Silazak Kur'ana: komadno ili odjednom? The descent of the Quran: Piecemeal or all at once? https://answering-islam.org/Quran/Contra/descent_of_quran.html Protivurečnost Kur'ana Silazak Kur'ana ili odjednom? Sam Shamoun Na nekoliko mjesta Kur'an implicira da je poslan odjednom određene noći. Ramazan je (mjesec) u kojem je poslan (onzila) Kur'an , kao vodič čovječanstvu, također jasan (Znakovi) za smjernice i prosudbu (između ispravnog i pogrešnog). Dakle, svatko od vas koji je prisutan (kod svoje kuće) tijekom tog mjeseca trebao bi ga provesti u postu, ali ako je netko bolestan ili na putovanju, propisani rok (Treba nadoknaditi) danima kasnije. Bog namjerava svaki objekt za vas; Ne želi stvarati poteškoće. (On želi od vas) da dovršite propisano razdoblje i proslavite Ga u tome što vas je vodio; i možda ćete biti zahvalni. S. 2: 185 Y. Ali Ha-Mim. Manifestnom Knjigom (ovaj Kur'an) koja stvari čini jasnima, poslali smo ga (ovaj Kur'an) dolje (anzalnahu) u blagoslovljenoj noći [(tj. Noći Kadra , sura br. 97) u mjesecu ramazanu, 9. mjesec islamskog kalendara]. Uistinu, mi uvijek upozoravamo [čovječanstvo da će Naša muka dosegnuti one koji ne vjeruju u našu Jedinstvenost Gospodstva i u našu Jedinstvenost obožavanja]. Tu se (te noći) određuje svaka stvar zaređenja. Amran (tj. Zapovijed ili Kur'an ili Uredba svake stvari) od nas. Uistinu, Mi uvijek šaljemo (poslanike), Milost, od vašeg Gospodara. Zaista! On je onaj koji sve čuje, sve zna. Gospodar nebesa i zemlje i svega što je između njih, ako (ali) imate vjeru sa sigurnošću. S. 44: 1-7 Hilali-Khan Evo, poslali smo ga dolje (anzalnahu) u Noć moći ; A što će te naučiti što je Noć moći? Noć moći bolja je od tisuću mjeseci; u njemu se anđeli i Duh spuštaju, dopuštanjem svoga Gospodara, na svaku naredbu. Mir je, sve do zore. S. 97: 1-5 Arberry Gornji odlomci pretpostavljaju da je cjelovitost muslimanskih spisa bila "otkrivena" odjednom. Imajte na umu da se u tekstovima ne govori o dijelovima Kur'ana koji su spušteni, već da je on sam dan određene noći u mjesecu ramazanu. Da nas ne bi optužili za iskrivljavanje značenja gore citiranih referenci, primijetimo kako sljedeći komentar objašnjava Q. 97: 1: Lo! Otkrili smo ga, to jest Kur'an, U CIJELOJ CIJELI, [spuštajući ga] sa Sačuvane ploče na nebo ovoga svijeta, u Noći zaređenja, to jest [Noći] velike eminencije. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; glavni naglasak naš) Ipak, ovi kur'anski dijelovi proturječe sljedećim tekstovima: Poslali smo ( anzalnahu ) (Kur'an) u Istinu i on se u Istini spustio ( nazala ): i poslali smo te samo da daješ radosne vijesti i upozoravaš (grešnike). (To je) Kur'an koji smo podijelili (na dijelove s vremena na vrijeme), kako biste ga mogli recitirati ljudima u intervalima: Mi smo ga objavili ( wa-nazzalnahu ) po fazama. S. 17: 105-106 Y. Ali A oni koji ne vjeruju kažu: "Zašto mu se Kur'an ne objavi ( nuzzila ) odjednom?" Tako (poslan je dijelom), da Mi time ojačamo vaše srce. I Mi smo vam to otkrili postupno, u fazama. (Poslaniku je objavljeno za 23 godine.). S. 25:32 Hilali-Khan Ove oprečne i kontradiktorne izjave navele su muslimanske učenjake da daju prikladno ad hoc objašnjenje. Tvrdi se da je cijeli Kur'an poslan od samog Allaha na najniže nebo gdje je i ostao. Odatle je Allah poslao Džibrila / Gabrijela da otkrije dijelove knjige Muhammedu u periodu od dvadeset i tri godine! Kako objašnjava poznati selefijski učenjak dr. Abu Ameenah Bilal Philips: Prema Allahovim izjavama u Njegovoj knjizi, dogodila su se dva različita objavljivanja Kur'ana. Važno je da se ove dvije objave shvate kako bi se razjasnile prividne kontradikcije [ sic ] u različitim terminima koji se koriste u Kur'anu i Sunnetu za opisivanje Kur'anskog objavljenja. S jedne strane, za Kur'an se govori da je objavljen u cjelini u Ramazanu ili u Lejlatul-Kadru , Noći dekreta ; dok se s druge strane govori o tome da se kontinuirano otkrivalo u segmentima sve do Poslanikove smrti. Prvo Otkrivenje Allah je učinio da se Kur'an spusti sa Zaštićene ploče ( al-Lawh al-Mahfooth ) na kojoj je bio napisan do najnižeg neba. U ovom otkrivenju sav je Kur'an poslan odjednom na stanicu na najnižem nebu koja se naziva " Bayt al-Â'Izzah " (Kuća časti ili Moći). Blažena noć u kojoj se dogodio ovaj silazak naziva se " Laylatul-Qadr " (Noć dekreta), jedna od neparnih noći u posljednjih deset dana mjeseca Ramazana. Allah se na ovo početno otkrivenje pozvao kako slijedi [citira Q. 44: 1-3; 97: 1; 2: 185]… Ovi se stihovi [ sic ] odnose na početnu objavu, jer je poznata činjenica [ sic ] da čitav Kur'an nije objavljen proroku Muhammedu ni jedne noći u ramazanu. Ibn Â'Abbaas je izjavio da je Kur'an prvi put odvojen od svoje stanice na gornjim nebesima i smješten u Bayt al-Â'Izzah na najniže nebo. Jedna verzija kaže da se to dogodilo u Noći dekreta u ramazanu. Da je to bila Allahova želja, Kur'an bi tada mogao biti objavljen u cjelini Poslaniku u jednoj objavi. Ovo je metoda kojom su spuštene sve ranije knjige otkrivenja. Ali, Allah je odlučio podijeliti objavu na dva dijela [ sic ]. Prvo otkrivenje na nebesima predstavljalo je najavu stanovnicima nebesa da se posljednja knjiga objave spušta na posljednjeg od proroka. (Philips, Usool at- Tafseer, 6. Otkrivenja Kur'ana, str. 94-96; izvori1 , 2 ; komentari u zagradama i podvlačenje naglasiti naš) Drugi islamski izvor kaže: (Mjesec ramazan je) mjesec u (koji je objavio Kur'an), nakon čega je Gabriel srušio CIJELI Kur'an na prvo nebo , izdiktirao ga pisarima među melekima (al-safarah), a zatim ga uzeo sve do Muhammeda (a.s.) iz dana u dan, ponekad mu otkrivajući samo jedan, dva ili tri ajeta, a ponekad i čitavu suru,  ... ( Tanwïr al-Miqbïs min Tafs�r Ibn Â'Abb�s ; izvor ; naglasak na kapitalu i podcrtavanju naš) I: A iz svoje predaje o autoritetu Ibn Abbasa koju je rekao u vezi s tumačenjem Allahove riječi (Lo! Mi smo to otkrili): '(Lo! Mi smo to otkrili) On kaže: Gabriela smo poslali sa čitavim Kur'anom u prepisivači donjeg neba (u Noći moći) u noći suda i uredbe; također se kaže da to znači: u noći blagoslovljenoj oproštenjem i milošću, a zatim je objavljena Poslaniku (a.s.) na rate. ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; izvor ) Čitatelj može odmah uočiti problem s gornjom tvrdnjom. Kur'an nigdje ne kaže da je objavljen u dvije faze, jedna u kojoj je cijela objava odjednom spuštena na najniže nebo, a druga gdje su Muhammedu preneseni samo njeni dijelovi. Ovo je jednostavno očajnički pokušaj objašnjenja grube pogreške unutar muslimanskog spisa koji na određenim mjestima tvrdi da je Allah jedne noći poslao Kur'an u cjelini, čime se proturječi onim odlomcima u kojima se navodi da je Muhammed primio takozvane "objave" "u segmentima. U stvari, jedan od ajeta izričito kaže da je Kur'an poslan u mjesecu ramazanu kao vodič čovječanstvu: Ramazan je (mjesec) u kojem je poslan Kur'an, kao vodič čovječanstvu ,  ... S. 2: 185 Umjesto da kaže da je Kur'an dat anđelima na najnižem nebu u Ramazanu, odlomak zapravo tvrdi da je knjiga poslana dolje radi vodstva čovječanstva. Ovo zasigurno zvuči kao da je čovječanstvu poslan u ramazanu, u naizgled kontradikciji s teorijom koju su postavljali gore navedeni učenjaci. Daljnje čitanje U Kur'anu postoje neki odlomci koji imaju neizravan utjecaj na ovo pitanje. Iako ne govore izričito o porijeklu Kur'ana, oni nemaju puno smisla ako pretpostavimo scenarij da je Kur'an slan komad po dio u vremenskom periodu od 23 godine. Stoga, čini se da podržavaju razumijevanje da je Kur'an dan odjednom. Pogledajte raspravu u članku, Je li polovina Kur'ana već potpuno detaljna? S druge strane, u Kur'anu postoje i odlomci koje je teško pomiriti sa tvrdnjom da je Kur'an dat kao cjelovita knjiga, vidi raspravu u Ispitivanju inherentnih problema spuštanja Kur'ana . Sam Shamoun odgovara jednom muslimanskom apologeti koji je odgovorio na gornji članak: Ponovno razmatranje pitanja "spuštanja" Kur'ana - sve odjednom ili jedan po jedan komad? Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Hurije ili Grozdje vidi teme: Kupola na stijeni -Jeruzalem Dzenet http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/04/hurije-ili-groze.html?view=sidebar Čudo nestajanja grudi (Sura 78:33) Raj POGLAVLJE 11.9. NIJE LI VRIJEME ZA ISLAMSKU REFORMACIJU? Hurije Matej 22,29 Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Matej 22,30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. od 10:25 minute ne Hurije nego grozdje https://www.youtube.com/watch?v=JNU5wI-nj3I Najstariji Kur'an (Sana Manuskript) ----------------------------------- https://globalnation.inquirer.net/163694/raisins-not-virgins-quran-scholars-say Raisins,’ not ‘Virgins,’ Quran scholars say It has been said that Muslim martyrs will be rewarded with 72 virgins in heaven, or paradise. But a growing number of Quran scholars and Islamic theologians have contested its interpretation. In the CNN special show “Why They Hate Us” in 2016, Canadian author and Quran scholar Irshad Manji said the word “virgin” in the Quran meant “raisin.” “Nowhere in the Quran does it promise 72 virgins, 70 virgins, 48 virgins. … The Arabic word for ‘virgin’ has been mistranslated. The original [word] that was used in the Quran was the word for raisin, not virgin. In other words, that martyrs would get raisins in heaven, not virgins,” Manji said. Likewise, New York Times columnist Nicholas Kristof said “the Arabic language was born as a written language with the Koran, and there’s growing evidence that many of the words were Syriac or Aramaic.” “The Koran says martyrs going to heaven will get ‘hur,’ and the word was taken by early commentators to mean ‘virgins,’ hence those 72 consorts. But in Aramaic, hur meant ‘white’ and was commonly used to mean ‘white grapes’,” Kristof said. Christoph Luxenberg (pseudonym), a scholar who pioneered such research, said in an e-mail interview with Kristof that grapes made more sense in context because the Quran compares them to crystal and pearls and that paradise are described as abounding with fruit especially white grapes. “But Muslim fundamentalists regard the Koran—every word of it—as God’s own language, and they have violently attacked freethinking scholars as heretics. So Muslim intellectuals have been intimidated, and Islam has often been transmitted by narrow-minded extremists,” Kristof said. Inquirer Research Kiselice, a ne "Djevice", kažu znanstvenici Kur'ana Govorilo se da će muslimanski mučenici biti nagrađeni sa 72 djevice na nebu, odnosno u raju. Ali sve veći broj učenjaka Kur'ana i islamskih teologa osporavao je njegovo tumačenje. U posebnoj emisiji CNN-a „Zašto nas mrze“, kanadski autor i učenjak Kur'ana Irshad Manji rekao je da riječ „djevica“ u Kur’anu znači „grožđica“. „Nigdje se u Kur’anu ne obećavaju 72 djevice, 70 djevice, 48 djevice. … Arapska riječ za 'djevica' je pogrešno prevedena. Izvorna [riječ] koja se koristila u Kur'anu bila je riječ za grožđicu, a ne za djevicu. Drugim riječima, da bi mučenici na raju dobili grožđice, a ne djevice ", rekao je Manji. Isto tako, kolumnista New York Timesa, Nicholas Kristof, rekao je da je "arapski jezik rođen kao pisani jezik s Koranom, a sve je više dokaza da su mnoge riječi bile sirijske ili aramejske." "Kuran kaže da će mučenici koji odlaze u nebo doći" požuriti ", a rani komentatori ovu su riječ uzeli za značenje" djevice ", otuda i tih 72 suputnika. Ali na aramejskom jeziku hur je značio "bijelo", a obično se koristilo i za "bijelo grožđe", rekao je Kristof. Christoph Luxenberg (pseudonim), znanstvenik koji je pokrenuo takva istraživanja, rekao je u e-mail intervjuu s Kristofom da grožđe ima više smisla u kontekstu, jer ih Kur'an uspoređuje s kristalima i biserima te da je raj opisan kao obiluje voćem, posebno bijelim grožđem , "Ali muslimanski fundamentalisti Kuran smatraju svaku Božju riječ te su nasilno napadali slobodoumne učenjake kao heretike. Tako su muslimanski intelektualci zastrašeni, a islam često prenose uski ekstremisti “, rekao je Kristof. Inquirer Research ------------------------- https://www.theguardian.com/books/2002/jan/12/books.guardianreview5 Virgins? What virgins? It is widely believed that Muslim 'martyrs' enjoy rich sensual rewards on reaching paradise. A new study suggests they may be disappointed. Ibn Warraq reports In August, 2001, the American television channel CBS aired an interview with a Hamas activist Muhammad Abu Wardeh, who recruited terrorists for suicide bombings in Israel. Abu Wardeh was quoted as saying: "I described to him how God would compensate the martyr for sacrificing his life for his land. If you become a martyr, God will give you 70 virgins, 70 wives and everlasting happiness." Wardeh was in fact shortchanging his recruits since the rewards in Paradise for martyrs was 72 virgins. But I am running ahead of things . Since September 11, news stories have repeated the story of suicide bombers and their heavenly rewards, and equally Muslim scholars and Western apologists of Islam have repeated that suicide is forbidden in Islam. Suicide (qatlu nafsi-hi) is not referred to in the Koran but is indeed forbidden in the Traditions (Hadith in Arabic), which are the collected sayings and doings attributed to the Prophet and traced back to him through a series of putatively trustworthy witnesses. They include what was done in his presence that he did not forbid, and even the authoritative sayings and doings of his companions. But the Hamas spokesman correctly uses the word martyr (shahid) and not suicide bomber, since those who blow themselves up almost daily in Israel and those who died on September 11 were dying in the noblest of all causes, Jihad, which is an incumbent religious duty, established in the Koran and in the Traditions as a divine institution, and enjoined for the purpose of advancing Islam. While suicide is forbidden, martyrdom is everywhere praised, welcomed, and urged: "By the Being in Whose Hand is my life, I love that I should be killed in the way of Allah; then I should be brought back to life and be killed again in His way..."; "The Prophet said, 'Nobody who enters Paradise will ever like to return to this world even if he were offered everything, except the martyr who will desire to return to this world and be killed 10 times for the sake of the great honour that has been bestowed upon him'." [Sahih Muslim, chapters 781, 782, The Merit of Jihad and the Merit of Martyrdom.] What of the rewards in paradise? The Islamic paradise is described in great sensual detail in the Koran and the Traditions; for instance, Koran sura 56 verses 12 -40 ; sura 55 verses 54-56 ; sura 76 verses 12-22. I shall quote the celebrated Penguin translation by NJ Dawood of sura 56 verses 12- 39: "They shall recline on jewelled couches face to face, and there shall wait on them immortal youths with bowls and ewers and a cup of purest wine (that will neither pain their heads nor take away their reason); with fruits of their own choice and flesh of fowls that they relish. And theirs shall be the dark-eyed houris, chaste as hidden pearls: a guerdon for their deeds... We created the houris and made them virgins, loving companions for those on the right hand..." One should note that most translations, even those by Muslims themselves such as A Yusuf Ali, and the British Muslim Marmaduke Pickthall, translate the Arabic (plural) word Abkarun as virgins, as do well-known lexicons such the one by John Penrice. I emphasise this fact since many pudic and embarrassed Muslims claim there has been a mistranslation, that "virgins" should be replaced by "angels". In sura 55 verses 72-74, Dawood translates the Arabic word " hur " as "virgins", and the context makes clear that virgin is the appropriate translation: "Dark-eyed virgins sheltered in their tents (which of your Lord's blessings would you deny?) whom neither man nor jinnee will have touched before." The word hur occurs four times in the Koran and is usually translated as a "maiden with dark eyes". Two points need to be noted. First, there is no mention anywhere in the Koran of the actual number of virgins available in paradise, and second, the dark-eyed damsels are available for all Muslims, not just martyrs. It is in the Islamic Traditions that we find the 72 virgins in heaven specified: in a Hadith (Islamic Tradition) collected by Al-Tirmidhi (died 892 CE [common era*]) in the Book of Sunan (volume IV, chapters on The Features of Paradise as described by the Messenger of Allah [Prophet Muhammad], chapter 21, About the Smallest Reward for the People of Paradise, (Hadith 2687). The same hadith is also quoted by Ibn Kathir (died 1373 CE ) in his Koranic commentary (Tafsir) of Surah Al-Rahman (55), verse 72: "The Prophet Muhammad was heard saying: 'The smallest reward for the people of paradise is an abode where there are 80,000 servants and 72 wives, over which stands a dome decorated with pearls, aquamarine, and ruby, as wide as the distance from Al-Jabiyyah [a Damascus suburb] to Sana'a [Yemen]'." Modern apologists of Islam try to downplay the evident materialism and sexual implications of such descriptions, but, as the Encyclopaedia of Islam says, even orthodox Muslim theologians such as al Ghazali (died 1111 CE) and Al-Ash'ari (died 935 CE) have "admitted sensual pleasures into paradise". The sensual pleasures are graphically elaborated by Al-Suyuti (died 1505 ), Koranic commentator and polymath. He wrote: "Each time we sleep with a houri we find her virgin. Besides, the penis of the Elected never softens. The erection is eternal; the sensation that you feel each time you make love is utterly delicious and out of this world and were you to experience it in this world you would faint. Each chosen one [ie Muslim] will marry seventy [sic] houris, besides the women he married on earth, and all will have appetising vaginas." One of the reasons Nietzsche hated Christianity was that it "made something unclean out of sexuality", whereas Islam, many would argue, was sex-positive. One cannot imagine any of the Church fathers writing ecstatically of heavenly sex as al-Suyuti did, with the possible exception of St Augustine before his conversion. But surely to call Islam sex-positive is to insult all Muslim women, for sex is seen entirely from the male point of view; women's sexuality is admitted but seen as something to be feared, repressed, and a work of the devil. Scholars have long pointed out that these images are clearly drawn pictures and must have been inspired by the art of painting. Muhammad, or whoever is responsible for the descriptions, may well have seen Christian miniatures or mosaics representing the gardens of paradise and has interpreted the figures of angels rather literally as those of young men and young women. A further textual influence on the imagery found in the Koran is the work of Ephrem the Syrian [306-373 CE], Hymns on Paradise, written in Syriac, an Aramaic dialect and the language of Eastern Christianity, and a Semitic language closely related to Hebrew and Arabic. This naturally leads to the most fascinating book ever written on the language of the Koran, and if