponirao skraćujući izvorne propovijedi itd. Tako da ono što je u tekstu točno predstavlja ono što je rečeno i što se pod tim mislilo. Vidi Richard N. Longenecker, Djela, u The Expositors Bible Commentary, sv. 9, ur. Frank E. Gaebelein (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1981.), 221-31. I. Howard Marshall, Acts, Tyndale New Testament Commentaries, sv. 5. izd. RVG Tasker (Grand Rapids: Wm. B. Eerdmans, 1980), 35; idem., Luka: Povjesničar i teolog (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1970). 81 Usp. Testimonium Flavinium ( Ant. 18. 63-64). Riječ je o dosta osporavanom tekstu, ali iako ne smatram da je sav tekst autentičan, čini se da je referenca na Isusovo raspeće pod Pilatom, jer nema teološku sjekiru koju je nužno samljeti, vjerojatno autentična. Vidi Steven Mason, Josephus and the New Testament (Peabody, MA: Hendrickson Publishers, 1992.), 173. Vidi također AN Sherwin-White, Rimsko društvo i rimsko pravo u Novom zavjetu (Oxford: Clarendon Press, 1963.), 34, koji kaže: "Pilat je osudio Krista i izvršio kaznu na rimski način raspećem." 82 Usp. EP Sanders, Povijesni lik Isusa (New York: The Penguin Press, 1993.), 274, koji se slaže s evanđeoskim svjedočenjem da je Isus umro raspećem. 83 Jerome Murphy-O'Connor, "Tradicija i redakcija u 1. Kor 15: 3-7 , " Katolički biblijski tromjesečnik (listopad 1981.), 589. Vidi također Randall C. Webber," Bilješka o1. Korinćanima 15: 3-5 , " JETS (rujan 1983.), 265-9, o Formgeschichte, Traditiongeschichte, podrijetlu i Sitz im Leben, odlomka. 84 Osim ovog odlomka, pojam qavptw javlja se 10 puta. Tri u Mateju, tri u Luki i četiri puta uDjela 5 . Uvijek se odnosi na fizički pokop mrtve osobe. 85 Usp. William L. Lane, Evanđelje po Marku, Međunarodni komentar Novog zavjeta (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1974), 485-89. Lane prepoznaje primitivni karakter Marksove pripovijesti o strasti i također tvrdi da se tradicija razvila iz iste tradicije koja se nalazi u1. Korinćanima 15: 3, 4 . 86 Longenecker, Djela, 260, 61. 87 Luka koristi izraz bouleuth "za koji Marshall razumijeva da se odnosi na člana Sinedriona; I. Howard Marshall, Evanđelje po Luki, Komentar novog međunarodnog grčkog zavjeta (Grand Rapids: William B. Eerdmans Publishing Company, 1978), 879. 88 Usp. Sanders, Povijesni lik Isusa, 273, 74, tvrdi da je Pilate prikazan kao slabić pa krivnju treba potpuno svaliti na noge židovskih vjerskih vođa. Tako u evanđeljima imamo tragove antisemitizma u pokušaju kršćana da se odvoje od Židova i ojačaju dobru volju između sebe i Rima. Ovaj argument nastoji preći preko činjenice da Pilat nije bio slaba osoba ni u Josipu ( BJ 2.174, 177) ni u Evanđeljima (usp.Luka 13: 1 ). Također, čini se dvojbenim da bi prikazivanje jednog od rimskih vođa kao slabog zaista donijelo prijateljstvo kakvo želi. Mnoštvo su uzburkali glavni svećenici, a Pilatu je prijetila moguća pobuna (Marko 15:11, 13, 14 ). Mogao je da svi budu ubijeni kao neposlušni, ali politički je bilo korisno da Isus ubije i održava mir. Stoga nije bio slab u smislu kako Sanders kaže. Usp. Lane, Mark, 556, fn 34. 89 Joel B. Green, "Pokop Isusa", u Isusovom rječniku i evanđeljima, ur. Joel B. Green, Scot McKnight i I. Howard Marshall (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1992.), 89. 90 DA Carson, Matthew, The Expositors Bible Commentary, ur. Frank E. Gaebelein, sv. 8 (Grand Rapids: Izdavačka kuća Zondervan, 1984.), 584., kaže da je Pilat dao Isusovo tijelo Josipu jer je Pilat smatrao da zapravo nije kriv za veleizdaju (27:58). 91 Usp. Lane, Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih, 148. 92 John Dominic Crossan, Povijesni Isus: Život mediteranskog židovskog seljaka (SanFrancisco: HarperSanFrancisco, 1991.), 394. 93 Isto, 393. 94 Vidi RJ Bauckham, "Evanđelja (apokrifna)", u Isusovom rječniku i evanđeljima, ur. Joel B. Green, Scot McKnight i I. Howard Marshall (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1992.), 287-88. 95 Za suzdržaniji pogled na razvoj tradicije pokopa u ranom kršćanstvu vidi, Zeleno, Isusov pokop, 90, 91. Usp. također Richard N. Osterling, "Isus Krist, jednostavan i jednostavan", vrijeme 10. siječnja 1994., 32-33, za Crossanove divlje špekulacije da je Isus pokopan u plitkom grobu, a tijelo su kasnije pojeli psi. Ben Witherington, III, Isusova potraga: Treća potraga za Nazaretskim Židovom (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1995), 75, kaže da "još jednom Crossan inzistira na pretplati se na mišljenja da bi samo posebna manjina znanstvenika slažu s . . . ." 96 Robert H. Stein, "Je li grobnica doista bila prazna?" JETS 20 (ožujak 1977), 24, 25. 97 Predmarkanska priča o strasti, možda temeljna tradiciji 1. Korinćanima 15: 3, 4 , sadrži račun prazne grobnice (Marko 16: 1-8 ) i stoga je najrazumnije povijesni budući da se priča o strastima može datirati za vrijeme Velikog svećeništva Kajafe (AD 18-36). Vidi Craig, Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih, 150. Ali, usp. također Raymond Brown, Djevičansko začeće i tjelesno uskrsnuće (Toronto: Paulist Press, 1973.), 117, koji sugerira da je tradicija praznih grobnica možda odrasla odvojeno od pokopa. 98 Gore smo raspravljali za Isusovo tjelesno uskrsnuće za razliku od duhovnog uskrsnuća. 99 Usp. Carson, Matthew, 588, koji kaže da je "ono što je zapanjujuće jasno suzdržana trezvenost ovih izvještaja u usporedbi s kasnijim apokrifnim evanđeljima (npr . Petrovo evanđelje, 9: 35-11: 44). 100 So Sanders, Povijesni lik Isusa , 279. 101 Usp. Stein, "Je li grob doista bio prazan?" 25. 102 Craig, Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih, 151. 103 Usp. Craig, Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih, 152. 104 Sanders, Povijesni lik Isusa, 276. 105 Usp. upotreba kaiV o {ti u1. Korinćanima 15: 5 povezujući tako izvještaj o Isusovom uskrsnuću sa svjedocima koji su ga vidjeli. Cjelokupna je tradicija, uključujući uskrsnuće i svjedoke, ona koju je Pavao primio i prenio Korinćanima. 106 Vidjeti Steina, "Je li grob doista bio prazan?" 27. 107 Craig, "Je li Isus doista uskrsnuo iz mrtvih", 162. 108 Usp. FF Bruce, "Pavao u djelima i slovima", u Isusovom rječniku i evanđeljima, ur. Gerald F. Hawthorne, Ralph P. Martin i Daniel G. Reid (Downers Grove, IL: Intervarsity Press, 1993), 687. 109 Sanders, Povijesni lik Isusa, 276-81. Sandersa treba pohvaliti za mnoge stvari u njegovoj rekonstrukciji Isusova života, uključujući njegovu usredotočenost na evanđeoske materijale i njegovo smještanje Isusa u palestinski milje. Ali, ipak zaustavlja stvarnu rekonstrukciju zadovoljavajućeg razloga za povijesni učinak vjerovanja učenika u Isusovo uskrsnuće i početak crkve. 110 Crossan, Povijesni Isus, 404. 111 Usp. Craig, "Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih", 174, fn 46. Povezane teme: Povijest , Apologetika , Uskrsnuće

O književnim izvorima Hamana u Kur'anu i Babilonskoj kuli ( dio 1A , dio 1B , dio 2 ) Estherin gubitak i Hamanovo putovanje kroz vrijeme (1. dio A) Izostanak Esterine priče iz Kur'ana Masud Masihiyyen Bio je jedan od Muhamedovih snova da ga Židovi i kršćani priznaju kao pravog Božijeg poslanika i vjeruju u knjigu koju je s puno poteškoća izradio. Očekujući da će služiti principu uzajamnosti, prikazao se kao proroka koji je odozgo dobio objavu kako bi potvrdio prethodne spise (Sura 2:41, Sura 3: 3, Sura 5:48, Sura 35:31). U daljnjim naporima da se pokaže iskrenim i pouzdanim, Muhammad je tvrdio da se spis koji se navodno spušta do njega ne razlikuje od spisa danih prije. U skladu s ovom temeljnom tvrdnjom, on je svoju knjigu odredio kao ponavljanje i detaljno objašnjenje onoga što su već bili naučeni proroci prije njega: Knjiga, čiji su stihovi detaljno objašnjeni ; - Kur'an na arapskom, za ljude koji razumiju (sura 41: 3 Jusuf Ali) Ovaj Kur'an nije takav koji može proizvesti drugi osim Boga; naprotiv, to je potvrda (otkrivenja) koja su prošla prije nje, i potpunije objašnjenje Knjige - u što nema sumnje - od Gospodara svjetova. (Sura 10:37 Jusuf Ali) U njihovim pričama postoje upute za muškarce obdarene razumijevanjem. To nije izmišljena bajka, već potvrda onoga što je prije toga prošlo, - detaljno izlaganje svih stvari i vodič i milost onima koji vjeruju. (Sura 12: 111 Jusuf Ali) I (zamišljam vas) za dan kada u svakoj naciji podižemo svjedoka protiv svojih ljudi i dovodimo vas (Muhammeda) kao svjedoka protiv njih. I mi vam otkrivamo Sveto pismo kao izlaganje svih stvari , i smjernicu i milost i dobru vijest onima koji su se predali (Allahu). (Sura 16:89 Pickthall) I gle! to je u Svetim pismima starih ljudi . (Sura 26: 196 Pickthall) I prije ovoga, bila je Mojsijeva knjiga kao putokaz i milost: I ova Knjiga to potvrđuje na arapskom jeziku ; opominjati nepravedne i kao radosna vijest onima koji čine dobro. (Sura 46,12 Jusuf Ali) Osoba koja čita samo ove stihove, a nema nikakve informacije o sadržaju cijelog Kur'ana, može pogrešno zaključiti da je Muhammedova knjiga zapravo radila isti posao kao i spisi dani Židovima i kršćanima i pokazala je savršeno slaganje s njima. Međutim, gorka je istina da se knjiga koja je navodno otkrivena Muhammedu prilično razlikuje od Biblije i oblikom i sadržajem do te mjere da neki od njezinih stihova otvoreno poriču i osuđuju neka temeljna biblijska učenja. To pokazuje da je Muhammed govorio o potvrđivanju prethodnih spisa ili bez svijesti o njihovom stvarnom sadržaju ili isključivo radi širenja, dakle bez iskrenosti i integriteta. Usporedba Kur'ana s Biblijom otkriva ne samo činjenicu da se Kur'an u mnogim pogledima ne slaže s Biblijom, već i da su gore navedeni kur'anski stihovi problematični i daleko od istine od Kur'ana an uglavnom ne ponavlja biblijske izvještaje, niti daje njihova detaljna objašnjenja. Ne možemo vjerovati u ove tvrdnje ako ne priznamo da je Muhammed imao na umu neke priče izvučene iz židovskih i kršćanskih apokrifnih spisa, koji nikada nisu postali dio Biblije. Druga je mogućnost da je cijela ideja ponavljanja bila povezana s pojavom izvještaja koji se javljaju u Kur'anu u različitim poglavljima i u nešto drugačijim oblicima. Prirodno, nesklad između Muhammedovih izjava i sadržaja Biblije u pogledu održavanja i ponavljanja biblijskih priča učvršćuje se kad shvatimo da nekim glavnim pripovijestima, pa čak i biblijskim knjigama nije bilo mjesta u Muhamedovom spisu. Ovaj nedostatak može biti vezan za Muhammedovo neznanje ili za njegovo namjerno propuštanje takvih izvještaja iz nekih razloga, a konačna riječ i odluka samo je on.1 Proces propusta prvenstveno se odnosio na Muhamedovo i / ili njegovo prepisivačevo netočno znanje o Bibliji. Ovaj se problem Kur'ana iznenađujuće pogoršavao kad god su Muhammed i / ili njegov pisar pokušali u tekst prisiliti neke povijesne kompresije . Oni su nastali zbrkom nekih figura i / ili incidenata i odgovarajućom asimilacijom jedne na drugu na temelju nekih tematskih sličnosti / analogija / paralelizama. Na primjer, autor Kur'ana napravio je grubu povijesnu grešku kad je slučajno asimilirao Mirjam iz Starog zavjeta s Isusovom majkom Marijomidentificirajući potonje (Sura 3:34, Sura 66:12, Sura 19:28) kao prvo (1. Ljetopisa 6: 3, Izlazak 15:20). U nekim slučajevima povijesne kompresije koje je izvršio autor Kur'ana bile su zamršenije prirode i sadržavale su niz zabuna. Islamska verzija priče kralja Saula u suri 2: 246-252 sjajan je primjer koji ilustrira propust biblijske ličnosti Gideona, pogrešno pripisivanje testa koji je on proveo kralju Saulu, slučajno uključivanje Golijata i Filistejaca u prvu pripovijest o bitci kralja Saula ( * ). Među povijesnim kompresijama svojstvenim Muhammedovoj knjizi izostavljanje Esterove i Mordokajeve priče (Knjiga o Esteri u Starom zavjetu) i priče o Babilonskoj kuli (Postanak 11: 1-9) imaju jedinstveno mjesto i zahtijevaju duboku analizu kao povezani su s vjerojatno najbizarnijim i najšokantnijim oblikom povijesne kompresije u cijelom Kur'anu: Hamanovo proglašenje faraonovim vezirom i njegova povezanost s izgradnjom uzvišene zgrade koja podsjeća na jednu od biblijskih babilonskih kula: Utvrditi im čvrsto mjesto u zemlji i pokazati faraonu, Hamanu i njihovim domaćinima njihove ruke, upravo protiv kojih su preduzimali mjere opreza. (Sura 28: 6 Jusuf Ali) Faraon je rekao: "O poglavice! Ne znam za vas nikog drugog osim sebe samoga: zato, o Haman ! Osvijetli me (peć za pečenje cigle) od gline i sagradi mi uzvišenu palaču da se uzdignem do boga Mojsijev : ali što se mene tiče, mislim da je (Mojsije) lažov! " (Sura 28:38 Jusuf Ali) Očito je Muhamed zaista vjerovao da je faraonov vezir imenovan Haman i da je faraon tražio od Hamana da sagradi visoku kulu u svojoj želji da izazove i izruguje Mojsijevu Bogu. Suprotno tome, židovski spisi, za koje je Muhammad tvrdio da ih potvrđuju i smatraju vodičem jednakim Kur'anu (Sura 28:49), učili su da je Haman bio vezir perzijskog kralja Ahasvera u vrijeme deportacije Židova te da se incident povezan s Babilonskom kulom dogodio u generaciji koja je naslijedila Noaha i potopu. Ukratko, Muhamedovo neadekvatno poznavanje Biblije najvjerojatnije je bilo povezano s njegovim brzopletim zaključcima i učinilo je da njegova knjiga proturječi Bibliji prvenstveno u smislu kronologije lika (Haman) i incidenta (izgradnja uzvišene kule za dosezanje i izazivanje Boga ). Prirodno, neki moderni islamski komentatori i revni branitelji Kur'ana bili su duboko zabrinuti zbog ovih povijesnih grešaka i utrkivali su se da stvore patetičan niz laži koji su kasnije sačinjavali velikog Hamanovog podvala . Njihovi napori da natjeraju Hamana u drevnu egipatsku povijest bili su uglavnom povezani s takozvanim nedavnim otkrićem riječi slične imenu Haman u nekim povijesnim spisima koji se tiču kamenara u Egiptu u vrijeme egzodusa. Temeljitim i nevjerojatnim projektom Jochen Katz razotkrio je ovaj pokojni Hamanov mit i razotkrio očaj i nepoštenje njegovih tvorca. Esther i Mordokaj, dva vodeća lika u biblijskoj priči koja prepričavaju Hamanovo neprijateljstvo prema židovskoj rasi i njegovi planovi za njihovo istrebljenje, s druge strane, nisu bili te sreće kao Haman da se probije u Muhamedovu knjigu, jer ih je pisac izostavio Kur'ana, koji zlom Hamanu nije samo odobrio putovanje kroz vrijeme, već i promociju u drevnom Egiptu, uz čast svjedočenja Mojsija i Izlaska. To nas dovodi do pitanja zašto je Muhammad i / ili njegov pisar izostavio Esterinu priču i vratio Hamana u prošlost u Mojsijevo doba i ubacio ga u račun faraonovog neprijateljstva prema Mojsiju i židovskom narodu? Slično tome, koji su čudni razlozi potaknuli Muhameda da tematski poveže faraona i Hamana s Babilonskom kulom u Knjizi Postanka? Je li jednostavno znao da su dvojica protagonista u Knjizi o Esteri imala babilonska imena ( Mordokaj i Estera )2 i slobodno ih povežite s Babilonskom kulom na temelju fonološke veze s Babilonom ? U prvom dijelu ovog projekta potražit ću odgovore na pitanje zašto Esteri i Mardoheju nije dopušten ulazak u Kur'an, dok ću u drugom analizirati temu Kule babilonske u Kur'anu i njezino pogrešno pripisivanje Faraon zajedno s Hamanom. Knjiga o Esteri u židovskom spisu Knjiga o Esteri odnosi se na priču o herojskom Mardoheju i njegovoj nećakinji Esteri, koji su bili među Židovima koji su bili deportirani u Babilon u doba Jehonije. Esther i Mordokaj živjeli su u Perzijskom carstvu oko 485. pr. Kr., Što se može zaključiti iz identifikacije kralja Ahasvera u hebrejskom tekstu kao Kserks I (485.-465. Pr. Kr.).3 Iako je ovaj biblijski i nadahnuti izvještaj imao dva protagonista (Esther i njezinu rodbinu Mordokaj), ime je dobio po Esther najvjerojatnije zato što je Esther bila glavna figura čijim su naporima Židovi koji su živjeli u Perzijskom carstvu spašeni od genocida. Priča je započela kada se perzijski kralj odlučio razvesti od svoje supruge zbog njene drskosti u javnosti i zamijeniti je novom kraljicom. Tijekom ovog postupka odabira Esther je postala jedna od kandidatkinja, koja se smatrala podobnom za ulazak u kraljevsku palaču. U isto vrijeme čovjek po imenu Haman Agagit, Amalekita podrijetlom, kako je naznačeno njegovim imenovanjem, vinuo se u moć i postao vezir kralja Ahasvera. Njegovo neprijateljstvo prema Mordokaju, koji je često odlazio na vrata kraljevog dvora i djelovao kao glavni Esterin savjetnik i zaštitnik, pretvorilo ga je u antagonista priče. Podrijetlo Hamanovog žestokog neprijateljstva prema Mordokaju, a kasnije i prema njemu prema svim Židovima, najvjerojatnije nije bilo samo teološko (Mordokaj se nije htio pokloniti Hamanu), već i rasne naravi. Haman, koji je i sam potomak Amalečana, želio je zapaliti staro neprijateljstvo i suparništvo između Amalečana i Izraelaca. Hamanove zle zavjere da istrijebi sve Židove otkrio je Mordokaj, koji je kasnije obavijestio Esther da poduzme akciju jer je već stekla kraljevu naklonost. Hamanova je nestrpljivost da se riješi svih Židova koji žive u Perziji bila toliko jaka da se pomno pripremio za svoje ideale i bacio ždrijeb kako bi odredio točan datum kada će biti izvršeno iskorjenjivanje židovske rase. Međutim, kraljica Esther uspjela je spriječiti zle Hamanove spletke i kraljevu ljubav prema njezinoj uvrnutoj Hamanovoj sreći odjednom, promijenivši Hamana iz lovca u lov. Slijedom toga, Haman je obješen zajedno sa svojim sinovima na vješala koja je podigao za Mardoheja. Slično tome, Mordokaj je dobio Hamanovo mjesto u upravi. Estherina priča sadržavala je još jedan obrat koji se odnosio na datum planiranog pokolja: Na isti dan koji je bio predviđen za njihovo ubojstvo, Židovi su se trebali obraniti i osvetiti svima koji su nad njima htjeli izvršiti genocid. Dan ždrijeba, Purim , kako ga zovu na hebrejskom, također je za Židove postao dan radosti i slavlja koji ih je podsjetio na Božju spasonosnu milost. Međutim, u islamskim spisima ne možemo pronaći bilo kakvu referencu ni na Esteru niti na Mardoheja, niti na njihovu priču, izuzimajući Hamanov neugodan i neprecizan premještaj iz razdoblja nakon deportacije u Mojsijevo vrijeme i njegovu naknadnu pojavu kao faraonov vezir. Stoga neće biti pogrešno napraviti usporedbu i zaključiti da je Haman u Kur'anu predstavio ideju preokreta u kronologiji povijesnih incidenata u oštroj suprotnosti od uvijanja u sreći zlog čovjeka u Bibliji . Mogući razlozi u osnovi izostavljanja Esterine priče iz Kur'ana Prvo, mora se jasno staviti do znanja da Esterina priča nije jedina pripovijest koja se nalazi u Bibliji, ali nedostaje Muhamedovoj knjizi. Ipak, ono što izostavljanje ove priče čini neobičnim i vrijednim analize jest ponovna pojava njezinog antagonista (Haman) u sličnim, ali kronološki odvojenim i udaljenim incidentima: Mojsijevo usvajanje i kasnije faraonovo sučeljavanje.4 Prije ispitivanja i raspravljanja o svim kur'anskim ajetima u kojima se pojavljuje ime Haman, potrebno je procijeniti mogućnosti na kojima se temelji izuzeće Esterine priče od strane pisca Kur'ana. Takozvani svjetovni sadržaj Esterove priče Činjenica da se riječ "Bog" ne pojavljuje u trenutnoj hebrejskoj verziji Knjige o Esteri primarni je argument u korist tvrdnje da je ova posebna povijesna pripovijest u Bibliji sekularne naravi. Nije iznenađujuće što neki muslimanski znanstvenici iznose istu kritiku pokušavajući baciti sumnju u kanoničnost i povijesnu autentičnost Esterine priče.5 Naravno, takvi napadi muslimanskih učenjaka koji ciljaju na povijesnu kanoničnost Knjige o Esteri proizlaze iz njihovog neprijateljstva prema ovoj knjizi kao reakcije na povijesnu grešku u vezi s Hamanovim identitetom u njihovom Kur'anu. U jednom trenutku nije nevjerojatno pretpostaviti ili pretpostaviti da je autor Kur'ana, zbog njegove navodne svjetovne naravi, možda izostavio biblijsku pripovijest o Esteri i Mardoheju. Međutim, odsutnost izričitog pozivanja na Boga barem u hebrejskom tekstu nije dovoljna da ovu temeljno povijesnu knjigu učini svjetovnom, jer Mordekaj očito implicira moguću božansku intervenciju u tijeku događaja, koji u svom zvuči sigurnije i pouzdanije. upute Esteri: „Ako u ovo vrijeme budete šutjeli, oslobađanje i zaštita Židova pojavit će se iz drugog izvora, dok vi i kućanstvo vašeg oca propadate“ (Estera 4:14). Drugo, kao odgovor na Mardoheja, Estera potiče sve Židove u gradu Suzi da imaju strogi post tri dana i tri noći, što očito dodaje teološki motiv u povijesnu priču jer je post vrsta štovanja koje se prakticira da bi se steklo naklonost božja.6 Treće, Knjiga o Esteri u Septuaginti , grčki prijevod hebrejske Biblije, sadrži neke dodatne dijelove koji pojačavaju vjerski element priče otvorenim i čestim pozivanjima na Boga. U grčkom tekstu između četvrtog i petog poglavlja hebrejskog teksta javljaju se usrdne molitve Mardoheja i Estere za njihovo izbavljenje ( * ). Čak i kraljevo pismo kojim Židovima daje pravo da se brane vrlo dobro govori o židovskoj rasi na teološkom jeziku: „Ali otkrivamo da Židovi, koje je najgrozniji od ljudi odveo u uništenje, nisu zlonamjernici, već žive po najskromnijim zakonima i jesu sinovi živoga Boga, najviših i najmoćnijih, koji drži kraljevstvo, kako nama tako i našim precima, u izvrsnom redu. " i židovsku pobjedu izravno pripisuje Božjoj snazi: "Jer na mjestu uništenja odabrane rase, Svemogući Bog im je podario ovo [vrijeme] radosti". ( Izvor ) Imajući na umu činjenicu da je Muhammed svoje nejasno i neadekvatno znanje o hebrejskoj Bibliji spojio s tradicionalnim, ali nebiblijskim komentarima židovstva, presudno je provjeriti takve dokumente po pitanju navodne Esterine nereligiozne šminke. Takva provjera otkriva da talmudski komentari Knjige o Esteri sadrže i neke dodatne elemente i narative koji dijelom ponavljaju učenja dana u Septuaginti i približavaju Esterinu priču Izlasku pojačanom uporabom religiozne terminologije ( * ). Pa ipak, čak i da Septuaginta nije imala te dodatne odjeljke, a hebrejskoj verziji Estere nedostajalo je i malo vjerskih implikacija i ako bi stoga bilo pošteno identificirati Estherinu priču kao čisti primjer svjetovne literature u Bibliji, ne bi logično slijedilo da ova bi osobenost pripovijesti prisilila Muhammeda da je odbaci ili spriječi da je posudi. Da je doista odlučio posuditi ovu određenu priču, ništa ga neće spriječiti da je iznova slika u teološke boje i da joj koristi u svojoj vjerskoj propagandi. Oduševio se čak i dodavanjem vjerskih elemenata u dijelom povijesne pripovijesti o Bibliji jer svjedočimo da je Salomonovu priču preuzeo iz Biblije (1. Kraljevima 10,1-13), kombinirao je sa Salomonovom basnom u Talmudu i na kraju odredio Salomona kao IslamskeKralj koji je pokušao ispraviti vjeru kraljičina poganskog naroda (Sura 27:24) prisiljavajući ih na obraćenje (Sura 27:31, 34). Slično tome, nije čudo što je u Muhammedovom umu Aleksandar Veliki, istaknuta povijesna ličnost za koju se zna da je povezana s mnogoboštvom, predstavio muslimanskog vođu velike moći (Sura 18: 83-84) koji je postao Allahov agent i koji je bio dano čak pravo izbora da li će kazniti ili nagraditi ljude svijeta (Sura 18:86). Ukratko, ogromna količina političkih ili povijesnih motiva u naraciji, za razliku od oskudice vjerskih tema i pojmova, nije ni najmanje smetala Muhammedu budući da je imao čarobni štapić koji je čak i neke bezbožne ratnike i vođe pretvorio u blažene glasnike Allahovih političkih religija. Zbog toga nije vjerojatno zaključiti da je namjerno odbacio Esterinu priču jer ga je smatrao previše političkim i manje teološkim za svoju novu knjigu. Imena i značenja i Purim Čak i brza usporedba Biblije s Kur'anom pokazuje da ovaj potonji zbunjujuće šuti na određena imena, njihovo značenje i podrijetlo te njihov značaj. Čin pripisivanja imena ljudima, mjestima, pa čak i festivalima izvanredna je značajka biblijskih pripovijesti. Na primjer, nadahnuti autor hebrejske Biblije bio je revan dajući ime Adamove žene zajedno s njegovim značenjem (Postanak 3:20). Slično je objasnio kako i zašto su određeni ljudi i mjesta dobili novo ime.7 Neki su festivali također posebno imenovani prema značajnim incidentima ili srodnim terminima. Primjerice, glavni židovski festival koji obilježava i slavi izraelski izlazak iz Egipta naziva se Pasha, jer je u to vrijeme Gospodin udario sve prvorođene Egipćane i prešao preko njih , odnosno poštedio prvorođene Izraelce (Izlazak 12: 11-12) ( * ). Iznad svega, Bog jeMojsijuočitovao svoje sveto ime u gorućem grmu (Izlazak 3:14) i zapovjedio Izraelu da ga ne zloupotrebljava (Izlazak 20: 7). S druge strane, autora Kur'ana imena i njihova značenja nikako nisu zanimala. Bez obzira koliko puta ponovio priču o Postanku i govorio o Adamovoj ženi, nikada joj nije pripisao ime. Činilo se da nije potpuno svjestan imena Abram i njegove razlike od imena Abraham , pogrešno pretpostavljajući da je Abraham posjedovao jedno te isto ime čak i prije svog poziva i odabira za obećanja ( * ). Opet se nije potrudio dati etimološko porijeklo nekolicine imena mjesta spomenutih u Kur'anu. Djelovao je neupućen čak ni o židovskom festivalu nazvanom Pesach (Pasha), ne referirajući se ni na jednu pripovijest s ciljem objašnjenja porijekla i značenja festivala ili proslave. Prikazivanje rođenja židovskog festivala nazvanog Purim jedna je od glavnih funkcija Esterove priče u Bibliji. Doznajemo da je ovaj nezaboravni festival dobio ime po ždrijebima koje je Haman odredio za datum pokolja. Nakon Hamanove smrti i židovskog trijumfa nad njihovim protivnicima koji su ih željeli istrijebiti, svi Židovi su zamoljeni da se prisjete ovog događaja i proslave Lotovski praznik ( Purim ) kako bi njegovali Božju milost i pomoć u vrijeme nevolje: Iz tog su razloga današnji nazivi Purim, prema imenu pur. Stoga su zbog izvještaja u ovom pismu i onoga s čime su se suočili u vezi s tim i onoga što im se dogodilo, Židovi utvrdili kao obvezujuće za sebe, svoje potomke i sve koji su se pridružili njihovoj četi da ova dva dana trebaju promatrati bez neuspjeh, baš onako kako je napisano i u odgovarajuće vrijeme na godišnjoj osnovi. Ovi dani trebali su se pamtiti i slaviti u svakoj generaciji, u svakoj obitelji, svakoj provinciji i svakom gradu. Židovi nisu smjeli propustiti poštovati ove dane Purima; sjećanje na njih nije trebalo prestati među njihovim potomcima. (Estera 9: 26-28 NET Biblija) Ovaj izvještaj naglašava veze između Knjige o Esteri i židovskog festivala Purim , dajući nam trag o mogućim razlozima Esterinog propusta iz Muhamedovog spisa. Budući da je Muhammed jedva imao interesa za imena i njihova značenja i bio je potpuno ravnodušan prema židovskim festivalima, očita povezanost između Esterine priče i institucije Pirimskog blagdana bila je najvjerojatnije jedan od čimbenika koji ga je potaknuo da Mardoheja i Ester ostavi izvan Kur'an. U usporedbi s prvom gore spomenutom mogućnošću, ovaj konkretni argument vezan uz upotrebu imena u islamskim spisima zapravo zvuči jače. Mjesto radnje Esterove priče Ipak se možemo sjetiti još jednog razloga koji je možda spriječio Esterovo uključivanje u Muhammedovu verziju Biblije. Vremenske i prostorne značajke Knjige o Esteri mogle su igrati značajniju ulogu u Muhammedovom oklijevanju da je prihvati. Prema detaljima danim u Bibliji, Estera i Mardohej živjeli su u Perziji, a ne u Izraelu, a bili su pripadnici tamošnje židovske dijaspore kao rezultat židovskog progonstva provedenog u vrijeme kralja Jeconiah: Sad se slučajno našao jedan Židov u tvrđavi Suza koja se zvala Mordokaj. Bio je sin Jaira, sina Šimeja, sina Kisa, Benjaminovca, koji je odveden u progonstvo iz Jeruzalema sa zarobljenicima koji su provedeni u progonstvo s judejskim kraljem Jeconiahom, kojeg je babilonski kralj Nabukodonozor u progonstvo. (Estera 2: 5–6) (Prema židovskim legendama, Mordokaj nije rođen u progonstvu: Mordokaj je pripadao najvišoj jeruzalemskoj aristokraciji, bio je kraljevske krvi i deportiran je u Babilon zajedno s kraljem Jekonijom , od Nabukodonozora, koji je u to vrijeme progonio samo velikane zemlje. Kasnije se vratio u Palestinu, ali je ostao samo neko vrijeme. Više je volio živjeti u dijaspori i paziti na obrazovanje Estere. Kad su Kir i Darij zarobili Babilon, Mordokaj, Danijel,a židovska zajednica osvojenog grada pratila je kralja Kira do Sušana, gdje je Mordokaj osnovao svoju akademiju. (Izvor ) Tako su Esther i Mordokaj, kao i mnogi drugi Židovi, živjeli izvan svoje domovine Izrael u vrijeme progonstva kada je Haman Agigit prijetio životima svih Židova u Perzijskom kraljevstvu. Ukratko, ova je priča pripadala vremenu tuge i očaja jer su Židovi nedostajali svojoj zemlji i morali su živjeti pod poganskom vladavinom. Ovi posebni uvjeti čine Estherinu priču privlačnijom i simpatičnijom uz pomoć kontrasta koji se javljaju između tmurnog početka i svijetlog završetka pripovijesti. Bog je intervenirao kako bi spasio svoj narod čak i kad je Hram bio srušen, a Židovi se gotovo nisu nadali preživjeti u slučaju teške prijetnje koju je predstavljao Haman. Zapanjujuće je da je autor Kur'ana pružio nula informacija o tome što su djeca Izraela doživjela za vrijeme ili nakon progonstva. Štoviše, iako se mnogi biblijski izvještaji tiču deportacije Izraela i uče da su mnogi proroci propovijedali kako bi oživjeli i ohrabrili stradale Židove, Kur'an šuti o tim pitanjima, osim davanja kratkog i nejasnog opisa vojski koje napadaju Izrael i pustoše židovske Hram: I dali smo (Jasno) upozorenje djeci Izraelovoj u Knjizi da će dva puta činiti nevolje na zemlji i biti ushićeni silnom arogancijom (i dva puta će biti kažnjeni)! Kad se dogodilo prvo upozorenje, poslali smo protiv vas naše sluge predane strašnom ratovanju: ušli su u najdublje dijelove vaših domova; i to je bilo upozorenje (potpuno) ispunjeno. Tada smo vam dali Povratak kao protiv njih: dali smo vam povećanje resursa i sinova i učinili vas brojnijim u ljudskoj moći. Ako ste učinili dobro, učinili ste dobro za sebe; ako ste učinili zlo, (učinili ste) protiv sebe. Pa kad se dogodilo drugo od upozorenja, (dopustili smo vašim neprijateljima) da vam unakaze lica i uđu u vaš hram onako kako su prije u njega ušli i uništenjem posjete sve što je palo u njihovu moć.Može biti da vam Gospodar (još) ukaže milost; ali ako se vratite (svojim grijesima), mi ćemo se vratiti (Našim kaznama): I učinili smo Džehennem zatvorom za one koji odbacuju (svu vjeru). (Sura 17: 4-8 Jusuf Ali)8 Očito je da ovaj izvještaj govori o dvije korupcije koju su učinila djeca Izraela i njihovoj kasnijoj kazni. Iako se navodi skrnavljenje i uništavanje Hrama (mjesta štovanja), u ovom tekstu nema ničega što bi impliciralo židovsko progonstvo. Osim toga, neadekvatna količina podataka u ovim stihovima prisiljava muslimanske učenjake da stvaraju kontradiktorne interpretacije s obzirom na vrijeme i vrstu dviju korupcija koje je radio izraelski narod. Ogorčen, Ibn Kathir je odustao i priznao da objašnjenja muslimanskih učenjaka pokazuju varijacije. Nije iznenađujuće što je ovaj nezadovoljavajući podatak u Kur'anu vezao uz Allahovu nesklonost otkrivanju detalja ( * ). Slično tome, Kur'an ne govori ništa o razdoblju između Salomona i Isusa, posebno o mračnom dobu kroz koje je izraelski narod prošao nakon podjele zemlje među Salomonovim sinovima. Iako se spominju neki proroci, oni su neobično odvojeni od Izraela. Na primjer, Jonahina je priča u nekoliko poglavlja, ali čak ni u najdužem i najorganiziranijem obliku priče nije dato objašnjenje za Jonaino odbijanje da izvrši svoju proročku misiju i za bijeg na natovareni brod (Sura 37 : 139-148). Ilija , jedan od najvećih izraelskih proroka koji je živio nakon Salomona, ponovno je neobično odvojen od djece Izraela u Kur'anu. Njegova se priča pojavljuje samo u jednom poglavlju, a čitatelj je lišen osnovnih podataka o vremenu i mjestu svoje misije. Kaže se da je Ilija poslan svom narodu, premda se o njemu ne govori ništa osim tvrdnje da su štovali Baala (Sura 37: 125). Slijedom toga, nemoguće je zaključiti iz nedovoljnih podataka o Kur'anovoj Ilijinoj pripadnosti Izraelu i znati o danima njegove proročke službe.9 Ovi primjeri pokazuju Muhamedovu tendenciju da šuti o razdoblju nakon fragmentacije Izraela nakon Salomona, kao i o detaljima židovskog protjerivanja u Babilon. Kad Kur'an gledamo u svjetlu ove činjenice i posebnosti, čini se da nema ničeg neobičnog u Muhammedovom odbijanju da usvoji Esterinu priču iz Biblije, onakvoj koja se dogodila nakon Salomonove vladavine i u uskoj povezanosti sa židovskim progonstvom, koji pripada do razdoblja za koje Muhamed nije mario. Također je vrijedno napomenuti da je Muhammed uglavnom odnosio priče koje su bile povezane s prorocima , ali u Esterovoj priči nema proroka. Štoviše, to je priča o Bogu koji je spasio Židove u progonstvu. Muhammad nije bio u previše dobrim odnosima sa Židovima i možda mu se nije svidjela pomisao da je Bog I dalje štitio Židove čak i nakon što ih je sam poslao u egzil kao kaznu za njihove grijehe. Tendencija asimilacije Snažniji motiv koji je možda doveo do izostavljanja Esterine priče iz Kur'ana bio je Muhamedov prepoznatljivi talent u asimiliranju tematski analognih i relevantnih ličnosti i / ili incidenata. Iako je rijetko hodao drugim krajnjim dijelom ove sklonosti izmišljajući pretjerane i nepotrebne paralelizme, činilo se da ga je oduševilo raditi više narativa slične vrste u jedan jedini račun. Nepotrebno je reći da je ova tendencija asimilacije, koja je predstavljala obilježje Kur'ana, išla ruku pod ruku s Muhammedovim pogreškama i nesporazumima. Primjerice, dok je govorio o Izraelovom lutanju pustinjom nakon Izlaska, smislio je sljedeći stih: I sjeti se da se Mojsije molio za vodu za svoj narod; Rekli smo: "Udari palicom o stijenu." Zatim je poteklo odatle iz dvanaest izvora . Svaka je skupina znala svoje mjesto za vodu. Dakle, jedite i pijte opskrbu koju je Bog pružio, a ne činite zla ni nevolja na (licu zemlje). (Sura 2:60 Jusuf Ali) Naravno, netko tko je dobro upućen u Bibliju može lako shvatiti da je gornji Kur'anski ajet nastao kombinacijom dva različita, ali slična ajeta u Starom zavjetu: Ja ću stajati pred vama tamo na stijeni na Horebu, a vi ćete udariti o stijenu i iz nje će izvirati voda da ljudi mogu piti . A Mojsije je to učinio očigledno izraelskim starješinama. (Izlazak 17: 6) Potom su došli u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora vode i sedamdeset palmi, i utaborili su se tamo kraj vode. (Izlazak 15:27) Očito je ono što je nagnalo autora sure 2:60 da tvrdi da je točno dvanaest izvora niklo kad je Mojsije udario u stijenu u pustinji referenca na dvanaest izvora vode u Elimu u Izl 15:27. Iako je broj bunara u ovom biblijskom stihu najvjerojatnije imao simboličku vezu s dvanaest Izraelske djece (plemena),10 zapovijed da se udari o stijenu očito je Mojsije dan drugom prilikom. Nije ni čudo što autor Kur'ana nije govorio o različitim utaborištima Izraelaca tijekom njihova putovanja u pustinji i nije iznosio izvještaj o gorkoj vodi u Mari (Izlazak 15: 22-26). Nešto je gore bilo što sklonost ovakvim asimilacijama nije samo učinila Kur'an nespojivim s Torom, već je i spriječila Muhammeda da prepozna simboličke veze između Starog zavjeta i Novog. Slijedom toga, nikad nije bio upoznat s pojmom tipologije i osnovnim kršćanskim učenjem da su neki događaji predviđeni i nagoviješteni u Tori našli ispunjenje u Kristu i zabilježeni u Evanđeljima. Iako Muhammad vjerojatno nije imao pristup kanonskim evanđeljima, njegovo grubo neznanje o tom pitanju očito je i u njegovom bavljenju apokrifnim kršćanskim spisima koje je koristio. Da bi ilustrirao, prekinuo je tipološku vezu između pojedinosti o čudesnom opskrbi urmom i vodom za Mariju u pustinji,koje je očito usvojio iz nekanonskog dječjeg evanđelja Pseudo-Mateja (20. poglavlje) i onog iz logora Izraelaca u Elimu (Izlazak 15:27).11 Budući da autor sure 19 nije izjavio da je Marija u pustinji opskrbljena datuljama i slatkom vodom na putu u Egipat i nije ponovio Izlazak 15:27 iz Tore, to je za čitatelja Kur'ana postalo nevjerojatno kako bi se otkrila latentna tipološka veza između ova dva incidenta. Pobliža analiza asimilacija koje je autor Kur'ana primijenio na paralelne, ali izvorno višestruke incidente, pokazuje da je ta čudna sklonost donekle išla paralelno s Muhammedovom averzijom i neznanjem u razdoblju nakon progonstva. Židovi. Zbog toga se, kad se upoznao s dvije pripovijesti i vidio da jedna od njih funkcionira kao paralela drugoj u postsalomonovskom razdoblju židovske povijesti, nije oklijevao potonju pripovijest asimilirati s prvom pripisujući je razdoblje patrijarha ili barem u Mojsijevo vrijeme. Primjerice, zanemario je i izostavio priču o troje mladih koji su bačeni u peć u plamenovima, ali su čudom spašeni i izašli neozlijeđeni u vrijeme kralja Nabukodonozora (Danijel 3: 1-27). Umjesto toga,sličan je incident pripisao patrijarhu Abrahamu (Sura 21: 62-68) uz pomoć slučajno proizvedene legende u Talmudu (* ). Dakle, on Abrahama nije predstavio samo analognijem sebi u smislu monoteističkog vjernika kojem prijete neprijateljski raspoloženi pogani, već je u svojoj knjizi uspio održati temu čudesnog otkupljenja od vatre idolopoklonika, ne osvrćući se na razdoblje Židovsko progonstvo. Esterova priča i njezine paralele Budući da je Esterina priča djelomično bila slična nekim prethodnim izvještajima u Tori na temelju nekoliko glavnih elemenata, autor Kur'ana pribjegao je mehanizmu asimilacije kako bi izbjegao pozivanje na događaje koji su se događali između Salomona razdoblje i Isusovo rođenje. Nije iznenađujuće da je Haman mogao lako prenijeti iz Knjige o Esteri u razdoblje Izlaska jer je ono što je Haman planirao i nije učinio židovskim zarobljenicima u Perziji bilo izuzetno slično onome što je faraon pokušao i nije učinio djeci Izraela u Egipat. U oba izvješća imamo protivnika koji ima administrativnu moć i mrzi Izraelce do te mjere da ih pokušava pokoliti. Kao rezultat,moguće je reći da pisac Kur'ana nije imao poteškoća prenijeti Hamana kao vezira iz Esterine priče ravno u priču o Izlasku u vrijeme Mojsijeva rođenja i o faraonovoj zapovijedi u vezi s pokoljem novorođenih Izraelski muškarci (sura 28: 4-9 usporedi s Izlaskom 1: 15-16, 22; 2: 1-10). Uz tematsku povezanost s pričom o Izlasku, cjelokupna tema priče u Esteri ima i nevjerojatne sličnosti s naracijom koja se odnosi na Josipovu prisilnu migraciju u stranu zemlju (Egipat) zbog neprijateljstva njegove braće, problema s kojima se suočio. doživio daleko od svog doma, svog iznenadnog preokreta sreće i povezanog uzvišenja u egipatskoj upravi (Postanak 37-47). U tom se pogledu Mordokaj može usporediti s Josipom: bio je stranac u poganskoj zemlji (Estera 2: 5-7), iskusio je nevolje zbog Hamanovog neprijateljstva (Estera 3: 5-6) i njegovog iznenadnog preokreta bogatstva njemu izvrstan položaj u perzijskoj upravi (Estera 10: 1-3). Poput Josipa, Mordokaj je iz svoje borbe izašao kao pobjednik. Ako uđemo u detalje, vidimo da je način uzdizanja Mordokaja u Perziji također bio dijelom analogan načinu Josipovog promaknuća u Egiptu. Kako je Josip stekao slavu i značaj uz pomoć svog poznanstva s dva faraonova službenika u zatvoru (Postanak 40: 1-23), Perzijski je kralj Mordoka upoznao i počastio ga jer je otkrio zavjeru o atentatu na dva kraljeva eunuha (Estera 2: 21-23). Štoviše, kako je faraonov službenik zaboravio na Josipa, a Josip je zato ostao u zatvoru sve dok faraon nije usnio san (1. Mojsijeva 40:23; 41: 1-14), činjenica da je Mordokaj spasio život kralja Ahasvera otkrivanjem zavjere njegovih eunuha bila je ne pamti se sve dok kralj Ahasver jedne noći nije odlučio provjeriti kronike i otkrio Mardohejevu službu (Estera 6: 1-10). Drugim riječima,Josip je bio počašćen i unaprijeđen kad je faraon sanjao san, dok je Mordokaj bio počašćen i unaprijeđen kad kralj Ahasver nije mogao spavati i želio je vidjeti dnevne kronike. To je bio prirodni kontrast, jer ono što je Josipa učinilo prevažnim bila je njegova sposobnost tumačenja snova. Međutim, grčka verzija hebrejske Biblije (Septuaginte) otkriva još jednu zamršenu sličnost između Josipa i Mordokaja na temelju tumačenja snova: prema izvještaju koji se dogodio samo u Septuaginti, Mordokaj je sanjao san koji je predvidio opasnost koja očekuje Židove u Perziji , borba između Hamana i njega samog, i naknadni židovski trijumf: Sad je bio od broja zarobljenika, koje je babilonski kralj Nabuchodonosor odveo iz Jeruzalema s Judom, kraljem Jehonijom: I to je bio njegov san: eto, bilo je glasova, galame, grmljavine, potresa i uznemirenja na zemlja. I evo dva velika zmaja izašla su spremna da se bore jedan protiv drugog. I na njihov krik svi su narodi bili potaknuti na borbu protiv naroda pravednika. A to je bio dan tame i opasnosti, nevolje i nevolje i velikog straha na zemlji. A narod pravednika bio je uznemiren bojeći se vlastitog zla i bio je spreman za smrt. I oni zavapiše Bogu: i dok su plakali, mali izvor je izrastao u vrlo veliku rijeku i obilovao je mnogim vodama. Svjetlo i sunce su se uzdigli, a ponizni su se uzdigli i proždirali su slavno.(Estera poglavlje11Septuaginta ) Još zanimljivije, nakon židovskog trijumfa Mardohej je shvatio značenje svoje vizije i objasnio kako je pronašla ispunjenje u stvarima koje su se dogodile Hamanu i Židovima: Tada je Mardohej rekao: " Bog je to učinio." Jer sjećam se sna koji sam vidio o tim stvarima i ništa od toga nije propalo . Mala česma postala je rijeka, i bilo je svjetlosti, sunca i puno vode: ova je rijeka Estera, za koju se kralj oženio i koja je postala kraljicom: A dva zmaja su ja i Aman. A narodi su bili oni koji su se okupili da unište ime Židova: A moj narod je ovaj Izrael, koji je vapio Bogu i bio spašen, jer Gospod je spasio svoj narod, a Gospod nas je izbavio od svih tih zala , a Bog je stvorio znakove i velika čudesa, koja nisu učinili među poganima. (Estera poglavlje 10: 4-9) ( Izvor ) Nije daleko od mogućnosti da je ta posebna sličnost u vezi s Josipovim i Mordokajevim tumačenjem snova utjecala na pisca Kur'ana i motivirala ga da smisli sljedeći ajet: I on postavi svoje roditelje na podijum i oni padnu pred njega ničice, i reče: O moj oče! Ovo je tumačenje mog starog sna . Moj Gospodar je to ostvario i pokazao mi je dobrotu, otkako me izveo iz zatvora i doveo vas iz pustinje nakon što se šejtan sukobio između mene i moje braće. Lo! moj je Gospodar nježan prema kome hoće. On je Znalac, Mudri. (Sura 12: 100 Pickthall) Ovo učenje nedostaje Tori, a neki kritičari Kur'ana smatraju ga suprotnim Josipovom prikazu u Bibliji. Na primjer, u svom opsežnom komentaru na suru 12 s obzirom na gornji ajet EM Wherry je rekao: Ovo je tumačenje . To što je Josip dao ovu izjavu suprotno je Bibliji. Ponosni, samozadovoljni duh koji se ovdje pripisuje Josipu u potpunosti je u skladu s moralom islama, ali je travestija o biblijskom izvještaju o Josipu. ( Izvor ) Pojava ovog detalja u Kur'anu tako jača teoriju da su paralelizmi između Mordokaja i Josipa u židovskoj Bibliji možda nagnali pisca sure 12 da prenese element iz grčke verzije Esterine priče i prilagodi ga Josipu. Osim toga, naglasak na zavjeri Josipove braće na kraju Josipove priče u suri 12 podsjeća nas na referencu na ždrijebove izvučene zavjerom Haman na kraju grčke verzije Esterine priče. U oba spisa povratna informacija smještena je nakon tumačenja njegovog sna junačke figure (Josipove u Kur'anu naspram Mordokajeve u Esteri) i tiče se sheme koju je smislio antagonist (Josipova braća u Kur'anu i Haman u Esteri). Usporediti: Ovo je vijest o Nevidljivom koju mi nadahnjujemo u tebi (Muhammed). Nisi bio prisutan s njima kad su popravili plan i smišljali spletke. (Sura 12: 102 Pickthall) Stoga je načinio dva ždrijeba, jedan za narod Božji, a drugi za sve pogane. I ove dvije ždrijebe došle su u sat, vrijeme i dan suda pred Bogom među svim narodima. (Estera poglavlje 10: 10-11) ( Izvor ) Te neobične veze mogu također objasniti zbunjujuće paralelizme između Josipove i Mojsijeve priče u islamskim spisima. Te su analogije toliko pretjerane da se tvrdi da je Josipa posvojio Potiphar, dok se za osobu koja je usvojila Mojsija tvrdi da je faraonova supruga, a ne kći. Pažljiva analiza ove dvije pripovijesti pokazuje da je glavna tema koja je povezivala Josipove i Mojsijeve priče djelovanje Božje Mudrosti na najtajanstveniji način.12 Slijedom toga, pisac sure 12 tvrdio je da je Josip primljen u mjesto egipatskog kralja usvojenjem jer je to poslužilo Božjim unaprijed određenim planovima da ga uspostavi u zemlji: A onaj iz Egipta koji ga je kupio, rekao je svojoj ženi: Primite ga časno. Možda će nam se pokazati korisnim ili ćemo ga usvojiti kao sina. Tako smo Josipa postavili u zemlju da bismo ga mogli naučiti tumačenju događaja. A Allah je bio pretežan u svojoj karijeri, ali većina čovječanstva ne zna. (Sura 12:21 Pickthall) Slično tome, Moraosa je usvojila faraonova supruga jer je Bog želio uspostaviti Izraelsku djecu u zemlji i kazniti faraona, njihovog glavnog neprijatelja: I željeli smo iskazati naklonost onima koji su potlačeni na zemlji i učiniti ih primjerima i učiniti nasljednicima, utvrditi ih na zemlji i pokazati faraonu i Hamanu i njihovim domaćinima ono čega su se bojali od njih. . ... I uzela ga je obitelj faraona da im postane neprijatelj i tuga, gle! Faraon i Haman i njihovi domaćini uvijek su griješili. (Sura 28: 5-6, 8 Pickthall) Usporedimo li ih s Esterovom pričom u Bibliji, također vidimo da je Mordokaj na sličan način protumačio i Esterin ulaz u palaču kralja Ahasvera ističući mogućnost da je Estera izabrana jer su njezina prisutnost i uloga bili namijenjeni da spriječe Hamana da uništi Židove koji žive u Perzijskom carstvu: Kad je Estherin odgovor prenio Mordokaju, rekao je da Esther vrati ovaj odgovor: „Ne zamišljajte da ćete, jer ste dio kraljevog domaćinstva, biti onaj Židov koji će pobjeći. Ako u ovo vrijeme šutite, oslobađanje i zaštita Židova pojavit će se iz drugog izvora, dok vi i kućanstvo vašeg oca propadate. Moglo bi biti da ste postigli kraljevski status za ovo vrijeme! " (Estera 4: 12-14) Mordokajev savjet Esteri postao je učinkovit i Estera je postala dovoljno hrabra da otkrije svoj identitet radi obrane svoje nacije na štetu vlastitog života. Ovaj motiv čini Esteru ženskim pandanom biblijskog Mojsijea, čiji su napori da zaštiti Izraelce izazvali faraonov bijes i zamalo ga koštali života. S druge strane, Muhammad je vjerojatno bio svjestan tih analogija, ali odlučio je Mordokaja asimilirati u Josipovu, a Esteru u Mojsijevu priču, smatrajući nepotrebnim baviti se tematski sličnim narativima iz razdoblja nakon deportacije Židova u Babilon. Junak i heroina u Mojsijevoj priči Muhammedova neobična verzija Mojsijeve priče ima neke neobične veze s Mordokajevom i Esterinom pričom u Bibliji, što podrazumijeva da je autor Kur'ana uljepšao pripovijetke u suri 28 i suri 40 umetanjem muške i ženske junačke figure u u skladu s Mordokajevim predstavljanjem židovske heroje i Esterinim prikazivanjem židovske heroine. Međutim, usporedba ovih herojskih likova u Bibliji i Kur'anu pokazuje da je proces integracije dviju židovskih figura uključivao iskrivljenje i zamjenu. Prema Bibliji, Mardohej i Estera bili su herojski jer su postali pioniri u spašavanju Božje nacije unatoč Hamanovim spletkama. Iako su živjeli pod poganskom vlašću u Perziji, nisu zaboravili na svoju pripadnost božjoj izabranoj naciji Izrael i riskirali su svoje živote otkrivajući svoj etnički identitet. Muhammad je također usvojio ovu opću temu kada je Hamanu prenio iz Esterine priče i pretvorio ga u faraonovog vezira u suri 28, ali je na nju primijenio dvije glavne i s tim povezane promjene. Prvo, pridavao je veći značaj Mojsijevu spašavanju od njegovih neprijatelja, naime od faraona i Hamana (Sura 28: 8), nego spašavanju Izraelaca od istih zlih likova. U Knjizi o Esteri najvažnije je bilo spašavanje Božje nacije od istrebljenja. Ugroženi su bili životi svih Židova u Perzijskom carstvu. U skladu s tim, Mordokaj i Estera, dvoje Izraelaca, pridonijeli su otkupljenju nacije. Međutim, u Kur'anu su faraon i Haman bili prvenstveno Mojsijevi neprijatelji i dvije herojske figure Kur'ana izašle su na scenu kad je Mojsijev život bio u opasnosti. Tako je tema nacionalnog spašavanja u Knjizi o Esteri zamijenjena spašavanjem pobožne osobe u Kur'anu.13 Drugo, u Muhammedovom umu dvije herojske figure koje su pomogle i spasile Mojsija od opasnosti i smrti usprkos neprijateljstvu Faraona i Hamana nisu bili Židovi, već Egipćani . Ovakva promjena omogućila je Muhammedu da prenese više teološkog smisla Mojsijevoj priči u Kur'anu, jer su dvojica Egipćana podrazumijevani muslimanski vjernici, a ne pogani. Ono što su morali otkriti rizikujući svoj život kad je Mojsije bio u opasnosti, tvrdilo je da je njihova drugačija vjera, a ne etnička pripadnost. Unatoč razlikama koje proizlaze iz Muhamedovog iskrivljenja, dvije junačke figure u Mojsijevoj priči u Kur'anu imale su suštinsku sličnost s Esterom i Mordokajem: svi su, na ovaj ili onaj način, imali pristup kraljevoj palači zbog neke vrste pripadnost ili poznavanje vladara. Budući da je ono što je omogućilo Esther i Mordokaju da spriječe istrebljenje Židova bila njihova prisutnost i uloga u Kraljevskoj palači u Bibliji, dvije egipatske ličnosti su se potrudile spasiti Mojsija od smrti uz pomoć svoje povezanosti s faraonom i prisutnosti u njegova palača. Estera je zamijenila faraonovom suprugom Asijom Nevjerojatni paralelizmi između Josipa i Mojsija natjerali su pisca Kur'ana da pogrešno zaključi da je tema posvojenja bila prisutna u pričama obje figure i da je Mosesa prije usvojila faraonova supruga, a ne kći, jer je Josipa navodno posvojila Egipatski vezir i njegova supruga(usporedite suru 12:21 i suru 28: 9). Ironično je što je ovaj ishitreni i pogrešni zaključak autoru sure 28 olakšao zamjenu Heroine Estere faraonovom suprugom: u oba slučaja prevladavajuća ženska figura uz pomoć svoje prisutnosti i uloge u kraljevskoj palači djelovala je kao spasitelj. Kako je Estera postala supruga perzijskog kralja i spasila svoju naciju od Hamanovih zlih spletki ubojstva, autor Kur'ana tvrdio je da je faraonova supruga predložila posvojenje Mojsija i tako ga spasila od smrti. Još preciznije, Mojsije je odvedena u kraljevsku palaču i spašena od strane faraonove žene kad su ubijena sva muška djeca Izraelaca: I uzela ga je obitelj faraona da im postane neprijatelj i tuga, gle! Faraon i Haman i njihovi domaćini uvijek su griješili. A žena faraonova reče : (Bit će) utjeha i meni i tebi. Ne ubij ga . Možda će nam biti od koristi ili ćemo ga odabrati za sina. A oni nisu opazili. (Sura 28: 8-9 Pickthall) Očito je Mojsijevo spašavanje faraonove žene povezano s faraonovim i Hamanovim zlim djelima. Pojava imena Haman u ovom konkretnom kontekstu podsjeća nas na Esterinu priču i nipošto nije slučajna. Osim toga, proglašenje faraonove supruge heroinom korak je dalje u suri 66:11 s više naglaska na njezinu vjeru i njezinu molitvu za spas od faraona. Islamska tradicija također pripovijeda o njenom mučeništvu, što ponovno veže njezino herojsko ponašanje za njezinu navodno islamsku vjeru ( * ). Ovaj kontrast između Estere i faraonove žene sasvim je prirodan jer Knjiga o Esteri ne identificira kralja Ahasvera kao zlog kralja koji je progonio Židove zbog njihove vjere. Mordokaj je zamijenjen tajanstvenim likom u suri 40 Ako je Esterin ekvivalent u Mojsijevoj priči u Kur'anu faraonova supruga, ispada da je Mordokajev ekvivalent neimenovana muška figura za koju se tvrdi da potječe iz faraonove obitelji i skriva svoju vjeru sve dok faraon ne prijeti da će ubiti Mojsija: A faraon je rekao: "Pustite me da ubijem Mojsija ; i neka pozove svog Gospodara: bojim se da vam ne promijeni vjeru ili ne izazove nered u zemlji." A Mojsije je rekao: "Utječem se svome Gospodaru i vašem Gospodaru od svakog ponosnog koji ne vjeruje u dan računa." A čovjek iz faraonove obitelji, koji je bio vjernik, ali je skrivao svoju vjeru , rekao je: "Hoćete li ubiti čovjeka jer on govori da je moj Gospodin Bog, kad je već došao kod vas s dokazima o svojoj misiji od vašeg Gospodara i ako je lažljivac, na njemu će biti njegova laž; ali ako je čovjek istine, na vas će pasti barem dio onoga što prijeti. Uistinu, Bog ne vodi onoga koji prekrši, lažljivca. ( Sura 40: 26-28 Rodwell) Očito je da ovaj herojski lik riskira i otkriva svoju vjeru samo kad je Mojsijev život u opasnosti. Govor ovog neimenovanog vjernika također je povezan sa surom 40:25, gdje navodno faraon, Haman i Qarun (Korah) traže ubistvo muških Izraelaca: I uistinu, poslali smo Mojsija s našim objavama i jasnim nalogom faraonu, Hamanu i Korahu, ali oni su rekli: Lažni čarobnjak! A kad im je donio Istinu iz naše prisutnosti, rekli su: Ubijte sinove onih koji vjeruju s njim i poštedite njihove žene . No, spletka nevjernika nije ništa drugo nego samo pogreška. (Sura 40: 23-25 Pickthall) Nebiblijski, pogrešan i čudan argument ovdje da su muškarci Izraelske djece naišli na još jednu prijetnju ubojstvom kad je Mojsije bio odrastao čovjek na isti način kao kad je bio dijete (Sura 28: 4) mogao je proizaći iz povezanost Mojsijeve pripovijesti u Kur'anu s Esterinom pričom u Bibliji. U tom slučaju nije nerazumno protumačiti ove stihove kao duplikat sure 28: 4 i 9 uz pomoć reference na Hamana i herojski lik koji pokušava spasiti Mojsijev život. Dakle, autor Kur'ana vjerojatno je mislio da je faraon dva puta planirao provesti genocid nad muškim Izraelcima: prvo, kad je Moses ušao u palaču kao beba i drugo, kad je ušao na isto mjesto kao odrastao čovjek i glasnik. U prvom slučaju Moses je spašen uz pomoć faraonove žene, dakle, ženskog člana faraonove obitelji.U drugom slučaju Mojsije je spašen uz pomoć vjernika, dakle muškog člana faraonove obitelji. Uz to, ovaj neimenovani vjernik djeluje kao mudar čovjek i obraća se i faraonu i njegovom narodu (Egipćanima) dugom propovijedi (Sura 40: 28-35). Tijekom ovog dugog propovijedanja također se poziva na Josipovo razdoblje i identificira ga kao glasnika poslanog u Egipat. Zanimljivo je da je ovo jedino mjesto u Kur'anu gdje je Egipat Mojsijevo vrijeme izričito povezan s Egiptom Josipovog doba: I zaista, Josip vam je donio stare jasne dokaze, ali ipak niste prestali biti u nedoumici u vezi s onim što vam je donio, sve dok niste umrli, rekli ste: Allah neće poslati poslanika za njim . Tako Allah vara onoga koji je rasipnik, sumnjivac. (Sura 40:34 Pickthall) Govor hrabrog vjernika upadljivo prekida faraonov poziv Hamanu: A faraon reče: O Haman! Izgradi mi kulu kojom bih mogao doći do puteva , "Načini i sredstva (dosezanja) nebesa i da se uzdignem do Mojsijeva boga: Ali što se mene tiče, mislim (Mojsije) je lažov! " Tako je u faraonovim očima postalo primamljivo zlo njegovih djela i bio je spriječen na Putu; a faraonova spletka nije dovela do ničega osim pogibije (za njega). (Sura 40: 36-37 Jusuf Ali) Nakon faraonove prkosne izjave i poziva, herojski lik nastavlja propovijedati i formulira svečana upozorenja svom narodu (Sura 40: 38-44). Doista je vrijedno pažnje da u stihovima koji prekidaju ovu dugu propovijed faraon razgovara s Hamanom i želi da on sagradi visoku kulu, jer nas ove reference na Haman podsjećaju na Esterinu priču i omogućuju nam da vidimo latentnu vezu između ove neimenovane figure u Suri 40 i Mordokaj u Knjizi o Esteri. Konačno, autor Kur'ana zaključuje ovu pripovijest tvrdeći da je ovog neimenovanog junaka Bog zaštitio od štete: Tada ga je Bog spasio od (svake) bolesti koju su zacrtali (protiv njega), ali je izgaranje Kazne sa svih strana obuhvatilo narod faraona (sura 40:45 Jusuf Ali) Ovaj određeni stih podsjeća na kontrast između Mordokajeve i sudbine njegovih neprijatelja u Bibliji. Iako je Haman planirao ubiti Mordokaja i čak podigao vješala kako bi ga objesili, i sam je bio obješen zajedno sa svojim sinovima i svi su Mordokajevi protivnici bili osuđeni na propast. Zbunjujuće postoji još jedna neimenovana figura koja se može smatrati dodatnim junakom u kur'anskoj verziji Mojsijeve priče. Taj se čovjek pojavljuje u pripovijesti u suri 28 i funkcionira kao doušnik koji trči do Mojsija s drugog kraja grada i savjetuje mu da pobjegne: I došao je čovjek, trčeći, s najudaljenijeg kraja Grada. Rekao je: "O Mojsije! Poglavice se zajedno savjetuju oko tebe kako bi te ubili; zato se odvedi, jer ti ja iskreno savjetujem ." (Sura 28:20 Jusuf Ali) Očito je da ta određena brojka pomaže Mosesu da zna o odluci Egipćana da ga ubiju i time neizravno spašava njegov život. U Kur'anu se ništa ne govori o identitetu ove osobe, koja se trudi da na najbrži mogući način dođe do Mojsija i obavijesti ga, ali u nekim tradicionalnim komentarima tvrdi se da je on faraonov. Na primjer: A čovjek, koji je bio [jedini] vjernik među faraonovim rodom, došao je s predgrađa grada , žureći se, hodajući bržim putem bržim od njihovog. Rekao je: 'O Mojsije, eto! vijeće faraonovih ljudi zavjerava se i raspravlja o [sredstvima] da vas ubije. Pa odlazi, grad. Zaista, razgovaram s vama u dobroj namjeri ', zahtijevajući da odete. ( Tafsir al-Jalalayn ) Dok je računao vjernike među Egipćanima, Ibn Kathir je također izvijestio da je ovaj čovjek iz faraonove obitelji: Poznato je stajalište da je ovaj vjernik bio Kopt (Egipćanin) iz obitelji Fir`awn . As-Suddi je rekao da je bio rođak (sin ujaka po ocu) Fir`awn-a. I rečeno je da je on taj koji je spašen zajedno s Musaom, a.s. Ibn Jurejj je izvijestio da je Ibn `Abbas, radijallahu anhu, rekao:" Niko iz porodice Fir`awn nije vjerovao osim ovom čovjeku , supruzi Fir`awn- a i onome koji je rekao , ("O Musa ! Zaista, poglavice se zajedno savjetuju o tebi da te ubiju. '') '' (28:20) Ovo je prenio Ibn Abi Hatim. ( Izvor ) Zanimljivo je da komentar Ibn Kathira broji trojicu vjernika, otvoreno razlikujući čovjeka u suri 28:20 od čovjeka u suri 40:28, iako su obojica postali vjernici iako su bili iz faraonove obitelji i obojica su pomagala Mojsiju kad ga je faraon pokušao ubiti. U oštroj suprotnosti s prikazom koji je gore iznio Ibn Kathir, Ibn Abbas je učio da je čovjek u suri 28:20 i u suri 40:28 bio jedan te isti. Čak je istoj junačkoj figuri dodijelio ime Ezekiel :14 (I čovjek) Ezekiel (došao je iz krajnjeg dijela), a kaže se iz središta (grada, trčanje. Rekao je: O Mojsije! Eto! Poglavice) obitelj ubijenog čovjeka (savjetuj se protiv tebe) dogovorili su se (da te ubiju; dakle pobjegnu) iz grada. (Evo! Ja sam od onih koji ti daju dobar savjet) Ja sam od onih koji se sažalijevaju nad tobom. ( Komentar sure 28:20 ) (I čovjek koji vjeruje) Ezekiel (iz faraonove obitelji) koji je bio faraonov rođak, (koji je skrivao svoju vjeru) od faraona i njegovih ljudi; također se kaže da to znači: čovjek koji vjeruje, Ezekiel, koji je svoju vjeru skrivao od faraonove obitelji ... ( Komentar sure 40:28 ) Ovaj nesklad između tradicionalnih komentara mogao je nastati zbog nerazumijevanja analogije između pomagača u suri 28:20 i onoga u suri 40:28. Ibn Abbas je na osnovu paralelizama između ovih ajeta zaključio da su ova dvojica ljudi identični, dok je Ibn Kathir iznio stav koji ih je razlikovao. Ipak, pojava muškog junaka u suri 28, zajedno s proglašenjem faraonove žene heroinom koja spašava bebu Mosesu, ne iznenađuje. Autor ove pripovijesti možda je želio stvoriti par herojskih egipatskih figura zasnovanih na spolu u Mojsijevoj temeljnoj priči u suri 28 i ubacio istog muškog junaka u suru 40, dok je prepričavao novu faraonovu zavjeru kako bi Mojsije ubio na njegovom dvoru. Ako je ova teorija istinita, čovjek iz sure 28:20 ispada analogno Mordokaju u tome što je u Esterovoj priči Mordokaj bio prva osoba koja je znala za Hamanove planove (Estera 4: 1). Stoga je poslao riječi Esteri i dao joj savjet da spriječi masakr Židova (Estera 4: 8). Ipak, presudno je istaknuti zbunjujuću sličnost između dva sljedeća ajeta u Kur'anu: Tada je iz najudaljenijeg dijela Grada dotrčao čovjek koji je rekao: "O narode moj! Pokoravajte se apostolima." (Sura 36:20 Jusuf Ali) Wajaa min aqsa almadeenati rajulun yasAAa qala ya qawmi ittabiAAoo almursaleena (arapska transliteracija) I došao je čovjek, trčeći, s najudaljenijeg kraja Grada . Rekao je: "O Mojsije! Poglavice se zajedno savjetuju oko tebe kako bi te ubili; zato se odvedi, jer ti ja iskreno savjetujem." (Sura 28:20 Jusuf Ali) Wajaa rajulun min aqsa almadeenati yasAAa qala ya moosa inna almalaa ya / tamiroona bika liyaqtulooka faokhruj innee laka mina alnnasiheena (arapska transliteracija) U oba izvještaja kada su životi glavnih junaka (Mojsije u suri 28 i dva neimenovana apostola u suri 36) u opasnosti, pojavljuje se tajanstvena figura trčeći s najudaljenijeg kraja grada kako bi dala savjet. U suri 36:20 čovjek se obraća svom narodu i traži da se pokoravaju apostolima dok se u suri 28:20 čovjek obraća Mojsiju i savjetuje mu da pobjegne iz faraonovih spletki ubojstva. Štoviše, lik u suri 36:20 iznenada se pojavljuje odmah nakon što njegovi ljudi prijete da će ubiti poslane apostole: Rekli su: "Naš Gospodin zna da smo poslani u misiju k vama:" A naša je dužnost samo objaviti jasnu Poruku. " (Ljudi) su rekli:" za nas mi predočavamo zli znak od vas: ako ne odustanete, zasigurno ćemo vas kamenovati. A mi ćemo vam zaista izreći tešku kaznu . "Rekli su:" Zli su vam predznaci sami sa sobom: (smatrajte to zlim predznakom). Ako ste opomenuti? Ne, ali vi ste narod koji prekoračuje sve granice! "Tada je iz najudaljenijeg dijela Grada dotrčao čovjek, govoreći:" O ljudi moji! Poslušajte apostole. (Sura 36: 16-20 Jusuf Ali) Ovaj je izvještaj povezan ne samo sa surom 28:20, već i sa surom 40:28 jer u posljednjoj muški vjernik otkriva svoju vjeru odmah nakon što faraon prijeti da će ubiti Mojsija. Još važnije, čovjek u suri 36:20 drži propovijed svom puku i poziva ih na vjeru u Boga i njegove apostole (stihovi 21-25), podsjećajući nas na propovijed vjerujućeg Egipćanina u suri 40. Konačno, kontrast na kraju ovog izvještaja naglašava se između vjernika i njegovog poganskog naroda u suri 36, što je opet paralela kontrastu prikazanom na kraju čovjekova govora u suri 40. Za usporedbu: Rečeno je: "Uđi u vrt." Rekao je: "Ah ja! Da li bi moj narod znao (ono što ja znam)! - (Sura 36:26 Jusuf Ali) Tada ga je Bog spasio od (svake) bolesti koju su kovali (protiv njega), ali je izgaranje Kazne sa svih strana obuhvatilo narod Faraona. Pred Vatru će biti dovedeni, ujutro i navečer: I (rečenica će biti) na dan kada se utvrdi Presuda: "Bacite narod faraonski u najstrožu kaznu!" (Sura 40: 45-46 Jusuf Ali) U svjetlu ove usporedne studije, razumno je sugerirati da je autor sure 28 prilagodio izvještaj o istrčalom vjerniku iz sure 36 15 i podijelio ga na dva dijela budući da je faraon dva puta pokušao ubiti Mojsija kad je bio odrastao čovjek. To jača teoriju i tradicionalnu interpretaciju u istaknutom islamskom komentaru da je vjernik koji pomaže u Suri 28:20 zapravo trebao biti identičan s vjerujućim herojem u Suri 40:28. Kontrasti: kralj naspram faraona Unatoč sličnostima, zanimljiv kontrast proizlazi iz usporedbe sure 12 sa surom 28. Iako Biblija otvoreno govori o dva različita faraona i naglašava kontrast između njihova odnosa prema djeci Izraelovoj (Izlazak 1,8), Kur'an neobično identificira faraona iz Josipovog razdoblja kao "kralja", nikad ne upotrebljavajući naslov "faraon" dok ga se referira. Mnogi muslimanski polemičari napravili su planinu od ovog krtiča inzistirajući da je posebna upotreba Kur'ana usmjerena na otkrivanje i ispravljanje biblijske pogreške u vezi s anahronom uporabom povijesnog naslova: ( 1 ), ( 2 ). Ovaj pogrešan zaključak proizlazi iz neznanja činjenice da kurranska zamjena naslova "Faraon" u Josipovoj pripovijesti naslovom "kralj" nije dovoljna da dokaže tvrdnju koju su iznijeli muslimanski polemičari, jer u njoj nema ničega Kur'an da ukaže na razlog koji leži u osnovi ove neobične razlike u formulaciji. Vezivanje za pravilnu upotrebu povijesnih naslova za egipatske vladare temelji se na lažnoj dilemi, jer odbacuje mogućnost da je pisac sure 12 imao druge motive zbog kojih je radije izrazio "kralj" od riječi "faraon". Drugo, čini se da autor Kur'ana prepoznaje samo jednog faraona u ljudskoj povijesti jer se riječ "faraon" javlja u cijelom Kur'anu samo u odnosu na arogantnog i pobunjenog vladara Egipćana. To rađa pitanje je li pisac islamskog spisa ikada bio svjestan činjenice da je "Faraon" naslov, a ne osobno ime. Kao da pokušava dokazati suprotno, nikada nije upotrijebio riječ "faraon" naizmjenično s izrazom "kralj". Čak i u suri 28: 4-6, koja se čini ekvivalentom izvještaja u Izlasku 1, fraza "kralj" ne može se naći. Još je začudnije što pripovijesti o faraonu i Mojsiju u Kur'anu daju dojam da je postojao jedan jedini faraon sve dok je Mojsije bio živ ( * ). Treće, muslimanski polemičari ne mogu odgovoriti na pitanje zašto u Josifovoj priči u Kur'anu ne nedostaje samo riječ "faraon", već i ime Potiphar. Iako mogu na brzinu tvrditi da je zamjena prvog s izrazom "kralj" povezana s pravilnom upotrebom naslova "Faraon" u Egiptu, oni ne mogu dati sličan komentar zbog izostavljanja imena "Potiphar" i njegova zamjena s izrazom "el Aziz", što znači "potkralj", a pripisuje se i Josipu tijekom priče (Sura 12:78). Stoga je vjerojatnije da je autor sure 12 također smatrao riječ "Faraon" osobnim imenom na isti način kao i Potiphar te ih zamijenio naslovima na arapskom jeziku. Konačno, također je vjerojatno da je pisac sure 12 želio rezervirati riječ "faraon" kao osobno ime za Mojsija i glavnog neprijatelja Izraelaca. Slično tome, ime Haman koristio je kao osobno ime faraonovog vezira prvi put u suri 28: 6 zajedno s riječju "faraon". Uz pomoć odabira ove riječi možda je želio uspostaviti kontrast između sure 12 i sure 28 razlikovanjem neimenovanog egipatskog kralja i njegovog neimenovanog vezira od faraona i Hamana. Nakon rasprave o mogućim razlozima koji stoje u osnovi priče o Esterinom izostavljanju iz islamskog spisa, u sljedećem odjeljku ovog članka navest ću i analizirati pojave imena Haman u Kur'anu u prilog činjenici da je Hamanovo umetanje u Mojsijevu priča Kur'anskog pisca bila je gruba povijesna greška koja je proizašla iz lanca zabuna i pogrešnih zaključaka. Nastavite s Dijelom B . [Prvo objavljivanje: 18. svibnja 2012.] [Posljednje ažuriranje: 18. svibnja 2012.] Fusnote 1 Na primjer, u Kur'anu ne možemo pronaći detaljnu pripovijest o događajima koji su se događali u vrijeme Kristova raspeća. Autor Kur'ana zanijekao je ovaj povijesni incident u kasnom poglavlju post-migracijskog razdoblja (sura 4: 156-158), ali nije mogao pružiti detaljno objašnjenje za svoj prigovor na Kristovo raspeće ili za načine njegovog sprečavanja . Njegov neuspjeh najvjerojatnije je ovisio o njegovoj nepristupačnosti kanonskim ili apokrifnim spisima koji se odnose na Isusovu muku i smrt. 2 Biblija NET predstavlja sljedeći komentar na ime Mordokaj: Mordokaj je pogansko ime koje odražava ime babilonskog božanstva Marduk. Vjerojatno su mnogi Židovi iz tog razdoblja imali dva imena, jedno za svjetovnu upotrebu, a drugo za upotrebu posebno u židovskoj zajednici. Mordokajevo židovsko ime nije zabilježeno u biblijskom tekstu ( fusnota 9 ). Vjerojatni korijen imena Esther slično je objašnjen u fusnoti zajedno s podacima o zamjenskom židovskom imenu koje se pripisuje Esther: Hadassah je židovsko ime koje vjerojatno znači "mirta"; ime Esteravjerojatno potječe od perzijske riječi "zvijezda", iako je neki znanstvenici potječu od imena babilonske božice Ištar. Esther nije jedini biblijski lik za kojeg su korištena dva različita imena. Daniel (preimenovan u Belteshazzar) i njegova tri prijatelja Hananiah (preimenovan u Shadrach), Mishael (preimenovan u Meshach) i Azarija (preimenovan u Abednego) njihovi su otmičari također dobili različita imena ( fusnota 13 ). 