Sura 15:26 Od čega su stvoreni džini? 30. Od čega su stvoreni džini? Sura 15:26 „Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.“ Sura 21:30 „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i Mi smo od vode stvorili sve što živi? I zar neće vjerovati?“ Sura 21:30 je pisana u prošlom vremenu a ne u sadašnjem. Ova dva stiha rezultiraju sa dvije kontradikcije u vezi teme stvaranja. U vezi stvaranja čovjeka, Kur'an zapravo sadrži više kontradiktornih izjava koje smo obradili u broju 29. U vezi stvaranja džina, moramo pitati dva pitanja: - Jesu li džini živa bića ili ne? - Jesu li stvoreni od vatre ili od vode? Tenzija između tvrdnje da su bili stvoreni od vode ili vatre je očigledna. Da bi izbjegli kontradikciju, mnogi muslimani će tvrditi da džini nisu uključeni u izjavu u Suri 21:30. Kakogod, taj stih daje jasnu izjavu jer govori: SVE što živi. Ne kaže: 'stvorili smo neke ili većinu od vode' – nego inzistira da je SVE živo stvoreno od vode. Kakogod, svjedočanstvo Kur'ana je jasno o tome da su džini živi. Nisu mrtvi kao kamenje, nego čuju, pričaju, kreću se, stvaraju zajednice. Kao i čovječanstvo, oni primaju poslanike od Allaha, i mogu odabrati da budu poslušni ili neposlušni volji Allahovoj. Džini mogu planirati zlo pa zavoditi čovječanstvo da bude neposlušno Allahu. Čak se implicira da imaju i seksualne odnose. Sve te izjave se ne mogu reći za džine ako oni nisu živi. S toga, džini zaista jesu 'živa bića' i prema Suri 21:30 'svako živo biće' je stvoreno od vode, što je u kontradikciji sa 15:27 i 55:15. Postoje doslovno stotine muslimanskih web stranica na internetu (i također tiskanih publikacija) koje govore o znanstvenom čudu u Kur'anu u Surama 21:30, 24:45 i 25:54 koje se uzimaju kao dokazi za dva različita čuda u Kur'anu. Prva tvrdnja je da ti stihovi navodno uče da je sav život potekao od vode, i to je potvrđeno od moderne znanosti. Druga tvrdnja je da se svako živo biće sastoji većinom od vode; na primjer – ljudsko tijelo se sastoji 2/3 od vode. Ibn Abas je, u drugu ruku, rekao sljedeće o Suri 21:30: Tanwir alMiqbas min Tafsir ibn Abas: Zar nisu oni koji ne vjeruju u Muhameda (mir bio nad njim) i u Kur'an znali da su nebo i zemlja bili jedna cjelina, Mi nismo poslali ni kap kiše niti dali vegetaciji da raste na zemlji koja je bila poravnata sa nebom, zatim smo ih razdvojili i odvojili kroz kišu i biljke, i svako živo biće smo stvorili od vode, od muškoga i ženskoga, sve što zahtijeva vodu? Zar ljudi Meke neće povjerovati u Muhameda i u Kur'an? Drugim riječima, taj stih niti uči da je život nastao iz vode, niti da je sve živo stvoreno od vode, niti da se tijela životinja i ljudi sastoje većinom od vode. Ti deseci muslimanskih propagandista znanstvenih čuda u Kur'anu su u krivu. Ignoriraju on što Kur'an kaže tom formulacijom, ili su neiskreni i namjerno izvrću značenje da bi krivotvorili navodno znanstveno čudo. Prema ibn Abasu, to samo znači da je svako živo biće primilo život seksualnim činom kojim se miješaju tekućine muškoga i ženskoga. Takva izjava nije nikakvo znanstveno čudo kako god da se okrene, to je samo izjava zdravog razuma i općeg znanja, čak i u Muhamedovo vrijeme. Taj stih ne govori o porijeklu života niti o stvaranju, niti o kemijskoj analizi naših tijela, nego o stvaranju života kroz seksualnu reprodukciju. Iako bi kroz takvu interpretaciju izraz 'stvoreni od vode' iz 12:30 bio istinit za veliku većinu životinja, i dalje je problem jer govori: 'SVE što živi' – takve izjave su obično pogrešne jer se uvijek može naći iznimka. Zapravo, postoje mnogi problemi izazvani interpretacijom Sure 21:30. Pošto se ne može reći da džini i anđeli nisu živa bića, da li Kur'an implicira da džini i anđeli su rezultat seksualne reprodukcije? Zar ne bi većina muslimana bila užasnuta da kaže to za anđele? Seksualna reprodukcija džina je prihvaćeno: Sura 18:50 „A kad smo rekli melekima: "Poklonite se Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?“ Ali evo problema: da li džini umiru? Zar se ne uči da je Iblis još uvijek živ? Ako je tako, onda je on živo biće koje ne može biti stvoreno od vode kroz seksualnu reprodukciju, jer on je otac od svih džina i s toga direktno stvorenje Allahovo (kao Adam, otac čovječanstva). S toga, Iblis je živo biće koje nije stvoreno od vode u kontradikciji sa Surom 21:30. Što za biljke? Biljke žive i umiru, dakle – živa su bića. Ali ako voda predstavlja spermu od muškoga, imamo problem sa biljkama. Pelin biljaka je više kao prašina i teško da se može nazvati vodom. Ali čak i kad bi uzeli da je pelin voda – mnoštvo vrsta se reproducira aseksualnim putem, kao što su razne gljive, amebe, jednostanični organizmi kao što su bakterije itd. Ali ako se ograničimo samo na životinje, postoje anelidni crvi i morske zvijezde koje se mogu reproducirati fragmentacijom, što znači da su mnogi crvi i morske zvijezde nastale tako da nisu stvorene od vode. Kakogod, da li slijedili modernu interpretaciju ili klasičnu interpretaciju ibn Abasa, ostaje nam kontradikcija. Ako se odlučimo slijediti modernu interpretaciju da je sve živo stvoreno od vode, imamo logičnu kontradikciju sa Surom 15:27 i 21:30. Ali ako prihvatimo interpretaciju ibn Abasa, taj stih Kur'ana proturječi znanstvenim činjenicama jer postoji mnoštvo organizama koji se ne reproduciraju na seksualni način. S druge strane, Isus nije stvoren od vode – a i dalje je živ i kod Allaha, prema vjerovanju islama, i to je kontradikcija sa Surom 21:30.

Sura 2:29 Stvoreno prvo Nebo ili zemlja? Vidi: ​ ​ ​ Sadrzaj ove stranice Sura 2:29 Stvoreno prvo Nebo ili zemlja? ​ 27. Što je stvoreno prvo? Nebo ili zemlja? Sura 2:29 „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.“ Sura 41:9-12 također daje detalje o procesu stvaranja i potvrđuje to da je zemlja bila stvorena prvo, a zatim nebo. Ali zatim čitamo: Sura 79:27-30 „A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, svod njegov visoko digao i usavršio, noći njegove mračnim, a dane svjetlim učinio. Poslije toga je Zemlju poravnao.“ ​

Općenita razmišljanja o pitanju proturječnosti: [ 1 ] ​ ​ ​ Koliko daleko možemo vjerovati Bibliji? Usrdno se bori za vjeru Napisao Bob Passantino, autorsko pravo 1992. „Je li Biblija nadahnuta Riječ Božja ili je samo niz dokumenata napisanih čovjekom? Da je božanski nadahnut od strane dobrog Boga koji se nikad ne mijenja, tih proturječnosti ne bi bilo u njemu ... [nije ni čudo da] više od 65 milijuna Amerikanaca ... nisu članovi crkve. Ovo je izjava Društva separatista, Inc., skupine ateista koja slijedi "otkrivenja" njihove "svećenice" Madalyn Murray O'Hair. Mnogi agnostici i ateisti danas odbacuju Riječ Božju odmah pozivajući se na „nebrojena proturječja“ koja su u njoj pronašli. "Kako", pitaju oni, "možete li očekivati ​​da vjerujemo u svemoćnog Boga koji ne može držati svoje otkrivenje ispravnim?" Ti ljudi, međutim, govore iz dubokog neznanja. Jednostavno ne znaju o čemu govore. Većina onih koji viču o “milijunima proturječnosti” u Bibliji ne mogu navesti više od tri ili četiri, od kojih najviše imaju bilo kakvih osobnih saznanja. Stara izreka da "mnogi odlažu Bibliju prije nego što je prime" nažalost je previše istinita. Osim onih koji nemaju određeno znanje o takozvanim proturječjima u Bibliji, što je s onima koji zapravo tvrde da ih mogu izraditi za naš nadzor? S njima se mora riješiti. Jedno je reći: "Nitko nije svaki uspio proizvesti jedno apsolutno proturječje", a sasvim je drugo kad svoju izjavu možete potkrijepiti dokazima. Što bi prosječni kršćanin učinio, na primjer, s Pismom, tradicijom i nepogrešivošću Deweya Beeglea, koji potroši dobar broj svojih stranica na primjeru onoga što Beegle naziva kontradikcijama? Iz želje za dijeljenjem načela koja sam naučio za rješavanje proturječnosti poput ove rođen je ovaj članak. Postoje valjana, razumna i čvrsta objašnjenja za ove prividne kontradikcije s kojima smo suočeni. Zapamtite, umijeće rješavanja proturječnosti samo je alat evangelizacije. Samo po sebi ne može nekoga privući Isusu Kristu. Samo Duh Sveti može. Međutim, to može srušiti neke predrasude koje bismo mogli imati protiv evanđelja. Kao što se kaže, "čovjek uvjeren protiv svoje volje i dalje je istog mišljenja." Također, nemojte se obeshrabriti ako su odgovori puno teži i dulji od pitanja. Napokon, pitanja su izvedena iz neznanja: odgovori su izvedeni iz znanja. Prije svega, samo što je kontradikcija? W. Arndt u djelu Da li si Biblija proturječi? (str. viii) kaže da je proturječje „Načelo da je nemoguće da ista stvar bude, a i ne bude u isto vrijeme i u istom smislu .... To se suštinski slaže sa poznatom definicijom Aristotela .... 'Da ista stvar istovremeno treba biti i ne biti za istu osobu i u istom pogledu je nemoguće.' "Na narodnom jeziku mogli bismo reći," ne može biti vruće, hladno, mokro, suho , sunčan, mračan dan na istom mjestu u isto vrijeme. " Logično se izražava kao "A ne može biti ne-A". Da bismo razriješili očitu proturječnost u svetim spisima, trebamo predstaviti samo još jednu mogućnost. Ako netko kaže da nikada ništa nije ukrao, moramo samo jednom pokazati da je ukrao da bi dokazali da nije u pravu. Nije važno je li ukrao jednom, deset puta ili tisuće puta. I dalje je više nego nikad. Na isti način, onaj tko kaže da je Biblija kontradiktorna, kaže da nitko nikada ne može naći bilo kakvo moguće rješenje. Čim uspijemo iznijeti i jednu mogućnost, opovrgnuli smo njegovu proturječnost. Ostale moguće rezolucije samo povećavaju smiješnost njegova stava. Ponekad postoji pet ili više rješenja za jedno navodno odstupanje i vjernik je slobodan odabrati onu za koju misli da je najbolja. Još jedno razmatranje koje treba imati na umu dok proučavamo navodna odstupanja, često se naziva „Aristotelovim izrekom", John Warwick Montgomery u povijesti i kršćanstvu (str. 29) rezimira svoju izreku kao „korist sumnje treba dati dokumentu sam, a da ga kritičar ne arogira za sebe. " Drugim riječima, autor vjerojatno o događaju zna više od kritičara, pa bismo mu stoga trebali dopustiti korist od sumnje, osim ako nemamo jasne dokaze o suprotnom. Neke od tih „proturječnosti“ zapravo se može promatrati kao Božji način da Biblija dopusti trijumf u gotovo nemogućoj situaciji. Da su, na primjer, evanđelja bila potpuno ista, kritičari bi odmah zavapili: „Shema! Dogovor! " Pa ipak, ako su si evanđelja proturječila, kritičari bi još glasnije zaplakali: „Prevara! Kako pravi Bog može lagati? " Bog je izabrao savršenu cestu između ove dvije pozicije. Uputio je umove i srca pisaca spisa da pišu točno ono što je on želio, ali u svojim stilovima. To omogućuje razlike bez proturječnosti. To je jedno od mogućih objašnjenja za raznolikost pisanog svjedočenja u Bibliji. Još jedno objašnjenje vješto je dao biskup Richard Whately (O poteškoćama u spisima sv. Pavla): Prividne kontradikcije u spisima su previše brojne da ne bi bile rezultat dizajna; i nesumnjivo nisu zamišljeni kao puke poteškoće u iskušavanju naše vjere i strpljenja, već kao pružanje najprikladnijeg načina poduke koji se mogao osmisliti, međusobnim objašnjavanjem i mijenjanjem ili ograničavanjem ili proširivanjem značenja jedni drugih.. upečatljivije i vjerojatnije da će pobuditi pažnju; a također, iz same okolnosti da pozivaju na pažljivo razmišljanje, vjerojatnije će ostaviti trajni dojam. Nikada ne bismo smjeli zaboraviti da samo zato što nemamo određeni odgovor nije razlog da priznamo poraz i kažemo da odgovora nema. Mnogi mladi kršćani počeli su čitati Bibliju samo da bi je spustili u frustraciji zbog oštećenja vjere jer nisu mogli odgovoriti na vlastita pitanja o biblijskim odlomcima koji su očito imali problema. Nitko od nas ne zna sve odgovore. Nisam pročitao sve napisano o navodnim odstupanjima ili njihovim rezolucijama, a opet mogu sa sigurnošću reći da otkako sam započeo studij nikada nisam našao „proturječnost“ na koju nisam mogao odgovoriti ni sam, a niti odgovor. Ako ne bih mogao pronaći odgovor, svjedočenje mog prethodnog iskustva dovelo bi me do sumnje u moje vlastito proučavanje, a ne u sumnje u Bibliju („U mnoštvu savjeta ima mudrosti -“ Izreke 11:14; 15:22; 24: 6) Konačno, postoji puno izravniji način da se odgovore na uobičajene prigovore neispravnosti Biblije. Kršćanstvo je jedinstveno među svim religijama svijeta. Sve religije iznose opsežne tvrdnje o istini i stvarnosti, ali ipak nitko osim kršćanstva ne može ukazati na povijesne dokaze kako bi potvrdio te tvrdnje. Kršćanstvo tvrdi da nam se Bog otkrio kroz svoju napisanu Riječ i u osobi Isusa Krista (Hebrejima 1,1). Kršćanstvo je dokazalo ovu tvrdnju u povijesno