proved to be correct in its main thesis, probably the most important book ever written on the Koran. Christoph Luxenberg's book, Die Syro-Aramaische Lesart des Koran, available only in German, came out just over a year ago, but has already had an enthusiastic reception, particularly among those scholars with a knowledge of several Semitic languages at Princeton, Yale, Berlin, Potsdam, Erlangen, Aix-en-Provence, and the Oriental Institute in Beirut. Luxenberg tries to show that many obscurities of the Koran disappear if we read certain words as being Syriac and not Arabic. We cannot go into the technical details of his methodology but it allows Luxenberg, to the probable horror of all Muslim males dreaming of sexual bliss in the Muslim hereafter, to conjure away the wide-eyed houris promised to the faithful in suras XLIV.54; LII.20, LV.72, and LVI.22. Luxenberg 's new analysis, leaning on the Hymns of Ephrem the Syrian, yields "white raisins" of "crystal clarity" rather than doe-eyed, and ever willing virgins - the houris. Luxenberg claims that the context makes it clear that it is food and drink that is being offerred, and not unsullied maidens or houris. In Syriac, the word hur is a feminine plural adjective meaning white, with the word "raisin" understood implicitly. Similarly, the immortal, pearl-like ephebes or youths of suras such as LXXVI.19 are really a misreading of a Syriac expression meaning chilled raisins (or drinks) that the just will have the pleasure of tasting in contrast to the boiling drinks promised the unfaithful and damned. As Luxenberg's work has only recently been published we must await its scholarly assessment before we can pass any judgements. But if his analysis is correct then suicide bombers, or rather prospective martyrs, would do well to abandon their culture of death, and instead concentrate on getting laid 72 times in this world, unless of course they would really prefer chilled or white raisins, according to their taste, in the next. · Common era is an alternative to Christian era as a method of historical dating Djevice? Koje djevice? Rasprostranjeno je mišljenje da muslimanski 'mučenici' uživaju bogate čulne nagrade za postizanje raja. Nova studija sugerira da bi mogli biti razočarani. Izvještava Ibn Warraq U kolovozu 2001. godine, američki televizijski kanal CBS emitirao je intervju s Hamasovim aktivistom Muhammadom Abu Wardehom, koji je regrutovao teroriste za samoubilačke bombaške napade u Izraelu. Citiran je Ebu Wardeh: "Opisao sam mu kako će Bog nadoknaditi mučenika žrtvovanjem života za svoju zemlju. Ako postanete mučenik, Bog će vam dati 70 djevica, 70 žena i vječnu sreću." Wardeh je zapravo nedostajao svoje regrute budući da su nagrade u raju za mučenike bile 72 djevice. Ali trčim ispred stvari. Od 11. rujna u vijestima se ponavlja priča o bombašima samoubojicama i njihovim nebeskim nagradama, a jednako tako i muslimanski učenjaci i zapadni apologeti islama ponavljali su da je samoubistvo zabranjeno u islamu. Samoubojstvo (qatlu nafsi-hi) se ne spominje u Kuranu, ali je zabranjeno u Tradiciji (hadis na arapskom), a to su sakupljene izreke i djela pripisana proroku i prenesena do njega kroz niz navodno pouzdanih svjedoka , Oni uključuju ono što je učinjeno u njegovoj nazočnosti koje nije zabranio, pa čak i autoritativne izreke i djela svojih drugova. No, glasnogovornik Hamasa ispravno koristi riječ mučenik (šehid), a ne bombaš samoubojica, jer oni koji se svakodnevno dižu u Izrael i oni koji su umrli 11. rujna umiru u najplemenitijem od svih razloga, džihadu, koji je glavni vjerski pripadnik dužnost, uspostavljena u Kuranu i Tradicijama kao božanskoj ustanovi, a izvršena u svrhu napretka islama. Iako je samoubojstvo zabranjeno, mučeništvo se svugdje hvali, pozdravlja i potiče: "Bićem u čijoj je ruci moj život, volim da bih trebao biti ubijen na Allahov način; tada bih se trebao vratiti u život i biti ubijen opet na Njegov način ... "; "Poslanik je rekao:" Nitko tko uđe u Džennet nikad se više neće htjeti vratiti na ovaj svijet, čak i ako mu se ponudi sve, osim mučenika koji će se poželjeti vratiti na ovaj svijet i biti ubijen 10 puta zbog velike časti koja ima darovana mu je "." [Sahih Muslim, poglavlja 781, 782, Zasluga džihada i zasluga za mučeništvo.] Što od nagrade u raju? Islamski raj je s velikim senzualnim detaljima opisan u Kuranu i Tradiciji; na primjer, Koran sura 56 stihova 12 -40; sura 55 stihova 54-56; sura 76 stihovi 12-22. Navest ću slavni Penguinov prijevod NJ Dawooda iz sure 56 stihova 12–39: „Oni će se nasloniti na draguljarske kauče licem u lice, i na njima će čekati besmrtne mladiće sa zdjelama i jajima i šalicu najčišćeg vina (to će niti boli glavu niti im oduzima razum); plodovima po vlastitom izboru i mesom kokoši koje uživaju. A njihovi će biti tamnooki satnici, čiste kao skriveni biser: guerdon za svoja djela ... Stvorili smo satima i učinio ih djevicama, ljubeći drugove za one s desne strane ... " Treba napomenuti da većina prijevoda, čak i oni sami muslimani poput A Yusuf Alija i britanskog muslimana Marmaduke Pickthall, arapsku (množinu) riječ Abkarun prevode kao djevice, kao i poznati leksikoni poput onog Johna Penricea. Naglašavam ovu činjenicu s obzirom na to da mnogi muslimanski i posramljeni muslimani tvrde da je došlo do pogrešnog tumačenja, da bi "djevice" trebalo zamijeniti "anđelima". U suri 55 stihova 72-74, Dawood arapsku riječ "hur" prevodi kao "djevice", a iz konteksta je jasno da je Djevica odgovarajući prijevod: "Djevice tamnooke sklonjene u svojim šatorima (koji od blagodati Gospodara vašeg biste željeli zanijekati?) koga ni muškarac ni jinnee nisu prije dotakli. " Riječ hur javlja se četiri puta u Kuranu i obično se prevodi kao "djevica s tamnim očima". Treba istaknuti dvije točke. Prvo, nigdje se u Kuranu ne spominje stvarni broj djevica dostupnih u raju, i drugo, tamnokose damice dostupne su svim muslimanima, a ne samo mučenicima. Upravo u islamskim predajama pronađene su 72 nebeske Djevice: u hadisu (islamska tradicija) koji je prikupio Al-Tirmidhi (umro 892. godine [zajedničko doba *]) u knjizi Sunan (svezak IV, poglavlja o Značajke Dženneta kako je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlje 21, O najmanjoj nagradi za rajske ljude (hadis 2687.) Isti hadis navodi i Ibn Katir (umro 1373. godine) u svom Koraniću komentar (Tafsir) sure Al-Rahmana (55), ajet 72: "Čuo se prorok Muhamed kako govori: 'Najmanja nagrada za rajski narod je prebivalište u kojem ima 80.000 slugu i 72 žene, iznad kojih stoji kupola ukrašena biserima, akvamarinom i rubinom, široka koliko je udaljenost od Al-Jabiyyah [predgrađa Damaska] do Sane [Jemena] "." Moderni apologeti islama pokušavaju umanjiti prividni materijalizam i seksualne implikacije Nisu takvi opisi, ali, kako kaže Enciklopedija islama, čak su i ortodoksni muslimanski teolozi kao što su al Ghazali (umro 1111. g.) i Al-Ash'ari (umro 935. godine poslije Krista) "priznali čulne užitke u raju". Senzualne užitke grafički je razradio Al-Suyuti (umro 1505), Koranski komentator i polimat. Napisao je: "Svaki put kad spavamo s holrijom pronalazimo njezinu djevicu. Osim toga, penis Izabrane nikad ne omekšava. Erekcija je vječna; osjećaj koji osjećate svaki put kad vodite ljubav je potpuno ukusan i izašao iz ovoga svijeta i Kad biste to doživjeli na ovom svijetu, iznevjerili biste se. Svaki odabrani muškarac (tj. Musliman) oženit će se sedamdeset sic sati, osim žena za koje se oženio na zemlji, i sve će imati privlačne vagine. " Jedan od razloga zašto je Nietzsche mrzio kršćanstvo je taj što je "napravio nešto nečisto iz seksualnosti", dok je islam, mnogi će tvrditi, bio seksualno pozitivan. Ne može se zamisliti da itko od crkvenih otaca ekstatično piše nebeski seks kao što je to činio Al Suyuti, s mogućom iznimkom svetog Augustina prije njegova obraćenja. Ali svakako nazivati islam seksipilnim znači vrijeđati sve muslimanske žene, jer seks se vidi u potpunosti s muškog gledišta; ženska seksualnost je priznata, ali se doživljava kao nešto čega se treba bojati, potiskivati i djelo vraga. Znanstvenici već dugo ističu da su te slike jasno crtane slike i da ih mora nadahnuti umjetnost slikanja. Muhammad, ili tko je odgovoran za opise, možda je vidio kršćanske minijature ili mozaike koji predstavljaju rajske vrtove i tumačio je figure anđela, doslovno, poput onih mladića i mladića. Daljnji tekstualni utjecaj na slike pronađene u Kuranu su djela Ephrema Sirijskog [306-373 CE], himne o raju, napisane na sirijskom, aramejskom dijalektu i jeziku istočnog kršćanstva, te semitski jezik usko povezan sa Hebrejski i arapski. To, naravno, dovodi do najfascinantnije knjige ikad napisane na jeziku Kurana, a ako se dokaže da je tačna u svojoj glavnoj tezi, vjerojatno najvažnije knjige ikad napisane na Kuranu. Knjiga Christopha Luxenberga, Die Syro-Aramaische Lesart des Koran, dostupna samo na njemačkom jeziku, izašla je prije nešto više od godinu dana, ali već je bila oduševljena prijemom, posebno među znanstvenicima koji znaju nekoliko semitskih jezika u Princetonu, Yaleu, Berlinu. , Potsdam, Erlangen, Aix-en-Provence i Orijentalni institut u Bejrutu. Luxenberg pokušava pokazati da mnoge nesvjesti u Kuranu nestaju ako neke riječi čitamo kao sirijske, a ne arapske. Ne možemo ulaziti u tehničke detalje njegove metodologije, ali ona dopušta Luxenbergu da, vjerovatno užas svih mužjaka muslimana koji sanjaju o seksualnom blaženstvu na muslimanskom ahiretu, dočaraju širokooki sat koji je vjernicima obećao u surama XLIV.54; LII.20, LV.72 i LVI.22. Nova analiza Luxenberga, oslanjajući se na sirijske himne Ephrema, daje "bijele grožđice" "kristalne jasnoće" umjesto krvavih očiju i uvijek voljnih djevica - sata. Luxenberg tvrdi da kontekst jasno daje do znanja da se nude i jela i pića, a ne neodlučne sluškinje ili sata. U Siriji je riječ hur ženski množinski pridjev što znači bijelo, a riječ "grožđica" podrazumijeva se. Slično tome, besmrtne biserne efebe ili mladići sura kao što je LXXVI.19 zaista su pogrešno tumačenje sirijskog izraza koji znači ohlađene grožđice (ili pića) koje će pravednici imati zadovoljstvo degustirati za razliku od napitaka koji su se kuhali i obećali nevjeran i proklet. Kako je Luxenbergov rad tek nedavno objavljen, moramo čekati njegovu znanstvenu ocjenu prije nego što donesemo presudu. Ali ako je njegova analiza točna, bombaši samoubojice, ili bolje perspektivni mučenici, bilo bi dobro napustiti svoju kulturu smrti, i umjesto toga usredotočiti se na to da se 72 puta postave po ovom svijetu, osim ako naravno ne bi željeli ohlađenu ili bijelu grožđicu, po njihovom ukusu, u sljedećem. · Zajedničko doba je alternativa kršćanskoj eri kao metodi povijesnog datiranja ------------------------------------------ 72 virgins or raisins? 10-1-09 https://billtammeus.typepad.com/my_weblog/2009/10/72-virgins-or-raisins-10-1-09.html A couple of times earlier this week commenters made mention of the myth that Islam promises 72 virgins to suicide bombers or similar terrorists who die. One person even attributed the idea to the Prophet Muhammad himself. Well, let's have a look at this today. The short answer is that the Qur'an says nothing about 72 virgins. And if suicide bombers are sucked into this work by such a false promise, they are relying on bad theology. There is one saying in the "Hadith," or Traditions, which is the collection of sayings and actions of the prophet, and it mentions 72 wives. But this one saying is considered not reliable. And besides, as I say, it talks about "wives," not virgins. One of the best explanations I've found for all this is this 2002 article in the British newspaper The Guardian. What I especially like in this piece is the information at the end that a word often translated "virgin" may, in fact, mean not virgin at all but white raisin. As regular readers of this blog know, I'm reluctant to give you references to Wikipedia because the entries there can be unreliable. With that warning, here's the Wikipedia entry on this subject. It, too, concludes that the 72 virgins myth is exactly that, a myth -- with some extenuating circumstances. You can do your own searching on this subject on the Internet or in books, and pretty much come to the same conclusion. For instance, if you do a Google search on "72 virgins myth" you'll find, among countless other pieces, this one , which includes a fuller explanation of the "72 wives" Hadith I mentioned above. Remember also that the Qur'an specifically forbids suicide. It does not forbid the idea that one can put one's life at risk in self-defense or the defense of one's land. But in almost any religion and culture self-defense is permitted. Not suicide bombing of innocents, but self-defense. And as C.T.R. Hewer notes in his book Understanding Islam: An Introduction, "It is interesting to note that no matter how hard pressed the young Musliim community was in the time of the Prophet, he did not launch a suicide attack." And in his book The Heart of Islam, Seyyed Hossein Nasr first notes that suicide "is forbidden by Islamic Law," and then adds this: "For Muslims, the difficult question on both moral and religious grounds concerns those who live under appalling oppression and in a state of despair and have no other means of defense except their bodies. Even in such cases the Islamic injunction that one cannot kill innocent people even in a war must of necessity hold." So if such suicides are forbidden by Islam, why would those who commit such acts expect any reward in heaven, much less 72 virgins? Let's leave off with continuing to give credence to this 72 virgins nonsense. Nekoliko puta ranije ovog tjedna komentatori su spomenuli mit da islam obećava 72 djevice bombašima samoubojicama ili sličnim teroristima koji umiru. Jedna je osoba čak ideju pripisala samom proroku Muhammedu. Pa, pogledajmo ovo danas. Kratki odgovor je da Kur'an ne govori ništa o 72 djevice. A ako su bombaši samoubojice usisani u ovo djelo po tako lažnom obećanju, oni se oslanjaju na lošu teologiju. Postoji jedna izreka u „Hadisu“ ili Tradiciji, koja je zbirka izreka i djela proroka, a spominje 72 žene. Ali ova se izreka smatra pouzdanom. A osim toga, kako sam kaže, govori o "suprugama", a ne o djevicama. Jedno od najboljih objašnjenja za sve ovo je ovaj članak iz 2002. u britanskom časopisu The Guardian. Ono što mi se posebno sviđa u ovom djelu jest informacija na kraju da riječ koja se često prevodi "djevica" u stvari može značiti uopće ne djevica, već bijela grožđica. Kao što redovni čitatelji ovog bloga znaju, ne volim vam navoditi reference na Wikipediju jer unosi u njih mogu biti nepouzdani. S tim upozorenjem, evo unosa Wikipedije na ovu temu. To također zaključuje da je mit o 72 djevice upravo to, mit - uz neke olakšavajuće okolnosti. Možete i sami pretraživati ovu temu na Internetu ili u knjigama, i prilično dobro došli do istog zaključka. Na primjer, ako pretražite Google na "72 mita o djevicama", naći ćete, među bezbroj drugih djela, ovaj, koji uključuje potpunije objašnjenje hadisa "72 žene" koji sam gore spomenuo. Sjetite se također da Kur'an izričito zabranjuje samoubojstvo. To ne zabranjuje ideju da čovjek može riskirati nečiji život u samoobrani ili obrani svoje zemlje. Ali u gotovo svakoj religiji i kulturi dopuštena je samoodbrana. Ne samoubilačko bombardiranje nevinih, već samoodbrana. I kao C.T.R. Hewer u svojoj knjizi Razumijevanje islama: Uvod, napominje, "Zanimljivo je napomenuti da, koliko god snažno pritisnula mlada Musliimova zajednica u doba proroka, on nije pokrenuo samoubilački napad." I u svojoj knjizi Srce islama Seyyed Hossein Nasr prvo primjećuje da je samoubistvo „zabranjeno islamskim zakonom“, a zatim dodaje ovo: „Za muslimane, teško pitanje i na moralnoj i na vjerskoj osnovi odnosi se na one koji žive pod groznom ugnjetavanjem i u stanju očaja i nemaju drugog sredstva obrane osim tijela. Čak i u takvim slučajevima islamska zabrana da se nevin čovjek ne može ubiti, čak ni u ratu, mora biti nužan. " Dakle, ako su ispadi zabranjeni takvim samoubistvima, zašto bi oni koji čine takva djela očekivali na nebu neku nagradu, znatno manje od 72 Djevice? Ostavimo da nastavimo odavati vjerodostojnost ovim 72 djevice glupostima. ----------------------------------- Martyrs,Virgins and Grapes https://www.nytimes.com/2004/08/04/opinion/martyrs-virgins-and-grapes.html Mučenici, djevice i grožđe ------------------------------ Wie viel Wahrheit steckt im geheimnisvollen Koran? Das Heilige Buch des Islam wird entschlüsselt. Zwei deutsche Forschungsprojekte wollen völlig neue Erkenntnisse über die Entstehung des Koran und seine Bedeutung liefern. Die Fragen, die sie stellen, sind brisant: Ist das Buch des Islam göttliches Wort, christliche Häresie oder falsche Übersetzung? Als der Engel kam, geriet der Prophet in Panik. Mohammed war allein, er hatte sich tagelang in einer Berghöhle versteckt, um nachzudenken, um Andacht zu halten, zu beten. Vielleicht suchte er nach der Wahrheit. Vielleicht spürte er die Nähe Gottes. Vielleicht wartete er auf ein Zeichen. Aber als der Engel kam, war es schrecklich. Mohammed hörte erst nur seine Stimme: "Du bist der Gesandte Gottes!" Nach diesen Worten brach der Prophet zusammen, er sank auf die Knie, rutschte auf dem Boden umher und überlegte kurz, ob er sich von der Klippe stürzen sollte. Doch dann zeigte sich der Engel und sprach von neuem. "Lies!" – "Was soll ich lesen?" Da packte ihn der Engel, er schüttelte ihn dreimal und rief: "Trag vor im Namen deines Herrn, der den Menschen schuf." Mohammed traten die Schweißperlen auf die Stirn, aber er gehorchte und begann laut vorzutragen, was der Engel ihm eingab. "Vortrag" heißt auf Arabisch Qu'ran. In deutscher Schreibweise: Koran. So stellt sich die muslimische Tradition die Berufung Mohammeds vor. Es soll die erste von vielen Offenbarungen gewesen sein, die dem Propheten zuteil wurden, in Mekka, später dann in Medina, zwischen 610 und 632, dem Todesjahr Mohammeds. Der Engel redete, Mohammed wiederholte seine Vorträge laut und gab die Worte dann an seine wachsende Gemeinde weiter. Aus einzelnen Sprüchen wurden ganze Suren, aus Suren später der Koran, das heilige Buch des Islam. War es so? Der erste gedruckte Koran erscheint – in Venedig Die moderne Islamwissenschaft versucht gerade, es herauszufinden. Derzeit laufen zwei deutsche Forschungsprojekte, die völlig neue Erkenntnisse über die Entstehung des Koran und seine Bedeutung liefern könnten. In Potsdam an der Berlin-Brandenburgischen Akademie der Wissenschaften wird seit einem Jahr an der ersten vergleichenden Edition der wichtigsten Koranhandschriften aus den ersten Jahrhunderten der islamischen Zeitrechnung gearbeitet. Das Projekt heißt "Corpus Coranicum". Es soll den Weg zu einer quellenkritischen Gesamtausgabe des Koran ebnen; die ersten Ergebnisse sollen Ende März vorliegen und dann so bald wie möglich im Internet veröffentlicht werden. Und der Islamwissenschaftler Hartmut Bobzin von der Universität Erlangen-Nürnberg hat eine neue deutsche Übersetzung des Koran vorgelegt. Sie wird in der nächsten Woche auf der Leipziger Buchmesse präsentiert. Der