3 Septuaginta imenuje kralja Artakserksa , što je jači trag o identitetu dotičnog perzijskog kralja. 4 Prema autoru Kur'ana, u povijesti je bio jedan Haman i živio je u Mojsijevo doba! 5 Predlažemo da pročitate pobijanja Andrewa Varga na takve tvrdnje u njegovom temeljitom članku o Hamanu: ( 1 ), ( 2 ). 6 Ova iznenadna izjava o postu čini Knjigu o Esteri sličnom Knjizi o Joni, s tom razlikom što se u prvoj Židovi kaju i poste kako bi izbjegli njihovo uništenje Hamanovim spletkama, dok su u drugoj ljudi iz Nineve koji pokajte se i postite kako biste izbjegli njihovo uništenje od strane Jonahovog Boga. Dok je govorio o Jonahovoj priči, autor Kur'ana nije govorio o postu kao znaku pokajanja koji je spasio narod Ninive od uništenja. Ipak, u Kur'anu nam je rečeno da je Allah nadahnuo Mojsija i Arona da uspostavljaju redovite molitve upravo kada su se htjeli spasiti od nevjernika (Sura 10:87). To bi moglo biti zbog veze koju je uspostavio pisac knjige Kur'an između Esterine i Mojsijeve priče kroz Hamanov pogrešan transfer. 7 Abram se transformira u Abraham u Genesis 17: 5, dok Sarajina u Sari u Post 17,15; Luz se preobrazio u Betel u Postanku 28:19; itd. 8 Ovaj kur'anski račun sadrži brojne probleme. Pogledajte ovaj članak . 9 Je li Muhammed namjerno prekinuo Ilijine veze s Izraelom jer je imao na umu drugu svrhu, predmet je zasebnog članka. 10 Moguće je da je broj palmi u Izlasku 15:27 na sličan način imao simboličku važnost bilo za broj ljudi koji su izravno potjecali od Jakova (Izlazak 1,5) ili za broj izraelskih starješina ( Izlazak 24,9). Međutim, pisac sure 2 preskočio je posebno spominjanje sedamdeset palmi, fokusirajući se samo na bunare i pretvarajući ih u dvanaest izvora koji su navodno izbijali kad je Mojsije palicom udario u stijenu. 11 Za temeljitu usporednu analizu Pseudo-Mateja 20 i Sure 19: 23-26 vidi moj prvi članak o Isusovoj službi i čudima u Kur'anu . 12 Za daljnje informacije vidi moj članak Usvajanje prilagodbom . 13 To nije ništa neočekivano budući da Muhamed sigurno nije bio zadovoljan idejom da pohvali židovsku naciju. Čak i kad je neke motive iz Esterine priče prenio u Josipovu pripovijest u suri 12 i dodijelio Josipu ono što je Mordokaj prvotno rekao u Bibliji o ispunjenju njegova sna, uspio je izostaviti referencu za spašavanje židovske nacije. Kao rezultat toga, za razliku od Mordokaja, koji je hvalio Boga jer je spasio Židove, Josip je u suri 12 hvalio Boga jer je spasio i počastio pobožnog svoga slugu. 14 Zaista je čudno da su neki muslimanski komentatori dali ovom Egipćaninu židovsko ime! 15 Prema tradicionalnom kronološkom poretku Kur'ana, sura 36 prethodila je suri 28. Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu Estherin gubitak i Hamanovo putovanje kroz vrijeme (1. dio B) Pojave imena Haman u Kur'anu Masud Masihiyyen U prethodnom članku raspravljao sam o mogućim razlozima zbog kojih je Esterina priča isključena iz islamskih spisa. Kao što smo i ranije vidjeli, ovaj propust nije presudno izuzeo Estherinog i Mordokajevog glavnog neprijatelja po imenu Haman, antagonista priče o Esther u Bibliji, iz Kur'ana. U određenom je smislu Haman uspio ući u Muhammedov spis i pojavio se u Mojsijevoj priči zajedno s faraonom i njegovom revnošću da ubije Izraelovu djecu. U ovom ću članku ispitati Kur'anske stihove u kojima se javlja ime Haman i pokazati kako su ove neobične pojave povezane s asimilacijom Esterine priče od strane Muhammeda i / ili pisca Kur'ana s biblijskom pričom o Izlasku. Ukupno se u cijelom Kur'anu šest imena odnosi na ime Haman : Sura 28: 6, Sura 28: 8, Sura 28:38, Sura 29:39, Sura 40:24, Sura 40:36. Ovih šest pojava može se grupirati u tri para, jer se pojavljuju u obliku duplikata ili kao parovi koji su i tematski i strukturno povezani: Sura 28: 6 i Sura 28: 8 Sura 29:39 i Sura 40:24 Sura 28:38 i Sura 40:36 Haman u suri 28: 6 i suri 28: 8 Sura 28, koja se na arapskom jeziku naziva Qasas i doslovno znači Pripovijest , daje najotvoreniju i najsretniju priču o događajima koji su se dogodili u Mojsijevom životu od vremena njegova djetinjstva do razdoblja objave koja mu je objavljena. Kad se uzme u obzir tradicionalni kronološki poredak poglavlja Kur'ana, čini se da je sura 28 prvo poglavlje u kojem se ime Haman pojavljuje na dva neobična mjesta: I utvrditi ih na zemlji i pokazati faraonu i Hamanu i njihovim domaćinima ono čega su se bojali od njih. (Sura 28: 6 Pickthall) I uzela ga je obitelj faraona da im postane neprijatelj i tuga, gle! Faraon i Haman i njihovi domaćini uvijek su griješili. (Sura 28: 8 Pickthall) Također se mora primijetiti da pripovijedanje o Mojsijevoj priči u suri 28 započinje pozivanjem na faraona i njegova zla djela u vezi s korupcijom i ugnjetavanjem: Zaista se faraon ushitio u zemlji i rastavio njen narod na dijelove, deprimirajući malu skupinu među njima: ubio je njihove sinove, ali je održao na životu njihove ženke, jer je doista stvarao nevolje. (Sura 28: 4 Jusuf Ali) Ovaj je stih tematski povezan s posebnim pozivanjem na faraona, Hamana i njihove domaćine u 6. stihu. Iako u 6. ajetu nije izričito navedeno tko je Haman, nije teško razumjeti tri izvanredne točke uz pomoć formulacija u Sura 28: 6 i Sura 28: 8: Haman je bio značajna figura koja je bila vrlo bliska faraonu do te mjere da je prvi put spomenut u paru s faraonom i izravno povezan s domaćinima Egipta na isti način kao i glavni egipatski vladar. To barem znači da je Haman bio faraonov namjesnik ili je imao sličnu izvanrednu funkciju u upravi. Haman je bio izravno vezan za Mojsijevo djetinjstvo i ubojstvo koje je faraon u to vrijeme vodio nad svim muškim Izraelcima. Haman je bio faraonov partner ne samo u administraciji, već i u pogledu zla i ugnjetavanja. Mojsijevo usvojenje od strane faraonove obitelji bio je mudar plan koji je Bog odredio ne samo za faraonovu, već i za Hamanovu kaznu u zamjenu za njegova zla djela. Ovaj prvi par stihova koji se odnose na Hamana u suradnji s faraonom u Kur'anu najvjerojatnije je proizašao iz Hamanove pogreške u Mojsijevoj priči zbog postojanja nekoliko paralelnih elemenata između prijetnji kojima su Izraelci ciljali u Egiptu u Mojsijevo vrijeme 'rođenja i oni koji su ciljali na izraelske zarobljenike u Perziji u vrijeme Mardoheja. U oba slučaja imamo moćnog vladara koji mrzi Izraelce i smišlja spletke da ih ubije. Haman je došao zastupati drugog neprijateljaizraelske nacije nakon faraona ponajviše u smislu osjećaja mržnje i planova genocida. Kad Esterova priča nije ugrađena u islamski spis, Haman je predstavljen kao drugi neprijatelj Izraelaca zajedno s faraonom, prvim i najznačajnijim neprijateljem. Slijedom toga, Haman je u Kur'anu pretvoren u faraonovog namjesnika. Uz ovaj osnovni motiv, niz drugih čimbenika mogao je pridonijeti Hamanovom slučajnom ubacivanju u Mojsijevu priču i tako iznjedriti suru 28: 6 i suru 28: 8. Mogućnost je da su se Muhammed i / ili autor Kur'ana upoznali s činjenicom da je Haman potomak Agaga, kralja Amalečana. Čak je i ta rasna pripadnost bila povezana i pokazala mržnju i neprijateljstvo koje su Amalečani osjećali prema Izraelcima. Amalečani su bili ti koji su pokušali istrijebiti Izraelce dok su lutali pustinjom odmah nakon njihovog izlaska i oslobađanja od faraona (Izlazak 17: 8). Nadalje, u nekanonskoj židovskoj literaturi o Esterinoj i Mardohejevoj priči se ponekad govori s aluzijom na Pashu , čiju je proslavu Mojsije uspostavio u vrijeme faraonove kazne smrću svih egipatskih prvorođenih. Ova posljednja pošast prisilila je faraona i Egipćane da puste Izraelce da napuste zemlju. U Hagadi (Legende o Židovima) navodno se trodnevni post koji je proglasila Estera za spašavanje Izraelaca s Hamonovih spletki poklapao sa proslavom Pashe: Prepustivši se konačno Mordekajevim argumentima, Estera je bila spremna riskirati život na ovom svijetu, kako bi osigurala život na budućem svijetu. Ujaku je uputila samo jedan zahtjev. Morao je da Židovi provedu tri dana u molitvi i postu u njezino ime da bi mogla naći naklonost u kraljevim očima. U početku se Mordokaj protivio proglašenju posta, jer je bilo vrijeme Pashe, a zakon zabranjuje post praznicima . Ali na kraju je prihvatio Esterino obrazloženje: "Od kakve će koristi blagdani, ako nema Izraela koji bi ih slavio, a bez Izraela ne bi bilo ni Tore. Stoga je uputno prijeći na zakon, da bi Bog mogao milost prema nama ". ( Legende o Židovima , Estera) Ovaj privremeni paralelizam između Esterine priče i Pashe mogao je učiniti Hamanov prijenos Mojsijevom pričom lakšim i razumnijim. Opet, u Legendama o Židovima Mordokaj se uspoređuje s Mojsijevim na temelju proslave Pashe. Što je točnije, u izvještaju se Mordokaj prikazuje kao novi Mojsije, u kojem se tvrdi da su Izraelci u Perziji optužili Mordokaja za provociranje Hamana svojim oholim postupcima. Ukratko, vlastiti ljudi krive Mordokaja zbog stvaranja problema: Noć tijekom koje je Haman podigao križ za Mordokaja bila je prva noć Pashe, baš ona noć u kojoj su ikada bila učinjena čudesa bez broja za Oce i Izrael. Ali ovaj put noć radosti promijenjena je u noć žalosti i noć strahova. Gdje god je bilo Židova, provodili su noć u plaču i jadikovanju. Najveće strahote koje je imao za Mordokaja, jer su ga njegovi ljudi optuživali da je izazvao njihove nesreće svojim oholim ponašanjem prema Hamanu . ( Legende o Židovima , Estera) Izraelci su na sličan način optužili Mojsija i Arona u vrijeme kad je Mojsije prkosio faraonu u Egiptu: Izraelski predradnici vidjeli su da su u nevolji kad im je rečeno: "Ne smijete smanjivati dnevnu kvotu svojih cigli." Kad su izašli iz faraona, susreli su Mojsijea i Arona koji su im stajali u susret i rekli su im: "Neka vas Gospod pogleda i sudi, jer ste nas usmrdili po mišljenju faraona i njegovih sluga, pa da ste im dali izgovor da nas ubiju! " (Izlazak 5: 19-21 Neto Biblija) Prema istom nekanonskom izvoru, Esther je također namjerno djelovala kao Mojsijev ženski kolega u svojoj borbi protiv Hamana, analogija se temelji na Hamanovom podrijetlu od Amalečana: Nakon gozbe, kralj je ponovio svoje pitanje i ponovno se uvjerio da će ispuniti sve njezine želje pod bilo koju cijenu, zabranjujući samo obnovu Hrama. Estera, međutim, još nije bila spremna; radije je pričekala još jedan dan prije nego što je započela sukob s Hamanom. Pred očima joj je bio primjer Mojsija, koji je također žudio za dnevnom pripremom prije izlaska protiv Amaleka, Hamanovog pretka . ( Legende o Židovima , Estera) Čak je i molba koju je sama Estera postavila za ugrađivanje njezine priče u židovsku Bibliju bila izravno povezana s Mojsijem i njegovim ratom s Amalekancima: Esther se uputila još jednu molbu mudracima. Molila je da se knjiga koja sadrži njezinu povijest uvrsti u Sveto pismo. Budući da su se suzdržali od dodavanja bilo čega u trostruki Kanon, koji se sastojao od Tore, Proroka i Hagiografe, opet su to odbili i opet su morali popustiti Esterinom argumentu. Citirala je riječi iz Mojsijeve knjige: "Napiši ovo za spomen u knjigu", koju je Mojsije izgovorio Joshui, nakon bitke kod Refidima s Amalekancima. Vidjeli su da je Božja volja ovjekovječiti ratovanje vođeno s Amalekitom Hamanom . ( Legende o Židovima , Estera) Borba između protagonista i antagonista u Esterovoj priči također se smatra kontinuitetom bivšeg rata između Izraelaca i Amalečana u Mojsijevo vrijeme. Zbog toga je Mordokajeve upute Esteri imaju za cilj podsjetiti je na sličnu povijest Izraela: Ne zamišljaj da ti jedini možeš pobjeći od svih Židova. Zbog grijeha tvoga pradjeda Saula sada trpimo. Ako je poslušao riječi Samuela, opaki Haman nije potjecao od onoga koji je bio iz Amalekove obitelji. Da je Saul ubio Agaga, sin Hamadathe nije nas kupio za deset tisuća srebrnih talenata; Gospodin ne bi predao Izrael u ruke zlih. Ipak se Mojsije molio Gospodinu za Izraela, a Joshua je tješio Amaleke; ustani ti i moli se pred svojim Ocem na nebesima, a onaj koji je izvršio pravdu na Amaleku, sada će učiniti isto sa svojim zlim sjemenom. Iz tri izraelska tlačitelja Haman vadi životnu krv. Prvo, Amalek, koji se prvi borio protiv Izraela, a kojeg je porazio Joshua. Dalje, Sisera, koji je položio ruku željeza na naše pretke i svoju kaznu dočekao preko žene Ja'el. Na kraju, Golijat, koji je prkosio izraelskom taboru, a položio ga je sin Jesejev. Stoga, neka vaše molitve ne prestaju, jer Bog je ikad osluškivao dah skrušenog srca i zbog predaka će nam ukazati naklonost. Izbavili su ih od svojih neprijatelja kad su se svi činili beznadno. Molite se, dakle, i ne zamišljajte da ćete sami od svih svojih ljudi moći pronaći sigurnost. "( Talmud , Izbori, IV. Dio. Knjiga o Esteri) Iznad svega, Talmud opširno objašnjava Hamanove napore da nagovori perzijskog kralja da izvrši genocid nad svim Židovima koji žive u njegovom kraljevstvu. Prema ovom izvještaju, perzijski kralj isprva se usprotivio provođenju Hamanova plana, rekavši da je izraelski narod još uvijek zaštićen od Boga: Ahasver je odgovorio: " Nismo u stanju to učiniti. Njihov ih Bog nije napustio, a oni su prevladali nad ljudima većim i snažnijim od nas . U ovome ne možemo prihvatiti tvoj savjet." Ipak, Haman je s vremena na vrijeme ustrajao da kralju ulije pritužbe protiv Židova i zahtijeva njihovo potpuno uništenje. Napokon je Ahasver rekao: "Kako ste me toliko uznemirivali oko ove stvari, sazvat ću svoje časnike, savjetnike i mudre ljude i pitati njihovo mišljenje." ( Talmud , Izbori, IV. Dio. Knjiga o Esteri) Mudri ljudi kralja Ahasvera također su se složili s njim da ne bi bilo pametno i moguće klati Židove. Razvijajući svoje argumente, izvanredno su se osvrnuli na izlazak Izraelaca iz Egipta i smatrali faraona primarnom figurom koja predstavlja neuspjeh izraelskih neprijatelja: Kad su te mudrace pozvali pred njega, kralj im je postavio pitanje i upitao: "Koji je vaš savjet, hoće li ovaj narod biti uništen ili ne?" A mudraci su jednoglasno odgovorili i rekli: "Kad bi Izrael bio izbačen iz postojanja, sam svijet više ne bi bio, jer svijet zahvaljujući zaslugama Izraela i po zakonu koji im je dan postoji. Zar ljudi nisu pozvani k Bogu ( rođaci)? 'Izraelskoj djeci, narodu koji mu je blizu.' I ne samo to, oni se nazivaju i djecom Gospodinovom, kao što je napisano: 'Vi ste djeca Gospodina, Boga svojega' (Dent. 14: r). Tko može pobjeći tko digne ruku na svoju djecu? Faraon je bio kažnjen za svoje ponašanje prema njima; kako ćemo pobjeći? "( Talmud , Izbori, IV. dio. Knjiga o Esteri) Kao odgovor na Kingov savjet, Haman je iznio svoj kontra argument i napokon uspio nagovoriti kralja da masakrira sve Židove u kraljevstvu. Snaga njegovog argumenta proizašla je iz kontrasta između izraelske zaštite od Boga u vrijeme egzodusa i Izraelovog napuštanja od Boga u vrijeme progonstva: Tada je Haman ustao i odgovorio na ove riječi: " Bog koji je uzrokovao smrt faraona i njegovih vojski ostario je i oslabio; od njega se povukla njegova snaga . Nije li Nabuhednezar uništio njegov hram i poslao svoj narod u progonstvo? Zašto je da to ne spriječi ako je bio svemoćan? " Takvim argumentima Haman je promijenio mišljenja i savjete mudraca, a pisma koja su naredila masakr koja je želio pripremljena su prema njegovoj zapovijedi. ( Talmud , Izbori, IV. Dio. Knjiga o Esteri) Očito je Haman bio dovoljno lukav da naglasi radikalni zaokret u odnosu Izraela prema Bogu. Bilo mu je dovoljno da govori o uništenju židovskog hrama i deportaciji Židova od strane Nabuchednezzara. Drugim riječima, Haman je smatrao da će ponašanje babilonskog kralja prema Židovima u relativno novije vrijeme savršeno dokazati njegovu osnovnu tvrdnju da je Izraelski Bog prestao štititi Izrael. Štoviše, bogohulni Haman rekao je da je izraelski Bog postao star i slab. Prikazao je Nebuhednezzar-ov trijumf kao znak Božjeg gubitka moći. Također je bilo značajno što je Haman barem bivšu moć izraelskog Boga izravno povezao sa faraonovom smrću i njegovom vojskom u moru, propustivši poreći Izlazak. Međutim, njegov je lijek bio utjelovljen u zamjeni propalog faraona s trijumfalnim Nabuhednezzarom, jer je samo tim kontrastom mogao pokazati da Bog više neće moći zaštititi svoj narod (Izrael) i pokušaj ubojstva Židova stoga neće sadržavati rizik neuspjeha ili kazne. Kao što sam opširno raspravljao u prethodnom članku, autoru Kur'ana nije bilo ni najmanje stalo do židovskog progonstva ili argumenata s kojima su s njim povezani izraelski neprijatelji. To je bio jedan od čimbenika koji je najvjerojatnije rezultirao izostavljanjem Esterine priče iz islamskih spisa. S druge strane, Haman, drugi glavni izraelski neprijatelj u židovskoj povijesti, prebačen je u Mojsijevu priču kad je prepoznat kao ugnjetavajuća i arogantna faraonova desna ruka u administraciji. Asimilacija kralja Ahasvera s faraonom zbog sličnosti između faraonovih i Hamanovih neprijateljskih planova usmjerenih na Izraelce postala je tako glatka, jer u Kur'anu nije bilo reference na razdoblje židovskih zarobljenika u Perziji. Sukladno tome, kad je za pisca Kur'ana postalo nemoguće povezati Hamana s vremenom židovske deportacije Nebuhednezzara, kontrast koji je Haman stvorio između faraona babilonskog kralja izgubio je svoje značenje i pretvorio se u sličnost između faraona i Hamana s obzirom na ugnjetavanje Izraelaca. Slijedom toga, u oštroj suprotnosti s Hamanovom bogohulnom izjavom u Talmudu da je Bog Izraelov izgubio moć nakon što je uzrokovao smrt Faraona i njegovih domaćina, pisac sure 28 tvrdio je da je Bog trijumfirao i kaznio ne samo faraona i njegove domaćine, već Haman. U svjetlu ove usporedbe između Talmuda i Kur'ana, moguće je reći da Hamanovo uključivanje u dvije rečenice koje se odnose na faraona i njegove domaćine u suri 28 nije bez značajnog razloga. Jednako tako, pojava imena Haman točno između riječi faraon i riječi domaćini i Hamanova relevantna pripadnost i faraonu i domaćinima (sura 28: 6 i sura 28: 8), upravo taj par koji predstavlja Božji trijumf Izraela spomenut u Talmudu , vjerojatno ne može biti puka slučajnost. Ova dva stiha mogu zapravo ukazati na latentnu vezu s Hamanovim arogantnim izjavama u vezi s faraonovom smrću u Talmudu. Haman u suri 29:39 i suri 40:24 Karakteristična karakteristika ova dva ajeta je ta što je par Faraona i Hamana (Sura 28: 6 i Sura 28: 8) pretvoren u trojku zahvaljujući Qarunovu (Biblijski Korah) uključivanju: (Sjetite se također) Qarun, Faraon i Haman : Mojsije im je došao s jasnim znakovima, ali oni su se na zemlji ponašali drsko; pa ipak nisu mogli nadmašiti (Nas). (Sura 29:39 Jusuf Ali) U faraona, Hamana i Qarun ; ali su ga nazvali "čarobnjakom koji govori neistine!" ... (Sura 40:24 Jusuf Ali) U oba ova stiha govori se da je Mojsije poslan faraonu, Hamanu i Qarunu. Iako je ideja Mojsijeve misije kod faraona i Hamana kompatibilna s Hamanovom pojavom zajedno s Faraonom u priči o Mojsijevom djetinjstvu u suri 28, o Qarunu se ne može reći ništa slično, što se kasnije shvaća kao ime dodijeljeno Biblijski Korah Muhammeda i / ili pisca Kur'ana. Razlog za pretvaranje biblijskog imena Korah u kur'ansko ime Qarun možda je proizašao iz želje da se naglasi biblijska veza između Koraha i Arona. Prema Bibliji, Korah je također bio levit (Brojevi 16: 1), a glavni razlog njegove pobune Mojsiju bila je ljubomora i suparništvo s Aaronom (Brojevi 16:11). Autor Kur'ana naivno je mislio da će tu vezu moći izraziti promjenom samo početnog slova imena Harun (Aaron na arapskom) da bi se dobilo rimovano ime Qarun . Međutim, zaboravio je objasniti kako je Qarun povezan s Harunomi zašto se tvrdilo da ova dva lika nose slična imena. Stoga je neobično skrivao od čitatelja svoj razlog za izum imena Qarun i njegovo pripisivanje Korahu. Ono što nam omogućava da znamo da je pisac Kur'ana u mislima imao Biblijski Korah kada je govorio o Qarunu, jedini je podatak o njemu dat u suri 28: 76-82. Ova posebna pripovijest odražava talmudski utjecaj na Kur'anskog autora u pogledu Korahove oznake, uz ponavljanje nekih biblijskih učenja o Korahu u Bibliji.1 Postoji još jedna zanimljiva stvar u vezi s pojavom imena Qarun u islamskim spisima. Iznenađeni smo kad vidimo da se ta brojka u Kur'anu pojavljuje ukupno četiri puta, a u dvije od ovih pojava on je prisiljen na trostruko s faraonom i Hamanom (Sura 29:39 i Sura 40:24). Preostala dva ajeta ugrađena su u jedinstveni kur'anski izvještaj o njemu u suri 28 (ajeti 76 i 79). Iako u ovom poglavlju nije izravno povezan s faraonom i Hamanom, ne možemo previdjeti činjenicu da ni on nije bio potpuno odvojen od njih. To je zato što se Qarun i njegova priča javljaju prvi putvrijeme u suri 28, što je misteriozno Mojsijeva najorganiziranija priča i prvo poglavlje u kojem susrećemo par faraona i Hamana (6. i 8. stih). To bi mogao biti trag koji ukazuje na to da je u umu kuranskog autora Qarun već imao neke nejasne veze s faraonom i Hamanom, i to je povezivanje postalo očito kad je u dva sljedeća poglavlja (sura 40 i 29). Neki su učenjaci tvrdili da je pozivanje na Qarun, posebno u Suri 40:24, možda ukazivalo na Muhammedovo poznavanje talmudskog učenja da je Korah služio faraonu i tako živio u njegovoj palači: Haman i Korah spominju se kao faraonovi savjetnici i progonitelji Izraelaca. Na ovo potonje u tom svojstvu aludiraju rabini, koji kažu „Korah je bio glavni upravitelj nad faraonovom kućom“. ( Izvor ) Geiger-ov se argument očito temelji na kur'anskoj tvrdnji u suri 29:39 i suri 40:24 da je Mojsije poslanfaraonu, Hamanu i Qarunu (Korah). Međutim, čitanje svih izvještaja o faraonu i Hamanu ne idu u prilog takvoj vrsti tumačenja i zaključaka. To je u osnovi zato što u Kur'anu ne postoji ajet koji bi se odnosio na Qarunovu prisutnost u faraonovoj kući ili kraljevskom dvoru. Prvenstveno imamo par faraona i Hamana, a učenje o tome da je Haman bio vrlo blizak faraonu i da je bio prevladavajući lik u njegovoj palači, pored Sura 28: 6 i Sure 28, svjedoči i Sura 28:38 i Sura 40:36 : 8. S druge strane, prvi i posljednji izvještaj o Qarunu u Kur'anu ne implicira ga niti izričito povezuje s faraonovom upravom. Slično tome, nikad ne čujemo kako se faraon obraća Qarunu i traži njegovu pomoć kad se Moses krene suočiti s njim.2 Zbog toga je vjerojatno da je čudna ideja u suri 29:39 i suri 40:24 da je Mojsije poslan faraonu, Hamanu i Qarunu, koji su ga negirali i ismijavali, proizašla iz Qarunovog pogrešnog dodavanja u par faraona i Haman zbog asimilacije. U cijelom Kur'anu ne možemo pronaći referencu na pobunu i kaznu Datana, Abirama i Koraha tijekom Izraelovog lutanja u pustinji nakon Izlaska (Brojevi 16: 1-35). Umjesto toga, ova biblijska trojka koja se sastojala od tri pobunjena Izraelca koja su se suočila s Mojsijem u pustinji vjerojatno je zamijenjena novom kuranskom trojkom faraona, Hamana i Qaruna. Razlog koji je temeljio ovu asimilaciju bio je zasigurno niz sličnosti između ove dvije trojke. U Bibliji su Dathan, Abiram i Korah predstavljali pobunjene i arogantne Izraelce koji su se suprotstavljali Mojsiju u pustinji i koje je Bog potom kaznio. Autor Kur'ana predstavio je faraona i Hamana kao Mojsijeve ohole i pobunjene neprijatelje. Oni su na sličan način poricali i ismijavali Mojsija i potom kažnjeni. Pažljivije ispitivanje izvještaja u Kur'anu i onih iz Biblije pokazuje da je Qarun (Korah) kasnije uključen u par faraona i Hamana. Dakle, bio je sličan njima, ali je i izdvojen. Isto tako, Biblija je govorila o Datanu i Abiramu kao paru, a trojka Datana, Abirama i Koraha konstituirana je Korahovim dodavanjem. Autor Kur'ana vjerojatno je nastojao modificirati biblijski par Datan i Abiram u novi par faraona i Hamana. Čini se da ove riječi imaju čak i fonološku sličnost. Haman zvuči kao Dathan, dok Abiram kao Fir'awn (faraon na arapskom).3 Korahovo dodavanje u obliku Qaruna u već postojeći par faraona i Hamana u islamskim spisima izgleda da je slučaj asimilacije unutar asimilacije, jer Faraonova slučajna sprega s Hamanom u suri 28 duguje svoje postojanje Hamanovom premještanju iz Esterove priče u Mojsijeva priča i relevantna zamjena kralja Ahasvera s Faraonom. Dalje, Korahova prezentacija kao treće osobe novog kur'anskog tripleta (faraon, Haman i Qarun) može imati svoje korijene također u sličnosti između Hamana i Koraha s obzirom na bogatstvo i paralelizam uspostavljen između bogatstva i oholosti. Prema Bibliji, Haman se hvalio svojim bogatstvom i moći dok je smišljao planove da Mordokaj bude ubijen: Ali kad je Haman ugledao Mardoheja na kraljevim vratima, a on se nije ustao niti zadrhtao u njegovoj nazočnosti, Haman je bio ispunjen bijesom prema Mordokaju. Ali Haman se suzdržao i otišao do svoje kuće. Potom je poslao po svoje prijatelje da mu se pridruže, zajedno sa suprugom. Haman im je zatim ispričao svoje nevjerovatno bogatstvo, brojne sinove i kako ga je kralj uveličao i uzvisio nad ostalim kraljevim službenicima i slugama. (Estera 5: 9-11). Još važnije, Hamanovo bogatstvo podrazumijeva se u njegovom govoru kralju Ahasveru u vrijeme njegova prijedloga za masakr Židova. Nudi mito oslanjajući se na svoje bogatstvo za provođenje genocida nad Židovima koji žive u Perziji: Ako je kralj tako sklon, neka se izda ukaz da se oni unište. Platit ću deset tisuća talenata srebra da se prenesu u kraljeve riznice službenicima koji obavljaju ovaj posao. " (Estera 3: 9) NET Biblija daje sljedeću fusnotu o količini novca koju nudi Haman: Ogromnost novčane svote o kojoj se ovdje govori može se shvatiti usporedbom ovog iznosa (10 000 talenata srebra) s godišnjim prihodom carstva, koji je prema Herodotu (Povijesti 3,95) iznosio 14 500 eubojskih talenata. Drugim riječima, Haman nudi kralju mito u iznosu od dvije trećine kraljevskog dohotka. Nesumnjivo je ta ogromna svota novca trebala (u velikoj mjeri) proizaći iz predviđene oduzimanja židovske imovine i imovine nakon što su Židovi bili uništeni. ( Fusnota 23 ) Uz to, rabinska literatura Hamana i Koraha smatra dvjema najbogatijim figurama na svijetu, naglašavajući činjenicu da ih bogatstvo nije spasilo od uništenja: Korah je predstavljen kao posjednik izvanrednog bogatstva, otkrio je jedno od blaga koje je Josip sakrio u Egiptu. Samo su ključevi Korahovih riznica činili tovar za tristo mazgi (Pes. 119a; Sanh. 110a). On i Haman bili su dva najbogatija čovjeka na svijetu i obojica su poginuli zbog svoje hrabrosti i zato što njihovo bogatstvo nije bilo dar neba (Br. R. xxii. 7; komp. Prim. R. li. 1) . ( Židovska enciklopedija ) Zanimljivo je da u Kur'anu stoji da je Mojsije molio i tražio od Boga da uništi bogatstvo Faraona i njegovih službenika: Mojsije se molio: "Gospodaru naš! Zaista si dao faraonu i njegovim poglavarima sjaj i bogatstvo u životu sadašnjosti, i tako, Gospodaru naš, zavode (ljude) s Tvoga puta. Lice, Gospodaru naš, obilježja njihovih bogatstvo i pošalju u njihova srca tvrdoću, tako da neće vjerovati dok ne uvide tešku kaznu. " (Sura 10:88 Jusuf Ali) Brza usporedba sure 10 i sure 40 ilustrira kako je pisac Kur'ana promijenio svoju prethodnu formulaciju kada je dodao Qarun (Korah) u Mojsijevu priču, kao i u par faraona i Hamana: Potom smo poslali Mi Mojsija i Arona faraonu i njegovim poglavarima s našim Znakovima. Ali bili su oholi: bili su narod u grijehu. Kad im je Istina došla od Nas, rekli su: " Ovo je doista očito čarobnjaštvo !" (Sura 10: 75-76 Jusuf Ali) U davna vremena poslali smo Mojsija s našim Znakovima i očitovanjem autoriteta faraonu, Hamanu i Qarunu ; ali su ga (njega) nazvali " čarobnjakom koji govori laži!" ... (Sura 40: 23-24 Jusuf Ali) Razlika nije ograničena na zamjenu fraze Faraon i njegovi poglavari u suri 10 s fapletom Faraon, Haman i Qarun u suri 40, već se temelji i na Aronovom nestanku iz potonje. Kada se ovaj triplet dogodi drugi i posljednji put u Kur'anu, vidimo da je Aron još jednom otpao: (Sjetite se također) Qarun, Faraon i Haman : Mojsije im je došao s jasnim znakovima, ali oni su se na zemlji ponašali drsko; pa ipak nisu mogli nadmašiti (Nas). (Sura 29:39 Jusuf Ali) Ta sličnost u strukturi i Aaronov nestanak mogla bi nastati zbog ishitrenog kopiranja i ne utječe drastično na značenje stiha. Ipak, ovaj određeni stih identificira Faraona, Hamana i Qaruna kao ohole (drske) figure, podupirući teoriju da je Qarunova vezanost za par Faraona i Hamana proizašla iz asimilacije Datanovih i Abiramovih biblijskih priča. U svjetlu ove mogućnosti pojava samo Mojsijevog imena u ovom stihu dobiva smisao i značaj jer je prema Biblijskoj pripovijesti Mojsije bio taj koji je otišao do Datana, Abirama i Koraha i dao im upute: Tada Mojsije ustade i ode k Datanu i Abiramu ; a starješine Izraelove krenuše za njim. (Brojevi 16:25) Kad je Mojsije to čuo, pao je licem na zemlju. Tada je rekao Korahu i svom njegovom društvu: „Ujutro će Gospod obznaniti tko su njegovi, a tko sveti. Natjerat će tu osobu da mu se približi; osoba koju je izabrao izazvat će da mu se približi. (Brojevi 16: 4-5) Ukratko, Mosesa su suočili Dathan, Abiram i Korah tijekom Izraelovih dana u pustinji. Autor Kur'ana promijenio je vrijeme ove pobune u Mojsijev susret s faraonom i rekao da je Mojsije poslan drskom i pobunjenom faraonu, Hamanu i Qarunu. Nije ni čudo što je u suri 29 upućivanje na novi kur'anski triplet impliciralo božju kaznu ovih oholih likova uz pomoć izjave da "nas nisu mogli nadmašiti". Autor je odmah razradio ovaj stih kad je smislio sljedeće: Svakog od njih uhvatili smo za njegov zločin: od njih smo protiv nekih poslali silovit tornado (s pljuskovima kamenja); neke je uhvatila (moćna) Eksplozija; neke smo Zemlju progutali; a neke smo se utopili (u vodama): Nije ih Allah povrijedio (ili ugnjetavao): Oni su povrijedili (i ugnjetavali) vlastite duše. (Sura 29:40 Jusuf Ali) U ovom se stihu četiri skupine ljudi računaju s četiri različita načina božanske kazne. Velika je vjerojatnost da ljudi protiv kojih je poslan tornado odgovaraju Narodu Ad, a oni koje je uhvatila snažna eksplozija Narodu Thamud: (Sjetite se i) "Oglasa i Thamuda (ljudi): jasno će vam se pojaviti iz (tragova) njihovih zgrada (njihove sudbine): Zli je njihova djela primamio za njih i zadržao ih na putu, premda su bili nadareni inteligencijom i vještinom. (Sura 29:38 Jusuf Ali) Nije teško pogoditi da je osoba koju je zemlja progutala Qarun, o čijem se kraju isto tvrdi u suri 28:81. Konačno, preostali ljudi za koje se tvrdi da su se utopili u vodama definitivno su par faraona i Hamana. Neki islamski komentari također uče da su se faraon i Haman utopili u vodama. Na primjer, u komentaru Ibn Kathira čitamo sljedeće: (a od njih su bili neki koje smo Mi utopili.) To se odnosi na Fir`awna, njegovog ministra Hamana i njihove trupe, svi koji su se utopili u jednom jutru, a nitko od njih nije uspio pobjeći. ( Izvor ) Vrijedno je primijetiti da čitanje sure 29:39 zajedno sa surom 29:40 također odgovara na pitanje zašto je samo u ovom ajetu ime Qarun prethodilo imenima Faraon i Haman . Budući da se vrsta Qarun-ove kazne računala prije faraonove i Hamanove u 40. ajetu, autor ove sure primijenio je istu naredbu na triplet u 39. ajetu.4 Ponovno je sura 29:39 značajna po tome što još jednom pokazuje kasnije Qarunovo umetanje u presudan i unaprijed određen par faraona i Hamana. Nesumnjivo je da je autor Kur'ana proturječio Bibliji i židovskoj tradiciji s obzirom na Hamanov kraj. Za razliku od tvrdnje u suri 29:40 da su se faraon i Haman utopili zajedno u vodama, Biblija jasno i čvrsto uči da je Haman bio obješen: Harbona, jedan od kraljevih eunuha, rekao je: „Zaista, postoje vješala koja je Haman napravio za Mordokaja, koji je govorio u kraljevo ime. Stoji u blizini Hamanove kuće i visok je sedamdeset i pet metara. " Kralj je rekao: "Objesite ga!" Tako su objesili Hamana na samim vješalima koja je bio pripremio za Mardoheja. Kraljev bijes je tada popustio. (Estera 7: 9-10) Haman je pripremio vješala da ubiju Mardoheja tako što su ga objesili, slušajući prijedlog njegove supruge i njegovih prijatelja: Hamanova supruga Zeresh i svi njegovi prijatelji rekoše mu: „Neka sagrade vješala visoka sedamdeset i pet metara, a ujutro recite kralju da na njemu treba objesiti Mordokaja. Zatim pođite s kraljem na gozbu zadovoljni. " (Estera 5:14) Ovo se učenje ponavlja i uljepšava u Talmudu, gdje je opet Hamanova supruga ta koja misli da Haman mora objesiti Mordokaja jer će sve ostale vrste smaknuća biti neučinkovite: "Nikada ne možete nadvladati Mordokaja sredstvima koja su već pokrenuta protiv njegovog naroda", rekao je Zeresh Hamanu. "Ne možeš ga ubiti nožem ili mačem, jer je Izak iz njega bio izbavljen; ne možeš ga ni utopiti, jer su Mojsije i izraelski narod sigurno koračali morem . Vatra ga neće izgorjeti, jer s Chananyahom i njegovim drugovi nije uspjelo; divlje ga zvijeri neće rastrgati, jer je Danijel izbavljen iz lavljih očnjaka; neće ga sadržavati ni tamnica, jer je Josip prošao u počast kroz vrata zatvora. Čak i ako mu uskratimo vid, ne možemo nadvladati njega, jer je Samson oslijepio, a uništio je tisuće Filistejaca. Ostao nam je samo jedan put; moramo ga objesiti. " ( Talmud , Izbori, IV. Dio. Knjiga o Esteri) Zapanjujuće je što se Hamanova supruga poziva na Mojsijevu i Izraelsku sigurnu šetnju morem, objašnjavajući zašto Haman ne bi trebao pokušati utopiti Mordokaja. Prema njezinim riječima, najbolji i jedini način da se riješi Mordokaja bit će vješanjem na vješala. Ona govori o sredstvima pogubljenja i uklanja utapanje u suradnji s Mojsijem. Autor sure 29:40, međutim, računa na različite vrste kažnjavanja primijenjenih na grešne i arogantne ličnosti / zajednice i tvrdi ne samo da je Haman živio u Mojsijevo vrijeme, već i da je stradao zajedno s faraonom. Ironično, utapanje u vodama zajedno s faraonom bila je najbolja vrsta pogubljenja za osebujnog Hamana iz Kur'ana: prvo, bio je faraonov suvremenik i njegov vezir, drugo je osnovao par s faraonom do te mjere da je dijelio isto završi s njim. Haman u suri 28:38 i suri 40:36 Haman se još dva puta pojavio u Kur'anu. Vidimo da se faraon obraća Hamanu i traži od njega da napravi uzvišeni toranj odmah nakon što Mojsije ode k njemu i pozove ga na vjeru u jedinog istinskog Boga: A faraon reče: O poglavice! Ne znam da imate drugog boga osim mene, pa potpiri mi vatru, o Haman , da ispečem blato; i postavi mi visoku kulu kako bih mogao nadgledati Boga Mojsijeva; i eto! Smatram ga lažovom. (Sura 28:38 Pickthall) Zanimljivo je da ovaj stih tvrdi da je faraon sebe smatrao jedinim bogom svojih poglavara. Ovo učenje proturječi ne samo biblijskim podacima koji govore o mnogim egipatskim bogovima5 (Izlazak 12:12), ali i uz učenje dato u suri 7: 127 da je faraon štovao mnoga božanstva.6 To ipak nije jedini problem ovog stiha. Faraonove izjave i upute za izgradnju ogromne zgrade pokazuju njegovu revnost da prkosi i izruguje se Mojsiju zbog njegove vjere, ali određeni način na koji se ta revnost izražava ima neobične sličnosti s biblijskom pričom o Babilonskoj kuli (Postanak 11: 1-9). U Bibliji se izgradnja uzvišene zgrade koja dolazi do neba pripisuje generacijama koje slijede razdoblje Noe i potopa, dok je u Kur'anu ova zavjera pripisana faraonu, čiji je cilj traženje Mojsijeva Boga na nebu i dokazujući mu lažljivca za slučaj da se tamo ne može pronaći Mojsijev Bog. Ukratko, neće biti pogrešno što sura 28:38 predstavlja još jedan sjajan primjer asimilacije unutar asimilacije kroz Hamanovu pojavu:Hamanova uloga faraonovog vezira rezultirala je njegovom izravnom povezanošću s biblijskom pripovijesti o Babilonskoj kuli. Ova dvostruka asimilacija održava se u suri 40:36, koja se čini ponavljanjem sure 28:38 s malim izmjenama u strukturi rečenice: A faraon reče: O Haman ! Izgradi mi kulu da mogu doći do cesta (Sura 40:36 Pickthall) Čudno je da se ovaj stih čini podijeljenim jer se njegov preostali dio javlja u sljedećem stihu: Putovi nebeski i mogu gledati na Boga Mojsijeva, iako ga zaista smatram lažovom. Tako se zlo koje je počinio učinio simpatičnim za faraona i bio je zabranjen s (pravog) puta. Faraonova zavjera završila je, ali je propala. (Sura 40:37 Pickthall) Vjerojatno je da je došlo do problema s prijenosom ovog ajeta, a problem je najvjerojatnije proizašao iz prenošenja sure 28:38 u naraciju o Mojsiju i faraonu u suri 40. U ovom posljednjem poglavlju iznenadna pojava neidentificirane figure za kojeg se tvrdi da je zagonetni egipatski vjernik (Sura 40:28) i njegove izjave nalik propovijedi remete tijek dijaloga između faraona i Mojsija i ostavljaju dojam da je faraonov poziv Hamanu za izgradnju kule još uvijek bio odgovor na Mojsijeve izreke iako je izgovoreno odmah nakon govora ovog Egipćanina. U svakom slučaju najvažnije je da faraon traži od Hamana da sagradi visoko zdanje jer vjeruje da je to jedino sredstvo za gledanje Mojsijeva Boga. Dok je razobličavao velikog Hamana Hoaxa kojeg su izmislili moderni muslimanski propagandisti, Jochen Katz također se pozabavio posebnom tvrdnjom da je Haman zapravo bio šef kamenih kamenoloma pod faraonovim zapovjedništvom ( * ). Harun Yahya i dalje propagira ovu neutemeljenu i pobijenu tvrdnju na svojoj web stranici u odjeljku o (takozvanim) povijesnim čudima Kur'ana: Kodiranjem hijeroglifa otkriveno je važno znanje: Ime "Haman" doista se spominje u egipatskim natpisima. To se ime spominjalo u spomeniku u muzeju Hof u Beču. Isti je taj natpis također ukazivao na blizak odnos Hamana i faraona. U rječniku People in New Kingdom , koji je pripremljen na temelju cjelokupne zbirke natpisa, Haman je rečeno da je "glava radnika kamenoloma". Rezultat je otkrio vrlo važnu istinu: Za razliku od lažnih tvrdnji protivnika Kur'ana, Haman je bio osoba koja je živjela u Egiptu u vrijeme poslanika Musaa (as). Bio je blizak s faraonom i bio je uključen u građevinske radove, baš kao što je predano Kur'anom. ( Izvor ) Neki su islamski pisci i web stranice odlučili promijeniti svoje argumente kad su vidjeli da pribjegavanje lažima i legendama o otkriću imena Haman u drevnim egipatskim spisima više nije od pomoći. Primjerice, tim za islamsku svjesnost nedavno se prestao oslanjati na lažne tvrdnje Mauricea Bucaillea i zamijenio je svoj prijašnji članak novim.7 Očito je da su Maurice Bucaille i neki muslimanski propagandisti koji su hodali njegovim stopama izmislili podvalu oko pojave imena Haman u drevnim egipatskim spisima zbog njihovog očaja i ogorčenja izazvanog napadom kršćanskih polemičara na Suru 28:38 i ostalim slučajevima kada je Haman pogrešno je stvoren par s faraonom. Slijedom toga, požurili su identificirati Hamana iz Kur'ana kao majstora gradnje u Egiptu samo zato što je u suri 28:38 i suri 40:36 faraon naredio Hamanu da sagradi kulu. Ipak, ovakva vrsta argumenta ne može se podržati uz pomoć Kur'ana, jer se čini da je sura 28:38 povezana sa surom 28: 6 i surom 28: 8, koje govore o Hamanu kao osobi zaduženoj za egipatsku vojske. Smiješno je pretpostaviti da je Haman u osnovi bio "glava radnika kamenoloma", što je rezultiralo njegovim imenovanjem za faraonovog partnera s obzirom na upravu Egipta, ali utoliko je logičnije zaključiti da se faraon obratio samo Hamanu sa svojim osobno ime u suri 28:38 i samo od njega zatražio da sagradi visoku kulu jer mu je Haman bio vezir i činio je par s njim kao i u svakom slučaju kada se ime Haman javlja u islamskim spisima. Što je točnije, faraonova uputa Hamanu bila je značajna i izvanredna jer je proizašla iz njegove želje da prkosi i ismijava Mojsija. Tako,Hamanovo povezivanje s izgradnjom uzvišene kule bio je prirodni ishod Hamanovog neprijateljstva prema Mojsiju zajedno s faraonom. Slijedom toga, tek je Haman surađivao s faraonom kad je bilo presudno suočiti se s Mojsijem izgradnjom goleme zgrade. Osim toga, u cijelom Kur'anu nema dokaza koji bi pokazali da je Haman prvenstveno bio majstor građevine u Egiptu. Da je to bio slučaj, najvjerojatnije ne bismo čuli njegovo ime u islamskim spisima na isti način kao što ne možemo čuti imena drugih faraonovih dužnosnika. U tom bi slučaju faraon pozvao majstora gradnje u svoju palaču jer je čarobnjake pozvao samo kad su bili potrebni (Sura 26: 36-37). Konačno, židovska tradicija vezira kralja Ahasvera Hamana također označava kao astrologa jer je promatrao zvijezde kako bi odredio točan dan židovskog pokolja: Haman je također bio astrolog i kad je namjeravao odrediti vrijeme masakra nad Židovima, prvo je bacio ždrijeb kako bi utvrdio koji je u tu svrhu bio najsretniji dan u tjednu. Međutim, svaki se dan pokazao pod određenim utjecajem na Židove. Zatim je pokušao popraviti mjesec, no ustanovio je da isto vrijedi za svaki mjesec; tako je Nisan bio naklonjen Židovima zbog pashalne žrtve; Iyyar, zbog male Pashe. Ali kad je stigao u Adar, ustanovio je da je njegov horoskopski znak Ribe, i rekao je, "Sad ću ih moći progutati kao ribe koje se međusobno gutaju" (Esth. R. vii .; Targ. Sheni iii.). ( Židovska enciklopedija ) Ova dodatna ekspertiza koja se Hamanu pripisuje u židovstvu neobično je kompatibilna s idejom u Suri 28:38 da je faraon tražio od Hamana da izgradi visoko zdanje u svrhu promatranja na nebu. Ne možemo sa sigurnošću znati je li ovaj detalj igrao ulogu u Hamanovoj povezanosti s faraonovim promatranjima i pretraživanjima u vezi s Mojsijevim Bogom na nebu. Možemo samo reći da nije nerazumno Faraonov poziv Hamanu u Suri 28:38 i Suri 40:36 smatrati rezultatom Hamanovog poznavanja uzvišenih kula i njihove upotrebe kao mjesta promatranja. Unatoč tim vjerojatnim paralelizmima, Hamanovo uključivanje u faraonovu pogrešnu vezu s biblijskom pričom o Babilonskoj kuli najvjerojatnije je rezultat pogrešnog tumačenja i asimilacije izvještaja u Tori. U sljedećem ću članku analizirati kako i zašto su par faraona i Hamana tematski povezani s Babilonskom kulom u suri 28:38 nakon temeljitog ispitivanja izvornog izvještaja u Bibliji. Nastavite s 2. dijelom . [Prvo objavljivanje: 18. svibnja 2012.] [Posljednje ažuriranje: 18. svibnja 2012.] Fusnote 1 Za sveobuhvatnu analizu sličnosti između onoga što se o Korahu uči i u Bibliji i u Talmudu i onoga što se o Kurunu govori u Kur'anu, pogledajte moj članak pod nazivom Anatomija Kur'anskih grešaka . 2 Usporedite to s faraonovim pozivom Hamanu za izgradnju uzvišene kule u Suri 28:38 i Suri 40:36. 3 Grčka verzija imena Abiram u Septuagintije dana kao Aviron . Ovaj grčki oblik zvuči sličnije arapskoj riječi za faraona. 4 Nepotrebno je reći da je trenutno mjesto Qarunova imena u ovom stihu (prije faraona i Hamana) kronološki pogrešno i obmanjujuće. Qarun (Korah) je zemlja progutala ne prije, već dugo nakon što je faraon utopljen! 5 Vidimo u ubijanju svih prvorođenih Egipćana u vrijeme Pashe Božji sud nad egipatskim lažnim božanstvima. 6 Za sveobuhvatnu analizu ovog posebnog Kur'anskog odstupanja pogledajte ovaj članak. 7 Predlažemo da pročitate članak Andrewa Varga o novoj taktici islamske svjesnosti ( * ). Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu Estherin gubitak i Hamanovo putovanje kroz vrijeme (2. dio) Faraon i Babilonska kula Masud Masihiyyen Nakon rasprave o mogućim razlozima propuštanja Esterine priče od strane autora islamskog spisa ( 1 A ) i ispitivanja pojava imena Haman u Kur'anu ( 1 B ) u prethodna dva članka, u ovom trećem članku I tražit će odgovore na pitanja zašto i kako biblijska pripovijest o Babilonskoj kulije slučajno ugrađen u pripovijest o faraonu i njegovoj borbi s Mojsijem u suri 28:38 i suri 40:36. Ova dva stiha ilustriraju jednu od najvećih povijesnih grešaka u Kur'anu time što sadrže dvije povijesne kompresije: Hamanovo određivanje vezira faraona Izlaska i faraonova identifikacija bahatog vladara koji je stvorio projekt gradnje uzvišene kule za dosezanje nebesa: Faraon je rekao: "O poglavice! Nikog boga ne znam za vas, osim za sebe: zato, o Haman! Osvijetli me (peć za pečenje cigle) od gline i sagradi mi uzvišenu palaču da se uzdignem do boga Mojsijev : ali što se mene tiče, mislim da je (Mojsije) lažov! " (Sura 28:38 Jusuf Ali) Faraon je rekao: " O Haman! Sagradi mi uzvišenu palaču kako bih dosegao putove i sredstva, nebeske ceste i mogao gledati na Boga Mojsijeva , premda ga zaista smatram lažovom. Tako je bilo zlo koje je učinio je to lijepim faraonom i bio je zabranjen s (desnog) puta. Faraonova je spletka završila, ali je propala (Sura 40: 36-37 Jusuf Ali) Da se sjetimo, u Bibliji Hamanidentificiran je kao vezir kralja Ahasvera u Perzijskom carstvu (Estera 3: 1), dok se kaže da je ideja o gradnji kule za dosezanje neba potekla od naroda koji su živjeli u Babelu nakon potopa (Postanak 11: 2-4) . Pisac Kur'ana, s druge strane, nije samo povezao Hamana s faraonom, već je i suštinsku temu Babilonske kule povezao s faraonovom ohološću i nevjericom. U ovoj ranoj fazi rasprave nije nerazumno reći da je faraonovo prikazivanje u vezi s Babilonskom kulom u Kur'anu pogreška koja je proizašla iz navike asimilacije i zamjene Muhamedovog i / ili kur'anskog autora. Međutim, prije detaljnog proučavanja motiva koji uzrokuju ovu posebnu povijesnu kompresiju,potrebno je pogledati pripovijest o Babilonskoj kuli u Tori kao i židovske tradicije i usporediti je s paralelnim učenjima koja se nalaze u islamskim spisima. Babilonska kula u Knjizi Postanka Disperzija naroda nakon njihove želje da izgradi grad i toranj s vrhom do neba opisan je u 11 -og poglavlja Knjige Postanka: Cijela je zemlja imala zajednički jezik i zajednički rječnik. Kad su se ljudi preselili prema istoku, pronašli su ravnicu u Šinaru i tamo se nastanili. Tada su jedan drugome rekli: "Dođite, napravimo cigle i temeljito ih ispečemo." (Imali su ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke.) Tada su rekli: „Dođite, sagradimo sebi grad i kulu s vrhom na nebesima kako bismo si mogli stvoriti ime. Inače ćemo biti rasuti po cijeloj zemlji. " Ali Gospodin je sišao vidjeti grad i kulu koju su ljudi počeli graditi. I Gospodin je rekao, “Ako su kao jedan narod svi koji imaju zajednički jezik počeli to činiti, tada ništa što planiraju učiniti neće biti izvan njih. Dođi, siđimo i zbunimo njihov jezik da se neće moći razumjeti.”Tako ih je Gospod rasuo odatle po cijeloj zemlji i oni su prestali graditi grad. Zato se njegovo ime i zvalo Babel - jer je tamo Gospod zbunio jezik cijeloga svijeta, a odatle ih je Gospod rasuo po cijeloj zemlji. (Postanak 11: 1-9 NET Biblija) Suštinski cilj ovog biblijskog izvještaja očito je objasniti razlog raznolikosti ljudskih jezika u svijetu i povezati ga s povijesnom stvarnošću visokih građevina (zigurata) u drevnoj babilonskoj civilizaciji kroz fonološku sličnost riječi Babel i hebrejska riječ koja znači "zbrka". U skladu s tim, NET Biblija ima sljedeću fusnotu uz riječ Babel : Ovdje je vrhunac izvještaja, parodija na ponos Babilona. U babilonskoj je literaturi naziv bab-ili značilo "Božja vrata", ali na hebrejskom zvuči kao riječ "zbunjenost" i zadržao je tu konotaciju. Ime "Babel" (בָּבֶל, bavel) i glagol preveden "zbunjen" (בָּלַל, balal) tvore paronomaziju (zvučna igra). ( Fusnota 23 ) Dakle, raspršivanje naroda nakon potopa u Noino doba povezano je s Biblijom u vezi s velikom babilonskom civilizacijom i ponosom njezinih ljudi. Navodi se da je mjesto incidenta Shinar, što je zapravo područje Babilonije. Osim toga, dotična građevina koja nas podsjeća na babilonske zigurate predstavlja ponos nacije i njihovu želju da stvore urbanu kulturu odvojenu od Boga. Namjera nacija da sagrade zdanje s vrhom na nebu i na taj način stvore ime za sebe ukazuje na njihovu aroganciju. Međutim, oni ne mogu uspjeti zbog božanske intervencije kad im je jezik zbunjen: na kraju su dužni naglo završiti projekt i raštrkani su po svijetu. NET Biblija daje sljedeći komentar riječi "raspršiti" u stihu 4: Hebrejski glagol פָּוָץ (pavats, u prijevodu "raspršiti") ključni je pojam u ovom odlomku. Središnja točka izvještaja je raspršivanje („raspršivanje“) naroda, a ne Babilonska kula. Ali prolaz također tvori polemiku protiv Babilona, ponosa istoka i kozmopolitskog središta s ogromnim ziguratom. Hebrejima je to bio spomenik Božje presude na ponos. ( Fusnota 13 ) Slična je kritika i osuda nadmenosti babilonskog kralja u Knjizi proroka Izaije: Pogledaj kako si pao s neba, o sjajni, sine zore! Posječeni ste do temelja, o pobjedniče naroda! Rekli ste sebi: „ Popet ću se do neba . Iznad zvijezda El postavit ću svoje prijestolje. Vladati ću na planini okupljanja na zabačenim padinama Zaphona. Popet ću se do vrhova oblaka; Učinit ću se poput Svevišnjeg ! " Ali odvedeni ste u šeol, na zabačene padine jame (Izaija 14: 12-15 NET Biblija) Pripovijest o Babilonskoj kuli smještena je odmah nakon izvješća o tablici nacija u poglavlju 10 i kronološki je i tematski vezana za nastanak nacija. Nadalje, pripada ranom razdoblju stvaranja i funkcionira kako bi se dao prikaz rasipanja čovječanstva s naglaskom na značaju jezika u zajedništvu zajednice. U svom osnovnom obliku priča je povezana s obnavljanjem čovječanstva kroz Noino potomstvo nakon sveopćeg potopa i sadrži nekoliko elemenata koji ga povezuju i s pričom o padu prvih ljudskih roditelja i protjerivanju iz rajskog vrta. Usporedba ove dvije pripovijesti (protjerivanje Adama i Eve iz Vrta nasuprot rasipanju čovječanstva iz Šinara) pokazuje da je izvještaj o Babilonskoj kuli pandan Adamovom i Evinom progonstvu na nacionalnoj razini. Dok Adam i Eva žive u Edenu sve dok ne pokušaju biti poput Boga jedući zabranjeno voće, narodi žive u jedinstvu na jednom mjestu (Shinar) dok ne pokušaju steći čast za sebe i doći do nebesa. U oba slučaja Bog intervenira kako bi kaznio ovaj ponosan čin i protjerao grešnike, izravno u prvom incidentu, a neizravno u drugom. Ukratko, oba su ova pada tematski povezana jer pokazuju posljedice ponosa. Babilonska kula u nekanonskim židovskim spisima U tradicionalnim, ali nekanonskim židovskim spisima, teološke implikacije koje se tiču ponosa čovječanstva na biblijsku pripovijest o Babilonskoj kuli izričito su istaknute jer se naglašava čovjekov cilj da se nadmeću s Bogom. Na primjer, u Talmudu nalazimo sljedeći račun: "Izgradimo grad, a usred njega i visoku kulu za uporište, kulu čiji će vrh sezati i do nebesa. Tada ćemo uistinu stvoriti sebi veliko i moćno ime, pred kojim će svi naši neprijatelji drhtati. Nitko nam tada neće moći naštetiti i nijedan rat ne može rastjerati naše redove. " Oni su te riječi izgovorili kralju i on je odobrio njihov dizajn. Stoga su se ove obitelji okupile i odabrale prikladno mjesto za svoj grad i njegovu kulu na ravnici prema istoku, u zemlji Shinar. I dok su gradili pobunu koja im je bujala u srcima, pobuna protiv Boga i zamišljali su da mogu skalirati do neba i ratovati s njim. Podijelili su se u tri stranke; prva je stranka rekla: "Uzdignut ćemo se na nebo i tamo smjestiti svoje bogove i klanjati im se." Druga stranka je rekla: "Izlit ćemo se na nebesa Gospodnja i uporediti svoju snagu s Njegovom." A treća strana je rekla: "Da, udarit ćemo ga strijelom i kopljem." ( Talmud , Izbori. 1. dio: Biblijska povijest, 1. poglavlje) Tvrdnja da su ljudi bili podijeljeni u tri stranke u vrijeme gradnje možda je proizašla iz biblijskog učenja da su narodi potomci trojice Noinih sinova. Ova talmudska tvrdnja iznjedrila je učenje da su ove tri strane dobile različit način kažnjavanja: Je li Bog prema njihovoj pustinji kaznio tri pobunjene stranke. Oni koji su rekli: "Smjestit ćemo svoje bogove na nebesa", promijenili su se u izgledu i postali poput majmuna;1 oni koji su rekli: "Udarit ćemo Ga strijelama", ubijali su se međusobno nesporazumima; a oni koji su rekli: "Pokušajmo svoju snagu s Njegovim", bili su razasuti po licu zemlje. ( Talmud , Izbori. 1. dio: Biblijska povijest, 1. poglavlje) Napokon, tvrdi se da se uništenje Kule dogodilo u tri faze: Toranj je bio izuzetno visok. Treći dio potonuo je u zemlju, druga trećina je izgorjela, ali preostala trećina je stajala do vremena uništenja Babilona. ( Talmud , Izbori. 1. dio: Biblijska povijest, 1. poglavlje) Jedna od funkcija babilonskih zigurata bila je osigurati visoko mjesto na kojem bi svećenici mogli stajati kako bi izbjegli nadiruće vode tijekom poplave ( * ). U skladu s ovim sekularnim povijesnim informacijama i vezom između babilonskih zigurata i Biblijske kule Babilona, židovski povjesničar Josip Flavije napisao je u svojoj knjizi pod naslovom Antike Židova da je žar za gradnjom uzvišene kule u Nimrodovo doba bio relevantan za uništenje čovječanstvo u potopu u Noino doba. Što je točnije, za Nimroda se tvrdilo da je sagradio ovaj toranj kako bi spriječio Boga da ponovno ubije grešnike u sveopćem potopu: Noina su sina imala troje - Shem, Japhet i Ham, rođeni stotinu godina prije Potopa. Oni su se prije svega spustili s planina u ravnice i tamo nastanili svoje prebivalište; i nagovarao druge koji su se zbog poplave jako bojali nižeg tla, pa su bili vrlo gadljivi sići s viših mjesta, odvažiti se slijediti njihove primjere. ... Sad ih je Nimrod uzbudio na takvo vrijeđanje i prezir prema Bogu. Bio je unuk Hama, Noina sina, odvažnog čovjeka i velike snage. Nagovorio ih je da to ne pripisuju Bogu, kao da su njegovim sredstvom bili sretni, već da vjeruju da je to njihova vlastita hrabrost. Također je postupno promijenio vladu u tiraniju, ne videći drugi način da ljude odvrati od straha Božjeg,već da ih dovede u stalnu ovisnost o svojoj moći. Također je rekao da će se osvetiti Bogu, ako bude imao pamet da opet utopi svijet; za to bi sagradio kulu previsoku da bi vode mogle doprijeti do nje! i da će se osvetiti Bogu što je uništio njihove pretke! (Starine Židova , Knjiga I, poglavlje 4) Prema Legendama o Židovima, incident s Babilonskom kulom također je bio izvanredan jer je to bila jedna od rijetkih prilika kada je Bog sišao s neba na svijet: Osim kažnjavanja grijeha i grešnika zbog zbunjivanja govora, još jedna značajna okolnost bila je povezana sa silaskom Boga na zemlju - jednim od samo deset takvih silaska koji su se dogodili između stvaranja svijeta i sudnjeg dana. Tom su prilikom Bog i sedamdeset anđela koji okružuju Njegovo prijestolje bacili ždrijeb u vezi s raznim narodima. Svaki je anđeo primio naciju, a Izrael je pao u sudbinu Božju. Svakoj naciji dodijeljen je osobit jezik, hebrejski je bio rezerviran za Izrael - jezik koji je Bog koristio pri stvaranju svijeta. ( Legende o Židovima , svezak I., poglavlje IV.) Zanimljivo je da ovaj prikaz tvori površnu i trivijalnu sličnost između Esterine priče i priče o Babilonskoj kuli na temelju bacanja ždrijeba. U verziji Esterine priče u Septuaginti, Haman je bacio dvije ždrijebe jer je Bog razlikovao Izrael od ostalih pogana: Stoga je načinio dva ždrijeba, jedan za narod Božji, a drugi za sve pogane. I ove dvije ždrijebe došle su u sat, vrijeme i dan suda pred Bogom među svim narodima. ( Dodaci Esther , poglavlje 10: 10-11) Implicirano upućivanje na Babilonsku kulu u Novom zavjetu Važnost biblijske pripovijesti u vezi s Babilonskom kulom može se vidjeti u simboličkim analogijama izvučenim u drugom poglavlju Djela apostolskih u Novom zavjetu. Ono što se događa na Dan Duhova u Jeruzalemu nakon Isusova uzašašća, u Knjizi Postanka aludira na zbunjenost jezika i rasipanje naroda na cijeli svijet. Međutim, pomna analiza ovih namjeravanih paralelizama dokazuje da su učinci Babilonske kule bili obrnuti i da je ovaj povijesni incident dobio novo i pozitivno značenje u kršćanskom dobu Kristovim uskrsnućem. Posljedično tome, deset dana nakon Kristova tjelesnog uzašašća na nebo, Duh Božji silazi na apostole i daje im moć i vlast da svijetu naviještaju uskrslog Krista. Štoviše, Duh silazi u obliku vatrenih jezika i omogućuje apostolima naviještanje Krista na različitim jezicima. Dakle, u kršćanskoj eri Bog silazi kad se ljudi različitih naroda okupljaju na jednom mjestu (Šinar naspram Jeruzalema) da ne bi zbunio jezike i rastjerao nacije, već da bi srušio jezične barijere i poslao apostole na cijeli svijet tako da Kristova se istina može širiti. Zapis o Babilonskoj kuli nedostaje u islamskim spisima Za razliku od značaja koji se pripisuje priči o Babilonskoj kuli u židovskoj i kršćanskoj teologiji, autor Kur'ana nije niti potvrdio niti opovrgnuo ovaj povijesni incident u ljudskoj povijesti. Jednostavno je gradnju visoke zgrade pripisao faraonu Izlaska, ali nije to nužno povezao sa zbrkom jezika i rasipanjem naroda. Održavajući u svojoj verziji samo arogantni i buntovni stav moćne figure, promijenio je izvorno mjesto priče iz Babilonije u Egipat. Jednako je tako i Babilonija, ohola i neprijateljska civilizacija u biblijskom izvještaju, u Kur'anu transformirana u oholi i neprijateljski faraonov Egipat. Moguće je računati s nekoliko mogućnosti za izuzeće izvorne priče o Babilonskoj kuli iz islamskih spisa. U prvom redu, ovo izuzeće ne izgleda neobično ili neobično kad se sjetimo da je pisac Kur'ana imao tendenciju preskakati biblijske pripovijesti koje su pružale informacije o podrijetlu određenih imena i / ili koncepata. Slično je zanemario fonološke veze uspostavljene na hebrejskom između određenih imena i zgoda / likova. S tim u vezi, izvještaj o Babilonskoj kuli iznenađujuće je sličan Esterovoj i Mordokajevoj priči: u oba slučaja podrijetlo hebrejskog imena ( Purim u prvom nasuprot Babeluu drugom) je objašnjeno uz pomoć povijesnog incidenta. Nije ni čudo što autor Kur'ana nije uključio nijedno od ovo dvoje. Drugo, Kur'an nema istu književnu kvalitetu kao Biblija, jer mu nedostaje jasan osjećaj za kronološki poredak. Ono što vidimo u islamskim spisima zapravo je lekcionar ili homilija preuzeto iz različitih pripovijesti i kombinirano s nepažljivim stavom prema pojmu kronologije. Ova osobenost otežava, ako ne i onemogućava, piscu Kur'ana uočavanje kontrasta između ranog i kasnijeg razdoblja stvaranja. Kao rezultat toga, čitatelju Kur'ana teško da je bilo moguće pratiti ono što se do sada promijenilo u povijesti čovječanstva. Treće, pisac Kur'ana vjerojatno nije znao niti podržao učenje da je cijelo čovječanstvo nekada davno govorilo istim jezikom i da se to kasnije promijenilo kao kazna nakon pobunjenog incidenta. Neki su ajeti u Kur'anu prilično zabrinuti za vjersko jedinstvo ljudske rase i uče da su ljudi pali u međusobne nesuglasice, razbijajući svoju jednu religiju na mnoge sekte (Sura 2: 213, 10:19, 21:93, 23:53). Sadašnja raznolikost religija u svijetu također se podučava da opstaje samo uz Božje dopuštenje i kao dio testa (Sura 5:48). Vjerojatno su ove vrste stihova izvedene iz Muhammedove želje da ušutka svoje protivnike koji su postojanje brojnih religija protumačili kao neuspjeh ili nemoć njegovog boga. Nacionalna i jezična podjela u islamskim spisima Autor Kur'ana iznio je kratku i nejasnu izjavu o podjeli čovječanstva na plemena i narode, uskraćujući čitatelju znanje kada i kako se to dogodilo: O čovječanstvo! Lo! Stvorili smo vas muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se poznavali . Lo! najplemenitiji od vas, pred Allahom, je najbolji u ponašanju. Lo! Allah zna, svjestan je. (Sura 49:13 Pickthall) Čini se da je razlog podjele čovječanstva na plemena i nacije paradoksalne prirode i nema puno smisla. Osim toga, djeca Izraela prikazana su podijeljena u dvanaest plemena tijekom lutanja pustinjom u Mojsijevo vrijeme, što je učenje koje zvuči neugodno i netočno: Podijelili smo ih u dvanaest plemena, nacija ; i nadahnuli smo Mojsija kada su ga njegovi ljudi zamolili za vodu govoreći: Udari svojim štapom stijenu! I iz njih je poteklo dvanaest izvora, tako da je svako pleme znalo svoje pojilište. I učinili smo da ih bijeli oblak zasjeni i poslali smo po njih manu i prepelice (govoreći): Jedite dobre stvari kojima smo vam pružili. Nisu nam nanijeli nepravdu, ali sami sebi nisu naudili. (Sura 7: 160 Pickthall) Pogrešno i zapanjujuće učenje u ovom stihu vjerojatno je nastalo ishitrenom kombinacijom Izlaska 15:27 i Izlaska 17:26 na temelju pozivanja na dvanaest izvora u prvom. Uz to, sljedeći stihovi u istom poglavlju (sura 7) zbunjujuće govore o podjeli Izraelaca na narode zbog njihovog grijeha ponosa: Pa kad su se ponosili onim što im je zabranjeno, rekli smo im: Budite majmuni prezreni i gnušani! I (sjetite se) kad je vaš Gospodar objavio da će podići protiv njih do Kijametskog dana one koji će na njih položiti okrutnu muku. Lo! uistinu je tvoj Gospodar brz u progonu i eto! uistinu, On oprašta, milostiv je. I mi smo ih pustili po zemlji kao (odvojene) nacije . Neki od njih su pravednici, a neki daleko od toga. A mi smo ih iskušali s dobrim i zlim stvarima koje bi se mogle vratiti. (Sura 7: 166-168 Pickthall) Ovi su stihovi čudni i zapanjujući jer su tematski povezani s pričom o Babilonskoj kuli u tradicionalnim, ali nekanonskim spisima židovstva. U takvim spisima ljudi koji se pobune protiv Boga s ponosom dijele u tri strane, a jedna skupina pretvara se u majmune, dok je treća strana rasuta po svijetu. U kur'anskim ajetima iznad, to su djeca Izraelova koja su postala oholi grešnici, od kojih su neki pretvoreni u majmune, a svi odvojeni u narode u nekoj drugoj prilici. Ukratko, kazna koja pogađa narode u tradicionalnim židovskim spisima tajanstveno je dodijeljena Židovima u Kur'anu. Napokon, islamska tradicija uči da se židovsko stanovništvo sela spomenuto u suri 7: 166 sastojalo od tri skupine: Allah je rekao da su ljudi iz ovog sela bili podijeljeni u tri skupine , grupu koja je izvršila zabranu, loveći ribu u subotu, kao što smo opisali u tefsiru sure El-Bekare. Druga skupina zabranila im je prijestup i izbjegla ih. Treća skupina niti ih je zabranila, niti je sudjelovala u njihovoj akciji. ( Tafsir Ibn Kathir ) Iako je autor Kur'ana definitivno bio svjestan činjenice da je svaka zajednica imala svoj osobiti jezik i da je taj jezik bio nešto kulturno (Sura 14: 4, 41:44, 43: 3), i premda je jednom tvrdio da ljudski rasu je Stvoritelj podijelio na plemena i narode (Sura 49,13), nije uspio dati sličan prikaz postojanja mnogih jezika u svijetu i povezati jezičnu raznolikost s postojanjem različitih nacija. Umjesto toga, pokušao je prisiliti jezičnu raznolikost u lažni par s mnoštvom ljudskih boja : A među Njegovim je Znakovima stvaranje neba i zemlje, te varijacije vaših