Kuranska Kritika 2 Abraham Geiger Kuranska Kritika 2 Abraham Geiger PDF Download Was hat Mohamed aus dem Judenthume aufgenommen http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/ssg/content/titleinfo/916153 https://www.mehdi-azaiez.org/Was-hat-Mohammed-aus-dem?lang=fr Abraham Geiger Google Treanslite Što je Mohamed uzeo od judaizma? pohvala Uredio i pregovor Friedrich Niewöhner. Abraham Geiger (1810-1874) bio je jedan od utemeljitelja očeva liberalnog judaizma i jedan od najsvestranijih znanstvenika u nauci o judaizmu u 19. stoljeću. Također je bio rabin, teolog, publicist i organizator znanosti. Nagradna knjiga vrlo mladog orijentaliste Gegera, Što je Mohamed uzeo od judaizma? (1833.) pokazuje da su u Koranu obrađeni brojni elementi iz hebrejske Biblije i rabinske literature. Geiger u svom pisanju ne promatra Koran kao božansku objavu, već ga povijesno i kritički analizira kao ljudsku poeziju. Napomena za pregled Neue Zürcher Zeitung, 20. kolovoza 2005 Preokretni utjecaj ove filološke studije iz 1933. - radi se o disertaciji autora koji je kasnije postao poznat - danas se teško može izmjeriti, kaže recenzent Andreas Kilcher. Međutim, Abraham Geiger bio je prvi istraživač koji nije samo islam promatrao kao grešku, a Mohamed kao prevarant, već je pokušao i bez ideoloških predrasuda odgovoriti na pitanje o utjecaju židovstva na Koran. U svoje je vrijeme bio revolucionar, strogo povijesni, i smatrao je Koran filološkim „bez teologije“ dok locira proroka Mohameda u njegovo doba. Dakle, to je, prema Kilcheru, samo po sebi zanimljivo - a da ne spominjemo moguće implikacije na opušteniji pristup današnjim vjerskim sukobima. Pregledna zabilješka za Süddeutsche Zeitung, 01.06.2005 Tko će pročitati ovu disertaciju iz 1833. ili tko će je uopće moći čitati, isprva sumnjičavo pita Andreasa Gotzmanna i objašnjava da je autor Abraham Geiger jedan od najutjecajnijih njemačko-židovskih reformskih teologa 19. stoljeća. Gotzmann iskreno priznaje da tekst govori o latiničnim, hebrejskim, arapskim i aramejskim citatima: sveukupni "glomazni tekst" koji bi tek mali broj stručnjaka mogao dešifrirati. Friedrich Niewöhner takav je stručnjak i, prema Gotzmannu, pridonio je izuzetno „naučenom i informativnom“ predgovoru fotografskoj reprodukciji Gegerove disertacije. Ovo je djelo prva Gegerova publikacija, objašnjava recenzent, što je izuzetno zanimljivo jer se Geiger bavio odnosom židovstva i islama. Goigerina Geiger-ova analiza odnosa bi u velikoj mjeri zastarjela, kaže da islam zapravo shvaća kao neovisnu religiju nikako nije pitanje za njegovo vrijeme, izvijestio je. Prema njegovom mišljenju, Geiger se bavio nadogradnjom judaizma i proglasio ga pravim podrijetlom islama, ali i pozadinom mogućnosti približavanja odnosa s kršćanstvom. Dio rane usporedne povijesti religije sa židovske perspektive - sa svim njezinim problemima, dodaje Gotzmann. Pročitajte recenziju na buecher.de ------------------------------------------------------------ https://www.perlentaucher.de/buch/abraham-geiger/was-hat-mohammed-aus-dem-judenthume-aufgenommen.html Abraham Geiger Was hat Mohammed aus dem Judenthume aufgenommen KLAPPENTEXT Herausgegeben und mit einem Vorwort von Friedrich Niewöhner. Abraham Geiger (1810-1874) war einer der Gründerväter des liberalen Judentums und einer der vielseitigsten Gelehrten in der Wissenschaft des Judentums im 19. Jahrhundert. Er war zugleich Rabbiner, Theologe, Publizist und Wissenschaftsorganisator. Die Preisschrift des noch ganz jungen Orientalisten Geiger mit dem Titel Was hat Mohammed aus dem Judenthume aufgenommen? (1833) zeigt, dass zahlreiche Elemente aus hebräischer Bibel und rabbinischem Schrifttum im Koran verarbeitet sind. Geiger betrachtet in seiner Schrift den Koran nicht als göttliche Offenbarung, sondern analysiert ihn historisch-kritisch als menschliche Dichtung. Rezensionsnotiz zu Neue Zürcher Zeitung, 20.08.2005 Die umstürzende Wirkung dieser philologischen Untersuchung aus dem Jahr 1933 - es ist die Dissertation des nachmals hochberühmten Autors - ist heute kaum noch zu ermessen, so der Rezensent Andreas Kilcher. Jedoch war Abraham Geiger der erste Forscher, der den Islam nicht nur als Irrtum und Mohammed als Betrüger betrachtete, sonder ohne ideologische Vorurteile die Frage zu beantworten suchte, wie es mit dem Einfluss des Judentums auf den Koran steht. Er geht dabei, zu seiner Zeit revolutionär, strikt historisch vor und betrachtet den Koran ebenso "theologiefrei" philologisch wie er den Propheten Mohammed in seiner Zeit verortet. Das ist also, so Kilcher, schon an sich interessant - von möglichen Implikationen fürs entspanntere Herangehen an heutige Glaubenskonflikte ganz zu schweigen. Rezensionsnotiz zu Süddeutsche Zeitung, 01.06.2005 Wer wird diese Dissertation aus dem Jahre 1833 lesen beziehungsweise überhaupt lesen können, fragt Andreas Gotzmann zunächst argwöhnisch und erklärt, dass es sich bei dem Verfasser, Abraham Geiger, um einen der einflussreichsten deutsch- jüdischen Reformtheologen des 19. Jahrhunderts handelt. Der Text strotzt von lateinischen, hebräischen, arabischen und aramäischen Zitaten, gibt Gotzmann unumwunden zu: ein insgesamt "sperriger Text" also, den vermutlich nur eine kleine Anzahl von Spezialisten entschlüsseln könnten. Friedrich Niewöhner ist so ein Spezialist und hat laut Gotzmann ein äußerst "gelehrtes und informatives" Vorwort zur fotografischen Reproduktion von Geigers Dissertation beigesteuert. Es handelt sich bei diesem Werk um die erste Veröffentlichung Geigers, erklärt der Rezensent, die insofern hochinteressant sei, als sich Geiger mit dem Verhältnis des Judentums zum Islam auseinandergesetzt hat. Geigers Analyse des Verhältnisses wäre natürlich weitgehend überholt, meint Gotzmann, aber dass er den Islam überhaupt als eigenständige Religion wahrgenommen habe, sei für seine Zeit keineswegs selbstverständlich gewesen, berichtet er. Geiger ging es seines Erachtens darum, das Judentum aufzuwerten und zum eigentlichen Ursprung des Islams zu erklären, das aber vor dem Hintergrund, ebenso das Verhältnis zum Christentum angehen zu können. Ein Stück frühe vergleichende Religionsgeschichte aus jüdischer Perspektive - mit aller ihrer Problematik, setzt Gotzmann hinzu. Lesen Sie die Rezension bei buecher.de ---------------------------------------------------- Abraham Geiger Kuranska Kritika 2 Što je Mohamed uzeo od judaizma?

Varijanta iz Ubayyevog Codexa (kako ga je dokumentirao Yusuf Ali) ​ ​ ​ ​ ​ Problem u vezi s tekstom i prenosom Kur'ana Mnogi muslimani pretpostavljaju da je Kur'an superiorniji od svih ostalih spisa. Kažu da, budući da je Kur'an Božja riječ, Bog ga je, dakle, savršeno sačuvao od vremena Muhammeda do danas. Ili, također mogu sugerirati, budući da je Bog savršeno sačuvao Kur'an bez i najmanje mrlje, stoga Bog pokazuje da je Kur'an Božja Riječ. Sjajno, mogu se nastaviti, iako je Bog dopustio oštećivanje prethodnih Svetih pisama poput Biblije, savršeno je zaštitio čistoću kur'anskog teksta omogućujući ranoj muslimanskoj zajednici da ga napišu i nauče napamet čim ga je Gabriel prenio Muhammedu. I On će to zaštititi uvijek. Prethodni spisi, koje je Kur'an sada korumpirao i zamijenio, postali su irelevantni. Kur 'pojedinac sudi svim ostalim spisima i oni ne mogu suditi po njima. Općenito su muslimani prihvatili da je Kur'an, savršeno uređen od strane Muhammeda i Gabrijela prije Muhammedove smrti, savršeno poslan posredstvom Abu Bekra, Omera i Osmana, prva tri Muhammedova nasljednika. Kada su se u vladavini Osmana arapske dijalektičke razlike povećavale kako se muslimansko carstvo širilo, Osman je imao novi prelazak Kur'ana koji je pripremio Muhammedov tajnik, Zaid ibn Thabit, na kuraiškom dijalektu, Muhamedovom dijalektu, i poslao ga na središta Islamskog Carstva Kufah, Basrah, Damask i Meka. Istodobno je naredio uništavanje svih ostalih postojećih kopija. Sve kopije danas ovise o ovom standardnom službenom tekstu Uthmana. Problem ove verzije mnogih muslimana u vezi sa prikupljanjem i prijenosom Kur'ana je ogromna količina dokaza iz dobrih muslimanskih izvora koji su u sukobu s njim. Ovdje smo našu raspravu ograničili na jedan segment dokaza, naime, na činjenicu da su se prije povlačenja Uthmana, drugi sakupljači i recitatori Kur'ana bavili pripremom vlastitih kur'anskih kodeksa. Od njih se pozivamo na dvije osobe: Abdullaha ibn Mas`uda i Ubaija ibn Ka`ba. 1. Prije nego što je Osmanov Kur'an poslan u Kufu, stanovnici Kufaha koristili su Kur'an koji je pripremio Abdullah ibn Mas`ud, sluga i ashab Muhammeda, jednog od najranijih učitelja Kur'ana i jednog od četiri osobe kojima je Muhammed uputio svoje sljedbenike da uče Kur'an. Tvrdio je da je oko 70 sura naučio izravno od Muhammeda. Budući da je smatran vlašću nad Kur'anom i da je živio u Kufi, nije iznenađujuće što se odbio odreći svoje kopije Kur'ana u korist Osmanove kopije i što su Kufanovi podržali njegovu odluku. Islamski materijali otkrivaju značajne razlike između Osmanovog teksta i teksta Ibn Mas`uda. Tekst Ibn Mas`uda čak izostavlja sure 1, 113 i 114. 1 Jefferyjeva zbirka njegovih varijantnih čitanja zauzima 89 stranica njegove knjige! 2 2. Sekundu od četiri učača Kur'ana koje je Muhammed izdvojio kao najbolje učitelje Kur'ana bio je Ubai ibn Ka`b. Služio je kao tajnik Muhammeda u Medini i na kraju sastavio vlastiti predusmanski tekst Kur'ana koji se posebno proširio u Siriji. Mnoga njegova varijantna čitanja slažu se s onima u tekstu Ibn Mas`uda. Njegova se kompilacija posebno ističe dodavanjem dviju sura, razliku koju su dijelili i kodeksi Ibn Abbasa, glasovitog komentatora Kur'ana. Ove sure u prijevodu glase: O Allahu, tražimo tvoju pomoć i molimo za oprost, i hvalimo te i ne vjerujemo u tebe. Odvajamo se i ostavljamo one koji griješe protiv vas. ( al-Khal ' , `Odvajanje') O Allahu, mi ti se klanjamo i tebi se molimo i klanjamo, a tebi trčimo i žurimo da ti služimo. Nadamo se vašoj milosti i bojimo se vaše kazne. Vaša kazna sigurno će stići do nevjernika ( al-Hafd , `Žurba ') 3 Samo iz gornjih dokaza očito je da mnoga varijantna čitanja iz predusmanskih zbirki Kur'ana nastavljaju postojati i nakon Osmanove naredbe da se unište. Da li bi iznenadilo čitatelja Jusufa Alijinog prijevoda i komentara Časnog Kur'ana , kao što je to učinio i ovaj čitatelj, da se Jusuf Ali poziva na varijantu čitanja u Kur'anu kodeksa Ubaija ibn Ka`ba koja glasi: ".. i on im je otac "? Uz ovaj dodatak, Kur'an 33: 6 bi glasio: Poslanik je vjernicima bliži od njih samih, i on im je otac, a žene su im majke ... Zašto Yusuf Ali navodi ovu varijantu? Je li moguće da ovu varijantu vidi kao poboljšanje? Štoviše, zašto se u bilješkama 2666 i 2948 poziva na različita čitanja Kur'ana, ma koliko ona bila mala? 4 Radi poštenosti izdanja Kur'ana Jusufa Alija, treba se pozvati na "Uvod" Abula Ala 'Mawdudija u ovo izdanje (str. 21-43), posebno na odjeljke "Kompilacija" i "Razlike i dijalekti", koji uključiti raspravu o varijantama čitanja u Kur'anu. Nakon čitanja ovoga, međutim, još uvijek postoji poteškoća s rješavanjem napetosti između priznatog postojanja kur'anskih varijacija u ovom tekstu u odnosu na tvrdnju ovog istog teksta da niko ne može sumnjati u njegovu autentičnost, imunitet i čistoću bilo koje vrste dodavanja, propusta ili promjene, jer u čitavoj ljudskoj povijesti ne postoji ništa toliko autentično kao činjenica o Kur'anu da je to isti Kur 'koji je Sveti prorok predstavio svijetu. 5 Konačno, stvar je jednostavno u sljedećem: Musliman koji insistira na tome da je tekst Kur'ana savršeno i besprijekorno prenošen za vrijeme i od vremena Muhammeda do danas, bez ijedne sumnje u pogledu čistoće njegovog teksta, očito slobodan to učiniti, ako tako odluči. Ako je odlučio zanemariti ili slučajno odbaciti suprotne dokaze, tko će ga zaustaviti! Ipak, bi li mu u takvom slučaju barem njegovi bolje upućeni kolege muslimani mogli pomoći da vidi probleme povezane sa sastavljanjem i prijenosom kur'anskog teksta onako kako ih islamski izvorni materijali otkrivaju? I, nadalje, mogu li ga potaknuti da izbjegava dokazivati ​​superiornost Kur'ana u odnosu na druge spise na osnovu savršenstva kur'anskog teksta i njegovog prijenosa vs.nedostatci teksta i prijenos drugih spisa? Povijesti Biblije i Kur'ana odražavaju probleme teksta i prijenosa. Što prije i muslimani i kršćani to shvate, to će im biti bolja prilika za iskreniju komunikaciju o pitanjima vjere među njima. _________________________________ 1 Ali Dashti, dvadeset i tri godine , tr. FR C. Bagley, Allen i Unwin, London, govori o razlozima na str. 148-149. 2 Arthur Jeffery, Materijali za istoriju teksta Kur'ana , Brill, Leiden, 1937. 3 Ahmed von Denffer, `Ulum al Qur'an , Islamska zaklada, Leicester, 1985., str. 48. 4 A. Yusuf Ali, Časni Kur'an , 2. izdanje, American Trust Publications, 1977, str. 1104, 822, 893. 5 Na istom mjestu, str. xxxv. Nedavni prijevod na engleski jezik ( Časni Kur'an , Tiskarski kompleks Kur'ana kralja Fahda), uvelike ovisan o izdanju Yusufa Alija na engleskom, izostavlja reference Yusufa Alija na čitanja varijanti i Mawdudijev "Uvod". Zašto?? Ostali članci dr. Ernesta Hahna Više o tekstu Kur'ana Answering Islam Home Page ​

Sura 2:228 Brak 9. Pravila čekanja za razvedene žene i udovice se čine proizvoljna i nekonzistentna Kao opće pravilo, kada brak završi – bilo to razvodom ili smrću muža – islam propisuje period čekanja za ženu prije nego se može udati ponovo. Sura 2:228 „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.“ Sura 65:4 „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca,* ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode.“ Sura 2:234 „Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono što vi radite.“ Žena koja je razvedena od svojeg supruga mora čekati (najmanje) tri mjeseca i žena čiji je muž umro mora čekati (najmanje) četiri mjeseca i deset dana prije nego se smije udati ponovo. Glavni cilj ovakvih uredbi je da ne bude sumnji oko toga tko je otac djeteta ako je žena trudna. U roku tog perioda treba da postane uočljivo da li je žena trudna. Ako ispadne da je trudna, onda je njezin period čekanja sve dok ne rodi dijete, inače je slobodna d se preuda nakon tri mjeseca. Moramo se zapitati zašto udovica mora čekati duže od rastavljene, to se čini nepravedno i nekonzistentno, ali nećemo se time baviti u ovom članku. Zanimljivije od toga je to što Kur'an čini eksplicitnu iznimku tom pravilu za razvedene žene: Sura 33:49 „O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.“ Drugim riječima, ako brak nije još bio konzumiran, odnosno ako još nije bilo seksualnog odnosa, ne može postojati nerođeno dijete. U tom slučaju, žena ne mora čekati 3. mjeseca, i muž kojemu se ne sviđa može ju (iz bilo kojeg razloga) otpustiti, ne mora joj plaćati troškove još 3. mjeseca, što bi inače bila njegova obaveza (Sura 65:6-7) Kakogod, ta iznimka je napravljena samo za razvedene žene, a ne i za udovice. Tema ovog članka je da se obračuna sa tom nekonzistentnošću. Postoje dvije nekonzistentnosti. Kada je brak završen prije nego je konzumiran, žene su tretirane potpuno različito. Razvedenica se može udati odmah, ali udovica mora čekati najmanje 4. mjeseca i 10. dana. U Kur'anu, postoje dvije iznimke normalnom periodu čekanja razvedenih žena (ako je trudna, može se udati tek čim rodi; i ako brak nije konzumiran – nema čekanja). Muslimanski komentatori primjenjuju jednu iznimku koja je dana razvedenicama i na udovice na osnovu analogije (ako je udovica trudna, slobodna se udati čim rodi), ali odbijaju primijeniti i drugu iznimku iako je moguće koristiti istu analogiju. Uzmimo za primjer ilustraciju, zamislite dva slučaja: Abdulah i Džumhur se ožene na isti dan, Abdulah se odmah nakon vjenčanja posvađa sa ženom i odmah se razvede prije nego su konzumirali brak, žena mu je slobodna preudati se. Ali Džumhur je bio slabog srca, jadan, umro par sati nakon vjenčanja i njegova udovica mora čekati 4. mjeseca i 10. dana. U slučaju razvedenice imamo svjedočanstvo njezinog bivšeg muža, odnosno svjedočanstvo muškarca da se snošaj nije dogodio. U slučaju udovice imamo samo njezino svjedočanstvo. Može li razlog drugačijeg tretmana biti to što ženino svjedočanstvo nije dovoljno?