Verlag C. H. Beck, einer der renommiertesten deutschen Wissenschaftsverlage, verspricht nichts weniger als die "erste philologisch und sprachlich überzeugende Übersetzung seit Jahrzehnten". Die Entstehung des Koran ist bisher viel schlechter erforscht als die der Bibel oder der Tora. Muslimische Gelehrte haben die Erzählungen von Mohammeds Offenbarungen Jahrhunderte lang als selbstverständlich vorausgesetzt und sich ihre Köpfe lieber über Auslegungsfragen zerbrochen. Westliche Forscher haben den Koran dagegen meist ignoriert, und wenn sie sich doch mit ihm beschäftigt haben, dann oft, um seine vermeintliche Minderwertigkeit gegenüber der christlichen Tradition zu beweisen. Die Folge: Die Islamwissenschaft steht heute vor bedeutenden Problemen, die etwa die Erforschung des Alten und neuen Testaments längst überwunden hat: Ihr wichtigster Forschungsgegenstand, der Koran, ist textlich nicht gesichert, es gibt keine kritische Ausgabe des arabischen Originaltextes. Stattdessen sind bis zu 14 verschiedene Versionen in der islamischen Welt anerkannt, die sich in den Jahrhunderten nach Mohammed etabliert haben. Und: In vielen Ländern fehlen wissenschaftlich einwandfreie, gleichzeitig aber sprachlich angenehme Koranübersetzungen, trotz einiger Übersetzungen auch in Deutschland. Beide Probleme sollen nun gelöst werden. Die Forscher stehen vor großen Herausforderungen, denn der Koran macht es ihnen nicht leicht. Die Meinungen darüber, was er eigentlich ist, gehen weit auseinander. Die einen sagen: Er ist das Wort Gottes, das Mohammed weitergegeben hat, und wer daran rüttelt, muss bestraft werden. Andere sagen: Mohammed hat aus christlichen und jüdischen Texten abgekupfert und daraus eine verwirrende Melange gemacht. Wieder andere sagen: Mohammed hatte mit dem Koran sowieso nichts zu tun, es waren seine Nachfolger, die nach dem Tod des Gemeindeführers einige liturgische Texte zusammengewerkelt und dann Allah in den Mund gelegt haben. Einige behaupten, Mohammed hat es nie gegeben. *Wie Mohammed den Koran empfing* Was man über die Entstehung des Koran sicher weiß, ist in etwa Folgendes: Zu Beginn des 7. Jahrhunderts lebte ein Kaufmann namens Mohammed in der Stadt Mekka im Südwesten der Arabischen Halbinsel. Um ihn herum lebten Beduinen, die viele heidnische Götter gleichzeitig verehrten, aber auch Juden und Christen. Im Alter von vielleicht 40 Jahren begann Mohammed, die Götzenbilder der Heiden abzulehnen. Er hatte von den Lehren der Buchbesitzer gehört (ob er lesen und schreiben konnte, ist umstritten), er kannte die arabischen Kulte und er hatte eigene Eingebungen. Mohammed ging an die Öffentlichkeit und erzählte von Allah, dem einen Gott, der die Erde erschaffen habe, der den Jüngsten Tag über die Welt kommen lassen und über die Toten zu Gericht sitzen werde. Die Zuhörer waren von solchen Aussichten wenig begeistert, einige wurden wütend und begannen, Mohammed zu bedrohen. Nach einer Weile musste der Prophet Mekka verlassen und mit seinen Getreuen ins etwa 400 Kilometer nördlich gelegene Medina fliehen. Diese "Ausreise" (arabisch: "Hidschra") wird auf das Jahr 622 datiert und markiert den Beginn der islamischen Zeitrechnung. In den folgenden Jahren hatte Mohammed immer wieder Eingebungen, er bekehrte allmählich ganz Medina; seine Anhänger hörten seinen Sprüchen zu, sie lernten sie auswendig und erzählten sie sich gegenseitig weiter. Wahrscheinlich machten sie sich auch schon erste Notizen. Als er sich mächtig genug fühlte, begann Mohammed, bewaffnete Feldzüge in die benachbarten Regionen zu unternehmen. Zuletzt gelang ihm sogar die Einnahme seiner widerspenstigen Heimatstadt Mekka, ein wichtiger Prestigeerfolg für die junge Bewegung, denn in Mekka befand sich die geheimnisvolle Kaaba, die schon von den Heiden verehrt und nun zu einem Heiligtum Allahs umfunktioniert wurde. 632 starb Mohammed in Medina. Plötzlich und unerwartet. Die Tücken der Überlieferung Für die junge Gemeinde war das eine Katastrophe. Die militärische Expansion machte zwar Fortschritte: Die beiden benachbarten Großmächte, Persien und Byzanz, hatten sich zuvor jahrzehntelang gegenseitig bekriegt und konnten den leidenschaftlichen Kriegern aus der Wüste kaum etwas entgegensetzen. Aber bei jeder Schlacht fielen Mohammed-Anhänger der ersten Stunde. Diejenigen, die den "Gepriesenen" oder seinen engsten Kreis noch selbst gehört hatten, starben allmählich aus, und mit ihnen drohte auch das Wissen um Mohammeds Botschaft verloren zu gehen. Schon begannen die ersten, sich über verschiedene Sprüche und ihren Sinn zu streiten. Irgendwann muss einer der Mohammed-Nachfolger, der Kalifen, die Anweisung gegeben haben, alle Prophetensprüche zu sammeln, die mündlich und schriftlich im Umlauf waren, und sie als verbindendes und verbindliches Buch aufzuschreiben. Dies war die Geburtsstunde des Koran. Sie fiel wahrscheinlich, wie es die muslimische Tradition lehrt, in die Amtszeit des dritten Kalifen Uthman (644-656). Damals soll eine zentral verordnete Endredaktion des heiligen Textes entstanden sein; die kursierenden Sprüche des Propheten wurden zu 114 Suren zusammengestellt und nach Länge geordnet, beginnend mit der längsten Sure (Ausnahme ist die knappe Eröffnungssure). Die Musterbücher wurden dann in alle Teile des sich ausbreitenden arabischen Reiches geschickt und vervielfältigt, und damit war das Vermächtnis Mohammeds gespeichert. So weit, so gut. Nun könnte man meinen: Wenn die moderne Forschung wissen will, wie der Ur-Koran einmal ausgesehen hat, so müsste sie nichts anderes tun, als diesen Text des Uthman aus den ältesten Handschriften zu rekonstruieren. Aber so einfach ist es nicht. Allah hat es gefallen, den Wissenschaftlern noch ein paar Fußangeln in den Weg zu legen. Sie sind der Hauptgrund dafür, dass eine kritische Edition des Koran bis heute nicht gelang – und zum Beispiel das Potsdamer Projekt "Corpus Coranicum" auf 18 Jahre Arbeit ausgelegt ist. Das eine Problem ist die Frage der Datierungen. Die handschriftliche Überlieferung ist zwar komfortabel, einige Exemplare gehen bis ins 10. Jahrhundert zurück – aber die Forscher können nur schwer schätzen, wie alt die verschiedenen Codices wirklich sind. Das erschwert die Entscheidung, welche Gestalt der ursprüngliche Text gehabt haben könnte. Untersuchungen der Handschriften mit der Radiokarbonmethode haben sich erstens als ungenau und zweitens als fehleranfällig erwiesen. Ein noch größeres Problem aber stellt die altarabische Schrift dar: Selbst wenn ein Glückspilz in irgendeinem Erdloch das verschollene Handexemplar des Kalifen Uthman finden würde, wüsste man immer noch nicht, was genau Uthman und die Seinen oder gar Mohammed für den Wortlaut des Koran gehalten haben. Denn die arabische Schrift ist mehrdeutig: Erstens hält sie nur Konsonanten fest, nicht die Vokale. Vereinfacht ausgedrückt ist es so, als würde man im Deutschen die Konsonanten "LB" notieren und der Leser hätte sich zu entscheiden, ob im entsprechenden Zusammenhang eher "Liebe", "Laub" oder "Lob" gemeint ist. Außerdem sind selbst einige Schriftzeichen für die Konsonanten mehrdeutig. Ein und dasselbe Zeichen kann bis zu fünf verschiedene Konsonanten meinen. Um die Verwirrung in Grenzen zu halten, haben arabische Gelehrte irgendwann Sonderzeichen ("diakritische Zeichen") an die Buchstaben gemalt, um sie auseinanderzuhalten. Aber das ist ihnen erst ein paar Generationen später eingefallen, zu spät für den Uthman-Koran. Es ist also das Wesen der ältesten Koranhandschriften, dass man sie nur mit Hilfe der mündlichen Überlieferung richtig verstehen kann. Nur die, die Mohammeds Worte noch im Ohr haben, von ihm selbst oder seinen Schülern, könnten die mehrdeutigen Handschriften zuverlässig lesen. Aber von denen kann man keinen mehr fragen. Und doch wird genau das gerade versucht. An der Berlin-Brandenburgischen Akademie der Wissenschaften in Potsdam sichten sie gerade nicht nur die ältesten Handschriften, sondern auch die Kommentarliteratur: Zu allen Zeiten haben muslimische Gelehrte aufgeschrieben, wie man ihrer Meinung nach bestimmte Koranverse lesen muss – ob also an einer ganz bestimmten Stelle "Liebe", "Lob" oder "Laub" gemeint ist. Und viele alte Kommentatoren berufen sich auf den engsten Kreis um Mohammed. Ihre Bücher bringen die mündliche Überlieferung wieder zum Sprechen. Rätselhafte Handschriften Der Arabist Michael Marx sitzt in seinem Potsdamer Büro, das zum Forschungsprojekt "Corpus Coranicum" gehört. Er bietet Mokka in henkellosen Tässchen an, an der Wand hängt ein Hochglanzposter von der Hagia Sophia in Istanbul. In den Regalen stehen bunte Bücher mit arabischen Schriftzeichen auf den Rücken, rot, grün, golden. Im Nebenraum sitzen Assistenten und Hilfskräfte vor Computern und tippen spätantike Handschriften ab, an den Wänden hängen Fotokopien steinalter Codices mit arabischen Zeichen. Etwa 12 000 Fotos der zehn wichtigsten Koranhandschriften des 10. bis 12. Jahrhunderts werden hier ausgewertet, die Forscher schreiben die Verse der verschiedenen Handschriften zum Vergleich untereinander und stellen sie dann ins Internet. Eine Sisyphosarbeit, aber eine notwendige; nur wenn sie geleistet ist, kann in einem weiteren Schritt die beste, die authentische Version des Korantextes rekonstruiert werden, kann irgendwann eine kritische Ausgabe entstehen. Bisher haben sich die Potsdamer auf die Suren 18 bis 20 konzentriert, sie sollen in den nächsten Wochen als erster Textausschnitt des Corpus Coranicum veröffentlicht werden. Das ganze Projekt wird mindestens bis zum Jahr 2025 dauern. Michael Marx sagt, die Wissenschaft habe sich bislang kaum um Handschriften und die Rekonstruktion des Korantextes gekümmert, die muslimische sowieso nicht. "Aber die Textgestalt ist in den Anfängen sehr lebendig. Man sieht den Text relativer." Arabische Forscher interessieren sich sehr für das neue Projekt, sagt Marx. Sogar "Al Dschasira" hat schon darüber berichtet. Aber es gibt auch kritische Stimmen. Wenn Marx Vorträge in der muslimischen Welt hält, will manchmal ein Zuhörer wissen, warum er es als Nicht-Muslim wagt, den Korantextes zu hinterfragen. "Ich spüre selten Ablehnung. Aber Skepsis." Diese Skepsis richtet sich allerdings weniger gegen die philologische Textkritik, die in Potsdam betrieben wird. Marx erforscht mit seinem Team nicht nur den Wortlaut des Koran – er will auch ermitteln, woher seine Gedanken stammen. Der Koran enthält massenweise Anspielungen auf jüdische und christliche Geschichten, Abraham, Isaak, Jesus, Maria, sie alle kommen auch im Koran vor, es gibt zahlreiche theologische Parallelen. Außerdem lassen sich Anklänge an altarabische Poesie nachweisen. Die Forscher des "Corpus Coranicum" dokumentieren diese Parallelen für ihr Internet-Projekt. Vielen gefällt das nicht. Weintrauben oder Jungfrauen? Marx und sein Team dürfen nicht den Eindruck erwecken, den Koran zu relativieren. "Der Koran war etwas ganz Neues, Eigenständiges", sagt Marx. "Er hat das Vorgefundene kommentiert und weiterentwickelt." Aber diese Differenzierung kann leicht überhört werden. Viele Muslime schätzen es nicht, wenn man ihr heiliges Buch nach Parallelen zu älteren Religionen absucht. Sie argwöhnen, dass man ihnen ihren Koran wegnehmen will. Dass man ihn zum Abklatsch christlicher und jüdischer Ideen umdeuten will, so wie es die kirchliche Islamkritik seit Dantes "Göttlicher Komödie" immer wieder getan hat. Der Islam als christliche Häresie. Die Muslime als Ketzerverein, der nur deshalb zu einer neuen Religion werden konnte, weil Mohammed ein paar Bibelstellen in den falschen Hals bekommen hat. Alles, was in diese Richtung weisen könnte, wird von vielen den Muslimen äußerst kritisch betrachtet und kann sogar Extremisten auf den Plan rufen. Mancher westliche Forscher veröffentlicht seine Erkenntnisse deshalb unter falschem Namen, um sich nicht in Gefahr zu bringen. Der Libanese Samir Kassir forderte als einer der ersten muslimischen Gelehrten, den Koran vor dem Hintergrund der christlich-jüdischen Spätantike zu erforschen. Er wurde im Sommer 2005 in Beirut ermordet. Tatsächlich gab es in jüngster Zeit immer wieder Versuche, dem Koran die Eigenständigkeit abzusprechen. Vor allem die angloamerikanische Forschung, aber auch manche deutsche Philologen halten die muslimische Vorstellung vom Wirken Mohammeds für vollständig erfunden – und suchen deshalb andere Wege, die Entstehung des Koran zu erforschen. So löste ein im Jahr 2000 erschienenes Buch mit dem Titel "Die syro-aramäische Lesart des Koran" (Schiler Verlag, Berlin) eine regelrechte Hysterie aus, die "Luxenberg-Debatte". Sein Verfasser, ein deutscher Gelehrter mit dem Pseudonym Christoph Luxenberg, glaubte, den verlorenen Schlüssel zum wahren Verständnis des Koran gefunden zu haben. Er nahm an, dass der Koran nur eine spätere Version eines ursprünglich christlichen Buches sei. Das alte Christenbuch sei in einer Mischung aus frühem Arabisch und Syrisch geschrieben gewesen. Dieses ist wiederum die letzte Form des Aramäischen, der Weltsprache des Vorderen Orients, die auch Jesus sprach. Dieser angebliche "Ur-Koran", von dem heute jede Spur fehlt, sei, so die These, später mehr schlecht als recht ins klassische Arabisch übersetzt worden, wobei es zu zahllosen Fehlern und Umdeutungen kam; diese verderbte Version sei das, was man heute als Koran verehre. Auf dieser Basis übersetzte Luxenberg viele Koranstellen neu, nämlich mit Hilfe des Aramäischen. Er behauptete, die berühmten Jungfrauen, die muslimische Märtyrer im Jenseits die Anstrengungen des Dschihad vergessen lassen, gebe es im Koran gar nicht. Es handele sich um einen Übersetzungsfehler, eigentlich sei an den betreffenden Stellen von "weißen Trauben" die Rede. Aber an Luxenbergs Thesen gibt es erhebliche Zweifel. Auch die neue Übersetzung von Hartmut Bobzin folgt ihnen nicht. Quelle der Spiritualität Die Professorin Angelika Neuwirth von der Freien Universität Berlin, eine der international profiliertesten Islamforscher, sagt heute: "Die historisch-kritische Forschung ist in den letzten Jahren oft zu ideologischen Zwecken ausgenutzt worden." Forscher, die den Koran aus seiner historischen Verankerung reißen wollten, stünden sich selbst im Weg, sie arbeiteten nicht mehr ergebnisoffen – außerdem verbauten sie sich den dringend erforderlichen Austausch mit islamischen Gelehrten. Neuwirth und der Potsdamer Forscher Marx stehen für eine Mittelposition in der Koran-Wissenschaft: Textkritik ja, aber unter Berücksichtigung der muslimischen Tradition. Neuwirth will den Koran als "dialogischen Text" lesen: Mohammed habe in ständigem Austausch mit seinen Hörern die ihm eingegebenen Wahrheiten formuliert – seine Verkündigung sei also auch die Beantwortung von brennenden Fragen der Zeit, wie sie in der Gemeinde diskutiert wurden. Durch ständige Abgleichung des Verkündeten mit den Überzeugungen der Gemeinde seien viele Texte von Rezitation zu Rezitation verändert worden. So seien etwa die biblischen Geschichten im Koran je nach Verkündigungssituation neu ausgelegt worden. "Der Koran ist weitgehend eine Auslegung biblischer Texte, ähnlich wie die späten biblischen Bücher oder die Texte der Kirchenväter", sagt Neuwirth. Deshalb sollten gerade die Europäer den Koran als Teil ihrer Kultur verstehen und ihn kennen lernen. Aber der Zugang sei erschwert, sagt Neuwirth: "Es gibt keine gute deutsche Übersetzung, die vollständig ist. Mit Bobzins Werk ist eine neue Situation eingetreten." Es gibt zwar eine ganze Reihen von jüngeren Übertragungen ins Deutsche, aber die meisten versuchen, einen möglichst korrekten Inhalt zu bieten, ohne auch auf die angenehme Lesbarkeit oder gar Rezitierbarkeit Rücksicht zu nehmen. Das gilt auch für die bisher maßgebliche deutsche Übersetzung des Tübinger Professors Rudi Paret von 1962. Deshalb hat der Orientalist Hartmut Bobzin von der Universität Erlangen in den vergangenen zehn Jahren an einer neuen Übersetzung gearbeitet, die auch die ästhetische Qualität des Textes spürbar machen soll: Mit Reimen, Versrhythmus und feierlicher Sprache. Als Textgrundlage dient Bobzin die am weitesten verbreitete der 14 muslimischen Koranlesarten, der sogenannte Kairiner Koran. Bobzin sagt: "Der Koran kann eine Quelle der Spiritualität sein, auch für Nicht-Muslime." Und jede Generation brauche ihre eigene Übersetzung. "So etwas ist nie abgeschlossen. Es wird immer wieder neue Lösungen geben." Spätestens, wenn irgendwann tatsächlich eine kritische Textgrundlage auf Arabisch zur Verfügung steht. Alle Rätsel, da sind sich die Philologen einig, werden sich aber auch dann nicht lösen lassen. Der Koran bleibt ein geheimnisvolles Buch, das haben schon die frühesten Gelehrten des Islam gewusst. Wenn ein alter Korankommentator an einem Vers verzweifelte und ihn auch nach langem Grübeln nicht entschlüsseln konnte, stellte er einfach alle Meinungen und Auslegungen nebeneinander, die er darüber gehört hatte. Und schrieb schließlich an den Rand: Allahu a'lam. Gott weiß es am besten. Koliko je istine u misterioznom Kur'anu? Sveta knjiga islama je dešifrirana. Dvoje Nijemaca Istraživački projekti žele potpuno nove uvide u svoje podrijetlo Kur'ana i njegovo značenje. Pitanja koja postavljaju su eksplozivno: Je li knjiga islama božanska riječ, kršćanska hereza ili pogrešan prijevod? Kad je anđeo došao, prorok je paničario. Mohammed je bio sam, on danima su se skrivali u planinskoj špilji o kojima su razmišljali Čuvati molitvu, moliti se. Možda je tražio istinu. Možda je osjetio Božju blizinu. Možda ga je čekao Lik. Ali kad je anđeo došao, bilo je strašno. Mohamed je prvi put čuo samo njegov glas: "Ti si Božji glasnik!" Poslije ovih riječi Poslanik se srušio, pao na koljena, skliznuo je na pod i na trenutak razmislio je li se udaljio od Litica bi trebala pasti. Ali tada se anđeo pojavio i progovorio novi. "Čitati!" - "Što bih trebao pročitati?" Tada ga je anđeo zgrabio, on tri puta ga zatresao i viknuo: "Izvedite u ime gospodara stvorio čovjeka. "Mohammed je nogom udarao perle znoja, ali poslušao se i počeo naglas govoriti što mu je anđeo dao. "Predavanje" znači Kur'an na arapskom jeziku. U njemačkom pravopisu: Koran. Ovako muslimanska tradicija zamišlja Muhammedov poziv. To kaže se da je prvo od mnogih objava Poslaniku raspoređeni su u Meki, kasnije u Medini između 610. i 632., godine Muhamedove smrti. Anđeo je razgovarao, Mohammed je ponovio svoje Predavanja naglas, a potom je riječi proslijedila svojoj rastućoj zajednici. Cijele sure iz pojedinih izreka, kasnije Kur'an iz sura, sveta knjiga islama. Je li bilo tako? Pojavljuje se prvi tiskani Koran - u Veneciji Moderne islamske studije pokušavaju saznati. Trenutno su u tijeku dva njemačka istraživačka projekta, potpuno novi Dajte znanje o podrijetlu Kur'ana i njegovom značenju mogli. U Potsdamu na Berlinsko-Brandenburškoj akademiji u Zagrebu Znanost je već godinu dana na prvom komparativnom izdanju najvažniji rukopisi iz Kurana iz prvih stoljeća Islamsko doba djelovalo. Projekt se zove „Corpus Coranicum ". Namjera mu je utrti put ka kritičkom cjelokupnom izdanju Izravnati Kur'an; prvi bi rezultati trebali biti dostupni krajem ožujka, a zatim biti objavljeni na