jezika i vaših boja : uistinu u tome su Znakovi za one koji znaju. (Sura 30:22 Jusuf Ali) George Sale preveo je riječ "boja" u ovom stihu kao "ten": A od njegovih su znakova [također] stvaranje nebesa i zemlje, i raznolikost vaših jezika i vaših lica : Zaista su ovo znakovi ljudima koji razumiju. (Sura 30:22) U komentaru ovog stiha Ibn Kathir-a, riječ "boja" također se tumači kao da se odnosi na izgled ljudi: (i razlika vaših jezika) Dakle, vidimo da neki govore arapski, a Tatari imaju svoj jezik, kao i Gruzijci, Rimljani, Franci, Berberi, Tou Couleurs (iz Sudana), Etiopljani, Indijanci, Perzijanci, Slaveni , Hazara, Armenaca, Kurda i drugih. Samo Allah zna raznolikost jezika kojima se govore Ademovi sinovi. A razlika njihovih boja koja se ovdje spominje odnosi se na njihov izgled, za sve ljude na ovom svijetu, od vremena kada je Allah stvorio Adema, pa sve dok ne počne Sat, svaki od njih ima po dva oka, dvije obrve, nos i čelo , usta i dva obraza, ali niti jedan ne liči na drugi; sigurno će postojati neka razlika u držanju tijela, izgledu i govoru, bez obzira je li prividan ili je skriven te se može primijetiti samo pažljivim promatranjem. ( Tafsir Ibn Kathir ) Očito je povezivanje jezične raznolikosti s varijacijama boja ili tena u ovom stihu daleko od savršenstva, jer boje i puti predstavljaju genetsko nasljeđe, dok jezik nije genetski, već kulturan, jer je nešto što se stječe nakon rođenja i u skladu s okolinom u kojoj se čovjek rađa. Štoviše, ljudi iste boje ili sličnog tena ne moraju nužno govoriti istim jezikom. Čini se da pisac ovog poglavlja nije mogao smisliti bolju ideju od ove, nastojeći objasniti uzrok jezičnih varijacija u svijetu. Riječ Babel u islamskim spisima Iako se Kur'an ne odnosi na biblijski izvještaj o Babilonskoj kuli, riječ Babel javlja se u njemu u vezi sa židovskom basnom o dva pala anđela: I slijedite ono što su đavli lažno odnosili protiv Salomonova kraljevstva. Salomon nije vjerovao; ali vragovi nisu vjerovali, učeći čovječanstvo magiji i onome što je objavljeno dvojici anđela u Babelu , Harutu i Marutu. Niti su oni (dva meleka) to nekome učili dok nisu rekli: Mi smo samo iskušenje, zato ne vjerujte (u Allahove upute). I od ove dvojice (anđela) ljudi saznaju ono čime uzrokuju podjelu između muškarca i žene; ali time povređuju nikoga osim Allahovim dopuštenjem. I oni nauče ono što im škodi, a njima ne koristi. I zasigurno znaju da onaj ko njime trguje neće imati (sretan) dio na Ahiretu; i zasigurno je zla cijena za koju prodaju svoju dušu, ako su to znali. (Sura 2: 102) Usporedba kur'anske verzije priče s izvornim oblikom u Talmudu otkriva da je zajmoprimac slučajno ubacio priču u Salomonovo doba, iako je izvorno pripadala razdoblju nakon potopa.2 Još zanimljivije, ova je basna predstavljena s ciljem optuživanja Izraelske djece. Moguća aluzija na Babilonsku kulu U Kur'anu postoji zanimljiv stih koji je tematski sličan Babilonskoj kuli, iako zbog svoje nejasnoće nije moguće zaključiti da se definitivno odnosi na biblijsku priču: Oni prije njih su spletkarili, pa je Allah udario u temelje njihove zgrade, a onda je krov pao na njih odozgo i propast je pala na njih odakle oni nisu znali. (Sura 16:26 Pickthall) Ovdje imamo učenje da je Allah poduzeo mjere protiv nekih neidentificiranih spletkara i uništio njihovu zgradu. Iznenađujuće je da su tradicionalni komentatori u islamu razapeti između tumačenja ovog stiha u vezi s Nimrodovom izgradnjom babilonske kule i metaforičnog konstruiranja, odvajajući ga od biblijske priče. Na primjer, Ibn Abbas se činio sigurnim da se ovaj ajet odnosi na Nimrodovu kulu: (Oni prije njih kovali su zavjere) protiv svojih proroka, baš kao što su i vođe Kurejšija koji su ubijeni u dolini Badra kovali zavjere protiv Muhammeda (a.s.); ovdje se misli na tiranina Nimroda koji je sagradio kulu, (pa je Allah udario u temelje njihove zgrade) Allah je izvukao njihovu kulu iz njenog temelja, (a onda je krov pao na njih) kula je pala na njega (odozgo njih, i propast je došla na njih) ovim uništenjem (odakle nisu znali). ( Tafsir Ibn Abbas ) Jalalayn je na sličan način otkrio svoje znanje o paralelizmu između ovog određenog stiha i tornja spomenutog u Bibliji, ali je također bio dovoljno oprezan da doda alternativni pristup: Oni prije njih doista su kovali planove, [oni] poput Nimroda - sagradio je visoku kulu da bi se kroz nju mogao popeti do nebesa i voditi rat protiv njezinih stanovnika; tada je Bog prišao, usmjerio prema njihovom zdanju od temelja, od podnožja, oslobodivši protiv njega vjetrove i potres koji su ga srušili; i tako im se krov srušio odozgo, to jest dok su bili ispod njega, a kazna ih je stigla odakle nisu bili svjesni, iz smjera koji im ne bi pao na pamet: [alternativno] kaže se da ovaj [opis] je usporedba za [demonstriranje] osujećivanja onoga na čemu su se nagodili na putu spletki protiv [Božjih] glasnika. ( Tafsir al-Jalalayn ) Ibn Kathir je izvijestio o objema tumačenjima, ali je inzistirao da je ispravno gledište metaforično prikazivanje ajeta: (Oni prije njih doista su kovali planove,) Al-`Awfi je izvijestio da je Ibn `Abbas rekao:" Ovo se odnosi na Namruda (Nimroda), koji je sagradio kulu. "Drugi su rekli da se to odnosi na Bukhtanassara (Nebukadnezzar). da je to rečeno kao primjer, da se pobije ono što su učinili oni koji nisu vjerovali u Allaha i pridruživali druge u ibadetu s Njim. ( Tefsir Ibn Kathir ) Prije nego što nastavite proučavati još jednu moguću aluziju na Babilonsku kulu u Kur'anu, ključno je imati na umu da su ovi muslimanski komentatori Nimrodu pripisali izgradnju uzvišene kule i čin drskog prkošenja Bogu . Uzvišeni stupovi Irama Islamski se spis ponavljajući obraća narodu Ad i identificira ih kao grešnu zajednicu koja je živjela nakon Noe i koju je uništio bučni vjetar ( * ). Prorok koji je navodno poslan ljudima iz Ad-a u Kur'anu se zove Hud. Otkrivajući židovske izvore pripovijesti u islamskim spisima, Abraham Geiger naglasio je vjerojatnu vezu između naroda Ad u Kur'anu i naroda koji su u Bibliji gradili Babilonsku kulu: Da bismo imali pravo ono što je rečeno o Hudu povezati s vremenom zbrke jezika ili, kako ga Rabini nazivaju, raspršivanjem, moramo navesti neke pojedinosti koje upućuju na ovu referencu, jer su izjave vrlo općenite u njihovom smislu i mogli bi se odnositi na pojave etera. Sljedeći se stih a možda odnosi na zgradu Kule: "I podižete veličanstvena djela nadajući se da ćete moći zauvijek nastaviti." Arapski komentatori pretpostavljaju da bi im zgrade mogle priuštiti vječno prebivalište, ali stih bi mogao značiti i "stvorite sebi tako vječno ime". Četvrt se u Kur'anu naziva "posjednikom stupova". U jednom odlomku izgleda da se spominje Nimrod, koji je živio u ovo vrijeme i na ovom području,budući da se ovdje djeci Ad zamjera što su poslušala zapovijed svakog surovog junaka. (Judaizam i islam , Druga divizija, drugo poglavlje, prvi dio) Konkretno, sljedeći Kur'anski stihovi čine Ljudi iz Ad sličnijim graditeljima grada čiji je vrh na nebu: Zar ne vidite kako se vaš Gospodar ophodio s 'Adom (ljudima) - (grada) Irama, sa visokim stupovima, kakvi nisu proizvedeni u (cijeloj) zemlji? (Sura 89: 6-8 Jusuf Ali) Vlč. EM Wherry citirao je Sale i Baidháwi kako bi objasnio značenje riječi Iram : Iramovci . "Iram je bilo ime teritorija ili grada Aditesa i vrta spomenutog u sljedećoj bilješci, koji su se tako zvali od Irama ili Arama, djeda Adova, njihovog rodonačelnika. Neki misle da je ovdje mislio i sam Aram, i njegovo ime koje treba dodati kako bi označavalo drevne Adite, njegove neposredne potomke i kako bi ih razlikovalo od potonjeg plemena toga imena, ali pridjev i srodnik koji su pridruženi riječi u izvorniku su ženskog roda, što izgleda da proturječi ovom mišljenju ". - Prodaja , Baidháwi . ( Izvor ) Kasnije je ukazao na neslaganje u vezi s tumačenjem izraza "visoki stupovi": Uzvišene zgrade ", ili" stupovi ". Neki zamišljaju da se ove riječi koriste za izražavanje velike veličine i snage starih Adita, a zatim bi ih trebalo prevesti, "koji su bili ogromnog rasta." Ali precizniji komentatori prihvaćaju odlomak da bi se odnosili na raskošnu palaču i krasne vrtove koje je izgradio i napravio Shaddád, sin Ad. ( Izvor ) Istina je da su neki muslimanski komentatori stupove smatrali referencom na visinu i stas People of Ad. Ibn Kathir dao je najdetaljnije informacije zajedno sa različitim stavovima u vezi s tumačenjem ovih ajeta u suri 89: (Slični kojima nisu stvoreni u zemlji) što znači da u njihovoj zemlji nije bilo stvorenih poput njih, zbog njihove snage, moći i njihovog velikog fizičkog stasa. Mudžahid je rekao, "Iram je bio drevna nacija koji su bili prvi ljudi` Ad-a. "Qatadah bin Di`amah i As-Suddi su rekli," Uistinu, Iram se odnosi na Kuću kraljevstva Ad. " potonja je izjava dobra i jaka. Što se tiče Allahove izjave, (slične kojima nisu stvorene u zemlji) Ibn Zejd je smatrao da se ovdje zamjenica rasprave odnosi na stupove, zbog njihove uzvišenosti. Rekao je, "Izgradili su stupove među brdima, kakvi prije nisu bili izgrađeni u njihovoj zemlji. '' Međutim, Qatadah i Ibn Jarir smatrali su da se zamjenica rasprave odnosi na pleme (iz` Ad),što znači da u zemlji nije bilo plemena koje je stvoreno poput ovog plemena - što znači u njihovo vrijeme. I ovo posljednje stajalište je ispravan stav. (Tafsir Ibn Kathir ) Ipak, proglašenje Irama gradom ili vrtom produbilo bi paralelizam između biblijske priče i naroda Ad, jer bi se u tom slučaju Iram pretvorio u kuranski pandan biblijskog šinara, dok bi Iramovi visoki stupovi bili uzvišeni babilonski toranj. Zanimljivo je da tradicionalna islamska priča o vrtu Iram koju je ispričao Wherry jača ovu mogućnost: Ali precizniji komentatori prihvaćaju se u dijelu koji se odnosi na raskošnu palaču i krasne vrtove koje je izgradio i napravio Shaddád, sin Ad. Jer kažu da je Ad ostavio dva sina, Shaddáda i Shaddída, koji su zajedno vladali nakon njegove smrti i proširili svoju vlast nad većim dijelom svijeta; ali Shaddíd je umro, njegov je brat postao jedini monarh; koji je, čuvši za "Nebeski raj", napravio vrt imitirajući ga u pustinjama Aden i nazvao ga Iram, po imenu svog pradjeda. Kad je završen, krenuo je sa velikom prisutnošću da ga pogleda; ali kad su došli na jednodnevno putovanje do mjesta, svi su bili uništeni strašnom bukom s neba. Al Baidháwi dodaje da je jedan Abdullah Ibn Kalábah (kojeg sam nakon D'Herbelota drugdje nazvao Colabah, Prelim. Disc., Str.21) slučajno pogodio ovo prekrasno mjesto dok je tražio devu. "-Sale , Baidháwi . Vidi Prelim. Disc., Str. 20., 21. ( Izvor ) Nevjerojatno je vidjeti kako je biblijski grad Shinar u Postanku 11 u islamskoj tradiciji promijenjen u vrt nazvan Iram iako su teme rivalstva, arogancije i kasnijih kazni zadržane. Lik u islamskoj priči pokušao je stvoriti repliku nebeskog vrta, dok su ljudi u biblijskoj priči pokušali stvoriti grad povezan s nebesima. S druge strane, neki su se moderni muslimanski propagandisti koristili doslovnim značenjem visokih stupova Irama, izmišljajući pseudo-povijesno čudo iz Kur'ana. Ova relativno nova islamska podvala već je pobijena ( * ). Identifikacija Irama kao pandana biblijskog šinara po drugi put pobija ovo takozvano čudo jer se čini da sura 89: 6-8 u pomalo izmijenjenom obliku ponavlja biblijsku priču o Babilonskoj kuli, koju su definitivno poznavali i Židovi i kršćani i stoga nisu sadržavali nikakvu tajnu koju je navodno otkrio Muhammed. Od Ad do Faraona Mora se jasno istaknuti da je sura 89 izvanredna jer sadrži misteriozni trostruk: narod Ad, narod Tamud i faraon. Ovaj je trojak dodatak trojku faraona, Hamana i Qaruna (Korah), koji smo analizirali u prethodnom članku, a kao razliku, nastao je faraonovom vezanošću za par grešnih i hvalisavih zajednica, a ne za figure. Nakon što je u suri 89: 6-8 spomenuo narode Ad i njihov Iram visokih stupova, autor Kur'ana odmah se osvrnuo na narod Semud: A sa Thamudom (ljudima), koji su izrezali (ogromne) stijene u dolini? - (sura 89: 9 Jusuf Ali) Trojka je dovršena kad se faraon pojavio u sljedećem stihu: A s faraonom, gospodarom uloga? (Sura 89:10 Jusuf Ali) Ono što je zajedničko članovima ovog određenog tripleta objašnjeno je u sljedećim stihovima: (Svi) ovi su prekoračili granice u zemljama i nagomilali u njima nestašluke (na nevoljama). Stoga ih je tvoj Gospodin izlio na njih bičem raznih kazni: Jer tvoj Gospodar je (kao Čuvar) na stražarskoj kuli. (Nije li ova zanimljiva slika slična Bogu kako promatra nacije kako grade Vavilonsku kulu, a zatim ih kažnjava?) (Sura 89: 11-14 Jusuf Ali) Autor Kur'ana odredio je narode Ad, narod Thamud i Faraona kao pobunjene grešnike koje je Bog kaznio. Osim toga, čini se da je određeni čin kojim je ovaj trojak izrazio svoje prijestupe povezan sa stvarima koje su konstruirali, jer su ljudi iz Ad-a imali mjesto visokih stupova, dok su ljudi iz Thamuda naglašeno identificirani kao zajednica koja u dolini teče ogromne stijene da si naprave stanove. Faraone, treći od njih trojice u prijevodu Yusufa Alija kvalificiran je za gospodara ili vlasnika udjela. Međutim, izvorna arapska riječ koja se javlja u ovom stihu je awtadi, čije smo točno značenje nažalost izgubljeno. Stoga ova riječ predstavlja misterij u Kur'anu i muslimani je prevode u više oblika. Da biste provjerili neke od njih: I s faraonom, čvrstom snagom (Pickthall) A s faraonom, gospodarom uloga ? (Jusuf Ali) I (sa) Fir'aunom (faraonom ) , koji je imao klinove (koji su nekad mučili ljude vežući ih za klinove)? (Hilali-Khan) I (sa) Fironom, gospodarom domaćina (Shakir) I s faraonom, gospodarom golemih domaćina (Sher Ali) I faraon koji je posjedovao moć . (Kalif) I faraon, on od klinova (Arberry) A faraon od uloga ? (Palmer) I s faraonom nabijačem (Rodwell) i s faraonom, izvođač uloga (prodaja) WafirAAawna thee al-awtadi (arapska transliteracija) Očito je većina prevoditelja bila sklona prevesti riječ kao "ulog", dok su neki od njih slijedili doslovno tumačenje i zaključili da ta riječ na arapskom znači "klinovi". Zapravo, različita značenja koja su ovoj određenoj riječi u Kur'anu dodijelili brojni muslimanski komentatori pokazuju težinu misterije i relevantno neslaganje ( * ). Još jedan zanimljiv čimbenik je taj što su neki autoritativni komentatori inzistirali na tumačenju ove riječi kao svojevrsne strukture koju je faraon koristio u kažnjavanju svojih protivnika. Na primjer, čitamo sljedeći komentar u tradicionalnom tefsiru: (I s faraonom) i kako je uništio faraona, (firma s desne strane) Faraon je podigao četiri stupa za koja je vezao i mučio svakoga na koga je bio bijesan sve dok ovaj nije umro, kao što je to učinio sa njegovom suprugom Asijom Bint Muzahim. ( Tafsir Ibn Abbas ) Jalalayn je rekao gotovo isto što se tiče ove strukture: I faraon, jedan od klinova za šatore: on je učvršćivao četiri klina i vezivao za njih ruke i noge onih koje je mučio - ( Tafsir Al-Jalalayn ) Ovo nas posebno tumačenje zapanjujuće podsjeća na Hamana koji je podigao vješala kako bi objesio Mordokaja. Iako mnogi znanstvenici i prevoditelji tajanstvenu riječ u suri 89:10 povezuju sa stupovima koje je podigao okrutni faraon, činjenica da je Faraon smatran trećim primjerom ljudi koji su svoju pobunu i aroganciju izrazili gradnjom podrazumijeva tumačenje riječi awtadi kao zgrada, a ne stroj za mučenje i smrt. Vjerojatno je da je ukupna tendencija povezivanja riječi u suri 89:10 s faraonovim načinima mučenja proizašla iz islamskih legendi o navodnom mučeništvu faraonove žene ( * ). Ukratko, vjerojatnije je da se ova riječ izvorno odnosila na neku zgradu koju je podigao hvalisavi faraon. Jedino što možemo pretpostaviti u ovom trenutku je da je autor Kur'ana pogrešno usporedio piramide s planinama i identificirao ih kao klinove u skladu s njegovim pogrešnim prikazom planina kao klinova bačenih u zemlju i koji funkcioniraju kao stabilizatori (sura 78 : 7). Bez obzira što tajanstvena riječ u suri 89 tačno znači, u Kur'anu imamo nekoliko slučajeva gdje je Faraon neverovatno povezan s ljudima Ad i / ili narodom Thamud: O faraonu i (plemenu) Thamud-u ? (Sura 85:18 Pickthall) 'Ad, faraone , braća Lutova (Sura 50:13 Jusuf Ali) Čudno je, ispitivanje ostalih poglavlja Kur'ana u kojima se riječ faraon pojavljuje u povezanosti s ostalim grješnim zajednicama pokazuje da je u takvim redoslijedima faraon uglavnom slijedio ljude Ad, tematski povezani s razdobljem zajednica koje su živjele u vrijeme i nakon potopa: Prije njih (bilo je mnogo onih) koji su odbacivali apostole - ljude Noaha i Ad i Faraona , Gospodara uloga (Sura 38,12 Jusuf Ali) Isto tako, neidentificirana proročanska figura koja je održala propovijed faraonu i njegovim ljudima u suri 40 aludira na sudbinu bivših zajednica i kao eksplicitne primjere predstavlja one Noe, Ad i Thamuda: "Nešto poput sudbine Nuhova naroda, Ad i Thamud-a i onih koji su došli nakon njih; ali Bog nikada ne želi nepravdu svojim Slugama. (Sura 40:31 Jusuf Ali) Konačno, u suri 29 pojavljuje se faplet faraona, Hamana i Qaruna u stihu koji dolazi odmah nakon referencije na par Ad i Thamud: (Sjetite se i) "Oglasa i Thamuda (ljudi): jasno će vam se pojaviti iz (tragova) njihovih zgrada (njihove sudbine): Zli je njihova djela primamio za njih i zadržao ih na putu, iako su bili nadareni inteligencijom i vještinom. (Sjetite se također) Qarun , Faraon i Haman: Mojsije im je došao s jasnim znakovima, ali oni su se na zemlji ponašali drsko; pa ipak nisu mogli nadmašiti (Nas). (Sura 29: 38-39 Jusuf Ali) Unatoč postojanju nedosljednosti, još uvijek je razumno zaključiti da trojka naroda Ad, naroda Thamud i Faraona u suri 89 nije bila slučajna. Težnja da se faraon računa uglavnom u vezi s redoslijedom naroda Noa, Ad i Thamud implicira da je pisac Kur'ana dijelom bio svjestan povezanosti nekih arogantnih zajednica koje su živjele nakon poplave i faraona na temelju izgradnja nekih zgrada ili građevina koje pokazuju aroganciju. Održavajući tu vezu u mnogim stihovima svog spisa, dao je prvi znak svog pogrešnog pripisivanja Babilonske kule faraonu. Od Nimroda do faraona Svakako, tematska povezanost koju je autor Kur'ana uspostavio između arogantne zajednice koja živi odmah nakon potopa i faraona Izlaska nije bila jedini ili primarni razlog zbunjujućeg umetanja izjave ljudi koji su živjeli u Šinaru u Bibliji u faraonova usta u suri 28: Tada su jedan drugome rekli: "Dođite, napravimo cigle i temeljito ih ispečemo." (Postanak 11: 3 NET Biblija) Faraon je rekao: "O poglavice! Ne znam nikog drugog za vas osim sebe samoga: zato, o Haman! Osvijetli me (peć za pečenje cigle) od gline i sagradi mi uzvišenu palaču ... (Sura 28:38 Jusuf Ali) Pomnije ispitivanje otkriva da je slučajni prijenos izvještaja o Babilonskoj kuli iz Biblije u naraciju o faraonu u islamskim spisima proizašao iz Nimrodove asimilacije faraonu. Kao što sam pokazao u analizi gore 16:26, čak su i neki muslimanski komentatori Nimrodu pripisali projekt izgradnje uzvišene kule . Ova njihova tvrdnja usvojena je iz nebiblijskih, ali tradicionalnih židovskih učenja koja se tiču Babilonske kule. Josip Flavije otvoreno je prepoznao Nimroda kao moćnog i zlog vladara koji je izgradio Babilonsku kulu u svojim naporima da se suprotstavi Stvoritelju: Sad ih je Nimrod uzbudio na takvo vrijeđanje i prezir prema Bogu . Bio je unuk Hama, Noina sina, odvažnog čovjeka i velike snage. Nagovorio ih je da to ne pripisuju Bogu, kao da su zahvaljujući njegovim sredstvima bili sretni, već da vjeruju da je to njihova vlastita hrabrost. Također je postupno promijenio vladu u tiraniju, ne videći drugi način da ljude odvrati od straha Božjega, već da ih dovede u stalnu ovisnost o svojoj moći. Također je rekao da će se osvetiti Bogu, ako bude imao pamet da opet utopi svijet; za to bi sagradio kulu previsoku da bi vode mogle doći! i da će se osvetiti Bogu što je uništio njihove pretke!Sad je mnoštvo bilo vrlo spremno slijediti Nimrodovu odlučnost i smatrati ga kukavičlukom podložiti se Bogu; i sagradili su kulu, niti štedeći bol, niti u bilo kojem stupnju zanemarujući posao: i, zbog mnoštva ruku zaposlenih u njoj, porasla je vrlo visoko, prije nego što je itko mogao očekivati; ali debljina je bila tako velika i bila je tako snažno građena, da joj se zbog toga činilo da je njena velika visina manja nego što je zapravo bila. Izgrađena je od izgorjele opeke, zacementirana zajedno s mortom, izrađena od bitumena, da ne bi mogla propustiti vodu. ( Židovske starine , knjiga I, poglavlje 4: 2-3) Ako se vratimo na Kur'an, vidimo da se riječ Nimrod u njemu ne pojavljuje, već se pojavljuje samo u nekim tradicionalnim islamskim pripovijestima u vezi s Abrahamom i njegovim ratom protiv politeizma. Na primjer, Ibn Kathir identificirao je neimenovanog kralja u sporu s Abrahamom u suri 2: 258 kao Nimrod : Kralj koji je raspravljao s Ibrahimom bio je kralj Nimrod , sin Kanaana, sin Kuša, sin Sama, sin Noe, kako je Mujahid izjavio. Također je rečeno da je to bio Nimrod, sin Faliha, sin `Abira, sin Šaliha, sin Arfakhshanda, sin Sama, sin Noe. ( Tafsir Ibn Kathir ) Izvor pogrešnog učenja da je Nimrod Abrahamov suvremenik najvjerojatnije je bio Midraš : Kad se njegov otac vratio i vidio pustoš koja je počinjena na njegovim 'bogovima' i imovini, zatražio je objašnjenje od svog sina kojem je prepustio odgovornost. Abraham je podrugljivo objasnio da su se, kad je ovim božanstvima donijeta ponuda finog brašna, posvađali jedni s drugima tko bi trebao biti primatelj, kad je napokon najveći od njih, ljutit zbog prepirke, uzeo štap da kažnjava prijestupnike , i pritom ih sve razbio. Terah je, daleko od toga da je bila zadovoljna ovim objašnjenjem, shvatio kao ruglo, a kad je saznao i za mušterije koje mu je Abraham izgubio tijekom upravljanja, jako se razbjesnio i otjerao Abrahama iz njegove kuće i predao mu preko do Nimroda . ( Postanak Rabba ) Pisac Kur'ana, s druge strane, nije govorio o Nimrodu, već je faraona prikazivao kao glavni arhetip moćnih i arogantnih vladara na svijetu. Slijedom toga, naglasio je faraonov buntovni i oholi karakter: Potom smo poslali Mi Mojsija i Arona faraonu i njegovim poglavarima s našim Znakovima. Ali bili su oholi : bili su narod u grijehu. (Sura 10:75 Jusuf Ali) "Idi k faraonu , jer je doista prestupio sve granice ." (Sura 20:24 Jusuf Ali) Da faraon i njegovi Chiefsi: No, to se ponašali drsko : bili su arogantni ljudi. (Sura 23:46 Jusuf Ali) I on i njegovi domaćini bili su oholi u zemlji bez prava i smatrali su da ih nikada neće vratiti nama. (Sura 28:39 Pickthall) (Sjetite se također) Qarun, Faraon i Haman: Mojsije im je došao s jasnim znakovima, ali oni su se na zemlji ponašali drsko ; pa ipak nisu mogli nadmašiti (Nas). (Sura 29:39 Jusuf Ali) Naneseni od faraona , jer je bio arogantan (čak) među neumjerenim prijestupnicima. (Sura 44:31 Jusuf Ali) (Kaže :) Idi idi faraonu - Eto! on se pobunio - (Sura 79:17 Pickthall) Štoviše, u uređenom pripovijedanju o Mojsiju u suri 28 zapisano je da se faraon uzdizao u zemlji, što daje dojam da je faraon svoju vladavinu stekao kasnije nekim naporima umjesto da je došao na vlast u Egiptu jer je bio član egipatske dinastija: Lo! Faraon se uzvisio u zemlji i stvorio njen narod. Pleme među njima ugnjetavao je, ubijajući njihove sinove i štedeći njihove žene. Lo! bio je od onih koji rade korupciju. (Sura 28: 4 Pickthall) S druge strane, Biblija uči da je faraon u Mojsijevo vrijeme bio novi kralj koji je ustao nad Egiptom i o Josipu nije znao ništa: Tada je na vlast nad Egiptom došao novi kralj , koji nije znao za Josipa . (Izlazak 1: 8 NET Biblija) Autor Kur'ana tako nije povezao faraona Mojsijeva vremena s bivšim faraonima / vladarima Egipta. Ponovno je pisac Kur'ana tvrdio da se faraon proglasio najvišim Bogom : Ali on je porekao i nije bio poslušan, a onda je na brzinu odvratio, a zatim je sazvao i sazvao i proglasio: " Ja (faraon) sam vaš Gospodin Svevišnji ." (Sura 79: 21-24 Pickthall) U Kur'anu je također izviješteno da je faraon sebe smatrao jedinim božanstvom svog naroda: (Faraon) je rekao: Evo! vaš glasnik koji vam je poslan zaista je luđak! Rekao je: Gospodaru Istoka i Zapada i svega što je između njih, ako jesi, ali razumiješ. (Faraon) je rekao: Ako odaberete drugog boga osim mene , sigurno ću vas smjestiti među zatvorenike. (Sura 26: 27-29 Pickthall) A faraon reče: O poglavice! Ne znam da imate drugog boga osim mene , pa potpiri mi vatru, o Haman, da ispečem blato; i postavi mi visoku kulu kako bih mogao nadgledati Boga Mojsijeva; i eto! Smatram ga lažovom. (Sura 28:38 Pickthall) Ipak, sljedeći stih uči da je faraon štovao bogove i time proturječi gore navedenim ajetima: Rekli su poglavari faraonovog naroda: "Hoćeš li ostaviti Mojsija i njegov narod da šire nevolje po zemlji i napuštaju tebe i bogove tvoje ?" Rekao je: "Njihovu mušku djecu ćemo ubiti; (samo) njihove ženice spasit ćemo žive; a mi imamo nad njima (moć) neodoljivu." (Sura 7: 127 Jusuf Ali) Razlog koji je temeljio pogrešnu tvrdnju da je faraon vjerovao da je jedino božanstvo ( * ) i nesklad između Sure 28:38 i Sure 7: 127 bio je najvjerojatnije Nimrodova zamjena s Faraonom u Kur'anu i naknadno pripisivanje nekih učenja koja se tiču Nimrod u nebiblijskim židovskim pričama faraonu u islamskim spisima. U Legendama o Židovima zapisano je da je Nimrod izvorno štovao idole, ali se onda smatrao božanstvom, tražeći od ljudi da ga štuju: Prvi među vođama pokvarenih ljudi bio je Nimrod . ... Izvor njegove neosvojive snage nije im bio poznat. Pripisali su to njegovoj osobnoj moći i zato su ga postavili kraljem nad sobom. Njegova bezbožnost išla je u korak s njegovom sve većom snagom . Od poplave nije bilo grešnika poput Nimroda. Izrađivao je idole od drveta i kamena i klanjao im se. Veliki uspjeh koji je prisustvovao svim Nimrodovim pothvatima proizveo je zlokoban učinak. Ljudi se više nisu pouzdavali u Boga, već u vlastitu snagu i sposobnost, stav na koji je Nimrod pokušao obratiti cijeli svijet. Stoga su ljudi rekli: "Od stvaranja svijeta nije bilo nikoga poput Nimroda, moćnog lovca na ljude i zvijeri i grešnika pred Bogom." I nije sve ovo bilo dovoljno za Nimrodovu zlu želju. Nedovoljno što je ljude odvratio od Boga, učinio je sve što je mogao da ih natjera da odaju sebi božanske počasti . Postavio se za boga i stvorio mjesto za sebe oponašajući sjedište Boga. ( Legende o Židovima , svezak I., poglavlje IV.) Osim toga, u istoj je legendi dan i opis određenog sjedala koje je Nimrod načinio oponašajući božansko prijestolje: Bila je to kula sagrađena od okrugle stijene , a na nju je postavio prijestolje od cedrovog drveta, na kojem su se jedno iznad drugog izdizala četiri prijestolja , od željeza, bakra, srebra i zlata. Ovjenčavši sve, na zlatnom prijestolju ležao je dragi kamen, okruglog oblika i gigantske veličine. To mu je služilo kao sjedalo, i dok je sjedio na njemu, svi su narodi dolazili i odavali mu božansku počast. Nije li zanimljivo da ovaj izvještaj prikazuje Nimrodovo sjedište kao kulu ? Značajnija je stvar da nas spomenuta četiri prijestolja koja čine Nimrodovo sjedište podsjećaju na četiri stupa ili kolca spomenuta u vezi s faraonovom drskošću u tradicionalnim islamskim komentarima na suru 89:10. Ako se riječ awtadi u ovom ajetu odnosi na određenu građevinu ili zgradu koju je sagradio Faraon, vjerojatno je pisac Kur'ana imao nejasno sjećanje na Nimrodovo sjedište dok je Faraona određivao kao posjednika / gospodara udjela. Nesumnjivo je Nimrodova arogancija i bezbožnost dosegla zenit kad je odlučio izgraditi grad Shinar i Babilonsku kulu: Nepravda i bezboštvo Nimroda dostigli su vrhunac u zgradi Babilonske kule . Njegovi su savjetnici predložili plan podizanja takve kule, Nimrod je pristao na nju, a u Šinaru ga je izvršila rulja od šest stotina tisuća ljudi. Pothvat nije bio ni više ni manje nego pobuna protiv Boga, a među graditeljima su postojale tri vrste pobunjenika. Prva je stranka progovorila: Pođimo na nebesa i ratujmo s Njim; druga strana je govorila: Pođimo na nebesa, postavimo svoje idole i tamo im se poklonimo; i treća strana progovori: Pođimo na nebesa i uništimo ih svojim lukovima i kopljima. ( Izvor ) U svjetlu ovih izvještaja u Legendama o Židovima lako je razumjeti zašto se u Kur'anu izgradnja uzvišene kule s ciljem dosezanja neba i sučeljavanja s Bogom pripisuje faraonu, koji je navodno tvrdio da je samo božanstvo. Kao rezultat toga, nipošto nije slučajno što je faraonov poziv Hamanu za izgradnju uzvišene kule u suri 28:38 tematski bio vezan za njegove pretenzije na božanstvo, što se očitovalo u njegovoj izazovnoj izjavi: A faraon reče: O poglavice! Ne znam da imate drugog boga osim mene , pa potpiri mi vatru, o Haman, da ispečem blato; i postavi mi visoku kulu kako bih mogao promatrati Boga Mojsijeva; i eto! Smatram ga lažovom. (Sura 28:38 Pickthall) Očito je da se Nimrodova asimilacija i zamjena s faraonom u islamskim spisima također temeljila na nekoliko paralelizama između izvještaja o Babilonskoj kuli i pripovijesti o faraonovom protivljenju Božjem planu u Tori. Drugim riječima, Nimrod je posebno zamijenjen faraonom u suri 28:38, a pripovijest o Babilonskoj kuli posebno je prenesena u razdoblje Mojsijeve proročke službe jer je biblijski izvještaj o prvom Mojsijevom obraćanju faraonu u vezi s Božjim planom za Izraelci u Egiptu bili su pogrešno shvaćeni i / ili pogrešno protumačeni. Bliža usporedba biblijske pripovijesti o Mojsijevom govoru i faraonovom protivljenju njemu s njegovom kuranskom verzijom zapanjujuće otkriva da je autor Kur'ana nauke iz Knjige izlaska asimilirao na račun Kule babilonske. Usporedba Knjige Izlaska sa Surom 28 Kao što smo već vidjeli gore, neki nekanonski židovski spisi prikazivali su Nimroda kao moćnog i pobunjenog vladara koji je odlučio podići visoki toranj. Ovaj je projekt predstavljao ugnjetavanje i okrutnost jer je ljudima nametnuo teški rad do te mjere da su se građevinski materijali smatrali važnijim i vrijednijim od ljudskog života: Mnogo, puno godina je prošlo u izgradnji kule. Dostigao je toliko veliku visinu da je trebalo godinu dana da se popne na vrh. Cigla je, dakle, bila pred građevinama dragocjenija od ljudskog bića . Ako bi čovjek pao i dočekao smrt, nitko to nije primijetio, ali ako bi pala cigla, zaplakali bi jer bi trebala godinu dana da je zamijeni. Oni su toliko namjeravali ostvariti svoju naumu da neće dopustiti ženi da se prekida u svom poslu oko ciglarenja kad je zadesi čas muke. Kalupići cigle rodila je svoje dijete i, vežući je oko svog tijela u plahtu, nastavila je kalupiti cigle. ( Legende o Židovima , svezak I., poglavlje IV.) I Bog je promatrao njihovo zlo poduzeće i znao njihove misli, ali ipak su nastavili dalje. Ako padne jedan od kamena koje su podigli do svoje visine, bili su tužni u srcu i čak su plakali; no kad je bilo tko od njihove braće pao iz zgrade i ubijen, nitko nije uzeo u obzir tako izgubljeni život. ( Talmud : Izbori. Prvi dio: Biblijska povijest, poglavlje I) Pobunjeni moćni vladar, njegova zapovijed za izgradnju zgrada, pojam teškog rada i njegovo poistovjećivanje s ugnjetavanjem i okrutnošću također se nalaze u Knjizi Izlaska. Faraon je bio moćni kralj koji je vladao Egiptom i postao pobunjen i arogantan suprotstavivši se Božjem naumu o oslobađanju Izraela i rekavši Mojsiju da mu nije stalo do Boga Izraelova: Poslije su Mojsije i Aron otišli faraonu i rekli: "Ovako govori Gospod, Bog Izraelov: ' Oslobodite moj narod da mi priredi hodočasnički pir u pustinji.'" Ali faraon reče: "Tko je Gospodin da ga trebam poslušati puštajući Izrael? Ne poznajem Gospodina i neću pustiti Izrael! " A oni rekoše: „Bog Hebreja sastao se s nama. Krenimo na trodnevno putovanje u pustinju kako bismo mogli žrtvovati Gospodina, Boga našega, da nas ne pogodi kugom ili mačem. " (Izlazak 5: 1-3 NET Biblija) Faraonovo protivljenje proizašlo je iz njegove zabrinutosti da će Egipat izgubiti svoje robove: Egipatski im je kralj rekao: „Mojsije i Aron, zašto ljude uzdržavate od svojih djela? Vratite se trudu! " Faraon je razmišljao: "Ljudi u zemlji sada je mnogo, a vi im dajete odmor od njihova rada." (Izlazak 5: 4-5 NET Biblija) Izraelci koji su živjeli u Egiptu otprilike u vrijeme Mojsijeva rođenja već su počeli patiti od teškog rada i ropstva kad su radili u izgradnji nekih zgrada po kraljevoj naredbi: Tada je na vlast nad Egiptom došao novi kralj , koji nije znao za Josipa. Rekao je svom narodu: „Pogledajte izraelski narod, brojniji i jači od nas! Dođi, bavimo se njima pametno. Inače će se nastaviti umnožavati, a ako izbije rat, pridružit će se našim neprijateljima, boriti se protiv nas i napustiti zemlju. " Tako su nad Izraelce postavili nadzornike da ih tlače teškim radom. Kao rezultat toga izgradili su Pithom i Rameses kao gradove za pohranu faraona . Ali što su ih Egipćani više ugnjetavali, to su se više množili i širili. Kao rezultat toga, Egipćani su se gnušali Izraelaca i natjerali Izraelce da strogo poslužuju. Život su zagorčali teškim služenjem žbukom icigla i svim vrstama usluga na poljima . (Izlazak 1: 8-14 NET Biblija) Kad je Mojsije otišao Faraonu nakon povratka iz Midjanaca i predao mu Božju poruku u vezi s Izraelcima, faraon je u svom bijesu odlučio još više progoniti Mojsijev narod teškim radom, čineći mu život težim. Dakle, drugi i nasilniji val ugnjetavanja koji je nadirao Izraelcima u doba novog kralja u vrijeme Mojsijevog proročkog služenja bio je opet povezan s teškim radom u vezi s faraonovim građevinskim projektima: Rekao im je egipatski kralj : „Mojsije i Aron, zašto ljude uzdržavate od svojih djela ? Vratite se trudu! " Faraon je razmišljao: "Ljudi u zemlji sada je mnogo, a vi im dajete odmor od njihova rada." Istog dana faraon je zapovjedio gospodarima robova i nadzornicima koji su bili nad narodom: „ Ne smijete više davati slamu narodu za izradu cigli kao prije . Pustite ih da sakupljaju slamu za sebe. Ali od njih morate zahtijevati istu kvotu cigli koju su prije radili. Nemojte ga smanjivati, jer su lijeni. Zbog toga oni plaču: 'Idemo žrtvovati Bogu svome.' Otežite posao muškarcima kako bi nastavili raditi i ne obraćali pažnju na lažljive riječi! " (Izlazak 5: 4-9 NET Biblija) Osoba koja je smislila suru 28 ponovila je biblijsko učenje da je faraon počeo tlačiti Izraelce neposredno prije Mojsijeva rođenja, ali nije izjavila da je ovaj progon dolazio u obliku teškog rada i u vezi s faraonovim građevinskim projektima. Ono što je naglašeno kao znak ugnjetavanja bilo je ubojstvo izvedeno nad muškim Izraelcima: Lo! Faraon se uzvisio u zemlji i stvorio njen narod. Pleme među njima ugnjetavao je, ubijajući njihove sinove i štedeći njihove žene . Lo! bio je od onih koji rade korupciju. (Sura 28: 4 Pickthall) Još važnije, pisac sure 28 nije ni implicirao da je faraonovo protivljenje Mojsijevoj poruci proizašlo iz njegovih strahova u vezi s gubitkom radne snage u Egiptu. Za razliku od narativa u Izlasku 5, lijek i mjere opreza koje je faraon pronašao za zastrašivanje i ugnjetavanje Izraelaca nisu bili povezani s teškim radom u suri 28. Jedini odgovor koji je faraon dao na Mojsijevu poruku bio je teološki u sadržaju i utjelovljena u izgradnji uzvišene kule kako bi se Mojsijev Bog mogao prkositi: Mojsije je rekao: "Moj Gospodar najbolje zna ko je taj koji dolazi s Njegovim vodstvom i čiji će kraj biti najbolji na ahiretu: siguran je da zločinci neće napredovati." Faraon je rekao: "O poglavice! Nikog boga ne znam za vas, osim za sebe: zato, o Haman! Osvijetli me (peć za pečenje cigle) od gline i sagradi mi uzvišenu palaču da se uzdignem do boga Mojsijev: ali što se mene tiče, mislim da je (Mojsije) lažov ! "(sura 28: 37-38 Jusuf Ali) Vrijedno je primijetiti da je u suri 28 faraon razlog za izgradnju uzvišene kule vezao za tvrdnju da je Mojsije bio lažov . Ova optužba definitivno je iskrivljeni oblik faraonove izjave u sljedećem biblijskom stihu: Učinite posao manjim za muškarce kako bi nastavili i ne obraćali pažnju na lažljive riječi ! " (Izlazak 5: 9 NET Biblija) NET Biblija ima sljedeći komentar na ovaj stih: Mojsijeve riječi ovdje se nazivaju "lažljivim riječima" (דִבְרֵי־שָׁקֶר, divre-shaqer). Evo, dakle, glavnog razloga nove faraonove politike. Želio je diskreditirati Mojsija. Tako riječi koje je Mojsije izgovorio faraon naziva lažnim i lažljivim riječima. ( Fusnota 28 ) Asimilirajući Nimroda s faraonom, pisac sure 28 osjećao se primoranim izmijeniti i preoblikovati sadržaj faraonovog protivljenja i njegove politike u skladu s izvještajem o Babilonskoj kuli. Prema tome, ono što čitamo u suri 28 hibridni je tekst nastao kombinacijom priče o Babilonskoj kuli i faraonovog protivljenja Mojsiju u Izlasku. Pogrešna tvrdnja u suri 28 da je faraon htio prkositi Bogu gradeći uzvišenu zgradu ponavlja se u suri 40: A faraon reče: O Haman! Izgradi mi kulu tako da mogu stići do cesta, nebeskih cesta i gledati na Boga Mojsijeva, premda ga zaista smatram lažovom. Tako se zlo koje je počinio učinio simpatičnim za faraona i bio je zabranjen s (pravog) puta. Faraonova zavjera završila je, ali je propala. (Sura 40: 36-37 Pickthall) Međutim, ova posebna pripovijest ima dodatne i zapanjujuće informacije da je faraon pokušao ubiti muške Izraelce prije nego što je Hamanu izvijestio da želi graditi zgradu da prkosi Mojsijevom Bogu: A kad im je donio Istinu iz naše prisutnosti, rekli su: Ubijte sinove onih koji vjeruju s njim i poštedite njihove žene. No, spletka nevjernika nije ništa drugo nego samo pogreška. (Sura 40:25 Pickthall) Problematično i nebiblijsko učenje koje je govorilo o drugom ubistvu u vrijeme Mojsijeve proročke službe u njegovoj starosti ( * ) vjerojatno je izopačena verzija biblijskog učenja da su i Izraelci koji su živjeli prije Mojsijeva rođenja i u razdoblju svoga služenja patio zbog teškog rada i ropstva. Budući da pisac Kur'ana nije govorio o teškom radu kao o sredstvu ugnjetavanja i usredotočio se u suri 28: 4 na ubijanje muških Izraelaca, zaključio je da je novi faraonov oblik progona kontinuitet njegovog bivšeg genocida. Ne znamo sa sigurnošću je li pisac Kur'ana sljedeći stih u Bibliji protumačio doslovno i stoga pretpostavio da je faraon drugi put pokušao ubiti Izraelce: Izraelski predradnici vidjeli su da su u nevolji kad im je rečeno: "Ne smijete smanjivati dnevnu kvotu svojih cigli." Kad su izašli iz faraona, susreli su Mojsija i Arona koji su im stajali tamo u susret i rekli su im: "Neka vas Gospod pogleda i sudi, jer ste nas usmrdili po mišljenju faraona i njegovih sluga, pa da ste im dali izgovor da nas ubiju ! " (Izlazak 5: 19-21 NET Biblija) Faraonov poziv Hamanu u suri 28 i suri 40 Otkriće latentne veze između izvještaja o Babilonskoj kuli i onoga o faraonovom protivljenju Mojsiju u Knjizi Izlaska također nam omogućuje da shvatimo zašto i kako je Haman bio povezan s izgradnjom Babilonske kule. Kao prvo, pisac Kur'ana Haman je smatrao faraonovim vezirom i desnom rukom u upravi, dosljedno ih predstavljajući kao par (vidi 1. dio B). Usvajanje biblijskog izvještaja u Izlasku 5 i njegovo prilagođavanje priči o Babilonskoj kuli kroz Nimrodovu zamjenu faraonom u Kur'anu nisu se promijenili, ali su ojačali ideju o Hamanovoj pojavi kao faraonovu namjesniku. Prema biblijskoj pripovijesti, faraon je zapovjedio svojim službenicima nakon Mojsijeva govora: Istog dana faraon je zapovjedio gospodarima robova i nadzornicima koji su bili nad narodom: „Ne smijete više davati slamu narodu za izradu cigli kao prije. Pustite ih da sakupljaju slamu za sebe. " (Izlazak 5: 6-7 NET Biblija) Očito je da su gospodari robova u ovom ajetu u kur'anskoj pripovijesti zamijenjeni Hamanom, a faraonova zapovijed o ciglama korištenim u gradnji pretvorena je u njegovu zapovijed o ciglama korištenim u izgradnji uzvišene kule. Ta je zamjena bila sasvim prirodna i zato što je Haman već bio identificiran kao faraonov vezir u suri 28: 6 i 8. Osim toga, židovska tradicija o Hamanu sadrži površni i trivijalni paralelizam između uništenja Hamanovih sinova i kazne ljudi koji grade Babilonsku kulu. U Talmudu je zapisano da su graditelji Šinara sa svojim tornjem bili tri strane i da su različito kažnjavani: Je li Bog prema njihovoj pustinji kaznio tri pobunjene stranke. Oni koji su rekli: "Smjestit ćemo svoje bogove na nebesa", promijenili su se u izgledu i postali poput majmuna; oni koji su rekli: "Udarit ćemo Ga strijelama", ubijali su se jedni drugima nesporazumima; a oni koji su rekli: "Pokušajmo svoju snagu s Njegovim", bili su razasuti po licu zemlje. ( Talmud : Izbori. Prvi dio: Biblijska povijest, poglavlje I) Slično tome, u Legendama o Židovima tvrdi se da su Hamanova trideset sinova bili podijeljeni u tri skupine i različito kažnjavani: Haman i njegovih deset sinova ostali su suspendirani dugo vremena, na muku onih koji su to smatrali kršenjem biblijske zabrane u Ponovljenom zakonu, da ne ostave ljudsko tijelo obješeno na drvetu preko noći. ... Pored ovih deset sinova, koji su bili namjesnici u raznim provincijama, Haman je imao i dvadeset drugih, od kojih je deset umrlo, a ostalih deset bilo je prosječeno. ( Legende o Židovima , poglavlje XII, Estera) Posljedice Babilonske kule Usporedno čitanje biblijskih i nebiblijskih izvještaja o Babilonskoj kuli pokazuje da uljepšane i razvijene priče u tradicionalnim spisima sadrže veliku razliku s obzirom na posljedice gradnje. Biblija samo kaže da je jezik ljudi bio zbunjen i da su se oni nastanili u različitim dijelovima svijeta, bez ikakvog implicitnog ili eksplicitnog rušenja Kule ili nekih njezinih graditelja: Tako ih je Gospod odatle rasuo po cijeloj zemlji i oni su prestali graditi grad. Zbog toga se i zvalo Babel - jer je tamo Gospod zbunio jezik cijeloga svijeta, a odatle ih je Gospod rasuo po cijeloj zemlji. (Postanak 11: 8-9 NET Biblija) S druge strane, Talmud kaže ne samo da su ljudi kažnjavani na tri različita načina, već i da je Božji gnjev ciljao i Kulu: Je li Bog prema njihovoj pustinji kaznio tri pobunjene stranke. Oni koji su rekli: "Smjestit ćemo svoje bogove na nebesa", promijenili su se u izgledu i postali poput majmuna; oni koji su rekli: "Udarit ćemo Ga strijelama", ubijali su se jedni drugima nesporazumima; a oni koji su rekli: "Pokušajmo svoju snagu s Njegovim", bili su razasuti po licu zemlje. Toranj je bio izuzetno visok. Treći dio potonuo je u zemlju, druga trećina je izgorjela, ali preostala trećina je stajala do vremena uništenja Babilona. ( Talmud : Izbori. Prvi dio: Biblijska povijest, poglavlje I) Pisac Kur'ana nije izričito izjavio o sudbini uzvišene zgrade koju je sagradio faraon, već je samo poučavao da faraonove spletke nisu uspjele: A faraon reče: O Haman! Izgradi mi kulu tako da mogu stići do cesta, nebeskih cesta i gledati na Boga Mojsijeva, premda ga zaista smatram lažovom. Tako se zlo koje je počinio učinio simpatičnim za faraona i bio je zabranjen s (pravog) puta. Faraonova zavjera završila je, ali je propala. (Sura 40: 36-37 Pickthall) Iznenađujuće je da islamska tradicija u vezi sa sudbinom ovog zdanja pokazuje varijacije najvjerojatnije zbog utjecaja židovskog izvora koji je korišten u procesu plagijarizma. Neki su komentatori slijedili biblijski izvještaj o Babilonskoj kuli i tvrdili da faraon nikada nije mogao završiti projekt gradnje zbog odugovlačenja: (Putovi nebeski) nebeska vrata, (i mogu gledati u njih) i mogu vidjeti (Boga Mojsijeva) za koga tvrde da je na nebu i da ga je poslao k meni, (premda ga zaista smatram lažovom) nije li Bog na nebu. Ali on se previše zauzeo za Mojsija i toranj nije bio izgrađen. (Tako se zlo koje je počinio učinio faraonu lijepim, zabranio mu je (pravi) put) i spriječio ga je u Istini i vodstvu. (Faraonova zavjera završila je, ali u propasti) u rasulu. ( Tafsir Ibn Abbas ) Neki su komentatori, međutim, radije prihvatili podatke dane u Talmudu o sudbini Kule i prilagodili ih faraonu. Na primjer, WHERRY izvijestio sljedeću priču u svojem komentaru na 38 -og stiha Sura 28: O Haman .... sagradi mi visoku kulu. "Kaže se da je Haman, pripremivši cigle i druge materijale, u zgradi, osim radnika, zaposlio ni manje ni više od 50 000 ljudi; koje su nosili do tako velike visine da radnici više nisu mogli stajati na njoj: taj faraon, uspinjući se ovaj je toranj bacio koplje prema nebu, koje je ponovo palo unatrag umrljano krvlju, pri čemu se nepažljivo pohvalio da je ubio Mojsijevog Boga, ali pri zalasku sunca Bog je poslao Anđela Gabrijela, koji je jednim potezom krila srušio toranj, dio koji je pao na kraljevu vojsku, uništio je milijun ljudi. " - Sale , Zamakhshari . ( Izvor ) Izuzetno je činjenica da je Zamakhshari slijedio talmudsku verziju priče očigledna je u faraonovom prikazu u identičnim terminima kao treća strana pobunjenika u izvornoj priči, koja je bacila oružje na nebo kako bi ubila Boga: A treća strana je rekla: "Da, udarit ćemo ga strijelom i kopljem." ( Talmud : Izbori. Prvi dio: Biblijska povijest, poglavlje I) Isto tako, porijeklo tvrdnje pronađeno u tradicionalnoj priči koju je Zamakhshari povezao s tim da je faraon bacio koplje na nebo i pomislio da je uspio ubiti Boga vidjevši ga umrljanog krvlju, nalazi se u Legendama o Židovima u vezi s pobunom. i drskost treće strane konstruktora: Nikad nisu popuštali u svom poslu, a iz vrtoglave visine neprestano su gađali strijele prema nebu, za koje se vidjelo da su prekrivene krvlju. Tako su se učvrstili u svojoj zabludi i povikali: "Pobili smo sve koji su na nebu." ( Legende o Židovima , svezak I., poglavlje IV.) Ukratko, čak i tradicionalni islamski komentari svjedoče o povezanosti koju je pisac Kur'ana uspostavio između priče o Babilonskoj kuli i faraonskog protivljenja Mojsiju i pobune Bogu. ZAKLJUČAK Ova sveobuhvatna studija snažno pokazuje da korijen izuzimanja Estere i Mardoheja iz islamskih spisa, Hamanove identifikacije kao faraonovog namjesnika u Mojsijevo vrijeme i faraonove pogrešne povezanosti s izgradnjom uzvišene zgrade koja nas podsjeća na Babilonsku kulu u suri 28: 38 bio je osobit stil pisanja kur'anskog autora zasnovan na principu asimilacije. Kao da je ovisan o asimilacijama i zamjenama, izbrisao je neke figure i incidente iz svoje mentalne povijesti i stvarao čudne kombinacije radeći različite narative koji su imali analogne motive i elemente u jednu jedinu pripovijest. Poguban plod ove navike bilo je stvaranje knjige koja ima mnogo izvještaja koji su otvoreno proturječili biblijskim učenjima i propagirali povijesne greške / anomalije zbog vremenskih zaostataka. Priča o Faraonu i Mojsiju u Kur'anu izvrstan je i izvanredan primjer koji ilustrira kako je pisac islamskog spisa stvarao bizarne povijesne kompresije uz pomoć materijala koji je prepisao iz biblijskih i nebiblijskih učenja i svojih brzopletih zaključaka da kasnije postao štetan za njegovu temeljnu tvrdnju u vezi s nebeskim podrijetlom njegove knjige. Stoga je ono što čitamo i na što nas muslimani pozivaju da smatraju jedinom pravom Božjom objavom zapravo loša i krivotvorena verzija Biblije. [Prvo objavljivanje: 18. svibnja 2012.] [Posljednje ažuriranje: 28. lipnja 2012.] Fusnote 1 Začudo, autor Kur'ana ovu vrstu kazne pripisuje prekršenim Židovima ! Vidi suru 2:65, suru 7: 166. 2 Pogledajte ovu usporednu analizu između talmudske i islamske verzije priče. Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu

naizgled biblijskim proturječjima alleged Bible contradictions https://answering-islam.org/Bible/Contra/index.html Pogreške i proturječja u Bibliji? Mnogi muslimani kažu: Biblija je puna pogrešaka i proturječnosti. Moje prvo pitanje bilo bi: Možete li mi dati primjer koji vas zaista muči? Koji je prolaz i u čemu je problem? Ako ne budete mogli ukazati na jedan, molim vas, nemojte napadati ono što ne znate, jer neće biti otkriveno da huli na Riječ Božju. Uzimanje jednog sa donjeg popisa odgovora ne računa se. Pitanje je koja je vaša motivacija kada dođete do ove optužbe. No ako zaista imate nešto što izgleda kao kontradikcija ili pogreška, postoje resursi koje možete potražiti ako želite dobiti odgovore. I još jedno pitanje za razmišljanje ovdje , prije nego što idete na ..., kao i na pitanje: Što vi radite s jednako teškim prolaza u Kur'anu? " Web stranice koje se bave "biblijskim proturječjima" Zbirke "proturječnosti" i odgovori: 101 Raščišćene kontradikcije u Bibliji Biblijske poteškoće Enciklopedija biblijske pogreške Dennisa McKinseyja opovrgnuta i brz pristup putem indeksa Svetog pisma Suzbijanje navodnih proturječnosti Biblijski upit Suzbijanje biblijskih proturječnosti Ispitivanje navodnih biblijskih proturječnosti Navedene razlike [Prividno] Proturječja u Bibliji O biblijskim pogreškama i proturječjima: obrana Svetog pisma kao besmislena Laboratorij za teška pitanja Pogreške pogreške Dođite da nas razum Biblija si proturječi Još biblijskih proturječnosti Općenita razmišljanja o pitanju proturječnosti: [ 1 ] Najvažnije pitanje na ovom području: Sklad računa o uskrsnuću (R Forster i P Marston) Predložena harmonizacija pripovijesti o uskrsnuću (Murray J. Harris) Usklađivanje računa uskrsnuća (Peter Ballard) Proturječe li si računi za Uskrsnuće jedno s drugim? Puzzle uskrsnuća Sastavljanje evanđelja o Isusovoj patnji i smrti Natpisi na križu Sustavna zbirka biblijskih poteškoća i odgovora (samo vrlo mali početak ...) Odgovori na razne navodne kontradikcije u Evanđelju po Ivanu Korisna literatura Gleason L. Archer Encikopedija biblijskih poteškoća Izdavač: Zondervan, 1982., 352p ISBN 0-310-43570-6. David E. O'Brien Današnji priručnik za rješavanje biblijskih poteškoća Bethany House Publishers, 1990, 495 stranica, ISBN 0-87123-814-4 Norman L. Geisler, Thomas A. Howe Kad kritičari pitaju: Opsežni priručnik o biblijskim poteškoćama. Scripture Press, 1992. ISBN 0-89693-698-8. John W. Haley Navodna odstupanja Biblijske kuće Whitaker, 473p. ISBN 0-88368-157-9 Walter C. Kaiser mlađi, Peter H. Davids, FF Bruce, Manfred T. Brauch Teške izreke Biblije InterVarsity Press, str. 808, ISBN 0-8308-1423-X, 29,99 USD Dobre knjige, koje se bave navodnom "korupcijom Biblije" . Odgovaranje na tvrdnje koje dolaze sa Isusova seminara " . Ako na ova gore navedena mjesta ili u knjigama ne odgovore na vaša pitanja, slobodno nas obavijestite slanjem e-pošte . Potrudit ćemo se pružiti vam zadovoljavajući odgovor, iako ne možemo obećati da imamo sve odgovore na sva pitanja. Ako ste dosad nastavili i još uvijek niste zadovoljni, ali želite pokrenuti pitanje biblijskih proturječnosti ... onda - iako mislim da ovo nije vrlo plodno područje rasprave - moram vas pitati : Što je s kontradikcijama u Kur'anu? Ova je stranica samo o temi pogrešaka i proturječnosti u Bibliji. Postoji još mnogo pitanja i pitanja o kojima će se raspravljati, o povijesti, arheologiji, autentičnosti, cjelovitosti teksta, interpretaciji odlomaka itd. Za sva ta pitanja, molimo slijedite vezu do: Ostala biblijska pitanja Odgovaranje na početnoj stranici islama

Stih mača: Sura 9: 5 i Džihad Stih mača: Sura 9: 5 i Džihad The Verse of the Sword: Sura 9:5 and Jihad https://answering-islam.org/Silas/swordverse.htm STIH MAČA: SURA 9: 5 I JIHAD od Silasa UVOD Jedan od najčešće citiranih kur'anskih ajeta je poglavlje 9, ajet 5. Ovaj je ajet poznat kao "Ajet mača". Muslimanski teroristi to navode kako bi opravdali svoj nasilni džihad. Sukladno tome, kritičari islama tvrde da on zapovijeda muslimanima da djeluju uvredljivo agresivno prema nemuslimanima tog razdoblja i doprinosi konačnoj teološkoj doktrini islama o agresiji na sve nemuslimane svih vremena. Apologeti islama tvrde da je 9: 5 čisto obrambeni. Koja je strana ispravna? Dok se ispituju islamski materijali, postat će očito da je ajet 9: 5 dio teologije džihada i da treba biti uvredljiv i odbrambeni. Usmjeren je protiv pagana koji žive i blizu i daleko od Muhammeda. Razumijevanje 9: 5 u kontekstu zahtijeva ispitivanje odlomka u kojem se nalazi. Ovaj se odlomak sastoji od 29 do 41 stiha ili tako nekako (ovisno o stajalištu vašeg učenjaka). Zbog vremenskih i prostornih ograničenja, pregledat ću samo prvih 8-ak stihova. Vjerujem da su oni postavili ton odlomku i zatajili njegove smjernice. Konačni teološki stav islama u vezi s upotrebom nasilja za unapređivanje njegove domene ne počiva na jednom ajetu ili odlomku. Umjesto toga, mora se ispitati i procijeniti cijeli Kur'an, drugi islamski materijali i Muhammedovo djelovanje i način života (sunnet). To ćemo učiniti s pogledom prema Suri 9: 5. Pokušao sam ovaj članak usredotočiti na 9: 5 unutar široke teologije džihada. 9: 5 je temeljni kamen u izgradnji džihada i o njemu se mora razgovarati o općim aspektima džihada. Postoji i povezana tema ukidanja, ali to je obrađeno na drugim mjestima 1, 2, 3, 4. _____________________________________________________________________ POGLAVLJE 9 KRONOLOŠKA I TEKSTUALNA POZADINA Yusuf Ali ?? s 5 Kur'ana komentar, stranica 435, navodi da su ajeti 1 ?? 29 su objavljeni tijekom 10 -ogmjesec (Shawwal), godine AH 9 (630/631 AD). Muhamedov rođak Ali proglasio ga je raznim muslimanskim i nemuslimanskim hodočasnicima u Meki kako bi pružio široku raspravu o Muhamedovoj novoj politici. Također navodi da je ostatak Sure (30 ?? 129) Muhamed govorio mjesecima ranije, prije prvih 29 ajeta, i oni sažimaju lekcije iz ranije ekspedicije Muhammeda na Tabuk. (Većina učenjaka koje sam pročitao kažu da je odlomak koji se odnosi na raciju Tabuk izgovoren nakon prepada). To znači da je prvi odlomak poglavlja (1-29) kronološki posljednji odlomak koji je izgovorio Muhammad. Drugi znanstvenici iznose malo različita mišljenja o njegovim odlomcima, kronologiji i temama. Međutim, svi islamski učenjaci, i muslimanski i nemuslimanski, koje sam pročitao,složiti se da je prvih 29 stihova bilo nekih od posljednjih kur'anskih ajeta koje je izgovorio Muhammed. Uvod u 9. poglavlje u Mawdudijevom komentaru 6. navodi da je do trenutka kada se govorilo 9. poglavlje jedna trećina cijelog Arapskog poluotoka savila koljeno prema islamu: Razmotrimo sada povijesnu pozadinu Sure. Niz događaja o kojima se raspravljalo u ovoj suri zbio se nakon mirovnog sporazuma iz Hudaibije. U to je doba trećina Arabije došla pod vlast islama koji se etablirao kao moćna dobro organizirana i civilizirana Islamska država. Ton poglavlja je borilački: postoji mnogo stihova koji se odnose na nasilje. _____________________________________________________________________ KURAN 9: 1-8 Poglavlje (sura) 9 ima nekoliko različitih imena (i transliteracija). Obično se to naziva "Pokajanje", na arapskom (Al-Tawbah), ili "Ultimatum" ili "Oslobađanje" (Bara ?? ah). Ispod je poglavlje 9, stihovi 1-8, iz Dawoodovog 7- engleskog prijevoda Kurana. Radi usporedbe Kur'ana, navest ću ove stihove u nekoliko različitih prijevoda u dodatku 1 . 9: 1 Izjava o imunitetu od Boga i Njegovog apostola idolopoklonicima s kojima ste se dogovorili: 9: 2 Četiri mjeseca ostat ćete bez muke u zemlji. Ali znajte da nećete izbjeći Božji sud i da će Bog poniziti nevjernike. 9: 3 Navještaj narodu od Boga i Njegovog apostola na dan većeg hodočašća: Bog i Njegov apostol nisu dužni prema idolopoklonicima. Ako se pokajete, bit će vam dobro; ali ako se ne obazirete, znajte da nećete biti imuni od Božje presude. Proglasite jadnu kaznu nevjernicima, 9: 4, osim onim idolopoklonicima koji su do detalja poštovali svoje ugovore s vama i nisu pomogli nijednom protiv vas. S njima zadržavaju vjeru, sve dok njihovi ugovori ne isteknu. Bog voli pravednike. 9: 5 Kad prođu sveti mjeseci, ubijte idolopoklonike gdje god ih nađete. Uhapsiti ih, opsjedati i svugdje im ležati u zasjedi. Ako se pokaju i počnu moliti i udjele milostinju, dopustite im da pođu svojim putem. Bog prašta i milostiv je. 9: 6 Ako idolopoklonik zatraži azil s vama, pružite mu zaštitu kako bi mogao čuti Riječ Božju, a zatim ga prenesite na sigurno. Jer idolopoklonici su neuki ljudi. 9: 7 Bog i Njegov apostol nemaju povjerenja u idolopoklonike, osim onih s kojima ste sklopili ugovore u Svetoj džamiji. Sve dok oni drže vjeru kod vas, držite vjeru kod njih. Bog voli pravednike. 9: 8 Kako im možeš vjerovati? Ako nadvladaju vas, neće poštivati ni dogovore ni srodne veze. Laskaju vam svojim jezicima, ali njihova vas srca odbijaju. Većina njih su zli počinitelji. NAPOMENE: Znanstvenici vjeruju da se odlomak odnosi na dva različita skupa "četiri mjeseca": Uzastopno razdoblje od četiri mjeseca (stih 2). "Četiri sveta mjeseca" (stih 5). Ova četiri sveta mjeseca koja se spominju u Kuranu nisu u nizu u islamskom kalendaru, već su raširena tijekom cijele godine. Stoga neki učenjaci vjeruju da je Muhamed dao nekim od različitih poganskih skupina otprilike godinu dana dok nije trebao ratovati protiv njih. Druge poganske skupine trebale su doživjeti njegovu agresiju ranije, nakon 4 uzastopna mjeseca. O tome više kasnije. Islamski kalendar predstavljen je u dodatku 2 . "Primirje" u Muhamedovo vrijeme nije značilo da je sada postojao državni mir ili da su protivnici postali prijatelji. Značilo je da je došlo do prestanka borbi. Obje strane mogle bi se i dalje mrziti, preoružavati se i planirati sljedeći rat ili pokušati nadograditi ugovor prema stvarnom miru. REFERENCE Budući da Kur'anu nedostaju unutarnje kontekstualne reference, trebaju nam nekuranske, ali povezane i autoritativne reference, da bismo točno razumjeli njegovo značenje. Neki ljudi stvaraju teološke stavove temeljeći se na rezoniranju samo s Kur'anom i natjeraju Kur'an da pleše: on kaže ono što oni žele da kaže kad oni to žele. To ne smanjuje. Moramo imati više od mišljenja i nagađanja. Moramo se služiti Kur'anom i kontekstualnim referencama da bismo izgradili logičnu, racionalnu i suštinsku osnovu za razumijevanje 9: 5. Ako se svakoj osobi dozvoli da "tumači" Kur'an onako kako smatra prikladnim, zanemarujući povijesne i teološke reference, imali bismo besmislenu hrpu mišljenja izgrađenih na temeljima slatke, ali otrcane mašte. Postoji pet islamskih izvornih grupa iz kojih ću izvući svoje mišljenje: Prvo, imamo druge klase islamskih izvornih materijala koji se odnose na odlomak 9. poglavlja. To su "autentične tradicije" (sahih hadisi) i biografske priče (sira). Ti izvori pružaju dodatne detalje u vezi s prolazom. Većina islamskih učenjaka, i muslimanskih i nemuslimanskih, prepoznaje ih kao da imaju određeni stupanj valjanosti. Drugo, akcije. "Djela govore više od riječi". Muslimanski povjesničari poput Tabarija i Ibn Saida zabilježili su Muhammedove postupke i postupke njegovih sljedbenika i prije i nakon što je govorio odlomak 9: 5. Usredotočit ću se prvenstveno na postupke kalifa Abu Bekra. Vladao je islamskim carstvom nakon što je Muhamed umro i vjerojatno je najbolje poznavao Muhammeda i njegova učenja. Volio je i pokoravao se Muhammedu. Vjerovao je u njega, služio mu, borio se za njega i za njega bi umro. Logično, ovaj posvećeni, okorjeli veteran vojnik, nastavio bi provoditi Muhammedove zapovijedi u praksi. Njegovi postupci koji uključuju nemuslimane pokazuju pravo značenje 9: 5, tj. Je li nasilje bilo ograničeno samo na obranu ili su se muslimani silom trebali širiti? Treće, imamo komentar (tefsir) velikih islamskih učenjaka. Ne govorim o nekim elokventnim muslimanima koji žive na Zapadu, rade snijeg na naivnoj i lijenoj zapadnoj publici poput Hamze Yusufa ili pokušavaju inovirati i izmisliti islam u benigniju religiju poput Ali Eteraza ili Stephena Schwartza . Govorim o učenjacima poput Ibn Kathira koji su veći dio svog života posvetili proučavanju islama i nije imao potrebu zavaravati publiku i predstavljati islam kao nešto što nije bio da bi ga prihvatio. Četvrto , imamo islamske tomove i teološke enciklopedije, kao što su "Oslonac putnika" i "Enciklopedija islama". Oni se možda neće usredotočiti na određene stihove poput 9: 5, već se usredotočuju na određene teme, poput džihada i povezanosti teme 9: 5 s tom temom. Peto, tu je sam Kur'an. Trebali bismo potražiti druge stihove u ovom poglavlju da vidimo jesu li paralelni 9: 5 i pokušati razumjeti čemu Kur'an u cjelini, u kontekstu, uči. Zbog ograničenja veličine pogledat ću samo 2 druga stiha iz poglavlja 9. Ali, reference koje navodim iz gornje skupine 4, navode mnoge druge stihove koji podržavaju nasilni džihad. Iz ovih islamskih izvora možemo prikupiti dovoljno dokaza da dođemo do zdravog zaključka o značenju 9: 5. Ono što ću učiniti je predstaviti materijale koje sam prikupio za svaku skupinu i komentirati ih. Na kraju ću iznijeti sažetak i zaključak. _____________________________________________________________________ 1. PODRŠKA ISLAMSKIM IZVORNIM MATERIJALIMA 1.1 Ibn Ishaka Sirat Rasul Allah. Najpotpunija podloga za odlomak koji sam pronašao nalazi se u "Životu Muhammeda" 8 , A. Guillaumea, stranice 617-19. Guillaumeovo djelo je rekonstrukcija Ibn Ishaqove (rođene oko 75 godina nakon Muhammedove smrti) biografije Muhammeda, "Sirat Rasul Allah" (Život Božjeg apostola), koja je najstarija sačuvana biografija Muhammeda. Ishaqov opis događaja o kojem je riječ dug je i detaljan, a ja sam preskočio nekoliko rečenica koje se ne odnose na temu. Ibn Ishakov donji tekst je u plavoj boji, dok su Kur'anski stihovi u zelenoj i podebljanoj boji , a moji komentari u crnoj . Ajeti i komentari se udružuju u tekstu, ali kako bih olakšao definiranje kuranskog od nekuranskog, uzeo sam slobodu da ih razdvojim. Spustio se iscjedak, dopuštajući kršenje sporazuma između apostola i mušrika da niko ne smije biti zadržan iz hrama kad je došao u njega i da niko ne treba strah tijekom svetog mjeseca. Da postoji opći dogovor između njega i mušrika; u međuvremenu su postojali posebni dogovori između apostola i arapskih plemena za određene uvjete. I sišlo je o tome i o nezadovoljnicima koji su se suzdržavali od njega u prepadu na Tabuk i o onome što su rekli (otkrivenja) u kojima je Bog otkrio tajne misli ljudi koji su se rastavljali. Nekima od njih znamo imena, drugima ne. Rekao je [1] 1) "Otpust od Boga i Njegovog apostola prema onim mnogobošcima s kojima ste sklopili ugovor" tj. oni mnogobošci s kojima ste se općenito dogovorili. 2) "Dakle, putujte zemljom četiri mjeseca i znajte da ne možete pobjeći od Boga i da će Bog posramiti nevjernike. 3) I navještaj od Boga i njegovog apostola ljudima na dan većeg hodočašća da Bog i Njegov je apostol oslobođen obveza prema mušricima, " tj. nakon ovog hodočašća. Dakle, ako se pokajete, bit će bolje za vas; a ako se vratite nazad, znajte da ne možete pobjeći Bogu. Obavijestite one koji ne vjeruju o bolnoj kazni 4) osim onih mnogobožaca s kojima ste sklopili ugovor, " tj. posebni ugovor na određeni rok, "Budući da ni u čemu nisu zaostali za vama i nikome nisu pomogli protiv vas. Zato ispunite svoj ugovor s njima do određenog vremena. Bog voli pobožne. 5) A kad prođu sveti mjeseci", Misli na četvorku koju je odredio kao svoje vrijeme, "onda ubijte mnogobošce gdje god ih nađete, zgrabite ih i opsjednite te ih čekajte u svakoj zasjedi. Ali ako se pokaju i mole molitvu i plaćaju porez siromašnima, pustite ih da idu svojim putem. Bog oprašta , milostiv. 6) Ako je jedan od mušrika ", tj. jedan od onih kojima sam ti naredio da ih ubiješ, "traži vašu zaštitu, dajte mu ga kako bi mogao čuti Božju riječ; a zatim ga prenesite na svoje sigurno mjesto. To je zato što su oni ljudi koji ne znaju." Tada je rekao: 7) "Kako mogu biti mnogobošci" s kojima ste se općenito dogovorili da vas ne trebaju plašiti i da ih nećete plašiti ni na svetim mjestima ni u svetim mjesecima "ugovor s Bogom i njegovim apostolom, osim za one s kojima ste sklopili ugovor u svetoj džamiji?" ?? Bila su to plemena B. Bakra koja su na dan al-Hudaybiya sklopila sporazum s Kurejšima do kravate dogovorene između apostola i Kurejšija. Slomio ga je samo ovaj kurejški klan. Bili su al-Dil iz B. Bakr b. Wa ?? il koji je sklopio Kurejšin sporazum. Tako mu je naređeno da ispuni sporazum s onima iz B. Bakra koji ga nisu raskinuli do određenog vremena. "Sve dok su vjerni vama, budite vjerni njima. Bog voli pobožne." Tada je rekao: 8) "A kako, ako kad oni prevladaju nad vama", tj. Mnogobošci koji se do trenutka iz općeg sporazuma s mušricima nisu slagali, "oni prema vama ne smatraju paktom ili kompaktom" (869) . 