Ch.10 Abrogator i zaustavio je kur'anski ajeti ​ ​ ​ Deseto poglavlje Ogrtač i ukinuti kur'anski stihovi U poglavlju 2: 106, Kur'an jasno ukazuje, "Takvo svoje otkrivenje dok se ukinemo ili učinimo zaboravljenim, donosimo (na mjestu) jedno bolje ili slično." U svojoj interpretaciji ovog ajeta (str. 16), Jalalan kažu da je Božja namjera za ovaj ajet, "Da uklonimo uredbu ajeta ili s njenom formulacijom ili da zadržimo formulaciju i eliminiramo uredbu, ili te tjeramo da O, Muhammede, zaboraviš; mi ćemo je ukloniti iz tvog srca" (str. 16). Baydawi kaže na str. 22, "Ovaj je ajet dat jer su Židovi i nevjernici rekli da je Muhammed naredio svojim sljedbenicima da učine nešto, a zatim im je to zabranio i naredio im da rade nešto suprotno od toga. Ukidanje znači uklanjanje čitanja kao ibadeta ili uklanjanje odredba zaključena iz nje, ili oboje. Zaboraviti to znači ukloniti je iz srca. " Također se pozovite na Zamakh-shari u "al-Kash-shaf" (dio I, str. 303). U 3. dijelu, str. 59 Suyuti kaže, "Ukidanje znači uklanjanje kako je spomenuto u poglavlju Haj: 52, a znači izmjenu." U svojoj knjizi "Povijest islamskog prava" (str. 115), dr. Shalabi navodi, "Ukidanje znači ukidanje nečega i zamjenu nečim drugim, kao što je rekao ibn Hazm. Muslimani su općenito pristali da se ukidanje dogodilo u Kur'anu, kao što je to jasno naznačeno u zvučnim ajetima." Ova izjava znači da je Muhammed bio naviknut nešto izjavljivati ​​svojim sljedbenicima s tvrdnjom da mu je to otkriveno preko anđela Gabrijela, da bi im kasnije (možda nakon nekoliko sati) rekao da je Bog to onesposobio. Tako su nevjernici govorili: "Muhammed danas nešto izgovara, a sutra to ukida" (pogledati Zamakh-shari, I dio, str. 303). U Asbab al-Nuzul, str. 19, Suyuti kaže da, "Ibn Abbas je sam rekao: 'Ponekad se objava spuštala na poslanika tijekom noći, a onda je to zaboravio danju, pa je Bog poslao ovaj stih: 2: 106." Je li prihvatljivo ili razumno misliti da se Bog predomisli tijekom noći? Ibn Abbas nije jedini koji na tome inzistira jer ibn Omer kaže, "Dva su muškarca pročitala suru koju ih je naučio apostol Božji, ali jedne su noći ustali da se mole, ali nisu se uspjeli sjetiti niti jedne riječi. Sljedećeg jutra otišli su do apostola Božjeg i povezali ga s njim. Rekao im je: 'To je jedan od onih koji su ukinuti, pa na to zaboravite .. "' (Pogledajte Itqan, 3:74). Takvo neobično ponašanje natjeralo je nevjernike da kažu da je Muhamed klevetac i da ne prima inspiraciju od Boga jer se predomisli kad god poželi ili kaže: "Zaboravio sam ajet jer me Bog natjerao da ga zaboravim i on je ukinut". Tako je u Kur'anu napisan ajet koji se odnosi na ovu raspravu koja se vodila između Muhammeda i nevjernika. Ajet kaže, "A kada jednu objavu postavimo umjesto druge objave - a Allah najbolje zna ono što objavljuje - oni kažu: 'To! Ti si samo izmišljanje' '(16: 101). U svojoj gore spomenutoj knjizi dr. Shalabi pokušava obraniti koncept ukidanja. Napominje, "Bog mijenja svoje odredbe u skladu s promjenom vremena i okolnosti, stoga se dogodilo ukidanje i davanje jednog ajeta umjesto Kur'anskih ajeta" (str. 116). Čitatelj lako može shvatiti da je ova odbrana besmislena i neće biti dovoljna jer se okolnosti ne mijenjaju drastično za nekoliko noćnih sati kako je tvrdio ibn 'Abbas kada je rekao da će stih biti primljen tijekom noći, a danju ukinut. Dr. Shalabi, u kontekstu svoje obrane, kaže, „Većina onoga na što se aludiralo u poništenim stihovima imalo je za cilj olakšati (uredbe)“ (str. 117). U 3. dijelu, str. 69. "Itqana", Suyuti se poziva na isti razlog. Čitatelju je prepušteno da odgovori na ovo pitanje: "Zar Bog nije znao okolnosti svojih štovatelja i njihove sposobnosti pa mu je naviku donijeti uredbu ili diktirati naredbu, a zatim se predomisliti i odmah je zamijeniti sljedeće dan s lakšom zapovijedi ili lakšom zapovijedi? " Činjenica je da Muhammed nije uspio shvatiti okolnosti svojih sljedbenika, pa je nekad nešto naredio, a zatim promijenio sutradan kad god mu je bilo teško provesti. Na primjer, Kur'an kaže, "O vjerovjesniče! Podstaknite vjernike da se bore. Ako među vama bude dvadeset postojanih, pobijedit će dvjesto, a ako među vama bude stotinu postojanih, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju. Sada vam je Allah olakšao on zna da u vama ima slabosti. Pa ako među vama bude stotina postojanih, pobijedit će dvjesto. " Ovaj stih uvijek zbunjuje muslimane kada se bore protiv Izraela u njihovim naporima da oslobode Palestinu i džamiju (Al Aqusa). Ajeti kažu da vam je Allah olakšao (zadatak) jer zna da u vama postoji slabo mjesto! Zar Bog nije znao da je svaki od njih imao slabo mjesto prije nego što im je rekao da "svatko od vas može pobijediti deset"? Bog se morao predomisliti i reći da "svatko od vas može pobijediti dvoje" samo. Suyuti kaže, "Kada im je Bog nametnuo da se svaki od njih treba boriti protiv deset, to je za njih postalo teret i neizdrživ (zadatak). Dakle, Bog je skinuo teret s njih i svaki je (zatraženo) da se bori protiv dvojice ljudi." (Asbab al-Nuzul, str. 134). I Baydawi (str. 244.) i dr. Shalabi (str. 117) slažu se s njim. Još jedna ilustracija ovog "osvjetljenja" nalazi se u Suri 73: 1,2,20. „O, ti, zamotan u svoju haljinu, bdij noćima, osim malo“ (73: 1,2). "Allah mjeri noć i dan. Zna da to ne računate i okreće se prema vama u milosti. Učite, onda, Kur'anu zašto vam je lako" (73:20). Na str. 117, 123, dr. Shalabi zajedno sa Suyutijem kaže, "Kur'anski ajet: 'Stajati (moliti) noću, ali ne cijelu noć' ukinut je krajem Sure; zatim je ponovo ukinut (provođenjem) pet namaza." Cijela Sura ima samo 20 stihova. Njegov se kraj ukida njegovim krajem, a kraj zamjenjuje naredba pet molitava; odnosno Abrogator je ukinut. U vezi s ovim stihom Jalalan kaže (str. 491), "Kad je Bog nametnuo noćni namaz, muslimanima su noge natekle dok su stajali tijekom noći (na molitvu); tako im je Bog to olakšao govoreći: 'Molite koliko god možete.' Zar Bog nije znao da će ova uredba biti teška za muslimane? Zašto im to nije rekao od početka prije nego što su im noge natekle? Treća ilustracija relevantna za ovu raspravu je kur'anska izreka: "Bojte se Allaha kako ga se treba bojati" (3: 102). Ovu zapovijed poništava Njegova izreka: "Bojte se Boga koliko god možete" (64:16). To tvrde muslimanski učenjaci (pogledati Suyutija u Asbab al-Nuzul, str. 277; Jalalan str. 53, 473, dr. Shalabi, str. 122). Na str. 53, kažu Jalalan, "Po ovlaštenju Saida ibn Džubejra, rekao je, kada je poslan ajet" Bojte se Boga, koga se treba bojati ", ljudima je postalo jako teško to učiniti; zato je Bog podario, da bi se olakšalo na ljude: "Bojte se Boga koliko god možete." Sad se postavlja pitanje zašto je Bog poslao ovaj pogrdni stih nakon što su muslimani rekli apostolu Božjem: "Tko to može?" Zašto je tek nakon ovog prigovora poslan ovaj lagani stih da se ukine prvi? Vjerujem da su ove ilustracije dovoljne da dokažu točke o kojima se raspravlja. Ako nekoga zanima više o ovoj temi, uputit ćemo ga na knjige Suyutija i mnogih drugih autora. Oni su ispunjeni takvim primjerima. Dva razloga: svjetlost i zaborav Vjerujemo da je razlog koji stoji iza koncepta ukidanja taj što je Muhammed namjeravao olakšati obavljanje islamskih obreda i ibadeta svojim sljedbenicima i dobiti njihovo odobrenje i zadovoljstvo svojim učenjima. Ako je odredio nešto što im se kasnije činilo preteškim za provedbu i oni su se usprotivili, odmah bi ga "olakšao" i tvrdio da mu je Bog naredio da povuče ono što je prethodno izgovorio, a svi stihovi koje je izgovorio zamijenjeni novim. Kad god bi zaboravio što je povezao sa svojim sljedbenicima, poštedio se sramote tvrdeći da je Bog ukinuo ono što im je prije prenosio. Nema sumnje da je Muhammed imao tendenciju da zaboravlja. To je jasno iz gornjih ilustracija i incidenata zabilježenih u Sahihima Buharije (dio 3, str. 223 i dio 8, str. 91). Buhari kaže, "Aiša je rekla, Poslanik je čuo čovjeka kako uči u džamiji. Rekao je: 'Neka mu se Bog smiluje, podsjetio me na takve i takve stihove koje sam tako i tako ispustio iz Sure." Tako je Muhammed ponekad znao zaboraviti neke stihove i prijatelji su ga morali podsjećati na njih, ali kad god nije našao nikoga da ga podsjeti, tvrdio je da su oni ukinuti. To smo vidjeli i prije kad su mu dvojica njegovih sljedbenika došla da im pomognu da se prisjete nekih stihova kojima ih je naučio. Muhammed im je rekao da su ovi stihovi "... ukinuti, zaboravi na njih!" Dakle, ukidanje Kur'ana rezultat je zaborava ili olakšavanja zadatka muslimanima. Zaborav je jasno spomenut u ajetu koji smo citirali na početku ove rasprave (Sura 2: 106), a protumačili su ga muslimanski vjerski učenjaci koji su potvrdili da je Bog Muhammedu zaboravljao i uklanjao iz srca ono što mu je prije otkrio kao što nam priznaje ibn 'Abbas, koji je bio među Muhammedovim najbližim prijateljima. Sigurno nitko od nas ne vjeruje da Bog trpi kolebljiv um i za nekoliko sati mijenja svoje mišljenje. Možemo vjerovati da je i sam Muhammed bio podložan zaboravu i imao je naviku da se predomisli kako bi udovoljio svojim sljedbenicima. Vrste ukidanja Svi muslimanski vjerski učenjaci bez iznimke tvrde da ukidanje ne uključuje samo ukidanje, ispuštanje ili zamjenu ajeta drugim ajetom, već uključuje i ukidanje odredbe ajeta bez uklanjanja njegove formulacije ili teksta iz Kur'ana. Pogledajte Shalabija (str. 119), "Itqan-a" (3. dio, str. 63), ibn Hazma u "Nasikhu i Mansuhu" i drugima. Na tri stranice, Suyuti nam pruža brojne primjere, ali dr. Shalabi, koji je profesor islamske povijesti, uglavnom se ne slaže s njim u nekim od tih primjera. On kaže, "Imam osobnu sklonost da kažem da se u Kur'anu nije dogodilo toliko puno ukidanja" (str. 118). Zapravo nas nije briga jesu li ukinuti stihovi brojni ili malo, ono za što brinemo jest sam koncept. Pitamo se da li je odredba ajeta ukinuta ili ukinuta zašto bi se njegov tekst i dalje trebao stavljati u Kur'an i čitati. Suyuti pokušava odgovoriti na ovo pitanje rekavši, "... tako da će muslimani biti nagrađeni kad god ga pročitaju" (3. dio, str. 69). Kao da ostatak Kur'ana nije dovoljno štivo za dobivanje nagrade, ili kao da se nagrada stiče više učenjem čak i ako se radi o ajetima čije su odredbe ukinute i više nisu na snazi! ! Već smo spomenuli neke primjere koji se odnose na ovu vrstu ukidanja, ali ipak je prikladno aludirati na sve ajete koji ovdje pozivaju na mir i oprost. Svi su ovi stihovi ukinuti drugim stihovima koji pozivaju na rat. Svi vjerski muslimanski učenjaci potvrđuju ovu činjenicu kao što smo spomenuli u prvom poglavlju. Dakle, niko ne bi smio vjerovati da Kur'an poziva na mir jer su u njemu zabilježeni svi ti 'mirni' ajeti. Svi su oni ukinuti kako svjedoče svi muslimanski učenjaci. Suyuti u tom pogledu kaže, "Naredba da se muslimani strpe i opraštaju izdana je kad su bili malobrojni i slabi, ali kad su postali jaki, naređeno im je da se bore i prethodni ajeti su ukinuti" (3. dio, str. 61). Ibn 'Arabi je rekao, "Ajet' mača 'ukinuo je 124 ajeta" (str. 69). Koja je druga vrsta ukidanja? To je vrlo čudna vrsta ukidanja, čudnija od prethodne, jer ukida recitaciju i zadržava odredbe ; odnosno održava ga na snazi. Ako ste se pitali i pitali u čemu je mudrost toga, vidjet ćete da je i sam Suyuti postavio isto logično pitanje i nastojao na njega odgovoriti. U 3. dijelu, str. 72, kaže " Recitacija nekih stihova poništava se iako se zadržavaju njihove odredbe . Neki su ljudi u tom pogledu postavili pitanje: 'Koja je mudrost u ukidanju recitacije i zadržavanju odredbe? Zašto recitacija nije zadržana tako da je provedba odredba i nagrada za recitiranje bit će kombinirani? ' Neki su odgovorili: 'To će pokazati opseg poslušnosti ove nacije bez ikakve preferencije da se traži određeni put "' (Al Itqan . Također pogledajte pravna mišljenja Kishk, dio 4, str. 64. Sheik Kishk priznao je ovu neobičnu vrstu ukidanja). Suyuti na ovim stranicama predstavlja mnoge ilustracije za ovu neobičnu vrstu ukidanja. Očito je da je krajnje besmisleno ukinuti i ukinuti određeni stih i zadržati njegove odredbe. Što se tiče teme poslušnosti, to bi se moglo očitovati na mnogo načina, osim ove neobične stvari. U svojim ilustracijama koje su Sujuti citirali, oslanjao se na 'Omera ibn al-Khattaba. Ostale čudne stvari povezane s ukidanjem 1) Ukidač prethodi ukinutom U 3. dijelu, str. 69 Suyuti primjećuje, "U Kur'anu ne postoji uskraćivač (ajet), a da mu prethodi ukinut (ajet), osim u dva ajeta, a neki su dodali i treći, dok su drugi dodali četvrti ajet" (Al Itqan). Tada su Suyuti zabilježili ove stihove. Kažemo mu da je čak i ako postoji samo jedan stih (a ne četiri) ova stvar nerazumljiva i neprihvatljiva. Zašto bi ukinuti ajet (kojem se muslimani trebaju pridržavati) trebao prethoditi ukinutom ajetu? Kako bi ukidajući ajet ukinuo nešto što još uvijek ne postoji , a kasnije, ukinut ajet se objavljuje i bilježi u Kur'anu? Zašto bi se trebalo snimati ako je već ukinuta? 2) U dijelu 3, str. 70, i sam Suyuti priznaje ovu čudnu i nevjerojatnu situaciju. On ukazuje, "Jedno od čudesa ukidanja je ajet u kojem je njegov kraj ukinut svojim krajem. Ne postoji ništa slično. Nalazi se (stavlja) u suru Tabele 105." Ovo je Suyutijeva izjava koju sam citirao od riječi do riječi. 