provjerljivom događaju tjelesnog uskrsnuća Isusa Krista. Iako mi nije svrha u ovom članku istraživati ​​ovo područje obrane kršćanske vjere, to je učinjeno u nekoliko knjiga koje su kršćanima lako dostupne. [1] Jednom kada smo dokazali da je Isus Bog Sin svojim povijesnim tjelesnim uskrsnućem (Rimljanima 1,3: 4), tada trebamo samo potvrditi da podržava verbalno plenarno nadahnuće spisa. Ako je rekao da je Biblija bez greške, onda u njoj ne može biti istinskih proturječnosti. Isus je objavio da je Biblija nepogrešiva ​​Božja Riječ. Stari zavjet podržao je u Luki 24: 25-27, 44, a Novi zavjet proročki u Ivanu 14:26. Sigurno je riječ Božja cijelog stvorenja pouzdanija od riječi grešnog ljudskog kritičara dvije tisuće godina nakon događaja! Moj pristup ovoj studiji je možda jedinstven. Umjesto hit-or-miss pristupa koji se bavi određenim problemima, moj pristup se bavi principima. Prednost ove metode je u tome što kad se netko pripremi s odgovarajućim načelima, može odgovoriti na navodna proturječja s kojima se nikada prije nije susreo. Zapamtite, Bog nam zapovijeda da ne samo da propovijedamo evanđelje, već i „zadovoljimo vjeru“ (Juda 3), a dio naše obrane mora biti i odgovor na one koji tvrde da Biblija sadrži proturječja. ______________ [1] Vidi JND Andersonovo kršćanstvo: svjedok povijesti , London: Tyndale JND Anderson, pravnik među teolozima , Grand Rapids, MI: Izdavačka tvrtka William B. Eerdmans MC Tenney, Stvarnost uskrsnuća , Chicago, IL: Moody Press Gary Habermas, Isusovo uskrsnuće: isprika , Grand Rapids, MI: Kuća knjiga Baker Gary Habermas i Anthony Flew, Je li Isus uskrsnuo iz mrtvih? Rasprava o uskrsnuću , New York: Harper i Row. Za daljnje informacije o rješavanju navodnih biblijskih proturječnosti, preporučujemo navodne neskladnosti Biblije Johna Haleyja , Grand Rapids, MI: Baker Book House. Oznake: Koliko daleko možemo vjerovati Bibliji? ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​

Stih o kamenovanju Stih o kamenovanju The verse on stoning https://answering-islam.org/Quran/Miracle/stoning.html ​ ​ ​ Stih o kamenovanju Prema Umaru, Ali, ibn Abbasu i drugima (slijedite donje linkove) Muhammedu je objavljen ajet o kamenovanju preljubnika, ali na kraju iz nekih razloga koji nisu uključeni u Kur'an. Izneseni su mnogi argumenti za i protiv ovog propusta koji su sažeti u nastavku. Potpuno nedostaje jedan argument. Ako je jezik (rječitost) Kur'ana čudesan i za razliku od bilo kojeg ljudskog jezika, zašto niko od komentatora nije rekao da je ovaj ajet opravdano izuzet iz Kur'ana jer je njegov jezik očito inferioran u odnosu na tekst Kur'ana ' an? Kako to da se o tome nikad nije ni razmišljalo? Zapravo u procesu komiteta koji je Kur'an sakupio u jednu knjigu, na čelu sa Zaidom ibn Tabitom, "rječitost" nikada nije bila kriterij za uključivanje ili isključivanje ajeta. Uvijek je bilo pitanje ima li dovoljno svjedoka koji su čuli Muhammeda kako govori ovu posebnu objavu. Zar ne bi bilo toliko lakše prosuditi gledajući stih i reći: "Ovo je Bog"s jezik "i" To očito nije Božji jezik "zasnovan na rječitosti ajeta pod lupom? Nekako se to Muhammedovim ashabima nije činilo valjanim kriterijem. čudesna priroda Kur'ana. Stih kamenovanja na arapskom: Moja pitanja muslimanu bila bi: Poklapa li se ovaj ajet sa rječitošću Kur'ana? Ako ne, onda objasnite zašto se ovo NE podudara s rječitošću Kur'ana i radi konkretnosti uporedite ga sa ajetom o vezivanju preljubnika ... (Sura 24: 2) koji govori o ista tema i trebao bi biti pošten stih za izvođenje radi usporedbe: Također, molim vas, objasnite zašto niko od velikih komentatora muslimanske povijesti ili bilo koji od ashaba nikada nije pomislio da bi ajet trebalo izuzeti zbog nedostatka rječitosti. Niti sam ikada vidio da bilo koji trenutno živi musliman odbacuje ajet jer je inferiorne rječitosti! Ali, nakon što sam sada pokrenuo pitanje, ovo bi moglo postati problem. Ipak, ako se ovo počinje raspravljati tek nakon što postavim pitanje, onda to nije baš impresivno. Ako ne možete dati zadovoljavajući odgovor na ova dva gornja pitanja, onda biste mogli razmisliti o alternativnim pitanjima i njihovim implikacijama. Pod pretpostavkom da sada ajet o kamenovanju ispunjava kriterij "kur'anske rječitosti", u osnovi smo suočeni s dvije alternative. 1. Ajet je uistinu bio Allahova objava (kao što je nekoliko ashaba reklo) ... tada Kur'an nije sačuvan u suprotnosti s jednom vlastitom tvrdnjom i vrlo važnim dijelom muslimanske obrane autentičnosti Kur'a. 'an. Ako nedostaje jedan stih, koliko bi ih još moglo nedostajati? 2. Ovaj ajet nije od Allaha, tj. On je ljudskog porijekla i tada je izazov poražen upravo ovim ajetom koji je / bio je toliko dobar i rječit da je Omer smatrao da bi to trebalo biti u Kur'anu. Ako se ne slažete: Mislite li da je vaša prosudba o kvaliteti arapskog u ovom ajetu bolja od Umarove? Zašto je mislio da pripada Kur'anu? To su pitanja o kojima biste možda trebali razmišljati dok čitate citate i dokumentaciju iz muslimanskih izvora. Više o ajetu kamenovanja Je li Kur'an čudesan? Odgovaranje na početnoj stranici islama

Prvi specifični odgovor First specific response https://answering-islam.org/Cross/theories1.html ​ ​ ​ U članku <4ipsqs$5t7@usenet.srv.cis.pitt.edu >, Jochen Katz piše: U članku <4impbd$kla@usenet.srv.cis.pitt.edu >, bb7203926@gamma.ntu.ac.sg (Ibnu Ar Radi) piše: | Je li Isus stvarno umro na križu? | | Gospodin Jochen Katz pokrenuo je ovu temu i dobro je primio | broj odgovora. Dobro ste odabrali riječi - "odgovor" nije isto što i "odgovor". :) Ali zahvalan sam onima koji odvoje vrijeme da odgovore i daju odgovor pokušaj odgovora. | Ali je li Isus doista umro na križu? .... prilično "rječit" i dobro promišljen članak ... Problem je u tome što je u suprotnosti sa činjenicama. | Zaključak: | | Nijedan od Isusovih učenika nije zabilježen kao prisutan tijekom | Cruxifiction kao svjedok ovog događaja. Evanđelje kako ga je zabilježio Ivan, 19. poglavlje, stihovi 25 - 27: 25 Blizu Isusova križa stajala je njegova majka, sestra njegove majke, Marija supruga Clopasa i Marija Magdalena. 26 Kad je Isus tamo vidio svoju majku i učenika kojeg je volio stojeći u blizini, rekao je majci: "Draga ženo, evo ti sina" 27 i učeniku: "Evo ti majke." Od tada, ovo učenik ju je uzeo u svoj dom. Neke od njegovih sljedbenica i njegova MAJKA [majku ne možeš prevariti sa zamjenom], I (barem) je stajao njegov učenik JOHN križ i gledao ga kako umire. "Učenik kojeg je volio" = njegov najbolji prijatelj John. ==== I: Zašto gotovo polovica muslimana to piše "Raspeće" umjesto "CrucifiXion"? Zašto toliko mnogo muslimana više čita Ahmada Deedata kao svog glavnog gurua i autoritet umjesto da provjeri samu Bibliju? [Jer je ovo namjerno pogrešno tumačenje iz propagande A.Deedata materijal na temu.] ==== | Pitajte ovog pisca za njegovo mišljenje i citirat ću ono što je rekao Gary Miller - koje | efekt obuhvaća SVA različita mišljenja: | | "ISUS JE BIO ČOVJEK KOJI JE PRIJAVLJEN MRTAV - | ALI TKO JE VIDJEN ŽIVO NEKOLIKO DANA KASNIJE " Točno: Njega su prijavili mrtvi (očevici!) a izvijestili su da je uskrsnuo (očevici!). Prilično jasan slučaj, ako biste trebali pitati mene - ali vjerojatno nećete. Sad ću vam postaviti pitanja; Je li vaša tvrdnja da nema svjedoka samo puki nadzor - iako je navedena s puno uvjerenja? Ali budući da ste to stavili u "zaključke", trebalo bi ukazuju da ste dobro istražili pitanje. Ili: uključuje li to i "radna" islamska teorija "iskvarene Biblije" vi sami to možete sami promijeniti u ono što biste željeli biti i onda tvrditi da je to zapravo ono u što ste se presvukli? Slažem se, TO JE korupcija. Nadalje kažete: | Nekoliko stvari koje bi musliman trebao znati: - | Kršćanstvo u cjelini DANAS govori barem jednim glasom | jedno izdanje "Da je ubijen" kažu. | U prvim danima bilo je kontroverzi i neslaganja | među njima što se doista dogodilo - bazilijanci i | Karpokratijani su primjer skupina koje se protive ideji da | Krist je ubijen. Nikad nisam čuo za Bazilijade ili Karpokracije. To ne znači da oni ne postoje, jer ima puno toga što ne znam. Ali znači da jesu zasigurno sasvim nejasna skupina. Da li biste željeli uputiti gdje ste dobili te podatke? Ali pretpostavimo da su te skupine postojale u "neko" vrijeme. ["Kada?" je zapravo važno pitanje - 7. stoljeće ne bi bilo baš impresivan.] Pa što? Trebam li reći: "Muslimani vjeruju da je gospodin Ahmad Mesija!" jer sekta - tvrdeći da su muslimani - kaže tako? Pitanje nije: Možete li pronaći neku sektu koja vjeruje u ono što biste željeli vidjeti? Ali: U što je pravoslavno, autentično kršćanstvo vjerovalo u svako doba? | Druga teorija kaže da je to bio Isusov blizanac | brat koji je ubijen, dok je pobjegao. Špekulacije postaju sve divlje ... Bože. Zaprepašten sam kojom dužinom i apsurdom muslimani diskreditiraju Kršćanstvo. Znate li da bi brat blizanac po potrebi morao biti rođena od iste djevice? Kako to da nikada nismo čuli po kršćanski ili islamski spisi da ih je zapravo bilo dvoje? Svatko je naravno slobodan smišljati vlastite teorije. Ali nemojte mislite da ovo pomaže svakoj mislećoj osobi da ozbiljno shvati islam. Ali možda je to rješenje Ahmadijeve tvrdnje da je Isus pokopan u Kašmiru. Brat blizanac je emigrirao i tamo je pokopan i zavarao Ahmadijane. Isusova majka Marija bila je na križu i bila bi u stanju razdvojiti svoja dva sina. :) Pozdrav, Jochen Katz web stranica "Kršćanski odgovori na islam": jkatz@math.gatech.edu http://www.math.gatech.edu/~jkatz/Islam/ PS: Samo za zapisnik: Članak Ibnu Ar Radija bio je rječit, snažno predstavljen, ali unatoč tome sadržajem prepunom pogrešaka. Ovo bi trebalo pokazati ta "rječitost" čak i do najvišeg stupnja nije kriterij istine. Nastavite sa sljedećim dijelom . Pregled članaka o raspeću . Odgovaranje na početnoj stranici islama ​ ​ ​

Sura 6:83-90 svi proroci primili istu knjigu 58. Jesu li svi proroci primili istu knjigu? Sura 6:74-90 predstavlja niz činjeničnih grešaka, logičkih kontradikcija i drugih problema. Prvi dio (74-82) pripovijeda kako je Abraham postao vjernik. Glavna tema drugog dijela (83-90) je ta da je Allah dao Abrahamu pravedno potomstvo, od kojih su mnogi bili proroci. Predstavlja listu od 17. imena potomaka o kojima su izrečene određene izjave. U ovom članku želim naglasiti daljnje pogrešne tvrdnje koje je iznio autor Kur'ana u drugom dijelu poruke, evo ga tekst: Sura 6:83 „I to je dokaz Naš kojeg smo dali Ibrahimu protiv naroda njegovog. Uzdižemo stepenima koga hoćemo. Uistinu! Gospodar tvoj je Mudri, Znalac. 6:84 I podarili smo mu Ishaka i Jakuba; svakojeg smo uputili; i Nuha smo uputili ranije; i iz potomstva njegovog Dawuda i Sulejmana i Ejjuba i Jusufa i Musaa i Haruna - a tako nagrađujemo dobročinitelje - 6:85 I Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svaki je od dobrih - 6:86 I Ismaila i El’jesea i Junusa i Luta - svakojeg smo odlikovali nad svjetovima - 6:87 I od očeva njihovih i potomaka njihovih i braće njihove. I odabrali smo ih i uputili ih putu pravom. 6:88 To je Uputa Allahova, upućuje njome koga hoće od robova Svojih. A da su pridruživali, sigurno bi im propalo šta su radili. 6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi ne vjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici. 6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.” (Mlivo) Nema sumnje da se izjava „To su oni kojima smo Mi knjige (al-kitab) i mudrost dali“ (6:89) odnosi na listu imena iz stihova 83-86. Ta izjava predstavlja ozbiljne probleme za kredibilitet Kur'ana jer je ta tvrdnja pogrešna, i pogrešna je zbog mnogo razloga. Sumiranje problema: 1. Tvrdi se da su svi proroci primili „knjigu“ – tj. istu knjigu. Ta tvrdnja proturječi ne samo zdravom razumu, nego i brojnim drugim izjavama iz Kur'ana. 2. Većina nabrojanih ljudi nisu dobili nikakvu knjigu. 