9) Oni vas zadovoljavaju usnama dok im srce odbija. Većina njih su prijestupnici. Oni su prodali Božje objave po niskoj cijeni i zabranjivali (muškarce) Njegov put. Zlo je ono što oni obično čine. 10) Oni ne promatraju niti pakt niti kompakte s vjernikom. To su prijestupnici ", tj. prestupili su protiv vas. "Ali ako se pokaju i mole molitvu i plaćaju siromašne poreze, onda su vaša braća u religiji. Jasno otkrivamo objave ljudima koji imaju znanje." Nastavljajući nekoliko rečenica kasnije na stranici 619: Nijedan nevjernik neće ući u raj i nijedan mušrik neće hodočastiti nakon ove godine i nijedna gola osoba neće hodati oko hrama. Tko se dogovori s apostolom, ima ga na određeno vrijeme (samo). Nastavljajući nekoliko rečenica kasnije na stranici 619: Nakon te godine nijedan politeist nije hodao na hodočašće niti je obilazio hram gol. Tada su se njih dvoje vratili apostolu. Ovo je bilo Razrješenje u pogledu mušrika koji su se općenito složili i onih koji su imali predah određeno vrijeme. Tada je apostol naredio borbu protiv mnogobožaca koji su prekršili poseban sporazum, kao i onih koji su imali opći dogovor nakon četiri mjeseca koja su im bila određena kao određeno vrijeme, osim ako bi netko od njih pokazao neprijateljstvo, trebao bi biti ubijen zbog toga ??. Bilješka [1] kaže: Sura 9. Ovo je poglavlje komentar na nju. PODRŠKA ISLAMSKIM IZVORNIM MATERIJALIMA 1.2 Ibn Sa ?? d ?? s Kitab al-Tabaqat al-Kabir. Ibn Sa ?? d je bio još jedan veliki rano muslimanski učenjak i napisao je Knjigu glavnih klasa, (Kitab al-Tabaqat al-Kabir) 9 , koja je djelo iz 17 svezaka posvećeno Muhamedovom životu i životima onih koji su ga slijedili, tj. njegovi "suputnici". U svesku 2, na stranicama 208-9 nalazi se samo mali dio koji se odnosi na događaj 9: 5. Kao i prije, njegov će tekst biti u plavoj, a Kur'an u zelenoj boji. Tada se (dogodilo) hodočašće Ebu Bekra al-Siddika sa ljudima u Dhu al-Hidžja devete godine od hidžre Allahovog Poslanika. Oni (prenosioci) su rekli: Allahov Poslanik je imenovao Ebu Bekra el-Siddika da bude zadužen za hadž. Krenuo je s tristo osoba iz al-Medine. Allahov poslanik poslao je sa sobom dvadeset kurbana koje je ukrasio ogrlicama i čije je grbe probio vlastitim rukama. Nadžija Ibn Jundab al-Aslami bio je zadužen (za žrtvene životinje). Abu Bekr je sa sobom nosio pet kurbana. Kad je stigao do al-?? Arja, pridružio mu se Ali Ibn Abi Talib i jahao je al-Kasvu, devu Allahovog Poslanika. Na to mu je Ebu Bekr rekao: Je li ti Allahov poslanik naložio hodočašće? Rekao je: Ne, ali poslao me je da ljudima pročitam " Sloboda od obveza" [1]i sporazumi o raspuštanju svih strana. Tada je Ebu Bekr nastavio i obavio hadž sa ljudima. Ali Ibn Abi Talib pročitao je ljudima: "Oslobađanje od obaveza ", na dan žrtve, u blizini al-Džamre, i opozvao je savez svake stranke; i rekao je: Nakon ove godine nijedan mnogobožac neće hodočastiti niti će gola osoba obilaziti (Ka ?? bah). PODRŠKA ISLAMSKIM IZVORNIM MATERIJALIMA 1.3 Wakidijevi i drugi biografski podaci. Wakidi je bio rano muslimanski učenjak i napisao je povijest Muhamedovih bitaka. Sir William Muir bio kršćanin i bio je jedan od najboljih islamskih učenjaka svoga vremena (19 -og stoljeća). Svoju detaljnu Muhammedovu biografiju, "Život Muhammeda" 10, temeljio je na djelima Ibn Ishaka, Ibn Sa ?? d-a, Wackidija, Tabarija i zbirkama Sahih Hadisa. Počevši od stranice 208 sveska 3: Pred kraj hodočašća, na veliki dan žrtve, na mjestu bacanja kamenja u blizini Mine, Ali je naglas pročitao mnoštvu koje se skupilo oko njega u uskom prijevoju, nebesku zapovijed kako slijedi: Muir ispisuje 9: 1-7, a zatim nastavlja na stranicama 210-11: Završivši recitaciju ovog odlomka, Ali je nastavio; - "Naređeno mi je da vam objavim da nijedan nevjernik neće ući u raj. Niti jedan idolopoklonik nakon ove godine neće hodočastiti; i nitko neće učiniti golim krug svete kuće. Tko god ima ugovor s Prorokom, poštuju se do njegovog okončanja. Svakom se plemenu dozvoljavaju četiri mjeseca da se vrate na svoja područja u sigurnosti. Nakon toga prestaje obaveza Poslanika. " Ogromna hrpa hodočasnika mirno je slušala sve dok Ali nije završio. Tada su se razišli i otišli svakoga u svoj dom, objavljujući svim plemenima na cijelom poluotoku neumoljivu uredbu koju su čuli s Alijevih usana. Upravo citirani odlomak dovršio je Mahometov sustav što se tiče njegovih odnosa s idolopokloničkim plemenima i rasama. Protiv svih je proglašeno nekoliko slučajeva primirja, beskompromisnog ratovanja. Ni jedan trag idolopoklonstva nije mogao preživjeti u krugu utjecaja islama koji se širio. I kako je islam bio univerzalna vjera namijenjena cijelom čovječanstvu, tako je njegova misija sada jasno postavljena kao apsolutno uništenje idolopoklonstva u cijelom svijetu. PODRŠKA ISLAMSKIM IZVORNIM MATERIJALIMA 1.4 Hadiska zbirka Buharija Nisam pronašao opsežan opis u vjerodostojnom (sahih) hadisu ekvivalentan opisu Ibn Ishaka. Sve što sam pogledao bilo je slično i recenziji je dodalo malo vrijednosti pa predstavljam samo ovu referencu iz Bukharijeve zbirke 11 , svezak 1, broj 365. Pripovijedao je Abu Huraira: Na Nahr-ov dan (10. zul-hidždže, godine prije zadnjeg hadždža Poslanika, kada je Ebu Bekr bio vođa hodočasnika u tom hadžu), Ebu Bekr me je poslao zajedno s ostalim spikerima na Mine da objavim javnost najava: "Nijedan poganin ne smije obavljati hadž nakon ove godine, a nijedna gola osoba ne smije obavljati tavaf oko Kabe. Tada je Allahov Poslanik poslao 'Sve da pročita Sure Barau (At-Tauba) ljudi; pa je objavio zajedno s nama na dan Nahra u Mine: "Nijedan poganin ne smije obavljati hadž nakon ove godine i nijedna gola osoba ne smije obavljati tavaf oko Kabe." KOMENTARI KURANA I PODRŠKA ISLAMSKIM IZVORNIM MATERIJALIMA. U to vrijeme Muhammad je govorio pasus imao je dovoljno snage da dominira i slomi preostala poganska plemena u Hidžazu, pa ga je iskoristio. Promijenio je pravila i propise koji su uključivali pogane. Pogani nisu učinili ništa da ubrzaju ovu promjenu; nastavili su raditi ono što su radili posljednjih godinu dana pod Muhamedovom vlašću. Ali Muhammad je koristio svoju sve veću moć i stavljao im oko vrata svoju grubu omču islama. Pagani su bili prisiljeni pridružiti se islamu ili umrijeti. Ovo nije samoobrana. Neka zapažanja: Muhammed je bio agresor (9: 2, 3, 5), ovaj je odlomak ratni edikt. Muhammed je dao upute svojim sljedbenicima da brane ako ih napadnu, ali da izađu i napadnu sve pogane nakon što završe sveti mjeseci. Muhammed je prekršio primirje. Pagani nisu prekršili sva primirja. Muhammad je tvrdio da mu je Bog dao "objavu" dopuštajući mu da laže i prekrši riječ, tj. Primirje, navedeno u 9: 1: "Izjava o imunitetu od Boga i Njegovog apostola idolopoklonicima s kojima ste se dogovorili" , i opisano kao "Ispao je iscjedak koji je dopustio kršenje sporazuma između apostola i mušrika". U materijalima se navodi da je Muhammed taj koji je prekršio svako primirje, osim onih nekoliko koje je imao s određenim plemenima ili pojedincima na ograničeno vrijeme. Kad bi se završili sveti mjeseci, prestala bi i ta primirja. Muhammed bi sada ratovao sa svim politeističkim plemenima, uključujući ona koja su bila mirna. Da su pagani prekršili primirje, ne bi bilo potrebe da Muhammed dobije objavu da ih prekrši, jer bi već bili prekršeni. Dalje, Pagani su bili slabi i demoralizirani i nisu htjeli započeti rat s moćnim Muhamedom. Također imajte na umu da se Muhammed nije potrudio obnoviti primirje s mirnim plemenima, nego je pokrenuo ratno stanje. Muhammad je prisilom prisilio ljude da pređu na islam : 9: 5, "?? Ako se pokaju i doveju na molitvu i ukažu milostinju, dopustite im da idu svojim putem." . Ajet opisuje prelazak na islam. Pagani će biti ubijeni ako se ne preobrate. Ljudi imaju tendenciju definirati vjersko obraćenje na mjestu mača kao "prisilu". Muhammad je zapovjedio ubojstvo i terorizam za islam, 9: 5, 6, "Kad sveti mjeseci završe, ubijte idolopoklonike gdje god ih nađete. Uhapsite ih, opsjednite i svugdje im ležite u zasjedi" , opisan kao "jedan od onih koga sam ti naredio da ubiješ, "?? . Kad su sveti mjeseci završili, otvorena je sezona za pogane. Muslimani će ih napasti, uhapsiti, zasjesti, zarobiti, terorizirati i ubiti. Muslimanski teroristi danas čine ono što ovaj stih zapovijeda. _____________________________________________________________________ 2. DJELOVANJE MUHAMMEDA I PRATITELJA Pregledali smo tekstove vezane uz događaj odlomka 9: 5. Sljedeći je korak vidjeti njegovo značenje koje se ogleda u postupcima Muhammeda i njegovih drugova. 2.1 Građa iz Kitab al-Tabaqat al-Kabir, svezak 2. 2.1.1 Stranica 201, sin pomaže u ubijanju oca. "Allahov poslanik poslao je silu pod vodstvom al-Dahhaka Ibn Sufyana Ibn 'Awfa Ibn Ebu Bekra al-Kilabija, protiv al-Qurare. S njim je bio Al-Asyad Ibn Salamah Ibn Qart. Oni su ih sreli u al-Zujj, Zujj Lawaha i pozvao ih da prihvate islam. Oni su to odbili, pa su ih napali i prisilili u bijeg. Tada je Al-Asyad u jezercu al-Zujj susreo svog oca Salamah-a koji je bio na svom konju. Pozvao je svog oca da prihvati islam obećavajući mu amnestiju. On (otac) je zlostavljao njega i njegovo vjeroispovijest. Posljedično je al-Asyad udario konja svog oca. Kada je konj pao na kopita, Salamah se zavalio na koplje u vodi. On (al-Asyad) ga je držao sve dok jedan od njih (muslimana) nije tamo došao i ubio ga. Njegov sin ga nije ubio. " 2.1.2 Stranica 203, prepad na Tabuk. Prije nego što je Muhammad izgovorio odlomak 9: 5, poduzeo je akciju protiv zamišljene vojske kršćana navodno u sjevernom dijelu Arapskog poluotoka, u blizini grada zvanog Tabuk. Ibn Sa ?? d daje događaje koji se tiču kampanje (ghazwah). Tada se (dogodila) gaza Allahovog Poslanika, protiv Tabuka, u Redžebu devete godine od njegove hidžre. ?? (nastavak priče na stranici 206) ?? Muslimani su počeli prodavati oružje, govoreći da je džihadu došao kraj. Ovaj izvještaj je stigao do Allahovog poslanika, koji ih je zaustavio u tome i rekao: Partija mog naroda nastavit će se boriti za istinu sve do pojave Antikrista. 2.1.3 Stranica 209, prepad na Jaman Tada se (dogodila) sarija Alija ibn Ebi Taliba protiv al-Yamana; također je rečeno: Poduzimalo se dva puta, jednom u mjesecu ramazanu desete godine od hidžre Allahovog Poslanika. Oni (kazivači) su rekli: Allahov Poslanik, poslao je Alija El-Jamanu i pripremio mu zastavu. Svojom rukom stavi turban na glavu i reče: Idi i ne obraćaj pažnju ni na što. Kad stignete tamo, nemojte se boriti protiv njih (Jamanita) dok se oni ne bore protiv vas. Krenuo je s tristo konjanika i to je bio prvi konjički odred koji je ikad ušao u ovu regiju, koja je bila teritorij Madhhija. Tamo je raširio svoje drugove. Donijeli su plijen, plijen, žene, djecu, deve, koze i druge stvari kojih su se mogli uhvatiti. ?? Ali je plijen stavio na odgovornost Burejde Ibn al-Husejba el-Aslamija. Položio je sa sobom sve što su zarobili. Tada je upoznao njihovu koncentraciju i pozvao ih da prihvate islam. Odbili su i bacali strijele i kamenje,na kojoj je odjenuo svoje pratioce i predao svoj barjak Masud Ibn Sinanu al-Aslamiju. Tada je Ali sa svojim suputnicima poveo napad na njih i ubio dvadeset ljudi. Raspršeni su i pobjegli. Suzdržao se da ih progoni, ali ih je pozvao da prihvate islam. Odmah su reagirali; i stranka njihovih šefova položila je zakletvu na vjernost i rekla: Mi također predstavljamo one naših ljudi koji su iza nas. Evo našeg sadakata, uzmi ono što pripada Allahu. ??uzmi ono što pripada Allahu. ??uzmi ono što pripada Allahu. ?? 2.2 Građa iz Tabarijeve povijesti. Tabari je bio ugledni islamski učenjak i povjesničar. Napisao je 39 knjiga povijesti, usredotočenih prvenstveno na islamski svijet. Ispod su ulomci iz nekoliko svezaka. Građa iz Tabarijeve povijesti 12 , svezak 9. 2.2.1 Stranica 82. (NAPOMENA: Izostavljam lanac isnad radi uštede prostora). Događaji u godini 10. (9. travnja 631. - 28. ožujka 632.) U ovoj godini, u mjesecu Rabi II (kaže se u mjesecu Rabi ?? I ili u Jumadi I), Božji poslanik je poslao Halida b. al-Walid s vojskom od četristo ljudi do Banu al-Harith b. Ka ?? b. Božji poslanik poslao je Halida b. al-Walid u mjesecu Rabi II, ili Jumada I, godine 10/631 do Balharith b. Ka ?? b u Najranu, i naredio mu je da ih tri dana poziva u islam prije nego što se borio s njima. Ako bi mu trebali odgovoriti [prihvaćanjem islama], onda je on to trebao prihvatiti od njih, te ostati s njima i poučavati ih Božjoj knjizi, sunnetu Njegovog poslanika i zahtjevima islama (ma? ? alim al-islam); ako bi trebali odbiti, onda bi se trebao boriti s njima. Halid je otišao i došao im, slajući jahače u svim smjerovima pozivajući ih u islam i govoreći: "O ljudi, prihvatite islam i bit ćete sigurni." Tako su prihvatili islam i odazvali se njegovom pozivu. Halid je ostao s njima učeći ih islamu, Božjoj knjizi i sunnetu svog poslanika. ?? 2.2.2 Stranica 88 ?? Surad b. ?? Abdallah al-Azd, prihvatio je islam i postao dobar musliman. Božji poslanik uložio mu je vlast nad onima iz njegovog naroda koji su prihvatili islam i naredio mu da se s njima bori protiv mnogobožaca iz jemenskih plemena. Surad b. ?? Abdallah je nakon toga napustio vojsku po zapovijedi Božjeg poslanika i sišao kod Jurasha. ?? Građa iz Tabarijeve povijesti, svezak 10. 2.3.1 Stranica 2 ?? (Abu Bakr razgovara s muslimanima nakon Muhamedove smrti). ?? Tako vam je Bog podario vjeru u Njega i u Njegovog apostola, i zaštitu za njega i njegove drugove, i snagu za njega i njegovu vjeru, i bitku (džihad) za njegove neprijatelje. Bili ste najteži ljudi prema njegovim neprijateljima koji su bili među vama i najneugodniji prema njegovim neprijateljima koji nisu bili među vama, tako da su Arapi, voljno ili ne htjeli, postali uspravni u Božju svrhu, a onaj daleki se pokorio u groznom poniženju, sve dok Bog kroz vas nije učinio veliko pokolje na zemlji za svog apostola i mačevima vašim Arapi su bili poniženi zbog njega. 2.3.2 Stranica 6 ?? (al Hubab b. al-Mundhir koji se u ime jedne grupe muslimana prepire s drugom skupinom muslimana oko toga ko će biti novi vođa (ovaj se argument dogodio dan nakon što je Muhammed umro, a muslimani su već bili međusobno) grla i fizička borba oko političke moći)). Jer vi ste za ovu vlast zaslužniji od njih, jer su vašim mačevima oni koji još nisu bili obraćeni došli poslušati ovu religiju. 2.3.3 Stranica 55 ?? (Abu Bakr piše hiljadama otpadnika koji su napustili islam nakon Muhamedove smrti). ?? Tako je Bog vodio istinom onoga ko mu se odazvao, a Božiji apostol je, uz Njegovo dopuštenje, udario onoga ko mu je okrenuo leđa, sve dok je došao u islam, voljno ili nevoljko. 2.3.4 U vezi s vođom vojske Abu Bakr poslao je da prisili ove otpadnike natrag u islam: ?? ali ja sam mu naredio da se bori s onima koji ga [Njega] niječu iz tog razloga. Dakle, neće poštedjeti nijednog od njih, nad kojim može steći ovladavanje [ali može ih] spaliti vatrom, zaklati na bilo koji način i odvesti žene i djecu u zarobljeništvo; niti će od bilo koga prihvatiti bilo šta osim islama. 2.4 Građa iz Tabarijeve povijesti, svezak 11. (Muhammad je umro, a Abu Bakr je halifa). Događaji godine 12. (18. ožujka 633. - 6. ožujka 634.) 2.4.1 Stranica 1 (Abu Bakr piše Halidu ?? jednom od svojih generala) Kad je Halid završio s poslom al-Yamame, Abu Bakr al-Siddiq mu je napisao dok je Khalid još bio tamo. Ubejdallah b. Sa ?? d al-Zuhri - njegov stric - Sayf b. Umar - ?? Amr b. Muhammad - al-Shabi: [Abu Bakr je napisao,] "Nastavite prema Iraku dok ne uđete u njega. Počnite od ulaza u Indiju, koji je al-Ubullah. Učini mir Perzijskog naroda i onih nacija pod njihovom vlašću." 2.4.2 Stranica 4 (Khalidove radnje) Potom je Halid nastavio s onima u svom društvu dok nije stigao do al-Hirah, čiji su mu plemići izašli s Qabisah b. Iyas b. Hayyah, al-Ta ?? i. Kisra je Qabisahu postavio za namjesnika al-Hiraha nakon al-Numana b. al-Mundhir. Halid je rekao njemu i njegovim ashabima: "Pozivam vas Bogu i islamu. Ako se odazovete pozivu, onda ste muslimani: dobivate blagodati koje uživaju i preuzimate odgovornosti koje snose. Ako odbijete, onda [vi mora platiti] džizju. Ako odbijete džizju, dovest ću protiv vas plemena ljudi koji su željniji smrti nego što ste vi života. Tada ćemo se boriti s vama dok Bog ne odluči između nas i vas. " 2.4.3 Stranica 6 (Khalid u al-Hirah) Tada im je Halid rekao: "Pozivam vas Bogu, Njegovom ibadetu i islamu. Ako prihvatite, dobivate blagodati koje uživamo i preuzimate odgovornosti koje nosimo. Ako odbijete, onda [morate platiti] džizju. Ako odbijete džizju, mi ćemo protiv vas dovesti ljude koji vole smrt više nego što vi volite piti vino. " 2.4.4 Stranica 7 (Halid piše Perzijancima) Od Halida b. al-Walid vladarima Perzijanaca: Mir neka je nad onim tko slijedi ispravno vodstvo. Slava Bogu, koji je raspršio vaše sluge, oduzeo vam suverenost i učinio vaše zavjere slabima. Ko se klanja načinu na koji klanjamo, suočava se s pravcem s kojim se suočavamo u molitvi i jede meso zaklano na naš način, ta je osoba musliman koji ostvaruje blagodati u kojima uživamo i preuzima odgovornosti koje nosimo. Sad, kad primite ovo pismo, pošaljite mi taoce i stavite se pod moju zaštitu. Inače, po Njemu osim Kome nema boga, zasigurno ću poslati protiv vas ljude koji vole smrt baš kao što i vi volite život. 2.4.5 Stranica 10 (Halid piše Hurmuzu, perzijskom zapovjedniku) A sad, prihvatite islam da biste mogli biti sigurni, ili u suprotnom sklopite ugovor o zaštiti sebe i svog naroda i pristanite platiti džizju. Inače, uopće ne krivite nikoga osim sebe, jer doveo sam vam ljude koji vole smrt kao što i vi volite život. " 2.4.6. Stranica 150 (Abu Bakr govori na samrti, spominjući svoje žaljenje) ?? Volio bih, kad sam poslao Halida b. al-Walida u Siriju, da sam poslao Omera b. al-Khattab u Irak; time bih ispružio obje ruke na Božjem putu. KOMENTARI NA AKCIJE Džihad je bio stvaran i bio je nasilan. Ne vidite puno spominjanja "unutarnje borbe" džihada kod povjesničara ?? spisi. 2.1.1 Oni koji su odbacili islam trebali su biti ubijeni. To se trebalo poštivati čak i ako to znači da je sin morao pomoći u ubijanju oca. 2.1.2. Muhammed je namjeravao da džihad protiv nemuslimana ide unedogled. 2.2.1 Opće je pravilo bilo pozvati ljude da pređu na islam i dati im 3 dana da razmisle. Ako odbiju, ratujte protiv njih i ubijte ih. 2.2.2 Muhamedov pokrivač dominacije proširio se mnogo dalje od hidžaza. 2.3.1 Učinjena je velika količina ljudi kako bi prisilili ljude da postanu muslimani, bilo voljno ili nevoljno. 2.3.2 i 3 Rani muslimani koristili su mač za "obraćenje" ljudi na islam. 2.3.4 Ljudi koji su odlučili napustiti islam bili su prisiljeni preobratiti se ili patiti i umrijeti. 2.4.2 i 3 Narod Iraka bio je prisiljen preći na islam, platiti iznudu ili se boriti i umrijeti. 2.4.4 & 5 Ljudi Perzije bili su prisiljeni preći na islam, platiti iznudu ili se boriti i umrijeti. Primijetite sličnost između onoga što je Khalid napisao i onoga što je Muhammad rekao u 9: 5? Ukratko, sila je korištena da natjera pakao mnogih ljudi da postanu muslimani. To je uključivalo ljude koji su bili zastrašeni da se pridruže islamu dok je Muhamed živio, kao i ljude koji su bili daleko od lokalnih poganskih plemena u Hidžazu, nakon što je Muhammed umro. S "Ljudima knjige" postupalo se na gotovo identičan način kao s mnogobošcima, ali imali su mogućnost platiti porez na iznudu da bi ostali vjerni svojoj vjeri, inače bi se i oni morali preobratiti ili umrijeti. Pogledat ćemo stih 9:29 koji opisuje kako se s njima treba postupati kasnije. U svim gornjim primjerima, kada su se muslimani suočili s nemuslimanima, prijetnja ratom i smrću korištena je za obraćenje ljudi. Ovdje akcije govore i govore isto ono što su riječi rekle: "pređi na islam ili umri." Te akcije prikazuju točno ono što zapovijedi 9: 5 (ili 9:29) na lokalnom i globalnom mjerilu. Te akcije govore da je džihad trebao biti svjetski napor. _____________________________________________________________________ Sada ćemo pogledati citate različitih učenjaka i njihov komentar (Tafsir) na ovaj odlomak. 3. KOMENTAR (TAFSIR) STIPENDIJA 3.1 Materijal iz Maariful tefsira 13 . Stranica 303. 1. U cjelini, sura Al-Taubah donosi opis nekih bitaka, događaja povezanih s njima i mnogih zabrana i presuda koje iz njih proizilaze - na primjer, raskid pakata sa svim arabijskim plemenima, osvajanje Meke, bitke Hunaina i Tabuka. Od ovih događaja prvo je došlo do Osvajanja Meke u hidžretskoj 8. godini, zatim je uslijedila bitka kod Hunaina iste godine, zatim bitka kod Tabuka u Redžebu od hidžretske 9. godine. Konačno je stigla najava o prekidu pakata sa svim plemenima Arabije. u mjesecu Dhu al-Hidža, hidžre 9. godine. 2. Sažetak predmeta koji se odnose na odbacivanje ugovora spomenutih u ovim ajetima pokazuje da je u hidžretskoj 6. godini (stranica 304) Sveti Poslanik je započeo s namjerom ?? Umre, ali Kurejšije su im blokirali ulazak u Mekku. Tada je uslijedio mirovni ugovor između njih u Hudaybiyah. Vremenski okvir ovog sporazuma, kako je objavljeno u Ruh al-Ma ?? ani, bio je deset godina. U Meki su bila i druga plemena, osim Kurejšija. U mirovni ugovor uključen je članak koji ih pokriva. Omogućilo je plemenu, izvan plemena koja nisu Kurejšije, da postanu saveznici Kurejšima i budu s njima, ako su to odlučili; a onaj ko je odlučio postati saveznikom Svetog Poslanika i biti s njim to je smio učiniti. Dakle, pleme Khuza ?? ah odlučilo je postati saveznikom Svetog Poslanika i pošlo je s njim, dok je pleme Banu Bakr odlučilo ići s Kurejšima. Prema ugovoru, bilo je neophodno da u roku od deset godina ne bude međusobnog rata,niti će se ijednom agresoru pomoći s bilo koje strane. A za pleme koje je bilo saveznik ugovorne strane smatrat će se da upravlja istim pravilom koje je upravljalo strankom. Drugim riječima, pokretanje napada na njega ili pomoć agresoru trebalo je shvatiti kao kršenje ugovora. Ovaj ugovor je potpisan u hidžretskoj 6. godini. U hidžretskoj 7. godini, prema ovom ugovoru, sveti prorok i njegovi drugovi su otišli u Mekku da izvrše umru koju su ranije propustili (?? umrah al-qada ??). Nakon što je tamo boravio tri dana, vratio se kako je predviđeno ugovorom. Do tada nijedna stranka nije djelovala ni na koji način protiv mirovnog ugovora. Nakon toga, bilo je to u roku od pet ili šest mjeseci kada je pleme Banu Bakr organiziralo noćnu zasjedu protiv plemena Banu Khuza ?? ah. Misleći da je Časni Poslanik bio daleko i da su se tijekom noći događale stvari koje bi otežale Svetom Poslaniku doznavanje detalja o tome što se zapravo dogodilo, Kurejšije su pritekle u pomoć Banu Bekra pružajući im oružje i ljude . Događaji kako su se dogodili i uvjeti koji su prevladavali natjerali su i Kurejšije da prihvate da je mirovni ugovor sklopljen u Hudaibiji - koji je zahtijevao desetogodišnji moratorij na međusobne ratove - prekršen. Pleme Banu Khuza ?? ah, kao saveznik Svetog Poslanika, obavijestilo ga je o ovom događaju. Kada je saznao za ovu povredu povjerenja koju su počinili Kurejšije, počeo je tajiti (stranica 305) pripreme za rat protiv njih. ?? (ne upisujući ostatak stranice jer je materijal usputni). (stranica 306) Pravila za četiri vrste mušrika u vrijeme osvajanja Meke Pa je onda Mekka došla pod kontrolu muslimana. Nemuslimani koji žive u Meki i oko nje dobili su potpunu zaštitu svojih života i imovine. Ali, to je bilo vrijeme kada je postojeći status ovih nemuslimana bio drugačiji. Jedna vrsta ljudi među njima bila je onih koji su bili potpisnici mirovnog sporazuma iz Hudaibije, koji su sami prekršili i koji je sam po sebi postao uzrok osvajanja Meke. Zatim, postojao je još jedan niz ljudi s kojima je potpisan mirovni ugovor na određeno vrijeme i oni su se i dalje pridržavali ovog sporazuma, poput dva plemena Banu Kinanah zvana Banu Damurah i Banu Mudlaj. Mirovni ugovor s njima bio je određeno vrijeme i, u vrijeme objave sure Al-Bara ?? ah (Al-Taubah), kako je rekao Khazin,preostalo im je još devet mjeseci do isteka razdoblja ugovora. Treće, bilo je ljudi s kojima je sklopljen mirovni ugovor bez ikakvog određenog vremenskog ograničenja. Četvrto, bilo je onih s kojima nije postojao nikakav ugovor. Neukusno iskustvo svih ugovora koje je sveti poslanik sklopio s nevjernicima naroda Knjige (Židovima i kršćanima) bilo je to što su se oni otvoreno i tajno uvijek kovali urotu s neprijateljima kako bi povrijedili njega i njegove muslimanske sljedbenike koliko god su mogli. Stoga je, vođen vlastitim dugogodišnjim iskustvom i božanski nadahnutim pokazateljima, sveti poslanik odlučio da ne zaključi mirovni ugovor ni s jednim od tih ljudi i da će Arapski poluotok s muslimanima biti određen samo kao bastion islama . To je zahtijevalo proglašenje ubrzo nakon preuzimanja Meke i Arapskog poluotoka kojim se naređuje nemuslimanima da odu i odu negdje drugdje. Ali, s obzirom na islamsko načelo pravde, pravičnosti i humanog postupanja, kao i pod univerzalnom milošću samog Časnog Poslanika,učiniti tako nešto bez dopuštanja prikladnog vremenskog ograničenja nije se smatralo prikladnim. (stranica 307) Stoga su na početku sure Al-Bara ?? ah (Al-Taubah) objavljene zasebne zabrane koje su pokrivale četiri vrste nemuslimanskih skupina. Prva takva grupa bila je Kurejšija iz Meke koji su i sami prekršili ugovor iz Hudaibije. Sad, nisu zaslužili nikakav dodatni predah. Ali, budući da je ovo bilo razdoblje ?? svetih mjeseci ?? tokom koje je Allah zabranio borbu i ubijanje, stoga se naredba koja ih pokriva pojavljuje u petom ajetu sure El-Tauba, tj. (Dakle, kad isteknu sveti mjeseci, ubijte mušrike gdje god ih nađete. I uhvatite ih i opsjedati ih i sjesti im u zasjedu posvuda. Zatim, ako se pokaju i ustanove salah i plate zeka, napustite se. Allah je sigurno najprostiji, vrlo milostiv - 9: 5) . Znači da su, doduše, izgubili sva svoja prava kršeći ugovornu obvezu, ali poštujući svetost ?? svetih mjeseci ?? je nakon svega bilo neophodno, stoga bi trebali ili napustiti Arapski poluotok ubrzo nakon ?? svetih mjeseci ?? isteći ili prihvatiti islam ili biti spreman na rat. Zatim, postojala je druga skupina s kojom je sklopljen mirovni ugovor na određeno vrijeme i oni su ga se pridržavali. Zapovijed o njima dana je u četvrtom ajetu sure El-Tauba: Osim onih mušrika s kojima imate ugovor, a oni nisu umanjili ništa od vaših prava i nikoga nisu podržali protiv vas, pa onda ispunite ugovor s njima do njihovog mandata. Allah sigurno voli bogobojazne (9: 4). Ova se zabrana odnosila na Banu Damuraha i Banu Mudlaja, uslijed čega im je omogućen predah od devet mjeseci. Što se tiče treće i četvrte skupine, otkrivena je samo jedna zabrana koja pokriva obje. U prvom i drugom ajetu sure El-Tauba spomenuto je kako slijedi: Evo povlačenja (koje su proglasili] Allah i Njegov Poslanik (stranica 308) ger protiv onih mušrika s kojima imate ugovor. Dakle, krećite se zemljom slobodno četiri mjeseca i budite sigurni da nikada nećete moći pobijediti Allaha i da će Allah uskoro osramotiti nevjernike - (9: 1,2). Dakle, prema prva dva stiha, svima onima koji su bili obuhvaćeni nekim ugovorom bez određenog vremenskog ograničenja, ili onima s kojima nije bilo sporazuma, odobren je predah od četiri mjeseca. A prema četvrtom ajetu, oni koji su imali ugovor na određeno vrijeme dobili su predah dok mu nije istekao i, prema petom ajetu, musriki iz Meke dobili su predah do ?? svetih mjeseci ?? istekao. ?? (stranica 309) ?? Nakon ovog javnog proglasa, situacija je bila takva da je prva skupina, odnosno nevjernici Mekke morala napustiti granice države do kraja ?? svetih mjeseci, ?? odnosno kraj mjeseca muharrema hidžretske godine 10; a ta iz treće i četvrte skupine bila je deseta Rabi ?? ath-Thanija iz hidžretske godine 10. Svako kršenje ove izvršne naredbe učinilo bi počinitelja podložnim oružanom obračunu. Prema ovom aranžmanu, do hadža sljedeće godine, nijedan nevjernik nije trebao ostati unutar državnih granica. To će se pojaviti u 28. ajetu sure El-Tauba, gdje je rečeno: (pa, neka se ne približavaju El-Mesdžid-al-haramu nakon ove njihove godine.) .A izreka Svetog poslanika u Hadisu (Nevjernici neće obavljati hadždž nakon ove godine) upravo to znači. ?? 3.2 Tefsir Ibn Kathira "Tafsir Ibn Kathira" 14 , u poglavlju 9. Koristim engleski komentar sveska 4, počevši od stranice 369 i dalje, u izdanju Darussalama. Kur'anski ajeti (Ajet) su u zelenoj boji, podebljani, a tefsir Ibn Kathir-a bit će u plavoj boji. Tekst u zagradama tipa {} je moj. Ova časna sura bila je jedna od posljednjih sura objavljenih Allahovom Poslaniku. Al Bukhari je zabilježio da je Al-Bara ?? rekao: "Posljednji Ajet koji je objavljen bio je, Oni traže od vas pravnu presudu. Reci:" Allah upućuje (tako) o El-Kalalahu " [4: 176], dok je posljednja sura koja je objavljena bila Bara ?? ah Basmalah nije spomenut na početku ove sure, jer je ashabi nisu napisali u cjelovitom primjerku Kur'ana (Mushafa) koji su sakupili, slijedeći zapovjednika vjernika, Osmana bin ?? Affana, Allah bio Allah zadovoljan njime. Prvi dio ove časne sure objavljen je Allahovom Poslaniku kada se vratio iz bitke na Tabuku, tokom sezone hadža, kojoj je Poslanik mislio prisustvovati. No, sjetio se da će idolopoklonici i dalje pohađati taj hadž, kao što je to bilo uobičajeno proteklih godina, i da tavafe po kući izvode goli. Nije volio da se druži s njima i poslao je Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, da te godine vodi hadždž i pokaže ljudima svoje rituale, zapovjedivši mu da obavijesti idolopoklonike da im neće biti dozvoljeno da sudjeluju u hadžu nakon te sezone. Zapovjedio mu je da proglasi, Sloboda od (svih) obaveza (proglašava se) od Allaha i Njegovog poslanika ??. ljudima. Kad je Abu Bekr otišao, Glasnik je poslao ?? Ali bin Abu Taliba da bude taj koji će u ime Messenger-a dostaviti ovu vijest idolopoklonicima, jer je on bio rođak Glasnika. ?? Postojeći mirovni ugovori ostali su na snazi do kraja njihovog trajanja Ovo je iznimka koja regulira najduži vremenski period za one koji imaju opći ugovor - bez spomenutog vremena - na četiri mjeseca. Imali bi četiri mjeseca da putuju zemljama tražeći utočište za sebe gdje god požele. Oni čiji je ugovor spominjao određeno ograničeno vrijeme, tada bi najduže trajao do točke dogovorenog datuma raskida. Hadisi su u tom pogledu prethodili. Dakle, svako ko je imao ugovor s Allahovim Poslanikom trajao je do njegovog određenog datuma raskida. Međutim, oni iz ove kategorije morali su se suzdržati od kršenja uvjeta sporazuma s muslimanima i od pomaganja nemuslimana protiv muslimana. To je tip čiji je mirovni sporazum s muslimanima proveden do kraja. Allah je ohrabrio poštovanje takvih mirovnih ugovora, rekavši: Allah sigurno voli one koji imaju Taquvu [9: 4], koji drže svoja obećanja. 5 Dakle, kada prođu sveti mjeseci, borite se protiv Mushrikina gdje god ih nađete, zarobite i opsjednite te ih čekajte u svakoj zasjedi. Ali ako se pokaju i klanjaju Salah i daju Zeku, onda im pustite put slobodan. Uistinu, Allah prašta i najmilostiviji je. Ovo je Aja mača. Mudžahid, Amr bin Shyu ?? ayb, Muhammad bin Ishaq, Qatadah As-Suddi i ?? Abdur-Rahman bin Zayd bin Aslam rekli su da su četiri mjeseca spomenuta u ovom Ajatu četveromjesečni grejs period spomenut u ranijoj Aji. , Dakle, slobodno putujte četiri mjeseca po cijeloj zemlji. Allah je rekao sljedeće: Pa kad prođu sveti mjeseci ?? značenje,"Na kraju četiri mjeseca tijekom kojih smo vam zabranili da se borite protiv idolatora i koji je period milosti koji smo im dali, zatim se borite i ubijte idolotore gdje god ih mnogi pronašli." Allahova izjava sljedeća, t kokoš boriti Mushrikin gdje god ih naći , sredstva, na zemlji u cjelini, osim za Sveto područje, Allah je rekao: I ne borite se s njima u Al Masjid Al-Haram, osim ako se oni tamo ne bore protiv vas. Ali ako vas napadnu, onda se borite s njima. [2: 191] Allah je ovdje rekao, I uhvati ih , pogubivši neke, a neke držeći kao zatvorenike i opsjedati ih, i čekati ih u svakoj zasjedi, nemojte čekati dok ih ne pronađete. Umjesto toga, tražite ih i opsjedajte u njihovim krajevima i utvrdama, prikupljajte podatke o njima na raznim cestama i plovnim putovima, tako da im ono što se širi izgleda sve manje. Na ovaj način im neće preostati ništa drugo nego umrijeti ili prihvatiti islam, Ali ako se pokaju i klanjaju Salah i daju Zeku, onda im pustite put slobodan. Uistinu, Allah prašta i najmilostiviji je. Abu Bakr Es-Siddiq koristio je ovaj i drugi časni ajet (ajet ili odlomak) kao dokaz za borbu protiv onih koji su se suzdržali od plaćanja zeke. Ovi ajeti su dozvolili borbu protiv ljudi, osim ako i dok ne prihvate islam i ne izvrše njegovu vladavinu i obaveze ?? "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok oni ne posvjedoče da nema nijednog božanstva vrijednog obožavanja osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, uspostavite molitvu i platite Zeku." Ova časna Aja nazvana je Aja mača, o čemu je Ad-Dahhak bin Muzahim rekao: "Poništava svaki sporazum o miru između Poslanika i bilo kojeg idolopoklonika, svaki ugovor i svaki termin." Al-Awfi je rekao da je Ibn Abbas komentirao: "Nijedan idolopoklonik nije imao više sporazuma ni obećanja o sigurnosti otkako je objavljena sura Bara ?? ah. Četiri mjeseca, pored toga, otkriveni su i svi mirovni ugovori sklopljeni prije Bara ?? aha. objavljeno je završilo desetog u mjesecu Rabi ?? Al-Akhir. " 3.3 Tefsir Ibn Abbasa 15 9: 1 A iz njegove predaje o autoritetu Ibn Abbasa koji je u vezi s Allahovom izrekom rekao: (Sloboda od obaveza ): '(Sloboda od obaveza) ovo je sloboda od obaveze ( od Allaha i Njegovog poslanika prema onima idolopoklonika s kojima ste učinili ugovor)ali onda su prekršili taj ugovor; sloboda od obveze je kršenje ugovora. Allah kaže: ko ima ugovor s Allahovim Poslanikom, neka zna da je prekršen. Neki od njih imali su ugovor u trajanju od četiri mjeseca, a neki više od devet mjeseci, dok su drugi imali ugovore na dulja ili kraća razdoblja. Drugi nisu imali nikakav ugovor s Allahovim Poslanikom. Svi su ti ugovori prekršeni, osim ugovora s Banu Kinanah koji je trajao devet mjeseci. Tko god je imao ugovor na više ili manje od četiri mjeseca, njihovi su ugovori ratificirani da traju četiri mjeseca počevši od dana paljenja; i tko god je imao ugovor od četiri mjeseca, taj je ugovor ratificiran da traje četiri mjeseca počevši od dana paljenja. Oni koji su imali ugovor od devet mjeseci, njihovi su ugovori ostali takvi kakvi su bili, dok oni koji nisu potpisali nijedan ugovor,dobili su jedan od 50 dana počevši od dana spaljivanja pa sve do odlaska osobe koja je bila u stanju ritualnog posvećenja: 9: 2 Allah ih upita: (slobodno putovati u zemlji) kreću u zemlji počevši od dana žrtvovanje za (četiri mjeseca) sef bude ubijen zbog ugovora, (a znam) O nevjernike (da se više ne može pobjeći Allaha) koji ne možete izbjeći Allahovu kaznu tako što ćete biti ubijeni nakon proteka četiri mjeseca (i da će Allah zbuniti nevjernike) . Kaznit će nevjernike nakon četiri mjeseca podvrgavajući ih smrti. 9: 3 (I Allahova objava) i ovo je Allahova izjava (i Njegov poslanik svim ljudima na dan Velikog hodočašća) na dan žrtve žrtve (da je Allah oslobođen obaveza prema idolopoklonicima) njihove religije i ugovore koje su prekršili, (i (pa tako i Njegov glasnik) također je slobodan od obaveza prema njima. (Dakle, ako se pokajete) od idolopoklonstva i vjerujete u Allaha i Muhammeda kao i u Kur'an, (biće vam bolje) od idolopoklonstva; (ali ako ste neskloni) vjeri i pokajanju, (tada znajte) O idolopoklonici (da Allahu ne možete pobjeći) ne možete izbjeći Njegovu kaznu.(Obavijesti (O Muhammede) o bolnoj propasti onima koji ne vjeruju), tj. Da će biti ubijeni nakon proteka četiri mjeseca. 9: 4 (Osim onih idolopoklonika s kojima vi (muslimani) imate ugovor), tj. Banu Kinanah nakon godine al-Hudaybiyyah (i koji od tada nisu umanjili ništa od vašeg prava) koji nisu prekršili svoje ugovore, tj. Oni koji imali devetomjesečni ugovor (niti su ikoga podržavali) vaših neprijatelja (protiv vas. (Što se tiče ovih, ispunite njihov ugovor do njihovog mandata), tj. devet mjeseci. (Evo! Allah voli one koji se drže svoje dužnosti) ne kršeći njihove ugovore. 9: 5 (Tada, kada prođu sveti mjeseci), zatim nakon dana paljenja kad prođe mjesec Muharram, (ubijte idolopoklonike) čiji je ugovor na pedeset dana (gdje god ih nađete) bilo u Svetom predjelu ili izvan njega, tijekom sveti mjeseci ili u bilo koje drugo vrijeme (i odvesti ih (u zarobljeništvo)) zatvoriti (i opsjedati ih) u njihovim domovima (i pripremiti im svaku zasjedu) na svakom putu kojim kroče radi trgovine. (Ali ako se pokaju) od idolopoklonstva i povjeruju u Allaha (i uspostave ibadet) i priznaju pet dnevnih namaza (i uplate siromašne), priznaju plaćanje siromašnih,(onda ostavi put slobodan) ako žele ići u Allahovu kuću. (Evo! Allah prašta) On oprašta onome ko se pokaje, (Milostivi) prema onome ko umre u stanju pokajanja. 9: 6 (A ako iko od idolopoklonika traži vašu zaštitu (O Muhammede), zaštitite ga da bi mogao čuti Allahovu riječ) kako bi čuo vaše izgovaranje Allahovih riječi; (i nakon toga ga prenijeti na njegovo sigurno mjesto) do mjesta na koje ide, ako ostane nevjernik. (To) koje sam spomenuo (jer su ljudi koji ne znaju) Allahovu zapovijed i Njegovu božansku Jednotu. 9: 7 (Kako) to se govori zaprepašteno (može li biti sporazuma s Allahom i Njegovim glasnikom za idolopoklonike, osim onih s kojima ste sklopili ugovor na Nepovredivom mjestu klanjanja?) Nakon godine al-Hudaybiyyah, ovdje se spominje Banu Kinanah. (Sve dok su vam vjerni) time što poštuju svoj ugovor, (budite im vjerni) u potpunosti. (Evo! Allah voli one koji drže svoju dužnost) i suzdržavajte se od kršenja njihovih ugovora. 9: 8 (Kako) to se također govori kao zaprepaštenje: kako može postojati bilo kakav ugovor između vas i njih (kad bi, ako oni imaju prednost nad vama) trebali osvojiti vas (oni ne smatraju nikakvim paktom) ne bi imali uvažavanje rodbinskih veza koje vas vezuju; rečeno je i: oni ne bi imali obzira prema vama u pogledu Allaha (niti častili vas?) zbog sporazuma između vas (Oni vas zadovoljavaju ustima) svojim jezicima (dok im srce odbija) dok im srca su mu neskloni. (I većina njih) svi oni (koji ne čine dobro) prekršitelji ugovora. 3.4 Tefsir iz Dželalejna 16 9: 1 Ovo je: Izjava o imunitetu od Boga i Njegovog Poslanika do, idolopoklonika s kojima ste sklopili pakt, pakta na neodređeno vrijeme ili jednog koji je bio kraći od ili veći od četiri mjeseci; poništenje pakta bit će ono što Bog spominje u svojoj izreci: 9: 2 'Putujte slobodno, putujte u sigurnosti, o idolopoklonici, po zemlji četiri mjeseca - počevši od [mjeseca] Shawvala, na osnovu onoga što će uskoro doći - nakon čega za vas neće biti sigurnosti, i znajte da vi ne možete pobjeći od Boga, to jest, nećete [se] izmaknuti Njegovoj kazni i da Bog ponizi nevjernike , ponižavajući ih na ovom svijetu tako što će ih ubiti, a na ahiretu tako što će ih [poslati] u vatru. 9: 3 Proglas, obavijest, koju su Bog i Njegov poslanik poslali čovječanstvu na dan Velikog hodočašća, Dan žrtve (yawm al-nahr), da je Bog slobodan od obaveza prema idolopoklonicima i njihovim ugovorima, pa tako i [ ] Njegov Poslanik, također oslobođen obaveze: te iste godine, 9. godine [hidžre], Poslanik (s) je poslao 'Aliju, koji je proglasio ove stihove na Dan žrtve na Mine, a također [je proglasio] da nakon ove godine nijedan idolopoklonik neće [smjeti] hodočastiti ili obilaziti kuću gol, kako je izvijestio al-Bukhari. Dakle, ako se pokajete zbog nevjere, bit će vam bolje; ali ako se okrenete od vjerovanja, znajte da ne možete pobjeći od Boga. I dajte vijesti - obavijestite - one koji ne vjeruju u bolnu kaznu, naime [o] klanju ili zarobljavanju na ovome svijetu, i o [kazni u] vatri na onom svijetu. 9: 4 Osim onih od idolopoklonika s kojima ste sklopili ugovor , a koji nisu umanjena [njihova predanost] ti u svakom slučaju, s obzirom na uvjete PS stoljeća, niti podržava, pomagao, svatko, među nevjernicima, protiv vas; [što se tiče ovih] ispunite svoj pakt s njima do isteka roka na koji ste se složili. Doista Bog voli one koji se [Njega ] boje , ispunjavajući pakte. 9: 5 Zatim, kada prođu sveti mjeseci - to jest, [na] kraju razdoblja odgode - ubijte idolopoklonike gdje god ih nađete , bilo da je to bilo tijekom zakonitog [razdoblja] ili svetog [jednog], i uzmite ih, zarobljeni i zatvoriti ih u dvorce i tvrđave, sve dok ne budu imali drugog izbora osim [usmrćivanja] ili [prihvaćanja] islama; nd u zasjedu za njih na svakom mjestu zasjede , [kod svakog] put da oni koriste (Kulla, „svaki”, je u akuzativu jer je [prethodna] genitiv uzimanje prijedlog je uklonjen). Ali ako se pokaju zbog nevjere i uspostave molitvu i plate milostinju, onda im ostavi put slobodan i ne miješaj im se. Bog oprašta, milostiv onima koji se pokaju. 9: 6 A ako je iko od idolopoklonika (ahadun, 'jedan') u nominativu zbog [sljedećeg] glagola [istajaraka, ' traži vašu zaštitu '] koji ga potvrđuje) traži vašu zaštitu, traži od vas sigurnost od ubijanja, zatim mu dodijelite zaštitu, osigurajte mu sigurnost, kako bi mogao čuti Božje riječi - Kur'an - i nakon toga ga prenijeti na svoje mjesto sigurnosti, odnosno na staništa svojih ljudi, ako to ne učini vjerovati, tako da bi mogao razmisliti o svojoj situaciji - to je, što je spomenuto, zato što su ljudi koji ne znaju božju religiju, pa ih zato mora [natjerati] da čuju Kur'an da bi [spoznati] [religiju]. 9: 7 Kako idolopoklonici mogu sklopiti pakt s Bogom i Njegovim poslanikom - ne mogu - dok ne vjeruju u Boga i Njegovog poslanika, djelujući izdajnički; osim onih s kojima ste sklopili pakt u Svetoj džamiji? , dan al-Hudaybiyya - to su bili Kurejšije, za koje je ranije napravljena iznimka [Q. 9: 4]. Sve dok su vam vjerni, pridržavajući se pakta i ne kršeći ga, budite vjerni i njima, ispunjavajući ga (fa-ma, 'sve dok': ma je uvjetna čestica). Bog zaista voli bogobojazne : Poslanik (s) se držao pakta sklopljenog s njima sve dok ga nisu prekršili podržavajući Banu Bakr protiv Khuza'e. 9: 8 Kako, mogu li sklopiti pakt, kad, ako te pobijede , [ako] prevladaju nad tobom, oni to ne poštuju, [ne] uzimaju u obzir bilo kakvu vezu, srodstvo ili ugovor, pakt, s obzirom na vas , ali umjesto toga naštetit će vam koliko god mogu (uvjetna rečenica ['ako oni ??'] je [također] posredna kvalifikacija), ugađajući vam svojim jezicima , šarmantnim riječima, dok njihova srca odbijaju , biti vjerni tim [riječima]; a većina njih su opaki, prekršitelji pakta. 3.5 Materijal iz Mawdudijevog uvoda u njegov komentar. Povijesna pozadina Razmotrimo sada povijesnu pozadinu Sure. Niz događaja o kojima se raspravljalo u ovoj suri zbio se nakon mirovnog sporazuma iz Hudaibije. U to je doba trećina Arabije došla pod vlast islama koji se etablirao kao moćna dobro organizirana i civilizirana Islamska država. Ovaj je ugovor pružio dodatne mogućnosti islamu da širi svoj utjecaj u relativno mirnoj atmosferi koju je stvorio. Nakon ovog Ugovora dogodila su se dva događaja koja su dovela do vrlo važnih rezultata. Problemi razdoblja Ako imamo u vidu prethodnu pozadinu, lako ćemo saznati probleme koji su se suočavali sa Zajednicom u to vrijeme. Oni su bili: (1) učiniti cijelu Arabiju savršenim Dar-ul-islamom (2) proširiti utjecaj islama na susjedne zemlje (3) srušiti nestašluke licemjera i (4) pripremiti muslimane za Džihad protiv nemuslimanskog svijeta. Sad kad je uprava cijele Arabije došla u ruke vjernika i kad su sve suprotstavljene sile postale bespomoćne, bilo je potrebno dati jasnu izjavu o toj politici koju je trebalo usvojiti kako bi ona postala savršena Dar-ul- Islam. Stoga su usvojene sljedeće mjere. Dana je jasna izjava da su svi ugovori s mušrikima ukinuti i da će muslimani biti oslobođeni ugovornih obveza s njima nakon predaha od četiri mjeseca (stihovi 1-3). Ova je izjava bila potrebna da se u potpunosti iskorijeni životni sustav zasnovan na širku i da se Arabija učini isključivo središtem islama, tako da se ona ni na koji način ne bi trebala miješati u duh islama niti za njega postati unutarnja opasnost. ?? Ovo je također trebalo poslužiti kao primjer muslimanima za iskorjenjivanje svih ostataka običaja neznanja iz života Arabije (a potom i iz života muslimana svuda). Kako bi muslimanima omogućili širenje utjecaja islama izvan Arabije, naloženo im je da mačem slome nemuslimanske sile i prisile ih da prihvate suverenitet Islamske države. Budući da su veliko rimsko i iransko carstvo predstavljale najveću zapreku na putu neizbježnog sukoba s njima. Cilj džihada nije bio prisiliti ih da prihvate islam - mogli su ga prihvatiti ili ne prihvatiti - već spriječiti ih da prisilno odbace svoja odstupanja drugima i budućim generacijama.Muslimanima je naloženo da toleriraju svoje zablude samo u onoj mjeri u kojoj bi mogli imati slobodu ostati u zabludi ako bi odlučili biti pod uvjetom da su platili Jizyah (v. 29) kao znak pokoravanja Islamskoj državi. Da bi muslimane pripremili za džihad protiv cijelog nemuslimanskog svijeta, bilo je potrebno izliječiti ih čak i od one blage slabosti vjere od koje još uvijek pate. ?? KOMENTARI NA KOMENTARE Komentari Ibn Abbasa i Jalalayna ne dodaju puno, ali uvrstio sam ih jer su poštovani i u srcu se slažu s ostalim komentarima. Svaki učenjak piše različitim tonom i fokusom. Neki ubacuju svoju pristranost u tekst više od drugih. Iz njihovih tekstova iznosim sljedeća zapažanja. 1) Muhammed je imao kontrolu nad hidžazom, uključujući Meku i naravno Medinu. Nemuslimani na tom području bili su slabi i nisu mogli ugroziti Muhammeda. U početku je Muhamed dopuštao poganima ista prava da posjećuju njihov poganski hram, Kabu, što su mu dopuštala još od Ugovora Hudaybiyyah. Neki od tih pogana hodali su oko Kabe goli kao dio svoje religije. To i činjenica da su odbacili islam jako je vrijeđalo Muhammeda. 2) Pagani nisu voljeli Muhammeda. To bi trebalo očekivati budući da ih je Muhamed napao i osvojio, pritom ubivši mnoštvo njihovih plemena, i prisilio mnoge da se "preobrate" na islam. 3) Muhammed je razumio da je njegova vojna moć sada uspostavljena i on je tu moć iskoristio da utvrdi i proširi svoju vlast. Kasnije je namjeravao očistiti Arapski poluotok od svih nemuslimana. Ovo je službeno kodificirano u 9. poglavlju. 4) U to su vrijeme u Arabiji živjele određene skupine pagana koji su imali različite vrste ugovora s Muhamedom. Muhammad je odlučio raskinuti ili raskinuti te ugovore i dao je tim ljudima ograničeno vrijeme da pređu na islam, napuste područje ili se bore i umru. 5) Muhammed je vjerovao da mu je zapovjeđeno da širi islam na bilo koji potreban način, svakako uključujući nasilje i prinudu, te je namjeravao ratovati protiv svih koji odbiju saviti koljeno islamu. Savijanje koljena islamu značilo je da se mora platiti iznuda (jizya) ili vjerovati u Muhammeda i izvršavati dužnosti tražene od muslimana. Oni ljudi koji bi to odbili bili bi napadnuti. _____________________________________________________________________ 4. ISLAMSKI DOMOVI I TEOLOŠKE ENCIKLOPEDIJE 4.1 Materijal iz "Oslanjanja putnika" 17 na "džihad". "Oslanjanje putnika, (Klasični priručnik islamskog svetog zakona)" jedno je od uvaženijih klasičnih djela u islamskoj teologiji. Ovaj svezak s više od 1200 stranica sadrži osnove islamske pravne prakse koje je sastavio "veliki hadžijski učenjak i pravnik iz 13. stoljeća", Imam Nawawi i drugi. Ovo djelo nije napisano sa zapadnom publikom na umu. Nawawi je želio izraditi knjigu o islamskom zakonu koja je bila precizna i točna; onaj koji je učio istinskim islamskim vrijednostima. Slijedi dugi niz citata o džihadu. [Odjeljak o9.0, stranica 599] "Džihad znači rat protiv nemuslimana i etimološki je izveden od riječi" mudžahada ", što znači ratovanje za uspostavljanje religije. A to je manji džihad. Što se tiče većeg džihada, to je duhovni rat protiv nižeg ja, (nefs), zbog čega je Poslanik rekao, vraćajući se iz džihada, "Vratili smo se iz manjeg u veći džihad." Biblijska osnova za džihad, prije znanstvenog konsenzusa, su takvi kuranski stihovi kao što su: 1) Borba je propisana za vas (2: 216) 2) Ubijte ih gdje god ih nađete (4:89) 3) Borite se protiv idolopoklonika u potpunosti ( 9:36) i takve hadise kao što su onaj koji se odnosi na Buhariju i Muslima za koje je Poslanik rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i klanja namaz i plaća zekat. Ako to kažu, spasili su od mene svoju krv i imetak , osim prava islama nad njima. I njihov konačni obračun je s Allahom. " A hadis koji je izvijestio Muslim, "Izlaziti ujutro ili navečer u borbu na Allahovom putu bolje je od cijelog svijeta i svega na njemu." [Odjeljak o9.1, stranica 600] OBAVEZNI LIK JIHADA Džihad je komunalna obaveza. Kad to izvede dovoljno ljudi da bi to uspješno izveli, to više nije obvezno za druge. A Allah Uzvišeni je rekao: Oni od vjernika koji su nepovređeni, ali sjede iza nisu jednaki onima koji se svojim imetkom i životima bore na Allahovom putu. Allah je dao prednost onima koji se bore sa svojom imovinom i žive čitav stupanj iznad onih koji sjede iza njih. I svakom je Allah obećao veliko dobro. "4:95 [Odjeljak o9.3, stranica 601] Džihad je također obavezan za sve koji ga mogu izvoditi, bilo muški ili ženski, stari ili mladi kada je neprijatelj opkolio muslimane. [Odjeljak o9.8, stranica 602] CILJEVI JIHADA Kalif ratuje protiv Židova, kršćana i zoroastrijanaca, pod uvjetom da ih je prvo pozvao da uđu u islam u vjeri i praksi, a ako neće, onda ih je pozvao da uđu u društveni poredak islama plaćanjem nemuslimanske ankete porez (jizya, def: o11.4) - što je značaj njihovog plaćanja, a ne samog novca - dok ostaju u svojim vjerskim religijama (O: i rat se nastavlja) dok ne postanu muslimani ili dok ne plate nemuslimane porez na ankete (O: u skladu s riječju Allaha Uzvišenog, "Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha i Posljednji dan i koji zabranjuju ne ono što su Allah i Njegov vjerovjesnik zabranili ?? koji ne prakticiraju vjeru istine, a pripadaju onima kojima je dana Knjiga ?? dok ne plate porez na ankete izbačen iz ruku i poniženi su. " 9:29 [Odjeljak o9.9, stranica 603] Kalif se bori protiv svih ostalih naroda dok ne postanu muslimani (O: jer oni nisu ljudi koji imaju Knjigu, niti su počašćeni kao takvi i ne smiju se nagoditi plaćanjem poreza na biralište (jizya)) ?? [Odjeljak q2.4, stranica 718 - Dodao sam ovo kao potporu za opravdanje onoga što nazivamo bombašima samoubojicama. Oni ne počinju samoubojstvo, već su predani ratnici za islam.] "Među znanstvenicima nema neslaganja oko toga da je dopušteno da ijedan musliman bezglavo napada bojne redove nevjernika i bori se protiv njih, čak i ako zna da će biti ubijen. ..." 4.2 Građa iz Enciklopedije islama 18 o džihadu. Džihad etimološki označava napor usmjeren ka određenom cilju. (Usp. Idjtihad: rad učenjaka-pravnika na traženju rješenja pravnih problema; mudjahada ili, opet, džihad: napor usmjeren prema sebi za postizanje moralnog i vjerskog savršenstva. Određeni pisci, posebno među onima iz Shi? ? ite uvjeravanje, kvalificirajte ovaj džihad kao "duhovni džihad" i kao "veći džihad", nasuprot džihadu koji nas trenutno zanima i koji se naziva fizički džihad "ili" manji džihad ". To je, međutim, vrlo mnogo uobičajenije da izraz džihad označava ovaj potonji oblik "napora"). U zakonu, prema općoj doktrini i u povijesnoj tradiciji, džihad se sastoji od vojne akcije s ciljem širenja islama i, ako je potrebno, njegove obrane. Pojam proizlazi iz temeljnog principa univerzalnosti islama: ova bi religija, zajedno s vremenskom moći koju ona podrazumijeva, trebala obuhvatiti čitav svemir, ako je potrebno silom. Međutim, princip se mora djelomično kombinirati s onim koji tolerira postojanje, unutar same islamske zajednice, sljedbenika "religija sa svetim knjigama", tj. Kršćana, Židova i Madžusa [qv]. Što se tiče ovih posljednjih, džihad prestaje čim pristanu podrediti se političkoj vlasti islama i platiti porez na anketu (jizya [qv]) i porez na zemlju (kharadj [qv] Sve dok je pitanje moglo i dalje, zapravo, biti postavljen,postojala je kontroverza koja se općenito rješava negativnim odgovorom na pitanje jesu li kršćani i Židovi Arapskog poluotoka u pravu imali pravo na takav tretman. Na ne-skriptuare, posebno na idolopoklonike, ova polovica mjere nema primjenu prema mišljenju većine: njihovo prelazak na islam obvezno je pod bolom da bude ubijeno ili svedeno u robovanje. U principu, džihad je jedan oblik rata koji je dopušten u islamu, jer, u teoriji, islam mora činiti jedinstvenu zajednicu organiziranu pod jedinstvenom vlašću, a svaki oružani sukob između muslimana je zabranjen. Međutim, nakon raspada muslimanskog jedinstva i pojave, počevši sredinom 2./8. Stoljeća, sve većeg broja neovisnih država, postavilo se pitanje kako klasificirati ratove koji su među njima nastali . Nikada nisu bili uključeni u strogi pojam džihada, čak ni u slučaju ratova između država različitog vjerskog uvjerenja, barem prema općoj sunitskoj doktrini; i samo se zloupotrebom jezika taj pojam ponekad primjenjuje na njih, dok ih autori koji traže preciznu terminologiju označavaju samo kao kital ili mukatala (sukob, rat). Postoji čak i oklijevanje kada se borba protiv odmetničkih skupina u islamu naziva džihadom. Stajalište Shi ?? ite doktrine nije isto, jer, prema Shi ?? a,odbijanje pretplate na njihovo učenje ekvivalent je nevjeri (kufr). Isto vrijedi, a fortiori, za Kharidjite doktrinu [vidi dalje TAKFIR]. Džihad je dužnost. Ovaj je propis izložen u svim izvorima. Istina je da se u Kuranu mogu naći različiti, pa čak i proturječni tekstovi. Doktrina ih klasificira, osim određenih varijacija detalja, u četiri uzastopne kategorije: one koje nalažu pomilovanje za prijestupe i potiču poziv na islam mirnim uvjeravanjem; oni koji nalažu borbu za odbijanje agresije; oni koji zapovjede u napadu, pod uvjetom da to nije unutar četiri sveta mjeseca; i oni koji nalažu inicijativu u napadu apsolutno, u svako doba i na svim mjestima. Ukratko, ove razlike odgovaraju fazama u razvoju Muhammedove misli i modifikacijama politike koje proizlaze iz određenih okolnosti; mekansko razdoblje tijekom kojeg je Muhammed, općenito,ograničava se na moralno i vjersko učenje i razdoblje Medine kada je, postajući vođom političko-vjerske zajednice, u stanju spontano voditi borbu protiv onih koji se ne žele pridružiti ovoj zajednici ili se podrediti njegovom autoritetu . Doktrina drži da kasniji tekstovi ukidaju prijašnje proturječne tekstove (teoriju naskh [qv]), tako da samo oni posljednje kategorije ostaju nesumnjivo valjani; i, u skladu s tim, pravilo o toj temi može se formulirati u ovim apsolutnim terminima: "borba (džihad) je obavezna čak i kada oni (nevjernici) nisu sami započeli tu utakmicu".borba protiv onih koji se ne žele pridružiti ovoj zajednici ili se pokoriti njegovoj vlasti. Doktrina drži da kasniji tekstovi ukidaju prijašnje proturječne tekstove (teoriju naskh [qv]), tako da samo oni posljednje kategorije ostaju nesumnjivo valjani; i, u skladu s tim, pravilo o toj temi može se formulirati u ovim apsolutnim terminima: "borba (džihad) je obavezna čak i kada oni (nevjernici) nisu sami započeli tu utakmicu".borba protiv onih koji se ne žele pridružiti ovoj zajednici ili se pokoriti njegovoj vlasti. Doktrina drži da kasniji tekstovi ukidaju prijašnje proturječne tekstove (teoriju naskh [qv]), tako da samo oni posljednje kategorije ostaju nesumnjivo valjani; i, u skladu s tim, pravilo o toj temi može se formulirati u ovim apsolutnim terminima: "borba (džihad) je obavezna čak i kada oni (nevjernici) sami nisu započeli tu borbu".borba (džihad) je obavezna čak i kada oni (nevjernici) nisu sami započeli s njom ".borba (džihad) je obavezna čak i kada oni (nevjernici) nisu sami započeli s njom ". U dva izolirana mišljenja, međutim, pokušavalo se u nekim aspektima ublažiti pravilo. Prema jednom od tih stavova, pripisanom Ati (u. 114 / 732-3), drevna zabrana borbe tijekom svetih mjeseci i dalje vrijedi; dok je prema drugom, koji se pripisuje Sufjanu al-Thawriju (rođen 97/715), džihad obvezan samo u obrani; jednostavno se preporučuje (li 'l-nadb) u napadu. Prema stajalištu moderne orijentalističke učenja, Muhammedova koncepcija džihada kao napada primjenjivala se samo u odnosu na narode Arabije; njegova općenita primjena bila je rezultat idjme ?? (opći konsenzus mišljenja) neposredno sljedećih generacija. U osnovi, naravno, to uključuje problem je li Muhammed zamišljao islam kao univerzalni ili ne. ?? Karakteristike dužnosti džihada. Džihad nije sam sebi cilj, već sredstvo koje je samo po sebi zlo (fasad), ali koje postaje legitimno i neophodno zbog cilja prema kojem je usmjereno: osloboditi svijet većeg zla; "dobar je" iz činjenice da je njegova svrha "dobar" (hasan li-husn ghayrih). Vjerska dužnost. Džihad ima za posljedicu širenje vjere; to je propisao Bog i njegov poslanik; musliman se posvećuje džihadu na isti način kao što se u kršćanstvu monah posvećuje službi Bogu; u istom se smislu u različitim hadisima kaže da je "džihad monaštvo islama"; džihad je "čin čiste odanosti"; to je "jedna od vrata u Raj"; bogate nebeske nagrade zajamčene su onima koji joj se posvete; oni koji padnu u džihad su mučenici vjere, itd. Značajan dio doktrine računa džihad među same "stupove" (arkan) religije, zajedno s molitvom i postom itd. To je dužnost koja pada na svakog muslimana koji je muško, slobodno i radno sposoban.Općenito se smatra da se nemuslimani mogu pozivati da pomažu muslimanima u džihadu ?? Njegov vječni karakter. Dužnost džihada postoji sve dok nije postignuta univerzalna dominacija islama. "Do dana uskrsnuća", i "do kraja svijeta", kažu maksime. Mir s nemuslimanskim nacijama je, dakle, samo privremeno stanje stvari; slučajnost sama po sebi to može privremeno opravdati. Nadalje, ne može biti govora o istinskim mirovnim ugovorima s tim narodima; odobrena su samo primirja, čija trajanje u načelu ne bi trebalo biti dulje od deset godina. Ali čak su i takva primirja nesigurna, onoliko koliko se mogu, prije nego što isteknu, jednostrano odbaciti ukoliko se islamu učini korisnijim da nastavi sukob. Međutim, prepoznaje se da bi takvo odbijanje trebalo obavijestiti nevjerničku stranku,te da mu se mora pružiti dovoljna prilika da može širiti vijesti o tome na cijelom svom teritoriju [vidi SULH]. Njegov obrambeni, ali i uvredljivi karakter. Džihad ima uglavnom uvredljiv karakter; ali podjednako je i džihad kada je riječ o obrani islama od agresije. To je zaista suštinska svrha ribat [qv] koju poduzimaju izolirane skupine ili pojedinci naseljeni na granicama islama. Ribat je posebno zaslužan čin. Konačno, u ovom trenutku postoji teza, potpuno apologetskog karaktera, prema kojoj se islam za svoje širenje oslanja isključivo na uvjeravanje i druga mirna sredstva, a džihad je ovlašten samo u slučajevima "samoobrane" i "podrške" dužan bezbrambenom savezniku ili bratu ". Zanemarujući u cijelosti prethodnu doktrinu i povijesnu tradiciju, kao i tekstove kurana i sunne na temelju kojih je formuliran, ali tvrdeći da i pored toga ostaje u granicama stroge ortodoksnosti, ova teza uzima u obzir samo oni rani tekstovi koji navode suprotno (v. supra). (E. Tyan) 4.3 Materijal iz enciklopedije Kur'ana 19 [Članak započinje na stranici 35 sveska 3, JQ. Javljam se na stranici 40. Dozvolio sam si ubrizgati nekoliko odlomka odlomaka]. ?? Tu su i kur'anske reference o ugovorima s nevjernicima i miru (Q2: 208; 4:90; 8:61; usp. Q 3:28; 47:35; vidi UGOVORI I SAVEZI). Sve su to u sukobu s jasnim poretkom za borbu protiv idolopoklonika ( mušrikuna), sve dok se ne preobrate u islam i poznat je pod nazivom "mač ajet" ( ajet al-sayf , VIDI POLITIZAM I ATEIZAM). P 9:29 naređuje muslimanima da se bore protiv Naroda Knjige (qv) dok ne pristanu na plaćanje danka ( jizya , VIDI POREZ NA ANKETU), priznajući time superiornost islama. Poznat je kao " džiziski stih" ( ayat al-jizya, povremeno i kao "stih mača"). Kur'an ne postavlja pravila za slučajeve muslimanskog poraza, iako postoji dugačak odlomak koji raspravlja o takvoj pojavi (P 3: 139-75, VIDI TAKOĐE 4: 104; VIDI POBJEDU). O pitanju vođenja rata postoji široki konsenzus među srednjovjekovnim egzegetima i pravnicima. Najjednostavnije i najranije rješenje problema kontradikcija u Kur'anu bilo je smatrati Q 9: 5 i 9:29 poništavanjem svih ostalih izjava. Čini se da su znanstvenici ponekad namjerno proširili popis ukinutih stihova, uključujući u njega materijal koji je nebitan za pitanje vođenja rata (npr. Q2: 83, vidi Ibn al-Barzi, Nasikh, 23; Ibn al-Jawzi, Musaffa , 14; id., Nawasikh , 156-8; Baydawi, Anwar , i, 70; Tabari, Tafsir, i, 311; ostali primjeri: Q 3: 111; 4:63; 16: 126, 23:96; 25:63 ; 28:55; 38:88; 39: 3). Ponekad se kaže da broj ajeta koji su ukinuti Q 9: 5 i 9:29 premašuje 120 (Ibn al-Barzi,Nasikh, 22-3 i passim; također Powers, Exegetical žanr, 138). Nekoliko stihova smatraju se i poništavajućim i ukidaju, pak, drugi. Muslimanska tradicija, koju su slijedili moderni učenjaci (VIDI AKADEMSKO STUDIJO KURANA PO PROSVJETLJENJU), povezivala je različite stihove s razvojem u Poslanikovoj karijeri. Srodno je s tim da je u početku Bog uputio proroka da izbjegava nevjernike i da im oprašta. Poslaniku je zapravo bilo zabranjeno ratovati dok je bio u Meki (qv). Nakon emigracije u Medinu ( hidžra)muslimanima je prvo bilo dopušteno da se bore u znak odmazde zbog nepravde (vidi PRAVDU I NEPRAVDU) koju su im počinili Mekanci (Q 22: 39-40). Tada je stigla zapovijed da se općenito bore protiv nevjernika, no ipak su propisana određena ograničenja. Na kraju su sva ograničenja uklonjena i svi ugovori s nevjernicima odbačeni su u Q9: 1-14, a konačni božanski nalozi izraženi su u Q 9: 5 i 9:29. (Mnogo je verzija ove sheme, vidi ?? Abdallah b. Wahb, Jami ?? , fol. 15b; Abu ?? Ubayd, Nasikh , 190-7; Baydawi, Anwar , i, 634; Khazin, Lubab, i, 168; Shafi ?? i, Tafsir, 166-73; Jassas, Ahkam, i, 256-63; usp. Ibn al-Jawzi, Nawasikh, 230.) Ovo se evolucijsko objašnjenje oslanja na tehniku ukidanja kako bi se objasnile kontradiktorne izjave u Kuranu. Iako su detalji osporavani, ovo objašnjenje nije postkuranski razvoj koji je konstruiran retrospektivno (vidi Firestone, Džihad, objašnjenja , poglavlja 3-4). Pored svoje očite racionalnosti, ova evolucija svjedoči i u samom Kur'anu (Q 4:77). Mnogi su egzegeti, međutim, izbjegavali tehniku ukidanja iz teoloških i metodoloških razloga, ali su postigli isti rezultat drugim sredstvima (npr. Ibn al-Jawzi, Nawasikh). Dakle, usprkos razlikama u mišljenjima glede tumačenja stihova i odnosa među njima, ostao je široki konsenzus o glavnom pitanju: bilo ukidanjem, preciziranjem ili drugim tehnikama, naredba za bezuvjetnu borbu (Q 9: 5, 9 : 29) prevladalo. Neki su komentatori, međutim, tvrdili da stihovi koji dopuštaju mir (Q 4:90, 8:61) nisu niti ukinuti niti navedeni, već ostaju na snazi. Tehnikom dodjeljivanja mir je dopušten kada je to u najboljem interesu muslimana (npr. U vrijeme muslimanske slabosti, vidi npr. Jassas, Ahkam , ii, 220; iii, 69-70). Zapravo su to stajalište zauzele četiri glavne pravne škole (vidi Peters, Džihad , 32-7). U nekoliko se stihova uzrok ili svrha muslimanskog ratovanja spominje kao samoobrana i odmazda za agresiju, protjerivanje iz Meke i kršenje ugovora (Q 2: 217; 4:84, 91; 5:33 ; 9: 12-3; 22: 39-40, 60: 9, usp. 4:89). U jednom se slučaju izvodi obrana slabe braće (Q 4:75; vidi BRAT I BRATSTVO). Na osnovu "ajeta mača" (Q 9: 5) i "jizya stiha" (Q 9:29) jasno je da je svrha borbe protiv idolopoklonika njihovo prevođenje na islam, dok je svrha borbe protiv Ljudi Knjige trebaju dominirati nad njima. Mnogi komentatori Q 2: 193 i 8:39 ("borite se s njima dok više ne bude fitne ") tumače kao uputu da se svi mušrici silom preobrate po potrebi (npr. Khazin, Lubab , ii, 183; Jassas, Ahkam, i, 260). Čini se, međutim, da je fitna(vidi DISENZIJA; STRANKE I FAKCIJE) izvorno nije značio politeizam, već se pozivao na pokušaje nevjernika da namame muslimane daleko od islama. Takvi se pokušaji spominju u mnogim kur'anskim ajetima (npr. Q 3: 149; 14:30; 17: 73-4; za Q 2: 193 vidi npr. Tabari, Tafsir, ii, 254 vidi APOSTASY). Stoga svrha rata u Q 2: 193 i 8:39 ne bi bila obraćenje nevjernika, već očuvanje muslimanske zajednice. Konverzija kao svrha muslimanskog rata podrazumijeva se i u nekim tumačenjima Q 2: 192 i 48:16. U kasnijoj literaturi formulacija svrhe rata glasi "da Božja riječ vlada nadmoćno" ( li-takuna kalimatu llahi hiya l-ulya), ali u Kuranu ova fraza nije povezana s ratovanjem (Q 9:40; usp. 9:33 = 61: 9; 48:28). 4.4 Građa iz kraće enciklopedije islama 20 , stranica 89 [Napomena: Tekst transkribira "džihad" kao "džihad"]. DJIHAD Sveti rat. Širenje islama oružjem vjerska je dužnost muslimana općenito. Za dlaku je izbjegao šesti rukn, ili temeljna dužnost, i doista je još uvijek tako smatraju potomci Kharidjis-a. Do ovog se položaja dolazilo postupno, ali brzo. U mekanskim surama Kurana uči se strpljenju na udaru; nijedan drugi stav nije bio moguć. Ali kod Madine pojavljuje se pravo na odbijanje napada i postupno je postalo propisana dužnost borbe protiv i potčinjavanja neprijateljskih Mekanaca. Da li je Muhammed i sam prepoznao da njegov položaj podrazumijeva stalan i ničim izazvan rat protiv nevjerničkog svijeta sve dok nije bio potčinjen islamu, može biti sumnjivo. Tradicija je jasna u tome; ali Kur'anski odlomci uvijek govore o nevjernicima koji trebaju biti pokorni kao opasni ili nevjerni. Ipak, priča o njegovom pisanju moćima oko njega pokazuje da je takav univerzalni stav bio implicitan u njegovom umu,a sigurno se razvio odmah nakon njegove smrti, kada su muslimanske vojske napredovale iz Arabije. Sada je afard ?? ala ?? l-kifaya , općenito dužnost za sve muškarce, slobodne, punoljetne muslimane, zdrave pameti i tijelom i koja ima dovoljno sredstava da dopre do muslimanske vojske, ali ne i dužnost nužno na svakom pojedincu, ali dovoljno izvršena kada to radi određeni broj. Tako se mora i dalje raditi sve dok cijeli svijet ne bude pod vlašću islama. KOMENTARI NA DOMOVE Moram reći unaprijed da sam se iznenadio kad sam vidio kako se svi tomi međusobno slažu! Muslimanski učenjaci ?? posao dogovoren s nemuslimanima ?? rad koji se odnosi na prirodu, opseg, metodologiju i ciljeve džihada. Neobično je vidjeti kako se različiti autori slažu u nečem tako kontroverznom. 