3) Muhammedove tradicije (izreke i djela) ukidaju Kur'an. Većina muslimanskih vjerskih učenjaka potvrđuje da se to zaista dogodilo i da nema mjesta tome poreći. Jedna od ilustracija bila bi kamenovanje vjenčanog preljubnika. Kur'an govori samo o šibanju i progonstvu preljubnika, ali je i sam Muhammed kamenovao neke preljubnike. Stoga je kamenovanje oženjenog preljubnika (muškog ili ženskog spola), a ne bičevanje, postalo islamski zakon. Razlog tome je što je Muhammed to rekao i učinio. Stoga Suyuti (dio 3, str. 60), kao i dr. Shalabi (str. 121), rekao je da Muhammedove tradicije ukidaju Kur'an. To je također mišljenje ibn Hazma i al-Shafi'ija. S tim u vezi dr. Shalabi kaže (stranica 121), "Bog je izvor ideja bilo da su one uključene u Kur'an ili u neku od Muhammedovih Ahadita (predaja) koja je nadahnuta (od Boga), a nije zabilježena u Kur'anu." Vjerujemo da se takve stvari podudaraju sa zvukom islamske misli, jer su se događali takvi događaji kao što smo prije spomenuli, ali ne možemo razumjeti zašto ove nadahnute tradicije koje je Muhamed primio nisu zabilježene u Kur'anu. Dakle, takvi bi ajeti ukidali druge ajete, pogotovo jer Kur'an kaže: "Mi ne ukidamo ajet a da ne otkrijemo bolji ili nešto slično." Niti razumijemo izreku: "... otkrit ćemo bolju", jer ima li bolje od Božje riječi? Razumijemo da bi moglo postojati nešto slično, ali bolje? To je nešto što ne možemo shvatiti ili razumjeti. Prije nego što zaključimo temu ukidanja u Kur'anu, valja spomenuti dvije stvari: Prvo , neslaganje muslimanskih vjerskih učenjaka u pogledu ukinutih stihova unatoč ozbiljnosti i važnosti ove stvari. Suyuti i dr. Shalabi (zajedno sa svim muslimanskim učenjacima i kroničarima) slažu se oko vrlo značajnog dijaloga koji se odvijao između 'Alije ibn Abi Taliba i jednog od pravnika koji pokazuje važnost poznavanja ukidajućih i ukinutih ajeta. Na stranici 120, dr. Shalabi kaže, "Ibn Hazm govori o neophodnosti poznavanja abrogirajućeg i ukinutog (ajeta) u Kur'anu, te da je to znanje neophodan uslov pravnog ličnog mišljenja (al-idžtihad). Bilo je povezano s tim da je Imam 'Ali vidio Sa'id ibn al-Hasan, predsjedavajući sudijske funkcije u Kufi (Irak), upitao ga je: 'Znate li one koji ukidaju i ukidaju (stihove)?' Sudac je odgovorio: 'Ne.' Tada mu je rekao: 'Ti si poginuo i učini da (drugi) propadnu.' ' Nema sumnje da, ako sudac ne zna koji se ukidaju i ukidaju (stihovi), može izreći kaznu na temelju ukinutog pravilnika. Musliman se može pitati šta tu nije u redu? Problem i suština je u tome što nitko ne zna točno što su ukidajući i ukinuti (stihovi). Znanstvenici se ne slažu oko određivanja ukinutog (stihovi). Na stranici 118, dr. Shalabi kaže, "Neki učenjaci poput ibn Hazma u njegovoj knjizi" Omalovažavanje i odbacivanje "(stihovi) pretjerali su (pitanje) ukidanja u mjeri koja je neprihvatljiva čak i za jezični ukus. Ispitao je Kur'an poglavlje po poglavlje i pokazao ukidajući i ukinuti u svakom od njih. Ne slažemo se s njim u ovom postupku. " Zatim, u istoj knjizi "Povijest islamskog prava", kaže, " Moramo odrediti ukidajuće i ukinute stihove kako bi bili zraka svjetlosti za studente povijesti islamskog prava. Citirat ćemo Suyutija jer je bio poštedan u svom pozivu na ukidanje. Sklon je odbijanju pretjeranog ukidanja. Iako Suyuti vjeruje da je ukinutih stihova dvadeset, još uvijek se ne slažemo s njim u svim. " Pa što mogu učiniti studenti islamskog zakona i suci poput suca Kufe? Ibn Hazm je zabilježio mnoge ponižavajuće i ukinute stihove, zatim su Sujuti došli za njim i mnoge od njih eliminirali i završili sa samo dvadeset ajeta. Kasnije je dr. Shalabi nagovijestio da se oko nekih od njih nije slagao ni sa Suyutijima. Neslaganje po ovom pitanju nije jednostavno pitanje. To je vrlo ozbiljno jer je poznavanje ovih ajeta osnovni uvjet u primjeni islamskog zakonai u nauci o pravnoj znanosti, kako je naznačio dr. Shalabi. Dobro je poznato da je "Idžtihad" (oduzimanje pravnog mišljenja) treći izvor islamskog zakona nakon Kur'ana i tradicije prema svim muslimanskim učenjacima (pogledati str. 24). To je bio trend za vrijeme Muhammeda, ashaba i kalifa - prvo Kur'an, zatim tradicija, pa Itjihad (vidi str. 156). Drugo : Bog ukida svaku želju koju Sotona uokviruje u srcu i jeziku Muhammeda. To znači da Sotona ima moć ulijevati određene stihove u ono što Muhammad tvrdi da je nadahnuće od Boga. Sotona je mogao staviti na Muhammedov jezik određene riječi kojima je hvalio poganske bogove. Ovaj incident potvrđuju i bilježe Suyuti, Jalalan, ibn Kathir (3. dio, str. 229.), Baydawi, Zamakhshari, ibn Hisham, pa čak i sam ibn Abbas, zajedno s ostatkom drugova. Sve je zabilježeno u Kur'anu, poglavlje 22:52, "Nikada nismo poslali glasnika ili poslanika prije vas, ali kada je izgovorio poruku koju je šejtan predložio (protivljenje) u odnosu na ono što je on čitao, ali Allah ukida ono što šejtan predlaže." Suyuti kaže u Asbabu od Nuzula (str. 184.), "Muhammed je bio u Meki. Pročitao je poglavlje Zvijezde. Kad je izgovorio:" Jeste li vidjeli Latina, Uzzu i drugog trećeg Manata? ", Sotona mu je usadio jezik," To su ushićeni idoli ( kćeri Božje) čijem se zagovoru nadamo. ' Nevjernici su rekli da je Muhammed lijepim riječima spomenuo njihove bogove. Zatim, kada je klanjao, klanjali su se i oni. Dakle, gornji ajet 22:52 nije bio nadahnut. " Na stranici 282 Komentara Jalalana pročitali smo isto tumačenje, a Jalalan je dodao, "Gabriel je nakon toga došao k Muhammedu i rekao mu da mu je šejtan ubacio ove riječi u jezik. Muhammed se rastužio, a onda mu je Gabriel predao ovaj ajet da ga utješi." Ovaj je stih, kako je primijetio Jalalan, utješio Muhammeda jer je otkrio da su svi proroci i apostoli koji su došli prije Muhammeda doživjeli ovo suđenje, a ne samo Muhammeda. Ovdje je očito da je to lažno i lažno jer nitko nikada nije čuo da je itko od apostola ili proroka bio izložen takvim kušnjama u kojima ih je Sotona natjerao da izgovore ono što su proglasili Božjom objavom, a zatim su to kasnije tvrdili bio Sotona, a ne Bog koji im je to otkrio . Ako se osvrnemo na komentar Baydawija (str. 447.), ustanovit ćemo da se slaže sa Suyutijima i Jalalanom te dodaje, "Muhammed je želio da mu se dodijeli Kur'an koji njegov narod približava Bogu i otuđuje; tako mu je Sotona loše šaputao ove riječi." U svojoj knjizi, "Kash-shaf ', Zamakh-shari (dio 3, str. 164, 165), tvrdi da, "Ova epizoda koju je Muhammed doživio je općepoznata i neupitna, a s nama su je povezani Muhammedovi pratioci." Hvala vam, gospodine Zamakh-shari! Ovdje je prikladno pozvati se na ibn Hishamovu izjavu u njegovoj knjizi "Proročka biografija". Ova se knjiga oslanja na svjedočanstva Muhammedovih pratilaca. Također je glavni izvor za sve muslimane koji ga uvijek citiraju. U 2. dijelu, str. 126, ibn Hisham kaže, "Kad su se neki muslimani doselili u Etiopiju, primili su vijest da su ih stanovnici Meke prihvatili. Vratili su se i utvrdili da je to lažna vijest. Razlog je bio taj što je Božji apostol čitao poglavlje Zvijezde (53: 19, 20), spomenuo je idole u Meki. Sotona je usadio u svoje recitacije njihove pohvale i on (Muhammed) je priznao njihovu intervenciju. Nevjernici su bili presretni i rekli: "Spomenuo je naše idole (bogove) dobrim riječima." Tada je Bog poslao ovaj ajet (22:52). Gabriel je rekao Muhammedu, 'Nisam vam donio ove ajete (o idolima). "' Niko ne može optužiti Salmana Rushdija, u pogledu šejtanskih ajeta, da iznosi lažne tvrdnje protiv islama i Kur'ana, jer ovaj incident priznaju svi muslimanski učenjaci, zajedno s Muhammedovim ashabima i njegovom rodbinom, posebno ibn 'Abbasom. Ako ne možemo shvatiti kako Bog ukida ono što je sam nadahnuo, lako možemo shvatiti da ukida ono što Sotona izgovara kako je zabilježeno u stihu (22:52). Ipak, ovdje imamo dva važna pitanja: Prvo, kako je Sotona mogao iskriviti nadahnuće i prevariti Muhammeda tako da je rekao ljudima da su to Božje riječi, a zatim se preokrenuo i rekao im: "Ne, sotona mi je taj koji mi je loše šapnuo riječi? " Muslimani vjeruju da su proroci i apostoli nepogrešivi - barem u pitanjima nadahnuća. Drugo je pitanje također vrlo važno. Kako je Sotona mogao oponašati kur'anski tekst s njegovom arapskom rječitošću i dubokom dikcijom? Ako arapski čitatelj ponovno pročita Sotonine riječi Muhammedu, trebao bi odmah shvatiti da one posjeduju iste kur'anske književne karakteristike, rječitost i stil. Nemoguće ih je razlikovati od ostalih kur'anskih ajeta.

Kompilacija Kur'ana (temeljni pregled) ​ ​ ​ ​ ​ Sastavljanje Kur'ana Sam Shamoun Prostor Unutar Islamske zajednice postoji velika obmana koja kruži u javnosti u vezi s Muslimanskim spisom, al-Kur'anom. Obmana se odnosi na pretpostavljeno tekstualno očuvanje kur'anskog teksta, a ideja da Kur'an ostaje gotovo netaknut, bez dodavanja ili brisanja, bez ikakvih varijantnih čitanja koja bi dovela u pitanje cjelovitost muslimanskog teksta. Ovaj pogrešni argument, nažalost, uvjerio je mnoge laike da vjeruju da, iako je Biblija pretrpjela tekstualnu korupciju, Kur'an je slobodan od takvog miješanja. Stoga se tvrdi da se na osnovu te činjenice Kur'an čini superiornijim i pouzdaniji je dokument od Svete Biblije. Međutim, pomno ispitivanje povijesnih referenci u vezi sa sastavljanjem Kur'ana pokazuje da težina dokaza ne podržava muslimanske tvrdnje. Suprotno tome, dokazi imaju tendenciju u prilog činjenici da je Kur'an pretrpio mnogo na putu prenošenja. Ispitajmo STVARNU ISTINU prenošenja KURANA Većina naših referenci preuzet će se izravno od islamskih učenjaka i spisa, kako bi se izbjegle muslimanske optužbe za zapadnu znanstvenu pristranost. Takve se optužbe često promoviraju u pokušaju da se zaobiđu očite implikacije na muslimanske tvrdnje. Pa čak i kada citiramo nemuslimanske vlasti, navodi takvih autora ili navode ili uključuju reference na islamske učenjake i djela. Prvo pitanje koje treba riješiti je tvrdnja da je u vrijeme Muhammeda postojao cjeloviti Kur'anski kodeks. Ova tvrdnja ne nalazi potporu, budući da je prvi cjeloviti tekst sastavljen za vrijeme kalifata Abu Bekra, nakon Muhamedove smrti: Prepričan Zaid bin Thabit Al-Ansari: koji je bio jedan od onih koji su nekada pisali Božansku objavu: Abu Bakr poslao je po mene nakon (teških) žrtava među ratnicima (bitke) Yamame (gdje je ubijen velik broj Kur'a). 'Omer je bio prisutan kod Abu Bekra koji je rekao,' Omer mi je došao i rekao: 'Ljudi su pretrpjeli velike žrtve na dan (bitke) protiv Jamame i bojim se da će među Kur'om biti još žrtava' (oni koji Kur'an znaju napamet) na drugim bojnim poljima, pri čemu se MOŽE IZGUBITI veliki dio Kur'ana, osim ako ga ne sakupite . I mišljenja sam da biste trebali sakupljati Kur'an. "Ebu Bekr je dodao," rekao sam 'Omeru: ' Kako mogu učiniti nešto ŠTO ALLAHOV APOSTOL NIJE UČINIO? ''Omer je rekao (meni),' Tako mi Allaha, to je (zaista) dobra stvar. ' Tako je Omer nastavio pritiskati, pokušavajući me nagovoriti da prihvatim njegov prijedlog, sve dok mi Allah nije otvorio njedra, a ja sam imao isto mišljenje kao i Omer. "(Dodao je Zaid bin Thabit :) Omer je sjedio s njim (Abu Bakr) i nije mi govorio. "Vi ste mudar mladić i mi ne sumnjamo u vas (u laž ili zaborav): a nekada ste pisali Božansko nadahnuće za Allahovog Poslanika. Stoga, potražite Kur'an i sakupite ga (u jednom rukopisu). "Tako mi Allaha, da mi je (Abu Bakr) naredio da pomaknem jednu od planina (sa svog mjesta) ne bi mi bilo teže nego ono što mi je naredio u vezi sakupljanja Kur'ana. Rekao sam obojici , "Kako se usuđuješ učiniti nešto ŠTO PROROK NIJE UČINIO? "Ebu Bekr je rekao, "Tako mi Allaha, to je (zaista) dobra stvar. Pa sam se dalje prepirao s njim oko toga sve dok mi Allah nije otvorio njedra za ono što je otvorio njedra Ebu Bekra i Omera. Pa sam počeo locirati Kur 'aničnog materijala i sakupljajući ga s pergamenta, lopatice, lisnih stabljika datulja i iz sjećanja ljudi (koji su to znali napamet). Našao sam s Khuzaimom dva stiha Surat-at-Taube KOJA NISAM NITA NALAO OSTALO (i bili su): - "Doista, među vama je došao apostol (Muhammed). Žali ga što biste trebali dobiti bilo kakvu povredu ili poteškoću. On (Muhammed) je gorljivo zabrinut zbog vas (da bi ga ispravno vodili)" (9.128) Rukopis na kojem je sabran Kur'an ostao je kod Ebu Bekra sve dok ga Allah nije uzeo k sebi, a zatim kod Omera dok ga Allah nije uzeo k sebi i na kraju je ostao kod Hafse, Omerove kćeri. ( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 60, broj 201 ) Broj umrlih memorizera bio je 450: "Tijekom bitke kod Yamame ubijeno je 450 učenjaka Kur'ana." ( Istinite smjernice - Uvod u kur'anske studije , objavio Svjetlo života, PO Box 13, A-9503 Villach, Austrija, 4. dio, str. 47. - pozivajući se na Ibn Kathir-ovo Al-Bidaya wa al-Nihaya , poglavlje o Bitka kod Yamame) Prema drugom izvoru, kad su ti ljudi umrli, sa sobom su ponijeli dijelove Kur'ana koje su samo oni naučili napamet: Zuhri izvještava: 'Čuli smo da su otkriveni mnogi Kur'anski dijelovi, ali da su oni koji su ih naučili napamet pali u borbi protiv Yemame. Ti odlomci nisu bili zapisani, a nakon smrti onih koji su ih poznavali, više nisu bili poznati; niti su Ebu Bekr, niti `Omer niti` Osman još sakupljali tekstove Kur'ana . (Burton: Objavljeni tekst ovdje treba izmijeniti: za "fa lamma jama`a Abu Bakr", predlažem da se pročita: "wa lamma yajma` Abu Bakr", da slijedi: "lam yuktab".) Ti izgubljeni odlomci bili su ne može se naći kod ikoga nakon smrti onih koji su ih naučili napamet . To je, koliko razumijem, bilo jedno od razmatranja koje ih je nagnalo da slijede Kur'an za vrijeme vladavine Ebu Bekra, pretvarajući ga u listove iz straha da ne bi stradali u daljnjim kazalištima ratnih ljudi koji su nosili veći dio Kur'ana koji bi odnijeli sa sobom u grob pri svom padu