Kur'an najveća greška

Sura 10:47 Poslanici celom svjetu

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

5. Jesu li bili dani poslanici cijelom čovječanstvu prije Muhameda?

Allah je navodno poslao upozoritelje svim ljudima (10:47, 16:35-36, 35:24), Abraham i Jišmael su specijalno bili posjetili Meku i izgradili Kaabu (2.125-129). A Muhamed je navodno bio poslan ljudima koji nikada prije nisu imali poslanika (28:46, 32:3, 34:44, 36:2-6). Taj članak podiže i druga pitanja: Što za Huda i Saliha koji su navodno bili poslani Arapima? Što za knjigu koja je navodno bila dana Jišmaelu?

     Dakle, ako su Abraham i Jišmael izgradili Kaabu, onda su zasigurno bili primili i instrukcije za rituale koji bi se obavljali tamo (naravno, to je samo prema mišljenju i vjerovanju muslimana, to nije osnovano na stvarnim povijesnim činjenicama). I ako su Jišmael i Abraham primili knjige, zar ne bi oni podijelili te knjige sa ljudima s kojima su živjeli?

Sura 7:65 „A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?"

    Pisac Kur'ana je pretpostavljao da čitači/slušatelji Kur'ana već z naju priču i sudbinu Hudinih ljudi. Zato nije osjećao da je potrebno objasniti tko su oni bili, odakle su bili itd.

    Jusuf Ali u komentaru na 7:65 daje dodatne detalje za nas koji smo ostavljeni u mraku u vezi toga:

„Ljudi Ada sa svojim prorokom Hudom su spomenuti na mnogo mjesta… Ta priča pripada arapskoj tradiciji. Njihov pred Ad je bio četvrti u generaciji od Noe, bio je sin Ausa, sin Arama, sin Sama i sin Noe. Zauzimali su veliko područje Saudijske Arabije, ulaza u Perzijski zaljev do Jemena na južnom kraju Crvenog mora.“

    Prema islamskoj teologiji, poslanik (rasul) je onaj koji prima knjigu, dok proroci (nabi) ne primaju knjige, nego samo bivaju poslani da opominju ljude da slijede ono što je bilo prije objavljeno. 

    Kur'an, u drugu ruku tvrdi drugačije. Sura 2:213 govori o tome kako je Allah slao proroke sa knjigama da upozori ljude. Sura 3:79 također.

    S toga, uzimajući Kur'an i islamsku teologiju u obzir, Jišmael, Hud i Salih (26:142-143) su bili proroci i poslanici koji su primili knjige za svoje zajednice. Drugim riječima, svi navedeni stihovi pretpostavljaju da je čak i prije Muhameda Allah slao proroke i poslanike svakoj naciji što očigledno uključuje i Arape, naročito Arape iz Meke za koje muslimani tvrde da su Jišmaelovi potomci. 

Sve to je kontradiktorno sa:

Sura 28:46 „Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili…“

Sura 32:3 „a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.“

Sura 34:44 „A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.“

    Ovi ajeti se slažu sa Biblijom, jer prema Bibliji niti je Abraham vidio Meke, niti je Jišmael vidio Meke, niti su mogli izgraditi Kaabu, niti su dobili neke knjige, niti je Jišmael bio prorok od Jahve.

    Što onda za Jišmaela, Saliha i Huda koji su bili poslani arapskim nacijama kao poslanici, što je u direktnoj kontradikciji sa Surom 34:44? Nadalje, eksplicitno je rečeno da je Jišmael primio knjigu u Suri 6:89, ali Sura 34:44 kaže da Arapi nisu primili knjige prije Muhameda.

    Ostavljamo muslimanima da se misle je li istina da je Jišmael primio knjigu kao što kaže Kur'an, ili nije, kao što kaže Kur'an.