9: 5 spominje se u nekim djelima i podrazumijeva se kao jedan od nekoliko stihova koji podržavaju nasilnu prirodu džihada. Evo nekoliko komentara: Džihad je "sveti rat", napor da se islam širi silom. Kad učenjaci govore o džihadu, oni ne govore o "unutarnjoj borbi". Govore o ubijanju, odrubljivanju glave i uništavanju. 9: 5 čini dio teologije džihada. 9: 5 usredotočen je na pogane ili politeiste. Muhammed je namjeravao da islam vlada svijetom. Njegova vjera je bila da slomi i dominira nad svim onim što nije islamsko. Muhamedova pravila za nasilje vremenom su se mijenjala. 9: 5 ukida ranije kur'anske stihove koji potiču mir. Muhammedov izbor da sada ratuje protiv nemuslimana odražava kako je Muhammed izmislio islam dok je išao dalje. To je bila snaga kroz faze: porast moći doveo je do novog širenja nasilja. Povećavao se u opsegu i primjeni, a postajao je manje restriktivan kako se njegova moć povećavala. Trag krvi iza Muhameda s vremenom je postajao sve širi. Kad je bio slab, njegov mu je "bog" rekao da se ne bori. Jednom kad je imao moć, dovoljno je lako izvukao mač. Promijenile su se okolnosti, promijenio se islam. _____________________________________________________________________ 5. KURANSKI STIJENI KOJI KOROBORIRAJU 9: 5 U Kur'anu ima mnogo ajeta koji se odnose na nasilje i džihad i ovdje ih ne možemo sve ispitati. Međutim, postoje dva ključna stiha koja se nalaze u 9. poglavlju koja uspoređuju 9: 5 i potkrepljuju tvrdnju da je džihad uvredljiv. To su 9:29 i 9 123. Počet ćemo s 9:29. Ispod su 3 prijevoda. Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha ni u Posljednji dan, niti drže zabranjeno što je zabranio Allah i Njegov poslanik, niti priznaju vjeru Istine (čak i ako jesu) Naroda Knjige, sve dok ne plate Jizya sa voljnim podnošenjem i osjećaju se potčinjeno. (Jusuf Ali). Borite se protiv onih kojima je dato Pismo koji ne vjeruju u Allaha ni u Posljednji dan, i ne zabranjujte ono što je Allah zabranio Svojim glasnikom i ne slijede Religiju istine, sve dok ne donose spremno danak niska. (Pickthall). Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, niti posljednjeg dana, niti zabranjuju ono što su Allah i Njegov poslanik zabranjivali, niti slijede vjeru istine, od onih kojima je dana Knjiga, sve dok porez ne plate priznanje superiornosti i oni su u stanju podložnosti. (Šakir). Primijetite sličnost između 9: 5 i 9:29? Gotovo su identični, osim što je Muhammed dopustio odredbu da Židovi i kršćani plaćaju porez na iznudu ako žele ostati vjerni svojoj vjeri. Inače bi morali preći na islam ili umrijeti. 5.1 Pomoćne akcije: Materijal iz Muirove sire, "Muhammedov život". Izvještaj dolazi iz Muirove 21 biografije Muhammeda. Ova je akcija vjerojatno prethodila Muhamedovom putovanju u Tabuk i opisuje Muhamedove stavove i namjere prema kršćanima i Židovima. Opisuje Muhammedov napor protiv izmišljene vojske kršćana koji su ga navodno trebali napasti. Marširao je 30 000 svojih vojnika i oni su otišli stotinama milja sjeverno do grada Tabuka kako bi vodili bitku. Međutim, po dolasku su ustanovili da tamo nema vojske. Muhammad je tada poslao odred u Aylah, malo kršćansko ribarsko mjesto, kako bi im pružio gore spomenute mogućnosti: prevesti na islam, platiti porez na iznudu ili umrijeti. Tamošnji kršćanski vođe odlučili su platiti iznudu. Ispod je pismo koje je Muhammad napisao vođama sadržeći svoje zahtjeve. "Johnu ibn Rabahu i Ajlahovim poglavarima. Mir neka je na vas! Hvalim Boga za vas, pored kojega nema Gospodara. Neću se boriti protiv vas dok vam ovo ne napišem. Vjerujte ili platite danak. I budite poslušni Gospodaru i njegovom Poslaniku i poslanicima njegovog poslanika. Počastite ih i odjenite u izvrsno ruho, a ne u inferiornu odjeću. Posebno odjenite Zeid u izvrsne haljine. Dok god su moji poslanici zadovoljni, tako sam i ja Znate danak. Ako želite osigurati sigurnost morem i kopnom, pokoravajte se Gospodinu i njegovom apostolu i on će vas obraniti od svake tvrdnje, bilo Arapa ili stranca, spašavajući zahtjev Gospodina i njegovog apostola. Ali ako im se suprotstavite i nezadovoljite, neću od vas prihvatiti niti jednu stvar,sve dok se nisam borio protiv tebe i zarobio vaše mališane i ubio starijeg. Muhammedov napad na te ljude odgovara njegovom učenju u 9. poglavlju, "Zarađujte protiv kršćana i Židova, osim ako se oni ne obrate ili ne iznude." Stvarni islam, tj. Muhammedov islam, jasno se uči u Kur'anu, a pokazuje se i Muhammedovim postupcima. Muhamedova djela ovdje glasno govore. Počinjeni pred kraj njegovog života, oni jasno prikazuju ono što je želio da njegovi sljedbenici i dalje čine: napadaju i osvajaju nemuslimane. Sada Židovi i kršćani o kojima je Muhamed govorio nisu bila plemena u blizini Meke ili Medine. Ti su Židovi već bili pobijeđeni, protjerani ili masakrirani. Kršćani južno od Muhammeda već su sklopili ugovor o podnošenju s Muhammedom. Međutim, izvan tih regija, to su bili Židovi i kršćani koji nisu bili pod jarmom islama i Muhamed je želio da oni budu podvrgnuti njegovoj vlasti. Vidjeli smo Kur'ansku zapovijed da ratuje s kršćanima i Židovima, a vidjeli smo i Muhammeda kako to čini. Muhammedova djela odgovarala su njegovim učenjima. Sad da vidimo što kažu komentari. 5.2 Materijal iz Maariful tefsira u 9:29 Stih 28 koji se pojavio ranije odnosio se na Džihad protiv mušrika iz Meke. Sadašnji stihovi govore o džihadu protiv naroda Knjige. U određenom smislu, ovo je uvod u bitku kod Tabuka koja se vodila protiv Naroda Knjige. U Tafsir al-Durr al-Manthur, od komentatora Kur'ana, Mudžahida, objavljeno je da su ti ajeti objavljeni o bitci kod Tabuka. Zatim, tu je referenca na "one koji su dobili Knjigu". U islamskoj vjerskoj terminologiji nazivaju se "ahl al-Kitab" ili Ljudi knjige. U svom doslovnom smislu obuhvaća svaku nevjerničku skupinu ljudi koja vjeruje u Sveto pismo, ali, u terminologiji Časnog Kur'ana, ovaj se izraz koristi samo za Židove i kršćane - jer, samo su ove dvije skupine iz naroda Knjige dobro poznat u Arabiji i oko nje.Stoga, obraćajući se mušricima iz Arabije, Časni Kur'an je rekao, da ne biste rekli: "Knjiga je poslana samo na dvije skupine prije nas, koje nisu znale što su proučavale." Što se tiče zabrane džihada nad ljudima Knjige iz 29. ajeta, ona zaista nije posebna za ljude knjige. Činjenica je da se upravo ova zabrana odnosi na sve nevjerničke skupine - jer su sljedeći spomenuti razlozi za zabranu borbe zajednički svim nevjernicima. ?? 5.3 Materijal iz komentara Ibn Kathira u 9:29. Naredba za borbu s ljudima iz Pisma sve dok oni ne daju džizju Allah je rekao, (Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, niti u Posljednji dan, niti zabranjuju ono što je Allah i Njegov poslanik zabranio, i onih koji ne priznaju vjeru istine među ljudima iz Pisma, sve dok ne plate džizju s voljnim podnošenjem i osjećaju se potčinjeno.) Stoga, kada su ljudi iz Pisma nevjerovali u Muhammeda, nisu imali blagotvorne vjere ni u jednog poslanika ili u ono što su glasnici donijeli. Umjesto toga, slijedili su svoje religije jer se to poklapalo s njihovim idejama, požudama i načinima njihovih predaka, a ne zato što su oni Allahov zakon i vjera. Da su bili istinski vjernici u svojim religijama, ta vjera bi ih usmjerila da vjeruju u Muhammeda, jer su svi poslanici dali dobru vijest o Muhammedovom dolasku i naredili im da ga slušaju i slijede. Pa ipak, kad je poslan, nisu vjerovali u njega, iako je on najmoćniji od svih poslanika. Stoga oni ne slijede religiju ranijih poslanika zato što su te religije dolazile od Allaha, već zato što one odgovaraju njihovim željama i pohotama. Stoga,njihova vjera u ranijeg poslanika neće im koristiti jer nisu vjerovali u gospodara, najmoćnijeg, posljednjeg i najsavršenijeg od svih poslanika. Otuda Allahova izjava, (Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, niti u Posljednji dan, niti zabranjuju ono što je Allah i Njegov poslanik zabranio, i onih koji ne priznaju vjeru istine među ljudima iz Pisma,) Ovaj časni Aja objavljen je s naredbom za borbu protiv naroda Knjige, nakon što su pogani pobijeđeni, ljudi su u velikom broju ušli u Allahovu vjeru, a Arapski poluotok osiguran je pod muslimanskom kontrolom. Allah je naredio svom poslaniku da se devete godine hidžre bori protiv naroda Pisma, Jevreja i kršćana, a on je pripremio svoju vojsku za borbu protiv Rimljana i pozvao ljude na Džihad objavivši njegovu namjeru i odredište. Glasnik je poslao svoju namjeru u razna arapska područja oko Al-Medine da prikupi snage i prikupio je vojsku od trideset hiljada. Neki ljudi iz Al-Medine i neki licemjeri, unutar i oko nje, zaostajali su, jer je ta godina bila godina suše i jakih vrućina. Allahov Poslanik je krenuo prema Eš-Šamu da se bori protiv Rimljana dok nije stigao do Tabuka,gdje je dvadesetak dana smjestio logor uz njegove vodene resurse. Zatim se molio Allahu za odluku i vratio se u El-Medinu jer je bila teška godina i ljudi su bili slabi, kao što ćemo spomenuti, ako je Allah htio. Plaćanje džizije znak je Kufra i sramote Allah je rekao, (dok ne plate džizju), ako ne odluče prihvatiti islam, (uz voljno podnošenje) , u porazu i podaništvu, (i osjećaju se potčinjeno.), osramoćeni, poniženi i omalovaženi. Stoga muslimani ne smiju počastiti narod Dhimmah-e niti ih uzdizati iznad muslimana, jer su oni jadni, osramoćeni i poniženi. Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao, ?? STIH 9: 123 Ispod su 3 prijevoda. O vi koji vjerujete! borite se protiv nevjernika koji vas opasuju i neka nađu čvrstoću u vama; i znajte da je Allah s onima koji ga se boje. (Ali). O vi koji vjerujete! Borite se protiv nevjernika koji su vam blizu i pustite ih da u vama nađu grubost i znajte da je Allah s onima koji drže svoju dužnost. (Pickthall). O vi koji vjerujete! borite se protiv onih nevjernika koji su vam blizu i pustite ih da u vama nađu tvrdoću; i znajte da je Allah s onima koji čuvaju (od zla). (Šakir). Pogledajmo što učenjaci kažu o ovom stihu. 5.4 MAARIFUL TAFSIR 9: 123 Stranica 503 Prethodni su ajeti nosili poticaj za džihad. Prvi stih iz sadašnjih (123) koji se otvara riječima: (O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u vašoj blizini)daje detalje, jer su nevjernici rašireni po cijelom svijetu i svako suočavanje s njima mora imati nekakav funkcionalni slijed. Ajet kaže da džihad prvo treba voditi protiv onih nevjernika koji su bili u blizini. "Biti blizu" moglo bi se shvatiti prema mjestu, odnosno protiv nevjernika koji žive bliže matičnoj bazi prvo se treba boriti. I to bi se također moglo shvatiti u smislu odnosa, tj. Oni koji su bliski u srodstvu, roditeljstvu i drugim društvenim vezama trebaju imati prednost. To je zato što se Islamski džihad u osnovi provodi u njihovom interesu i radi njihove dobrobiti, stoga, kada je riječ o brizi i brizi, srodnici imaju prednost - slično zapovijedi datoj Časnom Poslaniku (I upozorite bližu rodbinu protiv kazne Allaha - 26: 214).Izvršio je zapovijed okupljajući ljude iz svoje porodice i prenosio im Allahovu Riječ kako mu je objavljena. Krug je tada postao veći. Držeći se istog principa iz blizine i dalje, suočeni su prvo, u usporedbi s drugima, nevjernici koji su živjeli u blizini Medine, poput Banu Qurayzah, Banu Nadira i ljudi Khaibara. Nakon toga uslijedila je borba protiv ostatka na Arapskom poluotoku. A nakon što su se stvari riješile, stigla je posljednja zapovijed za borbu protiv nevjernika Bizanta koja je rezultirala ekspedicijom Tabuka.kao što su Banu Qurayzah, Banu Nadir i ljudi iz Khaibara. Nakon toga uslijedila je borba protiv ostatka na Arapskom poluotoku. A nakon što su se stvari riješile, stigla je posljednja zapovijed za borbu protiv nevjernika Bizanta koja je rezultirala ekspedicijom Tabuka.kao što su Banu Qurayzah, Banu Nadir i ljudi iz Khaibara. Nakon toga uslijedila je borba protiv ostatka na Arapskom poluotoku. A nakon što su se stvari riješile, stigla je posljednja zapovijed za borbu protiv nevjernika Bizanta koja je rezultirala ekspedicijom Tabuka. 5,5 IBN KATHIR U 9: 123 (Uzeo sam si slobodu razbiti donji citat na odlomke). Naredba za džihad protiv nevjernika, najbližih, pa najudaljenijih područja Allah zapovijeda vjernicima da se bore protiv nevjernika, koji su po području najbliži islamskoj državi, tada najdalji. Zbog toga se Allahov Poslanik počeo boriti protiv idolopoklonika na Arapskom poluotoku. Kada je završio s njima i Allah mu je dao kontrolu nad Mekkom, El-Medinom, At-Ta'ifom, Jemenom, Jamamom, Hajrom, Hajberom, Hadramavtom i drugim arapskim provincijama, a razna arapska plemena ušla su u islam u velikim gužvama, on je tada započeo borbu protiv Naroda Pisma. Započeo je s pripremama za borbu protiv Rimljana koji su bili najbliži Arapskom poluotoku i kao takvi imali su najviše prava na poziv u islam, pogotovo jer su bili iz naroda Svetog pisma. Poslanik je marširao dok nije stigao do Tabuka i vratio se zbog krajnjih poteškoća, malo kiše i malo zaliha. Ova bitka dogodila se devete godine nakon njegove hidžre. Desete godine Allahov Poslanik je bio zauzet oproštajnim hadžom. Vjerovjesnik je umro osamdeset i jedan dan nakon što se vratio s tog hadža, Allah ga je izabrao za ono što mu je pripremio [u Džennetu]. Nakon njegove smrti, njegov egzekutor, prijatelj i Halifa, Abu Bakr Es-Siddiq, radijallahu anhu, postao je vođa. U to je vrijeme religija bila napadnuta i bila bi poražena, da nije bilo činjenice da je Allah dao religiji čvrstinu preko Ebu Bekra, koji je uspostavio njenu osnovu i učvrstio temelje. Vratio je one koji su se udaljili od religije, a one koji su se vratili iz islama vratio. Uzeo je Zekah od zlih ljudi koji je nisu htjeli platiti i objasnio istinu onima koji toga nisu bili svjesni. U ime Poslanika, Ebu Bekr je isporučio ono što mu je povjereno. Tada je počeo pripremati islamske vojske za borbu protiv obožavatelja rimskog križa i perzijskih štovatelja vatre. Blagoslovom njegove misije,Allah mu je otvorio zemlje i srušio među sluge Cezara i Kisru i one koji su ih se pokoravali. Ebu Bekr je svoje blago potrošio u Allahovu svrhu, baš kao što će se dogoditi Allahov Poslanik. Ova misija nastavljena je i nakon Ebu Bekra od strane onoga koga je Ebu Bekr odabrao za svog nasljednika, El-Faruka, šehida Mihraba, Abu Hafsa, `Omera bin Al-Khattaba, Allah bio zadovoljan s njim. Allah je s Omerom ponizio nevjernike, potisnuo tirane i licemjere i otvorio istočni i zapadni dio svijeta. Blaga raznih zemalja donijeta su Umaru iz bližih i daljih provincija, a on ih je podijelio prema legitimnoj i prihvaćenoj metodi. `Umar je potom umro kao mučenik nakon što je živio hvale vrijedan život. Tada su se ashabi među muhadžirinima i ensarijama dogovorili da izaberu za `Omera,` Osmana bin` Affana, vođu vjernika i šehida Kuće, Allah bio zadovoljan njime.Za vrijeme `Osmanove vladavine islam je nosio svoju najširu odjeću i Allahov nedvosmislen dokaz uspostavljen je u raznim dijelovima svijeta preko vrata robova. Islam se pojavio u istočnom i zapadnom dijelu svijeta, a Allahova riječ je bila uzdignuta i očigledna Njegova vjera. Čista religija postigla je svoje najdublje ciljeve protiv Allahovih neprijatelja, i kad god su muslimani prevladali ummet, prelazili su na sljedeći, a zatim i na sljedeći, slamajući tiranske zločince. To su učinili poštujući Allahovu izjavu,Čista religija postigla je svoje najdublje ciljeve protiv Allahovih neprijatelja, i kad god su muslimani prevladali ummet, prelazili su na sljedeći, a zatim i na sljedeći, slamajući tiranske zločince. To su učinili poštujući Allahovu izjavu,Čista religija postigla je svoje najdublje ciljeve protiv Allahovih neprijatelja, i kad god su muslimani prevladali ummet, prelazili su na sljedeći, a zatim i na sljedeći, slamajući tiranske zločince. To su učinili poštujući Allahovu izjavu, (O vjernici! Borite se protiv onih koji su vam bliski!) KOMENTARI NA OTVORENE STIHOVE 9: 5 potvrđuju 9:29, 9: 123 i drugi stihovi. 9:29 također podržavaju Muhamedove akcije. Hodao je u šetnji u kojoj je govorio. Učio je ratovati i podvrgavati druge, i učinio je upravo to. Znanstvenici navode da je džihad protiv kršćana i Židova slijedio isti smjer kao i džihad protiv pogana: uvijek se širio. Obratite pažnju na Muhammedovu metodu u ophođenju s kršćanima Aylah: prije nego što ih je napao, pozvao ih je da pređu na islam, a zatim im zaprijetio. Zabilježite njegove riječi: " Ali ako im se suprotstavite i nezadovoljite, neću od vas prihvatiti niti jednu jedinu stvar, sve dok se ne borim protiv vas i ne zarobim vaše mališane i ne ubijem starijeg." Muhammed bi im učinio ono što je učinio prethodnim Židovima: ubio odrasle muškarce i porobio žene i djecu. Ibn Kathir primjećuje da su kalifi Abu Bakr, Omer, Osman i Ali činili upravo ono što je Muhammed radio i zapovijedao: napadali su i osvajali nemuslimanske narode. ______________________________________________________________________ SAŽETAK Tradicionalno razumijevanje "Ajeta mača", da je džihad uvredljiv, ukorijenjeno je u teološkim temeljima islama: Kur'anu, sunnetu i pratećim islamskim izvorima. Uzeli smo jednostavnu naredbu 9: 5 ?? "borite se i ubijte ih ako se ne preobrate" i utvrdili ovo razumijevanje ispitivanjem islamskih referenci i izvornih materijala. Ispod je izbor citata iz tih izvora. Iz biografije Ibn Ishaka "tj. jedan od onih kojima sam ti naredio da ih ubiješ," "Tada je apostol naredio borbu protiv mnogobožaca koji su prekršili poseban sporazum, kao i onih koji su imali opći dogovor nakon četiri mjeseca koja su im određena kao određeno vrijeme, osim ako bi netko od njih pokazao neprijateljstvo, trebao bi biti ubijen zbog toga ??. " Iz Tabarijeve povijesti: "Jer vi ste za ovu vlast zaslužniji od njih, jer su vašim mačevima oni koji još nisu bili obraćeni došli poslušati ovu religiju." ?? Tako je Bog vodio istinom onoga ko mu se odazvao, a Božiji apostol je, uz Njegovo dopuštenje, udario onoga ko mu je okrenuo leđa, sve dok je došao u islam, voljno ili nevoljko. Iz komentara (Ibn Kathir): "Abu Bakr Es-Siddik koristio je ovaj i druge časne Ajete (ajete ili odlomke) kao dokaz za borbu protiv onih koji su se suzdržali od plaćanja Zeke. Ovi Ajeti su dozvolili borbu protiv ljudi, osim ako i dok ne prihvate islam i ne izvrše njegovu vladavinu i obaveze ?? . "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok oni ne posvjedoče da nema nijednog božanstva vrijednog obožavanja osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, uspostavite molitvu i platite Zeku." Iz tomova (Oslonac putnika): Kalif se bori protiv svih ostalih naroda dok ne postanu muslimani (O: jer oni nisu ljudi koji imaju Knjigu, niti su počašćeni kao takvi i ne smiju se nagoditi plaćanjem poreza na biralište (jizya)) ?? Iz Kur'ana (9:29): Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha, niti posljednjeg dana, niti zabranjuju ono što su Allah i Njegov poslanik zabranjivali, niti slijede vjeru istine, od onih kojima je dana Knjiga, sve dok porez ne plate priznanje superiornosti i oni su u stanju podložnosti. Riječi i postupci Muhammeda, riječi i postupci neposrednih halifa, komentar muslimanskih učenjaka, analiza u tomovima i tema u Kur'anu se svi slažu: islam se trebao silom širiti i 9: 5 je dio temelja te teologije. _____________________________________________________________________ ZAKLJUČAK Ispitali smo povijesne i naučne islamske dokumente vezane uz 9: 5 i džihad i postoji samo jedan zaključak koji se može izvesti: 9: 5 trebao je biti uvredljiv i obrambeni te je namijenjen svjetskoj primjeni. Teologija džihada sastavljena je u dijelu ajeta 9: 5, a posebno se ovaj ajet odnosi na "mnogobošce". Odgovarajući na 9: 5, 9:29 izdaje sličan ratni edikt protiv Židova i kršćana, prisiljavajući ih da ponizno priklone koljeno islamu, plate iznudu ili umru. Pravi islam, pravi islam, Muhammed ?? Islam je otrov u duši čovječanstva. U ovom slučaju podvrgava čovjeka sotonskoj brutalnosti, "vjeruj ili umri", gdje će se sin okrenuti protiv obitelji, prijatelji protiv prijatelja, a krv će se proliti ako neko ospori vjerovanje u Muhamedovu dominaciju. Daljnje čitanje: "Ubijte one koji pridružuju partnere (Mushrikun) gdje god ih nađete!" - povijesna i kontekstualna egzegeza Q. 9: 5 i 29. _____________________________________________________________________ DODATAK 1 Razni prijevodi Kur'ana na engleski jezik. Jusuf Ali 9: 1 Izjava o imunitetu od Allaha i Njegovog Poslanika onima Paganima s kojima ste sklopili međusobne saveze: 9: 2 Idite, dakle, četiri mjeseca unatrag (kako hoćete) po cijeloj zemlji, ali znajte da Allaha ne možete frustrirati (lažju), već da će Allah sramom pokriti one koji Ga odbace . 9: 3 I najava od Allaha i Njegovog Poslanika, ljudima (okupljenim) na dan Velikog hodočašća, - da Allah i Njegov Poslanik razrješuju (ugovorne) obaveze s poganima. Ako se tada pokajete, bilo bi najbolje za vas; ali ako se okrenete, znajte da Allaha ne možete frustrirati. I proglasite tešku kaznu onima koji odbacuju vjeru. 9: 4 (Ali ugovori nisu) raskinuti s onim Paganima s kojima ste stupili u savez i koji vam kasnije nisu ništa zakazali, niti su ikome pomogli. Pa ispunite svoje zaruke s njima do kraja njihovog mandata: jer Allah voli pravednike. 9: 5 Ali kad prođu zabranjeni mjeseci, tada se borite i ubijte Pagane gdje god ih nađete, zgrabite ih, opskrbite i čekajte ih u svim ratnim strategijama; ali ako se pokaju i budu redovno klanjali namaze i redovito prakticirali dobročinstva, onda im otvorite put: jer Allah prašta i milostiv je. 9: 6 Ako vas jedan od neznabožaca zatraži azila, dajte mu ga, tako da može čuti Allahovu riječ; a zatim ga otprati do mjesta gdje može biti siguran. To je zato što su muškarci bez znanja. 9: 7 Kako može postojati savez, pred Allahom i Njegovim Poslanikom, s poganima, osim onih s kojima ste sklopili ugovor u blizini svete džamije? Sve dok vam ovi stoje vjerni, vi im stojite, jer Allah voli pravednike. 9: 8 Kako (može li postojati takva liga), kad vide da ako dobiju prednost nad vama, ne poštuju u vama veze ni srodstva ni saveza? Svojim ustima (lijepim riječima) mame vas, ali njihova su srca nesklona vama; a većina njih je buntovna i opaka. Pickthall 9: 1 Sloboda od obaveza (proglašava se) od Allaha i Njegovog poslanika prema onima idolopoklonika s kojima ste sklopili ugovor. 9: 2 Slobodno putujte zemljom četiri mjeseca i znajte da ne možete pobjeći Allahu i da će Allah zbuniti nevjernike (u Njegovom naputku). 9: 3 I proglas Allaha i Njegovog poslanika svim ljudima na dan Velikog hodočašća da je Allah slobodan od obaveza prema idolopoklonicima i (kao i) Njegov poslanik. Dakle, ako se pokajete, bit će vam bolje; ali ako ste neskloni, onda znajte da Allahu ne možete pobjeći. Obavijesti (Muhammede) o bolnoj propasti onima koji ne vjeruju, 9: 4 Osim onih idolopoklonika s kojima vi (muslimani) imate ugovor i koji u međuvremenu nisu umanjili ništa od vašeg prava niti su ikoga podržavali protiv vas. (Što se tiče ovih), ispunite njihov ugovor s njima do njihovog mandata. Lo! Allah voli one koji drže svoju dužnost. 9: 5 Zatim, kad prođu sveti mjeseci, ubijte idolopoklonike gdje god ih nađete, odvedite ih (zarobljenike), opsjednite ih i pripremite im svaku zasjedu. Ali ako se pokaju i uspostave bogoslužje i plate siromašne, onda im ostavite slobodan put. Lo! Allah prašta, milostiv je. 9: 6 A ako iko od idolopoklonika traži vašu zaštitu (O Muhammede), zaštitite ga kako bi mogao čuti Allahovu Riječ, a zatim ga prenijeti na svoje sigurno mjesto. To je zato što su ljudi koji ne znaju. 9: 7 Kako može postojati ugovor s Allahom i Njegovim glasnikom da idolopoklonici spasu one s kojima ste sklopili ugovor na Nepovredivom mjestu klanjanja? Sve dok su vjerni vama, budite vjerni i njima. Lo! Allah voli one koji izvršavaju svoju dužnost.9: 8 Kako (može li postojati bilo kakav ugovor za ostale) kad, ako imaju prednost nad vama, ne poštuju pakt i čast prema vama? Oni vas zadovoljavaju ustima dok njihova srca odbijaju. A većina njih su prijestupnici. _____________________________________________________________________ DODATAK 2: Mjeseci islamskog kalendara 1. Muharram ili Muharram ul Haram 2. Safar 3. Rabi 'al-awwal 4. Rabi 'al-thani ili Rabi' al-Akhir 5. Džumada al-awwa 6. Jumada al-thani 7. Redžab 8. Ša'aban 9. Ramazan 10. Šavval 11. Dhu al-Qi'dah 12. Dhu al-Hidždža _____________________________________________________________________ REFERENCE 1) http://www.answering-islam.org/Quran/abrogatedverses.html 2) http://www.muhammadanism.org/Quran/abrogation_koran.pdf 3) http://www.answering-islam.org/Authors/Farooq_Ibrahim/abrogation.htm 4) http://www.answering-islam.org/Silas/abrogation.htm 5) Ali, Yusef, "Časni Kur'an", izdavač Amana, Beltsville, Maryland, SAD, 1989. 6) http://www.usc.edu/dept/MSA/quran/maududi/mau9.html 7) Dawood, NJ, "Kuran", Penguin, London, Engleska, 1995 8) Guillaume, A., "Život Muhammeda", prijevod Ibn Ishaq-ovog "Sirat Rasul Allah", Oxford University Press, Karachi, Pakistan. 9) Ibn Sa'd, (u. 852. n. E.), "Kitab al-Tabaqat al-Kabir", (Knjiga glavnih klasa), preveo S. Moinul Haq, Pakistansko povijesno društvo. 10) Muir, William, "Mahometov život", London, 1861. god 11) Bukhari, Muhammad, "Sahih Bukhari", Kitab Bhavan, New Delhi, Indija, 1987., preveo M. Khan 12) al-Tabari, "Povijest al-Tabarija", (Ta'rikh al-rusul wa'l-muluk), Državno sveučilište u New Yorku, tisak 1993. 13) http://www.islamibayanaat.com/EnglishMarefulQuran.htm 14) Ibn Kathir, "Tefsir od Ibn Kathira" u izdanju Darussalam, New York, NY, 2000. 15) Ibn Abbas ?? Tafsir http://altafsir.com 16) Jalalain Tafsir http://altafsir.com 17) al-Misri, Ahmad, "Oslonac putnika", (Klasični priručnik islamskog svetog zakona), preveo Nuh Ha Mim Keller, objavile Amana publikacije, Beltsville, Maryland, SAD 1991. 18) Enciklopadija islama, Brill, Leiden, Nizozemska 19) Enciklopedija Kur'ana, priredila Jane McAuliffe, Brill, Leiden, Nizozemska. 20) Kraća enciklopedija islama, uredio HAR Gibb, Brill, Nizozemska 21) Muir, pozivajući se na rane islamske izvore http://www.answering-islam.org/Books/Muir/Life4/chap28.htm Referentna stranica: http://www.jihadwatch.org/ Silas, Maranatha, 29. prosinca 2006 Članci Silas-a islam i terorizam odgovor na islam Početna stranica

Raymond Dequin Rano «Ali» obožavanje i stvaranje abasidskog svjetonazora Raymond Dequin Rano ʿAli obožavanje i stvaranje abasidskog svjetonazora Rano ʿAli obožavanje i stvaranje abasidskog svjetonazora Raymond Dequin Raymond Dequin Frühe ʿAlī-Verehrung und die Schöpfung des abbasidischen Weltbilds http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-6/dequin-fruehe-%ca%bfali-verehrung-und-die-schoepfung-des-abbasidischen-weltbilds/ uvod Ako se postavi pitanje ʿAlī, čovjek dobija informacije iz dva svijeta: U svijetu šiitske islamske vjere ʿAlī je prvi imam, lik Mesije koji usmjerava vjernike i zagovara njihovo spasenje. U svijetu tradicionalne arapske povijesti traditionellenAlī je vladar kojemu tradicionalna literatura Arapskog carstva dodjeljuje datira od oko 600. do 661. godine. Tradicionalna literatura povezuje ta dva svijeta u tom verbundenuAlī je rođak i eidam arapskog proroka. Ako pokušate pristupiti obliku ʿAlī alatom povijesne znanosti, naići ćete na poteškoću. Tradicionalna literatura, koja je toliko bogata, iako kasno izvještava o ʿAlīju, pokaže se kao izvor povijesti jer joj nedostaje neovisnost. Toliko je usklađena sa svetom obitelji oko arapskog proroka da moramo pretpostaviti da je tijek povijesti položen u nju trebao služiti vjeri. Sve dok nismo u stanju uložiti nesmešan napor da napišemo povijesti spasonosno-povijesnih poruka, ne možemo koristiti vijesti iz tradicionalne literature za uvid u povijest događaja. Ako bismo u potpunosti odbacili tradicionalnu literaturu s obzirom na ovu poteškoću, imali bismo velike poteškoće u stvaranju najpribližnijih nagađanja o liku poput Alija koji se jedva ikad pojavljuje izvan njega. Od sredine 7. do sredine 9. stoljeća nalazi se razmjerno malo pisanih dokumenata u obliku građevinskih natpisa, kovanica i papirusa s područja između Sredozemlja i Hindu Kuša, koji nam omogućuju da dajemo izjave o nekadašnjem životu pojedinih ličnosti. Svaka istraga koja se htjela osloniti samo na te izvore neizbježno bi trebala ostati vrlo gruba. Rezultat bi bio kombinacija oskudnih i manje povezanih povijesnih vijesti te detaljne i informativne tradicionalne literature. Nažalost, to prilično dobro opisuje trenutno stanje. Nepovezan i nekritičan suživot slabe povijesne znanosti i živahno kultiviranje tradicionalne književnosti znači da pobožna legenda neprestano prodire u našu sliku povijesti i uvelike je oblikuje. Ova se poteškoća pogoršava kada shvatimo da tradicionalna književnost nije ograničena na širenje svoje poruke povijesti spasenja kroz pojedinačne priče. To nadilazi mnogo integrirajući ga u sveobuhvatnu povijest povijesti spasenja i istodobno u politički pogled na svijet. Ovaj je pogled na svijet prava poruka tradicionalne književnosti. Čita se da vladar Arapskog carstva ima privilegiran odnos prema arapskom proroku i da stoga s pravom vrši svoju vladavinu. Sva su tradicionalna saznanja o povijesti Arapskog carstva dostupna ovom svjetonazoru. Tradicionalna literatura ne zna niti činjenice niti održava interpretacije koje bi joj se protivile. Polazište ove istrage su pojedinačne razlike između dokumentarnih izvora i tradicionalne literature. Ta odstupanja ukazuju na to da tradicionalna književnost ne potječe iz slobodne tradicije i njezine kritike. Umjesto toga, postaje sve jasnije da je napisana s namjerom postizanja određenog učinka, u nekoliko razvojnih koraka tijekom određenog razdoblja. Stoga je važno opisati pogled na Arapsko carstvo, koji je kanoniziran u tradicionalnoj literaturi, i njegove preliminarne faze, koje su iznova i iznova mijenjane. Povjesničar mora otkriti izgubljene, zakopane, iskrivljene i iskorijenjene reference na pojedine činjenice povijesti događaja i povezati ih s njihovim kontekstom. Naravno, nekoliko dokumentarnih poruka posebno je važno. Ali čak i ako nema bilo kakvih dokumenata, potrebno je razraditi tragove o tome je li oblik tradicionalne književnosti povijesni ili je to oblik herojske legende ili legende o svetici. Iako se to ne može učiniti alatima povijesne znanosti, to se može učiniti alatima književnosti ili religioznih studija. S obzirom na nesretnu izvornu situaciju, istraživač od samog početka ne može znati hoće li pronaći dovoljno dokaza za takvu obnovu povijesti događaja. Ovdje predstavljena studija, koja je tek više od prvog koraka, već otkriva toliko opažanja da je moguće istražiti ranu povijest Arapskog carstva. Kako istraživanje napreduje u povijesti događaja, to također otvara put za istraživanje rane povijesti vjere u islam. Koristeći ovu metodu, nakon proučavanja dokumentarnih izvora i nearapske literature, u ovoj se studiji vrlo detaljno koristi i tradicionalna literatura. Gdje god postoji rizik od zbrke sa činjenicama koje se mogu provjeriti, poput vladara i njihovih vladavina, referentni sustav tradicionalne literature naziva se "TL" i tako je identificiran u tekstu. Uzgred, ova studija djeluje kako bi se osigurala brza i sigurna orijentacija u godinama kršćanske ere. Datumi po godinama Arapa, godine hidžre, doba Seleukida ili drugi proračuni vremena ostaju dodijeljeni korištenim izvorima ili vijestima. Autor je odgovoran za njemačku verziju izvorno ne njemačkih tekstova, ako nije naveden nijedan drugi prevoditelj. Ummu al-Kitāb Uloga koju je Ali igrao u vjerovanju ranih šiita danas se može vidjeti samo iz izjava heresiografa, poput one koju je sastavio Halm [1] u svojoj „Islamskoj gnozi“ [2] . Budući da se ovi opisi usredotočuju samo na posebno upečatljive heretičke poglede, mnogo toga ostaje u mraku. Međutim, postoje i dva gnostička spisa koja su u svojoj srži vrlo stara i koja bacaju malo svjetla na vjerovanja od 7. do 9. stoljeća. To su Kitāb al-haft wa la ẓilla , "Knjiga Heptade i sjene" i Ummu al-Kitāb , "Izvornik". Potonje bi nas trebalo odvesti u svijet ranijih šiitskih vjerovanja. Ummu al-Kitāb uručen je u drevnom perzijskom jeziku zajednicama Ismaili u središnjoj Aziji i sjevernoj Indiji [3] . Tekst na 90 stranica sadrži, u vrlo kompaktnom i raznolikom obliku, izjave o gnostičkom svijetu vjerovanja, koji nam u raznim referencama na druge tekstove nije sasvim tuđ. Knjiga se zove originalni primjerak Korana koji se čuva na nebu. Iz današnje perspektive, međutim, sadržaj teško je islamski, usprkos brojnim citatima iz Kurana i čestim spominjanjem arapskog proroka. Umjesto toga, Umm al-Kitāb je ključ za razumijevanje onoga što se vjerovalo prije islama i onoga što je kasnije postalo islam. U Umm al-Kitābu učimo kako vjernik može upotrijebiti imame da prepoznaju njegovu sudbinu i osvoje nebesko kraljevstvo. Vjernici su poučeni potrebi da čuvaju tajnu učenja s obzirom na kraj dana. Pogled na veliki i mali svijet pokazuje da je značenje i vjerovanje bitno, a ne ime i zakon. Ivanow, Filippani-Ronconi, Tijdens i Halm opisali su Ummu al-Kitāb i postavili temelje za njegovo tumačenje [4] . Najviše je započeo s tim istragama. Mnoge paralele, koje je Filippani-Ronconi pokazao indijskim budističkim i kabalističkim idejama, teško su detaljno ispitane. U nedostatku starih rukopisa, izvorni tekst mora biti datiran isključivo prema sadržaju. Halm je utvrdio da je najmlađa osoba koja se spominje u Ummu al-Kitābu, Muḥammad ibn al-Mufaḍḍal al-ǦuǦfī, smatrana suvremenicom „imama“ Mūsā al-Kāẓim i ʿAlī al-Riḍā. Glavni dio, takozvana Ǧabirska apokalipsa, mogao bi doći iz Halma s sredine 8. stoljeća [6] . Abū l-Ḫaṭṭāb [7] poznat iz islamske heresiografije hvaljen je u Umm al-Kitābu. Halm je pojasnio da tekst Ummu al-Kitāb pokazuje tragove revizije u smislu ṭṭaṭṭābitical podsekte poznate i iz heresiografije, Maʿmarīya, nazvanog po Maʿmaru ibn al-Aḥmaru, prodavaču hrane. Heresiografi Naubaḫtī (TL: napisano prije 899) i Qummī (TL: napisano prije 905) reproduciraju Halminovo učenje u prijevodu na sljedeći način: "(Dalje) sekta je učila da je Ǧaʿfar ibn Muḥammad Bog - Bog je iznad toga! On je samo svjetlo koje ulazi u tijela ovlaštenih predstavnika ( au ṣij āʾ ) i utjelovljuje se u njima. Ovo svjetlo bilo je u Ǧaʿfaru, zatim ga je napustilo i ušlo u Abū l-Ḫaṭṭāb, ali Ǧaʿfar je postao anđeo; zatim je napustio Abū l-Ḫaṭṭāb i ušao u Maʿmar, dok je Abū l-Ḫaṭṭāb postao anđeo; neka bude Maʿmar Bog. Sin trgovca mlijekom ( ibn al-labb ān ) prišao je kampanji za Maʿmara i rekao: "On je Bog", molio mu se i postio. Izjavio je da su sve želje, bilo one dozvoljene ili zabranjene, slobodne ... Tvrdio je da su sve što je Bog dopustio i zabranio u Kuranu samo imena (određenih) ljudi. Neki šiiti su se svađali s njim i rekli im (tj. Maʿmariti): "Dvojica za koje tvrdite da su postali anđeli su se ipak odrekla Maʿmara i Bazīgh-a i svjedočili su protiv obojice da su dva nevjernika i đavola. i proklinjem ih! " Zatim su odgovorili: "Dvojica za koje ste pretpostavili da su Ǧaʿfar i Abū l-ṭṭaṭṭāb dva đavola koji su poprimili oblik Ǧaʿfars i Abū l-Ḫaṭṭābs da bi ljude čuvali od istine, dok su ʿaʿfar i Abū l- Ḫaṭṭāb su dva moćna anđela s Moćnim Bogom, Bogom neba, a Maʿmar je Bog Zemlje; pokoran je bogu nebu, jer poznaje njegovu primat i svemoć. Zatim je rekao (protivnici): "Kako je to moguće, budući da je Muḥammad neprestano tvrdio da je (samo) Božji sluga, njegov Bog i Bog svih stvorenja jedan je Bog, naime Allāh; tko je gospodar neba i zemlje, a njihova dva boga nije drugi bog osim njega? " Zatim su odgovorili da je u vrijeme kada je to rekao, Muḥammad bio (u stvari samo) sluga i Božji poslanik kojeg je poslao Abū Ṭālib (otac Alija i ujaka Muḥammada); svjetlo, koje je Bog, nalazilo se u 'Abdalmuṭṭalibu (djed Muḥammada i ʿAlīs), zatim se prenio na Abū Ṭālib, zatim na Muḥammada, zatim na ʿAlī ibn Abī Ṭālib, svi su oni bili (prema tome) bogovi ... » [8] Kasnije, prema Halmu, Umm al-Kitāb zacijelo su preuzeli Nizāri Ismailiti, koji su to nastavili sve do danas, iako to praktično nema veze sa njihovim vlastitim učenjem. Na perzijski su ga vjerojatno prenijeli samo Nizariri na istoku. Bausani međutim smatra da se ponekad vrlo drevni vokabular najbolje može objasniti srednjoperzijskim (npr. Sogdijevim) manihejskim modelom [9] . Ummu al-Kitāb daje sljedeće samootkrivanje o povijesti svoje tradicije i njenom sadržaju: „Ova knjiga je diktirana ( gofte ) u četvrti Quraiš ibn Hāšima u kući ManAbd Manāfsa u gradu Meki i bila je u biblioteci ( qez āna ) Bāqirs - Pozdravite! Ǧaʿfar-e Ǧoʿfī ga je izvadio i (ga?) Donio u Kufu sve dok ga u vrijeme Hārūn (neki) lAlī ibn ʿAbd al-ʿaẓīm nije donio u Irak, a kad je umro, dao ga je vjernicima i poslanicima ( predao mursal ān ) i nametnuo im oprez i pouzdanost da vjernici, ispovjednici i vođe ne bi trebali dati ovu knjigu protivniku [10] i da ne prenesu na bilo koje stvorenje, tako da (samo) svi vjernici mogu vidjeti znanje u ovom sjaju, jer ovo je jedno Znanje koje nadilazi naše razumijevanje i maštu; u najboljem slučaju vjernik koji priznaje Božiju jedinstvenost, ili (bog) poslani prorok ili pouzdan anđeo mogao bi ga prihvatiti, čije je srce puno svjetla božanskog jedinstva. Ostali nevjernici ne mogu podnijeti to znanje o svijetu tajni bez skraćivanja i smanjenja života. Iz ove knjige čovjek uči o jedinstvenosti Stvoritelja - njegova je slava uzvišena! - i istine poput one da je Bog ( Ḥaqq ) napravio visoku zavjesu i vjerničku zavjesu, te prikaz prijestolja i stolca, tableta i cijevi za pisanje, zavjese duhova vjernika, nevjernika i protivnika , nedostatka kvalitete i Neodređenost, biće i ne bivanje; čovjek doživljava znanje o uzvišenom kralju - njegova moć je uzvišena! - i pet anđela zajedno sa sedam božanskih i sedam ljudskih ciklusa, sedam bitaka između Iblisa i Adama i stvaranje svega onoga što um, mašta i mišljenje srca shvate i ne mogu shvatiti - sve se to nalazi u ovoj knjizi reproducirano nakon učenja Bāqira - spas od nas! " [11] "Uzvišeni kralj" ( Malik-i ta ʿālà ), Bog koji djeluje u svijetu, kao što će biti prikazano u nastavku, nije ništa drugo do šiitski Ali. Mit o njemu je gnostički. Ima brojne sličnosti s Manijevim učenjima [12] , ali još više s skupom koptskih, izvorno grčkih spisa, koji su nam poznati iz egipatskog Naga Hammadija (Naǧʿ Ḥammādī): "apokrifona Ivana", " Hypostasis of the Archons ”i bezimeno pismo iz stvaranja svijeta [13] . Pregled se nalazi u dodatku. Pored toga, uvijek se mogu pronaći reference na Mandaeju. Ummu al-Kitāb kaže o dužnostima vjernika: "Tada su svi protivnici plakali i govorili:" O Gospodaru naš, ako bi se odmarali samo da zapovijedaš, bili bismo očišćeni od ovog grijeha, čak i u ovom obliku i obliku (koji sada imamo)! " Uzvišeni Gospodar je rekao: „Pokajanje takvog grijeha u ovom (tjelesnom) obliku je neprihvatljivo; sumnja je (još uvijek) u vama! " Oni su odgovorili: "Što moramo učiniti da se očistimo (opet) u ovom obliku?" Uzvišeni kralj je rekao: "Morate ući u četiri uvjeta kako ne biste bili daleko od mene. Jedan od ova četiri uvjeta je da u svakom obliku i obliku u kojem me vidite pojavljujem se, na svim jezicima i sa svim postojećim glasom - na arapskom, perzijskom, grčkom, hindskom, sindijskom, gruzijskom, slavenskom ili sirijskom - , Svjedočenje ne sumnja i neizvjesno je da podnosite dokaze i iskreno ste. Drugi je uvjet da prepoznate imame vremena i božanske i prosvjetljene gnostike ( ʿālim ān ) i naučite od njih moju gnozu i moj ustav i svjedočite božanstvo u njihovoj riječi i duhu. Treći je uvjet da ste svi jedan prema drugom bratu, tako da ne oduzmete svoje tijelo i život od drugoga, svoje imovine i krvi i krvi religije i vjernika ( d īn īj ān ) žrtvi hranjeni ā ), držeći religiju i ovozemaljski život u redu, ni na koji način ne čineći put loših i nasilnih, niti ih izvana niti iznutra dijeli ili se bavi njima, svjedoči za njih Božanstvo i Duh se prepuštaju jedni drugima (?) I, koliko god možete, vršite ljubaznost, tako da bratstvo stupa na snagu onog trenutka kada svjedočite. "Vjernici su braća" (Kur'an 49:10). Ova tri uvjeta svjedoče tri puta Uzvišenom kralju: jedan Poslaniku, jedan imamima vremena i jedan vjernicima; Četvrti uvjet je da ne živite u uživanju i dobiti ovog svijeta i ne uživate u svemu što osjećate. Ako ispunite ova tri svjedočanstva koja sam naveo kao tri (prva) uvjeta, tada ću vam i ovo (potonje) uživanje omogućiti, oprostit ću vam i vratiti vam vječni raj! " Kaže se ... (Citati iz Kur'ana 4, 57; 18, 110; 18, 30 slijede). Ako zadržite ovaj moj savez, ja ću se pridržavati mog saveza. "I ispuniti svoju obvezu prema meni! Tada ću izvršiti svoju dužnost prema tebi (Kur'an 2:40). " [14] Važno je razumjeti da je - prema samootkrivanju Umma al-Kitāba pod vlašću „Hārūnsa“ (al-Rašīds, TL 786-809) - postojalo to gnostičko vjerovanje. Razumno je pretpostaviti da je to bilo puno raširenije nego što to sugeriraju izvještaji heresiografa, uglavnom iz Kufe. Politički pokreti povezani s idejom imama daju naznaku za to. Prema tome, ovo je vjerovanje bilo posebno rašireno na području bivšeg Sassanida. Poučavanje Ummu al-Kitāb ima upečatljivu sličnost s učenjem kasnijih Šija. Pitanje najvećeg interesa za razumijevanje ove islamske gnoze je da li je povijesni lik gabAlī u okruženju starijih gnostičkih ideja potaknuo oživljavanje gnostičkih mitova, uključujući i povijesnu ʿAlī (što, na primjer, podrazumijeva Halm) ili ne ʿAlī je historiziran kao prirodna osoba iz gnostičkog konteksta, a da nikad nije postojao povijesni ʿAlī. U nastavku treba navesti da je štovanje ʿAlīja kao gnostičkog božanstva bilo izvorno i da je tradicija ʿAlīja kao povijesnog lika u tradicionalnoj literaturi, a time i tradicija šiitskog ʿAlīja štovanja unutar islamskog svjetonazora, kakav je razvio se tijekom vladavine Abasida koja je izvedena. Gnostička provincija Južno od Bagdada nalazi se mauzolej Salmāna al-Fassisija na Tigrisu u Salmān Pāku („Solomon Čisti“) (drugi grob je prikazan u blizini Isfahana). Leži u mekoj slici stare sasanske prijestolnice Ktesiphon / Al-Madā'in [15] . Salmān igra glavnu ulogu u Umm al-Kitābu. Kao prvi od sedam planetarnih anđela njegova uloga odgovara ulozi najstarijeg arhona iz Nag Hammadijevih spisa, samo što Salmān ne stvara zemlju na vlastitu inicijativu, već u ime Boga. "Tada je Uzvišeni kralj želio stvoriti još bića. Kako bi to potvrdio, uputio je uzvratni poziv i poziv naprijed ... iz ovoga je došlo šest redova duha ... najstariji od tih šest činova bio je Salmān ... Tada se Uzvišeni kralj okrenuo prema njima i rekao: "Ja sam sav āhu akbar , ja sam sve āhu akbar ! " Svi su ovi duhovi bili zaprepašteni i nisu znali da li je Uzvišeni kralj govorio o sebi ili nekom drugom ... Zatim je nakon nekog vremena Salmān ol-Qodrat [16] to razumio, okrenuo se Uzvišenom kralju i progovorio (arapski). ): "Svjedočim da nema Boga osim Boga! (pers. :) Svjedočim da ste naš Bog i da nigdje drugo osim vas nema i ne postoji. " … Tada je Uzvišeni kralj rekao - Njegovo Veličanstvo je sjajno! na Salmān ol-Qodrat: "Salmāne, ti si moja vrata ( b āb ) i moja knjiga - Kuran je Božja Riječ - i ti si moja desna ruka - (Arapski: :) ti si Božja ruka - u svim mojim palačama, Dīwānen i zavjese; ti si moj glasnik i prijestolje moj, ja sam Gospodin; ti si (povjereno) dobro i moj čuvar povjerenog dobra; moj se duh pojavljuje iz vaše zavjese i od vas (kroz vas? az ǧaneb-e tū ); Ja sam vaš Gospodar i vi ste Gospodin vjernika; Stavio sam kontrolu nad nebom i zemljom u tvoju ruku; Ja sam vaš gospodar i vi ste gospodar svih nebesa i zemlje! … ” [17] Naziv Salmān mogao bi ovdje imati aramejsku etimologiju, jer je aramejski Šalm āna „istraživač, tumač, pravednik“ [18] . U Mandejacima su " šalm an ē " bili savršeni oni koji su živjeli u stanju ritualne čistoće u iščekivanju smrti [19] . Salmān kao B Bāb bio je poznat i heresiografima iz 9. stoljeća. Qummī u svojoj „Knjizi nauka i sekti“ (TL: napisana prije 905.) izvještava o „ petinama “ ( Mu ḫammissa ): "Petorica su sljedbenici Abū l-Ḫaṭṭābs. Nazivaju se quintuples jer tvrde da je Bog Muḥammad i da se pojavio u pet tijela i u pet različitih oblika: u obliku Muḥammad, ʿAlīs, Fāṭimas, al-Ḥasans i al-Ḥusains. Tvrdili su da su četiri od tih pet iluzija i da nemaju stvarnost, dok je (stvarno) značenje (ma (na) osoba i oblik Muhameda ... Tvrdili su da je Muhamedam Adam, Noa, Abraham, Mojsije i Isus; on se neprestano pojavio među Arapima i nearapima ... Po njihovom mišljenju, Božji vanjski ( ẓāhir ) je imamat, dok je njegova unutrašnjost ( b āṭin ) Bog, čiji je "smisao" ( ma ʿn ā ) Muḥammad, koji (ali samo) shvaća, tko od njegovih izabranika pripada lakoći i tko od njegovih izabranika nije u usporedbi s ljudskošću mesa i krvi; da je (naime) imām; samo je on nebitan i ima promjenljiva imena. Stoga su izjednačili sve proroke, glasnike od Boga, perzijske kraljeve i vladare od Adama do Mu bisammada do pojave Muḥammada, koji je Gospodin; isto tako su imitirali Imāme nakon njega sa Muḥammadom i također Fāṭimom, tvrdeći da je (također) ona bila Muḥammad i (također) da je bila Gospodar ... Također i sve ranije (vlasti) poput Abū l-Ḫaṭṭāb, Bajān, Ṣā ' id, al-Mughīra, zaamza ibn 'Ammāra, Bazīgh, as-Sarī i Muḥammad ibn Bašīr bili su proroci i „vrata“ ( b āb ) s tijelima koja se mijenjaju i razmjenjivali su imena ( ism ); ali "smisao" ( ma ʿn ā ) bio je jedno te isto, naime Salmān; bio je poslana "vrata" ( b āb ) i pojavio se u svim situacijama zajedno s Muḥammadom među Arapima i ne-Arapima ... Zajedno s njim napustili su vrata ( abw āb ), siročad ( ait ām ), plemenita ( nu ǧab āʾ, sg. na ǧīb ), vođe ( nuqab āʾ, sg. naq īb ), izabrani ( mu ṣṭafaun ), posebni ( mu ḫta ṣṣūn ), testirani ( mumta ḥan ūn ) i vjernici ( mu'min ūn ) javljaju se. "Smisao" ( ma ʿn ā ) ((odnosnog) B- a je Salmān; on je bio Muhamedov glasnik i povezivao se s njim, dok je Muḥammad bio Gospodin ... Oni su tvrdili da je onaj tko sve to zna s njihovim "osjećajem" certificirani vjernik ( mu'min mumta ) an ), od koga su odbačene sve pravne religije i svi sluge biti kome je sve dopušteno i objavljeno što je Bog zabranio u svojoj knjizi i kroz usta svog proroka; ove zabranjene stvari su (u stvarnosti samo) muškarci i žene koji su negirali i negirali ono u što vjeruju u sebe ... Ti su ljudi, za razliku od drugih pretjerivača, također podučavali migraciju duše ( tan āsu ḫ ). Tvrde da duhovi onih koji su zanijekali svoj razlog ulaze u sve vrste stvorenja, ljudskih ili ne ... Oni tvrde da je um vjernika koji zna (gnostik, al-mu'min al- ' ārif ) među njima (protiv) se ne pretvara ni u jedan predmet, već se stavlja na sedam tijela poput sedam haljina ( aqmi ṣa , sg . qam īṣ ) koje neko posjeduje: ako je izrastao iz jednog ogrtača, promijenio se u drugi. Oni su također tvrdili da se vjerovanje sastoji od sedam faza; sedmo je uspon do spoznaje krajnosti ( ma ʿrifat al-gh āja ): veo se podiže i HIM možete vidjeti na svjetlu. U svakom razdoblju ( daur ) vjernik oblači ogrtač; ovo je drugačiji šuplji oblik ( q ālab ) od prethodnog; razdoblje je 10 000 godina, a postoji sedam razdoblja; da je sedam istjeklo , bio bi to aon ( kaur ) od 70.000 godina; za (tih) 70.000 godina postao bi gnostik ( ʿārif ), veo bi se podigao, obmana (prerušavanje) bi se odbacila i on bi uhvatio Boga, tj. Muḥammada, u svojoj prirodi, u svojoj lakoći, umjesto (kao prije) u njegova tjelesna humanost ... " [20] Salmān također igra važnu ulogu u ovom gnostičkom sustavu. Da li je povijesni lik iz okruženja arapskog proroka uključen u gnostički panteon ili su imena i figure "Salmana" već bili usidreni u Gnozi? Podučavanje koje tako strogo razlikuje unutarnje biće i vanjsko je, naravno, posebno prikladno uzimati imena iz svoje okoline, a da pritom nema nikakvih posljedica na unutarnji sadržaj. Stoga prvo moramo obratiti pozornost na sadržaj. Upečatljivo je da se Salmān pojavljuje i u tradicionalnoj literaturi, naime kao rubni lik čija je priča malo više od interpretacije naziva "Salmān al-Fārisī". U pobožnoj legendi on je jedan od uzornih stranih ljudi s područja arapskog proroka [21] . Sin perzijskog vlasnika zemlje iz Jayyja (Isfahan) [22] , odriče se kulta vatre da bi postao kršćanin u Siriji. Tamo se prenosi od učitelja do učitelja dok napokon ne krene u potragu za arapskim prorokom. U Medini se prodaje Židovima kao rob. Tamo pronalazi Poslanika, koji osigurava da je otkupljen. Salmān nije samo jedan od njegovih pratilaca, već je i među svojim „šatorima“, ”l al-Bait . Na kraju svog života govorilo se da je bio upravitelj Madā'ina. Čini se da je oblik Salmana, uključujući njegovo ime, iz gnostičke sfere promijenjen u oblik tradicionalne islamske literature. Salmān je moćan u Gnozi, odakle njegovo ime i poslije dolazi kao Bāb od Muḫammissa. Još jedna grana ovog razvoja dovela je do sufizma, koji Salmān ubraja među njegove utemeljitelje [23] . U tradicionalnoj je literaturi on blijeda figura. Pravoslavlje za njega nema ulogu. Njegova legenda kao Āl al-Bait nije objašnjena predstavljenom legendom. Čovjek bi ga trebao smatrati loše izmišljenim ako ne bi znao da je ovdje nastanjen iz drugog konteksta nakon što mu se oduzme heretičko značenje. Grob GrabAlīja nalazi se u Nadjafu, na zapadnoj obali Eufrata. Tamo je "otkriven" u 10. stoljeću nakon intenzivne potrage (sumnjalo se, između ostalog, u kut džamije u Kufi). Drugi grob ʿAlīs „otkriven je“ u Mazar-e Šarifu u blizini Balkha početkom 11. stoljeća. Prema drugim predajama, na drugi način pokopan je blizu Kufe, u Medini ili u Kasr al-Imara. Za Nadjafa, koji je danas glavno svetište heuteAlīs, možda je presudan faktor to što su grobovi Adama i Noa prikazani ovdje ranije. Obožavanje groba Ḥusain možda je započelo malo ranije. Ṭabarī izvještava da je vladar al-Mutawakkil (TL 847-861) u 236 H (850/51) srušio grobnicu Ḥusain u Kerbali zajedno s palačama koje su tamo izgrađene i oranio zemlju okolo. Kaže se da je zabranio ulazak u to područje čak i kad je kažnjen [24] . Nažalost, Ṭabarī se s takvim vijestima teško može smatrati pouzdanim, kao što ćemo vidjeti u nastavku. Mauzolej je preživio u 10. stoljeću [25] . Otprilike u to vrijeme "otkrivena je glava ainsusaina" koja je, prema legendi, poslana vladaru Yazidu u Siriju nakon dana Kerbale (TL 680). Primjetne su legende koje govore o sjaju glave [26] , motiv s mandajskim referencama. Kult oko glave Ḥusaina ima paralelu s poštovanjem glave Ivana Krstitelja, koja se, između ostalog, čuvala u Damasku. To postavlja pitanje može li kult Kuzina biti kulturno „sjećanje“ na Krstitelja. Doista postoje pokazatelji toga. Gnostički Mandajci još uvijek žive u močvarnom području na donjem toku Eufrata i Tigrisa, zajednice u kojoj Ivan Krstitelj ima posebnu ulogu. Vjera u posebne objekte, često povezane s pojavom svjetlosti, bila je široko rasprostranjena među baptističkim zajednicama u rijeci s dvije rijeke koje su se na različite načine prenosile generacijama. To je vrlo slično tradiciji postojanja arapskog proroka u njegovim precima, koju je Uri Rubin sastavio iz tradicionalne literature [27] . Gdje se nalazi Ḥusainova glava izvijestili su iz Damaska, Baalbeka, Homsa, Alepa, Raqqe, Medine i Merwa (istodobno se "povratak glave" tradicionalno slavi 40. dan nakon njegove smrti). Može se pretpostaviti da su samo kršćanske relikvije glave u to vrijeme bile zapravo rededicirane. Ova vrsta "otkrića" iz Ascalona još je dokumentirana pod Fatimidovom vladavinom 1091. godine [28] . Kao rezultat toga, obožavanje grobova i relikvija u slučaju ʿAlīs i Ḥusains gotovo uopće nije u skladu s tradicionalnom literaturom. Nasljednik u kultnim tradicijama starijeg podrijetla jasno je prepoznatljiv. ʿAlī se pojavljuje u različitim oblicima Umm al-Kitāba. Prvo, spominje se kao član Pentada: "Prije nego što je bilo nebo, zemlja ili bilo koje drugo stvorenje, postojalo je pet postojećih svjetala u pet boja poput duge; iz njihove iskre, poput sunca, izlazi zrak, tako da je (dosad) nebo i zemlja, ovaj uzvišeni zrak (bio je tamo). Pet svjetla stajalo je u ovom zraku i za sva se vremena najjača svjetlost pojavila iz njihove sredine poput figure svjetlosti. Pet boja bile su njegove udove: sluh, lice, miris, ukus i jezik. Ovih pet svjetala su ono što ljudi nazivaju Muḥammad, ʿAlī, Fāṭima, Ḥasan i Ḥusain “. [29] Ova pojava je apstraktna, uglavnom bez sadržaja. Slično tome, još jedna pojava: „Tada je Gabriel odveo duh nadahnuća na svoje mjesto u raju i vidjeli su lik naslikan u milijunima boja kako sjedi na prijestolju, krunu ( t āǧ ) na glavi, dva prstena u ušima i mač na Trake za rame namotane u raj blistale su od pojave svjetlosti ove figure. Protivnici su toliko željeli da znaju kakav je to oblik. Duh nadahnuća pojavio im se: „Ovaj lik potječe iz prvobitnog Vrhovnog Dīwāna, a ovom Vrhovnom Veličanstvu koje se pojavilo u ovom raju pripada oblik Fāṭima; kruna joj je Muḥammad, naušnice su joj Ḥasan i Ḥusain, a obješen mač je princ vjernih ʿAlī; njihov prijestolje je mjesto svemoći nad kojim je ustoličen uzvišeni kralj - velika je njegova moć. " Svi su pohvalili i razveselili ovu brojku. " [30] Druga pojava je ʿAlī u priči o minaretu Kufe, koji se protezao prije njega „kada se pojavio s vladajućom snagom i kalifat je pao na njega“. Ovo priznanje nežive materije, priča koja se zna i drugačije, ima značajnu Mandejevu paralelu: "... kad će oživljavanje mrtvih biti ... i Mesija krene naprijed i dođe na svijet (i) cigla iz (iz) stupa (ʾāšītā) govori i govori:" Ispovijedam Mesiju! " [31] Tada je Alli identičan "Uzvišenom kralju". To se već može vidjeti iz njegove pozicije u kozmologiji, ali to je također navedeno u jednom trenutku: "... tada se Uzvišeni kralj pojavio iz salmanske zavjese sa svim posebnim ( ḫāṣṣān) i vjernim ( mo ḫle ṣān ) u ovom Dīwanu, a usred njih i jasno vidljivim je rekao:" Ja sam vaš Bog, ja sam u svakom Dīwānu i Palas je od vas tražio istinitost, Boga, Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka (Kur'an 37, 126). Svjedočite mojem božanstvu da ne padate još dublje od ovog Dīwana, jer sam vam opet oduzeo šest boja, a preostala vam je samo ova (plava) boja. Ako i ovo uzmem od vas, onda ćete pasti sa najviše visine do najdublje dubine! " Tako je rekao Princ vjernih . [32] Duh je nastao iz Velikog Salmana, koji se zvao Manji Salmān ( Salm ān ol-A ghgh ar ), a on je odmah odgovorio Uzvišenom kralju i rekao: „Mi vjerujemo i potvrđujemo! Svjedočim da ste naš Bog i da nijedan drugi Bog osim vas nije prisutan i postoji nigdje! I svjedočim, istinski, istinski, Muḥammad i hvaljeni ʿAlī ( ʿAl ī-je ma ḥm ūd ), izabranici ( al-mu ṣṭaf ā ), i njegov regent, Salsal i Božiji darovi, najveće svjetlo! (Arapski. :) Svjedočim da nema drugog boga osim njega, visokog, moćnog! " [33] Središnja figura Umm al-Kitāba, Uzvišeni kralj, ovdje je otkrivena na šifrirani način kao ʿAlī. Istodobno, naziv "ʿAlī" (doslovno: "visoki, uzvišeni") usko je povezan s izrazom "uzvišeni kralj" ( Malik-i ta ʿālà ). Kao i kod Salmana, i kod offensichtlichAlī je očito da su se i sadržaj i naziv iz gnostičke sfere promijenili u tradicionalnu islamsku literaturu. Činjenica da je ime modificirano podvlači razvoj u tom smjeru. Uzvišeni kralj je (tj. Znači) īAlī, ali on to (više nije) nije. Širina ʿAli obožavanja vidljiva je i iz činjenice da se ʿAlī - prema heresiografima - također kaže da je obožavana kao prirodno božanstvo. Saba'iti, sljedbenici 'Abdallaha ibn Sabe', kažu da vjeruju da je 'Ali bio u oblacima, grom je bio njegov glas, a munje su mu bile bič [34] . Sličnost između Isusa Krista i Alija također dolazi iz gnostičke sfere (kao što ćemo vidjeti kasnije u detalje). Baš kao što je Isus Krist čovjek i božanstvo, tako je i Uzvišeni kralj vladar i božanstvo, čija je apstraktna ideja pentad (čiji je ekvivalent imao vlastiti život u ranijim gnostičkim sustavima); Ummu al-Kitāb izbjegava biti previše jasan u ovoj točki. Kao figure spasitelja, Isus Krist i ʿAlī stupaju u usporedivi odnos s vjernicima [35] . Druga sličnost je docetizam. Baš kao što u gnostičkim idejama o Kristu, posebno u Markionovom učenju, tako i Krist kao božanstvo na križu nije mogao pretrpjeti smrt, što je stoga bilo samo prividno, tako i heresiografi izvještavaju o docetizmu među sabajima: Kad je 'Alī ubijen, Ibn Saba' tvrdi da ubijeni čovjek nije ʿAlī, već đavo koji je oblik ljudi tookAlīs poprimio pred ljudima. LAlī, ali uzašao je na nebo poput Isusa, sina Marijina [36] . Paralele se mogu proširiti i na očekivanje krajnjeg vremena. Druge heretičke skupine vjerovale su da lAlī nije umro, ali da će se vratiti na ovaj svijet prije dana uskrsnuća i zemlju ispuniti pravdom, kao što je sada ispunjena tiranom [37] . Konačno, ideja boga koji djeluje na zemlji je također gledište ovog ʿAlī vjerovanja. Kao što je gore objašnjeno u učenju Maʿmarīje, postojala je ideja ogorčenog „Boga neba“ i „Boga zemlje“ koji djeluje na zemlji. Potonji je bio imam. Očito je u toj ideji vidjeti značenje ʿAlīs Kunya "Abū Turāb" (Otac Zemlje, Prašina). Objašnjenja koja tradicionalna literatura ima za ovu kunju samo su lažni tragovi [38] . Ummm al-Kitāb nije naš jedini vodič u potopljenom svijetu Gnoze na Istoku. "Knjiga Heptade i sjene", Kit āb al-haft wa la ẓilla , također izvještava o podrijetlu svjetlosnih duša , stvaranju sedam nebesa, stvaranju đavola, zatvaranju palih svjetlosnih duša u ljudskim tijelima, migraciji duše i eventualni spas. Ovdje je opisan gnostički sustav povezan sa Umm al-Kitābom, u kojem se najviši Bog skriva iza sedmog neba i u kojem ʿAlī i imami kao glasnici svjetlosti upućuju vjernike o njihovom podrijetlu. U ovoj je knjizi legendarni šesti šiitski imam, ʿaʿfar al-Kadiq, koji se pojavljuje kao majstor koji pruža informacije o tajnoj objavi. Na kraju knjige Abū l-Ḫaṭṭāb, koji prati Imama, ispada da je Gabriel. Čak i ako je ova knjiga poznata samo iz rukopisa koji ne potječu iz 18. stoljeća, Halm je svoju bit vjerojatno učinio identičnim jedinom kompletu āb al-a ẓilla , poznatom samo po heresiografiji, kojeg je 835. preminuo Muḥammad ibn Sinān Kufa je pripisan [39] . Uloga takvog vjerovanja u vjerskoj praksi i koliko je bila raširena, može se vidjeti iz intenzivnih rasprava o večernjoj molitvi. Ḫaṭṭābiten je odgodio večernju molitvu do zalaska sunca - prema Halmu, očito u uvjerenju da će svjetlosne duše oslobođene od tijela tada postati vidljive kao zvijezde dok se dižu na najniže nebo [40] . Je li postojao povijesni ʿAlī? 4.1 Povijesni i legendarni ʿAlī Izvorno cijenjeni gnostički ʿAlī intimno je sjedinjen u izvorima tradicionalne arapske literature s ʿAlī predstavljenim kao povijesnim. Tradicionalna literatura izvještava o Aliju kao rođaku i eidamu arapskog proroka i četvrtom "desničarskog kalifa", nominalnog suregunata Muʿāwiya, za koga se govori da je ubijen u Kufi oko 661. godine. Naziv ʿAlī je pjesničko ime Kinana (i Quraiš) [41] među drevnim arapskim pjesnicima, ponekad i naziv za poganskog Quraiš u Meki za razliku od Muhāǧirūn u Medini. U tom pogledu, tradicionalna literatura usidrila ga je u plemensku sagu. Zanimljivo je da se lAlī u njoj također naziva "strancem" koji je Kinani dao ime kao udomitelj [42] . To odjekuje mandanskom idejom da Božji Glasnik dolazi ljudima kao "čudan čovjek" [43] . Ne postoje dokumenti o ʿAlīju ili bližnjima koji se spominju u tradicionalnoj literaturi. Kako bi se moglo razgovarati o povijesnosti, potrebno je konzultirati kasnije izvore. 4.2 ʿAlī na kovanicama Naziv ʿAlī prvi se put pojavljuje na kovanicama u 8. stoljeću: Godine 128 (745/746) srebrni novčići kovani su u Merwu s natpisom "Āl Kirmānī ibn ʿAlī". To su "ljudi iz Kirmana iz Alaha" ili "sledbenici ʿAli iz Kirmana". Kovanice datiraju iz nemirnog razdoblja nakon Hišamine smrti (TL 724-743) [44] . Kovanice ove vrste prvi put su kovane u oblasti Isfahan (Jayy) u 127 (744/745), 128 također u drugim gradovima u iranskom gorju i Khuzistanu: al-Taymara, al-Rayy, Rām-Hurmuz i Istakr. Popp to tumači kao tragove ustanka koji je dostigao vrhunac okupacijom Merwa [45] . Vjerojatno je da je spominjanje Alija ovdje imalo religiozno značenje. Slično rješenju "Muḥammad" koje se pojavilo od 660. godine u vrijeme preuzimanja vlasti od strane Abda al-Maliksa [46] , slogan "Alī" služio je promicanju političke stranke s vjerskim težnjama uoči Abasidova oduzimanja vlasti. Kako je ovo najranije dokumentirano pojavljivanje imena nameAlī, izjave o sadržaju koji je s njim povezan nisu teško moguće. Možda je važno da je vođa ove političke stranke, za koju se priča da se uglavnom oslanjao na Azd u Khorasanu, Ǧudai al-Kirmānī, trebao imati i oca i sina ʿAlī [47] . Dirham koji je u Merwu skovao Kirl Kirmānī u dizajnu je sličan dirhamu Ḫāriǧita [48] . Kaže se da su se Āl Kirmāni pridružili nakon ubistva njihovih vođa Abū Muslimana [49] . 160. godine (776/777.) Kovan je novčić s natpisima "Al-Mahdī Muḥammad" ("izabran je Mahdī") i "lAlī Muḥammad ṭayyib" ("ʿAlī, Muḥammad, u redu!"). Taj novčić pripada vremenu al-Mahdīsa (TL 775-785), koji obično nose natpise "Al-Mahdī Muḥammad" i "al-Ḫalīfat al-Mahdī" ("predstavnik desničarskih vođa"). U ovom je slučaju drugi dio natpisa zamijenjen tekstom ʿAlī [50] . Ovaj ʿAlī izraz također ima religiozno značenje. O upečatljivom suživotu s „Muḥammadom“ raspravljat će se u nastavku. U godinama 202-205 (817-821) u iranskom području (Fars, Isfahan, al-Muḥammadīya / Rayy, Samarkand) kovanice s natpisom "ʿAlī ibn Mūsā ibn ʿAlī ibn Abī Ṭālib" ("ʿAlī, sin Moses vom ʿAlī, sin oca Ṭāliba "). Te kovanice odvijale su se za vrijeme al-Maʾmūnsa (TL 813-833). Popp u izgledu ʿAlī ibn Mūsā, koji je isti kao ʿAlī al-Riḍā, vidi u nedostatku legitimiteta vladavine al-Ma'mūnsa [51] . Kod ʿAlī ibn Mūsā čini se da se osoba s imenom Alī prvi put dokumentira na kovanicama. To je ʿAlī al-Riḍā, osmi „imam“ takozvanih dvanaest šiita poznatih iz tradicionalne literature, o kojima će biti govora u nastavku. Pored toga, zove se i drugi ʿAlī: ʿAlī ibn Abī Ṭālib. LAlī tradicionalne literature može se prepoznati po svom podrijetlu. ʿAlī, Mojsijev sin, odnosi se na ovo lAlī. Strogo gledano, ostaje da se vidi je li ta referenca u to vrijeme već tumačena kao predaka, na primjer, na način skraćenog predaka (malo je novca na kovanicama). Oblik literarnog naziva "ʿAlī ibn Abī Ṭālib" sugerira da je već postojala poznata legenda tradicionalne književnosti, koja je kasnije uključivala i obiteljsko stablo späterAlīden. Stoga možemo pretpostaviti da je 817. godine već postojala ideja legitimiteta „Alida“. 4.3 ʿAlī na popisima vladara Postoje neki popisi ranih vladara koji se mogu uporedo s tradicionalnim izvještajem o literaturi. Na sirijskom popisu postoje tri popisa koji potiču iz 705., 724. i 775. godine, a na jednom grčkom do 818. godine. Niti jedan od ovih popisa ne spominje ʿAlī. Ali spominju se Muḥammad i rani kalifi Abū Bakr, marUmar i ʿUṯmān, iako s različitim podacima o odgovarajućem „vladanju“. Podaci na tim popisima vjerojatno su se dijelom temeljili na podacima arapskih jamaca. Oni su, dakle, uzorci ranijih arapskih povijesnih slika, koje su očito zabilježile neko intermedijarno stanje koje više nije sačuvano u kasnijoj arapskoj tradicionalnoj literaturi. Može se pokušati suziti vrijeme dobivenih informacija, koje se iskazuju uporabom popisa u arapskoj godini i drugim osobitostima: Popis vladara napisanih na sirijskom kraju 705. godine je sljedeći. 17a u rukopisu Britanskog muzeja Dodaj. 