i koji se njihovim prolaskom ne bi mogli naći bilo koji drugi. (John Burton, Zbirka Kur'ana , str. 126-127, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud, Kitab al-Masahif ', ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 23 ; podebljani naglasak naš) Iz tih izvora shvaćamo da: 1. U vrijeme Muhammeda nije sastavljen nijedan tekst. To se dodatno učvršćuje sljedećim tradicijama: [Zaid b. Thabit je rekao:] "Poslanik je umro, a Kur'an nije okupljen ni na jednom mjestu." (Ahmad b. Ali b. Muhammad al 'Asqalani, ibn Hajar, Fath al Bari [13 sv., Kairo 1939], sv. 9, str. 9; kurziv naš) Izvještava se ... od Alija koji je rekao: „Neka je Allahova milost nad Ebu Bekrom, najistaknutijim ljudima koji će biti nagrađeni zbirkom rukopisa, jer je on PRVI koji je sakupio (tekst) između (dvije) korice ". (John Gilchrist, Jam 'Al-Qur'an - Kodifikacija Kur'anskog teksta Opsežna studija izvorne zbirke Kur'anskog teksta i rano preživjelih rukopisa Kur'ana , [MERCSA, PO Box 342 Mondeor, 2110 Južnoafrička Republika, 1989.], poglavlje 1. Početna zbirka Kur'anskog teksta , str. 27 - citirajući Ibn Abi Dawuda, Kitab al-Masahif , str. 5; podebljano naše naglaske) Međutim, postoje i druga kazivanja koja se tome protive jer tvrde da Ebu Bekr nije bio prvi koji je prikupio Kur'an: Izvještava se ... od Ibn Buraidea koji je rekao: "Prvi od onih koji su sakupili Kur'an u mushaf (kodeks) bio je Salim, oslobođeni rob Ebu Hudhaife". (Isto, citirajući as-Suyuti, Al-Itqan fii Ulum al-Qur'an, str. 135; podebljano naglašavanje naše) Zanimljivo je da je Salim jedan od četvorice ljudi od kojih je Muhammed preporučio učenje Kur'ana: Pripovijedao je Masrik: Abdullah bin 'Amr je spomenuo' Abdullaha bin Masuda i rekao: " Ikad ću ga voljeti, jer sam čuo Poslanika kako govori:" Uzmi (nauči) Kur'an od četiri: "Abdullah bin Masud, Salim , Mu 'adh i Ubai bin Ka'b.' ”( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 61, broj 521 ) Slučajno je bio i jedan od Kurre (recitatora) ubijenog u bitci kod Yamame. Očito je da Salimova kompilacija prethodi onoj Abu Bekrovoj, jer je potonji sakupio Kur'an tek nakon smrti Kurre u Yamami. 2. Velika većina učitelja Kur'ana ubijena je u al-Yamami, zauvijek noseći sa sobom dijelove Kur'ana koje su samo oni znali. 3. Zaid Bin Thabit sakupio je Kur'an od palminog lišća, kamenja i od sjećanja ljudi. Zaid nije bio jedina osoba koja je Kur'an sastavila u obliku knjige. Drugi kao što su Ubayy Bin Kab i Abdallah ibn Masud također su sastavili svoje Kur'ane. U stvari, i Ubaya i Ibn Masuda sam je Muhammed izdvojio kao dvojicu od četiri najbolja učača Kur'ana: Masruq je izvijestio: Išli smo kod Abdullaha Bin Amra i razgovarali s njim. Ibn Numair je rekao: Jednog dana smo spomenuli Abdullaha Bin Masuda, nakon čega je rekao: Spomenuli ste osobu koju volim više od svega . Čuo sam Allahovog Poslanika kako govori: Učite Kur'an od četiri osobe: Ibn Umm Abd (tj. Abdullah Bin Masud - krenuo je od njega - zatim Muadh bin Džebel i Ubayy bin Kab, zatim Salim saveznik Ali Hudhaifa. ( Sahih Muslim , Knjiga 031, broj 6024 ) Druga tradicija potvrđuje da su pored Ibn Masuda, Ubejja i Zaida ibn Thabita, bilo još najmanje dvoje koji su također sakupljali Kur'an: Izvještava se da je Anas rekla: Četiri osobe su sakupljale Kur'an za vrijeme Allahovog Poslanika i svi su bili Ansari: Muadh Bin Jabal, Ubayy Bin Kab, Zaid Bin Thabit, Abu Zaid. Qatada je rekao: Anas, ko je bio Ebu Zaid? Rekao je: Bio je jedan od mojih ujaka. ( Sahih Muslim , knjiga 031, broj 6029 ) Uprkos činjenici da je ova tradicija u suprotnosti sa Zaidovim vlastitim svjedočenjem da u Muhammedovo vrijeme nije sastavljen nijedan kur'anski tekst, on ipak potvrđuje da su drugi Kur'ani bili u opticaju u vrijeme Zaidova kodeksa. Zahvaljujući toj činjenici, među muslimanima se razvila polemika kad su počeli međusobno optuživati ​​za miješanje u Allahovu knjigu, što je na kraju dovelo do toga da je treći kalif Osman poduzeo drastične mjere. 'Hudaifa b. al Yeman je došao u `Uthman izravno s aderbaijanske i armenske granice gdje je, ujedinjujući snage iz Iraka i snage iz Sirije, imao priliku uočiti regionalne razlike u vezi s Kur'anom. "Zapovjedniče vjernika", savjetovao je, " uzmite ovu ummu u ruke prije nego što se raziđu oko Knjige poput kršćana i Židova. "` Uthman je poslala tražeći od Hafse da mu posudi plahte [naslijedio je njezin otac `Omer od Ebu Bekra i sada je u njenom posjedu]" kako bismo ih mogli kopirati u druge sveske, a zatim vratiti. "Poslala joj je suhuf `Osmanu koji sazove Zejda, Sa`ida b. al` As, `Abdul Rahman b. al Harith b. Hisham i` Abdullah b. al Zubair i naredio im da kopiraju listove u nekoliko tomova. Obraćajući se grupi iz Kurejšije , dodao je, "Gdje god se razlikujete od Zaida, napišite riječ na dijaletu Kureiš jer je objavljena na tom jeziku." Kad su kopirali plahte, `Uthman je poslao kopiju u svako glavno središte carstva s naredbom da se sav drugi materijal Kur'ana, bilo u obliku jednog lista ili u cjelini, SPALI ... '( Burton, str. 141-142- pozivajući se na Ahmada b. `Ali b. Muhammada al` Asqalanija, ibn Hadžera, " Fath al Bari ", 13 svezaka, Kairo, 1939/1348, sv. 9, str. 18; podebljano i veliko naglasak naš) I: Hudaifa je rekao, 'Kufani kažu, "tekst` Abdullaha "; Basrani kažu, "tekst Abu Musaa". Od Boga! ako dođem do zapovjednika vjernika, PREPORUČIT ĆU DA JE UTOPIO OVA ČITANJA. " (var. Masahif)` Abdullah je rekao: 'Čini i Bog će te utopiti, ali ne u vodi!' (Burton, str. 146-147- citirajući Abu Bakra `Abdullaha b. Abi Da'uda," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 13; podebljano i veliko naglašavanje naše) Hudhaifa govori o drugoj seriji hadisa koja izvještava o tekstualnim razlikama, ne samo između muslimana u Iraku i Siriji, već i između suparničkih skupina iračkih muslimana. Sjedili smo u džamiji i `Abdullah je učio Kur'an kad je Hudaifa ušao i rekao: 'Čitanje ibn Umm` Abd! [tj. `Abdullah] Čitanje Ebu Muse! Od Boga! ako budem pošteđen da se obratim zapovjedniku vjernih, preporučit ću da im se nametne jednokratno čitanje Kur'ana ! ' 'Abdullah se jako naljutio i oštro razgovarao s Hudaifom koji je zašutio. (Burton, str. 142, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 13; podebljano i veliko naglašavanje naše) 'Jezid b. Ma`avija je bio u džamiji u vrijeme al Walida b. `Uqba, koji je sjedio u grupi među njima bio je Hudaifa. Službenik je pozvao: 'Oni koji slijede čitanje Abu Muse, idu u kut najbliži vratima Kinde. Oni koji slijede `Abdullahovo čitanje, idu u ugao najbliže` Abdullahovoj kući '. Njihovo čitanje Q 2.196 nije se složilo. Jedna je skupina pročitala: "Hodočasti BOGU", a druga čita "Hodočasti KA'BAHU."Hudaifa se jako naljutio, oči su mu se zacrvenjele i ustao je, rastavljajući svoje qamije na čekanju, iako u džamiji. To je bilo za vladavine `Uthmana. Hudaifa je uzviknuo: 'Hoću li netko ići po Zapovijedi vjernih ili ću ja ići sam? To se dogodilo u prethodnim dijeljenjima. ' Prišao je i sjeo, govoreći: 'Bog je poslao Muhammeda koji se s onima koji su išli naprijed borio protiv onih koji su se vratili sve dok Bog nije dao pobjedu svojoj religiji. Bog je uzeo Muhammeda i islam je iskoračio. Da bi ga naslijedio, Bog je izabrao Ebu Bekra koji je vladao sve dok je Bog izabrao. Tada ga je Bog uzeo i islam je brzim koracima krenuo. Bog je imenovao `Omera koji je sjedio usred islama. Bog je tada uzeo i njega. Islam se brzo širio. Sljedeći je Bog izabrao `Uthmana. Božja zakletva! Islam je na točki takvog širenja da ćete uskoro zamijeniti sve ostale religije. ' (Burton,str. 143, Ebu Bekr `Abdullah b. abi Da'ud, "K. al Masahif", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 11; podebljano i veliko naglašavanje naše) Iz ovih tradicija postaje očito da su, suprotno popularnom islamskom učenju, postojali proturječja i različita čitanja između različitih kodeksa. Zanimljivo je primijetiti da su ove varijacije iznjedrile optužbe za korupciju i izopačenost teksta među muslimanskom Ummom , zbog čega je Osman spalio tekstove napisane od strane Muhammedovih očevih i ušnih svjedoka. Uthman je potom nastavio činiti Zaidov kodeks službenim tekstom, prisiljavajući druge da prihvate njegovu odluku. Ova se odluka nije temeljila na Božjoj mudrosti već na izboru jednog čovjeka. Pitanje koje treba postaviti je tko je Osmanu dao pravo da gori Kur'ane, standardizirajući Zaidov tekst, kada su postojali drugi koji su imali više ovlasti za primanje službene standardizacije svojih tekstova, poput Ibn Masuda i Ubayy-a? I Ubayy i Ibn Masud poštovani su zbog svoje sposobnosti pamćenja, s tim da je Ubayy nazvan "Učiteljem Kur'anskih recitatora", a Masud je bez greške izgovorio 70 sura: Abdullah (bin Masud) je izvijestio da je (rekao je svojim ashabima da sakriju svoje primjerke Kur'ana ) i dalje rekao: Onaj ko nešto sakrije mora donijeti ono što je sakrio na Sudnjem danu, a oni su rekli: Nakon čijeg mi načina recitacije zapovijedate da recitiram? Zapravo sam učio pred Allahovim Poslanikom više od sedamdeset poglavlja Kur'ana i drugovi Allahovog Poslanika znaju da ja bolje razumijem Allahovu knjigu (nego oni), i kad bih znao da neko bolje razumije nego ja, otišao bih k njemu. Shaqiq je rekao: Sjedio sam u društvu Muhamedovih drugovaali nisam čuo da je itko to odbacio (odnosno njegovo recitiranje) ili pronašao krivicu . ( Sahih Muslim , knjiga 031, broj 6022 ) Druge tradicije potvrđuju Ibn Masudovo izvanredno znanje o Kur'anu i da ga je Muhammed čak osobno naučio recitaciji onako kako ju je posljednji put dobio od Gabriela: Obavijestio nas je Hashim Ibn al-Qasim; (rekao je): al-Mas'udi nas je obavijestio o autoritetu Qasima, tj. 'Abd al-Rahmana; rekao je: Gabrijel se spuštao pred Allahovog Poslanika i pred njim je učio Kur'an jednom godišnje [P. 4] u ramazanu, do godine kada je umro Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio; kad ga je Gabriel natjerao da dva puta uči Kur'an . 'Abd Allah je rekao: Učio sam Kur'an onako kako ga imam iz usta Allahovog Poslanika te godine . Da sam poznavao nekog bolje upućenog ... u Allahovu knjigu od mene i deve su me njemu prenijele, sigurno bih otišao k njemu; ali tako mi Allaha! NE POZNAM NITI TAKVE OSOBE . (Ibn Sa'dov Kitab al-Tabaqat al-Kabir,Engleski prijevod S. Moinul Haq, MA, Ph.D uz pomoć HK Ghazanfar MA [Kitab Bhavan Exporters & Importers, 1784 Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi - 110 002 Indija], Svezak 2, str. 244; podebljano i veliko naglašavanje naše) Obavijestio nas je Yahya Ibn Khulayf Ibn 'Uqbah al-Basri; (drugi lanac) Obavijestio nas je 'Abd al-Wahhab Ibn' Ata; rekao je: Ibn 'Awn nas je obavijestio o autoritetu Muhammeda ibn Sirina; rekao je: Gabriel je učio Kur'an prije našeg poslanika, Allah ga blagoslovio, jednom godišnje u ramazanu. U godini u kojoj je izdahnuo, izgovorio ju je dva puta prije sebe. Muhammad je rekao: Nadam se da se naš stil čitanja ... podudara s posljednjim Gabrijelovim recitiranjem . (Isto, str. 243; podebljani naglasak naš) Obavijestio nas je Ebu Muavija el-Darir; (rekao je): al-A'mash nas je obavijestio o autoritetu Ebu Zabyana, on o Ibn Abbasu, pitao je: Koje od dva čitanja ( Kur'ana ) više volite? Rekao je on (Abu Zabyan): Mi smo odgovorili: Čitanje 'Abd Allaha . Na to je rekao: Zaista je Kur'an učio (Gabrijel) pred Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, jednom u svakom Ramazanu, osim godine u kojoj je udahnuo posljednji put, kada je učio dva puta. Tada mu je došao Abd Allah Ibn Mes'ud (Poslanik) i saznao je šta je ukinuto ili promijenjeno . Yahya Ibn 'isaal-Ramli nas je obavijestio o Sufjanovom autoritetu, on o al-A'mašu, on o Abu al-Duhi, on o Masruku; rekao je: 'Abd Allah je rekao: Nije objavljena sura , ali znam o čemu je objavljena . Da sam poznavao nekoga ko zna više o Allahovoj knjizi od mene i da su me kamile ili druge jahaće zvijeri tamo odnijele, sigurno sam otišao k njemu ... Wahb Ibn Jarir Ibn Hazm nas je obavijestio: (rekao je): Šuba nas je obavijestio o autoritetu Ibrahima Ibn Muhajira, on o Ibrahimu, on o Abd Allahu; (drugi lanac) Obavijestio nas je Abu Nua'ym al-Fadl Ibn Dukayn; (rekao je): Ebu al-Ahwas nas je obavijestio o autoritetu Sa'ida Ibn Masruka, on o autoritetu Ebu al-Duha, on o autoritetu 'Abd Allaha; rekao je: Allahov Poslanik mi je rekao: Uči ( Kur'an ) prije mene. Na to sam rekao: Kako mogu ponoviti prije vas i to vam je otkriveno. Rekao je: Sviđa mi se. Wahb je u svojoj verziji rekao: Želim to čuti od drugih. On ( 'Abd Allah) je: skladu sam sure od Al-Nisaprije njega, sve dok nisam stigao do ajeta: Ali kako (kako će biti s njima) kad dovedemo od svakog naroda i dovedemo tebi (o Muhammede) svjedoka protiv njih. Abu Nua'ym je u svojoj verziji rekao: Na to je rekao: Dosta je. Obojica su rekli: Tada sam ga vidio da su Poslanikove oči ispunjene suzama, a on je rekao: Ko traži zadovoljstvo u učenju Kur'ana prema njegovom svježem čitanju, trebao bi učiti nakon čitanja Ibn Umm 'Abda . (Isto, str. 441-442; podebljani naglasak naš) Waki 'Ibn al-al-Jarrah nas je obavijestio o autoritetu Ismaila Ibn Khalida, on o autoritetu Ebu' Amr al-Shaybanija; rekao je: Ebu Musa el-Eš'ari je rekao: Ne postavljajte mi pitanja sve dok je ovaj učeni čovjek, to jest Ibn Mes'ud, među vama . (Isto, str. 443; podebljani naglasak naš) Obavijestio nas je Ma'an Ibn 'Isa; (rekao je): Muavija Ibn Salih nas je obavijestio o autoritetu Asada Ibn Wada'aha: Zaista 'Omer je spomenuo Ibn Mes'uda i rekao: (On je) kutija puna znanja zbog čega sam počastio