internetu što je prije moguće. I ono Islamski učenjak Hartmut Bobzin sa sveučilišta Erlangen-Nuremberg ima novi njemački prijevod Korana podnosi. To će biti na sajmu knjiga u Leipzigu sljedeći tjedan predstavlja. C. H. Beck, jedan od najpoznatijih njemačkih izdavača Nakladnici znanosti, obećavaju ništa manje od "prvog" Filološki i jezično uvjerljiv prijevod desetljećima ". Podrijetlo Korana do sada je istraženo mnogo manje dobro od toga Biblije ili Tore. Muslimanski učenjaci imaju priče o Mohamedova otkrića stoljećima su se uzimala zdravo za gotovo pod uvjetom da njihove glave radije tumače pitanja slomljen. Zapadni istraživači uglavnom ignoriraju Kur'an, a ako su se bavili s njim, onda često s njegovim pretpostavljena inferiornost kršćanske tradicije dokazati. Rezultat: Islamske studije se danas suočavaju sa značajnim problemima, koja je davno istražila stari i novi zavjet je prevladao: Vaš najvažniji istraživački predmet, Kur'an, je nije tekstualno osigurano, nema kritičkog izdanja arapskog jezika Izvorni tekst. Umjesto toga, u sustavu Windows postoji do 14 različitih verzija Islamski svijet prepoznat u stoljećima nakon Mohameda uspostavili. I: u mnogim zemljama postoji nedostatak znanosti besprijekorni, ali jezički ugodni prijevodi Kur'ana, usprkos nekim prijevodima i u Njemačkoj. Kažu se oba problema sada se riješi. Istraživači se suočavaju s velikim izazovima zbog Korana nije im lako. Mišljenja o onome što on zapravo jest odmaknuti se daleko. Neki kažu: On je Riječ Božja, to Mohammed je to prenio, a onaj ko to protrese mora biti kažnjen. Drugi kažu: Mohamed je iz kršćanskih i židovskih tekstova kopirali i napravili zbunjujuću melanžu. Ipak drugi recite: Mohammed ionako nije imao nikakve veze s Koranom, bili su njegovi nasljednici, neki nakon smrti župnog poglavara liturgijski tekstovi sabrani i zatim stavljeni u Allahova usta imati. Neki tvrde da Mohammed nikad nije postojao. * Kako je Mohamed primio Kur'an * Ono što se zna o podrijetlu Korana otprilike je Sljedeće: Početkom 7. stoljeća postojao je trgovac po imenu Mohamed u S grad Meka na jugozapadu Arapskog poluotoka. Oko oko njega su živjeli beduini, koji su istovremeno bili i poganski bogovi poštovani, ali i Židovi i kršćani. U dobi od možda 40 godina Prije mnogo godina Mohamed je počeo odbacivati idole pogana. Imao je čuo za učenja vlasnika knjiga (bilo da čita i piše) bio je, kontroverzan je), poznavao je arapske kultove i imao je vlastite inspiracije. Mohammed je izašao u javnost i ispričao o tome Allah, onaj Bog koji je stvorio zemlju, najmlađi Neka dan dođe svijet i sjedimo mrtvi da bi sudili htjeti. Publika nije bila baš oduševljena takvim izgledima naljutio se i počeo prijetiti Mohammedu. Nakon nekog vremena Poslanik je morao napustiti Meku i sa svojim vjernicima oko 400 Bježite iz medine koja se nalazi sjeverno. Ovaj "izlaz" (arapski: "Hidžre") datira u godinu 622. i označava početak Islamsko doba. U godinama koje su uslijedile, Mohammed je više puta imao inspiraciju postupno pretvorio svu Medinu; njegovi su sljedbenici čuli njegove izreke do, zapamtili su ih i proslijedili jedno drugome. Vjerojatno su već vodili bilješke. Kad je bio osjećao se dovoljno moćnim da je Mohammed počeo oružane kampanje u susjedne regije. Na kraju mu je to čak uspio Uzimajući njegov nepristojni rodni grad Meku Prestižni uspjeh mladog pokreta, jer je bio u Meki tajanstvena Kaaba koju su već obožavali pogani, a sada je jedna Allahovo svetište je preuređeno. Mohammed je umro u Medini 632. godine. Iznenada i neočekivano. Zamke tradicije Bila je to katastrofa za mladu zajednicu. Vojska Širenje je napredovalo: dvije susjedne sile, Perzija i Bizant imali su međusobno desetljećima zagrijavao i teško se mogao boriti protiv strastvenih ratnika iz pustinje suprotstaviti se nečemu. Ali Mohamedovi pristaše padali su u svakoj bitci prvi sat. Oni koji su "Hvaljeni" ili njihovi najbliži Krug se čuo, postepeno je izumro i s njima znanje o Muhamedovoj poruci također je prijetilo da se izgubi. Lijepo prvi je počeo govoriti o različitim izrekama i njihovom značenju borba. U nekom trenutku jedan od nasljednika Mohameda, kalif, dali su upute da sakupe sve proroke koji bili su u cirkulaciji usmeno i pismeno, a oni kao povezuju i napisati obvezujuću knjigu. Ovo je bilo rođenje Kur'ana. Vjerojatno je u to palo, kako predaje muslimanska tradicija Mandat Uthmana trećeg halifa (644-656). Tada bi trebala biti središnja stvorena je konačna obrada svetog teksta; prorokove kružne izreke sastavljene su u 114 sura i poredani po duljini, počevši od najduže sure (iznimka je sura kratkog otvora). Uzorke knjige zatim su podijeljene u sve dijelove arapskog carstva koje se širi, a ostavština Muhammeda spašena je. Zasada je dobro. Sad biste mogli pomisliti: Ako suvremena istraživanja žele znati kako Jednom je originalni Kur'an izgledao kao da ne mora raditi ništa drugo da se iz najstarijih rukopisa rekonstruira ovaj Uthmanov tekst. Ali nije tako lako. Allah je volio Znanstvenici su stavili ribu na nekoliko nogu na put. ti si glavni razlog što kritičko izdanje Korana ostaje do danas nije uspio - na primjer Potsdamski projekt "Corpus Coranicum" dizajniran je za 18 godina rada. Jedan problem je datiranje. Rukopis Tradicija je ugodna, neke kopije idu u desetu Stoljeće unatrag - ali istraživačima je teško procijeniti kako stari su različiti kodici. To ga otežava Odlučite kakav bi oblik mogao biti izvorni tekst. Obavljeni su pregledi rukopisa radiokarbonskom metodom prvo kao netačno i drugo kao sklonu pogreškama. Još je veći problem drevna arapska pisava: Čak i ako se sretnik izgubi u nekoj rupi u zemlji Još bi se pronašao primjerak kalifove ruke Uthmanove a ne ono što su za njega točno imali Uthman i njegova obitelj ili čak Mohamed Pridržali su se teksta Kur'ana. Jer arapsko pismo je dvosmisleno: Prvo, bilježi samo suglasnike, a ne samoglasnike. Jednostavno rečeno, to je kao kad se to kaže na njemačkom Zapišite suglasnike "LB" i čitatelj bi trebao odlučiti hoće li u Odgovarajući kontekst znači „ljubav“, „lišće“ ili „pohvala“. Postoje i neki znakovi za same suglasnike nejasan. a isti lik može imati do pet različitih znakova Zli suglasnici. Da se konfuzija zadrži u granicama Arapski učenjaci u nekom trenutku o posebnim znakovima ("dijakritičkim oznakama") naslikao slova kako bi ih razdvojio. Ali to su oni pojavio se tek nekoliko generacija kasnije, prekasno za njega Umanski Kur'an. Stoga je suština najstarijih rukopisa Korana jedino što ih možete pronaći može ispravno razumjeti uz pomoć usmene predaje. Samo oni koji još uvijek imaju Muhammedove riječi u uhu, od sebe ili njegovih Učenici su mogli pouzdano čitati nejasne rukopise. Ali ne možete ih više pitati. A ipak se upravo to pokušava. Na Berlin-Brandenburgische Akademiju znanosti u Potsdamu, oni ne gledaju samo najstariji rukopisi, ali i komentar: Svima Vremena su muslimanskim učenjacima dala kako da izraze svoje mišljenje nakon čitanja određenih stihova u Kuranu - bilo na vrlo specifičnom Postavite "ljubav", "pohvalu" ili "lišće". I puno starih Komentatori se odnose na najbliži krug oko Mohameda. vaš Knjige usmenu tradiciju iznova govore. Enigmatični rukopisi Arabist Michael Marx sjedi u svom uredu u Potsdamu Čuo se istraživački projekt "Corpus Coranicum". Nudi mocha unutra Šalice bez rukava, na zidu je sjajni plakat Aja Sophia u Istanbulu. Šarene knjige su na policama Arapski znakovi na poleđini, crveni, zeleni, zlatni. u U susjednoj sobi pomoćnici i pomoćnici sjede pred računalima i kucaju rukopisi iz kasne antike, fotokopije kamenog doba obješene na zidovima Kodeksi s arapskim slovima. Oko 12.000 fotografija od deset najvažnijih Ovdje se vrednuju rukopisi Korana iz 10. do 12. stoljeća, istraživači pišu stihove raznih rukopisa Usporedite ih, a zatim ih stavite na Internet. Sizijsko djelo, ali neophodno; samo ako se to može učiniti u daljnjem koraku najbolja, autentična verzija Rekonstrukcija teksta Kur'ana može u jednom trenutku biti kritično pitanje nastaju. Do sada su Potsdameri bili na suri od 18 do 20 usredotočeni, trebali bi biti prvi u narednih nekoliko tjedana Objavit će se tekstualni odlomak iz Corpus Coranicum. Cjelinu Projekt će trajati najmanje do 2025. godine. Michael Marx kaže da se znanost do sada s tim teško bavila Rukopisi i rekonstrukcija teksta Kur'ana pobrinuli su se za to Musliman nikako. "Ali obrazac teksta je na početku živo. Tekst se vidi relativnijim. "Arapski istraživači vrlo su zainteresirani za novi projekt, kaže Marx. Čak je i "Al Jazeera "je već izvijestila o tome. No, ima i kritičnih Budi u pravu. Kad Marx predaje u muslimanskom svijetu, ponekad to želi slušatelj zna zašto se usuđuje kao nemusliman, tekst Kur'ana ispitivanje. "Rijetko osjećam odbacivanje. Ali skepticizam." Međutim, ovaj skepticizam manje je usmjeren prema filološkom Tekst kritika, koja je operirana u Potsdamu. Marx istražuje sa svojim Tim ne samo što znači Kuran, već i on želi odrediti odakle misli mu potječu. Kuran sadrži nebrojene aluzije Židovske i kršćanske priče, Abraham, Izak, Isus, Marija, njih svi se događaju u Kuranu, postoje brojni teološki Paralele. Postoje i naputci drevne arapske poezije dokazati. Istraživači iz "Corpus Coranicum" to dokumentiraju Paralele za vaš internet projekt. Mnogima se to ne sviđa. Grožđe ili djevice? Marx i njegov tim ne bi trebali ostavljati dojam zatvaranja Korana relativizirati. "Koran je bio nešto potpuno novo, neovisno", kaže Marx. "Komentirao je ono što je pronašao i to dalje razvio." Ali ovo razlikovanje lako se može zanemariti. Mnogi muslimani nemojte to cijeniti kad gledate njihovu svetu knjigu za paralele starijima Religije su pretraživale. Sumnjaju da će im biti oduzet njihov Koran želite. Da je korišten za kopiranje kršćanskih i židovskih ideja želi reinterpretirati kao crkvenu kritiku islama još od Dantesa "Božanska komedija" se iznova i iznova ponavljala. Islam kao kršćanin Hereza. Muslimani kao heretičko udruženje, jedini razlog za novo Moglo bi postati religija jer je Mohammed napisao nekoliko pisama u časopisu dobio pogrešan vrat. Sve što bi moglo ukazati u tom pravcu čine mnogi muslimani gleda se krajnje kritički i može uključivati čak i ekstremiste poziv. Neki zapadni istraživači objavljuju svoja otkrića dakle pod lažnim imenom kako ne biste sami sebe ugrozili. Od Libanonc Samir Kasir bio je jedan od prvih koji je pozvao muslimane Učenjaci, Kur'an na pozadini kršćansko-židovskih I kasna antika ------------------

Jelo-Meso Isus nije jeo Kamile https://tanah44.wixsite.com/biblijski-odgovori/isus-nije-jeo-kamile Kompromis u Allahovom zakonu

1Christoph Luxenberg Sirijska liturgija i"tajanstvena slova" u Kur'anu Studija koja uspoređuje liturgiju Christoph Luxenberg 1.Sirijska liturgija i"tajanstvena slova" u Kur'anu Sirijska liturgija i"tajanstvena slova" u Kur'anu I. i II. djeo Christoph Luxenberg 1. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-3/die-geheimnisvollen-buchstaben-im-koran-1-teil/ Sirijska liturgija i "tajanstvena slova" u Kur'anu Studija koja uspoređuje liturgiju Christoph Luxenberg I. djeo 1. Uvod Od početka kur'anske egzegeze, značenje stenograma ispred 29 kuranskih operacija zabrinjavalo je istraživače Kur'ana na Istoku i Zapadu. Kako djeluje abar? (umro 923.) [1] , koji je autor najznačajnijeg i najopsežnijeg komentara Kurana u islamskoj tradiciji, povodom objašnjenja prve kratice ??? / alm na početku Sura II al-Baqara ( krava ), na ovoj aenigmi. Kao odgovor na njegovu uvodnu stereotipnu primjedbu „Mišljenja komentatora Korana o Božjoj riječi ??? / alm su različiti ', on slijedi četrnaest interpretacija, uglavnom temeljenih na narativnim lancima , koji se mogu sažeti na sljedeći način: 1. Ova slova označavaju jedno od drugih imena Kur'ana; 2. Postoje " otvarajuća " slova ( ????? / faw? Ti ? ) S kojima se Bog " otvara , uvodi " Kur'an (otuda, između ostaloga, i izraz u islamsku tradiciju ) / otvor [slova] sura); 3. Označavaju ime sure; 4. Označavaju ime uzvišenog Boga ; 5. To su zakletve kojima se Bog zaklinje i koji pripadaju njegovim imenima ; 6. to su pojedinačna slova od imenica i glagola, a svako slovo ima različito značenje od drugog; 7. postoje određena slova abecede (bez daljnjeg objašnjenja); 8. to su slova, od kojih svako može imati različita značenja; 9. to su slova koja sadrže rečenicu; 10. Svaka knjiga ima tajnu, a misterija Kur'ana su njena početna slova (otuda i tajanstvena slova ); 11. Neki od arapskih filologa smatraju da su to slova abecede koja predstavljaju preostalih dvadeset i osam slova (arapske abecede); 12. Sure su uvedene s ovim slovima kako bi se osiguralo da je mušrik? n ( pratilac = povezati druge bogove s jednim bogom) (= skrenuti njihovu pažnju na sebe); 13. To su pisma s kojima Bog uvodi svoje riječi. 14. Na pitanje o značenju ovih slova, Poslanik je rekao da ih je protumačio kao slova s brojevima (prema sistemu siro-aramejskog broja). Pa bi i pisma ??? / alm za broj 71 ( a = 1, l = 30, m = 40 = 71). U vezi s tim, zanimljivo je pitati Poslanika svojim slušateljima da li oni ne znaju da je vrijeme poslanikova vremena i rok za njegovo zajedništvo 71 godina. Poslanik je slijedio ovu simboliku broja uzlaznim numeričkim vrijednostima sa sljedećim grupama slova: ???? / alm ? ( a = 1, l = 30, m = 40 , a = 90) = 161 godina; ??? / alr ( a = 1, l = 30, r = 200) = 231 godina; ???? / almr ( a = 1, l = 30, m = 40, r = 200) = 271 godina. Iako je zbroj odgovarajućih kratica točan, progresivni redoslijed slova ne odgovara onom progresivnog aramejskog brojačkog sustava, što znači da je prvo slovo većih slova. Ipak, upućivanje na moguće brojeve u pojedinim slovima nije nezainteresirano, kao što će se pokazati prilikom tumačenja pojedinih slova. Mistika brojeva u Kuranu, koja se u kasnijem islamu dodatno razvila (vjerojatno po židovskoj tradiciji), seže do ovih izvorno aramejskih slova, koja su Arapi usvojili. "Abar" ide u različite pokušaje tumačenja komentatora Kur'ana detaljno i nastoji svakom tumačenju dodijeliti opravdanje. Zaključno, on sam zauzima stajalište da ta slova ne tvore koherentne riječi, već zasebna slova (otuda i oznaka " Ur ? F muqa ?? a " ) , koja su različita Može imati značenja. Radeći to, on opravdava mišljenja navedenih komentatora Kur'ana, a da se nije obvezao na određena tumačenja. Uz ovaj pažljiv stav,? Abar? u konačnici nisu u pravu jer, kao što ćemo vidjeti, ti stenogrami zapravo mogu značiti različite stvari. Prostor za daljnje pokušaje tumačenja ostao je otvoren za kasniju islamsku tradiciju, o čemu svjedoči bogata literatura do danas. To nas ovdje ne bi trebalo zanimati, jer se temelji na spekulacijama koje nas ne bi dovele do daljnjeg. Za to je prikladno ukratko razmotriti okcinalno istraživanje Korana koje se bavilo temom tajanstvenih slova . 2. Stanje istraživanja zapadnog Korana U antologiji Koran [2] , R. Paret, u odjeljku VI (str. 330-385) daje najvažnije doprinose zapadnjačkih istraživanja o temi "tajanstvenih pisama", "budući da je to do sada samo djelomično razjašnjeno Problem djeluje ", kako bi se spasili oni koji" žele nastaviti zagonetiti o tome "dugotrajna potraga (str. XIII). Što se tiče VI: On nastavlja tajanstvena slova (p. XXI f.): "Kao što je već spomenuto, odjeljak VI trebao bi sastaviti nove publikacije o zagonetnim pismima, koja prethode nekim surama i vjerovatno ih treba tumačiti kao sigile, što je moguće potpunije. Međutim, prilog A. Jefferyja u Muslimanskom svijetu, 14, 1924. (str. 247-260), izostavljen je jer daje samo predavanje, a da ne donosi svoje. Takođe su izostavljeni (zbog nedostatka prostora i zbog dalekog datuma) važni doprinosi Loth-a (Zeitschrift der Morgen-ländische Gesellschaft, 35, 1881, str. 603-610) i Hartwig Hirschfeld (Nova istraživanja u sastavu i Exegesis Qo-ran, London 1902, str. 141-143). Pored toga, postoji još jedan noviji traktat: James A. Bellamy, Misteriozna pisma Korana: Stare kratice Basmalaha (Journal of American Oriental Society, 93, 1973, str. 267-285). Bellamy također nema uvjerljivo rješenje zagonetke za ponuditi. Po mom mišljenju, rezultati istraživanja Hans Bauera (1921.) ostaju temeljni. U skladu s tim, čini se da su sigili vrlo stari i ukazuju na zbirke sura koje su već postojale kada je nastajalo izdanje Kur'ana i poput ove posljednje uređene po principu smanjenja duljine. H. Bauer također je domišljato razmislio o značenju pojedinih slova i kombinacija slova. Međutim, on još uvijek nije uspio u potpunosti razjasniti ovaj težak skup pitanja. " Ovom je izjavom Paret ispravno uvidio da zagonetku tajanstvenih pisama nije moguće riješiti ni uz pomno promišljena razmatranja . Kratak pregled pojedinačnih teza istraživača nazvanih Paret pokazat će nam zašto njihovi napori nisu doveli do konačnog rezultata. a) O tezi Hansa Bauera: O rasporedu sura i misterioznih slova u Kur'anu [4] (1921.): Polazište H. Bauera pogrešna je pretpostavka u povijesti teksta da je "u 4 (ili 5) slučajeva" Slova ys (sura 36) ,? (Sura 38), q (sura 50) ,? h (sura 20) i (po mogućnosti) n (sura 68) "predstavljaju uobičajene naslove". H. Bauer previđa činjenicu da najraniji koranski rukopisi koji su nam poznati uopće nemaju naslove. Umjesto toga, dodali su ih kasniji urednici Korana prema uglavnom proizvoljnim kriterijima. Tijekom ovog uređivanja, gore navedena pisma, za koja se može pretpostaviti da su bila na početku pojedinih sura od početka, također su izrađena u naslove. Međutim, ne može se isključiti da su ovi znakovi pripadali drugim tekstovima. H. Bauer se također ukratko upušta u ovaj problem u zaključku i dolazi do zaključka (str. 335): "Daljnja su posebna ispitivanja potrebna za razjašnjenje ovih pitanja." Međutim, njegova pretpostavka da se "kratice rješavaju izravno iz možete naći u relevantnoj suri ”ili da se mogu pronaći“ određeni unutarnji ili vanjski odnosi između tih sura ”i slova ispred njih (str. 333). b) Na tezi Eduarda Goossena: Podrijetlo i značenje Kur'ana [5] (1923.): E. Goossens u ovom opširnijem disertacijskom traktatu prepoznaje da ta slova predstavljaju kratice, od kojih su neke bile tehničke prirode i bili su u jednom trenutku općenito razumljivi, ali on nigdje ne može utvrditi njihovo stvarno značenje. Umjesto toga, on se slaže s općim mišljenjem da ove "kratice za 29 sura treba postaviti paralelno s postojećim naslovima sura". Pretpostavka nije neopravdana "da enigmatična slova i grupe slova ne predstavljaju ništa drugo nego stare naslove " (str. 340 f.). Za početak, E. Goossens daje sljedeću tablicu iznesenih činjenica Signala prema zbirci koju je snimio Schwally [6] (str. 336): stezanjeSuren ? LR10, 11, 12, 14, 15 ? lm2, 3, 29, 30, 31, 32 ? lmr13 ? lm ?7 ? m40, 41, 43, 44, 45, 46 ? m?42 ?38 ? a27 ? sm26, 28 ? B20 q50 khy ? ?19 n68 ys36 U III (str. 344) E. Goossens pokušava protumačiti pojedine likove. Unatoč trudu, međutim, njegovi interpretacijski pokušaji temelje se na pretpostavkama koje ne dovode do vjerojatnog rezultata jer nije prepoznao stvarnu funkciju ovih simbola. c) O Morrisu S. Sealeu: Tajanstvena pisma u Kur'anu [7] (1957/59): Zanimljiva je u ovom članku napomena koju Morris S. Seale daje o „jednom primjeru memoria technica iz Talmuda“ ( Y? ALKGM ). Također bi bilo vrijedno razmotriti prijedlog koji je dao za dešifriranje skupine slova KHY ?? na početku Marijina sura (Sura 19). Međutim, u ovom se i u drugim prijedlozima ne razlikuje od pogrešnog pristupa Bauersa i Goossena, pod uvjetom da, poput ovih, pretpostavlja kratice u pojedinim slovima imena ili ključne riječi koje pokušava pronaći u odgovarajućoj suri. d) O Alanu Jonesu: Mistična slova Kur'ana [8] (1962): Za Alana Jonesa, koranički sigili imaju čisto mistično značenje. Njegova posljednja primjedba je: "Moj je vlastiti osjećaj da su pisma namjerno tajanstvena i nemaju određeno značenje." On iznosi ranije mišljenje o Nöldekeu, kojeg se i sam Nöldeke kasnije odrekao, i citira ga na sljedeći način: "Sam prorok teško može imati neko posebno značenje za ove simbole; služili su svojoj svrsi ako su odavali dojam svečanosti i zagonetne nesigurnosti ". [9] e) U svom već spomenutom dodatku " Opet tajanstvena pisma" (vidi bilješku 3 gore) James A. Bellamy napokon spominje raniju publikaciju o ovoj temi i potvrđuje svoje mišljenje da su ta nejasna slova recept izvorni basmalah (Kratka formula za bi-smi ll? H ar-ra? M? N ar-ra ?? m / u ime milostivog i milosrdnog Boga ). Drzne izmjene koje predlaže da opravdaju svoju tezu pripisujući preslikama na recept. Ukratko, on zaključuje: "Više sam nego ikad uvjeren da je peder? Ti? doista su stare kratice basmala koje su pretrpjele korupciju u rukama kasnijih prepisivača. I nakon svega, što može ispravnije stajati pred surom od basmalaha ? " Čak i ako je Bellamy ponekad razmišljao u pravom smjeru, kratice koje su nekoliko puta iznošene u rukopisima ranog Korana ne mogu se sve pratiti do novijih recepata. U principu, svi pokušaji istraživanja zapadnog Korana koji su navedeni da razriješe misterij tajanstvenih slova u Kuranu jedva se razlikuju od onih arapskih komentatora Korana. Svi oni trpe nedostatak kulturno-povijesne važnosti: gledati tekst Kur'ana u njegovom kontekstu religiozne povijesti. Činjenica da je Koran nastao u siro-aramejskom okruženju postala je općepriznata činjenica. Sljedeća objašnjenja dosljedno će otkriti ove kulturno-povijesne kontekste i nastojati učiniti vjerojatnim zašto su takozvana misteriozna pisma Kur'ana izvorno povezana s tradicijom bliskom kršćansko-sirijskoj liturgiji. 