17193. s kraja 9. stoljeća uključuju: "Izvještaj o Arapskom kraljevstvu ( taiyaye ), koliko je kraljeva bilo i koliko teritorija je posjedovao prije smrti u odnosu na svog prethodnika. Mhmt je u zemlju došao 932. Aleksandar, sin Filipa Makedonskog (620/621), a tada je vladao 7 godina. Abou-Bekr je kraljevao nakon njega dvije godine. Nakon njega, Omar je vladao dvanaest godina. Nakon njega, Othman je vladao dvanaest godina, a oni su bili bez vladara tijekom Safinog rata pet i pol godina. Nakon toga Moawiah je vladao 20 godina. Za njim je Jezidov sin Moavije vladao tri i pol godine. (Usput: nakon Jezida bili su godinu dana bez vladara.) Prema njegovim riječima, 'Abdōlmelek je vladao 21 godinu. Nakon njega, njegov sin Walīd počeo je vladati 1017. godine na početku prvog stola (705) ”. [52] Vrlo je vjerojatno da je ovaj popis zapravo svjedočanstvo vladavine Walīda (TL 705-715). Iz oko 705. se vidi da je isti red vladara primjenjivan kao i kasnije u tradicionalnoj literaturi, ali bez ʿAlī, bez mlađeg Muʿāwiya i bez Marwana. Popis vladara napisanih u Siriji za 724. godinu posljednji je list u britanskom muzeju Codex iz 8. stoljeća Add. 14643 uključeni: „Poruka o životu Moameta, glasnika ( rasul ) Boga, nakon što je ušao u njegov grad i tri mjeseca prije nego što je ušao u njega od prve godine; i koliko su dugo živjeli pojedini kraljevi koji su vladali Hagarenima nakon što je on preuzeo vlast i koliko dugo je postojao spor ( fitna ) među njima. Tri mjeseca prije dolaska Moḥameda. I živio Moḥamed deset godina. A Abûbkar sin Abûqûfafâ 2 godine i 6 mjeseci. I 'Umar sin Kaṭâb 10 godina i 3 mjeseca. I 'Utmanov sin' Aphan 12 godina. I spor nakon 'Utmana 5 godina i 4 mjeseca. A Mo'avijin sin Abûsaiphan 19 godina i 2 mjeseca. I Izîd sin Mo'avijâ 3 godine i 8 mjeseci. I svađa se nakon Izîda 9 mjeseci. I Marvan sin Ḥakam 9 mjeseci. I 'Abdalmalk sin Marvana 21 godinu i 1 mjesec. Valîd sin 'Abdalmalk 9 godina i 8 mjeseci. I Sûlaiman sin 'Abdalmalk 2 godine i 9 mjeseci. I 'Umar sin' Abdal'azîz 2 godine i 5 mjeseci. I Izîd sin 'Abdalmalk 4 godine i 1 mjesec i 2 dana. Ukupno ovih godina je 104, a mjeseci 5 i dana 2. " [53] Budući da je vladavina Yazīda (TL 720-724) konačno data, popis je vjerojatno sastavljen nedugo nakon njegove smrti. Budući da očigledno broji mjesečeve godine i sadrži riječi " Ras ūl " i " Fitna ", mogla je biti prevedena s arapskog jezika. Za razliku od popisa 705, informacije o vladarima dopunjuju se "očevim imenima" osim Muhameda. Imena i kraljevi već se dobro podudaraju s tradicionalnom literaturom. ʿAlī se ni ovdje ne spominje. Popis vladara napisan u Siriji za godinu 775. potječe iz rukopisa iz 10. stoljeća pod naslovom "Izvještaj o generacijama, rodovima i godinama od Adama do danas" u Britanskom muzeju Add. 14683. i nalazi se u obliku svjetske kronike. Zaključak sa str. 348 je: "... Phocas, star 8 godina. - Herakli, 24 godine. A 930. godine Aleksandar Heraklij i Rimljani došli su u Carigrad: A Muḥammaṭ i Arapi ušli su u zemlju s juga i pokorili je. Godine Hagarene i vrijeme kada su došli u Siriju i oduzeli vlast od godine 933. Aleksandra (621./622.), Svaki sa sljedećim imenom: Muḥammaṭ, 10 godina. - Abū Bakr, godinu dana. - 'Umar, 12 godina. - 'Uthmān, 12 godina. - I bez kralja, 5 godina. - Muʿawiya, 20 godina. - Yazīd, čiji je sin, 3 godine. I bez kralja, 9 mjeseci. - Marwān, 9 mjeseci. - 'Abd al-Malik, 21 godina. - Walīd, čiji je sin, 9 godina. - Sulaimān, 2 godine i 7 mjeseci. - 'Umar, 2 godine i 7 mjeseci. - Yazīd, 4 godine i 10 mjeseci i 10 dana. A 1035. godine, što je 105. godina Arapa, Hišām je na vlast, sin Abd al-Malika, u 2. mjesecu Kānunu (10. mjesec u godini). A 1054. godine (742/743) umro je Hišām; i preuzeo vladu Walīda, Yazidova sina, koji je ubijen; i za njim je vladao Yazīd; a za njim je vladao Marwān, sin Muḥammaṭ. A u 128. godini Arapi su uništili Emesa (Hims). I u 129. godini nacrtao je Harūrite protiv Dhaḥḥāka. A u 130. godini Arapi krenuli su protiv crnokose; i pobijedio ih, pobjegao je, a u Egiptu ga je ubio vojvoda ( dux ) Abū 'Aun. Te godine na vlast je došao Abū l-ʿAbbās, sin Muḥammaṭa, Hašimit ( ha šimita ). A 1065. godine (753/754) 'Abd Allah, sin Muḥammaṭ, čiji je brat, stupio na vlast. A 133. godine grad Circesium je uništio Abū Naṣr. Te godine su svi gradovi Azari uništeni. A 1087. godine (775/776) u 2. Teschrinu, 9. dana, vladu je preuzeo Muḥamma al al Mahdī, čiji je sin. “ [54] Čini se da se ovaj popis sastoji iz dva dijela. Prvi dio je kratak i ograničen je na imena i uvjete vlasti. Ukupno razdoblje od Mhmta do Yazīda (TL 720-724) nije izraženo za razliku od popisa za godinu 724, već je gotovo potpuno isto razdoblje: 104 godine, 6 mjeseci i 10 dana. Drugi uzorak iz doba nakon Yazīdove smrti 724. godine čini se da je ovdje dostupan, jednostavnije i s određenim odstupanjima. Opet, nigdje se ne spominje ʿAlī. Popis je zatim nastavljen detaljnije osim al-Mahdija (TL 775-785). Popis vladara napisan na grčkom jeziku iz 818. godine dolazi iz zbirke popisa svjetovnih i duhovnih vladara, koja je očito sastavljena za vrijeme vladavine Basileusa I (867-886). Popis 26 odnosi se na sasanske vladare na Boranu, kćer Khusrauu. Tada piše: "Vladavina Perzijanaca prenesena je na Saracene. Vladavina Saracena započela je 6131. godine svijetom i trinaestu godinu Heraklija (622.): Mouameth, 9 godina; ʾAboubacharos, 3 godine; ʾOumar, 12 godina; Outhmān, 10 godina; Anarhija i rat, 4 godine; Mabias, 19 godina; Ezit, 3 godine; Maroua, 1 godina; ʾAbdemelech, 21 godina; OuIoulit, 10 godina; Souleīmān, 3 godine; UmOumar, 2 godine; ʾIzith, 3 godine; ʾIsan, 19 godina; ʾOulit, 1 godina; ʾIzitolipsos (Izit "nedovoljan"), 1 godina; Maroua, 6 godina; ʾAboulabas, 4 godine; ʾAbougiafar, 21 godina; Maadi, sin potonjeg, star 10 godina; Miš, sin potonjeg, 1 godina; ʾAarōn, brat potonjeg, star 20 godina; Anarhija i rat između ovih sinova u trajanju od 7 godina do trenutnih 11. indikacija. Sada će Bog skratiti godine njihove vladavine i podići rog kršćanskog kraljevstva protiv njih. " [55] Ovaj je popis sada potpun nakon sukoba između Amīna i Ma'muna 818. godine (na koji pada 11. pokazatelj). ThisAlī se također ne spominje u ovom popisu. Jasno je da je popis u njegovom ranom dijelu kanonski arapski popis, ali nije lako navesti kada je dovršen na arapskoj strani i ažuriran na grčkoj strani, tako da datiranje arapskog statusa mora ostati otvoreno. Kao rezultat toga, ti ekstra-arapski vladari šute sve do oko 800. o ʿAlī [56] . To se odnosi i na latinske kronike Španjolske do 741. i 754. godine (Chronica Minora, ed. Mommsen): ʿAlī se ne pojavljuje u njima. Čini se da nije umetnut sve do 9. stoljeća. O Alīju i njegovom sinu Ḥasanu govori se u S īra des Ibn Hišāmu (TL je umro 828/834) na takav način da se mora razumjeti kasnije vladanje [57] . Takozvani građanski rat prije početka vladavine Muʿāwiya ponudio je prostor za takvu intervenciju. Čovjek teško može opravdati ʿAlījev nedostatak spomena da su sirijski i grčki popisi poznavali samo zapad Arapskog carstva, ali ʿAlī je pripadao istoku. S jedne strane, oni tvrde da opisuju vladavinu u cijelom carstvu. S druge strane, ʿAlī tradicionalne književnosti nije lik s istoka, već je porijeklom iz Arabije. 4.4 ʿAlī u narativnim izvorima Napokon, postoje neki narativni izvori izvan tradicionalne arapske literature koji spominju ʿAlī: Na kraju "armenske povijesti" koja se pripisuje službenoj 645. [58] (koja se naziva i "povijest Heraklija") otprilike je opisan takozvani prvi arapski građanski rat (TL 656-661): „Sada je Bog poslao nemire u vojske sinova Išmaelovih i njihovo jedinstvo je propalo. Počeli su međusobno ratovati i podijelili se u četiri logora. Dio koji ide prema Indiji [59] ; dio koji je sjedio u Asorestanu [60] i na sjeveru; dio koji se nalazi u Egiptu i na područjima T'etalka ' [61] ; dio na području Arapa [62] na mjestu zvanom Askarawn [63] . Počeli su se međusobno boriti i ubijati se u velikoj mesari. Oni u Egiptu i na području Arapa ujedinili su se; ubili su svog kralja, opljačkali mnoga blaga i odredili drugog kralja. Zatim su otišli u svoja područja. Princ koji je bio na području Asorestana, njezin princ Muawiya, bio je drugi nakon svog kralja. Kad je vidio što se dogodilo, okupio je svoje ljude, otišao sam u pustinju, udario drugog kralja kojeg su odredili, ratovao je sa svojom vojskom u arapskoj regiji i nanio im veliku klanje. U Asorestan se vratio vrlo pobjednički. Ali vojska koja je bila u Egiptu ujedinila se s kraljem Grka, sklopila ugovor i pridružila mu se. Čitava gomila ljudi, njih oko 15.000, vjerovalo je u Krista i bili kršteni. Krv iz velike klaonice gusto je tekla između Ismaelovih vojski. Rat ih je oslabio kada su se međusobno klali. Nisu se mogli na trenutak odreći mača i zatočeništva i žestoke morske i kopnene bitke dok Muawiya nije prevladao i zatražio teren. Nakon što ih je poslao, vlada nad posjedima Išmaelovih sinova i drži mir sa svima. " [64] . Iako se Al ne spominje imenom, u literaturi se obično pretpostavlja da je prvi (ubijeni) "kralj" bio ʿUʿmān, a drugi (novi i poraženi) ʿAlī [65] . Za to, naravno, nema dokaza. Spominje se samo Muʿāwiya. Značajno je da opisani postupak uvelike odstupa od tradicionalne literature, koja između ostalog poznaje samo dvije strane (najviše tri, ako u Egiptu računate rAmr ibn al-ʿĀṣi kao posebnu stranku). Jezgra kasnih dijelova kronike može biti suvremena. Nažalost, povijest njihovih urednika može se pratiti tek iz 10. ili 11. stoljeća. Tekst ne uključuje interpolacije [66] . Britanski muzej Maronite Chronicle Dodaj. 17216. Alī spominje 969. godinu Seleucidove ere (657/658): "ʿAlī je također zaprijetio da će se opet povući protiv Moʿawia. Pretukli su ga kad se molio u Hīrtāi, pa su ga ubili. A Moʿawia dođe u grad Hīrtā. Čitava gomila Arapa, koja su bila tamo, odmahnula je rukom i on se vratio u Damask. " [67] Kršćanski izvori često kažu da to nije Kufa nego Hira. Rukopis datira iz 8. ili 9. stoljeća. Tekst je nepotpun i završava nakon 664. godine. Budući da je to kronika koja tvrdi da pokriva cijelo dugo razdoblje od Aleksandra Velikog, može se očekivati da je korišten strani materijal, možda i iz tradicionalne arapske literature. Tome u prilog ide činjenica da tekst 659. sadrži tendenciozan odlomak koji odražava vjerski spor između Jakovaca i Maronita u prisustvu Muʿāwiyas (koji Maroniti osvajaju, nakon čega Jacobites moraju kalifima platiti 20 000 denara godišnje). Crkva Maronite sagrađena je tek u 8. stoljeću. Izvještaj o godini Seleucid 969. teško može biti suvremen. Treba očekivati ovisnost o tradicionalnoj arapskoj literaturi [68] . Sirijska vita Maximusa Ispovjednika (oko 580-662.) Georga von Resh'aina također govori o ʿAlī in Ḥīra: "... on (Maksim) se preselio u Konstantinopol u vrijeme kada je Mo'awia sklopio mir s carem Konstantinom; započeo je rat s Abū Turābom, emirom iz tairte, u blizini Ṣiffina, i udario ga ... “ [69] . George of Resh'aina živio je do oko 680 .; rukopis Maximus Vita može datirati iz sedmog ili osmog stoljeća. ʿAlī se ne spominje, ali se očito misli. Pored naziva "Emir od Hira", koristi se i njegova Kunya "Abū Turāb" (otac prašine / zemlje). Prema kasnijem šiitskom razumijevanju, obojica se mogu odnositi samo na lAlī. Naziv „Abū Turāb“ poznat je iz Sīrat Ras ūl All Aā od Ibn Isḥāqa, a prenosi ga Ibn Hišām: ʿAlī je prskao prašinu po kosi kada se prepirao sa Fāṭimom. Međutim, kao što smo vidjeli, može se pretpostaviti da to ime ima gnostičko podrijetlo. Njegova upotreba u političko-vojnom kontekstu nije vjerodostojna. Upotreba ovog imena sugerira ovisnost o tekstovima sastavljenim za Sīru. U životopisu Ivana od Dailama (rođen oko 660., umro 738.), iznesenog u Harvardu, br. 38 (napisano 1448/9), izvještaji iz njegove mladosti: "Upoznao je neke pljačkaše Dailama koji su ga uhvatili - budući da je arapski kralj, KönigAli bar Abuṭalib, bio nepažljiv i slab, Dailamitovi su navikli da nemilosrdno pretražuju njegov teritorij." [70] Postoji Add in Cambridge. 2020. (napisano 1697. godine) također vita u stihovima, u kojem nedostaje ovo spominjanje Alisa. Barem na pozadini tradicionalne literature, ʿAlī (umro prema TL 661) nije moguće pripisati neizvjesnim uvjetima u mladosti sveca. Malo je što drugo za sugerirati da je epizoda otmice (Ivan liječi, ubija zmajeve i pretvara poganske Dailamite u kršćansku vjeru) povijesna. Stoga spominjanje Alija mora utjecati na kasniji pogled na povijest. Anonimni kroničar samostana Zuqnin kod Amida, koji je danas turski Diyarbakir u sjevernoj Mezopotamiji (poznat i kao Pseudo-Dionizije), preživio je u rukopisu Vat. Syr. 162: „967. (655/656.) Umro je arapski kralj Otmân. Nastao je nesklad, zemlja se potresla, a arapski narod bio je u neredu. Zla su se u zemlji povećavala i krv je prosirila među njima, jer se nisu mogli složiti ni za jednog vođu. Umjesto toga, svaki od njih tražio je vodstvo, svatko je želio biti sam vladar. Zapadni zapovjednik, koje se zvalo Moʿawiyā, želio je upravljati sobom; bio je ugodan zapadnjacima; zakleli su se na vjernost i podvrgli se njegovoj vladavini. Ali istok i dva potoka odbacili su ga i podvrgli se vladi drugog zapovjednika, zvanog ʿAbbas, i zakleli se na vjernost njemu kao kralju. Zato je od tada došlo do borbe i krvoprolića. Oni ne samo da su međusobno prolijevali krv, već su krvlju namočili krv. Svugdje su vodili brojne bitke u razdoblju od oko pet godina, vrijeme kontroverze i sukoba. Bitka kod Ufe između Abbasa i Moʿawiya dogodila se 968. (656/657), a puno krvi proliveno je s obje strane. 973. (661/662.) 'Abbas je ubijen zbog zavjere svojih velikana u petak, dok je molio dok se saginjao da moli. A Moʿawiya je 21 kalifat držao sam, uključujući pet godina građanskog rata i nemira između njega i Abase. " [71] Rukopis datira iz 9. stoljeća prema paleografskim kriterijima. Budući da je kroničar pisao prema vlastitim podacima 775. godine, a bilješke postaju opsežnije tek od 717., ovdje je sigurno obrađivao strane izvore. Oni vjerojatno potječu iz razdoblja Abasida. Iz petogodišnjeg građanskog rata koji je prethodio Muʿāwijinoj vladavini, zaključuje se, na temelju tradicionalne literature, da bAbbās mora biti ʿAlī. Činjenica da je ovdje spomenuti ʿAbbās kao Mu alsāwijin protivnik može, naravno, biti posljedica nemara jamca. Ali možda je postojao raniji sloj abasidske historiografije, u kojem je bAbbās zapravo stajao ovdje. To bi pošlo za rukom s Abasidovim nastojanjima proširiti kontrast s prethodnim vladarima u prošlost. ʿAlī se možda kasnije premjestio na to mjesto, u što ga je tada kanonizirala tradicionalna literatura. U Ljetopisu Teofana (umro 818.), koji se čuvao do 813. godine, a dovršen je oko 815. griechAlī se prvi put spominje u jednom grčkom izvoru: "6147 (654/655): Ove godine Outhmana, vođu Arapa, ubili su stanovnici Ethribosa nakon što je deset godina bio Emir. Sada je došlo do razdora među Arapima: jer oni koji su bili u pustinji željeli su lAlīja, nećaka Alija [72] , Mouamedova zeta, dok su oni u Siriji i Egiptu željeli Mauiasa. Potonji je prevladavao i vladao 24 godine. 6148 (655/656): Mauias je ove godine preuzeo oružje protiv ʿAlī. Bilo je sastanka u području Barbalissosa u blizini Kaisariona, blizu Eufrata; muškarci Mauiasi, koji su dobili prednost, uhvatili su zalihe vode, a Alai su žedni i otišli sa zastave. " [73] ... "6150 (657/658): Ove godine je sklopljen mir između Rimljana i Arapa nakon što je Mauias poslao veleposlanstvo zbog ustanka, s ponudom da Arapi plaćaju Rimljanima dnevno 1000 naknada Solidi bi trebao platiti, konja i roba. " ... "6151 (658/659): Ove godine Constans je ubio vlastitog brata Teodosija. Dok su Arapi bili u Sapphinu, ʿAlī (Perzijski) je ubijen, a Mauias je postao jedini vladar. Osnovao je svoju kraljevsku rezidenciju u Damasku i tamo nagomilao svoje blago. " [74] Teofani su crpili iz sirijskih ili arapskih izvora [75] . Sličnost njegovog izlaganja s DarstellungAlīs u tradicionalnoj arapskoj literaturi je jasna, ali detalji se razlikuju. To se može objasniti činjenicom da je on izvlačio elemente iz tradicionalne literature ili ih miješao. U anonimnoj sirijskoj kronici koja datira iz 819. godine nestali rukopis iz 9. st. Do 1915. čuvan je u selu Bēth Sevīrīnō u Tūr ʿAbdīn, prvi put se spominje sirijsko jezično područje ʿAlī: "I 967. (655/656.):" Othman je ubijen; a Arapi su ostali bez kralja 3 godine i 8 mjeseci. Ali bio je to vođa Arapa na zapadu Mo'awya, sin Abū Sofian, a njihov vođa na istoku bio je ʿAlī, sin Akkhaṭṭaba. A 971. (659/660.) ʿAlī je ubijen; i vladao Mo'awya 20 godina. Složio se s Rimljanima i poslao svog vojnog vođu 'Abderraḥmana u rimsko područje, gdje je ostao dvije godine.' [76] Ovaj izvještaj u velikoj mjeri odgovara onome u tradicionalnoj literaturi. U povijesti armenskog autora Lewonda (Ghevond) opsežan je odlomak iz navodne korespondencije između Umara (TL 717-720) i vizantijskog cara Leona III. (717–741), koja se bavi pitanjima vjere. Na onom Leonu piše: "Što se tiče vaše izjave," Matej, Marko, Luka i Ivan napisali su Evanđelja, "znam da vas brine ta istina koju kršćani priznaju, tako da tražite saučesnike za svoju laž. Sigurno biste voljeli da mi objasnimo da ih je napisao Bog i poslali s neba kao i vaš Furqan ( P'ourkan [77] ), iako znamo da je to "Umar, Abu Turab i Salman jesu li to bili Perzijci koji su to sastavili, iako namjerno širiš da ga je Bog poslao s neba ... naprotiv, već si pokazao naviku stvaranja takvih falsifikata, posebno u slučaju određenog hadžaja, od tebe do Imenovan za guvernera Perzije, koji je prikupio sve vaše stare knjige i zamijenio ih drugima koje je sastavio po svom ukusu i distribuirao po vašem narodu. Bilo je, naravno, mnogo lakše postići ljude koji su govorili jednim jezikom, što je uistinu bilo uspješno. Međutim, neka djela Abu Turaba izbjegla su ovo uništenje jer ih on (Hadžaj) nije uspio u potpunosti ukloniti. " [78] Lewond je svoju priču napisao krajem 8. stoljeća. Posljednji događaj koji se događa u njoj jest izbor Dvininog katoličkog Step'annosa za Armenskog patrijarha 788. Mišljenja se razlikuju o tome je li sam Lewond u svoj rad uključio ulomak ili je to bio kasniji Umetnički akti [79] . Također u ranijem slučaju, da bi tekst trebao potjecati s kraja 8. stoljeća, može se pretpostaviti utjecaj tradicionalne književnosti ili preliminarne faze njene tadašnje literature. Zanimljivo je, međutim, tvrditi da su "Abū Turāb" i "Salmān Perzijanci" doprinijeli sakupljanju tekstova (o Kuranu?), A da je al-Ḥaǧǧāǧ (TL 661-714) rekao da je pokušao "Djela Abū Turāb" eliminirati. U ovoj tradiciji Abū Turāb nije promatran prvenstveno kao politički vođa, već kao autor radova. Može se zamisliti da se takav naziv koristio za upućivanje na pred šiitska djela poput Umm al-Kitāba, za koju se kaže da je al-ǧǧaǧǧāǧ pokušao uništiti. Međutim, ovo spominjanje Abū Turāba ne može se uzeti kao referenca na povijesni ʿAlī. Židovski autor Abraham ibn Daʾūd (umro 1180.), koji živi u Toledu, napisao je u svojoj knjizi tradicije: „Četvrta generacija bila je rabina Isaaca. U njegovo je vrijeme muslimansko carstvo prevladalo nad Perzijskim carstvom, a Perzijsko carstvo je u potpunosti srušeno. Alī ibn Abī Ṭālib, kralj Arapa, došao je u Babiloniju nakon što su Arapi više godina vladali zemljom. (U dane arapskog kralja Umara ibn al-ṭṭaṭṭāba, Perzijsko carstvo je svrgnuto, a kćeri Yezdegerda zarobljene. "Tada je arapski kralj Umar dao kćer Yezdegerd Rabbi Busatanai, dijete u egzilu. prešla je na judaizam i uzela je za svoju ženu. Muḥammad, kralj arapskog, počeo je propovijedati svoje učenje 4374.) Sada kada je ʿAlī ibn Abī Ṭālib došao u Babiloniju, rabi Isaac, šef akademije, izašao je k njemu, a ovaj kralj ʿAlī ga je počastio i štovao ga 4420. (659/60.) “ [80] . S obzirom na kasno pisanje i fragmentarni karakter pojedinih tradicija, može se pretpostaviti utjecaj tradicionalne arapske literature. Iznad svega, sastanak rabina s kraljem je topos: Nekoliko stranica ranije kaže: „Druga generacija ljudi velikog sabora bili su Simeons Pravednici, također poznati kao Iddo b. Joshua b. Jozadak, veliki svećenik. U njegovo doba Perzijsko carstvo uništio je Aleksandar, kralj Grka. Nakon što je uništio Perzijsko kraljevstvo, ovaj je Aleksandar došao u Jeruzalem s namjerom da uništi Jeruzalem i istrijebi ga drugi put, u 40. godini hrama. Simeon Pravednik je izašao pozdraviti kralja; i kad ga je ovaj ugledao, uvažio ga je i počastio mu i dopustio mu zahtjev. " [81] Prema ovom obrascu, Alī je također "počastvovao i uvažavao" rabina svoga vremena. Život Rabana Hōrmīzda rođenog u Khuzestanu (umro oko 670.) preživio je samo u sirijskom rukopisu iz 19. stoljeća, koji se čuvao u samostanu u Alqōšu kod Mosula, koji je nosio njegovo ime. Kaže se da je ovaj rukopis kopija izgubljenog rukopisa iz 12. ili 13. stoljeća. Na kraju života sveca, on govori o čudesima za koja se priča da su bili učinjeni u Mosulu, a tijekom kojih je ubijen Jakovitov protivnik Rabban, Ignacije: „Guverner koji je poznavao Rabbana (napomena:„ Ukbe) je otišao, a stigao je novi, imenom ʿAlī; nije imao dijete osim sina koji je imao oko 13 godina i mučio ga je zli duh. I Ignacije je više puta pokušao svoje čarobnjaštvo na dječaku, ali nije ozdravio ... I kad je ʿAlī guverner vidio čuda koja je Rabban radio, doveo je svog opsjednutog sina pred svetog čovjeka i rekao: "Stavi desnu ruku na glavi ovog sina, tako da neprijatelj može bježati od njega ”; i Rabban je to učinio, a vrag je napustio mladića. A vrag je zazvao: "Jao meni! Pooh, oh Perzijanče! Prokleta Perzija i sve što nam je Perzija poslala preko vas! " I odjednom je vrag odletio u zrak i više ga nikada nije vidio. Tada je lAlī ponovo zagrlio rabina i rekao mu: Sada stvarno razumijem da si vjerni Božji sluga i ne slušaš ljude; Gospodin je zapravo sudio Ignacija Vještitelja, iako ste Gospodina tražili njegov život; ali on ne bi trebao živjeti, jer je Gospodin u skladu sa svojom voljom želio smrt više od života. " Tada je Rabban napustio grad Mosul ... i on je došao do voda Tigrisa i hodao je ovom tekućinom kao po suhoj zemlji. " [82] Ova temeljito čudesna priča trebala bi upotpuniti ovu kompilaciju. Guvernera Alija se teško može smatrati povijesnim, iako ime njegovog prethodnika nije bez odjeka 'Utbe ibn Farqada, koji je bio prvi arapski guverner Mosula u tradicionalnoj literaturi [83] . Blijedi otisak tradicionalne literature mogao se, dakle, vidjeti u imenima „Ukbe i ʿAlī. "Život Rabbana" kao takav toliko je malo zainteresiran za povijesne stvari da propada kao izvor. Kao rezultat, čini se da samo Pseudo-Sebeos i Zunikin kroničar (Pseudo-Dionysios) imaju obrađene izvore koji su stariji od opisa u tradicionalnoj literaturi. Opis unutarnjih arapskih sukoba u pseudo-sebiosima izuzetno je zanimljiv, ali nema drugih izvora koji bi mogli pomoći detaljnije opisati događaje i razumjeti strukturu moći prije Muʿāwiya. Napokon, pseudo-sebeosi su možda po tom pitanju bliži stvarnosti od različitih prikaza tradicionalne literature napisane mnogo kasnije. Za razliku od drugih mjesta, koja bi se trebala smatrati interpolacijama, njegov prikaz takozvanog prvog arapskog građanskog rata mogao bi zapravo datirati iz 7. stoljeća i mogao je nastati bez utjecaja tradicionalne literature. To se ne odnosi na kroničara Zuqnina, čiji se opis približava procesu u tradicionalnoj literaturi. Naravno, ne može se jednostavno zanemariti činjenica da se Muavijin protivnik ne zove Alī, već ʿAbbās. To je možda pomutnja ili je sukob između Marwana (TL 744-750) i ʿAbbāsa možda prešao u vrijeme prvog građanskog rata. Ali to može biti i ranija faza abasidske tradicije, u kojoj je ulogu odigrao predak zvan bAbbās, u koji je ʿAlī kasnije ušao. Rana arapska tradicija: postupak 5.1. Navodna historiografija barabarī U ovom trenutku želimo istaknuti neke osobitosti koje se mogu uočiti prilikom vrednovanja arapskih povijesnih djela, posebno Ṭabarī. Malo se događaja može provjeriti s nearapskim izvorima. To uključuje i ratove s Bizantom. Usporedba pokazuje da opseg i značenje epizoda prikazanih u Ṭabarīju često ne odgovaraju povijesnom rangu događaja za koje tvrde da se odnose. Usporedite opise vlakova Muʿāwiyas protiv Konstantinopolja kod Teofana i u Ṭabarī: Teofan opisuje arapske pripreme za godinu 671 [84] . Imenuje tri arapska generala ("Mouamed, sin Abdelas", "Kaisos" i "Chale") i opisuje njihov napredak do Konstantinopolja, gdje se invazijska flota sidri na trakijskoj obali između Hebdomona i Kikloba. Od travnja do rujna 672. Arapi su provalili u Zlatna vrata. Tijekom zime povukli su se u Kyzikos. "Grčka vatra" prvi se put koristila u pomorskim bitkama. Tako je prošlo "sedam godina" [85] dok se Arapi nisu povukli. U ovoj fazi rata, arapska vojska pod "Soufianom, mlađim sinom Aufom" je bila poražena od Rimljana pod Florusom, Petronasom i Cipranom. Prema Teofanu, ubijeno je 30 000 Arapa [86] . Teofan je 676. godine opisao mirovne pregovore koje je Patrizius Johannes Pitzigaudes vodio u Siriji, gdje je Muʿāwiya sazvala sastanak "Emirija i Korasenoia". U uvjetima povoljnim za Bizant mir je bio dogovoren za 30 godina, pismeno i uz nastup Eidena [87] . 6. svibnja 678. Teofan izvještava o smrti Muʿāwiya [88] . Sljedeće se može naći u underabarīju do 54. godine (673/674): „Zimska kampanja Muḥammada ibn Mālika na bizantskom području održana se ove godine, kao i ljetna kampanja Ma'n ibn Yazīd al-Sulamīja. Osvajanje otoka u moru u blizini Carigrada zvanog Arwad Junādah ibn Abī Umayyah također se dogodilo ove godine, kako Wāqidī tvrdi. Muḥammad ibn ʿUmar je izvijestio da su muslimani tamo neko vrijeme boravili - priča se da je bilo sedam godina - dok je Muǧāhid ibn Ǧabr [89] bio tamo. Tubay ', sin Kaʾbsove [90] žene, rekao je: "Vidite li ovu fazu ( dara ǧa )? Ako se ukloni, primit ćemo kupce svog doma. " Snažni vjetar se tada podigao i otpuhao je korak, a netko je stigao koji je donio vijesti o Muʿāwijinoj smrti, kao i Yazīdovo pismo o povratku kući. Potom smo se vratili. Otok je nakon toga bio nenaseljen i opustošen, a bizantski sef. " [91] U 55 (674/675) barabarī je napomenuo da se prema Wāqidīju zimska kampanja protiv Bizanta odvijala pod Sufyān ibn Awf al-Azdī, dok su druge vlasti imenovale druge ljude. U sljedećim godinama do 59 (678/679) na shematski je način zabilježeno ko je vodio kampanje protiv Bizanta. U 58. godini bilježi se da je prema Wāqidīju Yazīd ibn Šaǧara umro na moru. Čitatelj ne dobiva dojam višegodišnjeg napora iz ovih shematskih bilješki. O mirovnim pregovorima nema govora. Barabarī daje tri različita datuma za Muʿāwiyinu smrt 60. (travnja ili svibanj 680.). Ovo nije historiografija. Čini se da autor ( i) Ta'r īḫ des seemabarī nisu imali vijesti o opsežnom zabavljanju Muʿāwiyasa. Još se može prepoznati ime Sufyān ibn erkenntAwf, u vezi s čijim sudjelovanjem i smrću Ṭabarī upućuje na oprečne podatke [92] . Otok Arwad nikako nije poluotok Arktonnesos u Mramornom moru (Propontis) kraj Kyzikosa, kao što se može pretpostaviti. Situacija u Konstantinopolu tradicijski je artefakt, koji je Conrad raščistio temeljitom istragom [93] . To je mali otok Arados nasuprot Antaradosu / Constantia, koji je bio udaljen 2 nautičke milje od feničke obale, između Tripolija i Laodiceje [94] . Događaje oko ovog mjesta, čiji su se stanovnici 650. godine preselili na kopno, opisao je Theophanes u vezi sa osvajanjem Cipra 647 [95] . Slučaj Aradosa, za koji postoji relativno dobra tradicija u sirijskom Quelenu, iako ga ne mogu potvrditi neovisna izvješća, pruža rijedak uvid u razvoj arapske tradicionalne književnosti. Dokazana "faza" (za koju se smatra da je mala) Hochsitz, Minbar ) u starijoj verziji od smokve, koja je stajala u dvorištu improvizirane džamije Arapa na Rodosu, a za koju je rečeno da ju je Tubay predvidio u oluji. Ali čak ni ovo nije ništa drugo nego legenda bez povijesnog sadržaja, koju su vjerojatno samo Aleksandrijski cirkulirali njeni sljedbenici kako bi povećali Tubay ', poznatu po apokaliptičnom bogatstvu. Uz brojne iskrivljene verzije o posjedovanju Aradosa, Conrad je također identificirao potpuno izmišljenu priču o osvajanju na temelju vrste Topoija koji je radio Noth [96] . U svojim zaključcima Conrad ističe pet poteškoća s kojima se susrećete kada se bavite tradicionalnom literaturom: 1) Prekid: u slučaju Arwada nema dokaza da bi izvorni doživljaj ili izvještaj očevidaca bili dostavljeni u bilo kojem obliku. U najboljem slučaju rana izvješća su izgubljena. 2) Nestabilnost: Prepoznatljiva izvješća iz kompleksa Arwad nisu uspostavila vjernu tradiciju čak i nakon što je verzija napisana, ali pokazuju znatne razlike od jedne do druge verzije. 3) Samovoljnost: Tijekom distribucije Arwadovih priča, novi elementi su, očito, izmišljeni slobodno i neprimjetno ubačeni u priče. 4) Brzina promjene: Od prve verzije Tubayeve bajke oko 728.-57. Do Al-Wāqidīja (umro 823.), ta supstanca prošla je kroz manje od pet transformacija - i to sve u roku od 30 do 90 godina. 5) Uvjerljivost: To može povećati tijekom tradicije i zavarati čitatelja o zapravo slaboj, upitnoj ili neprozirnoj povijesti tvari. Učinak ovih mehanizama može se pokazati u slučaju tvari Arwad tijekom cijelog razdoblja, sve do uređivanja samog barabarī. 5.2 Privremeni rezultat: izgubljena povijest Kao rezultat toga, potreban je krajnji oprez da bismo pokušali izvući povijesnu jezgru iz tradicionalne literature. U nedostatku komparativnog materijala, ostaje da se vidi je li tradicija bila bolja u drugim slučajevima ili je postojalo vrijeme od kojeg je tradicija postala bolja. Treba pretpostaviti da su u drugim slučajevima postojale dodatne političke motivacije za dizajn materijala. Prema Conradovoj analizi, ništa nije ostalo od tradicije arabara u vezi s vlakom protiv Carigrada 673. godine. Još gore: reviziju tradicije očito je pratio gubitak starijeg znanja. To starije znanje sačuvano je još u sirijskim i grčkim kronikama, koje nisu bile dio stalne revizije tradicionalne arapske literature. Revizija tradicije napokon je dovela do verzije u Ṭabarī koja je ujedno proturječna i bez povijesti. 5.3 Ako nema povijesti - što onda? Ono što se odnosi na zemljopisne i biografske detalje također se odnosi na vremenski poredak, motive i značenje iz perspektive povijesti. Povratak "Arwada" nakon sedam godina opravdan je u Ṭabarī smrću Muʿāwiyasa, a ne s kraja rata. U tradicionalnoj literaturi gotovo nikada nema napora da se utvrdi smisao događaja. Bez imenovanja, imenovanje guvernera, pobuna i svađa svake se godine detaljno izvještava u izravnom govoru, s preciznim datumima i raštrkanim pjesmama. Nedostatak sjećanja na vlak protiv Carigrada ne može se opravdati činjenicom da je rat protiv Bizanta bio nešto manje. Može biti da taj pothvat nije bio toliko velik kao Teofan. Vizantijska historiografija je također sve samo istinita, što se vidi iz toposa „sedam godina“ [97] . Međutim, slučajnost nije mogla biti razlog za gubitak pamćenja, jednostavno zato što u tradicionalnoj literaturi ima dovoljno odlomaka koji proročki ukazuju na dugoročni cilj osvajanja ovog grada. Osim što je tvrtka bila neuspješna, nema razloga za potiskivanje svoje tradicije. Sve ukazuje da se znanje ovdje izgubilo. Sirijski ili arapski izvori iz kojih je Teofan crpio početkom 9. stoljeća očito više nisu bili dostupni u Bagdadu na početku 10. stoljeća ili nisu ocijenjeni iz drugih razloga. Što je mogao biti razlog? Sve upućuje na činjenicu da tradicionalna književnost nije imala zadatak bilježiti i klasificirati tradicije. Umjesto toga, njegova svrha bila je u potpunosti usmjerena u sadašnjost. Trebao bi prenijeti očaravajuće, zatvoreno i prema tome uvjerljiv pogled na svijet. Takvi su tekstovi posebno neprikladni za očuvanje činjenica iz prošlosti. Opsada 717-718. Godine pod zapovjedništvom Maslamasa, brata Sulejmana (TL 715-717), nešto je bolja. Theophanes [98] opisuje rat koji je započeo 715. i jednogodišnji napad velikih razmjera s 1800 brodova u toku, imenovavši brojne arapske zapovjednike. Arapi su ponovno uzvratili grčkom vatrom. Dodaje se nestašica hrane u arapskoj vojsci i napad Bugara. Za usporedbu, Ṭabarī [99] nudi anegdote o tome kako Arapi uništavaju vlastite zalihe hrane. I ovdje se stvara dojam da se Teofan uvelike oslanjao na arapske izvore koji više nisu bili dostupni za barabarī. Theophanes nije samo dobro informiran o postupcima arapske strane, već dijeli i svoje ocjene. I ovog je puta u Ṭabarīju jasno da je riječ o propaloj velikoj tvrtki. Međutim, gotovo je nemoguće prepoznati političke motive ili vojne mjere iz anegdotskih podataka. Činjenica da je nešto o Maslamovom poduhvatu preživjelo možda je posljedica činjenice da se to već dogodilo nakon preuzimanja vlasti Abd al-Malika i da su Tabarijevi autori uspjeli pasti na sudsku uspomenu na političku povijest ili tradiciju pravnog društva. Gubitak znanja može se primijetiti i u unutarnjim arapskim procesima. Ulomak papirusa [100] pronađen tijekom iskopavanja u Ḫirbet al-Mirdu u Palestini bavi se legendarnom bitkom na Badru. Crone je otkrio da datumi u ovom fragmentu ne odgovaraju podacima iz tradicionalne literature [101] . Ona je to protumačila kao značenje da ranija tradicija mora ustupiti mjesto tumačenju koje se odnosilo na određene odlomke iz Kurana u vezi s navodnom bitkom kod Badra. Moglo bi se pomisliti da bi gubitak znanja i historiografske pogreške poput one gore opisane trebao dovesti do vidljivih kronoloških i drugih odstupanja nakon kratkog vremena. To uopće nije slučaj. Autori tradicionalne literature imali su vrlo preciznu predodžbu o tome kada su živjeli njihovi glumci i kako su povezani. To može samo značiti da taj sustav nije bio naivan, već je nastavljen pod naučenom kontrolom. To mora uključivati uništavanje sukobljenih znanja kao i pažljivo razmatranje dostupnih javnih dokumenata poput natpisa i kovanica. Kako se priča prilagodila prevladavajućem svjetonazoru vidi se iz plemenskog sustava. Pleme je u početku bilo pravna i politička cjelina. Činjenica da je obično činio obitelj podrijetla bila je od sekundarnog značaja za zakon i politiku. U svojoj adaptaciji „hamharat al-Nasab“ [102] Hišāma al-Kalbīja (TL oko 738-819.), Werner Caskel je naveo brojne primjere plemena koja se mijenjaju iz jedne plemenske skupine u drugu, da su se manje plemenske skupine spojile u veće. i da su velika plemena dobila nove pretke u mjeri u kojoj su bili svrstani u red carstva. Na primjer, fenomenalne gornje crte kao što su Nizār, kasnije i Adnān i Qaḥṭān, umjetne su poput velikih plemena Rabī'a i Azd. Hišām al-Kalbī živio je u vrijeme kada je antikvarski interes za plemensku kulturu počeo nadjačavati politički interes. Ovo je vrijeme u kojem su rođaci arapskog proroka također morali imati svoj konačni oblik. Nije iznenađujuće što je Hišāma al-Kalbija promovirao al-Mahdī (TL 775-785), da su Quraiši zauzeli središnje mjesto u njegovom djelu i da je dugo nakon njegove smrti ostao neobjavljen. Stoga postoje sumnje da je, kako se tvrdi, njegovo djelo zaista bilo djela njegovog oca, Muḥammada al-Kalbi. Ova priča o podrijetlu trebala bi prikriti samo novost cjeline, sličnu onoj koja se dogodila istodobno sa Sīrom arapskog poslanika, a koja je predstavljena kao revizija Sīra Ibn Isqāqsa, i to prema tradicionalnoj literaturi uz podršku suda. Stari, politički i praktični karakter plemena morao je biti neugodan za antički interes, jer je time poremetio genealoški poredak svijeta. Zanimljivo je, međutim, da Hišām al-Kalbī pametno nije prikrio frakcije uzrokovane politikom, a da nije ostavio finu liniju razlikovanja (tako da Quraiš nisu, za razliku od "pravih" plemena koja se pripisuju vrhunskom zubu) označeno kao "Banū"). Onoliko vrijedno koliko je danas njegovo djelo za Abasidski pogled na svijet, ostavlja čitatelja u gubitku jer traži uvid u tadašnji plemenski sustav [103] . Brojne su reference na izraženi pisani oblik u Arapskom carstvu, na primjer, u Egiptu u 8. stoljeću [104] . Međutim, historiografija koju susrećemo u djelima poput Ṭabarī nije radila s tim dokumentima. Umjesto toga, koristio se autoritet pripovjedača. Autori ove tradicije nastojali su stvoriti kontradiktorno tijelo tradicija koje je trebalo odmah uvjeriti. Oni nisu bili zainteresirani tolerirati praznine u povijesti moderne znanosti, proturječiti temeljnim proturječjima i na području dokumenata za jedno ili drugo gledište. Tamo gdje je predstavljeno više verzija, poput trivijalnog pitanja o datumu smrti Muwiāwiya, ovo želi ilustrirati nepristranost prevoditelja. S druge strane, tamo gdje ne očekujete ništa precizno o udaljenim vremenima, nema nikakve sumnje: "Što se tiče Muʿāwiyeve loze, on je bio sin Abū Sufyāna. Ime Abū Sufyān bilo je Ṣakhr ibn Ḥarb ibn Umayyah ibn 'Abd Shams ibn' Abd Manāt ibn Quṣayy ibn Kilāb. Muʿāwiyina majka bila je Hind bint 'Utbah ibn' Abd Shams ibn 'Abd Manāf ibn Quṣayy. " [105] Dok datum smrti, koji je nekad bio poznat zasigurno, nije mogao igrati ulogu u pogledu na svijet, silazak je bio neophodan. Čitava arabarska kronika stvaranja svijeta temeljila se na ispravnoj klasifikaciji aktera, sve do 915. godine (AH 302). Što to znači kad u barabarī za 183 (799/800) kaže bez ikakvog objašnjenja: „Ove je godine u Bagdadu umro Mūsā ibn Ǧaʿfar ibn Muḥammad“ [106] ? Svakom obrazovanom čitaocu ili slušaocu bilo je jasno da to znači „Imām“ Mūsā al-Kāẓim. Muḥammad je, dakle, legendarni peti “Imām” Muḥammad al-Bāqir. Mūsā, na primjer, nije mogao biti unuk vladara al-Manṣūra (TL 754-775), jer je bio poznat kao bAbdallāh. Ali što ako naziv treba biti skraćen? “Mūsā ibn Ǧaʿfar ibn Muḥammad” također može značiti Mosesa, sina Ǧaʿfara, “potomka” Muhameda, npr. Legendarnog oca prva dva abasidska vladara. U tom smislu, danas se podrazumijeva kovanica 202–205. Godine „Alī bn Mūsā bn ʿAlī bn Abī Ṭālib“. Ovdje ʿAlī bn Abī Ṭālib naravno nije otac Mūsā, već poznati porijeklom ʿAlī. Među generacijama ne treba spominjati generacije, kao što su dobro poznate. Strukturalna funkcija genealogije postaje jasna iz činjenice da o tome ne treba razmišljati. Jer zapravo postoji puno drugih opcija. Među navodno 33.000 Abasida iz godine u godinu Arapa [107], s obzirom na učestalost imena Mūsā, ʿaʿfar i Muḥammad, trebalo je biti nekoliko prinčeva Mūsā s precima Ǧaʿfar i Muḥammad. Ali uopće nemamo pouzdanu rodu Abbasida. Na temelju povijesnih izvora ne može se uspostaviti genealogija vladara, već je u potpunosti ovisna o tradicionalnoj literaturi. Kovanice, jedini izvor identiteta ljudi, anonimne su. Utisnuti suverenitet poput "al-Mahdī" vjerojatno označava pojedine vladare u nekim slučajevima, ali ne u svim. U svakom slučaju, oni ne predstavljaju ime. Je li iza mota "al-Manṣūr" možda stajao vladar po imenu Mu hinterammad? Kako znamo da je "al-Manṣūr" otac "al-Mahdī Muḥammad"? Ne znamo. Potpuno smo ovisni o tradicionalnoj literaturi. Ova razmatranja proturječe sustavu tradicionalne književnosti. Jer je jasno da je „Mūsā ibn Ǧaʿfar ibn Muḥammad“ „Imām“ Mūsā al-Kāẓim jer je barabarī napisan da širi sustav kojem pripada. Svi prinčevi, kojima se dogodilo takvo ime, nisu našli svoj put u tradicionalnoj literaturi niti su bili uklonjeni iz nje kako bi izbjegli nesporazume. Tradicionalna literatura funkcionira poput predstave koja za svoje junake zadržava središnje akcije. Ne djeluje poput zamorne historiografije u kojoj postoje neugodne praznine i u kojoj se pitanje identiteta ljudi mora postavljati iznova i iznova. Pa ipak, tradicionalna literatura sadrži i sjećanja i odlomke povijesti: uz sve historiografske nedostatke sačuvan je otuđeni dojam „sedmogodišnje“ operacije na moru, barabarī „zna“ jednako toliko koliko je glad u arapskoj vojsci pred Carigradom bio ispred Teofana. 5.4 Stvara se povijest Ukratko, može se reći da je rana arapska historiografija bilježila samo trenutni pogled na prošlost. Ni prevodilac ni čitatelj nisu mogli pristupiti izvorima koji su stvoreni u obliku pisama, administrativnih dosjea, vladinih ili privatnih dokumenata bez ikakve misli o potomstvu. Jedini jamac istine bio je autoritet navodnih pripovjedača. Cilj historiografije bio je pružiti smislenu cjelovitu prezentaciju, a ne raspravljati o određenim procesima ili motivima. Da bi se javnosti uvijek predstavila savršeno polirana površina, za očekivati je da su događaji izvađeni iz povijesti i da su događaji ubačeni u njih. Na ovaj je način održavana prevladavajuća povijesna slika i potpomognute njegove izmišljene konstrukcije. Zbog toga će se primjeri stvaranja novih imena i događaja teško naći u kanoniziranoj tradicionalnoj literaturi. Polazište naše potrage nalazi se izvan nje, u anonimnoj sirijskoj kroniki iz 1234. godine, koja sadrži stariji sloj tradicionalne literature. Ovdje je opisana pobuna 1050. iz Seleucidove ere (738/739.) U Kufi: „1050. godine Grci, čovjek po imenu Iazîd, sin Ḥusain, iz Aqûle, to jest Kûfa, postali su voditelji sporazuma koji je Kufer sklopio s njim. Ovo se podiglo protiv kralja (ili vladara) i učinilo (proglasilo) neovisnim. Kad je Hašim poslao vojsku protiv Kufe, nitko od onih koji su potpisali sporazum s njim nije mu pomogao, niti mu je itko ostao vjeran. Tako je uhićen i ubijen. Pripadao je obitelji njihova proroka Mohameda. " [108] Ovo uzvišenje poznato je u tradicionalnoj literaturi kao Zaid ibn ʿAlī („Zain al-ĀĀbidīn“) ibn al-Ḥusain ibn ʿAlī ibn Abī Ṭālib. Zaid se kaže da je ubijen i razapet u Safaru 121 ili 122 (rano 739 ili 740) [109] . Yazīd, sin Ḥusaina, nazvan umjesto u ovom sirijskom izvoru, potpuno je drugačiji. Al-Ḥusain ibn Numair iz plemena al-Sakūn bio je rani islamski heroj za kojeg se govori da se borio sa Siffinom na strani Umayyada, a nakon toga bio je guverner u Himsu. Kaže se da je krenuo protiv ʿAbdallāh ibn al-Zubaira u Meki i da je poslan 685. pred kraj svog života iz Marwān ibn al-Ḥakam u Bistrom protiv vođe šiitskog Tawwābūna (pokajnik), Sulaimān ibn Ṣurad [110] . Kaže se da se njegov sin Yazīd borio zajedno s ocem u to vrijeme ubivši Sulaimān ibn Ṣurada strijelom [111] . Kasnije se kaže da je Yazīd bio upravitelj Himasa pod ʿUmarom (TL 717-720) [112] . Kaže se da je njegov sin Muʿāwiya ibn Yazīd ibn al-Ḥusain al-Sakūni izabran od strane pobunjenika u Himsu 126 (743/744) za svog vođu nakon ubojstva Walīda (TL 743-744) [113] . U ovoj temeljitoj umayyadskoj, sirijskoj i anti-šiitskoj obiteljskoj povijesti nema mjesta šiitskom ustanku u Kufi. U prvom aproksimaciji razumno je pretpostaviti da je kroničar jednostavno zbunio Yazīd ibn al-Ḥusaina s sličnošću njegova imena sa Zaidom, unukom al-Ḥusaina. Ali moglo je biti vrlo drugačije. Da uopće nije postojao povijesni lik al-Ḥusain ibn ʿAlī, lik poput Yazīd ibn al-Ḥusain (bez obzira na to je li to bio povijesni ili ne), a koji možda postoji tradicija u vezi s sukobom sa šiitima u Kufi, poslali su predložak za šiitski al-Ḥusain. Međutim, nema smisla pokušati naći takvo rješenje zagonetke u nizu sitnih i sitnih promjena izgubljenih intermedijarnih faza - put bi u ovom slučaju bio predug, jer na kraju krajeva, iz šiitske perspektive, dvije Ḥusaine su, da tako kažem, na suprotnim stranama povijesti. Put je, međutim, kratak ako mislite na poetične motive i slike. Središnji motiv vrlo razrađene epizode Zaida u Ṭabarīju je pad njegovih sljedbenika - kao što su ga napustili al-Ḥusain ibn ʿAlī. Ovo je stari motiv, jer su ga Aili već napustili. A lAlī je također imao prethodnika u Isusu Kristu kojeg su njegovi sljedbenici napustili [114] . Napokon je i ovaj bio razapet kao Zaid. Sljedbenici koji su napustili Isusa, lAlī ili al-Ḥusain zaslužili su kaznu i kao ljudi savjesti to su i tražili. Prema tradicionalnoj literaturi, Sulaimān ibn Ṣurad bio je jedan od pristaša īalīdische al-Ḥusain koji ga je napustio. Nakon dana Kerbele stekao je grižnju savjesti i okupio tawwābūn (pokajnike) da se osveti al-Ḥusainu. Kad je al-Muḫtār ušao u Kufu, mnogi sljedbenici su rekli da su napustili Sulaimān ibn Ṣurad, jer je al-Muḫtār bio aktivniji. U svom često ponavljanom govoru, Sulaimān je rekao: "Budite poput onih Izraelaca kada im je vaš prorok rekao:" Krivili ste sebe što ste obožavali zlatno tele. Pokajte se pred svojim Stvoriteljem i ubijte se. To će vam biti najbolje prije vašeg Stvoritelja (Kur'an 2, 51 f.). " Pa učini ono što su ti ljudi radili. Pali su na koljena i ispružili vratove i prihvatili presudu sve dok nisu shvatili da ih ništa neće spasiti od veličine njihovog pogrešnog ponašanja, osim strpljivog prihvaćanja klanja. " [115] U ʿAyn al-Wardah, za Tewwābūn se kaže da je sreo Sirijce. Nakon što se kaže da je Yazīd ibn al-Ḥusain strijelom ubio Sulaimān ibn Ṣurada, kaže se da je al-Musayyab ibn Najabah prihvatio i izgovorio njegov transparent: "O brate moj, neka je Bog član tebe. Govorio si istinu i ispunio svoju dužnost. Naše tek treba učiniti. " [116] Sirijski Yazīd ibn al-Ḥusain izvršava kaznu koju je Sulaimān ibn Ṣurad tražio. Loš je od osvetnika drugog al-Ḥusaina. Bilo da se radi o alatu božanske pravde ili o osvetnici, ovdje nema nikakve razlike. To ovisi o strukturi pripovijesti, za koju je Ḥusain prikladniji kao ubojica Sulaimān ibn Ṣurada nego onaj koji se ne zove Ḥusain. Srodnu priču pronalazimo u drugoj epizodi tog vremena u Kufi: U vrijeme kada se al-Muḫtār pojavio kao osvetnik al-Ḥusaina u Kufi i poslao glave mrtvih svom imamu Muḥammadu ibn al-Ḥanafhiji, uhićen je čovjek, koji je govorio: „Moja strijela je bila u njegovoj (al - kockice) uhvatio se u lancu i nije ga ozlijedio. " Bojeći se da bi se poglavar Ṭayyi mogao suprotstaviti njemu u Al-Muḫtāru, Šija su ga nakon hapšenja odveli na mjesto pogubljenja i rekli mu: "Opljačkali ste Alinog sina odjeću; od Boga, opljačkat ćemo ti odjeću dok živiš i gledaš. " [117] Tako se i dogodilo. Tada su mu rekli: "Upucali ste Ḥuzaina i upotrijebili ga kao metu za svoje strelice i rekli:" Moja se strijela uhvatila u košulji lanca i nije ga ozlijedila. " Kunemo se Bogom da ćemo i mi ispaliti strijele i da će vam ono što zaglavi biti dovoljno! " [118] Struktura ove priče je jednostavna. To je zločin i kazna. Jedan traži kaznu dobrovoljno, drugi se mora na to dovesti. U oba slučaja, jednom kad je zločinac ubijen strelicom, kao što je al-Ḥusain jednom ubijen strelicom, stvar je riješena. Političke stranke su nevažne na ovoj razini. Sljedbenici al-Muḫtārsa ili sirijski protivnik mogu se jednako ponašati kao izvršitelji božanske pravde. Yazīdov otac također je nosio ime al-Ḥusain. Činjenica da je otac nosio ovo Božje ime bila je dovoljna da se sinu Yazidu omogući osvetnik. Sirijski Yazīd ibn al-Ḥusain došao je na istu stranu kao i šiit al-Muḫtār, čiji su sljedbenici u Kufi progonili neprijatelje Božje. Sada je nedostajao samo jedan korak da bi se došlo do današnje verzije tradicionalne književnosti: Kada je tijekom usavršavanja tradicionalne književnosti bilo potrebno razlikovati osvetnika iz Kufe zvanog Yazīd ibn al-Ḥusain od Umejadovog sljedbenika po imenu Yazīd ibn al-Ḥusain novi osvetnik ʿAlīde rođen, Zaid ibn ʿAlī ibn al-Ḥusain, čije je ime i dalje zvučalo slično, ali čije obiteljsko stablo više nije dovodilo do nepoželjne zbrke - to je verzija Ṭabarī. Sve u svemu, razvoj ove „tradicije“ se može zamisliti na sljedeći način: Pjesma ili usmena priča opisuje kako je nevjerni sljedbenik "al-Ḥusains", Sulaimān ibn Ṣurad, ubijen strijelom iz Yazīd ibn al-Ḥusaina. Ostaje da se vidi je li ovaj arhetip sadržavao izjave o prirodi "al Ḥusaina" (bilo da je Bog, glasnik Boga ili imama) i je li se zapravo vodila takva bitka sa kobnim posljedicama. Kada su u Kufi zapisane priče o šiitima, Yazīd ibn al-Ḥusain je zbog svog djela zarobljen kao šiit i odgojen kao rođak arapskog proroka. Ovo je verzija Sirijske kronike iz 1234. godine. Kad je provjereno historiografijom carstva faktičku i ideološku konzistentnost, postalo je očito da je sirijski Yazīd ibn al-Ḥusain predstavljen u pogrešnom kontekstu. Problem je riješen izumom alida sa sličnim imenom i zamijenivši ga. ʿAlī the Pleasant: Abasidski princ Kao što smo vidjeli gore, al-Ma'mūns (TL 813-833 / 189-218 H) trenutno se pojavljuje na kovanicama kovanica od 202-205 u iranskim zemljama (Fars, Isfahan, Rayy, Samarkand) ime "ʿAlī bn Mūsā bn ʿAlī bn Abī Ṭālib ” [119] . Na njega se odnose i kovanice iz ovih godina s natpisom "al-Amīr Riḍā walī ʿahd al-muslimīn" [120] . Prema Popp-u, "walī 'ahd al-muslimīn" i dalje ima izvorno značenje "predstavnik za savez mirnih", a ne izvedeno značenje "prestolonasljednik". U početku ne znamo više. Popp, koji pojavu ʿAlī al-Riḍā tumači kao izraz nedostatka legitimiteta vladavine al-Maʾmūn, ističe da al-Maʾmūn nestaje s kopova na istoku carstva od 210. Isto vrijedi i za Jemen. U posljednje vrijeme njegovo se ime 215 pojavljuje samo u Egiptu. Čini se da je njegova moć postupno izgubila pristup udaljenijim područjima. Tradicionalna literatura [121] poznaje Alī al-Riḍāa kao vrsnog aludijskog pretendenta, kojeg je al-Maʾmūn doveo iz Medine u Khorasan kako bi ga učinio ko-regentom i nasljednikom na prijestolju 201. Na putu u Bagdad 203. godine Alī al-Riḍā je jeo veliku količinu grožđa i umro. Al-Maʾmūn ga je pokopao u vrtu u blizini Ṭūs, pored svog oca (Hārūn al-Rašīd). U barabarī imenovanju, koje je na prvi pogled neobično (za Al-Maʾmuna se kaže da je imao sposobnog sina al-ʿAbbāsa), bavit ćemo se vrlo kratko: „Ove godine (202), al-Maʾmūn ʿAlī b. Mūsā b. Ǧaʿfar b. Muḥammad b. ʿAlī b. Abī Ṭālib da naslijedi prijestolje muslimanima i kao halif poslije njega, te mu je dao ime „Užitak izabranih ljudi“ ( al-Ri ḍā min āl Mu ḥammad ); Također je naredio svojim ljudima da skinu svoju crnu odjeću i umjesto toga nose zelenu. " [122] Sada ova poruka nije sama. Ṭabarī izvještava 200. godine iz ʿalīd aktivnosti u Meki u koje se navodi da su bili upleteni najbliži rođaci Alī al-Riḍās. Kažu da su se događaji započeli 199. godine u Kufi. Tamo se kaže da se Ḥasanide, Muḥammad ibn Ibrāhīm, poznat kao „Ibn Ṭabāṭabā“, pobunio u ime „uživanja ljudi izabranog“. Kaže se da je njegov vojni zapovjednik Abū al-Sarāyā. Kaže se da je AuftragAlīde Ḥusain ibn Ḥasan u njegovo ime uputio hodočašće u Meku. Kaže se da je skinuo školjku iz Kabe i zamijenio je jednom koja joj je darovao Abū al-Sarāyā. Za to se kaže da je nosio natpis „Al-Aṣfar b. al-Aṣfar Abū al-Sarāyā, propagandista izabranika izabranih, naredio je da se napravi ova omotnica Božje kuće, a naredio je i da se omotnica tirana baci iz potomaka al-ʿAbbās, tako da sveta kuća bila bi očišćena od ove skrnavljenja. To je napisao 199 ” [123] . Kada je, kako se izvješćuje, 200. godine zarobljen i ubijen Abū al-Sarāyā, kažu da su Ibrāhīm ibn Mūsā (brat 'Alī al-Riḍās) i nekoliko članova obitelji napustili Meku u Jemen. Za drugog brata lAlīsa, Zaid ibn Mūsā, kaže se da je bio spreman za ustanak u Basri. S obzirom na neuspjehe u Iraku, kaže se da je Aliden koji je ostao u Meki otišao Muḥammadu ibn Ǧaʿfaru, ocu brata lAlīsa, koji živi u Meki, da bi ga nazvao kalifom. Za njih se kaže da ih je nevoljko upoznao. Nakon kraćeg vremena, međutim, dio postrojbe jemenskog guvernera, koji je putovao u Irak, kaže se da je Alid izbacio iz Meke i zarobio Muḥammada ibn naʿfara i prisilio ih na ostavku. Kao i obično u Ṭabarī, pojedinačne poruke se ne uspoređuju jedna s drugom. Naravno, njihova se istinitost teško može provjeriti. Upravo na prijelazu stoljeća, na vrhuncu u bliskoj budućnosti [124] , kaže se da je vladavina al-Maʾmuna u vjerskom središtu Meke dovedena u pitanje. Nakon neuspjeha ustanka, vladar je rekao da je doveo bliskog rođaka pobunjenika blizu njega i učinio ga nasljednikom prijestolja. Navedeni razlog nije, međutim, dogovor s pobunjenicima (što bi bilo očito), niti mudra politika pomirenja (barem zamislivog), već vladar uvid u vrlinu Alid-a. Barem ovaj argument, barem na prvi pogled, govori o stražnjoj projekciji iz kasnijeg doba Aladinove propagande. Navodno djelo imenovanja al-Maʾmūnsa za lAlī al-Riḍā također može potjecati iz ovog razdoblja [125] , koji koristi oblik Umayyaden Walīd (TL 743-744), koji je ustupljen barabarīju za njegove sinove [126] . Tradicionalna literatura voli takve "dokumente" koji su korišteni za potporu jedne ili druge točke gledišta na terenu. U ovom bi trenutku povijesna znanost trebala biti u pravu ako tradicionalna literatura ne bi imala više vijesti o prošlosti koje su manje jasne, ali vjerodostojnije. Tko je to lAlī al-Riḍā? Ako na daljinu krenete prema izvorima i tradiciji da zabilježite samo najveće crte, naići ćete na njegovo previše programsko ime. Ali on nije sam u tome, jer to nije manje istina za abasidske vladare. Slogan " al-Ri ḍā min āl Mu ḥammad " isti je s kojim su Abasidi, prema vlastitoj kućnoj tradiciji, jednom došli na vlast uz pomoć "Crnih zastava". Ako se u njemu sakrije nadstruktura īalid-Abbasid suprotnosti naslijeđenih iz kasnijih vremena, ovdje postoji zajedništvo. Još više: ʿAlījev otac Mūsā također je imao tipično Abbasidovo ime, kao i njegov djed ʿaʿfar. Tada možda nije bila slučajnost puta putovanja da je thatAlījev grob u današnjem Mashadu postavljen pored Hārūn al-Rašīds [127] . Je li trebao biti član kuće Abasida? Ova sumnja se potkrepljuje kada se pogleda vijest o Alīevu ocu Mūsā, koja se prenosi u Ṭabarī. Tamo se pod god. 169 govori kako se al-Mahdī (TL 775-785) jednom mjesečno molio suru 47, 22: "Hoćete li, ako skrenete, pustošiti zemlju i veze svojih krvnih srodnika ideš li suzu? " Zatim je zamolio svog savjetnika al-Rabīja da mu donese „Mūsā“. Potonji se pitao misli li na Misa, sina vladara, ili Mūsā ibn ʿaʿfara, kojeg je tada držao u svojoj kući, i odlučio je poći s njim. Kad se pojavio vladaru, al-Mahdī je rekao: "O Mūsā, pročitao sam ovaj stih ... (gore) i tada sam se bojao da bih prekinuo vezu krvne veze s tobom; pa mi potvrdi da se nećeš pobuniti protiv mene. " To je potvrdio i Mūsā, nakon čega je pušten [128] . Prema tradicionalnoj literaturi, al-Mahdī se kaže da je imao dva brata po imenu Ǧaʿfar [129] . Za stariju se kaže da je umro 150 godina prije oca (bAbdallāh “al-Manṣūr”, TL 754-775), a sahranjen je u Bagdadu “na groblju Quraiš” [130] . Prema priči iz 158. godine, za svog oca se govorilo da je uključio mlađe u redoslijed nasljedstva [131] . Tradicionalna literatura poznaje samo jednog (ili oba) Ǧaʿfara od djece Ibrāhīm, ʿĪsā, Zubaida (udata za Hārūn al-Rašīd), ʿAbdallāh i Lubāba [132] . "Mūsā ibn Ǧaʿfar" bio je vjerojatno još jedan sin jednog od ove braće. Tome u prilog govori i činjenica da je ʿAlī b. Mūsā by njegov otac “spominje se u barabarī kao pripovjedač događaja koji se tiču rane povijesti Abasida [133] . Ova dva odlomka bave se načinom na koji je abasidski „imam“ Ibrāhīm ibn Muḥammad zarobljen u Humaymi 132 po nalogu Marwana (TL 744-740), a kasnije ubijen srušenim zidom. Napokon, veliki broj potomaka koje je Mūsā ibn Ǧaʿfar rekao je da su primijetili. Tradicionalna literatura govori o 23 sina i 37 kćeri [134] . Taj se broj možda povećao naknadnom raspodjelom. Međutim, za člana više klase Abbasida to bi bilo sasvim moguće. Ni na jednom od ovih mjesta u barabarīju nije naglašeno da je Mūsā ibn Ǧaʿfar bio ʿAlīde. Naprotiv, sve ukazuje da je bio član vladajuće kuće Abbasida: predao je vijesti o Abasidima u Humaymi, al-Mahdije ga je klasificirao kao mogućeg pobunjenika i (bliskog) krvnog rođaka, a postao je poput svog oca u Bagdadu pokopan na „groblju Quraiš“. Ovo groblje na sadašnjem Kazimainu bilo je groblje Abbasida. Šiitska tradicija objašnjava pokop na ovom mjestu činjenicom da su "Imāme" na dvoru bili u kućnom pritvoru. Naravno, u očima tradicije, ionako su imali pravo na takav sprovod - kao Quraiš i zbog svog posebnog ranga. Svetilište Mūsā al-Kāẓim i njegova unuka Mumadammada al-wawāda (sina lAlī al-Riḍā) tamo su dokumentovana kao šiitska hodočasnička mjesta od 13. stoljeća. Kao rezultat toga, tradicionalna literatura potvrđuje Poppovu pretpostavku da je al-Maʾmūnovo pravilo trpio zbog nedostatka legitimiteta. Kovanje kovanica drugih vladara izraz je činjenice da je njegova vladavina uspješno dovedena u pitanje. Tradicionalna literatura u tom pogledu ne štedi ni imena ni detalje; u njemu je nedostatak legitimiteta al-Maʾmūns-a prvenstveno povezan s sukobom s njegovim bratom al-Amīnom, za kojeg se govori da je imao većinu Abasida na svojoj strani. Ni nakon Al-Maʾmunnove pobjede carstvo nije bilo tiho. Nakon pokušaja oduzimanja vlasti u Meki u 200. godini, kaže se da je stanovništvo Bagdada proglasilo Manṣūra, sina al-Mahdīsa, vojskovođa 201 [ 201 ] i 202., Da je brata Ibrāhīma proglasio za vladara, u skladu s tradicionalnom literaturom kao odgovor na to Imenovanje īAlī al-Riḍāsa nasljednikom prijestolja [136] . Čini se da je to olakšala činjenica da je al-Maʾmūn nastavio vladati carstvom od Merwa. Zbog nepostojanja dobrih izvora, priroda i težina takvih tvrdnji ne može se pojasniti. Objašnjenja koja se previše uskraćuju za sumnjive podatke u tradicionalnoj literaturi riskiraju da postanu kratka. U svakom slučaju, čini se da se različite grane kuće Abasida bore za vlast različitim sredstvima. Dok su neki bliski rođaci direktno iskušavali Bagdad, drugi (udaljene grane) smislili su nešto. Čini se da se dio vladajuće kuće uspješno predstavio kao potomak ʿAlī “ ibn Ab ī Ṭālib “ (a ne „Abbasid“ ʿAlī ibn ʿAbdallāh). Mogućnost da je lAlī al-Riḍā rođak prvog stupnja vladara al-Maʾmūna oduzeo je imenovanju njenog senzacionalnog karaktera, što je prenijeto u tradicionalnoj literaturi. Ne bi bilo neobično da odgovorni vladar nije želio svoju braću i očevu braću, koji zapravo mogu biti nepodobni kao nasljednike i trebao je odabrati rođaka s najbližim srodničkim odnosom. Ne znamo je li legendarni brat arapskog proroka, al-ʿAbbās, ili njegov legendarni unuk lAlī već smatrani precima vladajuće kuće. Formiranje „alidijske“ frakcije možda nije bilo razdvajanje od početka, ali je možda rezultat novog razumijevanja podrijetla i legitimacije dinastije kao cjeline. Čini se da je označavanje kao „hashemit“ relativno rano. U Latinskoj kronici 754. godine prvi se Abasid naziva „Abdella Alascemi“ [137] . To se može samo pozivati na njegovo javno predstavljanje kao nasljednika carskih "Imāms" Abū Hāšim ʿAbdallāh. U isto vrijeme, ovo označavanje izbjegava spominjati očevo ime. Oboje su po prirodi "Abasidske revolucije" (više o tome u nastavku). Osim toga, nema mjesta da se "slučajno" odnosi na vrhunski zub "Hāšim" prije šest generacija. Međutim, na pitanje roditeljstva u srednjoročnom je roku možda zatraženo odgovor. Može se dobro zamisliti da su nakon oduzimanja vlasti neke grane djelovale s navodnim porijeklom iz ʿAlī ibn Abī Ṭālib, dok su se drugi oglašavali za sebe s navodnim porijeklom iz al-ʿAbbās i ʿAlī ibn ʿAbdallāh. Sam vladar nije nužno morao sudjelovati u tome. Uspostavljanje nasljednika na prijestolju s izričitim legitimitetom „ṭālibid-ʿalīdischer“, kako to tvrdi tradicionalna literatura, trebalo bi pomaknuti vladavinu kasnijeg razumijevanja legitimiteta u prošlost. Činjenica da je i sam al-Maʾmūn znao i prihvatio aludijsko porijeklo trebao bi stvoriti dojam da takvi solcheAlīden oduvijek postoje i da je njihovo pravo na upravljanje uvijek opravdano. Zapravo, kao što smo vidjeli gore, ne bi bilo tako neobično imenovati Alī al-Riḍās nasljednikom na prijestolju, ako biste Alija smatrali relativno usko povezanim Abasidom. Na kraju, oni koji su morali biti posebno izazovani bili su samo prinčevi u Bagdadu, koje je preuzeo Ma'mūn. U skladu s tim, razumljivo je i putovanje al-Maʾmūna iz Merwa u staru prijestolnicu i glasine da je alAlī al-Riḍā otrovan. Stoga sve sugerira da je oko 820. godine nova vladavina rasprostranjena unutar vladajuće kuće. Ovo postaje vidljivo prvi put pozivom na Alī ibn Abī Ṭālib u kovanici prägAlī al-Riḍās. Prema Ṭabarīju, govorilo se da je vladarstvo imalo 33.000 pripadnika muškog i ženskog pola u 200 Arapa (početak računanja hidžre). Taj je broj visok, ali nije nemoguć. Nije čak ni nevjerojatno, imajući u vidu sustav harema koji je postojao u to vrijeme, kao i referencu iz tradicije kuće Abbasida da je 750. godine, u vrijeme takozvanog "oduzimanja vlasti", 14 (ne više mladih) muškaraca bilo vladari. Od tada su se mogle pojaviti brojne dobro poslužene sporedne crte od kojih se tvrdi, barem u tradicionalnoj literaturi, politička aktivnost. Značajno je da se ne spominje odgovarajući broj denAlīdena - vjerojatno zato što on u to vrijeme nije postojao. Prema kasnijem vremenu, vrhunski Naqīb trebao je biti odgovoran za sve "Sharifes [138] ". Vlada je trebala htjeti uhvatiti ne samo Abasside, nego i (s kasnijeg gledišta) neizmjerno težak ʿAlīden. Takav je ured zapravo postojao dvije generacije kasnije: kada se 865. godine pod al-Mutawakkil (TL 847-861) sa sjedištem u Kufi īAlīde Abū al-Ḥusain Yaḥyā ibn ʿUmaru bio potreban novac, obratio se toUmar ibn Faraǧ, „der bila je povjerena Ṭālibid poslovima “ [139] . Ne znamo kako je brojalo 33 000 Abasida. Samo su tri generacije prošle od "napadaja vlasti". Stoga nije bilo sumnje tko im pripada, tako da nije bilo potrebe za roditeljstvom, iako se većina tih "Abasida" nije mogla osobno poznavati. Najstarija generacija predana u tradicionalnoj literaturi, za koju se može pretpostaviti povijesno djelo, je vladara "Abū l-'Abbās" (TL 749-754) i "al-Manṣūr" (TL 754-775), čak i ako je iza u čijim bi se imenima trebalo sakriti nešto drugačije od fizičkih osoba. Njezin navodni otac Muḥammad jednako je neuhvatljiv kao i njegov otac 'Alī. Gotovo ništa nije predano o tome. Očito je misliti na to kao na rezultat integracije vjerskog koncepta ʿAlī u političku povijest. Ako bi neki Abasidi povećali svoje porijeklo na ovaj način, drugi bi mogao vrlo dobro pokušati isto na nešto drugačiji način, naime direktnim povezivanjem sa ʿAlījem koji je predstavljen kao zet arapskog proroka, stvarnog ʿAlī, ʿAlī ibn Abī Ṭālib ”. Ovaj se postupak možda nije dogodio puno prije 800. Čini se da je i tradicionalna literatura ostala sjećanje na to. Godine 118, Ṭabarī govori o smrti abasidskog Alīja: „Te godine je umro lAlī ibn ʿAbdallāh ibn al-ʿAbbās. Njegova kunya bio je Abū Muḥammad. Umro je u al-Humaymah u Siriji. Bilo mu je sedamdeset osam ili sedamdeset i sedam. Kaže se da je rođen u noći napada na lAlī ibn Abī Ṭālib, u noći sedamnaestog Ramačana u 40. godini (24. siječnja 661.), pa ga je otac zvao ʿAlī rekavši: Dao sam mu ime koje najviše volim u stvaranju ". Dao mu je i Kunya Abū al-Ḥasan. Kad je lAlī došao do 'Abd al-Malika ibn Marwana, potonji ga je počastio čineći ga da sjedi na uzdignutoj klupi. 