ljude al -Kadisiyah . (Isto, str. 444; podebljani naglasak naš) Kad su ga obavijestili da će Zaidov tekst dobiti službeni status, Ibn Masud je ravnodušno reagirao: Abdullah Ibn Mesud rekao je: "Učio sam od Allahovog Poslanika (vidio) sedamdeset sura koje sam usavršio prije nego što je Zeid Ibn Thabit primio islam." (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mes'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 66 - pozivajući se na Ibn Abi Dawud-ov Kitab al-Masahif , str. 17) "Stekao sam direktno od Allahovog Poslanika (vidio) sedamdeset sura dok je Zaid još bio djetinjasta omladina - moram li sada napustiti ono što sam stekao direktno od Allahovog Poslanika?" (Isto, str. 15) Ibn Masud je tijekom vjerske hutbe ( khutba ) izjavio: “'Obavijestio nas je Affan Ibn Muslim; (rekao je): 'Abd al-Wahid Ibn Ziyad nas je obavijestio; (rekao je): Sulejman al-A'maš nas je obavijestio o autoritetu Shaqiqa Ibn Salamehe; rekao je: 'Abd Allah Ibn Mes'ud nam je održao hutbu kad je izdana naredba koja se odnosi na jednoobrazno čitanje Kur'ana , kao što je i bila. On (Shaqiq) je rekao: Spomenuo je O DECEIT-u i rekao: Ko je tako prevaren, donijet će svoju obmanu na Dan uskrsnuća. Ljudi su krivi za DECEIT U ČITANJU Kur'ana. Volim čitati prema recitaciji njega (Poslanika) kojeg volim više od zejda Ibn Thabita . Po Njemu osim koga nema boga!Naučio sam više od sedamdeset sura s usana Allahovog Poslanika, Allah ga blagoslovio, dok je Zejd Ibn Thabit bio mladić, imao je dvije brave i igrao se s mladima . Tada je rekao: Njime osim onoga koga nema drugog boga! Ako znam da neko više poznaje Allahovu knjigu od mene i ako bi me deve mogle odvesti k njemu, sigurno ću otići k njemu . Tada je Abd Allah otišao. Shaqiq je rekao: Nakon toga sjedio sam u krugovima ashaba Allahovog Poslanika i drugih, ALI NITKO nije proturječio njegovoj izjavi . " (Ibn Sa'd-ov Kitab al-Tabaqat , svezak 2., str. 444.; podebljano, veliko i podcrtavanje naglašava naše) Ovdje Ibn Mesud optužuje muslimane da su u čitanje Kur'ana unijeli obmanu ili obmanu! Ibn Mesud je čak upozorio svoje sljedbenike da ne kopiraju i ne izgovaraju Zaidovu verziju Kur'ana: (19). 3104. Az-Zuhri prenosi od Anasa koji je rekao: „Hu dh aifah bin Al-Yaman došao je do 'U -a čovjeka, u vrijeme kada su ljudi Ash- Sh am-a i ljudi Al-'Iraq-a ratovali da osvoje Arminiyah i A dh arbijan. Hudhaifah je vidio (ljude Eš-Šama i Al-'Iraka) različite oblike učenja Kur'ana . Pa reče 'U -om čovjeku:' O zapovjedniče vjernika! Spasi ovaj narod prije nego što se po pitanju Knjige raziđu kao što su se prije njih razlikovali Židovi i kršćani. ' Dakle, on ( „U -og čovjeka) poslala je poruku Hafsah (govoreći):” Pošaljite nam rukopise, tako da možemo ih kopirati u Musahifonda ćemo vam ga vratiti. ' Tako je Hafsah poslao rukopise 'U th bin' Affanu. 'Uthman je zatim poslao naredbu Zaidu bin Thu abit, Sa'eedu bin Al-'Asu,' Abdur-Rahmanu bin Al-Hari th bin Hi sh amu i 'Abdullahu bin Az-Zubairu da kopiraju rukopise u Musahifu . „Osman je rekao da tri Qurai sh muškaraca: U slučaju da se ne slažete s Zaid bin Th ABIT na bilo kojem mjestu u (recitiranje dijalektom) Kur'an, a zatim napisati ga u dijalektu Qurai sh jer je otkriveno u njihovom jeziku . ' Dakle, kada su kopirani rukopise u Musahif , „U -og čovjek poslan jedan Mushafod onih Musahifa koje su kopirali u svaku provinciju. " Az-Zuhri je rekao: „ Kh arijah bin Zaid [bin Th abit] pripovijeda mi se da Zaid bin Th abit je rekao:„Propustio sam ajet iz sure Al-Ahzab da sam čuo Allahov Poslanik recitira: Među vjernicima su ljudi koji bili vjerni svom savezu s Allahom, od njih su neki ispunili svoje obaveze, a neki od njih još uvijek čekaju. - pa sam ga potražio i pronašao kod Kh uzaime bin Th abita , ili Abu Kh uzaime, pa sam ga stavio u njegovu suru . '" Az-Zuhri je rekao: „Tada su se razišli sa At-Tabutom i At-Tabuhom . Qurai sh rekao: U-Tabut dok Zaid je rekao: U-Tabuh . Njihovo neslaganje izneseno je 'Uthmanu, pa je rekao:' Napišite to kao At-Tabut , jer je to objavljeno na jeziku Kurai sh . '" Az-Zuhri je rekao: „Ubaidullah bin Abdullah bin Utbah obavijestio me je da Abdullah bin Mas'ud nije volio Zaida bin Thabita da kopira Musahif , i rekao je: 'O vi muslimanski narode! Izbjegavajte kopiranje Mushafa i recitaciju ovog čovjeka . Tako mi Allaha! Kad sam prihvatio islam, bio je u slabinama nevjernika '- što znači Zaid bin Th abit - i upravo je u vezi s tim Abdullah bin Mas'ud rekao: "O narode Al-Iraka! Zadržite Musahife koji su kod vas i sakrijte ih . Jer Allah je doista rekao: A ko nešto zataji, doći će sa onim što je sakrio na Sudnjem danu. Pa upoznajte Allaha s Musahifom . '"( Sahih ) (Engleski prijevod Jami 'At-Tirmidhi: Sastavio imam Hafiz Abu' Eisa Mohammad Ibn 'Eisa At-Tirmidhi , preveo Abu Khaliyl (SAD), ahadith priredio i na njega uputio Hafiz Abu Tahir Zubair' Ali Za'i, konačna recenzija Odjel za islamska istraživanja Darussalam [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: novembar 2007.], svezak 5, Od hadisa br. 2606 do 3290, 44. Poglavlja o tefsiru Kur'ana od Allahova Poslanika, poglavlje 9., str. 412-414; podvucite naglasak naš) Zanimljivo je da je muslimanska zajednica u Iraku odbila primiti Uthmanov tekst, preferirajući umjesto njega Ibn Masuda. To je dovelo do sukoba između Hudhaife i Ibn Masuda: `Abdullah, Hudaifa i Abu Musa bili su na krovu Abu Musine kuće. `Abdullah je rekao: 'Čujem da kažete takvi i onakvi.' Hudaifa je rekao, 'Da, žao mi je što ljudi govore o čitanju ovog i o onome što čita. Razlikuju se poput nemuslimana. 'Hudaifa je nastavio,' 'Abdullah b. Qais, poslani ste u Basrane kao guverner i učitelj. USVOJILI SU VAŠEG ADABA, VAŠ DIALEKT I VAŠ TEKST . ' Biti. Mas`ud je rekao, 'Poslani ste Kufanima kao njihov učitelj i USVOJILI SU VAŠEG ADABA, VAŠ DIJALEKT I VAŠE ČITANJE .' "U tom slučaju", uzvratio je b. Mas`ud, 'Nisam ih zaveo. U Božjoj knjizi nema stiha, ali da znam gdje je i u vezi s tim objavljen. Jesam li znao za nekoga tko je od mene učio na tu temu da bih mu trebao ići . ' (Burton, str. 147, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 14; podebljani naglasak naš) Stvar postaje gora kad shvatimo da je Uthmanov tekst izostavio poglavlja i stihove koje su drugi tekstovi uključivali: Prema Ibn Omeru i Aishi, Muhammedovoj ženi, jedno poglavlje, sura al-Ahzab [33], imalo je 200 ajeta u Muhammedovo vrijeme . Ipak, nakon što je Uthman završen, ostala su samo 73 stiha, eliminirajući gotovo 140 stihova . Ovu predaju potvrđuje i Ubay b. Kabb. ( Istinite smjernice , str. 61– citirajući Al- Suyuti-jev al-Itqan fii ulum al-Qur'an o nasikh wa mansukh i Darwazin-in al-Qur'an Al-Majid ) Stih o kamenovanju muškaraca i žena izbačen je iz osmanskog teksta. To glasi kako slijedi: "Što se tiče starijih muškaraca i žena, kamenujte ih zbog užitka kojem su se prepustili." Umar al-Khattab izjavio je, "Ali za ljude koji mogu reći da Omer dodaje u Allahovu knjigu, ja bih napisao ajet o kamenovanju." (Isto, str. 61) Aiša je spomenula dodatnu klauzulu u svom čitanju Kur'ana koja nije dio muslimanskog pisma koje sada posjedujemo: (29) 2982. Abu Yunus, oslobođeni rob Ai sh aha, rekao je: „Ai sh a mi je naredio da joj napišem Mushaf , a ona je rekla: 'Kad dođete do ovog Ayaha, onda mi recite: Čuvajte strogo ( pet obaveznih) namaza i srednji namaz [1]. ' Pa kad sam je stigao, rekao sam joj i ona mi je izdiktirala: 'Čuvajte strogo (pet obaveznih) namaza, i srednju salatu i salatu Al-Asr . I stani pred Allaha s pokornošću. ' Rekla je: 'To sam čula od Allahovog Poslanika.' "( Sahih ) [1] El-Bekara 2: 238. ( Jami 'At-Tirmidhi , svezak 5., poglavlje 2. U vezi sa surom Al-Baqarah , str. 302-303) Tradicija u Sahih Muslim pokazuje da postoje najmanje dvije sure koje nedostaju: Ebu Harb b. Abu al-Aswad je izvijestio o autoritetu svog oca koji je Abu Musa al-Ashan poslao po recitatore Basre. Došli su k njemu i bilo ih je tristo. Učili su Kur'an, a on je rekao: Vi ste najbolji među stanovnicima Basre, jer ste recitatori među njima. Zato ga nastavite recitirati. (Ali imajte na umu) da vaše dugo recitiranje možda neće otvrdnuti vaša srca kao što su bila otvrdnula srca onih prije vas. Nekad smo uili suru, koja je po duini i ozbiljnosti sliila na ( suru ) Bara`at. Međutim, zaboravio sams izuzetkom ovoga kojeg se sjećam iz toga: 'Kad bi postojale dvije doline pune bogatstva, za Adamova sina on bi čeznuo za trećom dolinom i Adamovu sinu ništa ne bi ispunilo želudac osim prašine.' I mi smo znali učiti suru koja je nalikovala jednoj od Musabbihatovih sura, i ja sam je zaboravio, ali sjetite se ( ovoliko ) iz nje: 'O ljudi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne prakticirate' i 'to vam je zabilježeno u vratu kao svjedok (protiv vas) i o tome bi vas pitali na Dan uskrsnuća.' (Knjiga 005, broj 2286 ) Potvrda opravdanosti stiha o Adamovom sinu dolazi od Anasa b. Malik: Anas je izvijestio Allahovog poslanika da je rekao: Ako bi Adamov sin posjedovao dvije doline bogatstva, čeznuo bi za trećom, a želudac Ademova sina nije ispunjen već prašinom. A Allah mu se vraća da se pokaje. ( Sahih Muslim , knjiga 005, broj 2282 ) Anas nastavlja, „Čuo sam Allahova poslanika kako to govori, ali ne znam da li mu je to otkriveno ili ne, ali on je tako rekao.“ ( Sahih Muslim , knjiga 005, broj 2283 ; usp. 2284, 2285) Ipak, prema al-Aswadu objavljena je kao dio sure koja više ne postoji. Prema Hamidi bint Abi Yunusu: „Kad je moj otac imao osamdeset godina, iz Aišinog kodeksa izgovorio je sljedeći ajet: 'Uistinu, Allah i njegovi meleki mole se za Poslanika. O vjernici, molite za njega i usrdno priželjkujte mir za njega i za one koji se mole u prvim redovima. '" Ona dodaje: "Ovaj je stih bio tamo prije nego što su kodeksi izmijenjeni od strane Uthmana ." ( Istinite smjernice , str. 61-62 - pozivajući se na al-Suyut-ov al-Itqan o nasikh wa mansukh [ukidanje i ukidanje]) Prema Hudhaifi, muslimani čitaju „samo četvrtinu sure al-Tawba (9), tj. Što znači da nedostaje veliki broj njenih stihova (Isto, str. 64; pozivajući se na al-Mustadraka ). Ubayy b. Kab je uključio dvije dodatne sure, al-Hafd ( žurba ) i al-Khal (razdvajanje) koje nisu bile uključene u osmanski tekst. Te su sure bile također uključene u tekstove Ibn Abbasa i Ebu Muse (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mes'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 74-75; pozivajući se na al-Suyuti-jev al-Itqan, str. 152-153). Ibn Mesud je odbio uključiti sure 1, 113. i 114., navodeći da su ta poglavlja objavljena kao molitve i uroke za odbacivanje zla. Ovu činjenicu potvrđuju al-Razi, al-Tabari i Ibn Hadžer ( Istinite smjernice , str. 58 - pozivajući se na Ibn Hadžera, al-Tabarija, al- Suyuti 's Itqan , poglavlje o kompilaciji). Kao što Gilchrist primjećuje: “Imam Fakhruddin rekao je da su izvještaji u nekim drevnim knjigama da je Ibn Mes'ud negirao da su Suratul-Fatiha i Mu'awwithatayni [ sure 113-114] dio Kur'ana neugodni po svoje implikacije ... Ali kadija Ebu Bekr rekao je 'Od njega se ne izvještava dobro da oni nisu dio Kur'ana i nema zapisa o takvoj izjavi od njega. Izostavio ih je iz svog rukopisa jer nije odobravao njihovo pisanje. To ne znači da je poricao da su bili dio Kur'ana. Prema njegovom mišljenju sunnet je bio da u tekst ne smije biti upisano ništa ( mushaf ), osim ako to nije naredio Poslanik (vidio) ... a on nije čuo da je to tako naređeno '. (As-Suyuti,Al-Itqan fii Ulum al-Qur'an , str.186). „... Ibn Hadžer al-Askalani, međutim, u svom komentaru na Sahih od al-Buharija (njegov poznati Fath al-Baari ), prihvatio je ova izvješća kao zvučna , citirajući vlasti koje su izjavile da Ibn Mes'ud neće uključiti ta dva 'šarmantne' sure u svom rukopisu kao što je Muhammed, prema njegovim saznanjima, samo naredio da se one koriste kao uroci protiv zlih sila . Smatrao je isnad (lanac predajnika) za ovaj zapis potpuno zvučnim i umjesto toga pokušao uskladiti sukobljene zapise, sugerirajući da je Ibn Mes'ud prihvatio Fatihui "šarmiraju" sure kao što su istinski otkrivene, ali nije ih želio upisati u svoj pisani tekst. " (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mas'uda i Ubayy ibn Ka'ba, str. 68; podebljani naglasak i komentari u zagradama) Prema al-Hadžadžu, „sura dok je al-Tawba bila otkrivena, a zatim je podignuta “, tj. Izgubljena. (Isto, str. 62-63 - citirajući Buharija, Riqaq 10; Zuhd 27; al-Tirmidi, al-Darimi Riqaq 62; i Ahmad Bin Hanbal, 111, 122, 176; iv. 368; v. 117; vi. 55) Aisha govori da je, „Otkriveno je deset stihova koji se tiču ​​udomiteljske veze. Oni su poništeni i zamijenjeni s još pet stihova. " Ipak, i ukinutih i ukidajućih stihova nema nigdje. Također je izjavila: „Otkriveni su stihovi kamenovanja i poticanja, a list papira na kojem su bili napisani nalazio se ispod mog jastuka. Ali tada je Poslanik umro. Shrvana tugom, ušla je zvijer i pojela list papira. ”(Isto, str. 112- pozivajući se na Muslimana Hududa 15 i također br. 3421; Ibn Maja Hudud 9; kurziv naglašava naš) Ovaj postupak spaljivanja pisama očevidaca sa strane Osmana nije dobro prošao kod muslimana općenito jer su izjavili da je on "izbrisao Allahovu knjigu" jer je "Kur'an bio u mnogim knjigama, a sada ste ih sve diskreditirali ali jedan. " (Gilchrist, poglavlje 2. Osmanski prijem Kur'ana , str. 51, 58 - pozivajući se na Abi Dawud Kitab al-Masahif , str. 36, i al-Tabari, Bk.1, pogl. 6, 2952) Pokojni veliki egipatski profesor dr. Taha Hussein rezimira zvjerstvo Uthmanova postupka: Prorok Muhammed rekao je: "Kuran je objavljen na sedam dijalekata, svi su u pravu i savršeni." Kada je Osman zabranio ono što je zabranio iz Kur'ana, i zapalio je ono što je zapalio, zabranio je dijelove koje je Allah otkrio i spalio dijelove Kurana koje je Allahov Poslanik muslimanima dao. Imenovao je malu skupinu Sahabe (bliski Muhammedovi prijatelji) da prepiše Kuran i izostavio je one koji su čuli Poslanika i zapamtili što je rekao. Zbog toga se Ibn Massoud naljutio, jer je bio jedan od najboljih ljudi koji su naučili Kuran napamet. Rekao je da je uzeo iz usta Poslanika sedamdeset sura iz Kur'ana dok je Zejd Ibn Sabit još bio mladić. Kada se Ibn Massoud usprotivio spaljivanju ostalih kodeksa Kur'ana, Osman ga je izveo iz džamijenasiljem, udario ga o zemlju i slomio mu jedno rebro. (Hussein, A-Fitnato Al-Kobra [ Velika pobuna ], str. 160-161, 181-182; kurziv naš) Kao i islamski učenjak Alphonse Mingana: „Konačno, ako dobro razumijemo sljedeći ajet Suratul-Hidžr (xv. 90-91): 'Dok smo spuštali (kažnjavali) razdjelnike (Pisma?) Koji su dijelili Kuran na dijelove,' mi smo u iskušenju da izjavi da su čak i dok je Poslanik bio živ, primijećene neke promjene u recitaciji određenih stihova njegove svete knjige . U ovoj činjenici nema ništa vrlo iznenađujuće, jer Muhammad nije mogao čitati ili pisati, a bio je prepušten na milost i nemilost prijatelja zbog pisanja svojih objava ili, što je češće, nekih plaćeničkih amanatura. "(Mingana," Tri drevna Korana " , Porijeklo Kurana - klasični eseji o svetoj knjizi islama , ur. Ibn Warraq [Prometejske knjige, Amherst, NY, 1998., str. 84; podebljano naglašavanje naše) Mingana bilježi muslimansku reakciju na Osmana b. Affanovo spaljivanje i veliko uništavanje primarnih, konkurentskih kur'anskih kodeksa: "Knjiga, sastavljena ovom metodom, nastavila je biti mjerodavna i standardni je tekst do 29.