3. Okvir Korana Čini se da u početku nije beznačajno sjetiti se da su tri okvirna izraza Korana ( Qur ' n - S ? Ra -? Ya ) posuđena od siro-aramejskog jezika. Niže se ukratko govori o njihovoj etimologiji. 3.1 ???? / Qur ' ? n < Nyrq / Qery ? n Shvativši to ???? / Qur '? n , kao ime svete islamske knjige, usvajanje iz Siroaramejski crkveni izraz _Nyrq / Qery? n ( Lekcionarstvo / čitanje ) prevladava u zapadnjačkim istraživanjima Kur'ana još od Theodora Nöldekea (1836-1930). [10] Autor se detaljnije pozabavio u svojoj studiji Siroaramejsko čitanje Kur'ana [11] . Tamo je istaknuto da je zajam riječ Qur '? n / Kur'an (ali zapravo Upit? n ) pruža nam ključ za razumijevanje jezika Kur'ana. Postoje i dva druga izraza koji se odnose na tekst Kur'ana, od kojih je jedan, ???? / s? ra ( Sure = poglavlje ), sljedeća veća jedinica teksta, druga, ??? / ? ya ( znak ), najmanji pisani element ( znak ) . 3.2 ???? / s? ra ????? ) [31] u ugovorenom obliku je ??? / ri'y? (ru'y?) zajam prijevod iz syro-aramaic atzj / ? z ??? , Za oba izraza postoji čovjek? slijedeći arapski ekvivalenti: a) (str. 46a): ata / ??? (ispod 8): ???? / ? Ibra ( Primjer , primjer ); b) (str. 230b): atzj / ? z ??? (pored osnovnog značenja vida , vida , izgleda , pod 4): ???? , ???? , ???? / qudwa, mi ?? l ,? ibra ( uzorak , primjer , model ). Nakon 14 od? Abar? (XVI, 117 ff.) Navedeni narativni lanci, gore spomenute izraze tradicionalni komentatori objašnjavaju na sljedeći način: a) ???? / a ??? znači posjedovanje ili oprema (otuda "namještaj" u modernom arapskom), b) s ??? / ri ? y? (ru ? y ? ) izgled je značen. Arapski filolozi se, međutim, ne slažu oko toga je li ???? / a ??? je jednina ili množina. Dok je al-A? Mar bio mišljenja da je to množina čija jednina ????? / a ??? " Jeste li vidjeli al-Farra?" u njemu neka vrsta kolektiva i mislio je da ne postoji jedinstvo; hoće li naime ???? / a ??? tvoriti množinu, objasnio je dalje, bi li to ??? / ??? a ili ??? / u ? u ? glasno. Lis? n (II, 110 f.) Ne bih mogao izbjeći (zbog vlasti Kur'ana) od ove mračne riječi verbalni korijen koji ne postoji na arapskom jeziku ??? / a ? a ? a za zaključak, koji on koristi s istim korijenom s osnovnim značenjem "biti puno " [32] i dovodi do toga idioma koji u frazeološkom značenju nemaju veze s pojmom Koranić. Na temelju pretpostavljenih i nepovjerljivih objašnjenja arapskih komentatora i filologa, Paret je, nasuprot Blachèreu i Bellu, prepoznao dva izraza iz Sure 19:74 o kojima se raspravljalo kao mračna . Povjerenje u? Abar? potonji prevode citirani ajet na sljedeći način: (Blachère, 335): "Combien [ poutant ], avant eux, avons-Nous fait périr de générations qui en imposaient davantage par les biens et l ' apparence ? (Bell, I, 290, 75): "Ali koliko smo generacija uništili prije njih, i bolje i robom i ugledom !" Predstavljena filološka analiza metodološki je pokazala da se zahvaljujući siro-aramejskom čitanju obje tamne riječi mogu pojasniti u dva različita koraka: a) morfološki bi mogli ???? / ???? da se pojasni kao sekundarni aramejski oblik množine, semantički u značenju „ uzori “; b) prevođenjem natrag u Syro-Ara-Mae značenje arapskog ??? / ru ? da ? u kontekstu Korana putem semantike leksički odgovarajućeg siroaramejskog izraza kao sinonim prethodne kur'anske riječi. Zbog toga se pogrešno shvaćeni ajet 74 iz sura 19 sada treba čitati na sljedeći način: što je došao ahlakn? qablahum min qarnin hum a ? sanu ????? što-ru ? da ? i razumjeti: "Koliko smo generacija prije njih propali, koji su bili (usporedno) bolji uzor i (gotovo) uzorni (doslovno: primjer )!" 3.3.2 Dizajn ??? /? ya u ??? / ?? a Na prvi pogled može se činiti previše odvažnim da je siro-aramejski hapaks legomenon ???? / ????? ( Arapski ???? / huw? Ya (slajd-lekturna haw? ya ) [ Priroda, identitet]) . Iz toga je egzistencijski izraz tya / ?? (* atywh / hw ??? > * atya / ??? > tya / ?? ) i drugi sekundarni oblik aty / y ??? ( esencija , egzistencija , natura ) pojavila se. Za Siriju naglašen oblik aytya / ?? da ? ili * atya / ??? je li apsolut u carskoj aramici status ? da ? za podešavanje. Ovaj oblik je kao ??? / ? da ? ušao u arapski jezik a opisan je kao puka čestica [33] u Povezanost s osobnim sufiksom koji se koristi za označavanje akuzativa, pa je u Sura 1: 5: ???? ???? ????? ?????? / ? da ? ka na ? budu wa-? da ? ka nasta ? ? n ( obožavamo vas i molimo za vašu pomoć ). Dijalektal postaje ??? / ? da ? u vezi s osobitim sufiksom prepozicijskim (nakon veznika? / w ) u smislu i / s upotrijebljenim (kao što je ?????? / an? w- ? y ? -k : ja i „ tvoja suština “ = ja i ti / ja s tobom ). Od ove čestice ??? / ? da ? može imenica ??? / ? ya ali nije izvedeno. Supstrat iz sirijskog sekundarnog oblika aty / y ??? ( Esencija , suština, biće, postojanje) (> arapski y ? T ) može se naći na današnjem arapskom jeziku Bliskog Istoka u vezi s kull / k @ ll ( ukupnost = sve) na sljedeći način: kull + y? t + n? = Ku lly? tn ? (doslovno: cjelina našeg bića = svi mi ), kull + y? t + kon = kully? Tkon ( svi ), kull + y? t + (h) na = kully? t (h) na ( svi ); također ugovoreno u sjevernim mezopotamskim narječjima: k @ ll @ tn ? ( svi mi ), k @ ll @ tk @ n ( svi ), k @ ll @ t @ n ( svi ); iz ovoga y? U arapskoj literaturi nema traga. Dakle, teško je pretpostaviti da je hipotetičko čitanje Kur'ana ??? / ? ya iz sirijskog sekundarnog oblika aty / y ??? ili čak iz dijalektalne arabo-aramejske y? t se može izvesti. Ne može se samo iz ovih razmatranja zaključiti da su podtačke na ??? / ? vi ste pogrešno postavljeni na 382 mjesta u Kur'anu. Pregled uporabe Kur'ana ??? / ? ya pokazuje da se ovisno o kontekstu događaju iste semantičke nijanse kao u siro-aramski ata / ??? , [34] Na primjer, u Sura 3:41, gdje Zaharija pita Boga za "znak" (??? / ? Ya ) za ono što mu je Bog najavio, naime rođenje Ivana, a Bog kao "znak" najavljuje da će komunicirati s ljudima samo tri dana koristeći znakovni jezik (???? / ramzan Koranic ???? / ???? ( ? ir ? t / sir ?? ) latinskim slojevima ; pogledajte etimološku reinterpretaciju autora u Siroaramejskom čitanju Korana . Prilog dešifriranju jezika Kur'ana , Berlin 2007, str. 226 ff. (S A. Jefferyjem, Strani vokabular, 195 f.). [13] čovjek? , 633b; Thesaurus Syriacus ( Thes. ) II, 3386. penult., Spec. btk trwx ( ?? ra ? k ?? b ) textus , btk trwxb ( b- ?? ra ? k ?? b ), Eus. Pov. Prop. iii. 37 (38); (3387) atdjdw atqyt [d btk trwx hSlk ( kull? H ?? ra? K ?? b d-? Attiqt? W-? A ?? att? ) Totus textus Veteris et Novi Test. ( cjelokupni tekst Starog i Novog zavjeta ), Chr. Eccl. § ii. 215; ib. 481…; unde atrwx ( ?? rt ? ) etiam sine? btk ( k ?? b ) valet textus Scripturarum , BOiii. ja. 87, 97, 153, 166, 174, 261; ( ?? rt ? ) " Vetus et Novum Testamentum ", Ass. CBV iii. 280 ult .; afslgnwad atrwx ( ?? rt ? ? -ewangelis ?? ) tekst evangeliorum , syn. ii. Ef. 149. 2. [14] Više o ovom tekstu potražite u Siroaramejskom čitanju Korana , str. 295 f., Posebno napomena 353. [15] To je epitet trojice poznatih arapskih filologa: najraniji je umro 793, srednji je umro 830, najmlađi je umro 920. [16] Obrazac se često na arapskom jeziku potvrđuje za pridjeve i imenice ???? / fa ?? Vjerojatno sam stvoren ranije u aramejskom jeziku. Jer ovaj oblik ne pripada arapskoj, već aramejskoj verbalnoj paradigmi. Poznato je da je prošlo particifikat prvog glagolskog stabla tvorio arapski jezik s prefiksom m na ????? / ma-f ?? l. Međutim, arapski filolozi imaju odgovarajuće značenje oblika ???? / fa ?? prepoznao sam se povremeno ovisno o kontekstu. Dakle, Lis? N često objašnjava ovaj obrazac sa: ???? ????? ????? / fa ?? l u smislu ma-f ?? l . [17] Vidi Carl Brockelmann, Sirijska gramatika, Paradigma Verba med. i, Part.pass., str. 142. [18] Kad al-Farr? ' želio je takav oblik ograničiti samo na imenice, pa mu se sviđa arapska imenica poput ???? / m? za ( nagrada , imovina) . Nije mogao vidjeti da je ova riječ supstancijalno participično pasivno prema parogmi siro-aramejske države i da se do sada morfološki razlikuje od pridjeva kuranskog participa ???? / ?? r ? nema razlike. [19] Ovo je razumijevanje potvrđeno u stihu 23 u nastavku, koji se čini komentarom stihova 19-22. Piše: "To nisu ništa drugo nego imena koja ste dali vi i vaši oci, a nad kojima Bog nije dao nikakvu vlast (kroz otkriveno pismo). Oni (osobe kojima se obraćaju) isključivo slijede (svoju) pretpostavku (???? / a ? - ? Ann ) i ono što duše (tj. Svatko osjeća prema vlastitom nahođenju ). Oni su od svog Gospodara dobili pravi smjer (ispravno učenje) (doslovno: pravi smjer je došao do njih). Izraz ?? ???? ?????? / m? tahw? l-anfus je aramaizam i vraća se na siroaramejsku Ywha / a-hw? ( stvoriti , izmisliti ) i acpn / na? š? ( Duša ) u značenju "ono za čim čezne" = želja da učiniš kako hoćeš (vidi čovjeka ?, 460a to acpn / na ? Š ?, Ispod (5): ????. ???? / šahwa, ra ? ba ). Nakon toga je anonimni komentator (u ajetu 23) ispravno pročitao riječ (???? / ?? z ? ), Koja je u to vrijeme pročitana u kanonskom izdanju Korana u Sura 53:22, syro-aramejski ( ?? r ? ) I točno razumio što ? Abar? i previdjeli su vlasti na koje se oslanja. [20] Mandajski rječnik ES-a Drower i R. Macuch-a, Oxford 1963. [21] odlomak A. Jefferyja, Strani vokabular , 73, bilješka 1, u Danielu III, 33 o korištenju biblijske aramejske riječi ?? ( ?? ) u smislu " znaka koji je Bog stvorio" ne primjenjuje se. Dvostruki izraz ??? h ? w- ? jel ? h ? (Peshitta: w w eh w- ? E ? G. ?? eh ) („njegovi znakovi i njegova čuda ") značenje biblijskog konteksta ( ?? ) jasno u smislu "čudoznaka". [22] Više o ovome vidi. Siroaramejsko čitanje Kur'ana , 106 ff. [23] Strani vokabular , 72 f. [24] Novije umanjenje ata / ??? čini se atwta / ????? Biti ( pismo , lik ); vidjeti Th. Nöldeke, Kratka sirijska gramatika , 78, Diminutiva , § 134: „Comp. dalje § 112, kao i diminutiva § 122 nastala ponavljanjem 3. kotača. „Sljedećim primjerima koje spominje Nöldeke bilo bi atwta / ????? dodati. Međutim, nije moguće isključiti mogućnost da je ta riječ nedavna regresija iz množinskog oblika atwta / ?? . w ??? , [25] Mandae Gramatika , str. 110 sredina. [26] Lexicon syriacum , str. 53b. [27] Hebrejski i aramejski rječnik , str. 19b. [28] Thesaurus syriacus , I, 412. [29] Op. cit., 72 : "Borbe ranih muslimanskih filologa da objasne riječ zanimljivo su izložene u LA , xviii, 66 ff. Riječ nema korijen na arapskom jeziku i očito je, kako je napomenuo Kremer [n. 6: Ideje , 226 n .; vidjeti također Sprenger, Leben , ii, 419 n .; Cheikho, Na? R? N? Y, 181; i Margoliouth, ERE , x, 539], posudba iz Syr-a (iac). ili Aram (aic). " [30] Op. cit. , 73: "Riječ se pojavljuje u staroj poeziji, npr. U Imr? 'Ul-Qaisu, lxv, 1 (Ahlwardt, Divans , 160), i tako je bila u upotrebi prije vremena Mu? Ammeda." [31] Franz Praetorius (u ZDMG 56, 1902, 688 f.) Već je skrenuo pažnju na takve oblike množine kao što ih nalazimo na arapskom, vjerojatno uslijed kontrakcije diftona u porastu. To se ispravno zapažanje tada susrelo s negativnom kritikom Th. Nöldekesa, koji je to prokomentirao u svojim prilozima semitskoj lingvistiki (Strasbourg 1904, 55, pod II) kako slijedi: "Preetorius bi trebao naći malo slaganja u svojoj identifikaciji (klasičnog arapskog) ???? ( ru ?? t ), ???? ( ? nas ? t ), ???? (suq? t) sa (syro-aramejski) atw [R ( r ?? aww ??? ), atwsa ( ? saww ??? ), atwqc ( š? qaww ??? ) ( pastiri , iscjelitelji / liječnici , darovi ) ... "Nöldeke je pokazao da nije primijetio tu kontrakciju zvuka, kao što pokazuju njegova sljedeća obrazloženja. Točno je, međutim, da se pretpostavlja intermedijarni stupanj između klasičnog sirijskog i arapskog oblika, koji je morao biti arapski oblik preliminarne faze. Na temelju klasičnog sirijskog oblika, možete vidjeti trostupanjski zvučni pomak na primjeru ???? (ru ?? t) kako slijedi: a) sirijski r ?? aww ??? > b) ge-mijaramski * r ?? w ??? > c) arapski ru ?? t . Potonja shema također odgovara prijelazu iz siro-aramejske atwta / ?? w ??? ( Znakovi , slova) na koranski-arapski (u pauznom obliku) ???? / ???? (Dakle: ?? w ?? > ???? ). [32] Verbalni korijen koji na arapskom zvuči čudno ??? / a ? a ? očito ide na siro-aramsku varijantu tty / yatte ? ( Mann ?, 319a: ????. ????. ???? / kawwana, aw? Ada, abda ? A [formirati, stvoriti, proizvesti]) natrag; to se zauzvrat čini kao sekundarna denominativna tvorba "egzistencijalnog izraza" tya / ?? ili ty / y ?? biti; referenca u Lis? n (II, 110b) govori o „ bujnoj , gustoj " vegetaciji, o čemu svjedoči stih Imru 'al-Qays (???? / a ??? ), što je zauzvrat Mann ? (319a) citirano siro-aramejski pridjev atyty / yatt ??? ili ya ???? ( bujna ) točno odgovara. Ostali primjeri koje navodi Lis? N potvrđuju porijeklo ovog korijena iz siro-aramejskog jezika i još jednom svjedoče da je " stari arapski jezik " bio mnogo bliži aramejcima nego što bi to neki Arapisti danas željeli priznati . [33] Lis? N (XIV, 61b f.) Navodi Ab? Onaj koji objašnjava: „Što se tiče interpretacije i podrijetla ??? / ? y? Nisam čuo ništa "; nadalje, nakon pokušaja narodno-etimološkog objašnjenja: "U stvarnosti riječ je nejasna (???? / mubham ), služi za označavanje akuzativa (???? ?? ?? ???????). To odgovara čestici na hebrejskom ?? / e ? što je ugovoreni manji oblik aramejskog ??? / ?? Čini se da je (usp. W. Gesenius, hebrejski i aramejski ručni rječnik , 76a, predzadnji, 1. znak utvrđenog prema ). [34] Lis? N (XIV, 62a f.) Prepoznaje značenje pogrešno pročitanog ??? / ? ispravni ste u skladu s koranskim kontekstom u smislu znakova , primjera , modela i čuda , ali bez objašnjenja njegovog porijekla. Ono što je zanimljivo je anonimni citat prema kojem ??? / ? ya su se zvali ? ya jer znači zbroj slova (ili pojedinih riječi ) Kur'ana (???????????? ??????) , [35] Thes. , I, 413, 4) constellatio , aymcd atwta ( ?? w ???? A-šmayy? ) Constellationes coeli , Jer. x. 2, je li. Ap. 87,16. It. Signa quibus sol, luna et planetae od astronomis designantur, quae omnia опис investiniantur ap. Laud. cxxiii. 245. pr [36] O ovom značenju sirijskog ata / ??? vidi thes. , I, 413, ispod ? ): indicium, argumentum, amyqd ata / ??? Aa-QY? M? ( Znak = dokaz uskrsnuća), gen. ix. 12, 2 Kor. XII. 12. Tezaur nam također pruža dokaze o ispravnom razumijevanju pogrešnih čitanja u Sura 44:36 i 45:25. [37] Za razliku od pravopisa ????? / fa- nije ? (I. arapsko glagolsko pleme) u paralelnom prolazu Sura 44:36, pismo Kur'ana ????? ovdje je jasno siro-aramejski oblik Afel (wtya / aytaw ) opet i je li u skladu s tim arapski ayt? čitati. Kairsko izdanje Korana neutralizira prefiksirani alif Afela wa ? la , stavi nedopustivu hamzu na sljedećeg nositelja y i pročitaj glagol kao da je u glavi 1. arapskog glagola: ( q? l? ) t? , Arapski gramatičari nazivaju takvim neusklađivanjem slova ????? / ta ??? f (u Lis? n često citirano, budući da se ovaj fenomen može pokazati i na post-kur'anskom arapskom jeziku). " Donijeti" znači na klasičnom arapskom ??? ?? / kod? bi- (u 1. verbalnom stablu), ali u siro-aramejskom je to oblik Afel (odgovara 4. arapskom glagolskom stablu; vidi Mann?, 45b: Ytya / ayt ? : ???? / at? bi- ). Osim onog arapskog ??? ( at? ) posuđeno od siro-aramejskog, imperativ četvrtog arapskog glagolskog plemena bio bi množina u 2. osobi ????? ( ? t? ili u ' t? ) čitanje, što ovdje nije slučaj. Koranski pravopis stoga vjerno reproducira siro-aramejski oblik jabuke . Takve fluktuacije između arapskog i siro-aramejskog verbalnog sustava nisu rijetkost u Kuranu. Temeljita analiza koranske ortografije otkrila bi puno više. [38] Kao posudba od syro-aramaic öyb / bayyen arabic ???? / bayyana odgovarajuće semantičke nijanse, kao kod muškaraca? (56a: objasniti , pojasniti; učiniti razumljivim, podučavati ) . http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-3/die-geheimnisvollen-buchstaben-im-koran-1-teil/ -------------------------------- II.djeo