3. Neki od njih nisu čak niti bili proroci. U ovom članku predstavit ću detaljnu diskusiju od te tri greške. Prvi problem i očigledna greška je konačan članak. Kaže: 'Knjigu'. Kur'an ne kaže da su 'to bili ljudi kojima smo dali razne knjige' ili 'svakome od njih smo dali drugu knjigu' – tj. različite objave. Kur'an kaže 'al-kitab' – što znači da autor Kur'ana misli na samo jednu knjigu, jednu specifičnu knjigu zvanu 'Knjiga' – i tvrdnja je da su svi ti ljudi primili tu istu knjigu. To je pogrešno i proturječi i Bibliji i Kur'anu. Gledajući u Bibliju, vidimo da je Mojsijeva Tora vrlo drugačija od Davidovih Psalama. Te dvije knjige nisu u konfliktu jedna s drugom. Jasno govore o istom Bogu, i njihova poruka se slaže, ali su te dvije knjige mnogo drugačije jedna od druge. Samo ih pročitajte. (Da spomenem jednu glavnu razliku: Tora se sastoji većnimo od povijesnot narativa i zakonskog teksta. Psalmi su kolekcija molitava) Muslimani vjeruju da je Allah dao Mojsiju Toru, Psalme (Zebur) Davidu i Indžil (Evanđelje) Isusu, i te knjige imaju drugačija imena, jer su to drugačije knjige. Sljedeći sithovi iz Kur'ana također govore da su Tora i Indžil drugačiji: Sura 5:46 „I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrđujući ono ispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indžil, u kojem je uputa i svjetlost i potvrda za ono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka bogobojaznima. (Mlivo) Sura 5:110 „Kad Allah rekne: “O Isa sine Merjemin! Sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj. Kad sam te ojačao Ruhul-kudusom, a govorio si s ljudima u bešici i sredovječan; i kad sam te poučio Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indžilu; (Mlivo) Isus je bio poučen Tori i Evanđelju, izraz koji ne bi imao smisla da su te dvije knjige identične. Ne kaže da je bio poučen Tori koja je također bila zvana i Evanđelje. Nego kaže Tora i Evanđelje, jer pretpostavlja da su to dvije različite knjige. Još više, Sura 5:46 tvrdi da je jedna od funkcija Evanđelja bila ta da potvrđuje učenje Tore. Za ilustraciju, musliman mi može dati Kur'an i reći da je to prava poruka Božja. Kada bih ga ja tražio da mi donese dokaz koji potvrđuje da je Kur'an istina, ne bi bilo uvjerljivo kad bi mi on donio još jednu kopiju Kur'ana. Prema Kur'anu, Tora i Evanđelje su različite knjige. To postaje očiglednije u drugom stihu gdje Isus govori: Sura 3:50 „i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vašeg - zato se Allaha bojte i mene slušajte“ To znači: iako, u principu, poruka Isusova (Evanđelje ili Indžil) je potvrda Tore, također ima i razlike. Neke stvari koje su bile zabranjene, sada su dopuštene. S toga, Indžil je drugačiji od Tore. To nije ista knjiga. To utvrđuje logičku kontradikciju u Kur'anu. Sura 6:83-86 i 89 govori o tome da su Mojsije i Isus (i mnogi drugi proroci) primili „Knjigu“ – tj. istu knjigu. U drugu ruku, nekoliko drugih stihova Kur'ana svjedoči činjenici da su Tora i Evanđelje različite knjige. Kur'an također izjavljuje: Sura 3:93 „Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego što je Tevrat objavljen bio. Reci: "Donesite Tevrat pa ga čitajte, ako istinu govorite!" Imaju mnogi zakoni u Tori koji zabranjuju određenu hranu ljudima Izraela. Taj stih govori da takvi zakoni nisu postojali prije nego je dana Tora. To znači da ti zakoni nisu bili dio (navodnih) knjiga danih Noi, Abrahamu, Izaku i Jakovu. Tako je Tora drugačija od svih tih knjiga koje su dane prije Mojsijevog vremena. Pozabavimo se s time dalje. Kakav bi bio sadržaj takve 'knjige' koja je zajednička svim prorocima? Ako je imala bilo kakve sličnosti Tori (ili čak Kur'anu), također bi sadržavala priče i učenja različitih proroka. Da li bi knjiga Noe sadržavala život i učenje Mojsijevo, uključujući Izlazak Izraela iz Egipta i pružajući Zakone na brdu Sinaj, tisuću godina prije tog događaja, u vrijeme kada narod Izraela nije čak ni postojao? Ili priču o Davidu i Solomonu, i Zahariji i Joni, i život i učenje Isusovo? Da li bi Noa primio knjigu koja bi sadržavala priče ljudi koji još nisu ni živjeli? Da li bi sadržavala dugačak dio o Josipovom životu (kao što je pronađeno u Tori i Kur'anu)? Ima smisla da knjiga sadrži priče o prošlim prorocima, da bi vjernici naučili lekciju od toga kako je Bog djelovao sa ljudima u prošlosti. Biblija sadrži mnoga proročanstva, ali ne sadrži životne priče budućih vjernika na isti način kao i priče prošlih vjernika. Zdrav razum zahtijeva da zaključimo da svi ti proroci koji su živjeli u razmaku većem od 2000 godina nisu mogli dobiti istu knjigu, kao što to 6:89 izjavljuje. To nije kraj problema za taj redak Kur'ana. Čak i kad bi muslimani nekako zamaglili pitanje konačnog članka 'knjigu' – i pretvorili ga u 'mnogo različitih knjiga' – 'knjiga' za svaki od naroda navedenih u tim stihovima – i dalje se moraju riješiti sljedeće poteškoće. Jednostavno ne postoji izvještaj da su Noa, Abraham, Izak, Jakov, Josip, Aron, Zaharija i Ivan, Jišmael ili Lot primili bilo kakvu knjigu. Svi ti ljudi su spomenuti u različitim knjigama Biblije, ali ti ljudi nisu primili nikakve knjige. Dodatan problem je i taj što Jišmael i Lot čak nisu bili ni proroci, oni nisu primili 'proroštvo' – što je još jedna pogrešna izjava iz 6:89. Tvrdnja da su svi ti ljudi primili knjigu, i još da su svi primili istu knjigu je još jedna kontradikcija s Biblijom. Ali Kur'an nije u konfliktu samo s Biblijom, nego nema nikakvog spomena ni izvan Biblije da su Jišmael ili Lot ili Zaharija primili neke knjige, prije Muhameda takvog spomena nije bilo. Moguće primjedbe muslimana Neki muslimani će željeti reći da pošto Kur'an govori o tim knjigama, one su zasigurno postojale, ali su očigledno izgubljene. To što tih knjiga nema – ne znači da nisu nikada postojale. Teško da je to kredibilna izjava. Takva teorija bi možda bila moguća ako bismo govorili o samo jednom ili dva proroka čije su knjige bile izgubljene, ali mi ovdje govorimo o mnogo knjiga – bez obzira bile one identične ili različite. Kako su mogle sve nestati bez traga? Takav očajan pokušaj obrane učenja Kur'ana je uništen izjavom u istim stihovima o kojima se govori. Kako mogu te knjige biti izgubljene? Ako ljudi kojima su knjige dane nisu bili zainteresirani u njih, ili su se možda protivili tim učenjima. Sura 6:89-90 – stihovi direktno nakon problematične tvrdnje o 'knjizi' kaže: Sura 6:89 To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesništvo. Pa ako takvi ne vjeruju u nju, pa doista ćemo je povjeriti ljudima koji neće u nju biti nevjernici. 6:90 To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci: “Ne tražim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.” Znajući dobro da mogu postojati mnogi nevjernici, ljudi koji odbijaju poruku i kojih jednostavno nije briga, Allah govori Muhamedu (i svima nama) da se on pobrinuo za taj problem: tj. on je povjerio knjigu ljudima koji su u nju vjerovali, a to znači da ju nisu izgubili. Primijetite još zamjenicu 'nju'. Drugi dio stiha 89. ponovo govori o knjizi u jednini, a ne o mnogo knjiga. Nadalje, u stihu 90, Muhamedu je specifično rečeno da 'slijedi njihovu uputu' – što pretpostavlja da je 'njihova uputa' još uvijek dostupna. Gdje se može pronaći to vodstvo, ako ne u 'knjizi' koja im je dana, i koja je od Allaha bila povjerena ljudima koji su je cijenili? I još više, u drugom dijelu stiha 90. Muhamedu je zapovijeđeno da kaže: '“Ne tražim od vas za nju (Kur'an) nagradu. To je samo Opomena svjetovima.“ Svjetovima – 'alameen' (čovječanstvu i džinima). Ljude se može podsjetiti samo na nešto što su već znali. Ne može se čovjeka podsjetiti na nešto za što nikada prije nije čuo. Tako Kur'an može biti podsjetnik samo ako se ponavlja ono što su ljudi već znali iz drugog izvora. To pretpostavlja da su knjige koje su dane tim ljudima i dalje bile dostupne. Zaključak: teorija da je 'knjiga' jednostavno bila izgubljena se mora napustiti zbog 6:89-90. Spašavanje Kur'ana tako što će se iskriviti tekst Kur'ana? Mnogi muslimani će reći: sve si ti ovo shvatio pogrešno. Objašnjenje je lagano. Kod Allaha postoji samo jedna knjiga, i zato se to tu zove 'knjiga'. Svi ti proroci su primili različite dijelove te jedne knjige. Svaki prorok je primio samo dio koji je bio potreban za njega i njegovu zajednicu kojoj je dan. I ti dijelovi se razlikuju jedan od drugog što je za očekivati. Na prvi pogled, to objašnjenje zvuči dobro, i objasnilo bi neke probleme. Ali problem je da taj tekst ne kaže ništa slično. Tekst ne kaže: 'To su oni kojima su dani dijelovi knjige.' Kur'an ne govori o različitim dijelovima ili komadićima, sekcijama ili fragmentima ovdje. Govori da im je Allah dao 'knjigu' – i pošto nikakva kvalifikacija nije pripisana tom značenju, to znači da je u pitanju cijela knjiga. Ako je autor mislio 'dio knjige' a napisao 'knjiga' – onda nije uspio prenijeti poruku, i taj stih se onda ne može nazvati jasnim stihom, kako Kur'an tvrdi da je savršeno jasan. Kur'an tvrdi da je čudo elokventnosti, a to znači da se tekst mora uzeti za ozbiljno onako kako govori, i ne možemo ga poboljšati ili mu dodavati riječi ili značenja da bi ga se bolje razumjelo. U drugu ruku, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelovima knjige: Sura 13:36 „A oni kojima smo dali Knjigu, raduju se onom šta ti je objavljeno, a od stranaka je onaj ko poriče dio toga.“ (Mlivo) Sura 4:51 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Vjeruju u džibta i taguta, i govore za one koji ne vjeruju: “Ovi su upućeniji putu od onih koji vjeruju.” (Mlivo) Sura 3:23 „Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Pozivaju se Knjizi Allahovoj da presudi među njima, potom se okrene skupina njih i oni su odvraćeni.“ (Mlivo) Očigledno, postoje mnogi stihovi gdje autor Kur'ana govori o dijelu ili dijelovima knjige. Nema razloga da nije mogao isto reći u Suri 6:89 da je to bila njegova namjera. Kao što smo vidjeli u mnogim primjerima, autor Kur'ana je to lako mogao reći drugačije. Drugačija formulacija bi izbjegla konfuziju, i u tome je problem. Taj tekst, onako kako piše je u krivu i potrebna mu je korekcija ili poboljšanje. S toga, vrlo je upitno da li je taj tekst sastavio Bog. Sura 6:89 sadrži ozbiljnu grešku u vzei ranijih Božjih objava. Bog ne bi bio toliko nemaran po tom pitanju. Dok čovjek Muhamed, u drugu ruku, bio je ignorantan u vezi većine ranijih objava, i bio je ne pažljiv kad je oblikovao taj stih. Knjige za Nou, Lota i Zahariju? Lista ljudi je predugačka da se razgovara o svakom imenu. Prema Bibliji, nema nikakve teorije da su Noa, Lot i Zaharija primili bilo kakve knjige. Što za Kur'an? Priče o Noi, Lotu i Zahariji (i njegovom sinu, Ivanu Krstitelju) su ispričane u različitim dijelovima Kur'ana. Da li stihovi koji govore o njihovim pričama spominju bilo kakvu knjigu? Neupitno je da kada Bog dadne knjigu objave, to je stvar od najveće važnosti. S obzirom na to, nije iznenađujuće da Kur'an iznova i iznova ponavlja da je Mojsiju bila dana 'knjiga' (al-kitab). O tome govore najmanje ovi stihovi: 2:53, 87, 6:91, 154, 11:110, 17:2, 23:49, 25:35, 28:43, 32:23, 37:114117, 41:45. I još, 'knjiga Mojsijeva' ili 'Tora' se spominje i u mnogim drugim stihovima: 11:17, 40:53, 46:12, 3:3,48,50, 5:43-44,66,68, 7:157, 9:111, 48:29, 61:6 itd. Što za Zahariju? Osim toga što je njegovo ime uključeno među stihu 6:85, Kur'an pripovijeda priču o Zahariji u Suri 3:37-41, 19:2-15 i 21:89-90. Niti jedan od tih stihova ne spominje da je Zahariji bila dana knjiga od Boga. Kada vidimo da je Kur'an dao veliki značaj 'knjizi' koja je bila dana Mojsiju, začuđujuće bi bilo da je Zahariji također bila dana 'knjiga' – ako je 'knjiga' toliko važna, zašto nema nikakvu ulogu u izvještajima o Zaharijinom životu? Slično se može reći za Lota. Lotova priča je dotaknuta u više stihova nego Zaharijina. Rečeno je da je Lot čak bio poslan da propovijeda svojim ljudima, nešto što nije rečeno za Zahariju. Kakogod, niti jedan od tih stihova u Kur'anu ne spominje da je Lot bio primio knjigu. Evo ih stihovi o Lotu: 7:80-84, 11:70-83, 15:57-77, 21:74-75, 26:160-175, 27:54-58, 29:26-35, 37:133-138, 51:31-37, 54:33-39, 66:10. Sljedeći stihovi iz Sure 21. su naročito značajni ovdje, jer su slični kao i stihovi iz Sure 6. o kojoj se razgovara ovdje: Sura 21:74-75 „A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je činio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grješnici; I dali smo da on uđe u milost Našu. Uistinu, on je bio od dobrih.“ (Mlivo) Ta dva stiha su sumiranje Lotovog života, i govore o tome što mu je bilo dano, i nigdje se ne spominje knjiga. Noa je još jedan tih proroka o čijoj se priči govori u detalje u mnogim stihovima: 7:59-64, 9:70, 10:71-73, 11:25-49, 21:76-77, 23:23-30, 25:37, 26:105-122, 29:14-15, 36:41, 37:75-82, 51:46, 54:915, 69:11-12, 71:1-28, 66:10. Ti stihovi daju više od 100 stihova o Noi, ali niti jedan jedini od tih stihova nije spomenuo neku knjigu. Zaključak: Kada je autor Kur'ana govorio o individualnim prorocima i zapisivao njihove priče, ili sumirao njihove živote individualno, bio je više pažljiv pa nije zapisao da su dobili knjige, pošto nisu dobili knjige. Ali u zaključnoj izjavi o prorocima među Abrahamovim potomcima u Suri 6:83-90 pisac Kur'ana se malo zanijeo i zapisao da je svima njima bila dana 'knjiga' – što je čista greška.