-30. Hidžretske godine pod kalifom 'Osman. U to je vrijeme divna vjernost arapskog pamćenja bila neispravna, a prema općoj slabosti čovjeka priroda , vjernici su se čuli kako na drugačiji način recitiraju stihove Kur'ana. Ova činjenica posebno je, kako se kaže, bila posljedica stotina dijalekata koji su se koristili u Arabiji. Zaid je ponovno zamoljen da stane na kraj tim varijacijama koje su počeo skandalizirati Poslanikov glasnik . Taj neumorni sastavljač, potpomognut trojicom ljudi iz plemena Quraish, počeo je raditi ono što je već radio prije više od petnaest godina.Prethodne kopije napravljene od prve napisane pod Abu Bakrom bile su uništene po posebnom kalifovom nalogu : objava poslata s neba bila je jedna i knjiga koja sadrži ovu objavu mora biti jedna. Kritičar primjećuje da je jedino jamstvo autentičnosti Kurana svjedočenje Zaida; i iz tog razloga, učenjak koji sumnja da li je Muhammed doista koristio određenu riječ ili ju je Zaid upotrijebio samo po sebi ili na oskudnom svjedočenju nekih arapskih recitatora, ne krši stroge zakone visoke kritike.Ako je sjećanje na Poslanikove sljedbenike utvrđeno kao neispravno od 15. do 30. godine hidžretske godine kada je islam proglašen nad cijelom Arabijom, zašto možda nije bilo neispravno od 612. do 632. godine ne, kada je Poslanik često bio dužan braniti svoje život protiv strašnih agresora? I ako je prvo Zeidovo povlačenje uvijek sadržavalo stvarne Muhammedove riječi, zašto se ovaj sastavljač nije zadovoljio ponovnim uspostavljanjem u cijelosti i zašto je Osman osjećao potrebu za novim povlačenjem? Kako može biti da su se u kratkom razmaku od petnaest godina tako divne inačice mogle uvući u nekoliko primjeraka koji su prethodili vladavini trećeg halife da se našao dužan uništiti sve one koje je mogao pronaći? Ako je 'Uthmana zasigurno nadahnjivala samo vjerska svrha,zašto su ga neprijatelji nazivali 'SUZIVOM KNJIGA' i zašto su mu prilijepili sljedeću stigmu: 'Korane je pronašao mnogo, a jednog ostavio; UPORAO JE KNJIGU ' ? ... "(Ibn Warraq, str. 84-85; podebljano i s velikim naglaskom naše) Mingana, u svom članku Prijenos Kur'ana , citira muslimanskog povjesničara al-Tabarija: “... 'Ali b. Abi Talib i 'Uthman b. Affan je napisao Objavu Poslaniku; ali u njihovoj odsutnosti to je bio Ubai b. Ka'b i Zejd b. Thabit koji je to napisao. ' Obaviještava nas i da su ljudi rekli 'Osmanu:' Kuran je bio u mnogim knjigama, a vi ste ih sve diskreditirali, osim jedne ' ; a nakon Poslanikove smrti, 'Ljudi su ga dali za nasljednika Ebu Bekra, kojeg je pak naslijedio' Omer; i obojica su djelovala u skladu s Knjigom i sunnetom apostola božjeg - i hvala Bogu Gospodaru svjetova; tada su ljudi izabrali 'Osmana b. 'Affan TKO ... ZATRAŽI KNJIGU .' "(Ibn Warraq, str. 102; podebljano i s velikim naglaskom naše) U istom članku Mingana navodi još jednog drevnog pisca u vezi sa sastavljanjem Kur'ana. Autor, kršćanski apologeta po imenu Abd al-Masih al-Kindi, napisao je ispriku pod nazivom Apologija Al-Kindija na dvoru al-Mamun oko 830. godine, otprilike četrdeset godina prije nego što je al-Bukhari sastavio svoju zbirku hadisa. Al-Kindi spominje muslimansku reakciju na sukobljena čitanja koja su postojala među različitim kur'anskim kodeksima koji su kružili nedugo nakon Muhamedove smrti: „… Tada su ljudi propadali u čitanju; neki čitaju prema verziji 'Alija , koju slijede do danas; neki čitaju prema zbirci koju smo spomenuli; jedna je stranka čitala prema tekstu ibn Mes'uda, a druga prema Ubai ibn Ka'bu . Kad je 'Uthman došao na vlast, a ljudi su se svugdje razlikovali u čitanju ,' Ali je tražio osnove za optužbu protiv njega. Jedan bi čovjek čitao stih na jedan način, a drugi na drugi način; i došlo je do promjena i interpolacije, neke su kopije imale više, a neke manje . Kad je to predstavljeno 'Uthmanu, i nužnom opasnošću od podjela, sukoba i otpadništva, on je potom omogućio da se skupe svi listovi i komadići koje je mogao, zajedno s kopijom koja je ispisana u početku. Ali oni se nisu miješali u ono što je bilo u rukama 'Alija ili onih koji su slijedili njegovo čitanje . Ubai je u to vrijeme bio mrtav, što se tiče Ibn Mes'uda, tražili su njegovog primjera, ali on je odbio odustati od njega . Tada su naredili Zaidu ibn Thabitu i s njim 'Abdallah ibn' Abbasu, da revidiraju i isprave tekst, eliminirajući sve ono što je bilo pokvareno ; upućeni su kad se razlikuju u bilo kojem čitanju, riječi ili imenu ili da slijede dijalekt Kurejšije. "Kada je završena recesija, četiri su primjera ispisana velikim tekstom; jedan je poslan u Meku, a drugi u Medinu; treći je poslan u Siriju i nalazi se do danas u Malatji; četvrti je pohranjen u Kufi. Ljudi recite da je ovaj posljednji primjerak još uvijek prisutan u Kufi, ali to nije slučaj, jer je izgubljen u pobuni Mukhtara (AH 67). Kopija Mekke je ostala tamo sve dok grad nije napao Abu Sarayah (AH 200) ; nije ga odnio, ali pretpostavlja se da je izgorio u požaru.Uzornik Medine izgubljen je u vladavini terora, to jest u doba Jezida b. Muavije (AH 60-64). „Nakon gore spomenutog, 'Uthman je pozvao sve prijašnje listove i primjerke i uništio ih, prijeteći onima koji su zadržali bilo koji dio ; i tako su preživjeli samo neki razbacani ostaci, tu i tamo skriveni. Ibn Mes'ud je, međutim, zadržao svog primjera u svojim rukama, a naslijedilo ga je njegovo potomstvo, kao i danas; a isto tako i zbirka 'Ali nastala je u njegovoj obitelji. “Zatim je uslijedio posao Hadžadža b. Jusuf, koji je okupio svaki primjerak koji je mogao dohvatiti, i učinio da u tekstu izostave mnoštvo odlomaka . Među njima su, kažu, bili objavljeni stihovi koji se odnose na Kuću Omeja sa imenima određenih osoba, a na kuću Abbas također s imenima . Šest primjeraka tako revidiranog teksta distribuirano je Egiptu, Siriji, Medini, Meki, Kufi i Basri. Nakon toga pozvao je i uništio sve prethodne primjerke, kao što je to učinio i Uthman prije njega . Neprijateljstvo koje postoji između 'Alija i Abu Bekra,' Omera i 'Osmanaje dobro poznato; kako je svaki od njih u tekst unosio ono što je favoriziralo njegove vlastite tvrdnje, a izostavljalo ono što je inače. Kako onda možemo razlikovati istinsko od krivotvorenog? A što je sa gubicima koje je izazvao Hadžadž? Poznata je vrsta vjere koju je taj tiranin imao u drugim stvarima; kako možemo napraviti arbitra u vezi s Božjom knjigom čovjekom koji nikada nije prestao igrati ruku na ruku Omejada kad god je našao priliku? "(Ibn Warraq, str. 108-109; podebljani naglasak naš) Mingana zaključuje: “Tada al-Kindi, obraćajući se svom prijatelju muslimanu, kaže: 'Sve što sam rekao izvučeno je iz vaših vlastitih vlasti i nijedan argument nije iznet već ono što se temelji na dokazima koje ste vi prihvatili; u dokaz toga imamo sam Kur'an, zbunjujuću gomilu, bez sistema i reda . '"(Ibn Warraq, str. 109-110; podebljani naglasak naš) Problem još uvijek ne prestaje. Tradicija bilježi da je guverner Medine Marwan zaplijenio Zaidin tekst koji je bio u posjedu Hafse do njezine smrti i nastavio ga uništavati. U Kitab Al- Masahifu, Ibn Abi Dawud citira Salima bin Abdullaha: „Kada je Hafsah umrla i vratili smo se s njezina sprovoda, Marwan je poslao s čvrstom namjerom Abdullahu Ben Omaru (Hafsahinu bratu) da mu mora poslati te stranice, a Abdullah Ben Omar mu ih je poslao, a Marwan je to naredio i oni su TORN UP i rekao je . Učinio sam to jer je sve što je bilo u njemu sigurno napisano i sačuvano u (službenom) svesku i bojao sam se da će nakon nekog vremena ljudi biti sumnjičavi prema ovoj kopiji ili će reći da u njoj ima nešto što nije napisano . " (Dr. William F. Campbell, Kur'an i Biblija u svjetlu povijesti i znanosti[Srednjoistočni izvori 1992., ISBN 1-881085-00-7], TREĆI ODJELJAK. Biblija i Kur'an: Učinci kritike i sličnosti u njihovom razvoju, III. Poređeni povijesni razvoj Kur'ana i Evanđelja, B. Konačna zbirka Kur'ana i Evanđelja , str. 120; podebljano i veliko naglašavanje naše) Moramo se zapitati ko je Marwanu dao ovlaštenje da se usudi uništiti službenu, originalnu kopiju Allahove knjige, kopiju napisanu pod autoritetom Ebu Bekra Siddika, Muhammedovog osobnog prijatelja i tasta? Dalje, ako u prijenosu teksta nije nedostajalo ništa, zašto se onda bojao da će ljudi biti sumnjičavi prema tome? Povrh ovog velikog zločina, Kur'an je podvrgnut daljnjim revizijama pod iračkim guvernerom al-Hadžadžom Ibn Jusufom (660.-714.). Abi Dawud napominje: “Sveukupno al-Hadžadž Ibn Jusuf napravio je jedanaest izmjena u čitanju osmanskog teksta ... U al-Baqari (Sura 2: 259) izvorno je pisalo Lam yatasannah waandhur, ali je promijenjeno u lam yatasannah ... U al-Maj. (sura 5:48) čitalo je shari ya'aten wa minhaajan, ali je izmijenjeno kako bi se shir 'atawwa minhaajan. ”(Gilchrist, poglavlje 5. Sab'at-I-Ahruf u hadiskoj literaturi , str.109 - pozivajući se na Ibn Dawud-ov Kitab al-Masahif, str.117) Čini se da su se muslimani osjećali slobodno dodajući i oduzimajući Kur'an onako kako su smatrali da treba, bez obzira je li to Božja riječ ili nije. Ova činjenica postaje jasnija zaključkom Arthura Jeffreyja o Hajjajevim revizijama. Prema Arthuru Jeffreyju: „Kaže se da je praksa pokazivanja postala općeprihvaćena i dosljedno provedena kroz cijeli Kodeks zbog aktivnosti poznatog službenog al-Hadžaja b. Jusif, koji je bio možda najznačajnija ličnost u islamu za vrijeme kalifata Abd al-Malika. Međutim, kada dođemo ispitati izvještaje o djelu al-Hadžaja u ovom pitanju, otkrivamo na iznenađenje da dokazi snažno ukazuju na činjenicu da njegovo djelo nije bilo ograničeno na preciznije utvrđivanje teksta Kur'ana nizom točaka koji pokazuju kako se to čita, ali čini se da je izvršio potpuno novu reviziju Kur'ana , poslavši kopije ovog novog teksta u velika metropolitanska središta i naredivši uništavanje ranijih primjeraka u postojanje tamo,kao što je Uthman učinio ranije. " ( Kur'an kao Sveto pismo [New York: Books for Libraries, 1980], str.99; kurziv naglašava naš) Još jedno pitanje s kojim su se muslimani morali suočiti bilo je čitanje varijanti. Kad je Kur'an izvorno napisan, nije bilo znakova samoglasnika ili dijakritičkih znakova koji bi razlikovali značenja riječi. Kako bismo ilustrirali probleme koje ovaj stil pisanja može stvoriti u tekstu, napisat ćemo rečenicu bez samoglasnika: h gv hm bd Ovu bi se rečenicu moglo čitati na nekoliko mogućih načina, ovisno o kontekstu. Na primjer, to bi moglo značiti "dao mu je ponudu" ako je bio dobavljač ili "dao mu je pupoljak" ako je bio u cvjećari ili "dao mu je krevet" ako je bio u prodavaonici namještaja. Taj je tekstualni stil iznjedrio tisuće varijanti između kodeksa koji su bili dostupni u to vrijeme. Druga varijanta čitanja proizlaze iz klauzula koje su ili dodane ili izostavljene iz teksta. Usporedba tekstova Uthmana i Ibn Masuda ilustrirat će ovo: S. 2: 275 u Uthmanovom primjerku započinje Allathiina yaq kuluunar - ribaa laa yaquumuuna - "oni koji proždiru kamate neće izdržati." Kodeks Ibn Masuda započeo je na isti način, ali je dodao " yawmal qiyamati ", Dan uskrsnuća - tj. "Oni koji proždiru kamate neće stajati na Danu uskrsnuća." S. 5:91 u Uthmanovom tekstu glasi Fusiyaamu thaalaythati ayyammin - "Postite tri dana." Ibn Masud je nakon posljednje riječi uključio pridjev mutataabi'aatin, što znači "uzastopni dani". S. 6: 153 započinje Wa anna haatha siraatii - "Zaista je ovo moj put." Ipak, verzija Ibn Masuda glasi Wa haatha siraatu rabbakum - "Ovo je put vašeg Gospodara." S. 33: 6, u vezi s Muhammedovim suprugama, navodi Wa azwaajuhu ummahaatuhuu - „a njegove su žene njihove majke (vjernika)“. Ipak, Ibn Masud dodaje Wa huwa abuu laahum - "a on (Muhammad) im