Doista ili samo? (Sura 13: 7) Doista ili samo? Sura ar-Ra`d (13: 7) PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa Oni koji ne vjeruju kažu: Kad bi mu se od Gospodina njegovog poslala neka predznak! Ti si samo upozoritelj i za svakog puka vodič.A nevjernici kažu: "Zašto mu se znak ne pošalje od Gospodara njegova?" Ali ti si uistinu upozoravatelj i svim ljudima vodič.A oni koji ne vjeruju kažu: Zašto mu Gospodin nije poslao znak? Vi ste samo upozoritelj i (postoji) vodič za sve ljude.A oni koji ne vjeruju, kažu: "Zašto mu nije poslan znak od Gospodara njegova?" Ti si sigurno upozoritelj. A njihov je vodič za sve ljude.Oni koji nisu vjerovali kažu: "Kad bi mu se samo čudo moglo spustiti od Gospodara njegovog (mi ćemo tada vjerovati)." Jednostavno ste upozoritelj - svaka zajednica prima učitelja voditelja. Pitanje bi trebalo biti očito. Je li arapski naglašen , tj. Naglašava li da je sigurno upozoritelj (usprkos sumnjama nekih ljudi), ili je arapski restriktivni , tj. On je samo upozoritelj i nema više? Ili arapski jezik ima oba značenja kako su mi rekli? Ako je restriktivno, onda su se prevoditeljima Yusufu Aliju i Sher Aliu naizgled sramili zbog toga, pa su pokušali sakriti ovo ograničenje i pretvoriti ga u njegovu suprotnost, pozitivnu umjesto negativnu kvalifikaciju naslova "upozoravatelj". Još jedno zanimljivo zapažanje je da bi se prilikom čitanja Pickthalla i Yusufa Alija moglo pomisliti da je Muhammed vodič za svaki narod, dok se u ostala tri prijevoda jasno stavlja do znanja da je upozoravač (za ljude u Arabiji) baš kao i svaki (narod) je dobio vodiče od Boga. Muslimani tvrde da je Muhammed zaista prorok i vodič svim ljudima. Možda se prvoj dvojici prevoditelja nije svidjelo restriktivno značenje Muhammeda za svoj narod, dok su drugi za druge ljude, jer bi to potkopalo univerzalnu tvrdnju o islamu? Nadalje, čini se da je ova posljednja fraza u sadašnjem vremenu. To bi značilo da je u vrijeme Muhammeda, kad je poslan Arapima, Bog poslao druge vodiče drugim ljudima. To se također ne slaže sa uobičajenim islamskim učenjima. To bi zasigurno potkopalo tvrdnju da je Muhammed posljednji prorok, kad bi SVAKA nacija imala Božijeg vodiča u isto vrijeme kada je Muhamed propovijedao u Arabiji. Prijevod vrlo konzervativnih učenjaka Hilali i Khan glasi: A nevjernici kažu: "Zašto mu se znak ne pošalje od Gospodara njegova?" Vi ste samo upozoritelj i za sve ljude postoji vodič. Čini se da ovo ukazuje na to da je Jusuf Ali uistinu kriv za nekoliko tendencioznih elemenata u svom prijevodu ovog ajeta. S druge strane, ako je Muhammed ovaj vodič svakoj naciji (u svoje vrijeme, pogledajte sadašnje vrijeme), to je nemoguće, jer većina nacija nikada nije čula za njega i njegovu poruku sve dok nije prošla dugo nakon njegove smrti. Za detaljnu raspravu o implikacijama ovog odlomka, pogledajte članak za koji je Mohammed tvrdio da upozorava samo za Arabiju . Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Hamed Abdel-Samad Veliki supermarket Abdel-Samadova nova recenzija Kurana Veliki supermarket Abdel-Samadova nova recenzija Kurana "Veliki supermarket": Abdel-Samadova nova recenzija Kurana „Großer Supermarkt“: Abdel-Samads neue Korankritik Islamski kritičar Hamed Abdel-Samad u svojoj novoj kritičkoj knjizi "Kuran" uspoređuje Kuran, sveto pismo muslimana, s "velikim supermarketom". Poruka ljubavi. Poruka mržnje “. „Tamo možete pronaći gotovo sve: suosjećanje i mržnju; Mir i nasilje; Tolerancija i netolerancija; Oproštenje i osveta; Suživot i raseljavanje drugih vjernika ", kaže Abdel-Samad. Egipatsko-njemački publicist i autor osvajao je popise bestselera na njemačkom jeziku knjigama poput "Islamski fašizam", ali su mu donijele i prijetnje smrću. Citat za svaki argument Abdel-Samad prethodi njegovoj knjizi uz zapažanje da se lako može steći dojam, na primjer u TV raspravama, da Kuran može bilo dokazati ili odbiti bilo koju tvrdnju. To je poznato i iz Biblije: što ste bolje upoznati jedno ili drugo pismo, to bolje možete svoj argument potkrijepiti odgovarajućim citatom. Istaknuti kritičar islama i sin egipatskog imama želi predstaviti kritičku kur'ansku egzegezu svojom novom knjigom. Diktirao anđeo Počinje povijesnom klasifikacijom i objašnjava porijeklo i širenje svetog pisma muslimana. Kur'an, koji se sastoji od 114 sura (odjeljci s različitim brojem stihova, bilješki), kao što autor objašnjava, dijeli se na mekansko i medinsko razdoblje. Abdel-Samad kaže da su prvi "proizveli mirne stihove, a drugi proizveli odlomke nasilja", a dijelove uzima kao grubu klasifikaciju. Muslimani vjeruju da je Koran proroku Mohamedu diktirao kao Allahovu direktnu riječ od Anđela (Gabrijela). Prema autoru, njegove sure ne slijede nikakve tematske ili narativne strukture, za razliku od Biblije. Nedodirljiv? Abdel-Samad opisuje Kuran kao djelo koje je duboko ugrađeno u njegovo vrijeme nastanka: odgovarajuće političke i društvene okolnosti utjecale bi na Mohammedove „recitacije“ (nije ih zapisao sam, već ih je diktirao). Ali: "Što su se duže muslimani udaljavali od vremena Poslanika, Kuran je postao nedodirljiviji." Izjave i propisi više nisu podvrgnuti nužnoj relativizaciji, tvrdi autor. Pored toga, "za razliku od židovskih i kršćanskih svetih tekstova, koji se smatraju objavama, ali koje su zapisali ljudi" (...), Kur'an smatra "vječnom knjigom" muslimana koji su vjerovali od početka stvaranja držali su se s Bogom na istom jeziku i s istim sadržajem. "Ogledalo njihovog vremena nastanka" Abdel-Samad tvrdi da je Kuran napisan u nekoliko faza, što je ovisno o situaciji u kojoj su Mohammed i njegova zajednica donijeli manje ili više kontroverznu ili ksenofobičnu orijentaciju spisima. Mnogi, i kritičari i pristaše islama, ipak shvaćaju "ove različite dijelove koji nisu različiti kao ogledalo njihovog vremena nastanka". Većina pravila Korana su "konkretni odgovori na određene povijesne događaje", rekao je Abdel-Samad. "Malo po malo" moglo bi se reći da nije Allah stvorio Mohameda na temelju njegovog primjera, već je Mohamed stavio u Boga riječi koje su mu "odgovarale u njegovoj konkretnoj životnoj situaciji". Mohammed i njegova "čarobna svjetiljka" To je vjerojatno srž poruke "Kur'ana". A Abdel-Samad to iznova i iznova ponavlja: "... čini se u velikoj mjeri kao da je Allah Mohammedova projekcijska površina, a Koran je bila čarobna svjetiljka koja bi trebala ispuniti njegove želje ”. Primjerice, prorok je nekoliko puta promijenio svoj stav prema „nevjernicima“. Autor također kaže da što je više Mohamedova žena imalo više načela jednakosti, što je bilo vidljivo i u ranijim surama, nestalo na temu "žene u Koranu". Veilo se također spominjalo tek kad je šezdesetogodišnji prorok imao nekoliko mnogo mlađih žena. Nalazi u mnogim kritikama na temu ugnjetavanja žena i seksualnog uznemiravanja i diskriminacije homoseksualaca. "Imam Koran", imamov sin Hamed Abdel-Samad, imamov sin, je "Koranfest", on citira i uspoređuje mnoge sure u svojoj novoj knjizi, ukazuje na kontradikcije i omogućuje poznavateljima da to vide. Knjiga je također vrlo jednostavna za čitanje i stoga ima ono što je potrebno da bude još jedan bestseler. U kojoj će mjeri to zaista služiti unutar-islamskom dijalogu, postat će jasno: Za stvarno vjernike, takva bi knjiga mogla biti šamar u lice. Demonstrativnom lepršavošću („Šta Allah ponovo želi?“) I hrabrim izjavama („Bog prezire čovjeka“), Abdel-Samad neće se samo sprijateljiti s ovom knjigom. Rekao je da želi da se njegova knjiga shvati kao "apel muslimanima da se uključe u kritičku analizu", rekao je u intervjuu njemačkom "Main Post-u" početkom listopada. Abdel-Samad također podržava dobre strane Kurana - ključne riječi "prolazi za mir" i "dodirivanje duhovnih odlomaka", koji su važan izvor utjehe i pouzdanja za svakog vjernika. Neka pravila izložena u njemu bila su i napredna vremena. Shvatite Kuran kao ljudsko djelo Abdel-Hamad kaže da sveto pismo muslimana može poslužiti samo kao moralni vodič ljudima u 21. stoljeću. Stoga ne vidi suvremeno tumačenje Kur'ana kao rješenja, već "oslobađanje od nepovredivog božanstva teksta". "Ako Kur'an razumijemo kao ljudsko djelo, uz sve što čovjeku pripada, čovjek može neutralizirati strane koje potvrđuju nasilje i naglasiti duhovne odlomke kojima vjernici trebaju da osjete utjehu i ljubav", rekao je Abdel-Samad. ----------------------------- „Großer Supermarkt“: Abdel-Samads neue Korankritik https://religion.orf.at/stories/2799076/ Mit einem „großen Supermarkt“ vergleicht der Islamkritiker Hamed Abdel-Samad den Koran, die heilige Schrift der Muslime, in seinem neuen kritischen Buch „Der Koran. Botschaft der Liebe. Botschaft des Hasses“. „Man findet dort fast alles: Mitgefühl und Hass; Frieden und Gewalt; Toleranz und Intoleranz; Vergebung und Rache; Zusammenleben und Vertreibung von Andersgläubigen“, so Abdel-Samad. Mit Büchern wie „Der islamische Faschismus“ eroberte der ägyptisch-deutsche Publizist und Autor die deutschsprachigen Bestsellerlisten, sie brachten ihm aber auch Todesdrohungen ein. Für jedes Argument ein Zitat Abdel-Samad stellt seinem Buch die Beobachtung voran, dass man, etwa in TV-Debatten, leicht den Eindruck bekomme, mit dem Koran lasse sich jede Behauptung entweder be- oder widerlegen. So kennt man das ja auch von der Bibel: Je besser man sich in der einen oder anderen heiligen Schrift auskennt, umso besser kann man seine Argumentation mit dem passenden Zitat untermauern. Der prominente Islamkritiker und Sohn eines ägyptischen Imams will mit seinem neuen Buch eine kritische Koranexegese vorlegen. Hamed Abdel-Samad, geboren 1972 bei Kairo, studierte mehrere Sprachen und Politikwissenschaft. Seine Bücher, u. a. „Der islamische Faschismus“ (2014) und „Mohamed - Eine Abrechnung“ (2015) brachten ihm in Ägypten eine Fatwa ein. Er lebt in Deutschland unter Polizeischutz. Hamed Abdel-Samad, rođen 1972. u Kairu, studirao je nekoliko jezika i politologije. Njegove knjige itd. a. "Islamski fašizam" (2014.) i "Mohamed - prigovaranje" (2015.) zaradili su ga fetvom u Egiptu. Živi u Njemačkoj pod policijskom zaštitom. Von einem Engel diktiert Er beginnt mit einer historischen Einordnung und erklärt Entstehung und Verbreitung der heiligen Schrift der Muslime. Der Koran, der aus 114 Suren (Abschnitte mit einer unterschiedlichen Anzahl von Versen, Anm.) besteht, ist in eine mekkanische und eine medinensische Zeit unterteilt, wie der Autor ausführt. Dass erstere „die friedlichen Verse und letztere die Gewaltpassagen hervorgebracht hat“, stimme so nicht ganz, so Abdel-Samad, er nimmt die Abschnitte eher als grobe Einteilung. Muslime glauben, dass der Koran dem Propheten Mohammed als direktes Wort Allahs von einem Engel (Gabriel) diktiert wurde. Seine Suren folgen keinen thematischen oder narrativen Strukturen, anders als bei der Bibel, so der Autor. Unantastbar? Abdel-Samad beschreibt den Koran als stark in seine Entstehungszeit eingebettetes Werk: Die jeweiligen politischen und gesellschaftlichen Umstände hätten die „Rezitationen“ Mohammeds (er schrieb sie nicht selber auf, sondern diktierte sie) beeinflusst. Doch: „Je länger sich die Muslime von der Zeit des Propheten entfernten, desto unantastbarer wurde der Koran.“ Aussagen und Vorschriften seien nicht mehr einer notwendigen Relativierung unterzogen worden, so der Autor. Dazu komme, dass „anders als die jüdischen und christlichen heiligen Texte, die zwar als Offenbarungen gelten, die aber von Menschen niedergeschrieben wurden“ (...) der Koran gläubigen Muslimen als ein „ewiges Buch“ gelte, das schon seit Beginn der Schöpfung in der gleichen Sprache und mit dem gleichen Inhalt bei Gott aufbewahrt gewesen sei. „Spiegel ihrer Entstehungszeit“ Der Koran sei in mehreren Phasen entstanden, die je nach der Situation, in der Mohammed und seine Gemeinde sich befanden, eine mehr oder weniger streitbare oder auch fremdenfeindliche Ausrichtung in die heilige Schrift brachten, argumentiert Abdel-Samad. Viele, sowohl Kritiker als auch Befürworter des Islam, verstünden dennoch „diese divergierenden Passagen nicht als Spiegel ihrer Entstehungszeit“. Die meisten Regeln des Korans seien „konkrete Antworten auf bestimmte zeitgeschichtliche Ereignisse“, so Abdel-Samad. „Etwas zugespitzt“ könnte man sagen, nicht Allah habe Mohammed nach seinem Vorbild erschaffen, sondern Mohammed habe Gott jene Sätze in den Mund gelegt, „die ihm in seiner jeweiligen Lebenssituation gerade zupasskamen“. Mohammed und seine „Wunderlampe“ Das ist wohl die Kernaussage von „Der Koran". Und das wiederholt Abdel-Samad auch immer wieder: " ... es wirkt in großen Teilen doch so, als sei Allah Mohameds Projektionsfläche gewesen und der Koran die Wunderlampe, die seine Wünsche erfüllen sollte“. So habe der Prophet etwa seine Haltung gegenüber den „Ungläubigen“ gleich mehrfach gewechselt. Auch beim Thema „Frauen im Koran“ macht der Autor die Feststellung, je mehr Frauen Mohammed gehabt habe, „desto mehr verschwand das Prinzip der Gleichberechtigung, das in früheren Suren spürbar war“. Auch sei erst dann von Verschleierung die Rede, als der sechzigjährige Prophet mehrere viel jüngere Frauen gehabt habe. Zum Thema Frauenunterdrückung und sexuelle Belästigung sowie Diskriminierung von Homosexuellen findet er viele Kritikpunkte. „Koranfester“ Sohn eines Imams Hamed Abdel-Samad, Sohn eines Imams, ist „koranfest“, er zitiert und vergleicht in seinem neuen Buch viele Suren, weist auf Widersprüche hin und lässt Kennerschaft durchblicken. Sehr leicht lesbar ist das Buch ebenfalls und hat auch von daher das Zeug zu einem weiteren Bestseller. Inwieweit es dem innerislamischen Dialog wirklich dienen wird, wird sich zeigen: Für wirklich Gläubige könnte ein solches Buch ein Schlag ins Gesicht sein. Mit demonstrativer Flapsigkeit („Was will Allah gleich noch mal?“) und kühnen Aussagen („Gott verachtet den Menschen“) wird sich Abdel-Samad auch mit diesem Buch nicht nur Freunde machen. Er wolle sein Buch als „Appell an die Muslime, sich auf eine kritische Analyse einzulassen“ verstanden wissen, sagte er Anfang Oktober in einem Interview mit der deutschen „Main Post“. Dabei billigt Abdel-Samad dem Koran auch gute Seiten zu - Stichwort „Friedenspassagen“ und „rührende spirituelle Passagen“, die für jeden Gläubigen ein wichtiger Quell für Trost und Zuversicht seien. Auch seien einige der darin aufgestellten Regeln für die damalige Zeit fortschrittlich gewesen. Koran als Menschenwerk verstehen Als moralische Orientierungshilfe für Menschen im 21. Jahrhundert könne die heilige Schrift der Muslime aber nur sehr bedingt dienen, so Abdel-Hamad. Nicht eine zeitgemäße Interpretation des Korans sieht er daher als die Lösung, sondern eine „Emanzipation von der unantastbaren Göttlichkeit des Textes“. „Wenn wir den Koran als ein menschliches Werk verstehen, mit allem, was zu einem Menschen gehört, kann man die gewaltbejahenden Seiten neutralisieren und die spirituellen Passagen betonen, die die Gläubigen brauchen, um Trost und Liebe zu empfinden“, so Abdel-Samad. Johanna Grillmayer, religion.ORF.at Links: Droemer Knaur Interview in der „Main Post“ https://religion.orf.at/stories/2799076 /

3Christoph Luxenberg Koliko je aramejski Kur'an? Koliko je aramejski Kur'an? Koliko je aramejski Kur'an? Neue Zürcher Zeitung br. 28, subota, 3. veljače 2001., stranica 841 Značajke, književnost i umjetnost Wie aramäisch ist der Koran? Ein provokatives Buch zur Deutung «unklarer» Stellen Von MONA NAGGAR http://www.christoph-heger.de/Mona_Naggar_Wie_aramaeisch_ist_der_Koran_NZZ_2001-02-03.pdf Provokativna knjiga za tumačenje „nejasnih“ odlomaka Autor MONA NAGGAR Kada je prorok MOHAMMED umro 632. godine, Koran je postojao u svom sadašnjem obliku još ne. To svjedoči i islamska tradicija. Bilo je ljudi koji su bili dijelovi Kurana znao napamet i bilo je zapisanih zapisa. Ali već prvi nasljednici MOHAMMED-i su pokušali proizvesti izdanja Kur'ana. Najznačajnije izdanje je trećeg halifa, UTHMAN (644-656), o kojem smo danas Temeljem ovog teksta Kur'ana. UTHMAN je ostavio primjerke u tada najvažnijim islamskim gradovima Pošalji. Različite verzije treba uništiti. Ali oni kruže stoljećima Takozvana "nekanonička" čitanja koja se u UTHMAN izdanju koriste s gramatičkim i težak sadržaj. Da bismo razumjeli podrijetlo različitih čitanja, treba imati na umu razvoj arapskog pisma. U 7. stoljeću još nije bilo dijakritičkih točaka koje su razlikovale suglasnike koji su pisani na isti način. Kratki samoglasnici nisu bili označeni, dugi nisu uvijek označeni. Fiksirana je samo skela. Međutim, različita čitanja nisu rezultirala ozbiljnim razlikama u značenju. Osim toga, neki odlomci u tekstu Kur'ana imali su egzegete još od islamskog Rano zabrinjavajuće. Uz još više problema s interpretacijom "nejasno" ili "Tamni" odlomci bavili su se prevoditeljima sa zapadnog Korana, koji nisu bili zadovoljni pokušajima muslimanskih učenjaka da im objasne. Evo nove studije CHRISTOPH LUXE MOUNTAIN jedan. Autor polazi od jezične situacije za koju se priča da je postojala u prvim desetljećima 7. stoljeća. U to vrijeme praksa pisanja arapskog jezika dopuštala je nejasnoće i siro-aramejski, veliki kulturni jezik Bliskog Istoka, prakticirao još jedan veliki utjecaj. LUXENBERG nastavlja u nekoliko koraka na rasvjetljavanju spornih stajališta. Prvo izvlači ponovno je pogledao veliku eksegezu Korana od strane TABARI-ja i glavni leksikon «Lisan Al-Arab». Ako to ne dovede do rezultata, provjerava je li isti u siroaramejskom Korijen koji ima drugačije značenje, ali bolje se uklapa u kontekst. Još jedan korak je to Promijenite dijakritičke točke da biste dobili smisleniju arapsku riječ. od Zatim se dijakritičke točke mijenjaju kako bi se dobio aramejski korijen. Posljednji korak pokušava arapski izraz prevesti na aramejski o semantičnosti siroaramejskog izraza. Ovom metodom CHRISTOPH LUXENBERG postiže bogat prinos interpretativnih pristupa. Na taj način on "ispravlja" određena čitanja konsonantskih sojeva, a on objašnjava neke gramatičke i pravopisne posebnosti u tekstu Kur'ana s utjecajem siro-aramejskog jezika. Koristeći semantički sadržaj nekih siro-aramejskih glagola, on nudi šire značenje za arapske riječi. Spektakularno je njegovo novo čitanje dvaju stihova u suri 44 i 52. Obećava velikooki huri (rajske djevice) koji su ušli u raj, fiksni element islamskog koncepta zagrobnog života. Prema LUXENBERG-ovom čitanju, blagoslovljeni samo čekaju tamo bijelo, kristalno čisto grožđe. Ostali stihovi koji opisuju ove hurije također su interpretirani na sličan način. Naravno, nije ništa novo što je arapski, a time i jezik Korana, posuđen iz stranih jezika. B. iz etiopskog, perzijskog, hebrejskog i naravno iz siro-aramejskog jezika. Čak su i rani muslimanski kur'anski progonitelji raspravljali o ovoj činjenici. 1 http://web.archive.org/web/20041012041910/http://www.nzz.ch/2001/02/03/li/page-article732B7.html (2013/10/14). 2 Mona_Naggar_Wie_aramäisch_ist_der_Koran_NZZ_2001-02-03.doc 2/2 Ali tijekom pojave dogme o čistoći kur'anskog jezika, to uvijek ima teže govoriti o nearapskim elementima u Kur'anu. Zapadne islamske studije bavile su se široko posuđivanjem aramejskog jezika u Kur'anu. Ali prihvaćeno je među mnogim učenjacima da je sveta knjiga muslimana u napisan je arapski jezik, koji se nalazi negdje između Hidžazovog dijalekta i prevladavajućeg književnog jezika na visokoj razini. LUXENBERG dovodi u pitanje svoje dokaze o visokom udjelu siroaramejskih elemenata. Za autora je to aramejsko-arapski miješani jezik koji kasnije generacije više ne razumiju i ne razumiju zbog toga je često bio pogrešan. LUXENBERG g pretpostavlja da je usmena tradicija Kur'ana prije uvođenja prekinuta je nova praksa pisanja. Ovdje se, međutim, postavlja pitanje zašto bi usmeni prijenos najvažnijeg teksta mladoj muslimanskoj zajednici trebao prekinuti. Nastavlja se Autor na temu o kojoj se na Zapadu dugo raspravljalo: utjecaj kršćanina Promišljena i drevna kršćanska liturgija u Kuranu. Na primjer, Sura 108 temelji se na kršćansko-sirijskoj liturgiji, a grožđe u raju također se kaže da potječe iz kršćansko-sirijske literature. Nada se da će knjiga CHRISTOPH LUXENBERG dovesti do živahne znanstvene rasprave. To bi moglo biti malo zapreka da znanstvenik stoji iza vas Skriveni pseudonim. KRISTOF LUKSENBERG: Siroaramejsko čitanje Kur'ana. Berlin (Verlag Das Arabische Buch) 2000. 311 stranica, Fra 58.-.