Allah, Adam i Meleki Allah, Adam, and the Angels . https://answering-islam.org/Shamoun/allah_adam_angels.htm Allah, Adam i Meleki Sam Shamoun Kur'an ima puno toga da kaže o odnosu između Allaha, Adema, meleka i šejtana. Zapravo, nešto od onoga što Kur'an govori o tim osobama ili entitetima nameće niz pitanja i komentara. To je konkretno slučaj sa surom 2: 30-38 koju ćemo uskoro citirati. Ovaj je članak u osnovi proširenje točaka koje su već istaknute u sljedećim radovima: www.answering-islam.org/Shamoun/wonders.htm#4 www.answering-islam.org/Responses/Abualrub/twoadams_ss1.htm www.answering-islam.org/Responses/Abualrub/twoadams_ss2.htm Odlučili smo uzeti točke o kojima smo već raspravljali u gornjim vezama i objaviti ih odvojeno od većine materijala koji nisu povezani s ovim određenim problemom. A kad je tvoj Gospodar melekima rekao: Evo! Upravo ću smjestiti potkralja ( khaleefatan ) na zemlju, rekli su: Hoćeš li na nju smjestiti onoga koji će na njoj naštetiti i prolijevat će krv, dok mi, himnu Tvoju hvalimo i posvećujemo Tebe? Rekao je: Sigurno znam ono što vi ne znate. I naučio je Adama sva imena, a zatim ih pokazao anđelima, govoreći: Obavijestite me o imenima ovih, ako ste istiniti . Rekli su: Proslavite se! Mi nemamo znanja spremajući ono čemu si nas naučio. Lo! Ti, samo Ti si Znalac, Mudri. Rekao je: O Adame! Obavijestite ih o njihovim imenima, a kada ih je obavijestio o njima, rekao je: Zar vam nisam rekao da znam tajnu neba i zemlje?I znam ono što otkrivate i što skrivate. I kad smo rekli melekima: Poklonite se pred Adamom, pali su ničice, osim Iblisa . Izmakao je zbog ponosa i tako postao nevjernik. A Mi smo rekli: O Adame! Prebivajte vi i supruga u vrtu i jedite ga slobodno (od plodova) gdje god želite ; ali ne približavajte se ovom drvetu da ne biste postali zločinci. Ali Sotona ih je natjerao da se odvrate od toga i izbacio ih iz (sretnog) stanja u kojem su bili; a Mi smo rekli: Padnite, jedan od vas neprijatelj drugome! Na zemlji će vam neko vrijeme biti prebivalište i opskrba. Tada je Adam od svoga Gospodara primio riječi (objave) i On je popustio prema njemu. Lo! On je popuštajući, Milostivi. Rekli smo: Idite dolje svi, odatle; ali uistinu vam dolazi od Mene vodstvo; i tko slijedi Moje upute, neće ih stići strah niti će tugovati. S. 2: 30-38 Pickthall Gornji odlomak otvara nekoliko pitanja. Prvo, kako su anđeli znali kakvo će biti čovjekovo stanje prije njegovog stvaranja? Odakle im ideja da bi čovjek bio nasilno stvorenje? Tko im je rekao? Tekst ne govori ništa o tome da im je Allah dao ovaj podatak. Jesu li anđeli sveznajući? Drugo, Allah potajno uči Adama neodređenih imena kako bi utišao meleke zbog prigovora protiv čovjeka. Nije li bilo nepravedno što je Allah naučio Adema tim imenima, a zatim nastavio izazivati ​​meleke da učine isto? Mora li se Allah služiti obmanama i lažima kako bi se opravdao protiv optužbi koje su protiv Adema podnijeli meleki (optužbe koje su se pokazale tačnim)? Nije li očito da bi Adam bio jednako neupućen kao i meleki u vezi s tim stvarima da ga Allah nije učio? Kakva je opravdanost ovo vidjenje da je Adam znao za ta imena samo zato što ga je Allah učio, dok su meleki bili neuki jer ih Allah nije naučio tim stvarima? I kako imenovanje stvari opravdava stvaranje čovjeka unatoč svom zlu i nasilju koje će počiniti? Napokon, ako postoji superiorna vrijednost kod ljudi koja opravdava njihovo stvaranje, unatoč njihovom nasilnom i grešnom ponašanju, onda to treba reći na jasan način, umjesto da se koristimo varljivim trikovima koji teško pokazuju superiornost ljudi. Allah je mogao nikoga naučiti tim imenima. Ovaj čin učenja čovjeka da imenuje sve stvari uopće ne pruža dovoljan razlog zašto bi ljudi trebali biti stvoreni unatoč činjenici da će prolijevati krv. Allah je mogao jednostavno naučiti ta imena anđelima, i tada bi ih neko znao (da je to bio cilj), a da nije bilo krvoprolića. Pa, što je zapravo poanta priče? Treće, nakon što je obmanujući anđele upotrijebio obmanu, Allah nastavlja zapovijedati anđelima da štuju čovjeka. Ova zapovijed da se klanja očito je rezultat toga što ih je čovjek nadmašio imenovanjem stvari koje ga je Allah osobno naučio. Stoga se trebamo zapitati, zašto tjerati meleke da se klanjaju Adamu jer je mogao imenovati stvari koje nisu mogli kad je čovjek ta imena znao samo kao rezultat toga što ih je Allah naučio? I zašto im Allah zapovijeda da se poklone Ademu, stvorenju, kad je to u islamu apsolutno zabranjeno? Ako se tvrdi da je sedžda označavala poštovanje, a ne ibadet, zašto su onda takvi postupci poštovanja zabranjeni u islamu danas? Očito je da se Allah, za razliku od pravog Boga Biblije, uvijek mijenja i zapovijeda kako vrijeme prolazi. Četvrto, Iblisu ili Sotoni predbacuju što nije štovao Adama iako je zapovijed dana anđelima. Prema Kur'anu, Iblis nije anđeo, već se za njega kaže da je džin: I kada smo rekli melekima: 'Poklonite se Adamu'; pa su se poklonili, osim Iblisa; bio je jedan od džina i počinio je bezboštvo protiv zapovijedi svoga Gospodara. Što i uzimate li njega i njegovo sjeme da vam budu prijatelji, osim Mene i oni vama neprijatelji? Kako je zla ta razmjena za zlotvore! S. 18:50 Šakir Pokojni Maulana Muhammad Ali napisao je u svom Kur'anskom prijevodu: 50 a . Iblis je jedan od džina ili zlih duhova, pa je pogreška smatrati ga melekom ili dobrim duhom. Duh zla je uvijek buntovan, i protiv toga je čovjek upozoren, tako da se treba oduprijeti svakoj zloj tendenciji. ( Izvor ; podvucite naglasak naš) Zašto onda Allah optužuje Iblisa što se nije pokorio naredbi upućenoj melekima, a ne džinima? Sljedeći musliman misli da ima odgovor: 18. IBLIS - ANĐEO ILI DŽIN? Pitanje: Kur'an na nekoliko mjesta kaže da je Iblis bio melek, ali u suri Kahf kaže da je Iblis bio džin . Nije li ovo kontradikcija u Kur'anu? Odgovor: 1. Incidencija Iblisa i Meleka spomenuta u Kur'anu Priča o Adamu i Iblisu spominje se u Kur'anu na raznim mjestima na kojima Allah, dž.š., kaže: "Rekli smo melekima da se poklone Ademu: a oni su se poklonili: ne baš Iblisu ". Ovo se spominje u: Sura Al Baqarah poglavlje 2 stih 43 Sura Al ?? Araf poglavlje 7 stih 17 Sura Al hidžr poglavlje 15 stihovi 28-31 Sura Al Isra poglavlje 17 stih 61 Sura Ta Ha poglavlje 20 stih 116 Sura Sad poglavlje 38 stihovi 71-74 Ali u suri Al Kahf, poglavlje 18, ajet 50, Kur'an kaže: "Evo! Rekli smo melekima:" Poklonite se Adamu. "Oni su se poklonili, osim Iblisa. On je bio jedan od džina ." [Al-Qur ?? u 18:50] 2. Arapsko pravilo Tagleeba Engleski prijevod prvog dijela stiha ?? Rekli smo anđelima da se poklone Ademu: poklonili su se osim Iblisu ?? , daje nam dojam da je Iblis bio anđeo. Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. U arapskoj gramatici postoji pravilo poznato kao Tagleeb, prema kojem, ako se obraća većini, uključuje se i manjina. Ako se, na primjer, obratim razredu koji sadrži 100 učenika od kojih je 99 dječaka, a jedan djevojčica, a ako na arapskom kažem da bi dječaci trebali ustati, to uključuje i djevojčicu. Ne moram je posebno spominjati. Slično tome u Kur'anu, kada se Allah obraćao melekima, bio je prisutan čak i Iblis , ali nije potrebno da se on posebno spominje. Prema tome, prema toj rečenici Iblis može biti anđeo, a možda i nije, ali iz sure Al Kahf, glava 18, ajet 50, saznajemo da je Iblis bio džin . Ne, gdje Kur'an kaže da je Iblis bio melek. Stoga u Kur'anu nema kontradikcije. ( Izvor ) Da pokažemo zašto ovaj ad hocobjašnjenje je prilično iznuđeno i vrlo slabo, uzmimo njegovu istu analogiju i malo je promijenimo. Ako se, na primjer, obratim istom razredu koji sadrži 100 učenika od kojih je 99 dječaka, a jedan djevojčica, pa se dogodi da i roditelji budu prisutni sa svojom djecom, a na arapskom kažem da bi svi dječaci trebali ustati i pa ipak nitko od roditelja ne stoji, ne mogu ih legitimno smatrati odgovornima jer im se nisam obraćao izravno. Pretpostavimo također da su na ovom času i ravnatelj i zamjenik ravnatelja bili prisutni i nisu ustali nakon što su dječacima rekli da ustanu sa svojih mjesta. Mogu li ih legitimno smatrati odgovornima za nepridržavanje mojih naredbi? Naravno da ne, jer oni ne spadaju u kategoriju dječaka, niti spadaju u kategoriju školskih kolega.Ako bih htio da ustanu i roditelji i školski službenici, morao bih ih posebno spomenuti. Jedini način na koji bi Naikov primjer mogao poslužiti kao valjana analogija jest ako smo uzeli zdravo za gotovo da Iblis pripada istoj kategoriji bića kao i anđeli. Očito je da djevojčica u Naikovoj analogiji spada u istu opću kategoriju kolega iz razreda i djece, pa je referenca na dječake može uključiti jer pojam dječaci u ovom slučaju ne bi bio rodno specifičan. (Ali čak i to bi trebalo shvatiti iz konteksta u kojem se ta riječ koristi, jer možda imate razred koji čine potpuno dječaci). Spomen dječaka u ovom kontekstu bila bi općenita izjava koja se odnosi na skupinu koja se sastoji od male djece i školskih kolega. Izraz bi stoga obuhvaćao sve osobe koje bi spadale u tu kategoriju, bez obzira na spol. Ali u Kur'anu nema ničega što ukazuje na to da su džini iste kategorije stvorenja poput anđela ili da dijele istu prirodu. Zapravo, muslimani u sljedećim tekstovima vide poricanje da su džini anđeli, jer vjeruju da ti odlomci nekako ukazuju na to da su nastali od različitih elemenata i da se kaže da anđeli nikada neće otkazati poslušnost, dok džini zapravo mogu ako tako odluče: Bogu se pokloni sve na nebesima, i svako stvorenje koje puže po zemlji i anđeli. Nisu postali ponosni; boje se svoga Gospodara iznad sebe i čine ono što im je naređeno . S. 16: 49-50 O vi koji vjerujete! spasite sebe i svoje obitelji od vatre čije su gorivo ljudi i kamenje; nad njom su meleki strogi i snažni, oni se NE PONIŠTAJU Allahu u onome što im zapovijeda i čine kako im je zapovjeđeno. S. 66: 6 Šakir I onog dana kad će ih On sve okupiti: O, skupštino džina ! oduzeli ste velik dio čovječanstva . A njihovi prijatelji među ljudima reći će: Gospodaru naš! neki su od nas profitirali drugi i dostigli smo imenovani mandat koji ste nam vi odredili. Reći će: Vatra je vaše prebivalište, da u njoj prebivate, osim ako je Allah zadovoljan; sigurno je tvoj Gospodar Mudar, Znajući. I tako činimo neke od bezakonih da bi se sprijateljili s drugima zbog onoga što su zaradili. O skupština džina i ljudi!nisu li vam došli apostoli među vama, koji su vas povezali s mojim priopćenjima i upozorili vas na sastanak ovog dana vašeg? Oni će reći: Svjedočimo protiv sebe; i život ovoga svijeta ih je prevario i oni će svjedočiti protiv svoje duše da su nevjernici. S. 6: 128-130 I sigurno smo stvorili za pakao mnoge džine i ljude ; imaju srca s kojima ne razumiju i imaju oči kojima ne vide i imaju uši kojima ne čuju; oni su kao stoka, ne, u gorim su pogreškama; to su oni bez pozornosti. S. 7: 179 Tog dana neće se postavljati pitanje čovjeku ili Jinnu o njegovom grijehu . S. 55:39 {Napomena: Da biste vidjeli problem sa tvrdnjom da anđeli ne poslušaju, potražite sljedeće dokumente: [ 1 ], [ 2 ], [ 3 ], [ 4 ].