je otac." (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mas'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 69-70 - pozivajući se na Arthur Jeffrey Materials ; Abi Dawud's Kitab al-Masahif ) Treba napomenuti da je u četiri prethodna primjera Ubayy b. Kab, Ibn Abbas i Ibn Ebi Davud bili su u skladu s Ibn Mesudovim čitanjem. U stvari, klauzula u S. 33: 6 višestruko je potvrđena prema pokojnom muslimanskom učenjaku i prevoditelju Muhammadu Asadu, Stoga, povezujući se s prethodnim spominjanjem dobrovoljnih, izbornih odnosa (za razliku od onih krvnim), ovaj stih ukazuje na najvišu manifestaciju izbornog, duhovnog odnosa: onog od Boga nadahnutog Proroka i osobe koja se slobodno odluči slijediti mu. Izvještava se da je i sam Poslanik rekao: "Nitko od vas nema stvarne vjere ako mu nisam draži od njegovog oca, djeteta i čitavog čovječanstva" (Buhari i Muslim, pod Anasovim autoritetom, s nekoliko gotovo identičnih verzija u ostalim kompilacijama). Ashabi su Poslanika uvijek smatrali duhovnim ocem svoje zajednice.Neki od njih - npr. Ibn Masud (kako ga navodi Zamakhshari) ili Ubayy ibn Kab, Ibn Abbas i Muawiyah (kako navodi Ibn Kathir) - jedva da su ikad izgovarali gornji ajet, a da nisu dodali, kao objašnjenje, "videći da je on [kao] otac njima "; i mnogi tabiini - uključujući Mudžahida, Katadu, lkrimah i Al-Hasana (usp. Tabari i Ibn Kathir) - učinili su isto : otuda i moja interpolacija ove fraze u zagradama. (Međutim, vidi također ajet 40 ove sure i odgovarajuću napomenu.) Što se tiče statusa Poslanikovih supruga kao "majki vjernika", ovo proizlazi prvenstveno iz činjenice da su dijelile život Božjeg apostola u svom najintimniji aspekt. Slijedom toga, nisu se mogli ponovno vjenčati nakon njegove smrti (vidi stih 53 dolje), budući da su svi vjernici bili, duhovno,njihova djeca". (Izvor ; podebljano naglašavanje naše) To objašnjava zašto je ovo umetnuo u svoj prijevod, iako u zagradama: Poslanik ima veće zahtjeve prema vjernicima nego [oni sami], [budući da im je on otac], a supruge su im majke: Činjenica je da je ovaj odlomak višestruko posvjedočen što dodatno ublažava Uthmanovu (po) verziju koja je najtočnija i najautentičnija. Ostala mjesta na kojima je čitanje Ibn Masuda našlo podršku kod ostalih recitatora uključuju: S. 3: 127, standardna verzija glasila je Wa saari'uu ("budi brz"), dok su Ibn Masud i Ubayyova čitanja bila Wa saabiquu ("budi naprijed") I Ibn Masud i Ubayy čitali su Yusrifullaahu - " odvraćenog od Allaha" - umjesto Uthmanovog Yusrafa - " odvraćenog ". (S. 6:16) (Gilchrist, poglavlje 3., str. 71. - pozivajući se na Maki -jev Kitab al-Kasf i Arthur Jeffrey-ove materijale za povijest teksta Kur'ana ) To čini slučaj protiv osmanskog teksta koji je dobio službeni status još jači, jer dokazi ukazuju na to da je kodeks Ibn Masuda izrazito nadmoćan. Da bismo predstavili kratki sažetak naših otkrića primijetili smo da: Kur'an nije sastavljen savršeno. Nedostaje mnogo sadržaja Kur'ana. U opticaju je bilo više od jednog Kur'ana. Primarni kodeksi očevidaca su spaljeni. Po ovlaštenju jednog čovjeka odobren je službeni tekst Kur'ana. Čak je i ovaj službeni kodeks na kraju uništen i napravljeno je jedanaest revizija. Tisuće varijanti postojale su između ovih konkurentskih tekstova kako je dokumentirano u knjizi Arthura Jeffreyja, koja pak navodi vlastito djelo Abi Dawud. Prije zaključka potrebno je riješiti dvije zablude. Postoje oni unutar Islamske zajednice, poput dr. Jamal Badawi iz Halifaxa u Novoj Škotskoj, koji tvrde da je pamćenje Kur'ana osiguralo njegovo očuvanje i autoritet. Ovi ljudi tvrde da su stotine pojedinaca bile žive, koje su Kur'an naučile izravno od Muhammeda i predale ga sjećanju. To je osiguralo pravilno objavljivanje i očuvanje sadržaja Kur'ana. Ova je logika zabluda iz dva razloga: Tvrdnja da je napamet sačuvao Kur'an je lažna zbog činjenice da je veliki broj učitelja ( hafiza ) ubijen u bitci kod al-Yamame, uzimajući one dijelove Kur'ana koje su samo oni pamtili grob s njima, nikad više za recitaciju. Upravo su ti isti recitatori, tj. Ibn Masud, Ubayy itd., Zapisivali kodekse iz sjećanja što je dovelo do proturječnosti, dodavanja, propusta i do tisuća varijanti čitanja među natjecateljskim tekstovima. To pokazuje pogrešna sjećanja recitatora. Zanimljivo je da nam kažu da je čak i sam Muhammed zaboravio određene stihove: 'Božiji Poslanik čuo je čovjeka kako noću uči i rekao: "Neka se Bog smiluje tom čovjeku! Upravo me podsjetio na ajet takav i takav, a na suru sam zaboravio takav i takav ."' (Burton, str. 129, Buhari, "K. Fad'il al Qur'an", bab nisyan al Qur'an) Poslanik je učio Kur'an i izostavio aju . Kad je završio molitvu, upitao je: 'Je li Ubayy u džamiji?' 'Evo me, Božiji poslaniče.' "Zašto me onda niste pozvali?" 'Mislio sam da je aya povučena.' "Nije povučen, zaboravio sam ." (Ibid., Str. 65-66, `Abdul Rahman al Tha`alibi," al Jawahir al Hisan fi tafsir al Qur'an ", 2 sveska, Alžir, 1905, sv. 1, str. 95) Druga zabluda je da su ove varijante bile jednostavno dijalekatske razlike koje su postojale između različitih arapskih plemena. Dalje se tvrdi da ove dijalekatske razlike ne utječu na tekst, budući da je Muhammedu bilo dopušteno do sedam dijalekatskih čitanja ( Sab'at-l-Ahruf ). Suprotno tome, dokazi ukazuju na mnogo više od jednostavnih dijalekatskih varijacija, već na grube propuste cijelih sura, ajeta i duljine poglavlja. Oni koji izlažu ovu teoriju temelje je na čisto željenom razmišljanju bez čvrstih dokaza koji podupiru takve tvrdnje. U stvari, sedam ahrufa složi problem za muslimane. Sljedeći muslimanski odgovor pokazatelj je zašto: Drugo, što se podrazumijeva pod stilovima ( ahruf , sing. Harf )? NAJBOLJE od znanstvenih MIŠLJENJA koja se odnose na ono što se misli je da postoji sedam načina učenja Kur'ana, gdje se formulacije mogu razlikovati, ali značenje je isto; ako postoji drugačije značenje, to je varijacije teme, a ne suprotstavljanje i proturječje. Treće… Neki od učenjaka rekli su da se pod ahrufom podrazumijevalo arapsko narječje, ali ovo je DALEKO DOBITO zbog hadisa Omera ibn al-Khattaaba koji je rekao: „Čuo sam kako je Hishaam ibn Hakeem izgovarao Soorat al-Furqaan na način drugačiji od onog na kojem sam ga izgovarao i način na koji me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio da ga izgovaram. Spremao sam se raspravljati s njim dok je klanjao, ali sačekao sam dok nije završio molitvu, a zatim sam mu svezao odjeću oko vrata i uhvatio ga za nju te ga doveo Allahovom Poslaniku. na njega) i rekao: 'Allahov Poslaniče, čuo sam ovog čovjeka kako izgovara Soorat-al-Furqaan na način drugačiji od onoga kako si mi to učio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: 'Uči to', i on je to izgovorio onako kako sam čuo da ga izgovara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Otkriveno je ovako.'Tada mi je rekao:' Recitiraj ', pa sam ja recitirao, a on je rekao,' Otkriveno je ovako. ' Ovaj Kur'an je objavljen na sedam različitih načina, pa ga recitirajte na način koji vam je najlakši. '" Poznato je da je Hishaam bio Asadi Qurashi (tj. Iz klana Bani Asad u Kurejšima), a 'Umar je bio Adawi Qurashi (tj. Iz klana Bani' Adiyy u Kurejšu). Oboje su bili iz Kurejšija i Kurejšije su imale samo jedan dijalekt . Da je razlika u ahrufu (stilovima) bila razlika u dijalektima, zašto bi se dvojica ljudi iz Kurejšije razlikovali? Znanstvenici su spomenuli BLIZU ČETRDESET RAZLIČITIH MIŠLJENJA o ovom pitanju! Možda je najispravnije ono što smo gore spomenuli. A Allah najbolje zna. Četvrto: Čini se da je sedam stilova otkriveno s različitim formulacijama , na što ukazuju hadisi 'Umara, jer ' je Umarov prigovor bio stilu, a ne značenju . Razlike između ovih stilova nisu stvar kontradikcije i suprotstavljanja, već su istoznačnice, kao što je rekao Ibn Mas'ood: "To je kao da jedan od vas govori halumma , aqbil ili ta'aal (svi različiti načini govoreći" Dođi ovdje '). " Peto: Što se tiče sedam recitacija ( al-qiraa'aat al-saba ' ), ovaj broj nije zasnovan na Kur'anu i Sunnetu, već je to idžtihad Ibn Mudžaahida (Allah mu se smilovao). Ljudi su mislili da je al-ahruf al-saba ' (sedam stilova) al-qiraa'aat al-saba' (sedam recitacija), jer je slučajno bio isti broj. Ali ovaj je broj možda nastao slučajno, ili ga je Ibn Mudžaahid namjerno učinio kako bi odgovarao onome što je ispričano o broju stilova ( ahruf ) koji su sedam . Neki su ljudi mislili da su stilovi ( ahruf ) recitacije, ali ovo je pogreška. Među znanstvenicima nije poznat takav komentar. Sedam recitacija jedan je od sedam stilova, a to je stil koji je 'Uthmaan odabrao za sve muslimane. Šesto: Kada je 'Uthmaan napravio kopije Kur'ana, učinio je to prema jednom stilu ( harf ), ali je izostavio točke i samoglasnike kako bi se mogli prilagoditi i neki drugi stilovi. Dakle, Mus-haf koji je kopiran u njegovo vrijeme mogao se čitati u skladu s drugim stilovima, a koji god je stil prilagodio Mus-haf iz 'Osmana, i dalje je bio u upotrebi, a stilovi koji se nisu mogli prilagoditi nisu više korišteni . Ljudi su počeli kritizirati jedni druge zbog drugačijeg recitiranja, pa ih je 'Uthmaan ujedinio dajući im jedan stil Kur'ana . Sedmo: Vaša tvrdnja da su različiti recitacije Mudžahida značili sedam stilova ( ahruf ) nije tačna , kao što je rekao šejh el-islam ibn Tejmije. ( Majmoo'ah al-Fatawa , svezak 13, str. 210) ... Pitanja i odgovori o islamu (www.islam-qa.com ) ( Pitanje # 5142: Objava Kur'ana u sedam stilova (ahruf, sing. Harf) ; podebljano i veliko naglašavanje naše) U svjetlu prethodnih razmatranja, nemamo drugog izbora nego zaključiti da pamćenje nije uspjelo sačuvati Kur'an. To je možda razlog zašto su muslimani bili prisiljeni priznati da je Kur'an nepotpun zapis: `Abdullah b. `Omer je navodno rekao, ' Neka niko od vas ne kaže:" Imam cijeli Kur'an. " Kako on zna što je sve to? VIŠE JE KURANA PROŠLO [dhb]. Neka kaže umjesto toga, DOBIO SAM ŠTA JE PREŽIVJELO . "'(Burton, str. 117, Jalal al Din` Abdul Rahman b. Abi Bakr al Suyuti, "al Itqan fi` ulum al Qur'an ", Halabi, Kairo, 1935/1354, točka 2, str. 25) Neki od nas su se sastali kako bi razmijenili hadiske izvještaje. Jedan je momak rekao: 'Dosta je ovoga! Pozovite se na Božju knjigu. ' Imran b. Husain je rekao: 'Ti si budala! Pronalazite li u Božjoj knjizi molitve koje su detaljno objašnjene? Ili brzi? Kur'an se na njih odnosi samo općenito . Sunna je ta koja daje detaljno objašnjenje. ' (Isto, str. 21., al Hamdani, "I`tibar", str. 24.-5.) Nijedan mezheb ne dozvoljava nasljeđivanje nevjernika i vjernika; nasljeđe čovjeka bez roba; nasljedstvo žrtve ubojstva. Svi madahibi prihvaćaju svjedočenje dvaju muških svjedoka u slučajevima ubojstava. Ovi i mnogi drugi dogovoreni principi i postupci nisu spomenuti u Kur'anu . (Isto, str. 23) Zaključak Za razliku od Svete Biblije koja ima preko 25 000 rukopisa s primjercima duljim od dvije tisuće godina (tj. Svici s Mrtvog mora), dokazi Kur'anskog rukopisa (MS) blijede u usporedbi. Štoviše, niti dva kur'anska rukopisa (MSS) nisu identična (što je prilično zabavno u svjetlu opetovanog muslimanskog napada na tekstualnu tradiciju NT-a i njihove tvrdnje da niti jedan grčki NT MSS nisu identični!). Kao što je jedan srednjovjekovni muslimanski autor napisao u vezi s postojećim kuranskim MSS-om, koji su se svi temeljili na Ibn Masudovoj verziji, a ne na Osmanovoj: Ovako kaže Muhammed ibn Ishaq [al- Nadim ]: Vidio sam brojne kur'anske rukopise, koje su prepisivači zabilježili kao rukopise od Ibn Mes'uda. NISU DVA KURANSKA KOPIJA BILA DOGOVORENA, a većina ih je bila na teško obrađenom pergamentu . (Abu'l-Faraj Muhammad ibn Ishaq Al-Nadim, Fihrist - Istraživanje islamske kulture iz X. stoljeća , uredio i preveo Bayard Dodge [Great Books of the Islamic World, Inc., Columbia University Press, 1970.], str. 57; podebljano i s velikim naglaskom naše) Nisu samo MSS Kur'ana Ibn Masuda bili ujednačeni prema al-Nadimu: Knjige o neskladu [kur'anskih] rukopisa. Neslaganja između rukopisa naroda al-Madina, al-Kufa i al-Basrah , prema al- Kisai ; knjiga Halafa , Neslaganja rukopisa; Neslaganja naroda al-Kufe, al-Basrah i Sirije u vezi s rukopisima , napisao al- Farra ' ; Neslaganja između rukopisa , Abu Da'ud al- Sijistani ; knjiga al- Mada'ini o neskladu između rukopisa i sastavljanja Kur'ana; Neslaganja između rukopisa Sirije, al-Hijaza i al-Iraka , od Ibn Amiraal-Yahsubi; knjiga Muhammeda ibn 'Abd Al-Rahmana al- Isbahanija o neskladu u rukopisima . (Isto, str. 79; podebljani naglasak naš) S obzirom na sva ova razmatranja i činjenice, skloni smo zaključiti da islam i Kur'an nemaju čvrstih i provjerljivih dokaza koji bi potkrijepili njihov autoritet i nadahnuće, te da dokazi iz rukopisne tradicije i ranih islamskih referenci nepobitno dokazuju da Kur'an nije u potpunosti sačuvan. Dodatak A Muslimanski učenjaci priznaju korupciju kur'anskog teksta Nisu svi muslimanski učenjaci vjerovali da je Kur'an savršeno očuvan, ali slobodno priznaju masovnu korupciju islamskog teksta od strane Osmana, trećeg islamskog kalifa. Ovi muslimani su pretežno šiitske sekte, grane koja vjeruje u primat Alija ibn Abu Thaliba kao zakonitog nasljednika Muhammeda, koji je njegov prvi rođak i zet. Ova je činjenica nevjerojatna budući da muslimani vole citirati liberalne kršćanske teologe, kršćane s protunaravnim predrasudama, kako bi dokazali da je Sveta Biblija pretrpjela neovlaštene promjene. Ipak, ovdje unutar islama nalazimo skupinu bogobojaznih pojedinaca koji