Još jedan bliski pogled na "Jonain znak" mojim Another close look at the "Sign of Jonah" by me https://answering-islam.org/Cross/sign.html Jonin znak, ili: Je li Isus učinio samo JEDNO Čudo? Ovo je moja završna izjava iz rasprave koja se održala na newsgrupi soc.religion.islam: Opovrgavajući mišljenje dr. Raufa da Isus nije učinio nikakva čuda, ali jedan - koji temelji na "njegovom tumačenju" Mateja 12:39 Nadam se da će ovaj članak jednom zauvijek pokriti ovu temu. Mislim da je tema iscrpljena i nemam dojam dr. Rauf [ili bilo tko drugi, ali do sada je to bilo samo između nas dvoje] iznosi bilo koji novi materijalni ili čvrst dokaz na kojem bi ih mogao temeljiti spekulativne teorije. Dragi dr. Rauf, Isus govori o svojoj smrti desetak puta prije nego što se dogodi, on tako kaže opet na pojavljivanjima kao uskrsli Gospodin, da je MRTAV. Neke od njih sam vam citirao ranije, ali siguran sam da jeste u mogućnosti da ih sve pronađete sami ako to stvarno želite znati. Isus čini mnoga čuda i govori Židovima ako ne želite vjerovati moje riječi, onda mi vjerujte barem zbog svih čuda koja činim. [Ivan 10: 37-38, samo radi zapisnika] Svih ovih stotina stihova koje bih mogao predstaviti tamo gdje Isus radi čuda [i za koja nesumnjivo znate] su potpuno nebitna vama kako se čini iz vaše argumentacije. Sva vaša interpretacija Biblije visi na JEDNOM overliteralistički protumačena Isusova rečenica. Ali ako postoji 100 stihova koji jasno govore mnogih čudesa i postoji jedan stih koji u početku izgleda pomalo čudno prizor, ne bi li se složio da se mora tumačiti ona čudna svjetlost 100 bistrih? I ne uzimati najekstremnije objašnjenje za onog "neparnog", a zatim kažu da su svih ostalih 100 samo iluzija? Posebno mi se čudno čini što toliko inzistirate na tome doslovnom tumačenje ove fraze "nikakvo čudo, već znak Jona" dok je bio u za sve drugo ste izabrali "simboličku" interpretaciju umjesto jasne doslovni, npr. osobito kad Isus govori o svom povratku i njegovom povratku jasni znakovi da "simbolizirate" kriterije za njegov istinski drugi dolazak tako da ga možete primijeniti na gospodina Ahmada i proglasiti ga vraćenim Mesija. Ok, još jedan napor ovdje da NADALJNO mogu cijelu ovu stvar počivati i pokazati vam da griješite čak i u pogledu stiha koji vi isključivo osloniti se na. U članku <4j2mh1$alr@usenet.srv.cis.pitt.edu >, "Dr. Ijaz A. Rauf" piše: | U biblijskim stihovima Isus (AS) tragačima poručuje: "Nitko neće | biti dano osim znaka Jona "zar ne? Pogrešno! Dopustite mi da ponovo citiram ovaj stih i u kontekstu. Nakon što je Isus učinio mnoga čudesa [Matej poglavlje 1-12] i učinio posebno moćan samo pred njihovim očima reagiraju punjenjem nego time što je od đavla. Matej 12: 22 Tada su mu doveli čovjeka opsjednutog demonima, koji je bio slijep i nijem, a Isus ga je izliječio, tako da je mogao i razgovarati i vidjeti. 23 Sav se narod zapanjio i rekao: "Može li ovo biti Sin Davidov?" [tj. Mesija] 24 Ali kad su to čuli farizeji, [da ljudi na temelju ovog čuda misle da je on Mesija] rekli su, "To je samo Belzebub, princ demona, da ovaj momak tjera demone ". Nakon toga postoji ozbiljna rasprava o Isusu i farizejima o duhovna snaga i porijeklo Isusove moći. A Isus ne poriče već potvrdite da je upravo učinio čudesno djelo snagom Božjom: 28 Ali ako istjeram demone [kao što ste upravo vidjeli!] Duhom Božjim, tada je na vas došlo kraljevstvo Božje. A u tekućem sporu Isus nema puno toga dobrog za reći o njihovim zla srca. 34 Viplodiju poskoka, kako vi koji ste zli možete reći bilo što dobro? Jer iz prelijevanja srca govore usta. 35 Dobar čovjek donosi dobre stvari iz dobra pohranjenog u njemu, i zli čovjek izvlači zle stvari iz zla pohranjenog u njemu. 36 Ali kažem vam da će muškarci morati dati račun na dan presuda za svaku neopreznu riječ koju su izgovorili. 37 Jer po svojim riječima bit ćete oslobođeni, i po svojim riječima bit ćete osuđeni. " 38 Tada mu rekoše neki farizeji i učitelji zakona: "Učitelju, želimo od vas vidjeti čudesan znak." 39 Odgovorio je: "Zla i preljubnička generacija traži čudesan znak! Ali, NITKO joj neće biti dodijeljen osim znaka proroka Jone. +++++++++++++ ^^^^^ 40 Jer kao što je Jona tri dana i tri noći bio u stomaku golemog riba, pa će Sin Čovječji biti tri dana i tri noći u srce zemlje. Isusovu ste izjavu u stihu 39 pretvorili u apsolut izjava koja "Nema čuda (uopće) hoće (uvijek - bilo prošlost ili sadašnjost ili budućnost) dati (bilo kome) osim znaka Jona ". Sve (...) sam dodao, ali uhvatite ono što govorite. Nadam se da je već jasno da to NIJE Isus rekao. Samo na razini gramatike, zanemarite BUDUĆE vrijeme "bit će s obzirom "što ostavlja dovoljno prostora za prošla čuda. A onda ste izbrisali "njemu", tj. adresat izjave i promijeni ga u "svi ljudi". Dopustite mi da vam dam ilustraciju koja daje dobru paralelu s situacija. (Nadam se da nemate tako zlog brata, ali samo pretpostavimo.) Zamislite da je vaša majka cijeli dan radila u kuhinji na pripremama nekoliko tečajeva za veliku gozbu koja će se održati sutra. Dok si ti bio marljivo radite na novom poslu i nažalost ne biste je mogli podržati, tijekom dana vaš mlađi brat tinejdžer provodi vrijeme dokono i ni ne pada na pamet da pomogne majci. Sad, tvoja majka voli ga unatoč tome i kad dođe kasno popodne i gladan je ona mu nudi dio "viška" pripremljene hrane koja nije stane na pladanj. Zamislite sada da se vaš brat naježi, pojavi se gađenje na licu i kaže: "Vi to zovete 'hranom'? Želim NEŠTO JESTI." Ne bi li to bilo samo nevjerojatno uvredljivo i otkrilo zlo srce u tvoj mlađi brat? Zamislite sljedeću reakciju svoje majke na svog brata: "Do sutra nećete dobiti ništa za jelo do festivalske večere." Sad, biste li zaključili da je vaša majka očito mislila: * Nitko od vaše braće i sestara, kao ni njezin suprug, neće dobiti bilo što za jelo. * Ovaj sin - nikada prije u životu - nije ništa jeo (ili im je ponuđeno bilo što za jesti). To je otprilike najgluplji zaključak koji biste mogli izvući iz svega ovoga, zar ne mislite tako? Ali upravo to radite s Isusovom izjavom u vrlo sličnoj situaciji. Majka je razgovarala samo sa svojim sinom [vašim brat] prilikom davanja ove izjave. Izjavila je da "vi" niste uključili netko drugi. "Preostali ostaci" gozbe nude se samo članovima obitelji kao što se Židovima nude "predčudesa" - a neki ih uzimaju a drugi im se rugaju. Na blagdan = Isusovo čudo u smrti i uskrsnuće - svi će ljudi [svi narodi, ne samo Izrael] uživati njegov plod, oproštenje grijeha i izlječenje prekinutog odnosa Boga i kvarenja prirode, premda će se u potpunosti ostvariti na Isusovom povratku i novom stvaranju novog neba i nove zemlje. Ali već sada kada se Isus prvi put pojavio, uručena su neka "čudesa" da pokažemo da se gozba stvarno sprema. Ne izmišljam to, to Biblija kaže: Kad je došla večer, dovedeni su mnogi koji su bili opsjednuti demonima njega, a riječju je istjerao duhove i izliječio sve bolesnike. Ovo je trebalo ispuniti ono što je rečeno kroz proroka Izaiju: Uzeo je naše nemoći i nosili naše bolesti. To možete pronaći u Mateju 8: 16-17, citirajući pak Izaiju 53: 4 A 53. poglavlje u Izaiji jedan je od najjasnijih odlomaka u Stari zavjet koji predviđa patnju, smrt i uskrsnuće Mesije i da će to biti za oproštenje grijeha. Ali čak će i posljedice grijeha - uključujući svo zlo i bolesti - biti svladati i u ovoj pobjedi na križu. A Isusova su čudesa prve rate toga. [Da nije bilo gozbe majka ne bi morali su se onesvijestiti]. I baš kao što to čini majka, Isus govori zlim ljudima koji vide čudesni znakovi, ali preispitujte njegovu dobrotu i izjavite da jest demonski, da neće dobiti nikakav drugi znak do velikog sama će doći. Kao što gore ovo NE znači: * ... da ni nitko drugi neće dobiti znakove. * ... da oni (ili drugi) prije nisu imali nikakve znakove. I kao što je majka razgovarala samo s vašim bratom, tako i Isus ovdje razgovara samo onima koji ga pitaju, a to su tvrdoglavi farizeji. On nije objavivši javno sve stanovnike Izraela. Ili učiniti stvarno želite uključiti Isusovu majku i njegove učenike Isus kaže "gnijezdo vipersko" i "zli i preljubnici" generacija"? I baš kao što vaš brat može odbiti čak i sudjelovati i jesti u gozba, to čak ne znači da će oni "vidjeti" znak Jone ako inzistiraju da ostanu na svojim zlim putovima. Vjerujte mi, prazna grobnica za njih je bila šok. Dobili su svoj znak Jona. Ali kakva je njihova reakcija? Smišljaju plan, isplaćuju čuvare (koji im je prijavio sve što se dogodilo) da šute i kažu da je učenici su ukrali tijelo. Iako su znali da je znak tamo to i dalje odbijaju i vjeruju Isusu koji im je rekao unaprijed da će uskrsnuti iz mrtvih. [Matej 27: 62-64; 28: 11-13]. Vaše čitanje jedine rečenice u Isusovu obećanju "Jonain znak" vodi vas do gluposti gotovo svih punih evanđelja čudesa. Vjerujete li da su pisci evanđelja [čak i uzeti kao ljudi] bili su potpuni idioti i nisu mogli razumjeti što su su se sami pisali? Možete li vidjeti kako se SVA vaša interpretacija Biblije temelji na a potpuno nerazumno doslovno tumačenje jedne rečenice Isusov - izvađen iz konteksta? Zaista se stvarno nadam da će ovo objašnjenje jednom riješiti ovo pitanje i za sve i ovo je sada "stvarno mrtvo" i neće ga više oživljavati. Bez ozbiljnih suprotnih dokaza dajući dokaz IZ BIBLIJE da moje objašnjenje ne može biti točno, barem ću odbiti nastaviti raspravljajući o tim nagađanjima. Bez ozbiljnih novih dokaza samo ću reći: "Svakom svoje tumačenje." Slobodni ste napraviti svoj vlastiti. Vjerujem da je potpuno bez veze s tekstom, ali vi mogu se složiti. Lijepi Pozdrav, Jochen Katz PS: Za sve Ahmadije koji teško vjeruju u bilo koga vrsta uskrsnuća uopće [kako je ranije u ovom naznačio dr. Rauf thread] Preporučio bih im da prouče odlomak iz Evanđelja prema Marko 12: 18-27 , gdje Isus odgovara na istu nevjeru kad se saduceji pokušavaju ismijavati. Raspeće odgovor na islamsku početnu stranicu

Abdullah ibn Sa`d Ibn Ebi Sarh Članak u nastavku zasnovan je na vrlo nepotpunim informacijama. S pravom je dobio muslimanski odgovor koji, međutim, nije dao ni sve izvore. Neko ćemo vrijeme preraditi ovaj članak u svjetlu ovih daljnjih informacija. Za sada, također pročitajte dva dodatna članka: Odgovor muslimanskog tima [ažuriran je nakon dolje povezanih rasprava] Naš odgovor Halidova reakcija Naš odgovor Dodatni komentari: [ 1 ] Izvorni članak: Izvori Kur'ana Prilozi `Abdullah ibn Sa`d Ibn Abi Sarh Sažetak Muhammed je dao da mu pisari zapisuju svoja otkrića. Jedan pisar bio je `Abdullah Ibn Sa'd Ibn Abi Sarh. Dok je Sarh zapisivao ova otkrića, često je davao prijedloge za poboljšanje njihovih formulacija. Muhammad se često slagao i dopuštao promjene. Na kraju je Sarh napustio islam, znajući da to ne može biti od Boga ako puki pisar smije promijeniti Božju riječ. Kasnije, nakon osvajanja Meke, Muhammad je naredio Sarhovu smrt. Uvod Tijekom Muhamedovih 23 godine proročke službe, Muhamed je tvrdio da je primio objave od Boga, koje mu je dao anđeo. Muhammad je koristio mnoge muškarce, koji su funkcionirali kao knjigovođe, da bi zapisao ta pretpostavljena otkrivenja. Različiti su pisari zapisali različita otkrića. `Abdullah Sarh bio je jedan od Muhamedovih pisara. Očito je da je Sarh imao neke književne vještine, ponekad sugerirajući poboljšanja Muhammeda u formulaciji izgovaranog Kur'ana. Muhammad se često slagao sa Sarhovim poboljšanjima i dopuštao promjene. Sarh je na kraju napustio islam jer je znao da nijednom pukom pisaru ne smije biti dopušteno da promijeni nešto što je proglašeno Božjom riječju. Promjene su bile dovoljno česte da je Sarh shvatio da nešto nije u redu. Po odlasku iz islama, Sarh je postao prijetnja vjerodostojnosti Kur'ana. Ne bi se više vjerovalo da je riječ Božja da je čovjeku bilo dopušteno uređivati je i mijenjati. Sarhova prijetnja vjerodostojnosti Kur'ana bila je i prijetnja Muhamedovoj vjerodostojnosti. Nijedan pravi prorok ne bi dopustio da se Božja riječ promijeni. Sarh je napustio islam i živio u Meki. Nešto kasnije, Muhammed i njegova vojska krenuli su prema Meki i zauzeli je bez borbe. Tog je dana Muhammed naredio ubojstvo 10 ljudi koji žive u Meki. Muhammad je rekao "Ne daj Bože ubijanja u Meki, osim ovog jednog dana." Sarh je bio jedan od ljudi koje je Muhammad naredio da budu ubijeni. Njegov zločin? Napustio je islam i predstavljao je prijetnju vjerodostojnosti Kur'ana i Muhammedovom poslanstvu. Ne čudi onda što ga je Muhamed želio mrtvog. PREDSTAVLJANJE ISLAMSKIH IZVORA # 1 SIRAT RASUL ALLAH Citirajući iz "Života Muhammeda", Guillaumeov prijevod Ibn Hishamovog "Sirat Rasul Allah", sa stranice 550: [riječi u zagradama [] su moje] Apostol je naredio svojim zapovjednicima kad su ušli u Meku, samo da se bore protiv onih koji su im se oduprli, osim malog broja koji su trebali biti ubijeni čak i ako su pronađeni ispod zavjesa Ka`be. Među njima je bio `Abdullah b. Sa`d, brat B. `Amira b. Lu'ayy. Razlog zbog kojeg je naredio da ga ubiju bio je taj što je bio musliman i znao je zapisivati otkrivenje; zatim se odmetnuo i vratio se u Qurahysh [Meku] i pobjegao `Osmanu b. `Affan čiji je bio udomitelj. [`Uthman je bio jedan od Muhammedovih najbližih prijatelja, a kasnije je postao kalif islama]. Ovaj ga je skrivao sve dok ga nije doveo apostolu nakon što je situacija u Meki bila mirna i zatražio da mu se odobri imunitet. Navode da je apostol dugo šutio dok napokon nije rekao da,[davanje `Abdullahu imuniteta od naloga za izvršenje]. Kad je `Uthman otišao, [Muhammed] je rekao svojim saputnicima koji su sjedili oko njega," Šutio sam da bi neko od vas mogao ustati i udariti mu glavu! " Jedan od Ansara [Muhamedovih pomagača iz Medine] rekao je, zašto mi onda nisi dao znak, o apostole Božji? "On [Muhammed] odgovori da prorok ne ubija pokazujući prstom. NAPOMENA: Sirat Rasul Allah je najranija i najautentičnija biografija Muhammeda. Čak je napisan i prije sastavljanja hadisa. # 2 KITAB AL-TABAQAT AL-KABIR [Napomena: riječi u zagradama [] su moje]. Također sam dodao () zagrade za povezivanje brojeva s osobama s popisa. Muhammed je naredio smaknuće 10 ljudi kada je zauzeo Mekku. Evo popisa imena pronađenih u Ibn Sa`d "Tabaqat", svezak 2., stranica 168. Allahov apostol je ušao preko Adhahira, [u Meku], i zabranio borbu. Naredio je da se ubiju šest muškaraca i četiri žene, to su (1) Ikrimah Ibn Abi Jahl, (2) Habbar Ibn al-Aswad, (3) Abd Allah Ibn Sa`d Ibn Abi Sarh, (4) Miqyas Ibn Sababah al -Laythi, (5) al-Huwayrith Ibn Nuqaydh, (6) Abd Abbah Ibn Hilal Ibn Khatal al-Adrami, (7) Hind Bint Utbah, (8) Sara, mawlat (anfranširana djevojka) Amra Ibn Hashima, (9) ) Fartana i (10) Qaribah. Povremeno Sirat i Tabaqat koriste različito ime za istu osobu. 3. na gore navedenom popisu je takav slučaj. Razlike u imenu nastaju zbog količine obiteljskog podrijetla navedenog za ime muškarca i engleskog prijevoda. Ibn Sa`d potkrepljuje Ibn Ishaka i kaže na stranici 174: Osoba al-Ansara položila je zavjet da će ubiti Ibn Ebi Sarha [već spomenutog Abdallaha] ako ga vidi. `Osman čiji je on bio udomitelj (Ibn Abi Sarh), došao je i zauzeo se za njega kod poslanika. Ansari su čekali signal proroka da ga ubije. `Utman se zauzeo i on ga je [Muhammed] pustio. Allahov poslanik rekao je ensarijama: "Zašto niste ispunili svoj zavjet?" Rekao je: "O Allahov apostole! Držao sam ruku na dršci mača i čekao tvoj znak da ga ubiješ." Prorok je rekao da bi signaliziranje predstavljalo kršenje vjere. "Prorok se ne ponaša da daje znak." NAPOMENA NA TABAKATU: Tabaqat je na engleski preveo Moinul Haq, Pakistanac. Njegov rad objavilo je pakistansko Povijesno društvo. Objavljen je na engleskom jeziku u dva sveska. Naslov znači "Knjiga glavnih razreda". To je u osnovi biografija Muhammeda. # 3 Iz Al-Sire , al-'Iraqi Književnici Muhammedovi imali su 42 broja. `Abdallah Ibn Sarh al-`Amiri bio je jedan od njih i bio je prvi Kurejšit među onima koji su pisali u Meki prije nego što se okrenuo od islama. Počeo je govoriti: "Ja sam Muhammeda usmjeravao kamo god sam htio. Diktirao bi mi 'Najviši, Mudri', a ja bih zapisivao samo 'Mudri'. Tada bi rekao:" Da, sve je to isto ". U određenoj je prilici rekao:" Piši takvo i onakvo ", ali ja sam napisao samo" Piši ", a on je rekao:" Piši što god želiš. "" Pa kad je ovaj pisar razotkrio Muhameda, napisao je u Kur 'an, "A tko čini veće zlo od onoga koji protiv Boga kova laž, ili kaže:" Meni je to otkriveno ", kad mu se ništa nije otkrilo." Tako je na dan kada je Muhammed osvojio Meku,zapovjedio je da se ubije njegov pisar. Ali pisar je pobjegao `Osmanu Ibn` Affanu, jer je `Osman bio njegov hranitelj (majka mu je dojila` Osmana). `Osman ga je, dakle, držao podalje od Muhammeda. Nakon što su se ljudi smirili, `Uthman je doveo pisara Muhammedu i potražio zaštitu za njega. Muhammed je dugo šutio, nakon čega je rekao da. Kad je `Uthman otišao, Muhammad je rekao" Šutio sam samo da biste ga vi (ljudi) trebali ubiti. "Šutio sam samo da biste ga vi (ljudi) ubili. "Šutio sam samo da biste ga vi (ljudi) ubili. " Gornji citat na engleskom i arapskom jeziku dolazi iz odgovarajućeg izdanja je li Kur'an nepogrešiv? napisao `Abdallah` Abd al-Fadi, redni broj VB 4009 E, Svjetlo života , poštanski pretinac 13, A-9503 Villach, Austrija. Knjiga je dostupna na engleskom i izvornom arapskom izdanju. Al-Iraka se poziva na Suru 6:93 gore. Iz Dawudova prijevoda Sura 6:93 glasi: Tko je opakiji od čovjeka koji izmišlja laž o Bogu ili kaže: "Ovo mi se otkrilo", kad mu se ništa nije otkrilo? Ili čovjek koji kaže: "Mogu otkriti slično onome što je Bog objavio"? # 4 Al-Baidawi komentirajući Kur'an, Sura al-An`am 6:93 "'Meni je to otkriveno', kad mu se ništa nije otkrilo" odnosi se na `Abdallaha Ibn Sa`da Ibn Abi Sarha, koji je nekada pisao za Božjeg poslanika. Objavljen je ajet (23:12) koji kaže: "Stvorili smo čovjeka od vađenja gline", a kada je Muhammed stigao do dijela koji kaže, "... nakon toga smo ga stvorili kao drugo stvorenje (23:14),` Abdallah je rekao: „Neka je blagoslovljen Bog najljepši od stvoritelja!", Začuđen detaljima čovjekova stvaranja. Prorok je rekao: „Zapiši to; jer je tako otkriveno. "` Abdallah je posumnjao i rekao: "Ako je Muhammed istinoljubiv, ja primam objavu koliko i on, a ako je lažov, ono što sam rekao dobro je od onoga što je rekao." Citirano iz poznatog Tafsir-a Anwar al-Tanzil wa Asrar al-Ta'wil od `Abdallah Ibn` Umara al-Baidawija. RASPRAVA Iznad sam iznio detalje i kontekst naredbe za ubojstvo `Abdullaha ibn Sarha. Bio je prijetnja vjerodostojnosti Kur'ana. Bio je musliman, surađivao je s Muhammedom u zapisivanju Kur'ana i povremeno je sugerirao neke manje promjene ili je namjerno propuštao ili dopunjavao. `Abdullah je na kraju shvatio da, ako je ovaj Kur'an uistinu od Boga, na njegov prijedlog neće biti promjena. Sarh je shvatio da su islam i Kur'an lažni i vratio se u Meku. Nakon što je Muhammed zauzeo Mekku i izdao naredbu da ga ubiju, sakrio se s `Uthmanom koji je bio jedan od Muhammedovih najbližih drugova. Kasnije se Sarh založio za amnestiju. Muhammad je želio da ga jedan od njegovih ljudi ubije na licu mjesta, ali nisu znali bi li trebali, jer nisu mogli čitati Muhammedove misli. Tako ga je konačno Muhammed oprostio. Ovdje vidimo da je Muhamed zaista želio da Sarh umre. Ali Muhammad je to riješio na vrlo iracionalan način. Muhammad izdaje edikt da se čovjek pogubi, ali ne uspijeva ga izvršiti jer ne želi davati znak rukom ili namigivati okom ??? Zašto ga Muhamed nije sam ubio? Ako je ovaj čovjek počinio takav zločin koji ga je koštao života, zašto Muhammad nije vidio da se izvrši njegova smrtna kazna? Kakav je to zakon? "Počinili ste glavni zločin kažnjiv smrću, ali pustit ću vas da živite jer sam preponosan da bih signalizirao rukom." ??? Ovdje imajte na umu da sam Kur'an, objavljen u pogledu Sarha 6:93, naziva Sarha krajnje zlim. To pokazuje da je Muhammed htio-ne htio naredio. Ovaj čovjek nije počinio veći zločin, samo je razotkrio Muhammeda i Kur'an. Muhammad je samo želio da ovog čovjeka ubiju iz osobnih razloga. Ljudi su živjeli ili umirali na temelju Muhammedovog raspoloženja, a ne na osnovu zakona i pravde. Mnogi muslimani danas objavljuju da, "Kur'an je Allahov govor, objavljen u svom preciznom značenju i sročenju putem meleka Gabrijela, prenesen od mnogih, neponovljiv, jedinstven i zaštićen od Allaha od svake korupcije". Ahmad von Deffer "Ulum al-Qur'an", str21. Ipak otkrivamo da je Kur'an pretrpio korupciju. Zapamtite, svi izvori koje sam iznio potječu od ranih, iskrenih, predanih muslimanskih pisaca. Bilo je pobožnih muslimana, a ne umjerenih ili liberala koji bi stvarni islam promijenili iz vlastite lakoće. Dakle, čak i u povijesnim spisima islama, nalazimo dokaz korupcije Kur'ana. Napomena: Ovi dodaci `Abdullaha ibn Sarha i danas su dio Kur'ana. PITANJA 1) Zašto je Muhammed tako lako prihvatio Sarhov mirisni dodatak svojim "objavama"? 2) Da je Muhammed tako lako prihvatio Sarhove uloge, zar nije mogao prihvatiti uloge svojih drugih pisara i spojiti ih u Kur'an? Moderni učenjaci pokazali su da je stil Kur'ana slomljen i ponovno kombiniran, (pogledajte Bellov "Uvod u Kur'an" za dodatne detalje o tekstualnim i stilskim manama unutar Kur'ana). 3) Budući da se Muhammedu svidio Sarhov dodatak, nije li mogao dodati i druge priče za uljepšavanje Kur'ana? Ispitujući sastav Kur'ana, otkrivamo da postoje mnoge priče posuđene iz drugih religijskih izvora: Starog zavjeta, Novog zavjeta, drugih djela židovstva (Mišna, komentari midrašika poput onih koji se nalaze u rabina Pirkea Eliezera itd.) ., predislamske vjerske priče, sabejstvo, druga poganska religija itd. Jesu li i one mogle biti posuđene? 4) Ako je ova priča o Sarhu bila izmišljotina, zašto ju je toliko ranih muslimanskih pisaca dokumentiralo? Svakako pobožni muslimani ne bi dokumentirali laž koja služi da potkopa njihovu vjeru. ZAKLJUČAK Iznijet je dokaz da je Kur'an ukaljan. Rani muslimanski pisci pokazali su da u Kur'anu ima korupcije. Oni su također prikazali Muhamedove stvarne motive. Sarh je dodao Kur'anu; to je shvatio i napustio islam. Muhammad je tada znao da postoji još jedna prijetnja njegovoj vjerodostojnosti. Nakon što je Muhammad zauzeo Meku, naredio je Sarhovu smrt da izbriše prijetnju. Zbog svoje taštine Muhammad nije dao Sarha ubiti, već ga je morao pomilovati. Do danas postoji ta korupcija u Kur'anu. Nadalje, vidjeli smo na kojim je principima Muhammad doista djelovao; načela raspoloženja, a ne zakona. (Prepisano i malo prilagođeno izvorniku na Islamu objavljenom uz odobrenje autora.) Izvori Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu

Allahove desne ruke Quran Sura 5:64 Jevreji govore: Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačaće kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Smaka svijeta. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce. Crni je kamen Allahova desnica na Zemlji kojom se rukuje sa Svojim robovima kao što se čovjek rukuje sa svojim bratom.” (Abdurrezzak, 5/39/8919; El-Fakihi, Ahbaru Mekke, 1/89/20; El-Ezreki, Ahbaru Mekke, 1/450/428; i Ibn Ebu Omer, El-Musned, 3/326/1295 /El-Metalibul-alije/) Znaci Ukupno Allah ima TRI desne ruke Sura 48:10 Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samome Allahu – Allahova Ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu. ---------------------------------------- Allâh ima dvije ruke i obje su desne Allâh ima dvije ruke i obje su desne Autor: Imâm Ebû Bekr el-Âdžurrî Izvor: eš-Šerî´ah, str. 329-330 Dâr el-Kitâb el-´Arebî 268 – Ibn ´Umer (radhijallâhu ´anh) je ispričao da je Allâhov Poslanik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) rekao: “Prvo što je Allâh (´azze we džell) stvorio bila je olovka. Uzeo ju je sa Svojom desnom Rukom, a obje Njegove ruke su desne, i zapisao postojanje svijeta, učinjena djela, pobožna i griješna, zelenilo i sasušeno.” 269 – ´Abdullâh bin ´Amr (radijallâhu ´anhumâ) je ispričao da je Allâhov Poslanik (sallallâhu ´alejhi ve sellem) rekao: “Na Sudnjem Danu, pravedni će biti uz Allâhovu (´azze wa džell) desnu Ruku, a obje Njegove Ruke su desne, na minberima od svjetla.” [1] 270 – ´Abdullâh bin Salâm (radijallâhu ´anh) je rekao u podužem hadisu: “Zatim je rekao (Allâh): “Âdeme, izaberi!” On je rekao: “Gospodaru, biram tvoju desnu Ruku a obje tvoje Ruke su desne.” On ju je pružio i u njoj vidio svoje potomstvo od Džennetlija. On je rekao: “Gospodaru, ko su ovi?” On je rekao: “Tvoje potomstvo sve do Sudnjeg Dana koje sam Ja odredio da ću stvoriti za Džennet.”” Sunan an-Nesa'i 5379 Od 'Abdullah bin' Amr bin Al-'se prenosi da je: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Oni koji su pravedni i pošteni bit će sa Allahom, dž.š., na svjetlosnim prijestoljima, s desne strane Milostivog, oni koji su pravedni u svojim odlukama i u odnosima sa svojim porodicama i oni za koje su oni nadležni. " Muhammed (jedan od prenosilaca) je u svom hadisu rekao: "I obje Njegove ruke su desne ruke." Sahih Muslim 2788 a Abdullah b. Omer je prenio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah, dž.š., bi na Sudnjem danu savio nebesa, a zatim bi ih stavio na desnu stranu i rekao: Ja sam Gospodar; gdje su oholi, a gdje ponosni (danas)? Savijao bi zemlju (stavljajući je) na LIJEVU ruku i govorio: Ja sam Gospodin; gdje su oholi, a gdje ponosni (danas)? Sahih Muslim 2788 a Abdullah b. 'Umar reported Allah's Messenger (ﷺ) saying: Allah, the Exalted and Glorious, would fold the Heavens on the Day of Judgment and then He would place them on His right hand and say: I am the Lord; where are the haughty and where are the proud (today)? He would fold the' earth (placing it) on the LEFT hand and say: I am the Lord; where are the haughty and where are the proud (today)?