} Jedan od glavnih problema muslimanskog stava je taj što, iako postoje reference koje govore o džinima stvorenim iz vatre: A džini su Stvorili smo prije bitnu vatru. S. 15:27 A džine je stvorio od bezdimne vatre. S. 55:15 Kur'an potpuno šuti o stvaranju anđela, tj. Jesu li stvoreni od nekog drugog elementa od džina i jesu li stoga druga kategorija stvorenja ili su oboje stvoreni od istog materijala. Ipak, vjeruju mnogi, ako ne i većina islamskih učenjaka da su anđeli i džini različita stvorenja. Također, postoje situacije u kojima bi samo dio razreda trebao ustati. Zamislite samo da u razredu ima 30 dječaka i deset djevojčica. Učiteljica kaže da bi svi dječaci trebali ustati. Misli li onda na sve učenike? Ili je moglo biti da je stvarno mislio samo na dječake, a ne na djevojčice? Npr. Jer bi dječaci tada trebali napustiti sobu kako bi pohađali satove automehaničara kako bi naučili popravljati automobile, dok djevojčice ostaju u sobi za učenje pletenja ili nečeg takvog. Dakle, zapravo nije pravilo, već kontekst koji određuje značenje. Da je Kur'an jednostavno rekao da je Allah naredio nebeskim bićima ili nebeskim stanovnicima da se klanjaju Adamu, to bi bila druga priča. Referenca na nebeske stanovnike uključivala bi Iblisa, pretpostavljajući naravno da se taj događaj dogodio na nebu i da je on bio nebesko stvorenje za razliku od zemaljskog. (Ova posljednja točka nije potrebna jer je mogao uzaći na nebo nakon što je stvoren na zemlji. Napokon, jednako je vjerojatno da je Iblis, iako džin, zemaljsko stvorenje budući da se za džine kaže da nisu na zemlji nebo.) Evo još jedne ilustracije za pomoć u daljnjem odvoženju ove točke kući. Pretpostavimo da su na nebu bili prisutni anđeli, džini, ljudi i životinje kada je Allah odabrao jednog čovjeka, Adama, za posebnu čast i blagoslov. Pretpostavimo da je Allah naredio da se svi meleki klanjaju pred Adamom, što i čine, ali to ne čini niko od ostalih ljudi, džina ili životinja. Da li bi ih Allah mogao kriviti što se nisu poklonili Ademu unatoč činjenici da nikada nije posebno izdvojio nijednu od ovih drugih grupa kao što je to bio slučaj s melecima? Očiti je odgovor, naravno da nije. U ovom trenutku Naikov argument prilično je slab i prilično neuvjerljiv. Doktor Naik u ovom trenutku jednostavno čini zabludu lažne analogije. Peto, odlomak kaže da je Adam / Čovjek trebao biti Allahov namjesnik / namjesnik na zemlji, a drugi ajeti navode da je stvoren od blata, prašine, gline itd .: Lo! sličnost Isusa s Allahom je kao i prilika Adema. Stvorio ga je od prašine , a zatim mu rekao: Budi! a on je. S. 3:59 Stvorili smo čovjeka od zvučne gline , od blata oblikovanog u oblik. S. 15:26 Među njegovim je znakovima i ovaj, da vas je stvorio od prašine . S. 30:20 Tada je Adamu i njegovoj ženi rečeno da zajedno uđu u vrt, što može značiti da se taj vrt nalazio negdje na zemlji. Ipak sura 2:36 sugerira drugačije: Tada ih je Sotona natjerao da skliznu iz (Vrta) i izvuku ih iz stanja (blagostanja) u kojem su bili. Rekli smo: " Spustite se svi (ljudi) . S neprijateljstvom među sobom. Jedno će vrijeme neko vrijeme biti vaše prebivalište i sredstva za život." Y. Ali Čini se da gornji odlomak postavlja vrt na nebo gore budući da se za Adama i Evu kaže da se spuštaju da bi nastanili zemlju. Kao što je Yusuf Ali primijetio u vezi sa surom 2:35: Je li rajski vrt bio mjesto na ovoj zemlji? Očito ne. Jer u donjem stihu 36, nakon pada izgovorena je rečenica: "Na zemlji će biti vaše prebivalište." Prije pada moramo pretpostaviti da je Čovjek na potpuno drugom planu dobrote, nevinosti, povjerenja, duhovnog postojanja uz negaciju neprijateljstva, nedostatka vjere i svakog zla. Možda Vrijeme i Prostor također nisu postojali, a Vrt je alegoričan kao i drvo. Zabranjeno drvo nije bilo drvo znanja jer je čovjek dan u onom savršenom stanju potpunijem znanju nego što ga ima sada (ii. 31): to je bilo drvo Zla, od kojeg mu je bilo zabranjeno samo jesti, već čak i prilaziti . (Ali, The Qur ?? an: Tekst, prijevod i komentar [Tahrike Tarsile Qur ?? an, Inc., Elmhurst NY, meko izdanje], str. 25, fusnota 50) Maulana Muhammad Ali složio se s njim: 35 a . Vrt o kojem se govori u ovom stihu bio je na ovoj zemlji, kao što je i na zemlju postavljen čovjek. To zasigurno nije bio raj u koji ljudi odlaze nakon smrti i iz kojeg nikada neće biti protjerani (15:48) ?? ( Izvor ) Ali ovo nam ostavlja problem da je Adam stvoren od blata, prašine itd. Dok je bio na nebu. Moramo li stoga pretpostaviti da nebo, duhovno područje, sadrži sve ove fizičke elemente? Sad netko može sugerirati da su premda Adam i Eva stvoreni na zemlji, na kraju se popeli na nebo gore kako bi nastanili u Vrtu. Čini se da to podržava i sura 2:35 s obzirom da se kaže: A Mi smo rekli: O Adame! Smjestite se vi i vaša supruga u vrtu i jedite iz njega obilno (hranu) gdje god želite i ne prilazite ovom drvetu, jer ćete tada biti nepravedni. Shakir Naredba o prebivanju u vrtu može pretpostaviti (ali ne nužno i tako) da su u početku Adam i Eva bili negdje drugdje. Dakle, musliman može poželjeti obrazložiti da ih je, nakon što ih je Allah stvorio na zemlji i od nje, smjestio u nebeski vrt. (Ali kao što smo gore naveli, biti negdje drugdje ne znači nužno negdje drugo osim zemlje. Mogli su biti stvoreni na drugom zemaljskom mjestu od onog u fizičkom, zemaljskom vrtu). Gornje objašnjenje i dalje nam ostavlja problem da objasnimo zašto je Adam bio na nebu kad je stvoren da boravi na zemlji kao Allahov zamjenik. Nije stvoren za prebivanje na nebu (barem ne u početku, jer Kur'an kaže da će na kraju svi istinski vjernici završiti u vrtu). Pa opet, zašto je Adam bio na nebu kad ga je Allah posebno stvorio za prebivanje na zemlji? Drugi mogu reći da izjava u suri 2:36 ne podrazumijeva doslovno spuštanje s višeg mjesta na niže. Umjesto toga, to se odnosi na silazak s položaja i časti, da su Adam i Eva degradirani u rangu i ugledu. To bi značilo da izjava koja se odnosi na zemlju koja je njihovo prebivalište označava činjenicu da će par, umjesto da uživa u raskoši i blagodatima zemaljskog Raja, biti prisiljen raditi na vlastitoj hrani i odjeći. Problem ove egzegeze je taj što se zanemaruje činjenica da zapovijed da se siđe nije bila usmjerena samo na Adama i Evu, već na sve uključene strane što uključuje i Sotonu. Kao što je primijetio Jusuf Ali: Božji je dekret rezultat čovjekova djelovanja. Obratite pažnju na prijelaz u arapskom jeziku iz jednina u ii. 33, na dual u ii. 35, i množinu ovdje [2:36], koju sam na engleskom naznačio "Svi ljudi". Očito je Adam tip čitavog čovječanstva, a spolovi se slažu u svim duhovnim pitanjima. Štoviše, protjerivanje primijenjeno na Adama, Evu i Sotonu , a arapska množina prikladna je za bilo koji broj veći od dva. (Isto, str. 26, fusnota 53; podebljano, podcrtavanje i iskazi u zagradama) Sotona je već bio degradiran u čast i ugled, postajući proklet zbog svog odbijanja štovanja Adama: I sigurno smo te stvorili, zatim smo te oblikovali, pa rekli anđelima: Pokloni se Adamu. Tako su se klanjali osim Iblisu; nije bio od onih koji su se klanjali. Rekao je: Što vas je spriječilo da se niste poklonili kad sam vam zapovjedio? Rekao je: Bolji sam od njega: stvorio si me od vatre , a njega od prašine . Rekao je: Onda se maknite iz ovoga (stanja), jer vam ne priliči da se u njemu ponosno ponašate. Idite, dakle, sigurno ste od onih odvratnih. Rekao je: Dajte mi predah do dana kada budu podignuti. Rekao je: Sigurno ste od onih koji su se odazvali. Rekao je: Budući da si me natjerao da ostanem razočaran, zasigurno ću ih čekati na tvojoj ravnoj stazi. Tada ću im sigurno doći od prije i iza njih, i s njihove desne i s njihove lijeve strane; i Nećeš naći većinu zahvalnih. Rekao je: Izlazi iz ovog (stanja), prezren, oteran; tko god će vas slijediti, zasigurno ću ispuniti pakao svima vama. S. 7: 11-18 Šakir I (sjetite se) kad je vaš Gospodar rekao melekima: Evo! Stvaram smrtnika od izmijenjene grnčarske gline crnog blata, pa kad ga stvorim i udahnem mu od svog Duha, padnete li dolje, klanjajući mu se. Tako su anđeli pali ničice, svi zajedno Spasite Iblisa. Odbio je biti među ničim. Rekao je: O Iblis! Što znači da nisi među ničim? Rekao je: Nisam ja onaj koji se ničice klanja smrtniku kojeg si stvorio od preinačene grnčarske gline crnog blata! Rekao je: Onda idi odavde, jer gle! ti si izopćenik. I gle! prokletstvo će biti na tebi do Sudnjeg dana. Rekao je: Gospodaru moj! Primajte me do dana kada budu podignuti. Rekao je: Onda gle! ti si pomiren do dana određenog vremena. Rekao je: Gospodaru moj! Budući da si me zalutao , uistinu ću im ukrasiti put zablude na zemlji i svakoga ću ih zavesti, spasi takve kao što su Tvoji savršeno odani robovi. Rekao je: Ovo je pravi put koji je na meni: Evo! što se tiče Mojih robova, ti nemaš moć ni nad jednim od njih, osim onih koji se zalažu za tobom, i gle! za sve takve pakao će biti obećano mjesto. Ima sedam vrata, a svaka vrata imaju određeni dio. S. 15: 28-44 Kad je tvoj Gospodar rekao melekima; Sigurno ću stvoriti smrtnika od prašine : Kad ga, dakle, dovršim i udahnem mu svoj duh, padnem dolje, klanjajući mu se. I anđeli su se klanjali svima njima, ali ne Iblisu: bio je ponosan i bio je jedan od nevjernika. Rekao je: O Iblis! što te spriječilo da se pokloniš onome koga sam stvorio sa svoje dvije ruke? Jeste li ponosni ili ste uzvišeni? Rekao je: Ja sam bolji od njega; Ti si mene stvorio od vatre , a njega si stvorio od prašine . Rekao je: Onda se skloni iz toga, jer sigurno si otjeran : I sigurno je Moje prokletstvo na tebi do dana suđenjat. Rekao je: Gospodaru moj! onda me predahnite do dana kad su podignuti. Rekao je: Sigurno ste od onih koji su se odazvali, sve dok se vremenski period ne obznani. Rekao je: Tada ću ih Tvojom moći zasigurno natjerati da žive zlim životom, osim Tvojih sluga među njima, pročišćenih. Rekao je: Istina je dakle i istinu govorim li: Da ću zasigurno ispuniti pakao vama i onima među vama koji vas slijede. S. 38: 71-85 Šakir To dakle pokazuje da silazak nije bio samo u rangu ili položaju. Spuštanje je bilo doslovno, izbačeno je s više ravni ili carstva (nebeski vrt) na niži (zemlja dolje). Ali to unosi još više poteškoća. Gornji odlomci kažu da je Allah protjerao šejtana iz Dženneta zbog odbijanja štovanja Adema. Kako je onda, zaboga, ušao u raj da iskuša Adama i Evu? Nadalje, nakon protjerivanja i degradiranja sotona Allah se zakleo da će mu dati predah do Kijametskog dana, što sugerira da više neće trpjeti kaznu do Sudnjeg dana. Kako bi onda Sotona mogao biti protjeran iz Raja i degradiran drugi put? Da li se Allah odrekao njegove riječi? Šesto, Adamov je grijeh očito utjecao na sve buduće generacije čovječanstva jer se i u 2:36 i u 38 koristi množina (više od dvije), za razliku od dualne. Evo, opet, 2:38 uključujući 37 za kontekst: Tada je Adam od svog Gospodara primio riječi (objave) i On je popustio prema njemu. Lo! On je popuštajući, Milostivi. Rekli smo: Idite dolje, SVI VAS, odavde ; ali uistinu vam dolazi od Mene vodstvo; i tko slijedi Moje upute, neće ih stići strah niti će tugovati. Već smo vidjeli kako množina u 2:36 uključuje sotonu, ali ovdje u 2:38 množina ne može biti referenca na Sotonu, jer on stoji osuđen na pakao i neće slijediti smjernice koje će doći od Allaha. Stoga je sasvim očito da je množina upućena cijelom čovječanstvu, da je čovječanstvo pretrpjelo protjerivanje zbog svog saveznog poglavara Adama, što je još jednom ponovljeno: Bog je rekao, ` Idite, neki od vas bit će neprijatelji drugima . A za vas postoji prebivalište na zemlji i opskrba neko vrijeme. ' S. 7:24 Kao što je Ibn Kathir rekao u vezi s 2: 38-39: Allah obavještava o svom upozorenju Ademu, njegovoj ženi i šejtanu, NJIHOVIM POTOMCIMA, kada im je naredio da siđu iz Dženneta. Kaže da će poslati glasnike sa Svetim pismima, znakovima i dokazima ?? ( Tafsir Ibn Kathir, 1. dio, sura Al-Fatiah sura Al-Baqarah, ajet od 1. do 141., Skraćen od šeika Nasiba Ar-Rafa ?? i [Al-Firdous Ltd., London: drugo izdanje 1998.], str. 109- 110; veliko naglašavanje naše) Evo i njegovih komentara na 7:24: , upućeno je Adamu, Hawwa ', Iblisu i zmiji . Neki učenjaci zmiju nisu spominjali, a Allah najbolje zna. ( Izvor ) Očito pitanje u ovom trenutku je: Koja zmija? Gdje se u Kur'anu uopće spominje zmija u ovom kontekstu? U biblijskom razumijevanju zmija je referenca na Sotonu, u gornjem komentaru čini se da su to različiti entiteti. Komentar Ibn Kathira u vezi sa zmijom također je problematičan jer što bi zmija radila u nebeskom vrtu? To pretpostavlja da je Vrt bio na zemlji, što uvodi sve ostale gore već spomenute probleme. Ali sama činjenica da Ibn Kathir spominje Iblisa i zmiju, zajedno s Adamom i Evom, pretpostavlja da se tekst obraća više od dvije osobe. Očito je da se množina i u 2:38 i u 7:24 odnosi na Adama i njegove potomke. Pokojni Muhammad Asad u osnovi argumentira na isti način govoreći da priča o Adamu i Evi nije ništa drugo nego alegorija o kolektivnom čovječanstvu. U vezi sa 7:24 napisao je: 16 Sc., "Iz ovog stanja blaženstva i nevinosti". Kao i u paralelnom prikazu ove parabole o padu u 2: 35-36, dvostruki oblik obraćanja u ovoj se fazi mijenja u množinu , povezujući se tako još jednom sa 10. ajetom i početkom 11. ajeta ove sure, i čineći jasno je da je priča o Adamu i Evi u stvarnosti ALEGORIJA ljudske sudbine. U svom ranijem stanju nevinosti čovjek nije bio svjestan postojanja zla i, prema tome, uvijek prisutne potrebe za odabirom između mnogih mogućnosti djelovanja i ponašanja: drugim riječima, živio je, kao i sve ostale životinje, u samo svjetlost njegovih nagona. Međutim, budući da je ta nevinost bila samo uvjet njegova postojanja, a ne vrlina, davala je njegovu životu statičnu kvalitetu i na taj ga način onemogućavala moralni i intelektualni razvoj. Rast njegove svijesti, simboliziran namjernim činom neposluha Božjoj zapovijedi, promijenio je sve ovo. Preobrazilo ga je iz čisto instinktivnog bića u punopravno ljudsko biće kakvo poznajemo - u ljudsko biće sposobno razlikovati dobro i nepravdu i tako odabrati svoj način života. U ovom dubljem smislu,ALEGORIJA pada ne opisuje retrogradni događaj, već novu fazu ljudskog razvoja: otvaranje vrata moralnim razmatranjima. Zabranjujući mu da se „približi ovom drvetu“, Bog je čovjeku omogućio da postupa pogrešno - a samim tim i ispravno: i tako je čovjek obdaren onom moralnom slobodnom voljom koja ga razlikuje od svih ostalih živih bića. - Što se tiče uloge Sotone - ili Iblisa - kao vječnog iskušenja čovjeka, vidi bilješku 26 na 2:34 i bilješku 