'Abd al-Malik ga je pitao o njegovoj kunji i ʿAlī mu je dao podatke. "Abd al Malik je rekao:" Nitko od mojih muževa nema ni ovo ime, ni ovu Kunju . " Tada ga je pitao ima li sinova. U to vrijeme mu se rodio Muḥammad ibn lAlī. Rekao je to bAbd al-Malik, pa mu je dao Kunya Abū Muḥammada. “ [140] Sada je "Abū al-Ḥasan" (otprilike: otac lijepog i dobrog) Kunya od ʿAlī ibn Abī Ṭālib [141] . To je vjerojatno već bio atribut gnostičkog ʿAlīja, sličnog kunji "Abū Turāb" (Gospodar Zemlje). Ako je u priči Ṭabarīs Abbasid ʿAlī (o kome nije prijavljen sin Ḥasan) dodijeljen istoj kunji , on se identificira s tim. Ili postoji ranija historijalizacija ʿAlīja kao pretka Abasida ili je reakcija kasnije abasidske tradicionalne literature na konkurentnu historizaciju u ʿalidskoj tradicionalnoj literaturi. Bilo kako bilo: ako pređete na razinu historiciziranih osoba, povijesni ʿAlī ibn Abī Ṭālib lišen je svoje jedinstvenosti, čak i svog postojanja, tradicijom iz povijesnog ʿAlī ibn ʿAbdallāh. Upućivanje na činjenicu da "nitko ne nosi i ovo ime i ovu kunju ", premda je retrospektivno to kronološki ispravno, budući da je historijski ʿAlī ibn Abī Ṭālib teoretski već bio preminuo, savjet je protiv "konkurenta" koji daje prednost Abassidu ʿAlī poduprijeti ovu kunju . BdAbd al-Malik je, naravno, također mogao povikati: "Baš kao ʿAlī ibn Abī Ṭālib!" Budući da to ne čini, "natjecatelj" je lišen svog sina al-Ḥasana, da tako kažem, barem kao i pismoznanaca. Ṭabarī sadrži dokument koji se može na zadovoljavajući način otvoriti samo ako se promatra kao svjedočanstvo za sporove unutar vladajuće kuće Abbasid. Iz vladavine "al-Manṣūrsa" (TL 754-775), 145 (762/763) govori o ustanku Asanida Alidida. Muḥammad ibn bAbdallāh ibn Ḥasan (al-Nafs al-Zakīya, „čista duša“), za kojeg se kaže da je sebe opisao kao Mahdīja, a njegov brat Ibrāhīm su rekli da je pokušao svrgnuti Medinu i Basru i tako propao. Na početku spora, kaže se da je Muḥammad razmijenio pisma s al-Manṣurom u vezi legitimiteta [142] . Kada pogledate sadržaj, možete odmah vidjeti kako vladari i pobunjenici ovdje ne razmjenjuju ideje, nego pismoznance iz kasnijeg razdoblja. Prilično se iznose svi argumenti koje je iznijela tradicionalna književnost; važnost roda u muškoj i ženskoj lozi, pitanje kada su preci postali muslimani, nakupljanje nagrada u Ǧāhilīya i islamu. Konačno, jezik dolazi do konkubina. Nakon što je Muḥammad detaljno objasnio svoju čistu i preferiranu lozu predaka arapskog proroka i samog sebe, al-Manṣūr odgovara: "Tvrdite preferirano mjesto unutar Banū Hāšima, najčišće i majke i oca, bez stranih majki, roda koje nije razrijeđeno konkubinama ... Čak razmišljate o nekome tko je bolji od duše i roda Ti, na početku i na kraju, naime Ibrāhīm [143] , sin Božijeg poslanika, a samim tim i superiorniji od onoga koji ga je stvorio! Najbolji potomci vaših predaka i najuspješniji među njima nisu bili ništa drugo nego sinovi konkubine. Poslije Božijeg poslanika, među vama se nije rodio nitko od vas koji je bio bolji od lAlī ibn Ḥusain, a ipak je bio sin konkubine [144] . Sigurno je bio bolji od tvog djeda, Ḥasan ibn Ḥasan. Nakon ʿAlī, nije bilo nikoga od vas koji bi mu bio sin, Muḥammad ibn ʿAlī, a ipak je njegova baka bila supruga. Sigurno je bio bolji od vašeg oca. Nitko više nije poput njegova sina Ǧaʿfara, a ipak je njegova baka bila supruga. On je sigurno bolji od vas. Dok vi kažete da ste potomak Božijeg poslanika, Bog u svojoj knjizi kaže: "Muḥammad nije otac (nikog) jednog od vaših ljudi" [145] . Abasidski vladari postepeno su se prestali vjenčati. Kaže se da je majka "al-Manṣūrs" bila berberska robinja. U početku su supruge i politički savezi koje su sklopili još uvijek igrali određenu ulogu. Uz to je rastao broj konkubina i njihov značaj. U pravilu, to su bili zarobljeni stranci. Prema Hārūn al-Rašīdu (TL 786-809), brakovi jedva da su preživjeli. Vladar je izabrao jedno ili drugo od sinova svojih konkubina da naslijedi prijestolje. Pritom su se vladari oslobodili veza tradicionalnog aristokratskog društva [146] . Ta je kulturološka promjena vjerojatno bila predmetom razmatranja i opravdanja u sudskom društvu. U datoj prepisci, Muḥammad zauzima konzervativni stav, a al-Manṣūr napredni. Tu pauza nije između ʿAlīdena i Abbasidena. Umjesto toga, linija dvanaestitoitskog „Imāmea“, iz područja koje tekst vjerojatno potječe, nalazi se zajedno s vladarom za razliku od konzervativnog Ḥasanida (koji ovdje vjerojatno stoji za udaljenije grane kuće Abasidi). Pitanje ravnopravnog braka najupečatljiviji je element ove fiktivne prepiske. Način na koji se ovo pitanje rješava opet sugerira da su Alid bili dio vladajuće kuće. Abasidi su umayyadi 7.1. Imperijalna kriza u zastupanju pobjedonosne stranke Ako se pročita tradicionalni prikaz prekretnice Abasida ( Dawla ) 750. godine, kakvu je, primjerice, predstavio Moshe Sharon u čitljivom sinopsisu [147] , vješta interakcija ove skupine rođaka je nevjerojatna. Kaže se da se u privatnoj kući na Kufi sakrilo manje od 14 muškaraca abasidskog spola prije nego što su izašli u javnost. Ti navodni pridošlice spretno su zaobišli i crne transparente Khorasana i šife Kufe nakon što su stekli vlast. Ako postoje napetosti unutar rodbine, oni se rješavaju u pametno ocijenjenoj proporcionalnosti s ciljem kasnije pomirenja. Theophanes izvještava da su se Abasidi rastopili nakon šestogodišnje borbe za izvršavanje vladavine [148] . Prapovijest zabilježena u A ḫb ār al-Dawla al- bAbb ās īya , prema kojem je Abbaside Muḥammad ibn ʿAli oko 720. dobio nasljeđe umirućih „Imama“ Abū Hāšima (sina Muḥammada ibn al-Ḥanafīyas), kojem je tajno društvo pripadao Khorasanu, što je kasnije urodilo "crnim zastavama" muslimana Abū, nije vjerovatno iz više razloga. Čak i ako priznate da je „imam“ u sirijskoj Humaymi mogao upotrijebiti energiju proto-šiitskog tajnog društva u politici cinične moći (kao što su Ismaeliti stvarno učinili 150 godina kasnije), i dalje postoje ozbiljne kronološke nedosljednosti koje predstavljaju da su se Abasidi dobili obradu s crnim zastavama tek nakon što su napredovali u dva toka [149] . Uostalom, nema ni naznaka bilo koje nacionalne ili društvene snage koja bi mogla pomoći Abasidima da preuzmu vlast. Tradicionalna literatura ovdje nudi vrlo malo vjerojatnu priču. To nije uočljivo samo zato što o ovom vremenu malo znamo, već i zbog nedostatka realizma zbog argumentacije posebne haskemičke legitimnosti zbog blizine arapskog proroka (bez obzira da li je nasljednik "imama" Muḥammad ibn al-Ḥanafīya ili običnog pretka Hāšim) je uhvaćen. Nakon 30 godina tajne zavjere, 14 odraslih privatnih osoba može, naravno, samo oduzeti vlast i zadržati se na vlasti ako su uvjereni u njihovu posebnu legitimitet. Niže su racionalne šanse, veća je mora biti legitimnost. 7.2 Uskraćeno porijeklo Ako se zanemari haskemička legitimnost, postoje svakakve naznake o stvarnom podrijetlu Abasidi: Arabarī poznaje generala bAbbāsa, sina vladara Walīda (TL 705-715). Kažu da su 707. ili 709. godine on i njegov otac Maslama ibn ʿAbd al-Malik zauzeli grad Tuwana (Tyana) u Kapadokiji. Kaže se da je zauzeo Sebastopol u Ciliciji 712. i Antiohiju u Pisidiji sljedeće godine. Kaže se da je 720. pobijedio neslavnog iračkog guvernera Yazīd ibn al-Muhallab. U razdoblju prije nego što je drugi Walīd ubijen (TL 743-744), on je u wasabarīju prikazan kao odan kralju; zatvoren je za ideje svog brata Yazīda koji želi oduzeti vlast. Ṭabarī ga prikazuje kao "poglavara Banū Marwana" [150] . S 30 sinova na putu je do problematičnog kralja. Tradicije u Ṭabarīju zahtijevaju neki napor da se objasni kako je kralj ubijen usprkos ParteAbbassovoj strani. Nakon ubojstva kaže se da je njegovo ponašanje protumačeno kao izdaja. Kažu se da su ljudi iz Himsa izvršili pretres njegove kuće. Spominje se da su on i njegovi sinovi bili zarobljeni; međutim, to nije objašnjeno detaljnije. Kaže se da je sin al-Ḥāriṯ iz Yazīda (TL 744) imenovan za guvernera u Iraku [151] . Konačno, 750 ʿAbbās je umro u zatvoru zajedno s "imamom" Ibrāhīm u Harranu [152] . Zuqninova anonimna kronika spominje "obitelj" bAbbasa u sukobima post-Hišama (TL 724-743): „1057. (745/746.) Marwân je došla iz zemlje Turaka [153] . Dakle, piše u Jeremiji [154] ... Upravo se to dogodilo s Arapima, jer su braća i rođaci pali na kamen nagona prvenstva: porodice thatAbbas i obitelji Hischâm, sinova Walîda i rodbine obitelji Marwân, oni su braća i rođaci, susjedi i prijatelji, pali su jedan preko drugog i propadali; i uništili su ljude u njima u velikom broju. Jeremiah je također rekao za Marwanovu kampanju [155] ... Kad se Marwân odselio, imenovao je upravitelje u svim mjestima, čak iu Mosulu, u Two-Streamlandu i gdje god je pronašao odobrenje. I okupio je veliku vojsku i napredovao, zaustavljajući (neprijatelja) s radnicima i tehničarima, i krenuo na zapad protiv sljedbenika ʿAbbas. Yazîd, koji je ubio Walîda, umro je nakon šest mjeseci (vladavine), a njegovo mjesto je zauzeo Ibrahîm, njegov brat. Kad je saznao da je Marwân prešao Eufrat, da je imao veliku vojsku sa sobom i da su mu se pridružila i dva potoka, drhtao je pred njim [156] ... I prvo ga je poslao do Nawʿima, sina Thâbita [ 157] , s velikom vojskom. Kaže se da ima 70 sinova. I kad su se približili jedni drugima i počela je svađa, cijela vojska Thâbita ubijena je i stavljena u bijeg. I kad su Ibrahîmovi sljedbenici postali svjesni da ih je (Marwân) u prvom susretu porazila, postali su strah. Skupljali su bezbrojne džepove i sami su sakupljali seoske ljude da bi se mogli boriti. I kad su se međusobno približili, postavili su logor u 'Ain-Gari [158] . A kad su vodile brojne bitke jedna s drugom i ubile bezbroj brojeva na obje strane, ona je napokon pobijedila Marwân i odvela ga u bijeg. I Ibrahîm i njegova braća su se povukli, kao i Soleyman, sin Hischâmov. Svijet nikad nije vidio takvu bitku, a krv se prolila ni na jednom drugom mjestu kao tamo. 5.000 ljudi je također ubijeno od seoskog stanovništva. Kad je Marwân pobijedio, opkolio je Emesu, olujom ju je oduzeo i uništio joj zid. Izvukao je i Yazida iz kripte i razapeo ga naopako na drvetu. A uzeo je 400.000 komada zlata od određenog Židova. " [159] Ako usporedimo ovaj opis bitke kod 'Ayn al-Ǧarr s onim u Ṭabarī [160] , primjećuje se da se sve osobe koje su kroničari imenovali iz Zuqnína također pojavljuju u inabarī, ali još nekoliko njih, samo se ime ʿAbbās ne spominje. Zuqniner-ov kroničar prenio je nešto što je u vrijeme Ṭabarīja već nestalo iz arapske tradicionalne literature: Sudjelovanje ʿAbbāsa i njegove „obitelji“ u nemirima nakon smrti Hišāma. Pored ovog negativnog nagovještaja, u Ṭabarī postoje i pozitivni savjeti. Sljedeća priča ispričana je pod anegdotama o Hišāmu (TL 724-743) nakon njegove smrti: "Nitko od Marwānidena ( Ban ū Marw ān ) nije primio vojsku nego ako nije morao izaći na teren. Neki su to učinili sami, a drugi su angažirali zamjenu. Hišām ibn 'Abd al-Malik imao je oslobođenu osobu ( Mawl ā ) po imenu Yaʿqūb, koja je obično primala Hišāmovu naknadu od 201 din jer je dobila jedan dinar više. Yaʿqūb je novac uzimao i iseljavao. Marwānidi su radije služili kao stražari Dīwān i međusobno su davali druge položaje koji su im omogućavali služenje i oslobađali ih od obveze služenja u vojsci. Dāwūd i ʿĪsā, dva sina ʿAlī ibn ʿAbdallāh ibn ʿAbbās iste majke, služili su kao čuvari Ḫālid ibn ʿAbdallāh [161] na istoku, u Iraku. Održavali su mu društvo, a on im je dao novac. Da to nije bio slučaj, ne bi ga uspio popraviti [162] . Alid ih je gledao i noći provodili razgovarajući s njim i uključujući ga u njihove razgovore. " [163] Nešto kasnije Ḫālid je Walīdov zarobljenik (TL 743-744) i obvezuje se (sigurno književno) prema Abasidima [164] . Možda bi anegdota trebala objasniti takav stav noćnim razgovorima. Međutim, za nas je važnija još jedna tvrdnja: Sinovi Abbasida ʿAlī ovdje su predstavljeni kao Marwāniden. Oni nisu privatni ljudi, čak ni hašemiti (ʿAlīden ili Abbasiden) koji su privilegirani zbog svog plemenitog Qurarite podrijetla, već obični dio vojno-političkog dvorskog društva. Druga referenca nalazi se u tradiciji kuća Abasida, A ḫb ār al-Dawla al- bAbb ās īya . U sažetku Sharona, Muḥammad ibn ʿAlī odlazi u Damask nakon kobnog posjeta zavjerenika Bukayra prerušenog u lutajućeg trgovca parfema, navodno kako bi sudjelovao u ṣāʾifi protiv Bizanta, "kako je to bio njegov običaj" [165] . Ova priča, za koju se priča da se dogodila oko 720., prikazuje i Muḥammada ibn ʿAlīja, tajnog „imama“ koji je, prema tradiciji, živio u samoći, kao ratnik i član dvorskog društva, ali to je bio točno stav ʿAbbāsa, sina vladara Walīda (TL 705-715), doživotni general i savjetnik kraljeva i njegove rodbine. Kao rezultat prilično neobične naklonosti tradiciji, možemo prestati pokušavati izvući daljnje reference iz tradicionalne literature. Postoji kasna, ali nikako nepouzdana sirijska kronika koja se jasno bavi podrijetlom Abasida. U anonimnoj kronici godine 1234. piše: „1054. umro je Grk (742/743) Hashim, kralj Arapa. Nakon njega, Walīd, sin Iazîd, preuzeo je kontrolu nad Arapima. Čim je došao na vlast, počeo je zlostavljati članove obitelji Hâshim, njegove matičare kao i svoje blagajnike lošim postupcima i mučenjima, kao i pljačku njihovih kuća. Na čelo cijele uprave svoga carstva postavio je Abasa, sina Walīda. Po ovom Abbasu oni koji još vladaju Bagdadom nose ime i nazivaju ga "Abbasidski kalifi". Dobili su to ime od njega, a ne, kako vjeruju i misle Arapi (nesavjesni) Arapi, to su ime dobili po Abbasu, ujaku njihovog proroka Mohameda. Kad je ovom Abbasu data vlast nad državnom riznicom i on je bio uronjen u zlatno more Hashim-ove kuće, poželio je iskoristiti vladavinu Walīda. Stoga je zlonamjerno povukao sve arapske poglavare na svoju stranu i potapšao Walīda svim vrstama prezrene sramote. Kralj mu je vjerovao koliko i sebi. " [166] Ljetopisac čak zna i točan odnos bagdadskih Abasida i ovog Abbasa: "U to vrijeme umro je Ibrahim, zarobljen u Harranu i brat tiranina Iazîda i Abbâsa. Članovi obitelji Ibrahima, koji je uhvaćen u Harranu, svi su bili u Aqûli (Kûfa); jer kada je Ibrahim zarobljen, oni su pobjegli i otišli tamo. Kada je Ibrahim umro u zatvoru u Harranu, sastavio je oporuku u kojoj je ostavinu rodbine ostavio majci bratu Abdallahu, koji je dobio nadimak Abu l-Abbâs. U to je vrijeme bio u Kûfi. Tada su Khorasani došli s Abu Salmom (ili Salamom) i pokupili Abdallāh Abu l-Abbasa, koji je prvi abasidski halif u Bagdadu; pokupili su ga odakle je bio i koristili ga da im upravlja. " [167] Inače, kroničar također opisuje Abaside kao pripadnike istog spola kao i Umayyadi: "Nakon što se Abdallah, Alijev sin, vratio iz progona Marwana, osnovao je kamp u Palestini, mjesto zvano Antipatris (Antipatrida). Tamo je bilo puno Omayyada, sedamdesetak muškaraca. Nakon što im je dao riječ (za život i udove) zbog njihove sigurnosti (da im neće naštetiti), a oni su također imali povjerenje da on pripada njihovom rodu i zato što ga je prije zvao da bi ga ugurali u hodnik u kojem se nastanio, zaklao ih je (tj. neka su ubijeni) jedan po jedan željeznim šipkama, odsjekao im glave i poslao ih Ebu l-Abbi. Također je naredio da se njihove stvari opljačkaju, a rodbina ih ubije gdje god su bili pronađeni. Pretražio ih je po cijeloj Palestini, u Arabiji i posvuda. " [168] Ovi izraženi pokazatelji da su Abasidi bili Umayyadi nedostaju u ostalim kronikama temeljenim na Teofilu i Dionizu [169] . Barem prva dva traga izgledaju kao umetci, a očito je da se prvi dogodio u određenom vremenskom intervalu, jer govori o vladavini Abasida u Bagdadu, a postojalo je od 762. do 835., a zatim opet od 892 .; između toga je bio glavni grad u Samarri. Ti su umeci mogli potjecati od Dionysiusa von Tell-Mahrea (umro 845.) ili kasnijeg urednika. Budući da je Mihael Sirijac, koji poput kroničara, gradi na Dioniziju 1234. godine, spojio te dijelove, ne može se odlučiti jesu li ubacivanja već bila u zajedničkoj prezentaciji dviju grana tradicije. U svakom slučaju, izgleda kao da je Teofil, koji je vjerojatno najraniji sloj, u velikoj mjeri pisao duž Abasida, za čiju službu se tvrdi da je bio astrolog al-Mahdīs (TL 775-785). I Teofan i Agapije uvelike reproduciraju verziju tradicionalne literature u tim trenucima. Aranžer u pripovijedanju koji je vodio u kroniku 1234. čini se da je ispravio tradiciju sam, iako nije otišao toliko daleko da je promijenio svoj osnovni tekst, koji, na primjer, govori o "Abdallasu, sin Alis" , premda prema njegovom vlastitom mišljenju to je trebala biti umajade. 7.3 Carska kriza prema kovanici Nakon ovog dugog izleta u povijesnu literaturu došlo je vrijeme da se još jednom pogledaju izvore. Polazna točka za razjašnjenje pitanja o zaobilazenju Abbasida mora biti put koji je Popp naznačio u "Od Ugarita do Samarre" temeljen na kovanici. Već pod bAbd al-Malik (TL 685-705) iz 698. (zlato) i 699 (srebro) kovano je anonimno, bez portreta (ovo može biti i anonimno u obliku sasanskog vladara) i bez imena vladara. Odsad se imena vladara pojavljuju samo rijetko u natpisima na zgradama, na bakrenim kovanicama, olovnim bikovima ili službenim utezima. Sa Hišāmovom smrću (TL 724-743) nestaju i ta svjedočanstva osobne vladavine. Vladavina Hišamovih nasljednika sada se vrši samo kao anonimni proxy, "kalifat". Osim toga, kovanice iz drugih pokreta kovane su u raznim dijelovima carstva, također anonimno i prepoznatljivo različitim sloganom. Popp razlikuje tri takva pokreta. [170] Jedna osoba potječe iz iranskog područja u ime "Āl Muḥammad" (ljudi Muḥammad). Njihov slogan bio je: "Ne tražim nikakvu plaću osim prijateljstva među rođacima" (Kur'an 42:23). U početku postoje 127 (744/745) novčića iz Jayyja i al-Taymara (Isfahan), Rayy (Teheran) i Hamadan, 128 također iz Istakhra, Darabjīrda i Ardaschīr-Khurra u Persisu, 130 također u Balkh, Merw i Gurgān. U Egiptu se "ḥl Muḥammad" pojavljuju i na službenim staklenim utezima. I sada su imena dokumentovana samo na bakrenim novčićima: U 127 (744/745) kovan je u Rayyju „bAbd Allāh bn Muʿāwiya“, što, naravno, ne mora biti uobičajeno ime. Godine 131 (748/749) skovao je "Abū Muslim Amīr Āl-Muḥammad". Čak i iza ovog imena, koje zvuči posebno programski, ne mora nužno biti povijesni lik. Vjerojatno sekundarni oblik ovog pokreta jesu prethodno spomenute anonimne kovanice godine 128 (745/746) na ime "Āl Kirmānī bn ʿAlī". Dok su kovanice "Āl Muḥammad" koncentrirane na sjeveru Irana, čini se da referencesAlī reference dolaze iz južnog Irana. Treći pokret karakteriziraju takozvani Ḫariǧiti 128 u Kufi i 133 u neotkrivenom tanbuku s njihovim geslom „Ne vladam nego od Boga“. Otisci svih tih pokreta nestaju u korist otisaka središnje sile, koji su u razdoblju 132-135 (749-753.) Započeli od Damaska i Kufe preko Basre, Ardashīr-Khurra, Rām-Hurmuz do Surraqa, Junday Šabūr i Suq al-Ahwās namaz. Nakon konsolidacije središnje vlasti, čak su i kovnice anonimne. Isprva se "Hāšimīya" pojavljuje kao menta, oko 771. također "ʿAbbāsiya". To se opet mijenja samo u vrijeme „al-Mahdī“ (TL 775-785); naziv "al-Mahdī" nalazimo na egipatskim staklenim utezima. Ne bi bilo iznenađujuće kada bi rudnici Hāšimīya i ʿAbbāsīya dobili svoje ime po kraljevima. Tradicionalna literatura nema takve kraljeve spremne za ovo razdoblje i za to nemamo drugih dokaza. Međutim, imamo naznake da su to bili izrazi iz legitimiranja vladajuće obitelji. A ḫbār al-Dawlah al-bAbbāsiyyah opisuje kako je “imam” Abū Hāšim ʿAbd Allāh ibn Muḥammad ibn al-Ḥanafīya oko 720. Abbasidski predak Muḥammad ibn ʿAlī zavjerovao je Imamata, uključujući i tajnu Hashin asiliranog društva. Čini se da je ova legenda igrala ulogu na početku vladavine Abasida. Vjerojatno je bilo važno povezati pokret Crnog banera od Khorasana i dalje s proto-šiitskim krugovima. Imenovanje suda " Hā šimīya" (vladavina plemića) bilo bi prikladno, kako anonimni predstavnik "Kalifata", tako i slogan Švarenskog transparenta, " al-da ʿwah ilā al-ri ḍā min Āl Mu " Jamde " (poziv na izbor lidera iz zajednice izabranih). 7.4. Legitimizacija proricanjem Zanimljiv element ove legitimacije, koja je uglavnom usmjerena na Iran, je proročanstvo sadržano u "volji" Imama "Abū Hāšim ʿAbd Allāh da će vladati jedan potomak" ʿAbdallāh sin Ḥāriṯin "( al- ḥāri ṯīya ) [171] . Ovdje se javlja zajedništvo s još jednim navodnim nasljednikom Hāšimīya, allAbdallāh ibn Muʿāwiya. Za njegovu majku se kaže da je "Ḥāriṯin" [172] . Neuobičajeno ime "al-Ḥāriṯ" odnosi se na Ġassāniden, Naǧrān ili zapadna arapska plemena. U pozadini ove tradicije iz proročanstva, vidljivo je da je jedini sin ofAbbās ibn al-Walīd imenovan Ṭabarī također rekao da je koristio ime "al-Ḥāriṯ". Ostaje otvoreno u kojoj je mjeri legitimiranje kao nasljednik Hāšimīya već uključivalo lozu ʿAlī. Muḥammad ibn al-Ḥanafīya se možda u to vrijeme nije smatrao Ala-sijim sinom. Bez obzira na ovo pitanje, gnostička uvjerenja u maniri Kaisānīya moraju se smatrati glavnim uzrokom Hašimije, čak i ako lik crnog transparenta nije bio vjerski, već politički i društveni, a „Abū muslimanski“ ni na koji način nije bio uključen u tradiciju kao šiitski ili oderAlījev sljedbenik je. Gnostičko podrijetlo temelji se na ranoj povijesti pokreta, koja je povezana s takozvanim ustankom al-Muḫtāra u Kufi (TL 684-686). Možda bi trebalo obratiti više pažnje na činjenicu da je ovaj kraj vremena formiran malo prije 1000. godine Seleucidove ere, pa još nije bio usklađen s arapskim stoljećima. Kaže se da je Al-Muḫtār učio da je Muḥammad ibn al-Ḥanafīya bio ovlašteni predstavnik ( wa waī ) ) Alīs [173] . Arapsko plemensko ime dodijeljeno je samom Imamu Muḥammadu al-Ḥanafiji. Ovo sugerira da se proto-šiitsko okruženje Hašimije ne bi trebalo smatrati "iranskim", za razliku od "arapskim". Nemogućnost odvajanja iranske i arapske baštine u ovom gnostičkom pokretu (kao i u Khorasanu) očito se javlja kao važan nusproizvod ove istrage. U nastavku ćemo pronaći više naznaka za stare i bliske veze između tih tradicija. Prvotno raširena legitimnost Abasida kao nasljednika proto-šiitske Hašimije kasnije je zamijenjena legitimitetom srodstvom s arapskim prorokom. Agha sumnja da se to preusmjeravanje dogodilo tijekom razdoblja „al-Mahdīsa“ (TL 775-785), a možda ga je smislio Abū Hurairah, duhovni otac Hurairīya ili Rāwandīya, pododjel Hāšimīya [174] . Rezultat je bio taj da je arapski prorok navodno koristio svoga navodnog brata oca i abasidskog pretka "bAbbās" izravno za svoga nasljednika i nasljednika. To bi odgovaralo 771 da je najavljena nova kovnica i zamišljeni kapital „bAbbāsīya“. To je vjerojatno već uključivalo izgradnju obiteljskog stabla koje je uključivalo i abasidski spol i arapske proroke. Ostaje za vidjeti nije li se ʿAlī već pojavio u ovome. Ovaj korak je vjerojatno napravljen tek kad su Alī i Muḥammad proglašeni braćom u smislu kovanja novca 776/777 (više o tome u nastavku). Čini se da je borba „bAbbāsiden“ protiv „Marwānidena“ povijesna, različita legitimacija ove dvije grane umayyada bila je samo teološko-pravna nadgradnja. Svjež početak kroz revalorizaciju Priča o atentatorima [175] pripovijeda o čudnom događaju, koji nazorno pokazuje koje su reinterpretacije u to vrijeme bile moguće ili zamislive: „17. dana ramazana 559. godine (8. kolovoza 1164.), kada se djevica uspjela i sunce bilo u rakovima, Hasan je naredio da se sagradi visoko sjedište u dvorištu Alamuta, okrenuto prema zapadu, s četiri velika Zastave u četiri boje, bijela, crvena, žuta i zelena na četiri ugla. Ljudi iz različitih krajeva koje je prethodno naredio Alamutu okupili su se u dvorištu - oni sa istoka s desne, oni sa zapada s lijeve i oni sa sjevera, iz Rudbara i Dailama, ispred, nasuprot visokog sjedišta. Budući da je visoko sjedište bilo okrenuto zapadu, okupljeni su ljudi leđima okrenuli prema Meki [176] . "Zatim", kaže se u ismaelskom traktatu, "gospodin (Hasan) je došao u podne, mir u njegovo ime, u bijelom ogrtaču i bijelom turbanu, dolje iz dvorca, prišao visokom sjedalu s desne strane i savršeno hodao gore. Tri puta je upućivao pozdrave, najprije Dailamitima, zatim onome s desne strane i na kraju onom s lijeve strane. Sjeo je samo da bi se ponovo digao i progovorio, držeći svoj mač, jakim glasom. Obraćajući se 'stanovnicima svjetova, duhova (Djinn), ljudima i anđelima', objavio je da je do njega stigla poruka skrivenog imama, s novim uputama. 'Imam Vrijeme poslao vam je svoj blagoslov i dobročinstvo i dao vam svoje posebno odabrane sluge. Oslobodio vas je tereta tereta odredaba Svetoga zakona [177] i donio vam uskrsnuće. ' Nadalje, imam Hasan, sin Muhameda, sin Buzurgumida, odredio je 'našeg predstavnika, da'i i dokaz. Naši se moraju pokoravati i slijediti ga i u vjeri i u svjetovnim stvarima, prepoznati njegove zapovijedi kao obvezujuće i znati da je njegova riječ naša riječ. " Nakon što je završio svoj govor, Hasan je sišao s visokog sjedala i dvaput se ispružio na način svečane molitve. Potom, nakon što je postavljen stol, pozvao ju je da brzo razbije, zajedno krene na večeru i bude sretna. Veleposlanici su poslani da nose Radosne vijesti na istok i zapad. [178] ” Ovako Bernard Lewis rezimira današnje događaje, oslanjajući se na nekoliko tradicija [179] . Nakon njegovog javnog pojavljivanja, kaže se da je anasan objavio spise u kojima je dao do znanja da je, iako je bio spolja poznat kao unuk Buzurgumida, u duhovnoj stvarnosti bio tadašnji imam i sin prethodnog imama, potomka Nizara [180] . Lewis ističe da to možda znači samo duhovno porijeklo, o čemu postoje primjeri, ali kasnija ismaelitska tradicija slaže se da su anasan i njegovi nasljednici bili pravi potomci Nizara razmjenjujući djecu, čak i ako su postoje različite verzije o točnom tijeku razmjene. Čini se da se ono što je ovdje opisano kasnim primjerom više puta dogodilo u povijesti Arapskog carstva: Prvo preispitivanje povezano je s regulacijom molitvenog smjera. Kršćanska je molitva bila osobni čin koji, kao takav, nije imao naročitog smjera, najmanje u javnosti. Kršćanske su se crkve u to vrijeme prvenstveno orijentirale na istok, a to je možda pridonijelo činjenici da su se kršćanski Sirijci orijentirali na istok bez obzira na njihov položaj. Židovi su se s druge strane rano molili iz Jeruzalema [181] , Mandejci na sjeveru [182] . Nije poznato kako su se Arapi molili Muʿāwiyas, ali kad dođe na vlast anAbd al-Maliks (TL 685-705), pravac molitve na jugu koji odstupa od kršćanskih Sirijaca i Židova postaje očigledan, ako nije tada uveden. Jedan od najranijih dokaza je molitvena niša okrenuta prema jugu u špilji pod Kupolom stijene, koju je sagradio ʿAbd al-Malik prema izvornom natpisu iz 72 (691-94), ako pećina s nišom također potječe iz ovog vremena treba [183] . Možda (blago) isticanje južnog portala potječe iz vremena kada je sagrađen. Sama kupola stijene, poput džamije Al-Aqsa, poravnata je sa zapadnim i južnim zidovima nekadašnje židovske četvrti hrama, koji čine kut od gotovo 90 ° [184] . Umayyadova džamija u Damasku, koju je sagradio nasljednik bAbd al-Malik al-Walīd (TL 705-715), također je okrenuta prema jugu. Qiblawand ove zgrade sadrži dijelove zida okruga nekadašnjeg hrama Jupitera [185] . Glavna džamija Hišāms (TL 724-43) u Rusafi posebno se ističe. Prikovan je na Sergioskirche pod pravim kutom i s njim su povezana dva prolaza [186] . U sva su tri slučaja novi smjer molitve morao biti osobito uočljiv zbog upućivanja na starije vjerske građevine, ali nikako nije bio neovisan o njihovoj orijentaciji [187] . Oni koji su se molili s vladarom nastavili su to na nevjerojatno drugačiji način od Židova i kršćana. Od sada više nije bilo kršćanskog načina da se stvari rade na arapski način. Sve je moralo biti drugačije. Ovdje su poglavari crkava, samostana i asketizam, postoji karizma, svjetovnost i ratna etika. Prema yamanu [188] , propisani smjer molitve čini se da je samo jug, što također znači na desnoj strani [189] . Druga procjena bila je povezana s razvojem legitimnosti Abasida. U cilju borbe protiv "Marwāna" (TL 744-750) borila se klasična kraljevska vladavina umayyada kao takva. U procesu u kojem je mnogo, osobito izvana vidljivo, obrnuto na način "mozaične inverzije" [190] , legitimitet je dodijeljen nosiocima vlasti - Abasidima - i bivšim nositeljima vlasti - tzv. Marwāniden - odbijen legitimitet. Taj kontrast prožima cjelokupnu tradicionalnu arapsku literaturu. A ḫb ār al-Dawla al- bAbb ās īya je pretvorbu - “ Dawla ” - na papir postavio na valjan način za potomstvo. U trećoj revalorizaciji, tako uzgojeno neprijateljstvo preneseno je u oslabljenom obliku na kontrast Alīden-Abbasid. Abasidi su se približili Umayyadima prikazanima kao tiranima. U ovoj se fazi krug korektora mora odvojiti od vladara i njegove okoline. To se prepoznaje i najmanje po činjenici da su izjave iz tradicionalne literature, koje se tiču legitimiteta, uglavnom predstavljene iz Aldijeve perspektive i vjerojatno potječu i iz pera Aldi. Možete pokušati imenovati ovaj krug koji je oblikovao novi pogled na svijet. Mūsā ibn Ǧaʿfar, otac ʿAlī al-Riḍās, mora da je igrao ulogu u njemu. Činjenica da je svog sina nazvao ʿAlī već ukazuje na svijest „alīdisches“, jer Abasidi obično nisu koristili to ime. Kao član vladajuće obitelji imao je na raspolaganju značajne resurse. Također je bio dovoljno blizak vladajućoj liniji da ozbiljno radi na stjecanju svjetovne moći. U skladu s tim, tradicionalna literatura izvještava o njegovoj smrti 799. iz zatvora (Hārūn al-Rašīds, TL 786-809) [191] . Posljednje, ali ne najmanje bitno, trag dvanaest šiitske tradicije vodi ga. Iako su on i njegovi sinovi poznati na mnogo načina kao pripovjedači i zapravo su prikladni za to kao povijesne ličnosti, njegov otac ʿaʿfar bio je idealno plovilo za prelazak iz stvarnosti u legendu o "šestom imamu": ime bez Sadržaj, princ koji je rano umro, u koji potomstvo može staviti sve. Društvena i legitimirajuća moć revalorizacije nikako nije bila iscrpljena, kao što se može vidjeti iz povijesti ismaelita, što je dovelo do ovog načela da se dodatno istakne. Zagonetka Muḥammada ibn al-Ḥanafīya 9.1 "Muḥammad" dva puta Kada je al-Muḫtār [192] progonio Božje neprijatelje u Kufi oko 684-686. I postao osnivač gnostičko-šiitske Kaisanije, to je učinio u ime "Muḥammad ibn al-Ḥanafīya". Ovo ime kombinira dva značajna uvjerenja: ono o Muhamedu, hvaljenom ili izabranom Isusu Kristu i ono o „Ḥanīfen“, „poganu“, koji je vjerovao na način Abrahama u jedinog Boga. Tradicionalna literatura daje genealoško objašnjenje njegovog imena: Kaže se da je Muḥammad ibn al-Ḥanafīya bio sin ʿAlīsa i Ḫaula, za koga se govori da je poticao iz plemena Banū īanīfa kao ratnog zarobljenika lAlīs. Naziv Banū Ḥanīfa navodno je dobio ime od Ḥanīfa ibn Luǧaim [193] . To ime seže u isti korijen kao i koranski izraz "Hanifen", koji ne samo da opisuje Abrahamov izvorni monoteizam, već i na arapskom znači značenje odstupanja, savijanja, skretanja ili skretanja [194] . Bashear je pokazao da je u ranom islamu to značilo, s jedne strane, skretanje s kršćanstva, a s druge strane, skretanje prema Meki. Kao rezultat toga, izraz negativan za sirijske kršćane i Židove pretvoren je u pozitivan u islamu koji se razvija i imao je, između ostalog, značenje "uspravno". Predlaže da se upućivanje na molitvu (ne nužno i u Meku) odnosi kao razlikovna značajka vjerovanja koje se promiče vladanjem, a što se, kako je gore objašnjeno, vjerojatno dogodilo pod ʿAbd al-Malikom. Bashear je ukazao na brojne velike ili manje sličnosti između dvojice Muḥammeda, Muḥammada ibn al-Ḥanafīya i arapskog proroka [195] : Oboje su ih protivnici zvali smiješnim imenom „ M ḏmm ā “ [196] . Oboje bi nosili Kunya "Abū al-Qāsim". Oboje bi imali kćer po imenu Fāṭima s kunyjom “Umm Abī-hā” (“majka njezina oca”) [197] . Oboje su nosili crni turban, pili isto ( nab īḏ - fermentirano grožđe) i molili se osam rekata ʿa dnevno [198] . Bashear također ukazuje na sličnost životnog putovanja dvaju Muḥammadea koje se odvijaju između Meke, Medine, Ṭāfifa i Ayle. Odnos arapskog proroka prema ocu bratu bAbbās sličan je odnosima Muḥammada ibn al-Ḥanafīyasa prema njegovom sinu Ibn ʿAbbāsu, posebno u njihovom odnosu prema Šabifu. Nakon zarobljavanja Muḥammada ibn al-Šanafije u Meki i oslobađanja od Ḫa šab īya , preselio se u Aylu [199] na sjeveru kako bi postigao sferu kontrole ʿAbd al-Maliks. Priče o njegovom preseljenju u Aylu i njegova uvjerenja lokalnom stanovništvu bile su slične pričama o uvjerenjima arapskog proroka za stanovnike Ayle nakon vlaka za Tabuk. Slično vojsci arapskog proroka, i vojska Muḥammada ibn al-Ḥanafīya se rastopila: Samo 900 od 7.000 ljudi ostalo je nakon što im je vratio povratak [200] . Konačno, priče o posljednjem hodočašću arapskog proroka u Meku i Muḥammada ibn al-Ḥanafīya, koji je nedavno živio kao pustinjak, a također umro tri mjeseca nakon posljednjeg hodočašća, bile su slične, u sličnoj dobi od 65 godina [201 ] . Možda se sličnosti u imenima djece mogu dodati ovom popisu [202] . Prepletanje sa životom al-ʿAbbās ili Ibn ʿAbbās ukazuje na pojavu nakon abasidskog prelaza 750. godine [203] . Međutim, rezimei dviju Muḥammade nakon toga još dugo nisu bili jasno razdvojeni jedno od drugoga, što se može vidjeti iz srodnih tradicija koje nisu povezane s istim osobama. Koliko je mala životna priča o Muḥammadu ibn al-Ḥanafīji, koja je prenesena u tradicionalnoj literaturi, povezana s poviješću događaja, može se vidjeti i iz činjenice da ʿAbdallāh ibn al-Zubair, koji određuje politička zbivanja u tradicionalnoj literaturi, nije bio Arap, što svjedoči i njegovim kovanicama, ali vjerovatno kršćanski vladar heftaliti ("bijeli Huni"), koji je na temelju graeko-baktrijske regije neko vrijeme ʿAbd al-Malik osporavao vlast nad Iranom [204] . Dvostruki Muhamed zahtijeva objašnjenje. U pripovijestima arapskog poslanika i Muḥammada ibn al-banafīya postoji zajednička jezgra koja odjekuje u puno starijim mitovima i tradicijama. To je tradicija takozvanog drugog štovanja u Akabi i kasnijeg leta arapskog proroka iz Meke u Medinu. Njihov ekvivalent u životu Muḥammada ibn al-Ḥanafīje je pozdrav Ḫa šab īya koji je poslao al-Muḫtār u Meki i kasnije oslobađanje Muḥammada ibn al-Ḥanafīya i njegovih sljedbenika. Ako sažmete tradicije naglašavajući odgovarajuće karakteristike, slijedeće procese možete staviti pored sebe: U opisima života arapskog proroka, 72 An meetār se noću susreću da bi se zakleo u vjernosti u klisuri blizu al-Aqabe izvan Meke. Dočekuje ih al-ʿAbbās, koji zbog tame ne može vidjeti svog nećaka Muḥammada ili An Anāra . Nakon štovanja, Sotona viče odozdo. [205] Zbog toga se pretjerani An Arh osjeća prisiljen koristiti svoj mač za napad neprijatelja na licu mjesta, što arapski prorok izbjegava zbog toga što mu nije bilo naređeno. Nešto kasnije arapski prorok opkoljen je u Meki u svojoj kući. Tamo ga protivnički Quraiš žele oštrim mačevima [206] izudarati po vragu [207] . U ovoj situaciji je uz pomoć An toāra otišao u Medinu. Uspijeva pobjeći pokraj zaleđenih Quraiša koji ga ne primjećuju, a ʿAlī zauzima njegovo mjesto zamotano u kaput. Na putu za Medinu tri se dana skriva s Abū Bakrom u špilji u planini Ṯaur [208] . Ova špilja ima dvanaest otvora koje Abū Bakr začepi svojom haljinom i leđima [209] . Slično kao Muḥammad ibn al-Ḥanafīya. Zarobljen je u Meki od 'Abd Allāh ibn al-Zubaira i prijeti mu vatrenom smrću [210] da bi odao počast. U barabarī je Muḥammad ibn al-Ḥanafīya zatvoren u ogradi izvora Zamzam, a Ibn Saʿd u svojoj kući, oko koje je složeno drva za ogrjev. U barabarī uspijeva poslati poziv za pomoć al-Muḫtāru u Kufi pored spavaćih čuvara, koji tisuću svojih sljedbenika u malim skupinama šalje u Meku, prva divizija broji sedamdeset muškaraca. Ovi sljedbenici, Ḫa šab īya , naoružani su samo drvenim palicama [211] [212] . Na Ibn Sa'da, Ibn ʿAbbās pozdravlja članove šaa šab īya koje je poslao al-Muḫtār, a koje zbog sljepoće ne može vidjeti. Nakon uspješnog oslobađanja, pretjerani navijač želi napasti neprijatelje na licu mjesta. Oslobodioci, međutim, ostaju nepokolebljivi u poštovanju svetog mjesta, čak i kad ih pozivač sa planine. Prema nekim izvještajima, Muammad ibn al-Ḥanafīya ukorijenio se sa svojim sljedbenicima u Mini ili u „Alisovoj klisuri“, sve dok al-Muḫtārs nije umro. Ova priča može imati staru srž, nalikuje noćnom zarobljavanju Isusa u Getsemaniju, u kojem pretjerani sljedbenik odsječe uho "sluzi vrhovnog svećenika". Prema Marku, Isusa je pratio samo mladić koji je bio obučen samo u platno na goloj koži. Kad su ga zeko pokušali zgrabiti, pustio je platno i pobjegao gol [213] . Slično tome, Muḥammad bježi, dok ʿAlī ostaje umotan u kaput. U svakom drugom pogledu, patnja i ubistvo odgovorni su ʿAlīju i njegovim potomcima. Smith i Raschke vidjeli su u bezimenom mladiću koji se pojavljuje samo u evanđelju po Marku (što je Raschke smatrao revizijom izgubljenog gnostičkog evanđelja Markion), duhovnog bića skrivenog u ovozemaljskom pokrivaču, Isusovog "jastva", naime Krista [214] , Bijelac se pojavljuje tri dana kasnije na praznom grobu. ʿAlī je također ostao u Meki tri dana nakon početka Muhamedova putovanja kako bi vratio predmete (karmu?) Uklonjene od arapskog proroka. Ali dan razdvajanja bio je, od izlaska iz špilje u planinama Ṯaur, koju tradicionalna literatura postavlja ponedjeljkom, natrag - petak. Upadljivo je da tradicionalna literatura izbjegava točno opisati taj dan [215] . Ističe se dolazak u Medinu, čiji je datum ponedjeljak ili petak dokaz kalendara [216] . Valja pretpostaviti da je dan odlaska iz Meke učinjen neprepoznatljivim zbog blizine kršćanskog Velikog petka. Iz istog razloga više nije poznato da je Veliki petak bilo podrijetlo islamske javne petkove molitve [217] . Čak se i krik može naći u evanđeljima. Ako je Raschke ispravno vidio, pijetao čiji plač prati Petrovo poricanje je zvijer boga sunca. Raschke također povezuje samog Petera, budući da se tijekom ispitivanja na dvoru velikoga svećenika zagrijava do požara vatre. Sluškinja koja ga tamo prepozna kao jednog od Galilejaca povezuje Raschkea s božicom mjeseca; uostalom, nije samo noć u petak, već i noć punog mjeseca. Međutim, raspeće je sutradan potamnilo [218] . Spavanje učenika u Getsemaniju ima svoju ulogu u uzaludnom buđenju Quraiša u Meki. Nije važno što sljedbenici propuštaju ključni čas u Getsemaniju, a neprijatelji u Meki. Motiv u oba slučaja je bijeg božanskog iz zemaljske ljuske, koji oni ne mogu spriječiti. U Markionu ili Marku smrt ljudskog Isusa i bijeg božanskog Krista pronađeni su nekoliko stoljeća kasnije u tradicionalnoj literaturi u brojnim verzijama kao smrt ʿAlī ili al-Ḥusaina i bijeg Muḥammada. S obzirom na središnju važnost ovih izvještaja o vjeri za njihove zajednice, postaje jasno da su se oni bavili primjereno gnostičkim shvaćanjem ovog dualizma, a ne s prijenosom pojedinih pobožnih ili povijesnih činjenica. I na Zapadu i na Istoku historizacija je imala, u najmanju ruku, ulogu presijecanja kontinuiteta vjerovanja i uskraćivanja srodstva s drugim vjerovanjima, tvrdeći povijesno podrijetlo. Mit o arapskom proroku može se istražiti u drugom smjeru. Jer ono što se događa oko Mu inammada u Meki nije samo poput zarobljavanja Isusa u Getsemanu, već je i mandejski mit o Otkupitelju. Kurt Rudolph to sažima, crpeći iz svih izvora, kako slijedi: "Hibil, Šitil, Anōš, Jāwar i prvenstveno Manda ḏHaijê djeluju kao otkupitelj, glasnik, pomagač, izaslanik, ali mogu se pojaviti i drugi oblici i izrazi (uglavnom simbolični za spomenute glasnike), sažimajući zajedničko ime za sve" der ( čudan) čovjek "koji je došao ovamo (u svijet - tama). Njegova je svrha prikupljanje duša, odnosno vraćanje „iskre svjetlosti“ koje su pale u mrak - svijet još od pradavnih vremena - i tako donijeti kraj svijeta. Djelo započinje u prapovijesti i traje kroz vrijeme i generacije; dakle "čovjek" (gabrā) luta kroz doba pod različitim oblicima i imenima, ali uvijek je onaj "solver" ili "glasnik" koji ima isti zadatak i nalazi se u mitskoj neodređenosti. Ovaj pojam ima faktografske i terminološke kontakte sa lutajućim „istinskim prorokom“ (syr. Nabiā dašrārā, aram. Nbiā ḏkusṭā / ḏsrārā, mand. Slīhā kusṭānā / nbiāa ḏkušṭā) psevdoklementina ili Ebioniti, ako je i „Kriste Hristos“, ako je i „Kriste Hristos“, ako je i „Kriste Hristos“, ako je i „Kristov Hristos“, ako je i „Kriste Hristos“ predavanje je ovdje predstavljeno u fiksnim formama i terminima. Sada, međutim, glasnik trpi istu sudbinu kada dođe i uspne se kao pojedinačna duša koju treba otkupiti: ići pod svjetske sile i njihove aktivnosti. Nevidljiv je za zli svijet (on se oblači u njezin ogrtač: motiv maskirne kape) i razbija zid koji razdvaja pleromu (svijetlo svjetla) od zemaljskog svijeta, ili u dvorac planeta, tako da " Osloboditi zarobljenike “(duše). Međutim, ovaj čin je ujedno i otkupljenje samog Spasitelja, budući da su on i duše koje su u prvobitno vrijeme (u Adamu i njegovim potomcima) pale u mrak poput Spasitelja, u konačnici identične i čine dio nebeskog svijeta. Ova ideja "otkupljenog Otkupitelja" jedna je od osnovnih ideja Gnoze i ukratko opisuje njezino dramatično učenje o spasenju, koje je posebno dobro razvijeno u maniheizmu. " [219] Muḥammad u pratnji bijega prati Abū Bakr, koji nosi prezime 'Atiq ("oslobođeni / spašeni") pored svog stvarnog imena bAbdallāh [220] . Ṭabarī opisuje kako se drvene rešetke Zamzam lome tijekom oslobađanja Muḥammada ibn al-Ḥanafīya i njegovih drugova (zarobljene duše?). Izvor ili kultni ribnjak sa "živom vodom" (uglavnom potječe iz obližnje rijeke) bio je sastavni dio mandejskog svetišta. Ovo je bilo okruženo ogradom. U ovom se nalazila i kultna koliba, maskona . Ova riječ očito je izvedena iz starozavjetnog „ miskan “, tabernaklja [221] . Izraz maskna nije različit od naziva Meka , a to se ime zapravo događa izvan tradicionalne literature [222] prvo u naselju Mande: sedam godina nakon zatočenja Muḥammad ibn al-Ḥanafīyas, Ṭabarī opisuje kraj ʿAbdallāh ibn al-Zubairs u “Macci“ [223] . U Latinskoj kronici 754. to je opisano kako slijedi: "U to se doba, u 720 [224] eru, u desetoj godini njegove vladavine, u šezdeset šestoj Arapi, Abdilmelik uzdigao do vrhunca moći i vladao dvadeset godina. Potonji je progonio oca protivnika i ubio ga u Macci, Abrahamovoj kući, kako kažu, između Ur (grada) Kaldejana i Carrasa (grada) Mezopotamije, od strane vojskovođe kojega je poslao u tu svrhu. Time je uspješno okončao građanski rat. " [225] Ovu je "Macca" tako smjestio kroničar u regiji s dvije struje, i to u blizini južne močvare [226] , kasnije povlačenje Mandejaca. Ondje tradicionalna literatura naseljava mjesto Ḫāriǧites (“skinutih”) s imenom “ūarūrāʾ” (špilje / pukotine) [227] . Brojne priče iz života arapskog proroka, u kojima se kaže da su "ljudi koji su se iselili" iz svoje zajednice živjeli u klisurama i pukotinama u blizini Meke, mogli bi se prenijeti odavde u današnju Meku. Stoga treba uzeti u obzir da je Meka s izvorištem „Zamzam“ [228] izvorno bila Mandejsko svetište. Također se kaže da je bio izvor na dnu Medinske džamije [229] . Prema tome, tradicija se također može voditi od "imama vremena" na način Muhameda ibn al-Kanafije, pa sve do "spasitelja" ili "glasnika" Mandejaca, koji su djelovali pod različitim oblicima i imenima u svim dobima i generacijama [230] , To su značajne sličnosti. Međutim, kod njih je isto kao i kod već spomenutih Mandijevih ideja: Ako pokušate dalje slijediti te tragove, potraga za intermedijarnim fazama je teška. To može biti zato što je imamitska tradicija islama nastala iz gnoze koja je bila samo neznatno povezana s Mandejom. Međutim, to može također biti posljedica činjenice da tradicija posljednjih tisuću godina - s obje strane - nije željela ništa znati o takvom odnosu i da su jasnije naznake iskorijenjene i otuđene tijekom stoljeća. Ova mogućnost mora prestati, s posebnom pažnjom, pratiti tragove koji su prisutni. 9.2 Muhammed "razdjelnici" Otkupitelj, koji i sam treba otkupljenje, nije samo mandajski motiv. Ta se ideja može naći i u ranim natpisima stijena Muḥammada koje je Nevo sakupljao u Negevu. Autor natpisa upečatljivo često pita ne samo za sebe, već i za „Muḥammada“ [231] . Još jedna zajednička osobina dvaju Muḥammadea, ovaj put više kršćanskih, je ta što su i arapski prorok i Muḥammad ibn al-Ḥanafīya nosili Kunyu „Abū al-Qāsim“, „Otac dijeljenja / podjele“ [232] . Ovo ime ima eshatološko značenje: na kraju vremena Isus dodjeljuje uskrsnutim ljudima njihovu božju sudbinu. Dvanaest-šiitska tradicionalna literatura također je ovu Kunju dodijelila posljednjem "Imāmu", Muḥammadu al-Mahdiji [233] . Povijesno, to se ime odnosilo na ranog sina arapskog proroka po imenu "Qāsim", o kojem se ništa ne zna [234] . Čak se i navodni sin "Qāsim" Muḥammada ibn al-Ḥanafīje čini samo zaključak iz Kunije . No, ima razloga za povezanost ove kunije s uspravnim likom s mačem, što se može vidjeti na kovanicama MünzenAbd al-Maliks. Ovo nije bio kršćanski prikaz Isusa u vizantijskom smislu, već je očito razvijen iz iranskih predstava anđela [235] . Dvanaesti imam također će se pojaviti s mačem na kraju vremena. Tako se „Muḥammad Abū al-Qāsim“ pojavljuje dva puta u tradicionalnoj literaturi [236] . To je moguće samo ako je ovaj lik imao dugu povijest, tijekom koje je izgubljeno njegovo priznanje, ili ako su različiti dijelovi stanovništva imali različite ideje. Čini se da je ovdje slučaj bio slučaj. Iako smo dobro upoznati s arapskim prorokom kroz tradicionalnu literaturu (površno), o imamu al-Muḫtāra gotovo ništa ne znamo, pa čak i ono malo što možemo razraditi tijekom uklanjanja kasnijih slojeva čini se u početku sasvim drugačijim, U međuvremenu, međutim, više nije nepoznato: Heresiograf al-Qummī (TL: napisano prije 905.) izvještava o Kaisānitenu i štovanju Muḥammada ibn al-Ḥanafīya kao Mahdīja: "Jedna od njezinih podgrupa tvrdi da postoje četvero unučadi ( sib ṭ , množina asb āṭ ) - znače imami - kroz koje je stvaranje natopljeno kišom, neprijatelj se bori, otkrivaju se dokazi ( ḥu ǧǧa ) i grijeh se ubija , Tko ih slijedi, doći će do odredišta, ko zaostane za njima, uništit će se ... Sljedbenici Ibn Harba također su podučavali da postoje četvero unučadi, naime imama; sigurni su od razdora zbog (zlih) namjera, pogrešnog koraka i nadzora. Jedan je unuk vjere i sigurnosti, naime ʿAlī; još jedan od unučadi svjetla i raja ( tasn īm ), naime al-Ḥasan; jedan od unučadi dokaza ( ḥu ǧǧa ) i katastrofe, naime al-Ḥusain, i (konačno) unuk koji će objasniti uzroke, jahati na oblacima [237] , puhati vjetrove, puhati poplavu vode (približavanje), zabarikadiraju vrata brane, donose potreban sud i napreduju do sedme zemlje; prišao bi zakonu i držao se podalje od nepravde; on je bio očekivani Mahdī, Muḥammad, sin ʿAlīsa i Ḥanafitin, imam istine ... Oni su opravdavali da su unuci bili četvero u redu sa sljedećim objašnjenjem: „Moć, slava, čast i proročanstvo bili su vlasništvo Jakovljevih potomaka Isaacov sin, samo četvero, ostali su (samo) postali "unuci". Oni su sami bili proroci i kraljevi, dok su ostali imali moć samo preko njih. To su bili Levi, Juda, Josip i Benjamin; ostali su postali "unuci" (samo) zahvaljujući slavi svoje braće ... " [238] A Pseudo-Nāšiʾ [239] izvještava o učenju 'Abdallāh ibn Ḥarb: "Tvrdio je da su Alai i njegovi potomci kojima je dodijelio imamat bili bogovi ( āliha ); Duh Sveti ( r ūḥ al-qudus ) bio je u Poslanika, ali zatim na ʿAlī, zatim na al-Ḥasan, al-Ḥusain, Muḥammad ibn ʿAlī (= Muḥammad ibn al-Hanafija), Abū Hāšim, a zatim na ʿAbdallāh ibn Muʿn prošlo; sveti duh je, prema učenju kršćana, vječan ( qad īma ) i nikada neće prestati (postojati). Argumentirao je tradiciju da su nam pripovjedači, utemeljeni na autoritetu dAbdallāh ibn Mūsā al-Kūfī od Ḫalaf al-Azdī do Harmala al-Ḍabbī do Ǧumaiʿ ibn 'Umair, prenijeli nama: „Pitao sam Ā'išu (ženu proroka) ): "Koja je osoba bila Poslanikova miljenica?" Potom je rekla: ʿAlī ibn Abī Ṭālib! Što bi ga moglo natjerati da se natječe u ovom činu? Jesam li vidio kako duh Proroka izlazi iz njega i kako ga je Alī uzeo i stavio u usta! " Dakle, oni tvrde da je duh koji mu je lAlī ubacio u usta božanstvo ( l āh ūt īya ) koje je bilo kod Poslanika i s kojim je činio čudesna znamenja i ljudima otkrio skrivene stvari, a oni to tvrde biti Duh Sveti ... Ova grupa tvrdi da uskrsnuće je (ništa drugo) izlazak duha iz jednog tijela u drugo; ako bi duhovi bili poslušni, stavljali bi ih u čista tijela, lijepe oblike i vječne užitke; nakon toga, ovisno o stupnju njihove čistoće, prolazili bi kroz faze ljepote, svetosti i blaženstva dok nisu postali anđeli i primili čista svjetlosna tijela. S druge strane, ako bi duhovi bili buntovni, stavljali bi se u nečista tijela, izobličene oblike i prezrena bića poput pasa, majmuna, svinja, zmija i škorpiona. Rekli su: "Rajski vrtovi i paklene vatre su tijela." [240] Kao i kod Umm al-Kitāba, najbolji paralelni odlomci mogu se pronaći u spisima koji su stariji pola tisuće godina. U apokrifovu Ivanu pod naslovom "Četiri prosvjetitelja i njihova liturgijska služba" stoji: „Iz svjetla koje je pomazano / dobro / Krista i besmrtnosti, kroz dar nevidljivog duha, njegova četiri velika svjetla pojavila su se kroz božansko samo-generirano (Autogene) tako da su mu u službi. Tri su volja i vječni život i razmišljanje (Ennoia). Ali četiri su milost, uvid, percepcija i razboritost. Grace je s prvom velikom svjetlošću, Armozelom, koji je anđeo prvog eona. Tri eona su s njim: milost, istina, oblik. Drugo svjetlo je Oroiael, koji je koristio u drugom eonu, gdje postoje tri eona: providnost (pronoja), percepcija i pamćenje. Treće svjetlo, , korišteno je u trećem eonu, gdje , naime: uvid, ljubav i ideja. Četvrto svjetlo, , korišteno je u četvrtom eonu, koji ima tri eona, naime: savršenstvo, mir i mudrost (Sophia). To su četiri svjetla koja su u službi božanskog samo-generiranog (Autogenes), dvanaest eona koji su na usluzi djetetu, kroz dar i dobrobit velikog samo-generatora (Autogenetor), pomazanika / dobra / Krista, kroz Dar i zadovoljstvo nevidljivog duha ... ” [241] U hipostazi arhona postoje: "Anđeo je sišao s neba i rekao joj:" Zašto vičeš Bogu? Zašto ste (tako) hrabri prema Duhu Svetom? " Norea je rekla: "Tko si ti?" Zlobni arhoni udaljili su se od nje. Rekao je: "Ja sam Eleleth, uvidi, veliki anđeo koji stoji pred Svetim Duhom. Poslali su me da razgovaram s vama i spasim vas od ruku tih odmetnika. I ja ću vas naučiti o vašim korijenima ... Eleleth, veliki anđeo, rekao mi je: "Ja", rekao je, "ja sam mudrost". Ja sam jedan od četvorice davalaca svjetla koji stoje pred velikim nevidljivim duhom ... " [242] A sveto pismo iz porijekla svijeta kaže: "Čitava gnoza je u anđelu koji se (dugo) pojavio pred njima (sc. Duhovi). To stoji pred Ocem i nije im nemoguće dati Gnozu ... Tada je Otkupitelj od svih stvorio [jednu cjelinu]. A duhovi nekih su odabrani i blagoslovljeni, ali različitih imena, a mnogi drugi su bez kralja i uzvišenog od svih koji su bili prije njih. Dakle postoje četiri spola. Trojica pripadaju kraljevima osme. Četvrta je generacija, međutim, bez kralja, savršena, koja je iznad njih. " [243] Ovdje provjerite treba li uključiti i sljedeći odlomak iz Kur'ana iz Sure 53 "Zvijezda": "Kako to mislite (kao što je to) s al-Lātom i al-zzUzzā () i dalje s Manātom, trećim (ta ženska bića)? (Da li im se treba obratiti kao kćeri Božje?) Treba li muška bića prići k vama, a Božja ženska (ona koja ljudi ne želite za vas)? To bi bila nepravedna raspodjela. Ovo su samo imena koja ste vi i vaši oci odgojili i za koja Bog nije poslao nikakvu vlast ... A poput nekih anđela, na Nebu nema ničega čiji snošaj nije od koristi osim ako Bog unaprijed ne koristi nekoga koga želi i koji je ljubazan prema njemu , Dozvola (tamo). Oni koji ne vjeruju u ahiret odnose se anđelima kao ženskim bićima ... " [244] Govornik u Kuranu žali se na nepovjerenje "u ahiret". To se podjednako može primijeniti i na pogane koji su štovali manje ili više popularno prirodno božanstvo al-Lāt [245] , kao i na gnostike s različitim idejama o sudbini svijeta. Ova sura se već bavi „zavjesom vječnosti“ ( sidrat al-muntaha ), koju je Paret pogrešno preveo kao „zizifovo drvo na krajnjem kraju“ [246] . U stvari, on opisuje pojam "zavjese" koji je također poznat iz gnostičkih ideja hijerarhijskog svijeta, kakve se susreću, na primjer, u "hipostazi arhona" [247] . Nakon toga osuđuje se pokušaj traženja vodstva preko nadnaravnih bića kao što je al-Lāt [248] . Napokon, prijeti najnovija presuda. I u drugim dijelovima Kurana ima smisla povezati ih s gnostičkim idejama, poput transformacije u majmune i svinje [249] . Slično kao i kod Alisa, čini se da ideja Muḥammada potječe iz Gnoze. Četiri davatelja svjetla prije velikog nevidljivog duha, koji su nosili imena Armozel, Oroiael, Daveithe i Eleleth u Nag Hammadi, postali su imami ʿAlī, al-Ḥasan, al-Ḥusain i Muḥammad u al-Qummīju. U početku ovi imami nisu bili zamišljeni kao poveznice u lancu migracije duše ili tajne lore, već su zajedno s neimenovanim centrom formirali božanski pentad. Osnovni raspored bio je geometrijski raspored pentada, jer se pojavio na zavjesama divana u Umm al-Kitābu. Tek u drugom koraku svojstva i imena dodijeljeni su ovoj geometriji. Činjenica da to nisu unaprijed utvrđena i da su nepromjenjiva, već da ih se mora protumačiti i samo predstavljati određeni pogled na svjetsko znanje, bila je suština Gnoze. Vjerniku je bilo važno da mu svjetlosni davatelji, anđeli ili imami mogu pomoći. Upravo se ta ideja vodstva, posredovanja ili zagovaranja trebala boriti sa surom 53 i (izgleda ovako ovdje) biti zamijenjena posebnom ulogom Muhameda. Očito je povezati i eshatološku ulogu Muḥammada kao "Ab ū al-Q āsim ", i poštovanje Ḥan īfen-a s tim "novim" Muḥammadom, u kojem se vjerojatno mora vidjeti preliminarna faza arapskog proroka. Zbunjujuće je zašto se to prezime u konačnici ne povezuje s arapskim prorokom, već s njegovom gnostičkom lookalike. Naznaka kada se to moglo učiniti je jezična. Aramejski izraz "anāyā" ("poganski") ležerno vodi do "fanafīya", ali se zatim na arapskom shvaća kao ženski oblik - otuda "Hanafitin sin" ”. Ova vrsta aramejsko-arapskog nesporazuma karakteristična je za jezik Korana. Vjerojatno je početno gnostička Muhamedova ideja u vrijeme dovršetka Arapskog Korana spojena s pojmom " Ḥan īfen " i ulogom konačnog suca . Vladavina alAbda al-Maliksa došla bi u pitanje. Ako neko smatra da postoji neki razlog za vjerovanje da je u to vrijeme uveden smjer molitve prema jugu, značenje Hanifinga kao "bhakte" također može doći iz ovog vremena. 9.3 Rezultat za izraz "Muḥammad" Kao rezultat toga, izraz "Muḥammad" morao je biti osobito širok u vrijeme bdAbd al-Malika. Za neke je pučanstvo mislio na „imama“, više gnostičko biće, za drugog Isusa, sina Marijina, a zatim, vjerojatno nadahnut Mojsijem i njegovim temeljem nove vjere, tu je novu ulogu promovirala vlada kao glasnik Kur'anskih materijala Sve to možda je bilo u vrijeme ʿAbd al-Maliks-a neistorično, a očigledno i „ne-teološki“, tako da bi oznaku „ibn al-fanafīya“ mogao dijeliti i gnostički Muhamed. To je bila prva historijacija Muhamedovog koncepta: kovanice su kovane pod sloganom Muḥammad od pokreta movementAbd al-Maliks. Muhammed je bio postavljen na vrhu vladara u vrijeme Walīda. Natpis unutar Kupole stijene sugerira da je tada vladajuća ideologija Isusu još nazivala "Muhamed", kao što je pokazao Luxenberg. [250] Raniji natpisi na Negevu prikazuju ovog Muhameda u jednostavnijim (prema Nevu "Mohammedanima") kontekstima od kasnijih, koje već moramo nazvati "islamskim" [251] . Druga historizacija ideje Mu Vorstellungammad dogodila se kada su kasnije, u doba Abasida, vjerovanja sve više uključivala u povijesni pogled na svijet. To je postavilo pitanje kronološke klasifikacije kao i odnosa prema Ali, koji je do tada u potpunosti ostao u gnostičkoj sferi. Arapski prorok vjerojatno je u to vrijeme dobio samo rezime. Tradicionalna literatura uspjela je podijeliti materijal koji je bio razmatran između dvoje ljudi, jer je arapski prorok sada morao biti predstavljen kao drugačija osoba od imama al-Muḫtāra, koji je još uvijek bio istog imena. Tradicionalna se literatura napokon uspjela odvojiti tako što je Muḥammada Imama (Muḥammad ibn al-Ḥanafīya) ʿAlīsov sin dao svom imenu i dao novo genealoško objašnjenje koje ga je ostavilo u gnostičko-šiitskoj regiji uprkos bliskosti s arapskim prorokom. Zanimljivo je da u tradicionalnoj literaturi postoje ostaci prijelaznih faza koji sugeriraju da su Muḥammad i ʿAli nekad bili zamišljeni kao braća. U anonimnom heidelberškom papirusu iz 229. (843/844) piše: "LAlī je ustao i napokon se odvezao (ljudi naprijed; kad) zaustavio se na njihovom bojnom polju, kada su ljudi stajali u redovima i popunjavali svoje odjele. Tada je (al-Ḥāriṯ) došao između dva reda i rekao: "O ljudi! Je li Muḥammad s vama? " "Odgovorili su:" Imamo brata Muha (mmads). " (Rekao je): "Trebao bi djelovati protiv mene i nitko drugi ne bi trebao biti ubijen zbog naše svađe!" [252] U S īri od Ibn Hišama, Muḥammad i ʿAlī su također braća, ali ne biološka braća, nego udomljena braća u domaćinstvu Abū Ṭāliba [253] i „braća u Bogu“: Kao u Medini bratimljenje između izbjeglica iz Meke i njihovih pomagača iz Medine se održava, kaže: "Poslanik je uspostavio bratstvo između svojih kolega emigranata i pomagača i rekao iz onoga što sam čuo ..." Svaki od vas trebao bi prihvatiti brata u Boga. " Sam je uzeo ʿAlī za ruku i rekao: "Ovo je moj brat." [254] U Sīra Ibn Hišamasu beskućnici Mekani trebali su na ovaj način dobiti rodbinu u Medini. Ova svrha, naravno, nije postignuta u slučaju bratstva "rođaka" Muḥammada i ʿAlī. Jasno je da se ova priča nekada koristila za usklađivanje starije tradicije, prema kojoj su dva biološka braća bila braća, s novijom verzijom tradicionalne literature koju poznaju kao rođake ili kao rođaka i zeta. Proročka biografija Heidelbergovog papirusa na ograničenom prostoru pokazuje sve presudne zaokrete u životu arapskog proroka, ali često jasno različite od Ibn Hišāma, a nadasve mnogo legendarnije i u poetskom predavanju. Ova se verzija temelji na potpuno istom sustavu srodstva kao u Ibn Hišamu; ʿAlī je ʿAlī ibn Abī Ṭālib, pojavljuje se ujak prorok ʿAbbās, spominje se ʿaʿfar - ali u ovom trenutku, kada je u pitanju dvoboj ZweAlīs, čini se da je sačuvana starija verzija. Za razliku od Ibn Hišāma, heidelberški papirus ovo ne pokušava objasniti; nigdje se ne spominje bratimljenje „u Bogu“. Ako gore spomenuti novčić 777 "ʿAlī Muḥammad ṭayyib" daje indikaciju, onda bi se u ovom trenutku mogla pokušati historicizacija ova dva vjerovanja u obliku braće, prije nego što je danas pronađen kanonski srodnički odnos i starija verzija iz Tradicija je morala popustiti. Iz Bauhuette der Weltbildner A sad pojedine dijelove sastavimo zajedno. U 150 godina između dolaska na vlast bAbd al-Maliks (TL 685-705) i Ma'munove smrti (TL 813-833), pogled na tradicionalnu književnost stvorio se u nekoliko koraka. Prvi korak bilo je prisvajanje i širenje Muhamedovog koncepta ʿAbd al-Malik. U svom službenom obliku, ovo je bilo kršćansko, kao što pokazuje natpis unutar Kupole stijene. Slogan Muḥammad pojavio se na kovanicama. Činjenica da je "Muḥammad" stavljen na vrh popisa vladara u Arapskom carstvu u vrijeme Walīda, pokazuje da je u to vrijeme već postojala izvjesna historicizacija. Međutim, biografija arapskog proroka pripada kasnijem vremenu. Rule Pravilo Abd al-Malika uključivalo je i razgraničenje od Židova, kršćana i Mandera uspostavljanjem javnog molitvenog smjera. Drugi korak bila je anonimizacija vladavine nakon Hišamine smrti (TL 724-743), te njezino djelovanje kao izaslanik ili "nasljednik" (Kalifat), izraženo u anonimnoj kovanici. Abasidi, dio vladajuće kuće koji je bio pod vodstvom ʿAbbās ibn al-Walīda, tako su pobjegli od očiju javnosti. Za njih je sagrađena fasada iza koje su se mogle boriti protiv suprotnosti, a da to ne bi imalo neposredan utjecaj na carsku politiku. Abasidi su držali uvođenje državne valute poput "al-Manṣūr" do kraja, kada pravilo više nije bilo anonimno. Iza anonimnog predstavnika moglo bi se sakriti kolektivno pravilo. Unutarnje je pravilo za anonimiziranje zahtijevalo određene mehanizme da se osigura učinkovito vježbanje, odvojeno od vladara. Jedan od tih mehanizama bio je ured vezira, koji je od danas postao središnji važan. Treći korak bio je stjecanje protohiitske legitimacije. A ḫb ār al-Dawla al- bAbb ās īya prikazuje uspjeh “Crnih transparenta” kao tajni napor Abasidaca tijekom više generacija. To uključuje legendu o prelasku imamata iz “Abū Hāšima” na Abbasida Muḥammada ibn Alisa [255] i početak Abbasidova oglašavanja, Davlah , u 100 Arapa (718/719) [256] . Upad Korasanaca u dva toka predstavljen je kao planirani savez abasidskih snaga izgrađenih u tajnosti. Rezultat je bilo perzijsko pravilo. Očito je da je to obuhvaćalo i Abbasidino autoportretiranje kao "imami" Hašimije. U stvari, u tradicionalnoj literaturi ili bilo gdje drugo ne postoje dokazi da su Abasidi ozbiljno cijenjeni kao "Imami" Hašimije. Čini se da je imamat bio čisto vanjski. Kao takav, međutim, bio je uspješan. Abasidski vladari i Khorasanske trupe, Abnah, nastavili su se međusobno podržavati i nakon jačanja Abasidske vlasti. Međutim, prisvajanje hašimskog naslijeđa otišlo je daleko više od kretanja Khorasanskih crnih zastava. Nekoliko godina ranije, istraživanje koje je tradicionalna literatura pripisala Abdallāh ibn Muʿāwiyi također se predstavilo kao nasljednik "Abū Hāšims". Jasan prekid sljedbenika ovog Abadala s Abasidima, kao što bi se moglo očekivati od poraženog i neuspjelog pobunjeničkog pokreta, nije vidljiv [257] . Vjerojatno su također bili uključeni u vlast. Većina sadržaja dolazi iz vjerovanja i ideja protohiitskih skupina, s kojima je deklarirani odmak od prirode umayyada išao ruku pod ruku. Uvjerenja koja su u to doba bila slična Ummu al-Kitābu, koji je kasnije postao islam, a koji je promovirala vlada, to su mogla učiniti jer je za pretvorbu potreban novi sadržaj. Četvrti korak bio je uravnotežiti suprotstavljene pravce, prvenstveno između pojma "Muḥammad" i onog "Alli". Oboje su bili usidreni u Iranu. Rješenje ʿAlī smješteno je na Popp-u na jugu, u Perisu i na zapadnom gorju, Muḥammadovo rješenje sjeverno od njega, na putu od Khuzistana do Horasana. Između ove dvije ideje, gore spomenuti novčić 160 od Arapa (776/777) sugerira ravnotežu: "ʿAlī Muḥammad ṭayyib" ("ʿAlī, Muḥammad, okej!"). To vjerojatno znači da su dvije ideje kompatibilne jedna s drugom. Odgovara tome da se lAlī i Muḥammad u tradicionalnoj literaturi smatraju rodbinom. U petom koraku ʿAlī je postao vodeći rodoslov iz javno dostupnih rodoslova. Sami Abasidi možda su bili jedan od prvih slučajeva. Oni su se odrekli svog "Umajadijskog" porijekla iz Al-Walīda (TL 705-715) i izabrali svoje Alhe i Muḥammada za svoje pretke. Kao što je već opisano gore, tekst barabarī još uvijek sadrži naznake da bi ovaj Abasid idAlī s Kunyom “Abū Ḥasan” trebao biti “pravi” i jedini ʿAlī, a ne samo rođak po kojem je kasnije opisan u tradicionalnoj literaturi. Da su teofani "sinovi Echima i Alima (kako su ih nazivali), koji su također bili rođaci lažnog proroka" [258] , zavjereni s Horasanijancima, također mogu biti dokazi o ovom prijelaznom stanju. Isto tako, Muḥammad ibn al-Ḥanafīya možda je u to vrijeme tek postao ʿAlījev potomak. Sve se to moralo razviti u razdoblju Abasida. Na početku, nakon navršavanja 750. godine, integracija crnih transparenta možda je učinjena bez navođenja ʿAlī roda. U šestom koraku stvoren je sustav rodovnica, kakav je prenosljen u tradicionalnoj literaturi do danas. U tome je zacijelo igrala važna historijalizacija muslimanske koncepcije [259] , koja se također odvijala tih godina. Autori ove istorije imali su zadatak umetnuti biografiju arapskog proroka u nastalu sliku cjelokupne priče sa što je moguće manje proturječja. Kao i kod Alli, čini se da je to učinjeno u nekoliko koraka. Budući da je fiksna točka 622 uspostavljena kao početak "godina nakon Arapa", postojala su određena ograničenja prilikom određivanja redoslijeda generacija. Možda je taj kronološki zahtjev razlog zašto je Abbasid ʿAlī samo 14 godina stariji od svog sina Muḥammada. Kada je veza s Alimom, koji je rodio sinove s prorokovom kćerkom Fāṭimom, konačno prešla liniju ʿAlī ibn Mūsā, ranija verzija sa ʿAlījem kao unukom ʿAbbase možda se već proširila kao silazak Abasidi, tako da povratak nije bio bilo je više moguće. Rezultat je bila opisana genealoška podjela Abasida. Imenovanje ovog Poslanikovog zeta ʿAlīja kao "ibn Abī Ṭālib" postalo je zaštitnim znakom Alisena. Evo odnosa prema Ummu al-Kitābu, koji kaže nakon smrti žrtve 'Abdallaha ibn Sabe': "Tada je Ṭālib, bAbdallāhov sin, ustao i rekao:" I ja bih se želio žrtvovati za Gospoda Bāqira kako bih mogao vidjeti što je moj otac vidio! " To je žrtveno kalibitsko učenje upravo ono koje je osnovao Ṭālib, a koje traje kroz sve cikluse. " [260] Budući da se Muḥammad al-Bāqir, koji je u središtu Umm al-Kitāb, smatra djedom Mūsā al-Kāẓim u tradicionalnoj literaturi, a u tradicionalnoj literaturi postoji Ṭālib kao brat ʿAlīs (iako vjerovatno uključuje samo kunya „Abū Ṭālib“ opravdati), izgleda kao da je ovaj koncept lAlī preuzet iz maštovitog svijeta Umm al-Kitāb, jer tamo ime „liālib“ u smislu „Adept“ ima smisla, dok to nije slučaj sa liālib tradicionalne literature [261] . Taj se odnos odnosni naknadno proširio. Morali su uključiti legendarne rane vladare i Muʿāwiya [262] . „Dīwān“ drugog halifa marUmar al-ṭṭaṭṭāb [263] , iznijeti samo u obliku A ḥād īṯ, pokazao je kako su se razne grane Quraiša složile poput luka i u kakvom privilegiranom srodstvu s arapskim prorokom, Hashemitima, od kojih u prvom redu su pripadali vladari. Slog crnog transparenta " al-da ʿwa il ā al-ri ḍā min Āl Mu ḥammad " ("Poziv na izbor vođe iz zajednice izabranog" [264] ) postao je tradicionalnim prijevodom: "Onaj koji je u vezi sa Muhammed koji je ugodan “. Dok se al-Riḍā, "ugodan" može korisno odnositi samo na izbore od strane zajednice (shura), tradicionalna literatura pretpostavlja da je "ḥl Muḥammad" obitelj arapskog proroka sa suprugama i kćeri, dobro poznata iz hagiografije Fāṭima itd. Su. Nema naznaka da bi se to već moglo shvatiti u doba Abasid Dawla . Šerifi kao Abasidovi potomci u DNK analizi Već nekoliko godina povijesno istraživanje koristi DNK analizu kao novo i obećavajuće sredstvo. To je usporedba haplotipova Y kromosoma koja omogućuje genealogiju da se provjeri u muškoj liniji. Na Y kromosomu postoji nekoliko stotina lokacija (lokusa) (kao i na ostalim kromosomima) čiji se niz sastoji od ponavljanja kratkih motiva, takozvanih STR "Kratkih ponavljanja u tandemu". Dio ovog STR-a ima tako visoku stopu mutacije da, kada se Y kromosom prenosi s oca na sina, postoji velika vjerojatnost da će se dogoditi mutacija u bilo kojem od STR lokusa, tako da je moguće gotovo sve generacije specifično razlučivanje roditeljskih odnosa. Budući da STR Y kromosoma obično nije dio gena koji su važni za metabolizam, njihove mutacije nisu selektivne. To su nasljedne osobine koje svim muškarcima na svijetu dodjeljuju svoje mjesto u obiteljskom stablu, a da pri tumačenju istih ne uzimaju u obzir efekte fenotipa (kao što je to slučaj, na primjer, s krvnim skupinama ili mitohondrijskim genomom nasljeđenim u ženskoj liniji) je). Kombinacija STR lokusa Y kromosoma naziva se „haplotip“. To je vrsta prirodnog prezimena koja se nasljeđuje i mijenja se s vremenom. Mutacije u STR lokusima (alelima) identificiraju se brojem ponavljanja osnovnog motiva. Pored STR mutacija postoje i točkaste mutacije, takozvani SNP "Single Nucleotide Polymorphism". One se javljaju sa znatno manjom vjerojatnošću i stoga su posebno pogodne za obilježavanje velikih grana obiteljskog stabla. Nomenklatura haplotipova ljudskog Y kromosoma razlikuje nekoliko desetaka velikih skupina, takozvanih „haplogrupa“, koje su nastale u prapovijesti, obično između 100 000 i 10 000 godina prije našeg vremena. Matematički se modeli mogu koristiti za procjenu vremena u prošlosti kada su podijeljene dvije