Sura 58:22 protiviti se Muhamedu 19. Može li se vjerovati u Boga i u isto vrijeme protiviti Muhamedu? Kur'an da je sljedeću izjavu: Sura 58:22 „Nećeš pronaći nijedne ljude koji vjeruju u Allaha i u Posljednji Dan, a da vole one koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.“ Primijetimo da prva rečenica u tom stihu nije zapovijed nego je formulirana kao izjava činjenice. Zapovijed nije manjkava postojanjem nekoliko ili mnogo ljudi koji je ne izvršavaju. Ali opća tvrdnja koja nešto izlaže kao sigurnu činjenicu može biti pokazana pogrešnom ako se pruže primjeri za suprotno. Prva izjava u 58:22 je pogrešna zbog nekoliko razloga. Teško mi je zamisliti da ne postoje obraćenici na islam (bilo to bivši kršćani, agnostici, ateisti, pogani ili neki drugi) koji sada iskreno vjeruju u Allaha i u Posljednji Dan, ali koji i dalje vole svoje roditelje i sinove i braću koji ne vjeruju u islam, i odbijaju Muhameda kao poslanika Božjega. Uzeto kao izjava činjenice o svim muslimanima, ta tvrdnja u Suri 58:22 je zasigurno bila pogrešna u Muhamedovo vrijeme koliko je pogrešna i danas. Iako su neki oštri i nemilosrdni koliko to muslimani mogu biti, većina muslimana su normalni ljudi i ova izjava ne može biti istinita za sve muslimane na način na koji je zapisana. Svi koji poznaju kršćansku vjeru znaju da kršćani vjeruju u Boga i u Posljednji Dan. Postoje brojni kršćani koji vole druge kršćane koji se opiru islamu. Da budem specifičan: moj otac je posvećeni kršćanin koji voli mene, autora ovog članka, a ja se očigledno odupirem i protivim Muhamedu i njegovoj poruci. I postoje i mnogi drugi kršćani oko mene koji me vole i prijatelji su mi. S toga, Sura 58:22 je objektivno pogrešna. Postoji činjenična greška u tom stihu. Još više, ta izjava nije samo činjenično pogrešna, nego stvara i logičnu kontradikciju u Kur'anu zato što Kur'an sam izjavljuje da su kršćani među onima koji vjeruju u Boga i u Posljednji Dan: Sura 2:62 „Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, kršćani i sabijci – ko god u Allaha i u onaj svijet vjeruje i dobra djela čini - doista čeka ga nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati.“ I Kur'an je tvrdoglav u svojim tvrdnjama da muslimani i kršćani vjeruju u istoga Boga: Sura 29:46 I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i sa onima među njima koji su nepravedni - i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo." Neupitno je da prema Kur'anu kršćani pripadaju 'ljudima koji vjeruju u Boga i Posljednji Dan' i s toga oni su dio ljudi na koji se odnosi Sura 58:22. Kršćanima je zapovjeđeno da vole jedni druge (Ivan 13:34-35) i da vole čak i svoje neprijatelje (Matej 5:44). Iako mnogi ne slijede u potpunosti tu zapovijed, postoje mnogi kršćani koji se trude da žive po tim zapovijedima. S toga, kršćani vole druge kršćane, i oni kršćani koji slijede Bibliju i vide kako islam proturječi Bibliji će se također oduprijeti i odbaciti Muhameda kao čovjeka koji je lažno za sebe tvrdio da je poslanik od Boga. Tako, postoje mnogi vjernici koji vjeruju u Boga i u Posljednji Dan i vole druge, a odbacuju islam.

o biblijskoj doktrini: Bog Iz serije: Istraživanje biblijskih nauka PRETHODNA STRANICA | SLJEDEĆA STRANICA 1. Pregled biblijske doktrine: Bog Povezani mediji I. Kako znamo o Bogu? A. Kroz opću objavu B. Kroz posebno otkrivenje 1. Prirodni svijet otkriva Boga (Djela 14: 15-17 ; Rim 1: 19-23) 2. Ljudska savjest otkriva Boga (Rim 2,14-16) 1. Čuda otkrivaju Boga. 2. Ispunjeno proročanstvo otkriva Boga. 3. Sam Isus Krist objavljuje Boga. (Heb 1: 1;Ivan 1:18 ) 4. Sveto pismo u cjelini otkriva Boga. a. Kad proširi prirodne zakone (Josh 10: 12-14 - sunce je stalo) b. Kada pravi iznimke od prirodnih zakona (2 kralja 6 - glava sjekire plutala) a. SZ (Iz.43: 28-45;Ezra 1: 1-4 - Cyrus je predvidio) b. NT (Mihej 5: 2 ; Matej 2,1 - Kristovo rodno mjesto) II. Možemo li dokazati Božje postojanje? O. Biblija to općenito pretpostavlja, a ne dokazuje (Post 1: 1). B. Biblija tvrdi da prirodni svijet zahtijeva Božje postojanje (Ps.19; Is.40: 26; Djela apostolska 14:17 ; Rim.1: 19 i dalje). C. Postoji nekoliko filozofskih dokaza za Boga koji su ponekad korisni za one koji sumnjaju. To su logični zaključci koji se također nalaze u Svetom pismu. 1. Kozmološki argument - Kako bi moglo išta biti da nije bilo Uzroka (Boga) koji je bio bez uzroka (Rimljanima 1:20 )? 2. Teleološki argument - Kako bi mogao postojati dizajn na svijetu da nema Dizajnera (Bog - Psalam 19: 1-6 )? 3. Moralni argument - Zašto bi ljudi prepoznali dobro i zlo ako ne postoji moralni Davatelj zakona (Bog - Rimljanima 2: 14,15 ; Jakov 4:12 )? 4. Ontološki argument - Odakle bi ljudi mogli dobiti ideju o Savršenom biću (Bogu) osim od samog Boga (Čin 17:27 ; Rimljanima 1:19 )? III. Kako možemo opisati Boga? Bog ima mnogo savršenih karakteristika (svojstava). A. Bog ima nekomunikabilna svojstva (obilježja koja pripadaju samo Bogu). B. Bog ima prenosive osobine (osobine koje se u čovjeku nalaze u ograničenom stupnju). 1. Samopostojanje (Ivan 5:26 ). 2. Nepromjenjivost (Psalam 102: 25-27 ; Primjer 3: 14;Jakov 1:17 ) - Bog ne mijenja svoju suštinu ili plan. 3. Beskonačnost 4. Svetost - Odsutnost zla i prisutnost čistoće (Lev.11: 44; Ivan 17:11 ; 1. Ivanova 1,5 - "svjetlo") a. Vječnost - beskonačno u vremenu (Ps.90,2) b. Sveprisutnost - Beskrajno u svemiru (Ps.139: 7-11) 1. Atributi intelekta 2. Atributi osjećaja 3. Atributi volje a. Sveznanje - Bog zna sve stvari stvarne i potencijalne (Ps.139: 16;Matt. 11:21 ). b. Mudar - Bog djeluje na temelju svog znanja da uvijek čini ono što je beskrajno najbolje (Rim.11: 33-36). a. Bog je ljubav - Bog je neshvatljivo aktivan za naše dobro (1. Ivanova 4: 8 ). b. Grace - nezaslužena usluga (Ef. 2: 8) c. Milosrđe - zabrinutost, suosjećanje (Jakov 5:11 ) d. Duga patnja - suzdržani kad su provocirani (2. Petrova 3: 9,15 ) e. Bog je pravedan - Bog je savršeno pravedan i točan u svom ophođenju s čovjekom (Ps.19: 9). a. Svemoć (Job 42: 2 ) Bog je u stanju učiniti sve što želi. Neće učiniti ništa protiv svoje prirode (grijeha) ili bilo čega što je logično kontradiktorno. b. Suverenitet (2. Ljetopisa 29: 11,12) Bog je konačni autoritet - vladar nad svim poslovima svemira. Može odlučiti dopustiti da se neke stvari događaju u skladu s prirodnim zakonima koje je on uspostavio. IV. Koja su Božja imena? Božja imena ističu tko je on i što radi. A. Elohim - Ova riječ / ime naglašava Njegovu moć, vladanje i veličanstvo (Post 1: 1; Is.54: 5). B. El-Shaddai - "Bog na gori" - snaga, kontrola i stoga utjeha (Post 17: 3; Ps.91: 1,2) C. Adonai - Ova riječ / ime naglašava da je On Gospodar, Učitelj (Josh.5: 14). D. Jehova - „Ja jesam“ - Ova riječ / ime naglašava Njegovo nepromjenjivo samopostojanje (Izl 3,12). 1. Jehova-jireh - "Gospod će opskrbiti" (Post 22,24) 2. Jehova-rapha - "Gospodin koji liječi" 3. Jehova-nissi - "Gospodine, moj stijeg" (Izv. 17:15) 4. Jehova-šalom - "Gospodin, naš mir" (Sudac 6:24) 5. Jehova-ra-ah - "Gospodin, pastir moj" (Ps 23,3) 6. Jehova-tsidkenu - „Gospodin, naša pravednost“ (Jer 23,6) 7. Jehova-šama - "Gospod je prisutan" (Ezek 48,35) 8. Jehova-Sabbaoth - "Gospodar nad vojskama" Zapovjednik izraelskih vojski (1. Sam. 17:45) V. U kojem obliku Bog postoji? O. Bog je "osobno" biće. Bog još nije čovjek. On je "osoba" poput čovjeka jer ima intelekt, osjećaje i volju (vidi "prenosivi atributi"). U tom smo smislu mi na “sliku Božju” (Post 1: 26,27; 9: 6). On ne dijeli naše nesavršenosti, ali dijeli našu osobnu prirodu. Bog nije "sila". On je osobno biće. B. Bog je "duhovno" biće. Bog se ne sastoji od bilo kakve materijalne supstance. On je duh (Ivan 4:24 ). On nema tijelo. C. Bog je "trojedinstvo". "Trojstvo" je pojam koji opisuje "trojstvo" Boga. Ali to je samo djelomičan opis. Bog je također "jedan" - On je jedinstveno biće. Dakle, dobar izraz za opisivanje obje istine je "Trojstvo". "Trojstvo" je možda uvijek najčešće korišten pojam, ali moramo shvatiti da je biblijski "trojstvo" zaista "trojstvo". D. Definicija: Bog je samo jedan, ali u Božjem jedinstvu postoje tri jednako vječne Osobe, iste u biti, ali međusobno različite (preuzeto iz BB Warfield). 1. Pogreške (poricanje trojstva) 2. "Jedinstvo" Boga 3. "Trojstvo" Boga. Svaka od 3 osobe posjeduje ono što samo Bog ima, pa je svaka u potpunosti Bog. 4. "Trojstvenost" Boga 5. Sažetak: Doktrina o trojstvu (trojstvu) je „spoznatljiva“ i „vjerodostojna“, ali nikada neće biti u potpunosti „objašnjiva“ ljudskim umovima ili ljudskim riječima. Mehanika kako trojedinstva postoji i funkcionira ostaje misterij za nas baš kao i iskustva utjelovljenja (Krist je Bog i čovjek) ne. Znamo da je Bog Jedan. Znamo da mu je troje. Stoga znamo da je Trojstvo istinito. Praktično, za kršćane znamo da je bila trojična Božja narav: a. Ne postoji jedan Bog s 3 naravi, uloge ili osobine. b. Ne postoje 3 različita Boga. c. Sin i Duh Sveti nisu ništa manje od Boga ili Božjih kreacija. a. Bog je samo jedan (Deut. 6: 4 ; Je. 45:14 ; Jakov 2:19 itd.) - Savršeno biće može biti samo jedno. Da su dvije, one se uopće ne bi razlikovale i time bi bile isto biće. b. Jedan Bog nije djeljiv na dijelove - Budući da je Bog po svojoj prirodi duh, a nije materijalan po sastavu, ne može se podijeliti na 3 dijela po 1/3 Boga. Bog Otac, Bog Sin ili Bog Duh Sveti, dakle, ne mogu se zamisliti ni od čega manjeg od potpuno Boga u biti. a. Otac je Bog. c. Duh je Bog. b. Sin je Bog. Rim.1: 7 - „Bog (koji je) naš otac“ Ivan 6:27 - "Otac (čak) Bog" 1) Posjeduje nekomunikacijske atribute. 2) Sudjeluje u funkcijama božanstva. 3) Prima bogoslužje. 4) Ima božanske titule. 5) Isus je tvrdio da je Bog (Ivan 5:18; 8: 24,28,58; 10: 30-33 ). 6) Ostale izričite tvrdnje (Ivan 1: 1 ; Rim 9,5;1. Ivanova 5:20 ) Također postoje 4 teksta s gramatičkim oblicima koji dokazuju da je Isus Krist = Bog (2. Sol. 1:12; 1. Tim. 5:21; Tit. 2: 13; 2. Pet. 1: 1). a) Samopostojanje (Heb 7: 3; Ivan 5:26 ) b) Nepromjenjivost (Heb.1: 10; 13: 8) c) Beskonačnost d) Vječnost (Heb 7: 3) e) Sveprisutnost (Matej 28:20) a) Stvorio je svijet (Ivan 1:13 ) b) On održava svijet (Kol 1: 15-17) c) Oprašta grijehe (Matej 9: 1,2) d) Provodi konačnu presudu (Ivan 5:22 ; Otkrivenje 19: 16) a) Od anđela (Heb.1: 6; Otk.5: 12,13) b) od muškaraca (Ivan 9:38; 20:28 ; Matej 28,9) a) Jehova (Luka 2:11; 5: 8 ) b) Sin Božji (Luka 1:35 ; Ivan 5:18 ) 1) Eksplicitne tvrdnje (2 Kor.3: 17,18) 2) Imena i naslovi božanstva 3) Posjeduje nekomunikacijske atribute. 4) Izvodi nesaznaljiva djela (nitko osim Boga to ne može učiniti). 5) Implicitni zahtjevi a) Jahve (Jahve u Iza.6: 1-13 naziva se Duh Sveti u Djela apostolska 28:25 .) b) Duh Božji (Rim 8,9,14; 1 Kor 2,11; 12,3; Ef 4,30) a) Samopostojanje (Rim 8,2) b) Sveprisutnost (Ps.139: 7 i dalje) a) Stvaranje (Post 1: 2) b) Uskrsnuće (Rim 8:11) a) Djela apostolska 5: 3,4 - lagati Duha jednako je lagati Boga b) 2. Kor.3: 17 - "Gospodin je duh" a. Dokazi Staroga zavjeta b. Dokazi iz Novog zavjeta 1) Bog govori o sebi zamjenicama množine ("mi" Post 1: 26; 3:22; 11: 7; Is.6: 8) i glagolima množine (Post 1: 26; 11: 7). 2) "Anđeo Gospodnji" ponekad je jasno "Bog", ali se razlikuje od "Boga" (Oca). Prema tome, On mora biti Krist u preutjelovljenom ljudskom obliku (Post. 16: 7-13; 18: 1-21; 19: 1-28; Mal. 3: 1). 3) Ostali odlomci jasno razlikuju Osobe božanstva (Otac / Gospodin / Duh - Isa.48: 12,16; GOSPODIN / Gospodin - Ps.110: 1). 1) Bog je “jedan” (Ef.4,6; Jakov 2:19 ) 2) Bog je "trojica" (Mt 3,16; 1 Kor 12,4-6; 1 Pt 1,2). 3) Bog je „troje u jednom“ (Mt. 28:19 - „U ime (jednina) Oca, Sina i Duha Svetoga“). a. Samo savršena žrtva božanskog Sina mogla je platiti za naš grijeh (Ivan 3:16 ). b. Samo je božanski Duh mogao prebivati u svima nama (Ivan 14,16,17 ). c. Sam Otac mora biti različit da bi izvršio takav plan. Iz serije: Istraživanje biblijskih nauka PRETHODNA STRANICA | SLJEDEĆA STRANICA Povezane teme: Pravilna teologija (Bog)