31 na 15:41. (i tako je čovjek postao obdaren onom moralnom slobodnom voljom koja ga razlikuje od svih ostalih živih bića. - Što se tiče uloge Sotone - ili Iblisa - kao vječnog iskušenja čovjeka, vidi bilješku 26 na 2:34 i bilješku 31 na 15:41. (i tako je čovjek postao obdaren onom moralnom slobodnom voljom koja ga razlikuje od svih ostalih živih bića. - Što se tiče uloge Sotone - ili Iblisa - kao vječnog iskušenja čovjeka, vidi bilješku 26 na 2:34 i bilješku 31 na 15:41. (Izvor ; podcrtavanje i naglasak na kapitalu naš) U osnovi to ponavlja u svojim komentarima na 2:36: 30 Ovom se rečenicom adresa mijenja iz dosad promatranog dualnog oblika u množinu : dodatni pokazatelj da se moral priče odnosi na ljudski rod u cjelini ?? ( Izvor ; podvucite naglasak naš) Evo i komentara Y. Alija na 2:36 koje smo gore naveli: ?? Obratite pažnju na prijelaz u arapskom jeziku iz jednina u ii. 33, na dual u ii. 35, i množinu ovdje [2:36], koju sam na engleskom naznačio "Svi ljudi". Očito je Adam tip čitavog čovječanstva, a spolovi se slažu u svim duhovnim pitanjima . Štoviše, protjerivanje primijenjeno na Adama, Evu i Sotonu, a arapska množina prikladna je za bilo koji broj veći od dva. (Podebljano i podcrtavanje naglasak naše) Kur'an se u osnovi slaže sa Svetom Biblijom da je Adam učinio da je svo njegovo potomstvo protjerano iz vrta. Nismo jedini koji to vide na ovaj način; sljedeći muslimanski izvori također su to vidjeli na isti način: Prenosi se po autoritetu Ebu Huraire i Hudhaife da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Allah, blagoslovljeni i uzvišeni, okupio bi ljude. Vjernici bi stajali dok im se Džennet ne približi. Došli bi do Adama i rekli: O oče naš, otvori nam raj. Rekao bi: Ono što vas je ispalo iz Dženneta BIO JE Grijeh vašeg oca Adama . Nisam u mogućnosti to učiniti; ... ( Sahih Muslim , knjiga 001, broj 0380 ) Pripovijedao je Abu Hurairu: Poslanik je rekao: "Adam i Mojsije su se međusobno prepirali. Mojsije je rekao Adamu. 'O Adame! Ti si naš otac KOJI SMO NAS RAZOČARALO I IZVORIO IZ RAJA .' Tada mu je Adam rekao: "O, Mojsije! Allah ti je favorizirao svojim govorom (izravno razgovarao s tobom) i svojom rukom napisao (Tevrat) za tebe. Kriviš li me za djelo koje je Allah napisao u mojoj sudbini godina prije mog stvaranja? 'Dakle, Adam je zavarao Mojsija, Adam je zabranio Mojsija ", dodao je Prorok, ponovivši Izjavu tri puta. ( Sahih Al-Bukhari , svezak 8, knjiga 77, broj 611 ) Abu Huraira izvijestio je da je Božji glasnik ispričao o Adamu i Mojsiju koji su vodili raspravu u prisutnosti njihovog Gospodara i o Adamu koji je u raspravi dobio nabolje Mojsije. Mojsije je rekao: "Ti si Adam kojeg je Bog stvorio svojom rukom, u koga je udahnuo duh svoj, kome je učinio da se anđeli poklone i kojega je natjerao da prebiva u svom vrtu; onda JE ZBOG TVOG Grijeha ČOVJEČANSTVO došlo dolje na zemlju ". Adam je odgovorio: "A vi ste Mojsije kojega je Bog odabrao da prenese svoje poruke i da im se obrati, kojima je dao ploče na kojima je sve objašnjeno i koje je približio kao povjerljivu osobu. Koliko dugo prije nego što sam stvoren, otkrio si da Bog je napisao Toru? Mojsije je rekao: "Četrdeset godina." Adam je upitao: "Jeste li našli u njoj, ?? A Adam nije poslušao svog Gospodara i pogriješio ???"Kad su mu rekli da jeste, rekao je, "Kriviš li me onda zbog činjenja djela koje je Bog odredio da moram učiniti četrdeset godina prije nego što me stvorio? „Božji glasnik je rekao,„ Dakle, Adam je izvukao Mojsijev argument. “Muslim ga je prenio. ( Mishkat Al-Masabih engleski prijevod s objašnjenjima dr. Jamesa Robsona, svezak I. [Sh. Muhammad Ahsraf Publishers, Knjižare i izvoznici, Lahore-Pakistan, Reprint 1990], str. 23; podebljano i s velikim naglaskom naše) Yahya mi je ispričao od Malika od Ebu'z-Zinada od al-Araja od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Adam i Musa su se svađali i Adam je Musaa izvukao na bolje. Musa ukorio je Adama, ' Ti si Adam KOJI LJUDE ASTRAIRA I izveo ih iz vrta .' Adam mu je rekao: 'Ti si Musa kojem je Allah dao znanje o svemu i kojeg je svojom porukom odabrao iznad ljudi.' Rekao je: 'Da.' Rekao je: 'Da li me onda cenite zbog neke stvari koja mi je određena prije nego što sam stvoren? ' "( Malikova Muwatta , knjiga 46, broj 46.1.1 ) Ovaj Aja spominje veliku čast koju je Allah dodijelio Ademu, a Allah je podsjetio Adamovo potomstvo na ovu činjenicu. Allah je naredio melekima da klanjaju pred Ademom, kako svjedoče ovaj Aja i mnogi hadisi, poput hadisa o zagovoru o kojem smo razgovarali. Postoji hadis o molitvi Musaa: "O moj Gospodaru! Pokaži mi Adema koji je učinio da nas i sebe izbace iz Dženneta . '' Kad je Musa sreo Adema, rekao mu je:" Jesi li ti Adam kojeg je Allah stvorio sa Svojim rukama, udahnuo je život i naredio anđelima da klanjaju prije? '' Iblis je bio među zapovjednicima sedžde prije Adama, iako nije bio Anđeo. (Ibn Kathir u suri 2:34; mrežno izdanje ; podebljano i kurziv naglasak na našem) Ova kazivanja dodatno kompliciraju stvari. Krivi Adamov grijeh i naknadno protjerivanje Allahovom unaprijed određenom uredbom, da je Allah već predodredio da će Adam pasti iz milosti. Evo opet komentara Ibn Kathir-a, ovaj put u vezi sa 2:37: ?? Pripovijeda se Sufyan At-Thawri citirajući ?? Abd al - ?? Aziza Ibn Rafija ?? da je neko čuo Mudžahida kako citira ?? Ubejda Ibn ?? Umejra kako kaže da je Adam rekao: "Gospodaru moj, je li to grijeh koji sam počinio i koji mi je bio suđen prije nego što si me stvorio ili sam to na sebe nanio?" Allah je odgovorio: " Predodredio sam ti to prije nego što sam te stvorio ." Adam je rekao: "Gospodine oprosti mi kako si mi to odredio ". Prenosilac je rekao, otuda i ajet . Prenosi se al - ?? Awfi, Sa ?? id Ibn Jubayr, Sa ?? id Ibn Ma ?? bad i al-Hakim citirajući Ibn ?? Abbasa: Adam je rekao Allahu: "Zar me nisi stvorio svojim rukama?" Odgovor je bio potvrdan. Zatim je upitao: "A Ti si mi udahnuo svoj duh?" Odgovor je opet bio potvrdan. Dodao je: "I odredili ste da to učinim?" Da, bio je odgovor koji je dobio . Rekao je: "Ako se pokajem, hoćeš li me poslati natrag u Džennet?" Allah je rekao: "Da." ( Tafsir Ibn Kathir , Skraćen od šejha Muhammeda Nasiba Ar-Rafa ?? i, str. 106; podvucite naš naglasak) Ono što gore navedeno implicira je da je Allah već odredio da će Adam završiti na zemlji griješeći protiv Allahove zapovijedi, nudeći njegovo protjerivanje iz vrta! Članci Sama Shamouna koji odgovara na početnu stranicu islama

Jesu li bili potpuno uništeni? Were they utterly destroyed? https://answering-islam.org/Quran/Contra/h006.html ​ Jesu li bili potpuno uništeni? Sura el-Furkan 25: 35-38 (Shakirov prijevod): I sigurno smo Musau dali Knjigu i postavili smo s njim njegovog brata Harouna za pomoćnika. Tada smo rekli: Idite oboje ljudima koji su odbacili Našu komunikaciju; pa smo ih uništili potpunim uništenjem. A ljudi Nuha, kad su odbacili apostole, Mi smo ih utopili i učinili im znak ljudima, a nepravednike smo pripremili bolnu kaznu; I Ad i Samood i stanovnici Rasa i mnogih generacija među njima. ​ PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa 25:39Svakog (od njih) smo na primjerima upozorili i svakog (od njih) doveli do potpune propasti.Svakom smo iznijeli usporedbe i primjere; i svakoga smo slomili do potpunog uništenja (za njihove grijehe).I svakome smo dali primjere i svakoga smo uništili potpunim uništenjem.I svakome MI iznosimo primjere; i svakoga smo MI potpuno uništili.Svakoj od ovih skupina dali smo dovoljno primjera prije nego što smo ih uništili. ​ ​ ​ Općenito se slažu muslimani i kršćani da je narod Noe poplava potpuno uništila. Znamo vrlo malo o Adu i Samoodu (Thammud) ili o "stanovnicima Rasa", ali neću osporiti da su potpuno nestali, jer danas ne znamo nikoga od njihovih potomaka. Često nije ni jasno tko su uopće bili. Međutim, i muslimani i kršćani slažu se da su Mojsije i Aron poslani u Izrael i Egipćane s njihovom porukom. Kur'an rezimira odjeljak 25: 35-39 u ajetu 39 sa izjavom da su svi spomenuti potpuno uništeni. Ali ni Izrael ni narod Egipta nisu bili potpuno uništeni. Čini se da se pisac Kur'ana potrudio sa svojim upozorenjima o sudnjem danu i naglasio ovu poantu kada pogledamo povijest i narod Izraela i Egipćane. Oni su nastavili postojati od Mojsijevog vremena do danas. Egipćani nisu potpuno uništeni. Izgubili su jednu ili više vojnih jedinica koje su jurile Izraelce pod zapovjedništvom faraona i koje su utopljene čudom od Boga kako je izvješteno i u Bibliji i u Kur'anu. Ali većina egipatskog naroda nije bila dirnuta, pa čak ni većina vođa Egipta, jer je malo vjerojatno da su svi išli s vojskom koja je išla za Izraelcima. Ovo je obična povijesna pogreška. Trebamo li misliti da je Bog taj koji je previdio daljnje postojanje Egipćana prilikom formuliranja tih stihova? Jedva! Čak ni Muhammad to nije smio previdjeti, ali je bio zanesen svojim pokušajem da zastraši Mekance da prihvate njegovu poruku (vidi crtu ovog odjeljka u suri 25: 41-42). Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam ​ ​ ​

Značenje muhaimina : 3 ​ Značenje muhaimina : [ 3 ] The meaning of muhaimin: [3 ] https://answering-islam.org/Shamoun/muhaimin.htm Klasični muslimanski komentatori i njihova egzegeza iz sure 5:48 Muhaimin i njegov odnos prema cjelovitosti Svete Biblije Sam Shamoun & Dimitrius Mnogo je napisano i rečeno o sljedećem kur'anskom odlomku: Tebi smo poslali Sveto pismo u istini, potvrđujući spis koji je pred njega stigao i čuvajući ga na sigurnom ( muhaimin alejhi ): zato sudi među njima prema onome što je Bog objavio i ne slijedi njihove isprazne želje, odstupajući od Istine koja ima dođi k tebi. Svima među vama propisali smo zakon i otvoren način. Da je Bog tako htio, učinio bi vas jednim narodom, ali (Njegov je plan) da vas iskuša u onome što vam je dao: tako se trudite kao u utrci u svim vrlinama. Cilj svih vas je Bogu; on je taj koji će vam pokazati istinitost stvari oko kojih vi raspravljate; S. 5:48 Y. Ali Što znači da Kur'an potvrđuje prethodno Pismo i čuva ga u sigurnosti? Znači li to da Kur'an potvrđuje samo one dijelove Svete Biblije koji se slažu s islamskim spisima? Ili to znači da Kur'an svjedoči o autentičnosti i cjelovitosti prethodne Objave i sprečava da ikad budu iskvareni? Ako je prva, tada bi moderna muslimanska tvrdnja da je Sveta Biblija oštećena bila ispravna što se tiče Kur'anovog pogleda na spise. Ako je ovo drugo, muslimani su prisiljeni napustiti svoju tvrdnju da je Sveto pismo pokvareno, jer njihova vlastita knjiga tvrdi suprotno. Precizno značenje teksta usredotočeno je na riječ muhaimin , koju je A. Yusuf Ali preveo kao "čuvanje u sigurnosti". Prema nekim muslimanima, riječ implicira da Kur'an funkcionira kao kriterij u odnosu na prethodni spis, određujući koji su njegovi dijelovi zvučni, a koji su oštećeni. Jedan od takvih muslimana koji se drži ovog stava je dr. Jamal Badawi. Musliman Usman Šeik, zvani Johnny Bravo, ide toliko daleko da citira Badavijevu definiciju sure 5:48 da bi podržao svoj slučaj da Kur'an ne potvrđuje cjelovitost cijele Biblije: Doktor Jamal Badawi sve lijepo sažima: "Koja je muslimanska osnova ili kriterij za prihvaćanje ili neprihvatanje dijelova ili odlomaka iz Biblije? Kur'an i sam daje takav kriterij: A vama smo otkrili Sveto pismo istinom, potvrđujući ono što je Sveto pismo bilo prije njega i čuvajući ga ?? (Kur'an 5:48) Ovo naglašava dva glavna aspekta Kur'ana: a) Kur'an potvrđuje ona učenja ili dijelove prethodnih spisa koji su ostali netaknuti. b) Kur'an je posljednje, cjelovito, mjerodavno i autentično otkriće. To je konačni arbitar i jedini kriterij za ispravljanje svake netočnosti ili pogrešnog tumačenja koje su se mogle dogoditi u prijenosu spisa. Pomaže u otkrivanju ljudskih dodataka ili interpolacija prethodnih objava, čak iako otkriva moguća brisanja koja su se mogla dogoditi kroz stoljeća prije njegovog otkrivanja (Kur'ana). Doista je jedno od imena Kur'ana al-Furqan (kriterij koji razlikuje dobro i zlo, istinu i laž). Iz toga slijedi da musliman nema razloga odbiti suštinu bilo kojeg odlomka u Bibliji ako takav ulomak potvrdi Kur'an. Na primjer, u Novom zavjetu čitamo ponavljanje jedne od deset zapovijedi: "A Isus mu odgovori: ?? Prva od svih zapovijedi je čuti, Izraele; Gospodin, Bog naš, jedan je Gospodin." (Marko 12:29) Musliman koji čita ovaj odlomak u Kur'anu ne može prigovoriti njegovoj biti. Nakon svega Kur'an potvrđuje: Reci da je Allah, Jedan i jedini (Bog). (Kur'an 112: 1) Ako, međutim, musliman pročita u Bibliji (ili drugim prethodnim spisima po tom pitanju) optužbe za velike moralne grijehe koji se poduzimaju protiv velikih proroka ili doktrina koje su u potpunosti negirane u Kur'anu, musliman prihvaća samo Kur'anski verzija kao izvorna nepatvorena istina, koju je otkrio Allah (Bog). "[dr. Jamal