crte; ovo je vrijeme u kojem je živio posljednji zajednički predak, takozvani MRCA "Najnoviji uobičajeni predak". [265] Halotipi Y kromosoma dobiveni DNK analizom mogu se upotrijebiti za provjeru rodoslova. Obično se vrlo jasno može razlikovati između muškaraca koji zapravo pripadaju određenom spolu i onih koji su za to ranije sumnjičeni, ali koji se zbog svog halotipa moraju dodijeliti drugim vezama. Pomoću njegovih haplotipova možete razumjeti i pojedine grane obiteljskog stabla. Usko povezani haplotipovi moraju biti usko povezani u rodoslovlju. Grupe čiji je posljednji zajednički predak prema tradiciji i prema dokumentima davno živio također se moraju razlikovati u svojim haplotipovima. Ako imate dovoljno haplotipova muškaraca koji danas žive, možete rekonstruirati haplotipove njihovih predaka. Iako se to može učiniti s određenom vjerojatnošću i obično nije za sve lokuse, to omogućuje stvaranje hipoteza sa znatnim stupnjem diskriminatorne moći. Te se analize mogu dopuniti, primjerice, dobivanjem "stare" DNK iz kostiju. Međutim, opis spola na temelju pripadnika koji danas žive ne ovisi o dostupnosti DNK vrhovnog rodoslovlja. Kao što je objašnjeno u prethodnim poglavljima, sasvim je moguće da su takozvani Sharif potomci abasidskih vladara i da je bAbd al-Malik (ili njegov otac bAbdallāh) najraniji povijesno opipljivi gornji zub. Teoretski, sve dionice plemena trebaju biti. Ako pronađete nekoliko plemena, ovo zahtijeva objašnjenje. Nemoguće je od početka znati koje je pleme „ispravno“ i postoji li kontinuitet između današnjih kola i onih iz drevne Arabije. Odgovor na takva pitanja moguć je samo prelaskom iz sadašnjeg vremena korak po korak u udaljenija vremena, uvijek uspoređujući dokumentarnu tradiciju relevantnih tarifnih linija sa njihovim haplotipovima. U tom ćete procesu postupno prijeći iz lokalne i mlađe posebne povijesti u raniju carsku povijest. Konačno, moglo bi se postaviti i pitanje kada i kako se takozvani Aliden jednom definirao kao posebna zajednica porijekla i kako je to povezano s drugim kolima. Trenutno, razlučivost ove metode još nije dovoljno visoka da bi se razlikovala, na primjer, između silaska tzv Alidana Abasida (6 stupnjeva između Maʾmūna i ʿAlī al-Riḍā kao potomci "al-Manṣūrs") ili silaska Abasidi iz umayyadi (8 stupnjeva između Maʾmūna i prvog španjolskog umayyada 'Abd al-Rahmān kao potomci ʿAbd al-Maliks) i rodbinski sustav tradicionalne književnosti (16 stupnjeva između Abasida i ʿAlīden kao potomaka' Abd al-Muṭṭaliba, 19 stupnjeva između Abbasida i Umayyada da se razlikuju kao "Abd Manāfs" potomci. Ipak, ne dolazi u obzir da će dobra karakterizacija cijelog spola jednog dana odgovoriti i na ovo pitanje s molekularno biološkog stajališta. Osim toga, ova je metoda gotovo neophodna za objašnjenje, u kasnijim vremenima povijesti, u kojim je točkama loza povijesna, a u kojima je legendarna. Unatoč tome, već se može pokušati - tako reći, grubo - dobiti pregled roda Šerifa i opravdati pretpostavku o haplotipu koji se zapravo vraća vladarima Arapskog carstva. To bi trebala biti zajednica porijekla iz koje se stvorilo mnoštvo novih linija tijekom posljednjih 50 generacija, čiji je odnos u skladu s povijesnom tradicijom. Već su dvije studije koje su pridonijele tome: Analiza 50 Y-haplotipova Sharifa ( Sadat ) iz Irana [266], provedena na Teheranskom sveučilištu, pokazuje rasprostranjenost u 10 haplogrupa (najčešće: J, C, G, I) s naglaskom na haplogrupu J, u 40% ispitanika pada [267] . To otprilike odgovara učestalosti ovih haplogrupa u Iranu [268] . Upečatljivo je, međutim, da je haplogrupa R rjeđa u Sadatu, a haplogrupa I češća nego u prosječnom iranskom stanovništvu. Haplogroup I je rijedak u regionalnoj populaciji, ali se javlja na Kavkazu i u Isfahanu. Budući da je ispitano samo 7 lokusa, nije moguće pouzdano razlikovati haplogrupe J1 i J2, niti dati bilo kakve izjave o stupnju srodstva unutar haplogrupa. Budući da su različite haplogrupe nastale u prapovijesti, čitatelj je sklon da ovaj rezultat shvati na takav način da je podrijetlo ifenAlī charifah izmišljeno, a ispitivani karifi jedva da se razlikuju po podrijetlu od prosječnog stanovništva. Međutim, ovaj bi zaključak bio preuranjen (a autori ga ne izvode), kao što pokazuje sljedeće istraživanje: Javni tarifni projekt tvrtke "Familytree DNA" s naglaskom na Tunis prikupio je preko 160 haplotipova u razdoblju od 2008. do 2010. godine [269] . Oni su podijeljeni u 11 haplogrupa (najčešće J1, J2 i E) s naglaskom na J1, što uključuje oko 40% ispitanika (Dodatak III). U mnogim su slučajevima haplogrupe pouzdano identificirane određivanjem točkastih mutacija (SNPs) koje ih definiraju. Budući da je testirano uglavnom 60 lokusa, za razliku od prvog ispitivanja, moguće je dati izjave o stupnju srodstva unutar haplogrupa. U tu svrhu, neobrađeni podaci preneseni su u program tvrtke "DNA rodbinski rod" [270] , koji je sortirao haplotipove u srodne skupine, čiji je posljednji zajednički predak živio prije otprilike 30 generacija. Osim toga, pojedinačni se haplotipi mogu međusobno usporediti, pri čemu se mogu dobiti i dulje vrijeme procjene obiteljskih odnosa. Prema ovom postupku, do danas je među dionicama utvrđeno 18 srodničkih skupina čiji je posljednji zajednički predak živio prije 7-35 generacija (Dodatak III). Od tih rodbinskih skupina, 7 spadaju u haplogrupu J1, 4 u J2, 3 u E, 2 u G i po 1 u haplogrupu R1a i R1b. Otprilike polovica dionica ne pripada nijednoj od tih rodbinskih grupa. Bez saznanja više o povijesti ovih 16 rodbinskih skupina, može se samo iz ove analize pretpostaviti da su njihovi članovi dugo smatrani kočijama, jer je malo vjerojatno da će se slučajno pronađeni subjekti pokazati da su povezani s tim stupnjem. Ako se dvije klase mogu testirati neovisno jedna o drugoj [271], a ispada da je, primjerice, njihov zajednički predak živio prije otprilike 30 generacija, onda je vjerojatno da je ili ovaj predak već smatran klasom ili da oba pripadaju rodu koji imao je pravo na odgovarajući društveni položaj u to vrijeme. Pristupom ovom projektu, velike srodničke grupe mogu se prepoznati ranije od malih kao "stare obitelji šarifa", jer se male srodničke grupe koriste za testiranje nijednog ili samo jednog predstavnika ako je uzorak nasumično sastavljen. Ispada da samo ova analiza omogućava dobro nagađanje o identitetu abasidske predake: šest rođaka haplogrupe J1c svi su povezani jedni s drugima i tvore mega skupinu. Zajedno s pojedinačnim kolima, čiji su se preci razgranili u sličnoj dalekoj prošlosti, oni pripadaju velikom genealoškom kompleksu čiji članovi obitelji potječu iz oko 50 generacija. Točno, ovo je postulirano kao prepoznatljivo obilježje Abasidova potomstva. U svrhu ove analize, ovo veliko roditeljstvo naziva se Abasidni genealoški kompleks (AGK) (Dodatak IV). One tarife koje ne pripadaju AGK-u mogu imati samo izmišljeno abasidsko porijeklo. Bez obzira na to, možda su ih rano smatrali dobrotvornim organizacijama, jer je ovaj izraz, koji je u tradicionalnoj muhadžijskoj literaturi (TL 661-680) još obuhvaćao čitavu „plemensku aristokraciju“, tek kasnije suzio na članove vladajuće obitelji. Nadalje, može se očekivati da su rodne udruge s jakim socijalnim položajem smatrane šarifima u ovom užem smislu, iako su različitog porijekla. Vjerojatnost da povelje AGK (20-30% svih povelja) nisu potomci Abasidi je mala. To bi se moglo očekivati samo ako bi pripadnici drugog, slično starog i razgranatog spola trebali kasnije dobiti grupni identitet. Međutim, o tome nema povijesnih tragova. Vjerojatnost je mala da su kola koja nisu povezana s AGK-om (70-80%) potomci Abasida, budući da svi biološki potomci bAbd al-Maliks moraju pripadati istom rodu. Ova se pretpostavka može potkrijepiti samo usporedbom DNK analiza s povijesnim dokumentima za mnoge pojedinačne crte. Istodobno, razvila bi se unutarnja struktura ove opsežne roditeljske zajednice. Zaključak i pregled Koje su glavne crte u povijesti Arapskog carstva sada? Raspadom perzijske moći i povlačenjem Bizanta, regija od Palestine do Horasana prvi put je bila bez središnje moći i bez ideologije vladavine. Treba pretpostaviti da je politička snaga bila fragmentirana. Isto se moralo primijeniti na vjerovanje i svjetonazor. Međutim, ovaj se nulti sat odnosio na potpuno naivno ili originalno društvo. Umjesto toga, mora postojati mnoštvo lokalnih sila koje su imale političke i ideološke karakteristike u svojim carstvima, a koje su sada pozvane da se utvrde. Nije nedostajalo vojnih i financijskih sredstava. Očito obračun nije bio uvijek miran. Rana politička stabilizacija na nadregionalnoj razini, pravilo "Muʿāwiyas" (TL 661-680), nije bilo trajno. Tek s oduzimanjem vlasti od strane Abda al-Maliksa prevladalo je nasilje, koje bi kasnije trebalo utvrditi što se dogodilo. Zasluga je Yehuda Nevosa da je istaknuo nedostatak "arapskog osvajanja" u arheološkom nalazu. [272] Očito je da su borbe 7. i 8. stoljeća uvelike popraćene gubitkom kulturnog pamćenja. Razlozi za to mogli su biti vrlo različiti u pojedinostima: zapravo nedostajući pregled, prepreke razumijevanju u jezično i politički fragmentiranom prostoru, nedosljedni odnosi moći s liderima koji ni sami sebi ne dopuštaju da budu napisani niti pozvani da imenuju i zapisuju kratkoročni razvoj. Ova rana faza neizbježnog uništavanja znanja, počevši s vladavinom bdAbd al-Malika, zamjenjuje se fazom u kojoj se radio novi pogled na svijet. Njihov je proizvod bila tradicionalna literatura. Iako je gubitak sjećanja bio gotovo potpun u odnosu na političku povijest, to se ne odnosi jednako na kulturno područje kao takvo i na njegove opće životne izraze. Suprotno tome, rani dani Arapskog carstva sigurno su bili vrijeme kulturnih inovacija i razvoja. Prvih stoljeća „čarobne kulture“ Orijenta Oswald Spengler skovao je sliku „pseudomorfoze“ posuđene iz nauke o stijenama [273] . On je to iskoristio da označi rad neovisnih kulturnih snaga u oblicima koje su tadašnje vladajuće helenističke i sasanske vladavine dopuštale. Izlaskom s tih kanala mora se započeti potraga za novim oblicima izražavanja i samoizražavanja na čitavom kulturnom području. To se odnosilo i na gnozu kao na nešto što je dugo bilo zajedničko svemiru [274] . Koliko je populacija kasnijeg Arapskog Carstva bila kršćanska - a to je vjerojatno bilo i u velikoj mjeri - to je značilo i namjerno skretanje s okcidanskih oblika kulture i vjerovanja, posebno skretanje i razgraničenje od Bizanta. Gnoza nije imala korporativna tijela. Crkveni vođe i samostani bili su obilježja kršćanske organizacije. Oni sada nisu igrali nikakvu ulogu u razvoju novog. Arapsko carstvo je na izrazit način zanemarilo svoje sirijske korijene. Nova vladavina bila je svjetovna i u početku se nije miješala u stvari vjere. Rani dokazi o carskom priznanju, prije svega natpis bAbd al-Maliks u unutrašnjosti Kupole stijene, svakako su smatrani inovacijama koje poboljšavaju identitet, ali iz današnje perspektive - znajući što slijedi - konzervativne su. Isto se odnosi i na prisvajanje Korana od strane vlasti na vlasti. Ovi tekstovi izražavaju postupan razvoj. Oni su baština od sirijskog kršćanstva. Deklarirani novi početak u početku se može vidjeti samo u propisivanju javnog molitvenog uputstva, vjerojatno u vrijeme bdAbd al-Malika. Rane tradicije „nove“ ispovijesti dobivamo samo u obliku legendarnog djela al-Muḫtāra u Kufi. Te su priče, koje se teško mogu klasificirati povijesno, smještene u prostoru koji gotovo nije nastanjen, što je također neposredno prije vladavine BeginnAbd al-Malika. Značajno je da je to priznanje bilo gnostičko. LAlī i Muḥammad smatraju da je ta gnoza ljudski ili božanski Isus Krist, čiji se mit, odvojen od sidra biblijskog učenja, kreativno razvio. Abasidskim zaokretom ovaj je smjer kasnije pronašao svoj put do snage, barem u obliku svojih sljedbenika, da bi se malo kasnije zadržao s razvojem islamske pravoslavlje. Ne može se očekivati da su zabilježeni posredni koraci prema carskoj deklaraciji za potomstvo. Još smo manje blagoslovljeni izvorima iz područja kulturne povijesti nego u polju političke povijesti. Stoga je sve važnije shvatiti važne glavne crte kulturnog razvoja ozbiljno, razraditi njihovu neovisnost i interpretirati ih što je treznije moguće. Djelo poput Ummm al-Kitāba, ma koliko kasno i loše moglo biti predano, ima veliku težinu kao izraz kulturnog prostora i prisiljava nas na zaključivanje važnih prethodnika koji nisu preživjeli. Duhovnost kasnijeg islama, posebno imamske vjere, dolazi iz ovakvih izvora. Sigurno je ova gnoza bila rasprostranjena na cijelom kulturnom području. To nije bila nova religija osvajača, već kontinuitet dugogodišnjih tradicija koje su se razumjele preko jezičnih granica. S druge strane, novo ortodoksno društvo moralo se razviti u procesu koji je pomno pratio razvoj političke ideologije u malom krugu više klase. Sigurno je bio mali jer je razvoj bio brz i s izuzetkom alidijsko-abasidskog kontrasta nije bilo sorti. Činjenica da je taj proces provodila viša klasa proizlazi iz činjenice da su nova pravila brzo primijenjena u cijelom carstvu. Taj je postupak dovršen u 9. i 10. stoljeću. Njegovo obilježje bilo je uvođenje islamskih zakona. Ovo je bio kraj brzim inovacijama. Od sada je na slici dominirao konzervativizam. Nakon toga, razvoj se odvijao samo polako i u najmanjim koracima. Međutim, abasidski svjetonazor ostao je korijen i zajednička referentna točka čitave kulture Arapskog carstva i njegovih država nasljednica. ------------------ književnost 13.1 Izvorska izdanja, pregledi i izvori Abraham ibn Daud, Sefer ha-Qabbalah, preveo je s hebrejskog na engleski jezik Gerson D. Cohen kao "Knjigu tradicije", Philadelphia 2010. Agapius (Mahboub) de Menbidj, Kitab al-'Unvan, II dio, ed. a na francuski ga preveo Aleksandar Vasiliev (Dorpat), u: Patrologia Orientalis, svezak VIII, izdanje 3, Pariz 1912. Aḫbār al-Dawla al-ʿAbbāsīyah wa-fīhī Aḫbār al-ʿAbbās wa waladihi, ed. ʿAbd al-ʿAzīz al-Dūrī i ʿAbd al Ǧabar al-Muṭṭalibī, Bejrut-Ta'l-Ta'i (1977 Dar) Anecdota Syriaca (sirijski i latinski), ed. JPN Land, tomus primus, Löwen 1862, tomus secundus, Löwen 1868. Anonimna kronika godine 819, ed. autor Jean-Baptiste Chabot kao: Chronicon Anonymousmum ad AD 819 Pertinens Curante Aphram Barsaum, s prijevodom s sirijskog jezika na latinski jezik u prvom svesku sljedeće kronike: Anonimna kronika 1234., ed. autor Jean-Baptiste Chabot kao: Anonymousmi Auctoris Chronicon ad Annum Christi 1234 Pertinens, u: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium svezaci 81 i 82 (Scriptores Syri svezak 36 i 37), prijevod prvog sveska sa Sirike na latinski jezik Chabot u svesku 109 ( Scriptores Syri svezak 56), Löwen 1954, prijevod drugog sveska sa sirijskog na francuski u svesku 354 (Scriptores Syri svezak 154), Löwen 1974. Aukcija Leu 62., 18. svibnja 1995. u Zürichu, Islamski novčići, dinastije Umayyad i Abbasid, Zbirka Silvija Baldassarija, Leu Numizmatika doo, Zurich 1995. Barrington Atlas iz grčkog i rimskog svijeta, izd. Richard JA Talbert, Princeton 2000. Biblija ili čitavo Sveto pismo Starog i Novog zavjeta nakon prijevoda Martina Luthera. Württemberg biblijski institut Stuttgart, 1972. Chronicon Maroniticum, u: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium. Scriptores Syri, serija tertia - tomus iv. Chronica minora, Sirijski tekst ed. E.-W. Brooks, str. 43-74, latinski prijevod I.-B. Chabot, str. 35-57. Pariz 1903. Chronica Minora, u: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium, Scriptores Syri, serija tertia - tomus iv, chronica minora pars prior, sirijski tekst ed. E.-W. Brooks, na latinski je preveo I.-B. Chabot. Pariz 1903. Kronika Zuqnina, u: Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium vol. 507, Scriptores Syri Tomus 213. Chronicon Anonymousmum Pseudo-Dionysianum vulgo dictum, francuski prijevod iz Sirijskog djela Robert Hespel. Löwen 1989. engleski prijevod Andrewa Palmera u: Sedmo stoljeće u zapadno-sirijskim kronikama, Liverpool 1993, br. 10, str. 53-70 (ulomak osim za godinu 1028/717). EI (1): Enciklopedija islama, prvo izdanje, izd. M. Th. Houtsma, AJ Wensinck, E. Lévi-Provencal, HAR Gibb i W. Heffening, 8 svezaka i dodatak, Leiden 1913-1936. EI (2): Enciklopedija islama, drugo izdanje, Leiden 1960 ff. Eusebi Chronicorum Liber Prior, izd. Alfred Schoene, dodaci chronographicas sex adiecit, Berlin 1875. Gnoza, svezak II: koptski i mandejski izvori. Predstavili, preveli i objasnili Martin Krause i Kurt Rudolph. Objavio Werner Foerster. Düsseldorf 1995. Gnoza, svezak III: Maniheizam. Uz sudjelovanje Jes Petera Asmussena. Uveo, preveo i objasnio Aleksandar Böhlig. Düsseldorf 1995. Adolf Grohmann (ur.), Arapski papirusi iz Ḫirbet El-Mird, Bibliothèque du Muséon, svezak 52, Löwen 1963. Heidelbergov papirus, vidi Khoury. Ibn Hišām, 'Abd al-Malik: Sīrat Rasūl Allāh. Prevedeno s arapskog na engleski kao "Život Mu ofammada, prijevod Is ofaqovog Sīrat Rasūl Allāh" A. Guillaumea, Oxford 1955. Ibn Saʿd, Muḥammad, Kitāb al-Ṭabaqāt al-Kabīr (al-Kubrā), u 8 svezaka, uredio Ed. Sachau kao: Ibn Saad, biografije Muhammeda, njegovih drugova i kasnijeg nositelja islama do 230. godine leta, u suradnji s C. Brockelmannom, J. Horovitzom, J. Lippertom, B. Meissnerom, E. srijeda, F. Schwallyjem i K. Zetterstéen (arapski s njemačkim sažetcima), Leiden 1904 ff. Ibn Saʿd, Muḥammad, Kitāb al-Ṭabaqāt al-Kabīr (al-Kubrā), svesci I i II. Prijevod na engleski jezik S. Moinul Haq, uz suradnju HK Ghazanfara. New Delhi 1986, 3. reprint 2009. Ibn Saʿd, Muḥammad, Kitāb al-Ṭabaqāt al-Kabīr (al-Kubrā), prijevod petog sveska na engleski jezik kao: „Ljudi iz Madine, svezak II“, Aisha Bewley, London, 2000. Ibn Saʿd, Muḥammad, Kitāb al-Ṭabaqāt al-Kabīr (al-Kubrā), prijevod 8. sveska Tabaqata na engleski jezik: „Žene Madine“, Aisha Bewley, London 1995. Hans Jansen, Mohammed. Biografija. S Nizozemke Marlene Müller-Haas. München 2008. Povijesni atlas islama, urednik Hugh Kennedy, Leiden 2002. Raif Georges Khoury, Wahb rođ. Munabbih, Der Heidelberger Papyrus PSR Heid Arab 23, u: Codices Arabici Antiqui, svezak I, Wiesbaden 1972. MJ Kister, Na papirusu od Wahba rođ. Munabbih, u: Bilten Škole orijentalnih i afričkih studija, god. XXXVII, London 1974, str. 545-571. Koran, prijevod i komentar Rudija Pareta, drugo izdanje, Stuttgart 1977 (komentar) i 1982 (prijevod). Latinske kronike 741. i 754.: Chronica Minora, Saec. IV V. V. VI. VII edidit Theodorus Mommsen, svezak II, u: Monumenta Germaniae Historica, Auctorum Antiquissimorum Tomus XI, Berlin 1894. Život Ivana od Dailama: Uredio Sebastian P. Brock sa prijevodom na engleski jezik kao "A Sirijski život Ivana od Dailama", u: Parole de l 'Orient 10 (1981-82), str. 123-89. Ralph-Johannes Lilie, Uvod u povijest Bizanta, Stuttgart 2007. Georg von Reshʿaina: Priča o Maksimu Ispovjedniku, ed., A na engleski ga je preveo Sebastian Brock kao "Rani sirijski život Maksima Ispovjednika", u: Sebastian Brock, Sirijske perspektive kasne antike, br. XII, London 1984 (izvorno objavljeno u: Analecta Bollandiana XCI, Bruxelles 1973). Hugh Kennedy, Kalifski sud, London 2004. Lewond: Povijest Ghevonda, Eminentni Vardapet Armenaca (VIII. Stoljeće), prijevod s armenskog na engleski jezik fra Zaven Arzoumanian, Burbank 2007. Mansurpuri, Qazi Muḥammad Sulaiman Salman, Rahma-Tul-Lil-'Alamiin, engleski prijevod kao "Milosrđe svjetovima" Qazi Abdul Baqi, 3 sveska, Lahore 2005 (autor je prikupio obiteljske odnose iz tradicionalne literature). Michael: Chronique de Michel Le Grand, Patriarche Des Syriens Jacobites, prijevod na francuski Victor Langlois, Venecija 1868. godine. Nag Hammadi German, studijsko izdanje. Uredili Hans-Martin Schenke, Hans-Gebhard Bethge i Ursula Ulrike Kaiser, uz suradnju Katharine Schwarz. Berlin 2001. i 2003. Prevoditelj ili urednik pojedinih naslova koji se koriste: Michael Waldstein: Apokrif Johannesa (NHC II, 1; III, 1; IV, 1 i BG 2), Ursula Ulrike Kaiser: Hypostasis of the Archons (NHC II , 4), Hans-Gebhard Bethge: "Od podrijetla svijeta" (NHC II, 5). Andrew Palmer (ur. I prevoditelj), Sedmo stoljeće u zapadno-sirijskim kronikama, Liverpool 1993. Klaudios Ptolemaios, Priručnik za geografiju. Uredili Alfred Stückelberger i Gerd Graßhoff uz suradnju Floriana Mittenhubera, Renate Burri, Klausa Geusa, Gerharda Winklera, Susanne Ziegler, Judith Hindermann, Lutza Koch i Kurta Kellera. Basel 2006. Rabban Hōrmīzd: Ed., A sa sirijskog na engleski jezik preveo Ernest Alfred Wallis Budge kao "Povijesti o Rabbanu Hōrmīzdu Perzijcu i o Rabbanu Bar-ʿIdtā, London 1902. Sebeos (Pseudo-Sebeos): Armenska povijest koja se pripisuje Sebeosu. Prijevod s engleskog na armenski s napomenama RW Thomsona, komentar Jamesa Howard-Johnstona, uz podršku Tima Greenwooda. 2 sveska, Liverpool 1999. Sīrat Rasūl Allāh, vidi Ibn Hišām. Barabarī, Ta'rīḫ al-rusul wa l-mulūk; Engleski prijevod kao "Povijest al-barabarī" u kontekstu Bibliotheka Persica, ed. Ehsan Yar-Shater, New York, 1987-2007, u 39 svezaka i svesku knjige (u fusnotama, volumen i broj stranica Leiden-ovog izdanja nalazi se u zagrade) set. Prevoditelji ili urednici i naslovi pojedinih korištenih svezaka: VI (W. Montgomery Watt i MV McDonald: Muḥammad u Meki), XVIII (Michael G. Morony: Između građanskih ratova), XX (GR Hawting: Slom sufijanske vlasti i dolazak) Marwanida), XXI (Michael Fishbein: Pobjeda Marwanida), XXIV (David Stephan Powers: Carstvo u tranziciji), XXV (Khalid Yahya Blankinship: Kraj širenja), XXVI (Carole Hillenbrand: Propadanje Umayyad kalifat), XXVII (John Alden Williams: 'Abbasidska revolucija), XXVIII (Jane Dammen McAuliffe:' Abbasid Authority potvrđena), XXIX (Hugh Kennedy: Al-Mansur i al-Mahdi), XXX (CE Bosworth: 'Abbasid Kalifat u ravnoteži), XXXII (CE Bosworth. Ponovno spajanje 'Abasidskog kalifata), XXXIV (Joel L. Kraemer: Pad pada), XXXV (George Saliba: Kriza' Abasidskog kalifata), XXXIX (Ella Landau-Tasseron : Životopisi Poslanikovih ashaba i njihovih nasljednika). XL (Alex V. Popovkin, Everett K. Rowson: Index). Theophanes: prevedeni kao "Kronika Teofanovog Ispovjednika" Cyrila Mangoa i Rogera Scotta s grčkog na engleski i uz napomenu, Oxford 1997. Tübingen Bible Atlas, ed. Siegfried Mittmann i Götz Schmitt, Stuttgart 2001. Abū Naṣr ʿAbdallāh ibn 'Ali al-Sarrāj al-Tūsī, Kitāb al-Lumaʿ fi'l-Taṣawwuf. Arapski tekst s engleskim sažetkom. Ed. Reynold Alleyne Nicholson, "EJW Gibb Memorial", serija, Leyden i London 1914. (reprint LaVergne USA 2010). Ummu'l-kitāb, perzijsko-arapski tekst ed. Wladimir Ivanow, u: Islam, svezak 23, str. 1-132, Berlin i Leipzig 1936. Ummu'l-Kitāb, preveden s perzijskog i arapskog na talijanski jezik, uveo i napomenuo Pio Filippani-Ronconi, Napulj 1966. Ferdinand Wüstenfeldt, genealoške tablice arapskih plemena i obitelji, uz registar, reprint izdanja Göttingen 1852 (registar 1853), Osnabrück 1966. Usporedne tablice Wüstenfeldt-Mahler, treće izdanje, uz suradnju Joachima Mayra, revidirao Bertold Spuler, Wiesbaden 1961. Carl Wurtzel, Kovanstvo revolucionara u kasnom umayyadskom razdoblju, Muzej američkog numizmatičkog društva (ANS), bilješke 23, New York 1878. Eduard von Zambaur, Manuel de Généalogie et Chronologie pour l'Histoire de l'Islam, Hanover 1927. Eduard von Zambaur, Kovanje islama, izd. Peter Jaeckel, Wiesbaden 1968. 13.2. Znanstvene studije Saleh, rekao je Agha, revolucija koja je srušila Umayyade. Leiden i Boston 2003. Jan Assmann, Moses der Egyptter, München i Beč 1998. (prijevod engleskog originala: "Moses Egipat. Sjećanje na Egipat u zapadnom monoteizmu", Cambridge Massachussetts 1997). Suliman Bashear, Muqaddima fī l-ta'rīḫ al-āḫar: naḥwa qirāʾa ǧadīda li-l-riwāya l-islamīya („Uvod u drugu povijest: prema novom čitanju islamske tradicije“), Jeruzalem 1984. Suliman Bashear, Jemen u ranom islamu: Ispitivanje ne-plemenskih tradicija, u: Arabica 36 (1989), stranice 327-361 (tiskano u: Suliman Bashear, Studije u ranoj islamskoj tradiciji, članak I, Jeruzalem 2004). Suliman Bashear, Qibla musharriqa i rana muslimanska molitva u crkvama, u: Muslimanski svijet 81 (1991), stranice 267-282 (tiskano u: Suliman Bashear, Studije u ranoj islamskoj tradiciji, članak VI, Jeruzalem 2004). Suliman Bashear, Ḥanifīya i Haǧǧ, u: Suliman Bashear, Studije rane islamske tradicije, članak XIV (postum), Jeruzalem 2004. Alessandro Bausani, Religija u Iranu, engleski jezik preveo JM Marchesi, New York 2000. Talijanski izvornik: Persia religiosa da Zarathustra a Baha'u'llah. Klaus Brisch, Jeruzalem, Kupola stijene, u: Povijest umjetnosti propileje, svezak 4, Umjetnost islama (ur.) Janine Sourdel-Thomine i Bertold Spuler, Berlin 1973. Mihail D. Bukharin, Meka na karavanskim putovima u predislamskoj antici, u: Kur'an u kontekstu, izd. Angelika Neuwirth, Nicolai Sinai i Michael Marx, Leiden, 2010. Werner Caskel, Ǧamharat an-Nasab, Genealoško djelo Hisama ibn Muḥammada Al-Kalbija, 2 sveska, Leiden 1966. Lawrence I. Conrad, Osvajanje Arwada: Izvorišno kritičko istraživanje historiografije rano srednjovjekovnog Bliskog Istoka, u: Bizant i rano islamski Bliski Istok I, Problemi u izvorima iz književnih izvora (Studije kasne antike i ranog islama I), izd. Averil Cameron i Lawrence I. Conrad, Princeton 1992. Patricia Crone i Michael Cook, Hagarism, London 1977. Patricia Crone, robovi na konjima - evolucija islamske politike. Cambridge 1980. Patricia Crone, mekanska trgovina i uspon islama. Princeton 1987. godine. Patricia Crone, O značenju poziva Abasida na al-Riḍāu, u: Islamski svijet, Eseji u čast Bernarda Lewisa, str. 95-111. Princeton 1989. Kurt Franz, Parousia, političko pravilo i beduin u desetom stoljeću prije Krista, u: Beiruter Blätter 10-11 (2002-2003). Francesco Gabrieli, Al-Ma'mūn e gli 'Alidi, u: Orijentalni tekstovi i istraživanje, svezak II, izdanje 1, Leipzig 1929. Jean-Marie Gaudeul, Dopisništvo između Leona i 'Umara, u: Islamochristiana, svezak 10, 1984. Markus Groß, Karl-Heinz Ohlig. Volker Popp, Gerd-R. Puin, bilježi kritiku Inâreha, u: Inârah 4, Od Korana do islama (ur. Markus Groß), Karl-Heinz Ohlig, str. 7-28. Berlin 2009. Heinz Halm, Islamska gnoza. Ekstremna Schia i ʿAlawiten. Zürich i München 1982. Heinz Halm, Die Schia, Darmstadt 1988. Heinz Halm, Das Reich des Mahdi, München 1991. Christoph Heger, Yā muḥammad - ne „oh muhammad“, a tko je ʿAlī ?, u: Istaknuta djela, Prva dva islamska stoljeća, Inarah 3, izd. Markus Groß i Karl-Heinz Ohlig, Berlin, 2008. Robert Hillenbrand, Damask, Velika džamija, u: Propylaea History of Art, svezak 4, Umjetnost islama (ur.) Janine Sourdel-Thomine i Bertold Spuler, Berlin 1973. Robert G. Hoyland, gledajući islam onako kako su ga drugi vidjeli. Princeton 1997. Vladimir Ivanow, Bilješke sur l '"Ummu'l-Kitāb" des Ismaëliens de l'Asie Centrale, u: Revue des Études Islamiques, Tome VI, Pariz 1932. Hans Jonas, Gnoza i kasni drevni duh, prvi dio: Mitološka gnoza, Göttingen 1964. Hugh Kennedy, Rani abasidski kalifat, London 1981. Etan Kohlberg, Abū Turāb, u: Bilten Škole orijentalnih i afričkih studija, str. 347-352. University of London 1978. Jacob Lassner, Islamska revolucija i povijesno sjećanje. Američka orijentalna serija, svezak 66. Ed. American Oriental Society. New Haven 1986. Bernard Lewis, The Assassins, London 1967. Christoph Luxenberg, Arapski natpis u kupoli stijene u Jeruzalemu, u: Mračni počeci. Nova istraživanja podrijetla i rane povijesti islama, ur. Karl-Heinz Ohlig, Gerd-Rüdiger Puin, str. 124-147. Berlin 2005. Christoph Luxenberg, Bez bitke kod Badra; O sirijskim pismima u ranim rukopisima Korana, u: Inârah 4, Od Korana do islama, izd. Markus Groß, Karl-Heinz Ohlig, str. 642-676. Berlin 2009. Christoph Luxenberg, Al-Najm (Q 53), Poglavlje zvijezde. Novo siro-aramejsko čitanje stihova 1-18. Predloženo za tisak. Louis Massignon, Salman Pak et les Premices Spirituelles de l'Islam Iranien, u: Opera Minora, svezak I, izd. Y. Moubarac, Bejrut 1963. Tilman Nagel, studije o nastanku abasidskog kalifata, u: Bonn Orientalist Studies, New Series, Volume 22, Bonn 1972. Yehuda D. Nevo i Judith Koren, Crossroads to Islam, New York, 2003. Theodor Nöldeke, recenzija: W. Robertson Smith, srodstvo i brak u ranoj Arabiji, Cambridge 1885, u: Zeitschrift der Deutschen Morgenländische Gesellschaft, 40. svezak (oglasi), Leipzig 1886. Albrecht Noth, kritičke studije o temama, oblicima i tendencijama rane islamske povijesti, I. dio: teme i oblici, Bonn 1973. Karl-Heinz Ohlig, odnosi se na novu religiju u kršćanskoj literaturi "pod islamskom vlašću"? u: Rani islam, Berlin 2007. Karl-Heinz Ohlig, Od muhammeda Isusa do arapskog poslanika - Povijest kristološkog predikata, u: Rani islam, Berlin 2007. Karl-Heinz Ohlig, od Istočnog Irana do Jeruzalema i Damaska. Povijesni problemi izvorne situacije, podrijetlo i povijest kur'anskog pokreta, u: Schlaglichter, Inârah 3, izd. Markus Groß i Karl-Heinz Ohlig, Berlin, 2008. Karl-Heinz Ohlig, od Bagdada do Merwa. Povijest, pročitana unatrag, u: Od Korana do islama, Inârah 4, ed. Markus Groß, Karl-Heinz Ohlig, Berlin 2009. Max Freiherr von Oppenheim, Die Beduinen, u četiri sveska: 1. i 2. svezak uz suradnju Ericha Bräunlicha i Wernera Caskela, Leipzig 1939. i 1943., treći i četvrti svezak priredio i uredio Werner Caskel, Wiesbaden 1952-1968. Volker Popp, Rana povijest islama zasnovana na natpisima i numizmatičkim dokazima, u: Mračni počeci (Inârah 1), izd. Karl-Heinz Ohlig i Gerd-R. Puin, Berlin 2005. Volker Popp, Od Ugarita do Samarre - Arheološko putovanje stopama Ernsta Herzfelda, u: Rani islam (Inârah 2), Ed. Karl-Heinz Ohlig, Berlin 2007. Volker Popp, Biblijske strukture islamske povijesti, u: Schlaglichter, Inârah 3, izd. Markus Groß i Karl-Heinz Ohlig, Berlin 2008. Volker Popp, Maavia der Aramäer i njegovi suvremenici. Muslimanska historiografija kao mitologizacija teološkog koncepta, u: Od Korana do islama, Inârah 4, ed. Markus Groß, Karl-Heinz Ohlig, Berlin 2009. Volker Popp, "Zavjesa vječnosti" (sidrat al-muntaha), element gnostičkog pogleda na svijet u Kur'anu (Sura 53:14), u: Imprimatur 3.2009, str. 147-151. (Elektronička baza podataka: http://saardok.sulb.uni-saarland.de/archive). Volker Popp, Teološki pretresi u islamu. Svjedočanstvo o epigrafskoj tradiciji. Predloženo za tisak. Gerd-Rüdiger Puin, Dīwān iz ʿUmar ibn al-ṭṭaṭṭāb, disertacija. Bonn 1970. M.-R. Rafiee, A. Sokhansanj, M.-A. Naghizadeh, A. Farazmand (Sveučilište u Teheranu), Analiza polimorfizma Y-hromosomskih kratkih tandema (STR) u iranskoj sadatskoj populaciji, u: Russian Journal of Genetics, 2009, svezak 45, br. 8, str. 969-973. Hermann Raschke, Radionica Marka evanđelista. Nova teorija evanđelja. Jena 1924. M. Regueiro, AM Cadenas, T. Gayden, PA Underhill, RJ Herrera, Iran: Tricontinentalni nexus za Y-kromosomske migracije (Međunarodno sveučilište Florida Miami, Sveučilište Stanford), u: Human Heredity 2006, svezak 61, str. 132- 143. Uri Rubin, postojanje i svjetlo, u: Izraelske orijentalne studije svezak V, Tel Aviv 1975, str. 62-119. Uri Rubin, Oko gledatelja - Život Muhameda kako su ga rani muslimani gledali (Studije kasne antike i ranog islama 5), Princeton 1995. Kurt Rudolph, Die Mandäer I i II, Göttingen 1960. i 1961. Dorothee Sack, Velika Resafa džamija - Ruṣāfat Hišām, RESAFA IV, izd. Njemački arheološki institut, Mainz 1996. Moshe Sharon, Crne zastave s istoka - Uspostavljanje države 'Abassid - inkubacija pobune, Memorijalna serija Maxa Schloessingera, Jeruzalem 1983. C. Schoy, Kibla, u EI (1). Petra M. Sijpesteijn, Arhivski um u ranom islamskom Egiptu: dvije arapske papirije, u: Od Al-Andalusa do Khurasana, Dokumenti iz srednjovjekovnog muslimanskog svijeta, uredili Petra M. Sijpesteijn, Lennart Sundelin, Sofía Torallas Tovar, Amalia Zomeño ( Islamska povijest i civilizacija, studije i tekstovi (uredili Wadad Kadi i Rotraud Wielandt, svezak 66), Leiden, 2007. William Benjamin Smith, Ecce Deus. Primitivno kršćansko učenje čistog božanskog Isusa. Jena 1911. Oswald Spengler, Pad zapada, München 1923. EF Tijdens, Mitološko-gnostička pozadina "Umm al-Kitāb", u: Acta Iranica, svezak VII (1977). Johannes Thomas, rani španski dokazi islama, u: Schlaglichter, Inârah 3, izd. Markus Groß i Karl-Heinz Ohlig, Berlin, 2008. Gustav Weil, Povijest halifa, 5 svezaka, Heidelberg 1946-1862, reprint Osnabrück 1967. Julius Wellhausen, Arapsko carstvo i njegov pad, Berlin 1902, faksimilski reprint Elibron Classics 2005. Caroline Williams, kult 'Čvrstih svetaca u Fatimidskim spomenicima u Kairu; Dio I: Džamija al-Aqmara, u: Muqarnas, svezak 1, New Haven i London 1983, str. 37-52. priloge Sažetak gnostičkih ideja II familyAlī porodična stabla III srodničke grupe šerifa IV Haplotipovi abasidskog genealoškog kompleksa (AGK) ------------------------------ [1] Heinz Halm, Islamska gnoza - ekstremni šijat i alaviti. Zurich 1982 [2] ibid., "Izvori", str. 27-33. Ivanow, Ummu'l-kitāb, utemeljen na rukopisu stečenom u Schughnanu (danas Tadžikistan) od 1879. Otprilike 1900 primjeraka očito je još uvijek napravljeno za privatnu upotrebu. Tekst je ispod: http://www.scribd.com/doc/22791874/Ummu-l-Kitab na Internetu (pristupljeno 6. prosinca 2010). [4] Prva analiza Ivanow, Notes (1932). Talijanski prijevod i napomene Pio Filippani-Ronconi (1966). Analize s opsežnim prijevodima na njemački jezik Tijdens, Hintergrund (1977), i Halm, Gnosis (1982). [5] Halm, Gnosis, str. 123 i 302. [6] Halm, Gnoza, str. 120. [7] Tamo je, kao lik iz 8. stoljeća, suvremenik šestog „Imāma“ dvanaest Shia, ʿaʿfar ibn Muḥammad. [8] Halm, Gnosis, str. 209 f., Gdje je napisao Naubaḫti 39-41 (Knjiga šijitskih sekti) i Qummī 53 f. (Knjiga nauka i sekti) citirano. [9] Bausani, Religija u Iranu, str. 151. [10] mo'tare ż (nakon Halma) [11] Halm, Gnoza, str. 127 f. [12] Bausani, Religija u Iranu, str. 150 ff. [13] Nag Hammadi Nijemac. Apokrif iz Ivana: NHC II, 1; III, 1; IV, 1 i BG 2. Hipostaza arhona: NHC II, 4. Iz podrijetla svijeta: NHC II, 5. [14] Halm, Gnoza, str. 185 f. [15] Massignon, Salman Pak. [16] "Solomonova svemoć". [17] Halm, Gnoza, str. 158 f. i 172. [18] Osobna komunikacija Christopha Luxenberga. [19] Rudolph, Mandäer II, str. 24. [20] Halm, Gnoza, str. 218 ff., Prema Qummī 56-59, §§ 111-113. [21] Već je detaljno opisano u Sīra des Ibn Hišām 136 ff. [22] Prema drugim tradicijama iz Rām-Hormuza u Khūzistānu. [23] Levi della Vida u EI (1), aludirajući na al-Tūsī, Kitāb al-Lumaʿ. [24] barabarī, Ta'rīḫ XXXIV str. 110 f. (III, 1407). [25] EI (1) Meshhed Ḥusain, u vezi s Ibn Ḥawḳal, ed. De Goeje, str. 166. [26] L. Veccia Vaglieri u EI (2), svezak III, str. 612 ff. [27] Rubina, postojanje i svjetlost. [28] Williams, Cult, str. 41. U Askalonu su glave obožavala tri kršćanska mučenika, za koja se govori da su bili odglavljeni 30 Dioklecijana. [29] Halm, Gnoza, str. 145. [30] Halm, Gnoza, str. 183 f. [31] Rudolph, Mandäer I, str. 259, odlomak iz Theodora bar Kôni (Kônai), Über die Kantäer und Dostäer, Scholionbuch , 11. Mēmrē, iz H. Pognona, Natpisi mandati des coupes de Khouabir, Pariz 1898-1899, 2. dio, str. 151-155 (sirijski) i str. 220-227 (francuski). [32] Naglasak autora, doslovno: "Amīru ʾl-muʾminīna". Shi'a ʿAlī prepoznaje s ove adrese koja je rezervirana za vladara. Činjenica da je to već bio slučaj u Umm al-Kitābu pokazuje rana povezanost s pravom ostvarivanja svjetovne moći. [33] Halm, Gnoza, str. 168. [34] Halm, Gnoza, str. 37, nakon Bagdadija (TL: umro 1037) 233-235. [35] Vidi Popp, biblijske strukture i Heger, Yā muḥammad. [36] Halm, Gnoza, str. 37, nakon Bagdadija 233-235. [37] Halm, Gnoza, str. 36, nakon Ašʿarija (umro oko 935.) 15. [38] Sastav: Kohlberg, Abū Tūrāb. [39] Halm, Gnoza, str. 240-274. [40] Halm, Gnoza, str. 205 f. [41] Nöldeke, osvrt W. Robertson Smith (1886), str. 152 i str. 177, fusnota 3. [42] Caskel, Ǧamharat, svezak II, str. 152, članak „lAlī“ i ploča 48. [43] Rudolph, Mandäer I, str. 157. [44] Wurtzel, Kovanica str. 186, br. 30 [45] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 169. [46] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 86. [47] Caskel, Ǧamharat, svezak II, str. 263 i ploča 213; Ṭabarī, Ta'rīḫ, XXVII str. 27-107 (II, 1917–2000). [48] Wurtzel, Kovanica, str. 178 f. (do br. 30). Wurtzel pogrešno pretpostavlja da kovanica nosi ime Ǧudai al-Kirmānīs. [49] Kennedy, Kalifat, str. 44. [50] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 193. [51] Aukcija Leu 62 (Baldassarijeva zbirka) br. 514; Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 211. [52] Anegdota Sirika II, str. 10 f. (Sirijski tekst), Nau, Colloque, str. 226. (prijevod s francuskog), Palmer, Kronike, str. 43 (prijevod s engleskog). Vidi također Hoyland, Islam, str. 394 f .. Autor je na njemački preveo na temelju francuskog i engleskog prijevoda. Podaci o statusu područja obećanom u uvodu nisu sačuvani. [53] Anecdota Syriaca I (Ed. Land), str. 39-43. Chronica Minora, Chronicon Miscellaneum ad Annum Domini 724 Pertinens (ur. Brooks), str. 155 (sirijski; rukopis, str. 56 v. I r.), Str. 119 (latinski). Vidi također Hoyland, Islam, str. 395. f. Prevod autora na njemački jezik zasnovan je na latinskom prijevodu. [54] Chronica Minora, str. 337-349 (sirijska) i str. 265-275 (latinski). Engleski izvadak iz Palmera, Kronike, str. 51 f. Vidi također Hoyland, Islam, str. 396 ff .. Prevođenje autora na njemački jezik temeljen na latinskom prijevodu. [55] Eusebi Chronicorum Liber prior, ed. Schoene, dodatak 4, Chronographeion Syntomon, stupci 96 i 97. Engleski prijevod Hoyland, Islam, str. 436. Prevod autora na njemački jezik zasnovan na engleskom prijevodu. [56] O povijesti i značenju vidi Toma, svjedočanstva, str. 142 ff. [57] Ibn Hišām, Sīra 807. [58] Jedan od 17 armenskih biskupa koji je 645. potpisao rezolucije o crkvenoj disciplini na Savjetu Dvin. Ime ("Eusebios") se inače ne pojavljuje na armenskom; otuda i inače posve neosiguran zadatak kao autora kronike. [59] „Indija“: Možda Perzijci, ali može se odnositi i na Crveno more. [60] Sirija. [61] "T'etalk": izvorno Heftaliti, ovdje možda i Turci. [62] U Armeniji se to obično podrazumijevalo kao zemlja s dvije struje. [63] možda ascalon. [64] (Pseudo-) Sebeos, Armenska povijest, 175-176 (svezak I, str. 154). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [65] Hoyland, Vidjevši islam, str. 124 ff. [66] Ohlig, reference na novu religiju? P. 248 ff. [67] Chronicon Maroniticum do 969. (str. 54.). Prijevod na njemački jezik temelji se na latinskom prijevodu. [68] Lokal Ohlig, str. 266 f. [69] Georg von Resh'aina, priča o Maksimu Ispovjedniku 25. Autor je na njemački preveo na temelju engleskog prijevoda. [70] Život Ivana od Dailama 10. odjeljak (str. 145 f.). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [71] Ljetopis Zuqnina o 968. i 973. iz Seleukidne ere (str. 114 i 115). Prevod na njemački jezik na temelju francuskog prijevoda. [72] Abasid Alī je bio ofAlijev nećak, ali to ne objašnjava ovo čudno ime. [73] Teofani, Kronika 654 i 655, str. 483 (AM 6147 i 6148, 346-347). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [74] Teofani, Kronika 658, str. 485 (AM 6151, 347). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [75] Teofani, Kronika, Uvod. Vidi također Hoyland, islam, str. 428 ff. (Theophanes) i 400 ff. (Theophilus von Edessa i "sirijski zajednički izvor"). [76] Anonimna kronika iz 819., str 8. Prijevod autora na njemački jezik temeljen na latinskom prijevodu. Izraz "filius Akkhattab" (sin propovjednika?) Je nejasan. Palmer, Kronike, str. 75 ff., Prešutno dodaje „b. Abī Ṭālib ”. Ako razmotrimo moguće reference na ʿUmar ibn al-Ḫaṭṭāb ili Gnozu Abū l-ṭṭaṭṭāb, bit ćemo oprezni s takvim dodavanjima. [77] Hoyland, Islam, str. 500, očito nakon latinskog prijevoda Symphorianus Champerius 1508. [78] Lewond, Geschichte, str. 79 i 82. Autor je na njemački preveo na temelju engleskog prijevoda. [79] Gaudeul, Korespondencija, zagovara umetanje s kraja 9. stoljeća, dok Hoyland, islam, str. 490 ff., Vjeruje da je dio teksta mogao biti iz 8. stoljeća. [80] Abraham ibn Daʾud, Sefer ha-Qabbalah, str. 44 f .; slično pismu Šerira, Gaona von Pumbedita (968.-98.), Hoylandu, Islam, str. 449. Autor je na njemački preveo na temelju engleskog prijevoda. [81] Abraham ibn Daʾud, Sefer ha-Qabbalah, str. 16. Prijevod autora na njemački jezik temeljen na engleskom prijevodu. [82] Rabban Hōrmīzd, glava XXIII, str. 146 ff. Prijevod autora na njemački jezik zasnovan je na engleskom prijevodu. [83] Hoyland, Islam str. 192. [84] Teofan, Kronika 671., str. 493. (AM 6164, 353). [85] Zapravo, pojedinačni podaci koje je predao Teofan samo pokazuju prisutnost Arapa od dvije godine u vodama prije Bizanta, čemu se svakako mogu dodati i druge arapske akcije na moru. Čini se da je broj "sedam" topos. [86] Mango s dobrim razlogom dodjeljuje ovu poruku u svom prijevodu Kronike Teofana izgubljenom orijentalnom izvoru, dok izvještaji o onome što se dogodilo u Mramornom moru izgledaju kao da se vraćaju u izgubljeni gradski bizantski kronik. Kasnije verzije ovog orijentalnog izvora pokazuju da su borbe na kopnu u Likiji (Agapius, p. 492) ili Ciliciji (Michael, str. 242) bile prenesene. [87] Teofan, Kronika 676., str. 496. (AM 6169, 355, 356). [88] Teofani, Kronika 678., str. 497 (AM 6171, 356-357). [89] Abū al-Haǧǧāǧ Muǧāhid ibn Jabr je komentator Kur'ana u tradicionalnoj literaturi. Kaže se da je živio od 642-722. [90] Ka'b al-Aḥbār (Abū Isḥāq, Ka'b ibn Mati 'ibn Haisū') je, u tradicionalnoj literaturi, pretvoreni Židov iz Jemena koji je postao savjetnik Muʿāwiyas i umro 652 ili 654 u Himsu. [91] barabarī, Ta'rīḫ XVIII str. 172 (II, 164). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [92] barabarī, Ta'rīḫ XVIII. St. 165 i 180 (II, 157 i 171). [93] Conrad, osvajanje. [94] Barrington, Atlas, karta 68 A4. [95] Teofan, Kronika 647, str. 478 f. (AM 6140, 344). [96] Noth, studije. [97] Lily, uvod, str. 239 ff. Daje primjere važnosti neobjektivnih književnih gledišta u bizantskoj historiografiji. [98] Teofan, Kronika 715-18, str. 538-546 (AM 6208-6210, 386-399). [99] barabarī, Ta'rīḫ, XXIV str. 30 ff. (II, 1306-1317). [100] Grohmann, arapski papirusi 71. [101] Crone, mekanska trgovina, str. 226 ff. [102] Caskel, Ǧamharat, uvod str. 19-71. [103] Usporedite s radom Maksa von Oppenheima, Beduini, koji se zapravo temelji na anketama. U Oppenheimu je šeik s kojim je razgovarao mogao prvenstveno pružiti podatke o vlastitim precima i nekim bližim rođacima, što je dovelo do prilično jednostavnih stabljika. S druge strane, u Al-Kalbi, posljedice rastu u ranim generacijama, što pokazuje umjetni karakter njegovog rada. [104] Sijpesteijn, Arhivski um. [105] barabarī, Ta'rīḫ XVIII. S. 210 i 215 (II, 198 i 204). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [106] barabarī, Ta'rīḫ XXX str. 172 (III, 649). [107] barabarī, Ta'rīḫ XXXII str. 45 (III, 1001). [108] Anonimna kronika godine 1234., I 312, CLXVI (str. 243). Zahvaljujem Christophu Luxenbergu na prijevodu na njemački jezik. [109] barabarī, Ta'rīḫ, XXVI str. 4 ff. (II, 1667 ff.). [110] H. Lammen u EI (1), Caskel, haamharat an-Nasab. [111] barabarī, Ta'rīḫ, XX p. 145 (II, 560). [112] Crone, robovi p. 97, s Khalifa, Ta'rikh, str. 465. [113] barabarī, Ta'rīḫ, XXVI str. 184 (II, 1826). [114] Popp, Priča o nevjernim Isusovim učenicima i njihovom iseljavanju u Španjolsku, u: Biblijske strukture, str. 78 ff. [115] barabarī, Ta'rīḫ XX str. 83 f. (II, 500). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [116] barabarī, Ta'rīḫ XX p. 145 f. (II, 560). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [117] Usporedite kako je Isusova odjeća raspoređena na raspeće: Biblija, Marko 15, 24. [118] barabarī, Ta'rīḫ XXI str. 40 f. (II, 675 f.). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [119] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 206 ff. [120] Popp, Islamgeschichte, str. 111. [121] Pregled iz Halma, Schia, str. 39. [122] barabarī, Ta'rīḫ XXXII str. 60 (III, 1012). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [123] barabarī, Ta'rīḫ XXXII str. 29 (III, 988). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [124] Popp, Rana historija islama str. 101 f .; Franz, Parozija. [125] Gabrieli, Al-Ma'mūn e gli 'Alidi. Upečatljivo je da su ime i porijeklo ʿAlīs na početku teksta (str. 38) samo s „ʿAlī b. Mūsā b. "ʿAʿfar" se može odrediti. Tek kasnije u tekstu su (str. 42.) potomci ʿAbdallāh b. al-'Abbās i ʿAlī b. Abī Ṭālib kao "njegova rodbina" ( Ahl baytihi ), oni se nazivaju "dvije porodice", a linija reiheAlīsa prenose se u ʿAlī ibn Abī Ṭālib. To izgleda u svjetlu znanja stečenog u nastavku nakon interpoliranja eventualno starijeg predloška. [126] Crone i Hinds, bogovi kalif, dodatak 2 (s novijim prijevodom pisma za lAlī al-Riḍā u dodatku 4). [127] Hodočašće se prenosi od 10. stoljeća. Hārūnova grobnica, koja je nestala danas, vjerojatno se nalazila usred mauzoleja, u sjeveroistočnom kutu čija je grobnica GrabAlīs žarište hodočašća. [128] barabarī, Ta'rīḫ XXIX str. 252 f. (III, 533). [129] barabarī, Ta'rīḫ XXIX str. 148 f. (III, 442). [130] barabarī, Ta'rīḫ XXIX str. 49 (III, 358). [131] barabarī, Ta'rīḫ XXIX str. 145 f. (III, 440). [132] Zambaur, Manuel, ploča G (Abbasiden). Kovanice su prividno napisane u ime ʿaʿfara “Abū Fatḥ”. Zambaur je identificirao oca spomenute djece, za kojeg je rečeno da je bio upravitelj Mosula 145, sa starijim Ǧaʿfar-om, ali istodobno ga je opisao kao guvernera Basre pod Al-Rašīdom i odredio mu datum smrti 186 ili 190, što ne može biti , Čini se da su ovdje dijelom kombinirane poruke koje se odnose na različite ljude. [133] barabarī, Ta'rīḫ XXVII str. 149 f. i 167 (III, 26 i 43). [134] Mansurpuri, Milost svjetovima, svezak 2, str. 84. [135] barabarī, Ta'rīḫ XXXII, str. 46 ff. (III, 1001). [136] barabarī, Ta'rīḫ XXXII str. 62 f. (III, 1013.). [137] Latinska kronika 754, odjeljak 134 (str. 366) o 788. godini španske ere (odgovara 750), 133. godini Arapa (odgovara 750/751). [138] Izraz "Sharif" s vremenom je doživio promjenu značenja. U ranom arapskom razdoblju ("Umayyads") to je značilo prvenstveno poglavice plemena, tj. Ljude koji nisu ni na koji način bili u bliskoj vezi, 200 godina kasnije samo vladajuću kuću (s takozvanim Alidima). [139] barabarī, Ta'rīḫ XXXV p. 15 (III, 1516). [140] barabarī, Ta'rīḫ XXV p. 129 (II, 1592). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [141] Na primjer, Khoury, u Sīri Heidelbergovog papirusa (PSR Heid Arapski 23), napisan 844., Proročka biografija (PB) 17, 11: „Zatim se okrenuo prema Ali i rekao:„ O Abū l-Ḥasan, želim idete se boriti protiv tih ljudi? " Odgovorio je: "Da, Božiji Poslaniče". [142] barabarī, Ta'rīḫ XXVIII. Str. 166-176 (III, 208-215). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [143] Legenda kaže da je koptski Māriyah sin. [144] U tradicijskoj literaturi postoje predaje da je lAlī Zain al-'Ābidīn bio sin kćeri posljednjeg sasanskog kralja Yasdegirda. [145] Kur'an 33,40. [146] Kennedy, Court, str. 160 ff. [147] Sharon, Crne zastave. [148] Teofan na 6241. [149] Vidi Agha, revolucija. [150] barabarī, Ta'rīḫ XXVI str. 137 (II, 1784). [151] Ṭabarī, Ta'rīḫ XXVI str. 198 i 200 (II, 1838. i 1839.). [152] barabarī, Ta'rīḫ XXVII str. 167 (III, 43). Teofan primjećuje ubojstvo Abbasa 6236. (744/745), očito u Himsu. Kao motiv daje čarobnjaštvo. [153] Pod Armenijom se misli na Armeniju, gdje je bio upravitelj. [154] Misli se na biblijskog proroka, koji je niže citiran (Jer 6,21). [155] Jer 1, 14 slijedi. [156] Slijedi citat iz Psalma 107, 27 [157] U barabarīju veću ulogu ima otac, Ṯābit ibn Nu'aym. [158] 'Ayn al-Ǧarr, danas' Andjar, gdje se nalazi dvorac Umayyad. [159] Ljetopis Zuqnin do 1057. Autor je na njemački preveo na temelju francuskog prijevoda. [160] barabarī, Ta'rīḫ XXVI str. 249 ff. (II, 1876 ff.). [161] lidālid ibn ʿAbdallāh al-Qaṣrī, guverner Iraka. [162] Ovaj odlomak je nejasan. Možda je njih dvojicu kasnije uhapsio, ali to nije izviješteno. Kad se Ḫālid malo kasnije oslobodio položaja, kaže se da se identificirao kao sljedbenik Abasida. Možda bi ova priča to trebala opravdati i pripremiti se za to. [163] barabarī, Ta'rīḫ XXVI p. 74 (II, 1731 f.). Prevod na njemački jezik na temelju engleskog prijevoda. [164] Ṭabarī, Ta'rīḫ XXVI p. 170 f. (II, 1816). [165] Sharon, Crne zastave, str. 150 f, gdje kao izvor daje A givesb ār, str. 194-197. [166] Anonimna kronika godine 1234., I 314., CLXVIII (latinski prijevod, str. 244 f.). Zahvaljujem Christophu Luxenbergu što je preveo ovaj i sljedeće odjeljke na njemački jezik. [167] Anonimna kronika godine 1234., I 324. f., CLXXVII (latinski prijevod str. 253), prijevod na njemački jezik Christoph Luxenberg. [168] Anonimna kronika godine 1234, I 333, CLXXXI (latinski prijevod str. 260), prijevod na njemački jezik Christoph Luxenberg. Ovo se ubojstvo pripisuje Agapiusu, Kitabu al-'Uvanvanu 120, čiji je brat Ṣāliḥ. Varijante se mogu naći i u arapskoj tradicionalnoj literaturi: Ṭabarī, Ta'rīḫ XXVII str. 175 (III, 51) i str. 172 fusnota 411. [169] Grafikon o ovisnosti rukopisa o Conradu, Conquest, str. 326. [170] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 167 ff. [171] Lassner, revolucija, str. 55 ff. [172] Nagel, Istraživanja, str. 53. [173] Halm, Gnoza, str. 43 ff. [174] Agha, revolucija, S. xix. [175] Lewis, ubojice. [176] Može doći do pogreške ili oštećene lokacije. Meka se nalazi jugo-jugozapadno od Alamuta. Visoko sjedište trebalo je biti orijentirano prema jugu, tako da su okupljeni sljedbenici pogledali prema sjeveru. [177] Halm, Kraljevstvo Mahdi, str. 179 i 222 f., Spominje slične stvari za ramazan 299 (april 912.) u Sani i za 309. godinu (921.) pod vladavinom al-Mahdisa u današnjem Tunisu. [178] Lewis, Assassins, str. 72. Autor je preveo s engleskog na njemački jezik. [179] ibid .: Kao pripovjedač navodi između ostalog: Abū Isḥāq Quhistāni, 'Atā Malik Juvaynī (1226.-83.), Rašīd al-Dīn (oko 1247.-318.) I Abū l-Qāsim Kāshānī (str. 145 f.) [180] Stariji sin Fatimidskog vladara al-Mustanṣira (1036–94). Nakon očeve smrti Nizār, koji je trebao biti nasljednik prijestolja, prebačen je, a uz pomoć vezira Al-Afḍal, njegov brat al-Mustaʾlī postao je vladar. Nizār se pobunio u Aleksandriji 1095. godine, zarobljen je i kasnije ubijen, navodno sa svojim sinovima. Prema kasnijoj tradiciji, unuk Nizār došao je u Perziju i potajno je odgajan u Alamutu (Lewis. Assassins, str. 49). [181] Schoy, Kibla. [182] Rudolph, Mandäer I, str. 136. [183] Brisch, Jeruzalem, Kupola stijene, slika br. 22 i sl. 8. [184] Povijesni atlas islama, karta 26b. [185] Hillenbrand, Damask, Velika džamija, slika br. 26 i sl. 10. [186] Sak, Resafa džamija. [187] Bashear, Qibla Musharriqa. [188] Bashear, Jemen u ranom islamu. Usp. Heb. Yamīn - desna ruka, otuda: Ben-yamīn - sin desne ruke; Jemen = "Zemlja (desne = pogodne) ruke = Arabija Felix; jednadžba "desne" i "južne" mogla bi proizaći iz jutarnjeg pogleda na istok, tako da je jug "pravo" (napomena Markus Groß). [189] Bashear, Jemen u ranom islamu. [190] Assmann, Mojsije Egipćanin. [191] barabarī, Ta'rīḫ XXX str. 172 s FN 626 (III, 649). [192] Malo je vjerojatno da je to povijesni lik. Ime (doslovno: "izabrani", također: "gradonačelnik" - što se odnosi na Luxenberg) izražava karakteristične Mesijeve ideje za ovu sobu. Volker Popp mi ističe da je u kasnijim vremenima postojala menta "Muḫtara" koja se može povezati s takozvanim ustankom Zanǧ pod vodstvom ʿAlī ibn Muḥammada (TL 869-882, vidi barabarī, Ta'rīḫ XXXVI, str. 29 ff. (III 1742 ff.), Vidi Zambaur, kovanice str. 235). Sljedbenici ove kovnice nazivali su se "Muḥammadun" na svojim novčićima. To je vjerojatno bio mesijanski pokret. Ako je ovaj pokret svoju bazu nazvao "Muḫtara", možda se odnosio na "izabranog" vođu. [193] Caskel, Ǧamharat, svezak II, str. 297 i ploča 141. [194] Basher, Hanifija i hadž. [195] Bashear, Muqaddima, pozivajući se na baabaq ata od Ibn Saʿda (svezak 5) i A ḫb ār al-Dawla . On također vidi sličnosti u životu Muḥammada ibn al-Ḥanafīyasa i Ḥasanidskog pretendeta Muḥammada ibn ʿAbdallāha s nadimkom „Nafs al-Zakīya“. [196] U vezi s A ḫb ār al-Dawla , str. 107, gdje ʿAbdallāh ibn al-Zubair koristi ovo ime. Usporedite Ibn Saʿd, Ṭabaqāt, svezak I (Moinul Haq), str. 116; i Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 300, gdje Sotona u 'Akabi naziva arapskog proroka Mu ḏammam i Anṣār Ṣub āt . [197] Možda jedna suprotnost "Majci Božjoj", vidi Veccia Vaglieri u EI (2). Međutim, Ibn Saʿd izbjegava ime Fāṭima u svom Ṭabaqātu kada navodi djecu Muḥammada ibn al-Ḥanafīyasa i samo reproducira njihovu Kunyu „Umm Abī-hā“. Međutim, čini se da je identična Fāṭimi, koja se drugdje u Ibn Sandu pojavljuje kao kći Muḥammeda udovice proroka ʿĀʾiše (Ibn Saʿd, svezak 8, izdanje „Žene Madine“, str. 319). Ovu Fāṭimu naziva se theAbdallāh ibn Abī Bakr. Ovdje može doći do ukopanog starijeg sloja naučene tradicije, u kojem je Fāṭima dodijeljen Abū Bakru i njegovoj obitelji, a ne ʿAlī, usp. Mansurpuri svezak 2, str. 108 f .; brojni Fāṭimas u srodstvu Muḥammada i ʿAlī također sugeriraju da u tradicionalnoj literaturi postoji nekoliko slojeva (Crone and Cook, Hagarism, str. 178, fusnota 69 do stranice 28). [198] U vezi s Ibn Saʿdom, Ṭabaqāt. [199] barabarī, Ta'rīḫ XXI str. 62 (II 695) ima Shi'b ʿAlī. Ayla vjerojatno znači današnji Eilat na zaljevu Akabe. [200] Bashear također vidi paralelu s lAlī. [201] U vezi s Ibn Saʿdom. [202] Ibn Saʿd naziva: bAbdullāh (“Abū Hāšim”), zaamza, ʿAlī, ʿaʿfar Stariji, al-Ḥasan (navodni autor Kitāb al-Irǧāʾ), Ibrāhīm, al-Qāsim, “Abdu ʾr-Raḥ mlađi, (Fāṭima) "Umm Abī-hā", "Awn", Abdullāh mlađi, "Abdullāh i Ruqayya. Za usporedbu: Arapski prorok kaže da su imali djecu Zaynab, Ruqayyah, Umm Kulṯūm, Fāṭima, al-Qāsim, dva 'Abdullāh s nadimcima "al-Ṭāhir" i "al-Ṭayyib", kao i Ibrāhīm (Ṭabarī, Ta'r, Ta'r P. 48 f. S FN 60 (I, 1128). [203] Međutim, možda je rano postojala figura oko arapskog proroka da bi se Abasidi mogli povezati sa svojim naporima u povijesti. Ibn ʿAbbās des Muḥammad ibn al-Ḥanafīya može biti daljnji razvoj novozavjetne Barabe (Marko 15, 7). Raschke je u ovome vidio "Isus bar Abbas" - "Isuse, sin Abbasov", kojeg je premjestio blizu Barkochbe ("sin zvijezda"); vidi Raschke, Werkstatt, str. 307 ff. [204] Popp, Biblijske strukture str. 87 ff .; Maauia Aramejski p. 151 f .; vidjeti. Zunbīl Zābulistān u Ṭabarī, Ta'rīḫ XXII i XXIII. [205] Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 300. [206] Gnoza, svezak II, str. 378: „Moji izabrani! Naoružajte se oružjem koje nije izrađeno od željeza. Vaše oružje su nasore i istiniti govori mjesta svjetlosti ... "(s desne strane Ginza, 25.20; § 177). [207] Bashear navodi paralelne odlomke u kojima arapski prorok govori o dozvoljenom oružju. [208] Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 324-328. Planine Ṯaur i Ṯabīr nazvane su tamo zajedno s planinom Ḥirāʾ. Treba li upečatljiva sličnost imena s planinom Tabor u Galileji utjecati na kasnoantičku kršćansku tradiciju? Planina Preobraženja Isusova (Marko 9, 2-13) još je u evanđeljima bezimena. [209] Heidelberger Papyrus PB 8, str. 143. Krist u svom letu više nije Isus u pratnji dvanaest učenika. Dok ʿAlī u Meki mora slušati pitanje Ebu Džehla „Ustani, Muhammede! Gdje te je Bog spasio od onoga što ti se dogodilo? " (usporedi Marko 15) Muhamed je već našao utočište u planini preobraženja, mjestu čisto božanskog Krista. [210] Možda nije slučajno da Muḥammad ibn al-Ḥanafīya treba spaliti ʿAbdallāh ibn al-Zubair, oblik smrti koji se susreće i u tradicionalnoj heretičkoj gnostičkoj literaturi. [211] Gnoza, svezak II, str. 309: "Ako dođe čudan čovjek, tko će mu se suprotstaviti? Klub sjaja nalazi se u ruci Mande dHaijê, on dolazi i ruši pobunjenike. “(Nedjeljna himna s Mandajske liturgije, Oxf. I 14); ime Ḫa šab īya potječe od ḫa šab - drvo. [212] barabarī, Ta'rīḫ XXI str. 59 ff. (II, 693-695). [213] Biblija, Marko 14: 32-52. [214] Raschke, Werkstatt, str. 81 ff., Pozivajući se na Smith, Ecce Deus, str. 114 ff. [215] Rubin, oko, str. 192, ali je i za to pronašao tradiciju. [216] Jansen, Mohammed, str. 213., fusnote 29 i 30. Vidi također str. 33 o podacima života arapskog proroka. [217] Luxenberg, Sirijska liturgija, SS 436-440. [218] Raschke, Werkstatt, str. 299 ff. [219] Rudolph, Mandäer I, str. 157-159. [220] Usporedite članak „Abū Bakr“ W. Montgomeryja Watta u EI (2). [221] Rudolph, Mandäer II, str. 17 ff. U novijim se tekstovima ova koliba naziva "Mandi". [222] Izjednačivanje s "Macoraba" Ptolomeja ne dolazi u obzir, budući da je ovaj termin radije shvaćen kao "Maġrib" - zapad (Arapski poluotok); vidi Bukharin, Meka, str. 122. Naziv "Makoraba" može se naći i na karti Ptolomeja gdje god bi se takvo ime upisalo - i to dosta daleko od današnje Meke. Za daljnje pokušaje pronalaska Meke u drevnim izvorima, vidi Crone, Meccan Trade, str. 134 ff .; vidjeti i Crone and Cook, Hagarism, str. 24 f., posebno fusnotu 48 na str. 175. [223] barabarī, Ta'rīḫ XXI str. 224 ff. (II, 844 ff.). U lice ga je pogodila opeka, a ne željezo. [224] Španjolska era koja počinje 38. godine prije Krista. To bi aritmetički odgovaralo 682. godini kršćanske ere, vidi Latinsku kroniku u 754, Predgovor Mommsen, str. 327. „66. Godina Arapa “trajala je od kolovoza 685. do jula 686. prema kasnijim razumijevanjima (vidi Tabari). [225] Latinska kronika u 754, odjeljak 45, str. 347. Autor je preveo na njemački jezik. Slično tome je i kronika o 741: "kod Macca, Abraham, kao što mislite, kuća koja leži između urida Kaldejanskog i mezopotamskog grada Carrasa na pustošu" (str. 347, lijevi stupac). [226] Grčki Charax naznačio je utvrđenje palisadima i naziv je, prema tome, uobičajen. To će biti lučki grad na sjeveru Perzijskog zaljeva koji je nestao danas i prvo je ime dobio po Aleksandru Velikom Aleksandriji, kasnije po obnovi Antiohije: Antiohija i na kraju po arapskom poglavaru Spasines: Spasinou Charax (Barrington, Atlas, S . 93). [227] Popp, Biblijske strukture, str. 78-81. [228] aramejski "mrmljanje", koje se također može odnositi na mramore dok se mole (napomena Luxenberg). Mrmljajuće molitve zoroastrijskih svećenika, namrštene islamu, također su nazivane "zamzama" (referenca Popp). Usporedite članak „Zamzam“ B. Carra de Vauxa u EI (1), str. 1213. [229] Ibn Saʿd, Ṭabaqāt, svezak I, str. 281. [230] Mandajci se u tradicionalnoj literaturi nazivaju i Sabier (al-Ṣābi'ūn, Ṣubbaʾ: "baptist") ili Muġtasila ("pranje sebe"). Na temelju tih imena treba istaknuti dva moguća jezična odnosa: 1) Saba'iten (al-Saba'īya) je heresiograf smatrao sljedbenicima 'Abdallaha ibn Sabe', navodno pretvorenog Židova (vidjeti Halm, Gnoza, str. 33-42 ). Kaže se da je Alī naredio da ga ubije kao pretjerano revnog sljedbenika. Na zahtjev svojih sljedbenika, umjesto toga, protjeran je u al-Madā'in. Za BdAbdallāh ibn Sabu 'i njegove sljedbenike govori se da su obožavali ʿAlī; ona također igra ulogu u Umm al-Kitābu. Nije li on izvorno mogao biti baptistički sluga, a ne Sabeanac? 2) al-Muḫtār ibn Abī ʿUbaid al-qaqafī je heresiograf smatran osnivačem Kaisanita. Nije li on izvorno mogao biti "podmetač", a ne "izabrani" ili "gradonačelnik"? U oba slučaja zvuk je previše različit da bi se moglo izvesti direktno iz tih značenja. Ali treba se suočiti s iskrivljenjem, čak i bezobzirnim onima koje nisu slijedile prirodni jezični razvoj. [231] Nevo i Koren, Križni put, str. 327 i dalje, i Dodatak C. [232] Za Muḥammada ibn al-Ḥanafīya: barabarī, Ta'rīḫ XXXIX str. 208 (III, 2476); Za arapskog proroka: barabarī, Ta'rīḫ VI str. 72 (I, 1151) i Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 153 (str. 106). Usporedite: "qismet" = dodjela, zatim "sudbina" (napomena Markus Groß). [233] Halm, Schia, str. 41 ff. [234] barabarī, Ta'rīḫ VI str. 48 f. (I, 1128.). [235] Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 128 ff., I str. 187 ff. [236] Ibn Saʿd, Ṭabaqāt, donosi svezak I, str. 116 ff., Nekoliko tradicija koje predstavljaju činjenicu da se imena Mu theammad i Kunya Abū al-Qāsim ne smiju dodijeliti zajedno. [237] Usporedite "Sin Čovječji" u Bibliji, Daniel 7, 13, Marko 14, 62 i Lk 12.8. [238] al-Qummī 27-32, §§ 66 ff. Prema Halmu, Gnosis, str. 49 ff. [239] Autor djela „Kitāb uṣūl al-niḥal“. To je pripisano autoru Nāšiʾ al-Akbaru (prema TL umro 906), ali je zapravo mogao potjecati od Ǧaʿfar ibn Ḥarb (prema TL umro 850/51), vidjeti Halm, Gnosis, str. 30. [240] Pseudo-Nāšiʾ, Uṣūl 37, redovi 3 ff. (Br. 55-59) nakon prijevoda Halm, Gnoza, str. 71. [241] Nag Hammadi Deutsch, Das Apokryphon des Johannes (NHC III, 1), S. 87 f. [242] Nag Hammadi Deutsch, Hypostase der Archonten (NHC II, 4), str. 171. [243] Nag Hammadi Deutsch, "Iz podrijetla svijeta" (NHC II, 5), str. 192. [244] Koranska sura 53, 19-27, nakon prevoda Paret, str. 441 f. Prema Manatu, izvorno je „nastao zbog sotoninog šapta“: „To su uzvišeni dizalice (? Napomena Luxenberg: ovo su stabla!). Mogu se nadati njihovom zagovoru “- vidjeti komentar od Paret str. 461. [245] EI (1), članak Frants Buhl-a o al-Lātu i Alilatu. [246] Luxenberg, nova prijevod sura 53: 1-18 u pripremi. [247] Popp, zavjesa vječnosti. Nag Hammadijevo pismo "Hipostaza Arhona" (NHC II, 4 str. 172.) kaže: "Postoji zavjesa između onih koji pripadaju gore i eona koji su dolje. I ispod zavjese je bila sjena. I ta je sjena postala materija ... " [248] Ovo se ime može, a ne mora odnositi na ime gnostičke svjetlosti ili anđela Eleleth, možda i na lAlīs. Sažet tekst Korana nudi nekoliko dodirnih točaka za daljnje analize. [249] Koran, Sigurno 5, 60. Odavde nije daleko budistička ideja, usporedite ideju migracije duše s Alevisom (napomena Markus Groß). [250] Vidi Christoph Luxenberg "Arapski natpis u kupoli stijene u Jeruzalemu" u: Karl-Heinz Ohlig, Gerd-Rüdiger Puin (ur.), Mračni počeci. Novo istraživanje o porijeklu i ranoj povijesti islama, Berlin (Verlag Hans Schiler) 2005, str. 124-147. Kao što se vidi iz naizmjeničnih imena koja se očito svi odnose na istu osobu: "onaj kojeg treba hvaliti (muhammed)", "Božji sluga (ʿabd allāh)", "glasnik (rasūl)", "Kriste Isuse, Sin Marijin (Masīḥ (u) ʿĪsā bn (u) Maryam) “,“ Mesija (Masīḥ) ”i“ Isus, Sin Marijin (ʿĪsā (i) bn (i) Maryam) ”. [251] Nevo i Koren, Križni put, str. 297 ff. [252] Heidelberger papirus, PB 17, s poboljšanjem Kister, papirus. [253] Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 114. [254] Ibn Hišām, Sīrat Rasūl Allāh 344. Autor je na njemački preveo na temelju engleskog prijevoda. [255] Halm, Gnoza, str. 78 ff. Nagel, Istraživanja, str. 14 ff. [256] barabarī, Ta'rīḫ XXIV str. 87 f. (II, 1358). [257] Popp, Von Ugarit nach Samarra, str. 175 f., Halm, Gnosis, str. 64 ff. [258] Teofan, Kronika 747/748., Str. 587 (AM 6240, 424). Ovaj izraz nema mnogo smisla ako Hāšim i ʿAlī shvatite kao pradjeda i unuka u smislu tradicionalne literature. Međutim, to ima smisla ako se u to vrijeme dio vladarove kuće spominjao (Abū) Hāšim, a drugi dio na ʿAlī. [259] Ohlig, od Bagdada do Merwa. Ohlig, od istočnog Irana do Jeruzalema i Damskusa. Ohlig, od Muhameda Isusa do arapskog poslanika. Popp, Od Ugarita do Samarre, str. 78 ff. [260] Halm, Gnoza, str. 136. [261] Ime poput "Abd al-Muṭṭalib možda je dodano u obiteljsko stablo Quraiš samo iz ovog izvora. [262] Popp (biblijske strukture i Maauia od Aramejaca) pokazao je da je patronimu Muikonāwiyas preuzeo Ziyad ibn Abī Sufyān (pripadnik sufija), guverner Perzije, koji je prema tradicionalnoj literaturi bratom halifa priznanjem priznat trebalo bi biti. Zapravo, ova je priča u tradicionalnoj literaturi, naprotiv, bila polazište za uopće genealoško klasificiranje Mu überhauptāwiya. [263] Puin, Divan. [264] Crone, O značenju Abasidova poziva na al-Rida. [265] Najlakši način za pregled metoda i stanja istraživanja nalazi se u "Dienekisovom blogu o antropologiji": http://www.dienekes.blogspot.com/ [266] Rafiee i sur. U 2009. [267] Određivanje haplogrupa pomoću Whit Athey programa, www.hprg.com/hospital5, pristupljeno 6. prosinca 2010. [268] Regueiro i sur. Od 2006. [269] www.familytreedna.com/public/sharifs/default.aspx?section=yresults, pristupljeno 6. prosinca 2010. U proljeće 2011. godine pristupni i DNS zapisi su izbrisani sa ove stranice. Ako sada nazovete ovu adresu, bit ćete preusmjereni na "ARAB DNA projekt", koji također više nije aktivan. [270] http://dna.ancestry.com/groupDNA.aspx?siteId=76668888, pristupljeno 6. prosinca 2010. Javno dostupan na www.dna.ancestry.com i registracija s "Username" = "adam0999", kao i "Password" = "project2010". [271] Ovo se ovdje pretpostavlja. U stvari, može se pretpostaviti da nisu sudjelovali samo pojedinci, već povremeno i čitave rodne asocijacije, što je vidljivo i za J2a rodnu udrugu iz Msakena (Tunis). [272] Nevo i Koren, Križni put. [273] Spengler, Untergang, svezak II, "Problemi arapske kulture", str. 784 ff. [274] Jonas, Gnoza, prvi dio, uvod. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-6/dequin-fruehe-%ca%bfali-verehrung-und-die-schoepfung-des-abbasidischen-weltbilds/