Badawi" Muhammad u Bibliji "http://www.analyzeislam.com/comparativereligion/muhammadinthebible.html] (IZVOR: soc.religion.islam objavljivanje vijesti 28. prosinca 2001.) U sljedećoj internetskoj raspravi s dr. MSM Saifullahom o pitanju potvrđuje li Kur'an cjelovitost Svete Biblije, liječnik piše: Ono što je zanimljivije je da gornji ajet kada se čita u kontekstu jasno pokazuje status Kur'ana u odnosu na prethodna Pisma. Ljudi Knjige nemaju svoj Tawraat i Injeel netaknute u netaknutom stanju. Dalje, Shamounove neuspješne pokušaje da pokaže upotrebu Muhaymina u stihu 5:48 treba pojasniti ... Gornji ajet navodi da Kur'an potvrđuje objavu prethodnih Svetih pisama i da ga čuva. Riječ koja se koristi je Muhaymin što znači promatrač, zaštitnik ili kontrola kvalitete. Tumačenje Kur'ana Hilali i Muhsin Khana koje se temelji na egzegetskom tumačenju (tj. Tabari, Qurtubi i Ibn Kathir) kaže da Muhaymin znači potvrđivanje istine i krivotvorenje laži koja postoji u prethodnim spisima. Pa, krećemo! ( objavljivanje novinske grupe soc.religion.islam 4. lipnja 1999) Već smo se pozabavili tvrdnjama Badavija i drugih u vezi s preciznim značenjem muhaimina i njegovog odnosa prema cjelovitosti Svete Biblije. Našu analizu i opovrgavanje muslimanskih tvrdnji možete pročitati ovdje: http://answering-islam.org/Shamoun/aboutbible.htm http://answering-islam.org/Shamoun/bible_authentic2.htm U ovom radu želimo skrenuti pažnju na komentare Ibn Kathira, al-Jalalayna, al-Qurtubija i al-Tabarija kako bismo vidjeli šta su ovi priznati muslimanski učenjaci rekli o riječi muhaimin . Odatle ćemo zaključiti s nekoliko primjedbi i analizom podataka. No, prije nego što nastavimo s komentarima, prvo bismo željeli dati priznanje tamo gdje je kredit potreban. Naš dragi prijatelj Dimitrius, fini mladi kršćanin i apologet, preveo je sljedeće komentare izravno s arapskog. Tek smo malo izmijenili pravopis vlastitih imena i tu i tamo ispravili neke manje pogreške pri upisu. Može se sa sigurnošću reći da bez Dimitrija ?? naporan rad i vrijeme, ne bismo uspjeli objaviti ovaj članak. Na tome smo mu zahvalni i molimo se da naš uskrsli Gospodin i besmrtni Spasitelj Isus Krist uvelike blagoslovi i ojača Dimitrija i njegovu obitelj. Amen. Uz to, sada skrećemo pozornost na komentare. Sva podebljana, velika i naglašena naglaska naša su. Komentar Ibn Kathira Ovo je poveznica s izvornim arapskim tekstom komentara Ibn Kathir-a na suru 5:48 sa web stranice Al-Azhar: http://quran.al-islam.com/Tafseer/DispTafsser.asp?l=arb&taf=KATHEER&nType=1&nSora=5&nAya=48 Kada je Uzvišeni Allah spomenuo Toru koju je oborio na Mojsija s kojim je razgovarao, pohvalio ju je podržavajući i odredio da se ona slijedi, jer je bilo legitimno slijediti je. Isto tako, spomenuo je Evanđelje gdje ga je pohvalio i naredio njegovom narodu da ga podržavaju i slijede ono što je u njemu, kao što je pokazano. Slavni Kur'an, koji je (Allah) poslao na svog slugu i dragocjenog poslanika, spomenut je rekavši, (Sura 5:48) "Tebi smo poslali Pismo u istini, potvrđujući Pismo koje je prije njega stiglo i čuvajući ga u sigurnost. Spustili smo na vas Knjigu u istini, "što znači iskreno, nema sumnje da je ona (Kur'an) došla od Allaha. "Potvrđivanje onoga što je između vas u Knjizi" odnosi se na prethodne spise koji su spominjali i dopunjavali Kur'an i izjavili da će ga Allah poslati na svog slugu i glasnika Muhammeda ?? aj. Spuštanje Kur'ana (na Muhammeda) dogodilo se onako kako je bilo predviđeno u prethodnim spisima, povećavajući tako pouzdanost ovih spisa u očima njihovih sljedbenika, koji su imali uvid i bili vođeni Allahovim zapovijedima jer su slijedili Njegove zakona i vjerovao Njegovim prorocima. Kao što Allah kaže (sura 17: 107) "Oni kojima je prethodno dato znanje kad im se prouče padnu na lice na poniznoj sedždi" znači ako nam je Allah obećao ustima svojih prethodnih glasnika o dolasku Muhammeda ?? aha ?? onda će se to sigurno dogoditi. Što se tiče Njegove izreke "( muhaimin )" prenijeli su je Sufian Al-Thowry i drugi, prenio Ebu Ishaq, prenio El-Tamimi, prenio Ibn Abbas da to znači ZAŠTITNIK TO. Slično značenje prenijeli su i Ikrimah, Sa ?? id Ibn Jubair, Mudžahid, Muhammad Ibn Ka ?? b, Atia, Al-Hassan, Qatada, Ata ?? a Al-Kharasani, Al-Suddi i Ibn Zaid. Ibn Jarir je rekao: "Kur'an je zaštitnik knjiga koje su mu prethodile. Ono što Kur'an potvrđuje (iz knjiga) je istina, a ono što odstupa od Kur'ana je lažno." Prenosi Al-Walibi koji je ispričao da je Ibn Abbas rekao: "Muhaimin znači SVJEDOKA." Mudžahid, Qatada i Al-Suddi također su rekli isto. Ibn Abbas je rekao da "muhaimin" znači biti sudija nad knjigama koje su mu prethodile. Sve su te izreke slične u značenju. Riječ "muhaimin" uključuje ova značenja jer je (Kur'an) zaštitnik, svjedok i sudac nad svakom knjigom koja mu je prethodila. Allah je učinio da ova velika knjiga (Kuran), koju je srušio, bude posljednja, pečat, najopsežnija, najveća i najpotpunija od svih knjiga (spisa). U Kur'anu je sakupljeno sve dobro u prethodnim spisima i (Allah) je to savršeno povećao, što nije pronađeno u drugim knjigama. Zbog toga je Allah od Kur'ana stvorio svjedoka, zaštitnika i sudiju nad svim ostalim knjigama i sam je preuzeo odgovornost da ga zaštiti, jer kaže (Sura 15: 9) "Poslali smo diferencijal i zaštitnik smo toga. " Što se tiče onoga što je prenio Ibn Ebu Hatim, prenio Ikrimah, prenio Sa ?? id Ibn Džubejr, prenio Ata ?? a El-Kharasani, prenio Ibn Ebu Nudžaih i prenio Mudžahid koji je rekao da se "muhaimin" odnosi na Muhammed ?? aha ?? Budući da je ZAŠTITNIK KURANA , ovo može biti istina KAO ZNAČENJE, ali struktura komentara i arapske rečenice podržava ranije navedeno značenje. Ebu Džafer Ibn Džerir izjavio je nakon što mu je rečeno o Mudžahidovom tumačenju (da se muhaimin odnosi na Muhammeda) da je ovo tumačenje daleko od značenja ajeta kako se razumije na arapskom jeziku i zapravo je to tumačenje u potpunosti pogrešno. To je zato što je riječ "muhaimin" povezana s riječju "potvrđuje" ( musadikan ), stoga ne može biti samo pridjev glagolu "potvrđivanje" ( musadikan ), a ne obrnuto . Da je problem bio onakav kako ga je objasnio Mudžahid, Allah bi rekao: "Donijeli smo vam knjigu u istini, potvrđujući ono što je između vaših ruku iz spisa i zaštitnici nad njom." Komentar Jalalayna Ovo je veza do izvornog arapskog teksta Jalalaynovog komentara na Suru 5:48 s web stranice Al-Azhar: http://quran.al-islam.com/Tafseer/DispTafsser.asp?l=arb&taf=GALALEEN&nType=1&nSora=5&nAya=48 Ajet "Spustili smo se na vas" odnosi se na Muhammeda. "Knjiga" se odnosi na Kur'an. "U istini" povezan je s izrazom "Spustili smo se na vas." "Potvrđivanje onoga što je između vaših ruku" odnosi se na prethodne spise. "Iz knjige i muhaimin" znači da je to SVJEDOK. "Na to" ovdje se Knjiga (u jedinstvenom obliku) odnosi na sve prethodne knjige koje su nastale prije Kur'ana. "Dakle, prosudite između njih" znači sudac za ljude knjige ako vam se obraćaju. "S onim što je Allah objavio" znači ono što je Allah vama objavio Muhammed u Kur'anu. "I ne slijedi njihove želje" znači pravedno prosuditi. "Od onoga što vam je došlo od Istine i od svakog od vas" ovdje se obraćaju svim narodima. "Sharan" znači zakonodavstvo. "i Minhaj" znači jasan put za religiju koji možete slijediti. "Da je Allah htio, učinio bi vas svima jednim narodom" znači da bi Allah mogao učiniti da svi slijedite jedan zakon. "Ali" implicira da vas je podijelio u skupine. "Testirati te" znači ispitivati ​​te. "S onim što vam je došlo" odnosi se na različita zakonodavstva koja su dana da provjere tko je poslušan, a tko prkosan među vama. "Brzo se truditi u dobrim djelima" znači požuriti u njihovom izvođenju. "Allahu je sav tvoj povratak" odnosi se na dan uskrsnuća. "Obavijestit će vas o onome u čemu ste se razišli" odnosi se na vjerske razlike i Allah će ih zatim nagraditi prema njegovim djelima. Komentar Qurtubija Ovo je poveznica s izvornim arapskim tekstom Qurtubijevog komentara na Suru 5:48 sa web stranice Al-Azhar: http://quran.al-islam.com/Tafseer/DispTafsser.asp?l=arb&taf=KORTOBY&nType=1&nSora=5&nAya=48 Muhaimin znači povišen i povišen, a to pokazuje mišljenje onih koji kažu da (muhaimin) znači biti preferiran ili povećati nagradu. Na to se aludira u (suri) "El-Fatiha", što je mišljenje Ibn Hassara zapisano u njegovoj knjizi "Objašnjenje sunneta", a mi smo spomenuli ono što je on rekao u našoj knjizi u vezi s objašnjenjem božanskih imena, hvala budi Allahu. Qatada je izjavio da "muhaimin" znači SVJEDOK. Također je rečeno da to znači "ČUVAR". Al-Hassan je rekao da to znači "KORORBORATOR"; koristeći ovo značenje pjesnik je rekao: "Knjiga NALAŽE našeg proroka, a istinu znaju oni koji znaju." Ibn Abbas je rekao da "muhaimin" znači ZAŠTITNIK TO. Ibn Sa ?? id Jubair izjavio je da je Kur'an ZAŠTITNIK onoga što je bilo prije njega. Ibn Abbas i Al-Hassan također su izjavili da "muhaimin" znači "VJERNI". Al-Mabrad je ispričao da su se riječi izvorno izgovarale "Mu-aymen", gdje je slovo "A ( hamza )" promijenjeno u "H", kao u izreci ?? voda je izlivena ??. El-Zujaj i Ebu Ali također su rekli konjugirajući glagol dajući značenje "BITI VJERAN." Al-Jawhari je ispričao da to znači pružiti zaštitu onome koji se boji, jer je izvorni oblik te riječi ( muhaimin ) zapravo "A ?? amana", tako da u riječi postoje dva slova "A" ( hamza ), ali drugo "A" je iz potrebe promijenjeno u slovo "E" ( ya ??) pa je riječ postala "mu ?? aymen". Kasnije je prvo "A" ( hamza ) promijenjeno u "H" da bi postalo "muhaimin" kao u izreci ?? voda je izlivena ?? a iz nje je izvedeno značenje "ZAŠTITITI". Abu Ubaid je od Mudžahida i Ibn Maheesa prenio da se čita "mu ?? haiman" promjenom dijakritičkog znaka iznad drugog "M"dati značenje da je Muhammed ?? aha ?? je dobio odgovornost za Kur'an . Komentar Tabarija Ovo je poveznica s izvornim arapskim tekstom Tabarijevog komentara na Suru 5:48 s web stranice Al-Azhar: http://quran.al-islam.com/Tafseer/DispTafsser.asp?l=arb&taf=TABARY&nType=1&nSora=5&nAya=48 U vezi sa "muhaiminom" Allah kaže da vam je sručio knjigu (Kur'an), Muhammede, vjerujući u knjige koje su prije toga I SVJEDOK NJIH (prethodni spisi) DA SU ISTINA ALLAHA, VJERNI IH I ZAŠTITNIK NJIH. Korijen "Haymane" znači ZAŠTITITI I GLEDATI PREKO, zato se i kaže kad čovjek nešto pazi i štiti, ima "haymanu" nad tim. Sadašnji oblik glagola je "yu-haymen", a imenica "haymana". Na temelju onoga što smo spomenuli, ljudi koji tumače RAZLIKALI SE u objašnjenju ove riječi ; jer neki su govorili da to znači biti SVJEDOK. Od onih koji su imali gore spomenuto mišljenje prenio je El-Mathny, prenio Abdullah Ibn Salih, prenio Mu ?? awiya Ibn Salih, prenio Ali Ibn Ebu Talha, prenio Ibn Abbas koji je rekao da "muhaimin" znači TO SVJEDOK. Prenosi Muhammad Ibn Al-Hussain, prenosi Ahmad Ibn Mufadal, prenosi Asbat, prenosi Al-Suddi koji je izjavio da "Muhaimin" nad tim znači SVJEDOČANSTVO nad tim. Prenosi Bashir Ibn Mu ?? ath, prenosi Yazid, prenosi Sa ?? id, prenosi Qatada koji to prenosi u ajetu (Sura 5:48) "Srušili smo na vas Knjigu (Kur'an) u istini, potvrđujući ono što je između vaših ruku iz knjige "druga pojava knjige odnosi se na spise koji su došli prije Kur'ana, a" muhaimin "znači ZAŠTITNIK I SVJEDOC na spise koji su došli prije. Prenosi El-Kasim, prenosi El-Hussain, prenosi Hadžadž, prenosi Ibn Juraij, prenosi Mudžahid koji prenosi da "muhamin" nad njim znači da je Kur'an ZAŠTITNIK, SVJEDOČ I POTVRĐIVAČ (prethodnog spisa). Ibn Juraij i drugi rekli su da je Kur'an čuvar nad prethodnim knjigama, tako da ako mu ljudi iz Knjige spomenu problem koji je također spomenut u Kur'anu, to treba vjerovati; u protivnom se neće vjerovati. Ipak, drugi su rekli da ( muhaimin ) samo znači biti čuvar nad nečim. Od onih koji su spomenuli ovo mišljenje su: Prenosi Muhammad Ibn Bashar, prenosi Abdul Rahman, prenosi Hunad Ibn Al-Siri, prenosi Waqi ?? a, prenosi Sufyan, prenosi Ebu Ishaq, prenosi El-Tamimi, prenosi Ibn Abbas koji je izjavio da je "muhaimin "preko toga znači ČUVAR nad njim. Prenosi Muhammad Ibn Ubaid Al-Muharibi, prenosi Abu Al-Ahwas, prenosi Ebu Ishaq, prenosi El-Tamimi, prenosi Ibn Abbas koji je rekao da "muhaimin" nad njim znači ČUVAR nad njim. Prenosi Ibn Waqi ?? a koji je rekao da je to prenio njegov otac, prenio Sufyan i Izrael, prenio Ebu Ishaq, prenio El-Tamimi, prenio Ibn Abbas koji je izrekao isto gore navedeno mišljenje (da "muhaimin" preko toga znači ČUVAR nad njim.) Također je prenio Hunad, prenio Waqi ?? a, prenio Sufyan i Izrael, prenio Ebu Ishaq, prenio Ibn Abbas koji je izrekao isto gore navedeno mišljenje. Također prenosi Abu Quraib, prenosi Attia, prenosi Izrael, prenosi Abu Ishaq, prenosi El-Tamimi, prenosi Ibn Abbas koji je izrekao isto gore navedeno mišljenje. Također prenosi Ibn Humaid, prenosi Hakam, prenosi Anbasa, prenosi Ebu Ishaq, prenosi El-Tamimi, prenosi Ibn Abbas koji je izrekao isto gore navedeno mišljenje. Također prenosi Ibn Humaid, prenosi Hakam, prenosi Amru, prenosi Mutraf, prenosi Ebu Ishaq, prenosi čovjek od Tamima, prenosi Ibn Abbas koji iznosi isto gore navedeno mišljenje. Prenio je El-Mathny, prenio Abdullah Ibn Salih, prenio Mu ?? awia Ibn Salih, prenio Ali Ibn Ebu Talha, prenio Ibn Abbas koji je izjavio da "muhaimin" znači VJERNI. Kur'an je ČUVAR nad spisima koji su došli prije njega. Prenio je Muhammad Ibn Sa ?? ad, prenio njegov otac, prenio njegov stric, prenio njegov otac, prenio Ibn Abbas koji je izjavio da je (5:48) "Srušili smo na vas Knjigu (Kur'an) godine. istina, potvrđivanje onoga što je između vas iz knjige "odnosi se na Kur'an KOJI JE SVJEDOK TORAHA I JEVANĐELJA I POTVRĐUJE OBOJE. "Muhaimin" nad njim znači ČUVAR nad njim, sudeći nad knjigama koje su došle prije njega. Prenosi Ibn Waqi ?? a, prenosi njegov Hamid Ibn Abdul Rahman, prenosi Qais, prenosi Ebu Ishaq, prenosi El-Tamimi, prenosi Ibn Abbas koji je izjavio da "muhaimin" nad njim znači ČUVAR nad njim. Prenosi Ibn Waqi ?? a, prenosi njegov Yahya Ibn Adam, prenosi Zuhair, prenosi Ebu Ishaq, prenosi covjek od Tamima, prenosi Ibn Abbas koji je izjavio da "muhaimin" nad njim znaci STRAZ. Također je prenio Al-Mathny, prenio Yahya Al-Hamani, prenio Shariq, prenio Ebu Ishaq, prenio El-Tamimi, prenio Ibn Abbas koji je izrekao isto gore navedeno mišljenje (da "muhaimin" nad njim znači STRAŽAR nad njim.) Prepričao Hinad, prenio Waqi ?? a, prenio njegov otac, prenio Ibn Ishaq i Israel, prenio Ali Ibn Bathima, prenio Sa ?? id Ibn Jubair koji je izjavio da "muhaimin" nad njim znači ČUVAR nad knjige koje su mu prethodile. Prenio je Yaqub, prenio Ibn Alia, prenio Ebu Raja koji je ispričao da je pitao Al-Hassana u vezi sa (5:48) "Srušili smo na vas Knjigu (Kuran) u istini, potvrđujući ono što je između vaših ruku knjiga "Ko je odgovorio" (Kur'an) POTVRĐUJE SVE OVE KNJIGE I NJIH JE ČUVAR. " Ikrimah je upitan za ovaj ajet dok sam ga slušao, a on je odgovorio: "ČUVAR nad njim." Drugi su rekli da "muhaimin" znači POTVRDITI (VJEROVATI U). Od onih koji su spomenuli ovo mišljenje su: Prenosi Yunus, prenosi Ibn Wahab, prenosi Ibn Zeid koji je rekao da "muhaimin" znači POTVRDITI. SVE JE ALLAH DOOZIO U TORAHU ILI EVANĐELJU ILI PSALMIMA U KOJE VJERUJE KURAN i sve što je Allah spomenuo u Kur'anu je potvrđeno i istina je ono što se o tome govorilo. Drugi su rekli da se (5:48) "Srušili smo na vas Knjigu (Kur'an) u istini, potvrđujući ono što je između vas iz knjige" odnosi na Allahovog poslanika ?? aj. Od onih koji su spomenuli ovo mišljenje su: Prenosi El-Mathny, prenosi Ebu Huthaifa, prenosi Shibl, prenosi Ibn Ebu Nujaih, prenosi Mudžahid koji je izjavio da se "muhaimin" nad njim odnosi na Muhammeda ?? aha ?? kome je povjeren Kur'an. Prenosi Muhammad Ibn Omer, prenosi Ebu Asim, prenosi Isa, prenosi Ibn Ebu Nudžaih, prenosi Mudžahid koji kaže da "muhaimin" nad njim znači da Muhammed ?? aha ?? bio povjeren Kur'anu. Da bi se značenje protumačilo onako kako ga je Mudžahid razumio, ajet bi rekao: "Srušili smo knjigu, potvrđujući knjige koje su joj prethodile, vama koji je čuvate." Stoga je riječ "potvrđivanje" opis knjige (Kur'an), a "čuvar" je povezan sa frazom "vama" koja se odnosi na proroka ?? aj. Ovo tumačenje, međutim, nije način na koji ga Arapi shvaćaju i zapravo je pogrešno. Pridjev "muhaimin" (čuvar) opis je knjige koji ujedno i "potvrđuje", pa su to dvije riječi koje ne mogu biti već opis iste knjige. Jer da je značenje riječi bilo onako kako je ispričao Mudžahid, reklo bi se "Srušili smo knjigu, potvrđujući knjige koje su joj prethodile, vama koji je čuvate", pri čemu staratelj upućuje na frazu " ti "(Muhammed) jer se to događa nakon njega i ne postoji ništa drugo na što bi se" staratelj "mogao pozivati. Dakle, ako neko misli da je "potvrđivanje" onako kako je objasnio Mudžahid, tada fraza "koja je između vaših ruku" više ne bi imala smisla, jer fraza "vaše ruke" ne bi se obraćala istoj osobi kod koje se knjiga spustila na njega. Riječi u ajetu morale bi se promijeniti u "Srušili smo knjigu, potvrđujući knjige koje su joj prethodile, vama koji je čuvate", kako bi Mudžahidu dali smisao. A evo i jednog od Sahih Al-Bukharija: Poglavlje 69. Knjiga o vrlinama Kur'ana I. Poglavlje. Kako se Otkrivenje spustilo i prvo koje je objavljeno. Ibn 'Abbas je rekao da "muhaymin" (5l: 48) znači "pouzdan". Kur'an je GARANT svake knjige prije njega . (Aisha Bewley, Sahihova zbirka al-Bukharija ; izvor ; podvlačenje i naglasak na našem) ZAKLJUČNE NAPOMENE Prethodni popis citata Muhammedovih pratilaca i učenjaka islama trebao bi biti sasvim jasan da riječ muhaimin ne znači da Kur'an potvrđuje samo one dijelove Svete Biblije koji se s tim slažu. Razne definicije dane svim potkrepljuju našu tvrdnju da Kur'an potvrđuje i svjedoči da je Sveta Biblija neiskvarena, sačuvana Božja Riječ. Kuran štiti autentičnost i čistoću teksta u Svetoj Bibliji. Međutim, iz prethodnih citata postaje očito da je ta riječ zapravo nejasna u smislu PRECIZNOG značenja, pa stoga svi komentatori samo ŠPEKULIraju što se tiče TOČNOG značenja riječi. Inače za to ne bi bilo dato tako široko značenje. No, usprkos nedostatku preciznosti, jedno je jasno; muslimani se gotovo jednoglasno slažu da riječ muhaimin ne prenosi ideju da Kur'an samo potvrđuje dijelove Svete Biblije. Većina njih jasno kaže da ta riječ implicira da je Kur'an poslan da potvrdi i održi cjelovitost biblijskog teksta. Ibn Jarir je jedina osoba na spisku koju je dao Ibn Kathir i koja je shvatila muhaimin da znači da Kur'an potvrđuje Svetu Bibliju samo kada se slaže s muslimanskim spisima. Al-Tabari spominje druge poput Ibn Juraija koji se držao sličnog stava. Ali čak i Ibn Jarir i Ibn Juraij definiraju muhaimin da znači zaštitnik i potvrđivač, što pokazuje da u tom pojmu nema ničega što navodi na tvrdnju da je Sveta Biblija istinita samo utoliko ako se slaže s Kur'anom. Također imajte na umu da Ibn Kathir, al-Qurtubi i al-Tabari spominju Mudžahida (s tim što Ibn Kathir također spominje Ibn Mahees ??) tumačenje da se muhaimin odnosi na Muhammeda koji štiti ili čuva Kuran. Iako Ibn Kathir i al-Tabari odbacuju ovo tumačenje, mudžahidovsko razumijevanje pruža dokaze za razumijevanje muhaimina u pozitivnom smislu. Na primjer, na koji bi način Muhammed bio zaštitnik ili čuvar Kur'ana? Ako bismo prihvatili zajedničku definiciju koju su dali muslimani poput dr. Jamala Badavija, morali bismo shvatiti da je Muhammad potvrdio samo one dijelove Kur'ana koji su bili zdravi i razotkrio njegove iskvarene dijelove! Očito nijedan musliman ne bi mogao niti mogao prihvatiti ovo razumijevanje. Muhammed je muhaimin u smislu da potvrdi da je Kur'an pouzdan i osigura da nikada ne trpi bilo kakvu korupciju. Drugim riječima, muhaimin ima pozitivnu konotaciju, a ipak je upravo zato što je pozitivan u značenju da muslimanska tvrdnja u vezi s oštećenjem Biblije uopće nema nikakve osnove. Zapravo, sam razlog za odbijanje da se muhaimin odnosi na Muhammeda pruža dodatne dokaze za naš stav. Sjećate li se da su Ibn Kathir i al-Tabari izjavili da je jedan od razloga zbog kojeg je trebalo odbiti mišljenje Mudžahida zbog toga što je muhaimin povezan s riječju musadikan("potvrđuje"), što ukazuje na to da se oba pojma moraju promatrati kao pridjevi koji opisuju odnos Kur'ana prema prethodnoj objavi. Budući da je muhaimin povezan s riječju "potvrđuje", muhaimin može značiti samo da Kur'an svjedoči i štiti integritet Svete Biblije. Bilo bi proturječno reći da Kur'an potvrđuje prethodno otkrivenje, a istovremeno otkriva gdje je Sveto pismo iskvareno. Ne potvrđuje se Sveto pismo napadajući njegovu tekstualnu čistoću i očuvanje, jer reći da su prethodna Pisma oštećena upravo je suprotno od potvrde! Mudžahidovo tumačenje također pokazuje da stav koji zastupaju Ibn Jarir, Ibn Juraij i Ibn Kathir nije izveden iz same riječi, već iz njihove prethodne pretpostavke da se Sveta Biblija mora složiti s Kur'anom nasuprot tome što je to drugo skroz okolo. Budući da se Sveta Biblija ne slaže s Kur'anom u ključnim bitnim točkama, oni pretpostavljaju da je Sveta Biblija morala biti oštećena. Ali ovo uvodi još jedan problem jer nam ostaje gruba kontradikcija. Puno ime Al-Tabarija je Abu Jafar Muhammad ibn Jarir at-Tabari, što znači da su Ibn Jarir i Al-Tabari zapravo ista osoba. Problem koji ovdje imamo je taj što Al-Tabari u svojim spisima izričito potvrđuje čistoću i očuvanje biblijskog teksta !!! Pogledajte, na primjer, sljedeći članak: http://answering-islam.org/Shamoun/tahrif.htm Molimo vas da ponovo primijetite šta al-Tabari kaže o značenju muhaimina: U vezi sa "muhaiminom" Allah kaže da vam je sručio knjigu (Kur'an), Muhammede, vjerujući u knjige koje su prije toga I SVJEDOK NJIH (prethodni spisi) DA SU ISTINA ALLAHA, VJERNI IH I ZAŠTITNIK NJIH. Korijen "Haymane" znači ZAŠTITITI I GLEDATI PREKO, zato se i kaže kad čovjek nešto pazi i štiti, ima "haymanu" nad tim. Sadašnji oblik glagola je "yu-haymen", a imenica "haymana". Na temelju onoga što smo spomenuli, ljudi koji tumače RAZLIKALI SE u objašnjenju ove riječi ; jer neki su govorili da to znači biti SVJEDOK. Egzegeza El-Tabarija iz sure 5:48 sasvim je jasno da nije vjerovao da je Kur'an potvrdio samo one dijelove Svete Biblije koji su se s tim slagali. Budući da su Ibn Jarir i al-Tabari jedno te isto, teško je zamisliti kako je Al-Tabari mogao potvrditi čistoću biblijskog teksta, istodobno tvrdeći da je Sveta Biblija bila ispravna samo kad se slaže s Kur'anom. Jedini način na koji se ova dva stajališta mogu pomiriti jest pretpostavka da je al-Tabari vjerovao da se Sveta Biblija ne slaže s Kur'anom pod uvjetom da je ispravno protumačen. Inače, moramo pretpostaviti da je ili Ibn Kathir pogrešno citirao al-Tabarija, ili da je al-Tabari bio zbunjen. U svakom slučaju, Al-Tabarijina definicija i značenje muhaimina, kao i njegova afirmacija tekstualne čistoće Svete Biblije za razliku od stava Ibn Kathira, opet pokazuje da riječ muhaimin ne postoji i sama dovela do položaja koji je zauzimao Ibn Kathir. U svjetlu gore rečenog , neiskreno je reći - kao što to čini Badawi - da riječ muhaimin ZNAČI "ispravljanje", dok su u stvari definicije muslimanskih komentatora pozitivne u smislu, tj. Da Kuran potvrđuje autentičnost i integritet sveta Biblija. Zaključno, prethodni citati muslimanskih učenjaka pokazuju da je konsenzus muslimana iz prošlosti vjerovao da je Kur'an muhaimin u odnosu na prethodne spise u smislu da bivši potvrđuje, potvrđuje, štiti, čuva, svjedoči, svjedoči i vjerni Svetoj Bibliji. Drugim riječima, Kur'an je poslan da potvrdi ispravnost i čistoću Svete Biblije. Kur'an ne potvrđuje samo one dijelove Svete Biblije koji se slažu s njegovim učenjima. Nije teško shvatiti zašto bi toliko današnjih muslimana nastojalo poreći pozitivno značenje koje muhaimin ima u potvrđivanju tekstualnog integriteta Svete Biblije. Ovi muslimani svjesni su da se Sveta Biblija kosi s Kur'anom po mnogim bitnim pitanjima, a kao rezultat toga obje knjige ne mogu biti istinite. Oboje mogu biti u krivu, ali oboje ne mogu biti u pravu. Odbijajući prihvatiti da je Kuran netačan, oni pogrešno zauzimaju stav da je Sveta Biblija zacijelo bila iskvarena, unatoč činjenici da Kur'an to nikada ne navodi. Zapravo, kao što smo upravo vidjeli, Kur'an potvrđuje da se Sveta Biblija ne može pokvariti budući da je prva navodno "poslana" kako bi potvrdila i zaštitila prethodna Pisma. Daljnje čitanje Kur'an kao čuvar Biblije: Ponovno pregledavanje značenja Muhaymin-a Članci Sama Shamouna koji odgovara na početnu stranicu islama

Sura 4:118,119 Sajtan otima ljude Allahu https://greskekurana.wixsite.com/kuran-najveca-greska/sura-4-118-119-sajtan-osima-ljude-allahu ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ s.4:118 عَنَهُ اللَّهُ ۘ وَقَالَ لَأَتَّخِذَنَّ مِنْ عِبَادِكَ نَصِيبًا مَفْرُوضًا Korkut: prokleo ga Allah! A on je rekao: "Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, Mlivo: Prokleo ga je Allah. Rekao je: "Sigurno ću uzeti od robova Tvojih dio određen, ​ ​ ​ ​ s.4:119 وَلَأُضِلَّنَّهُمْ وَلَأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الْأَنْعَامِ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللَّهِ ۚ وَمَنْ يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِنْ دُونِ اللَّهِ فَقَدْ خَسِرَ خُسْرَانًا مُبِينًا Korkut: i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!" A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! Mlivo: I sigurno ću ih zavoditi i doista im pobuđivati nadu, i sigurno im naređivati, pa će doista rasjecati uši životinjama, i sigurno ću im naređivati pa će doista preinačavati stvaranje Allahovo." A ko uzme šejtana prijateljem mimo Allaha, pa doista je oštećen gubitkom očitim. ​ ​