vjeruju u nadahnuće i čuda, koji potvrđuju i podržavaju Muhammedovo poslanstvo i koji su još uvijek dovoljno iskreni da priznaju činjenicu da mnogo nedostaje iz islamske objave. Jedna od najpoznatijih šijitskih knjiga napisana na temu korupcije je Skraćivanje na iskrivljavanju Knjige Gospodara lordova, autora Imama al-Nurija. Prema njemu, mnogi se imami kao što su al-Saduuq, al-Tubrusi, al-Sighaar, al-Kalleeni, Ibn Shahir Ashuub, al-Ayyaashi, al-Medžlisi i al-Nu`maani slažu da je Osman gadno petljao Kur'an ' an, izuzimajući i dodajući stihove koji su mu najviše odgovarali. Prema al-Nuriju: „Bilo je različitih kolekcionara, princ vjernika bio je prvi među njima, čija se kolekcija razlikovala od svih ostalih kolekcionara. Postoje još tri primjerka Kurana koje su sakupili halife, osim primjeraka Ibn Ka`ba, Ibn Mas`uuda, koji su sami po sebi četiri primjerka. " I: „Kada se ovi opći i posebni izvještaji pomno razmotre, iz njihova doslovnog ili sugeriranog značenja saznajemo da Kuran sada postoji između ruku muslimana na istoku i zapadu, jer je vezan dvjema jaknama, i prema njegovo prikupljanje i uređenje, nije bilo tako tijekom života Glasnika. ”(Vidi Nurijevu knjigu) Ostale knjige uključuju Iskrivljenje Ahmeda Ibn Muhammada i Iskrivljenje i supstituciju Muhammeda Ibn Hasana al-Sairatija . Prema tim islamskim izvorima, više od dvjesto stihova je ili izmijenjeno ili je u potpunosti izostavljeno. Evo popisa iz knjiga šiita: Prema šiitskim učenjacima, Muhamedovi su nasljednici izbrisali jednu cijelu suru pod nazivom al-wilaya . To glasi kako slijedi: O apostole! Obznanite moju opomenu, pa će i oni znati. Uistinu, oni koji se oglušuju na moje stihove i presudu su gubitnici. Oni koji svoje zavjete drže do vas, nagradit ću ugodnim rajima. Uistinu, Allah prašta i nudi veliku nagradu. Uistinu, Ali je pobožan i njegova će zasluga biti dodijeljena na Sudnjem danu. Ni na koji način nismo neuki u vezi s nepravdom koja mu je učinjena. Dali smo mu čast nad svim vašim ukućanima. On i njegovo potomstvo su strpljivi. Njihov je protivnik vođa kriminalaca. Recite onima koji nisu vjerovali nakon što su povjerovali: "Tražite li ovosvjetske užitke u životu, trčeći za njim, zaboravljajući ono što su vam Allah i Njegov poslanik obećavali, kršeći obećanja nakon što su ih ponovo potvrdili?" Dali smo vam prispodobe kojima biste se mogli voditi. O apostole, otkrili smo ti očigledne stihove. U njima su oni za koje Allah može tvrditi da su mrtvi, a onaj ko bude stajao uz njega bit će izložen. Sklonite se od njih jer vas izbjegavaju. Dovest ćemo ih na dan kada im ništa neće pomoći ili im pružiti milost. U paklu imaju status koji će im priličiti. Hvalite svog velikog Gospodara i budite od onih koji se klanjaju. Poslali smo Mojsija i Arona, ali oni su Aaronu nanijeli nepravdu. Neka to bude dobro strpljenje! Od njih smo napravili majmune i svinje i proklinjali ih do dana uskrsnuća. Budite strpljivi jer će im biti dodijeljena pobjeda. Kroz vas se, kao i bivšim glasnicima prije vas, ispunjava sud. Od njih smo vam postavili zakonskog skrbnika kako bi se oni pokajali. Tko god okrene leđa Mojoj zapovijedi, vratit ću ga, pa neka još neko vrijeme uživa u svojoj nevjerici. Neće vas pitati za izdajnike. O apostole! Zavjetovali smo se za vas onima koji su vjerovali. Stoga, uhvatite se za to i budite zahvalni. Uistinu, Ali je jedan od poslušnih, noću ležeći ničice, upozoravajući na Posljednji dan i nadajući se nagradi svoga Gospodara. Recite, hoće li se s tim ugnjetačima postupati jednako dok se zna za moje mučenje? Perje će im se napuniti oko vrata i žalit će zbog svojih djela. Rekli smo vam dobru vijest da će doći njegovo potomstvo. Naš poredak neće prekršiti. Na njima i za mene neka budu molitve i milost, bili oni živi ili mrtvi, sve dok ne uskrsnu. Na one koji im griješe nakon tebe Moj je gnjev, jer oni su izgubljeni narod. Oni koji slijede njihove korake budu milostivi od Mene, oni će biti sigurni u sobama. Hvala Allahu,gospodar svjetova. (Istinite upute , pt. 4, str. 65-66 - citirajući al- Nurijev Fasl al-Khitab, str. 110) Prema jednom Abu Ja`faru, izvorno čitanje S. 2:59 glasi: "Oni koji su prestupili obitelj Muhammed promijenili su riječ od one koja im je dana, pa smo s neba poslali pošast nad onima koji su prestupili obitelj Muhammed." (Isto, str. 67 - pozivajući se na komentar Ibrahima al-Qummija, svezak 1., str. 48) Abu Abdallah navodi da S. 2:91 ispravno glasi: "... Ono što je Allah poslao u vezi s Alijem, oni kažu ..." ( Fasl al-Khitab, str. 205) S. 2: 143 trebao bi biti: "Postavili smo vas pravedno uravnoteženim imamima, to jest vođama kojima biste mogli biti svjedoci nad narodima." (Isto, str. 213) S 3: 128 započinje sa: "Odluka nije za vas ..." Ipak ga čita Abu Abdallah: "Odluka je o vama ..." (Isto, str. 218-219) S. 4:65 Abu Abdallah čita kao: "... protiv vaše odluke u vezi s vladavinom, ali pokorite se Allahu i prihvatite ih s punim uvjerenjem." Ipak ga čita Ebu Ja`far: "I u njihovim dušama ne nalaze otpor onome što su Muhammed i obitelj Muhammed odlučili ..." (Isto, str. 225-226) Abdallahov komentar na 3: 110 je: “Hoće li najbolji ljudi ubiti princa vjernika [Alija], al-Hasana i al-Husaina [Alijeve sinove]? Ispravno čitanje glasi: 'Bili ste najbolji imami evoluirani za čovječanstvo.' "(Isto, str. 217) Posljednja klauzula u S. 4:79 prema Abdallahu trebala je glasiti: "... zlo vam se događa, unaprijed sam ga odredio!" (Isto, str. 226) Abu Ja`far ukazuje da je 3: 185 trebao biti "i uskrsnut će" kao završni dio rečenice. (Isto, str. 219) Iako postoji mnogo više ajeta koje možemo iznijeti, ovi su primjeri dovoljni da sasvim jasno pokažu da Kur'an još uvijek nije savršeno očuvan, što su potvrdili i sami bogobojazni muslimani. Dodatak B Sahih al-Bukhari i Kur'anski tekst Budući da hadisku zbirku imama al-Buharija muslimani smatraju premijernom zbirkom islamskih tradicija, smatrajući je drugom u odnosu na sam Kur'an, na nama je da je ispitamo u odnosu na Kur'ansku kompilaciju . Ispitujući dokaze koje je iznio imam al-Bukhari, utvrdili smo da se date izjave u potpunosti slažu s ostalim islamskim referentnim radovima navedenim u ovoj studiji. Daleko od toga da potvrđuje savršenu kompilaciju Kur'ana, al-Buharijeva zbirka priznaje činjenicu da je Kur'an pretrpio korupciju tijekom prenošenja s usmenog na pisani format. U cijelom će se izdanju koristiti dr. Muhammad Muhsin Khan, prijevod Sahih Al-Bukhari na engleski jezik, točnije šesti svezak njegovog kompleta. Ovaj prijevod možete pročitati i na mreži: http://www.usc.edu/schools/college/crcc/engagement/resources/texts/muslim/hadith/bukhari/ Svezak 6, knjiga 061, broj 509 Veliki broj recitatora ubijen u bitci kod Yamame (protiv Musailame). Dijelovi Kur'ana su se bojali izgubljeni. Kur'an će biti sastavljen u jednu zbirku, što Muhammed nije učinio. Zaid b. Thabit je sastavio Kur'an. Nisam mogao pronaći posljednji stih S. Al-Tawbe, osim kod Abi Khuzaime al-Ansarija Svezak 6, knjiga 061, broj 510 Tijekom rata protiv Azerbejdžana i Armenije, Hudhaifa bin al-Yamama obavijestio je Osmana da su Iračani, koji su čitali Ibn Masudovu verziju Kur'ana, i Sirijci, koji su čitali Ubayevu verziju, optužili jedni druge za dodavanje i / ili izostavljanje iz Kur'a 'anički tekst. Uthman je zadužio Zaida, Abdullaha bin Az-Zubaira, Saida b. al-As i Abdur-Rahman b. Harith rođ. Hisham da prepiše kur'anski MSS na kuraiškom dijalektu. Nove kopije poslane u svaku provinciju. Kur'ani drugih ashaba naredili su da se spale. Svezak 6, knjiga 061, broj 511 Posljednja dva ajeta sure El-Tavba pronađena su samo kod jedne osobe, Abu Kuzaime, što potvrđuju sljedeće tradicije: `Omer je odlučio prikupiti Kur'an. Obratio se ljudima: 'Ko god je dobio direktno iz usta Poslanika bilo koji dio Kur'ana, neka nam ga sada donese ovdje.' Zapisali su ono što su čuli na listove, tablete i palmine grane. ` Umar ne bi prihvatio ništa ni od koga dok dva svjedoka ne daju iskaz . Na njega je izvršen atentat dok je još bio angažiran na njegovoj kolekciji. Njegov nasljednik, `Uthman obratio se narodu, 'Neka tko god ima nešto od Knjige Božje donese nam je ovdje.' ` Uthman ni od koga ne bi prihvatio ništa dok dva svjedoka ne svjedoče . Khuzaima b. Thabit je rekao: 'Vidim da ste izostavili dva stiha . Niste ih napisali. ' Pitali su šta su i on je rekao: 'Imao sam direktno od Poslanika: "Došlo je do vas ..." "Uthman je rekao:" I svjedočim da ti stihovi dolaze od Boga. " Pitao je Khuzaimu gdje bi trebali ući u njih . Odgovorio je: 'Neka budu blizu posljednjeg kur'anskog otkrivenja.' Tako je Bara'a zapečaćena ovim riječima. (John Burton, Zbirka Kur'ana , 1977, str. 123- pozivajući se na Abu Bakra `Abdullaha b. Abi Da'uda, " Kitab al-Masahif " , ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 10; podebljani naglasak naš) [Zaid izvještava:] Pronašao sam posljednji ajet sure al Tawba kod Ebu Khuzaime al Ansarija, pronašavši ga ni sa kim drugim : "Eto, sad vam je došlo ..." do kraja sure. (Burton, str. 119 - pozivajući se na Ahmada b. `Ali b. Muhammad al` Asqalanija, ibn Hajar, Fath al Bari , 13 svezaka, Kairo, 1939/1348, sv. 9, str. 9; podebljano naglašavanje naše) Ova činjenica dodatno uništava mit da je Kur'an savršeno očuvan pamćenjem, jer ako je to bio slučaj, zašto je samo Khuzaima imao na raspolaganju posljednja dva ajeta Al-Tawbe? Zar ovi nisu trebali biti u posjedu svih memorizera? Pretpostavlja se da se hadis odnosi na činjenicu da je Huzaima jedini napisao ajete, dok su ih drugi obvezali na pamćenje. Opet, čini se da je ovo željno razmišljanje, jer ovaj hadis ne govori ništa o traženju kodeksa koji sadrže ove stihove. Zanimljivo je da je ovu tvrdnju prvi put iznio Ahmad ibn Ali ibn Muhammad al-Asqalani ibn Hajar u svom Fath al-Baari fii Sharh al-Bukhari . Ibn Hadžer je rođen 773. hidžretske godine (1372. godine), a umro je 852. hidžretske godine (1451. hidžretske godine). Sljedeće se pojavljuje u Zborniku Kur'ana Johna Burtona , str. 127-128: Iz Zaidove izreke ne proizlazi da on nije uspio pronaći aju iz sure al Tawba kod bilo koga drugog, da u to vrijeme to nije bila mutawatira među onima koji su svoj Kur'an naučili od ashaba , ali nije čuo izravno od Poslanika. Ono što je Zaid tražio bili su dokazi onih koji su svoje kur'anske tekstove upućivali direktno od Poslanika ... Ispravno tumačenje Zaidove opaske da nije uspio pronaći aju ni sa kim drugim jest da je nije uspio pronaći u pisanom obliku, a ne da nije uspio pronaći one koji su to nosili u svojim sjećanjima . ( Fath al-Baari , sv. 9, str. 12; podebljano naglašavanje naše) Problem s Ibn Hadžerovom tvrdnjom je taj što on nije očevidac, niti je njegovo djelo rani zapis o sastavljanju Kur'ana. Umjesto toga, njegovo je djelo mnogo kasniji komentar na zbirku Sahih al-Bukharija , koja sama po sebi nije zapis očevidaca. Stoga najraniji izvor koji tvrdi da je Zaid tražio autorizirane pisane tekstove koji uključuju ove stihove datira najmanje osam stoljeća nakon Muhamedove smrti! Stoga se muslimanska tvrdnja ne može shvatiti ozbiljno, jer ne postoje dokazi očevida koji podupiru takvu pogrešnu tvrdnju. Radi pravičnosti, mora se reći da je, prema drugim islamskim tradicijama, Ubayy ibn Kab također priznao postojanje ova dva posljednja ajeta: Oni su sakupili Kur'an u mushaf u vrijeme vladavine Ebu Bekra, neki ljudi su pisali na Ubayyov diktat. Kad su stigli do Q 9: 127, neki su pretpostavili da je to posljednji dio Kur'ana koji je objavljen. Ali Ubej je istakao da ga je Poslanik naučio još dva ajeta i, budući da su posljednji iz Kur'ana objavljeni, Knjiga bi trebala zatvoriti bilješku na kojoj je započela. (Burton, Zbirka Kur'ana, str. 124 - citirajući Ebu Bekra Abdullaha b. Abi Da'uda Kitab Al Masahif ) Ipak, ovo zapravo potvrđuje da nisu svi Kur'an napamet naučili napamet, jer su se samo dva muslimana čak i prisjetila ovih ajeta. Svezak 6, knjiga 061, broj 515 Između sukobljenih verzija Kur'ana postojao je kontradiktoran poredak sura. Svezak 6, broj 527 Neki su recitatori izostavili stihove koje je spomenuo Ubayy ibn Kab, usprkos reputaciji potonjeg i njegovom oklijevanju da ih slijedi izostavljajući ono što je osobno čuo od Muhammeda: Pripovijedao je Ibn 'Abbas:' Omer je rekao: "Ubai je bio najbolji od nas u učenju (Kur'ana), ali mi ostavljamo nešto od onoga što on uči." Ubai kaže: "Uzeo sam ga iz usta Allahovog Poslanika i neću ostaviti ni za što ." ... To snažno sugerira da su mnogi stihovi nestali. Svezak 6, knjiga 061, brojevi 558 , 562 Sam Muhammed zaboravio je dijelove Kur'ana. Svi ovi dokazi iz najbolje i najpouzdanije zbirke hadisa ne ostavljaju sumnju da Kur'an daleko nije od savršene kompilacije. U službi našega Velikog Boga i uskrsloga Spasitelja, Gospodina Isusa Krista, Božjeg ljubljenog i vječnog Sina, u vijeke vjekova. Amen. Dođi Gospodine Isuse, dođi. Uvijek ćemo te voljeti onako kako nam to omogućuje tvoja suverena milost. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Text/index.html http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_seventy.htm http://answering-islam.org/Responses/Saifullah/bravo1. htm http://answering-islam.org/Responses/Saifullah/bravo4.htm http://answering-islam.org/Responses/Menj/bravo_r4bc.htm http://answering-islam.org/Responses/Menj/bravo_r4bc_add .htm http://answering-islam.org/Responses/Abualrub/allahs_identity.htm http://www.answeringmuslims.com/2009/02/failure-of-muslim-response-to-ibn-masud.html http: //www.answeringmuslims.com/2008/12/aisha-and-ubayy-ibn-kab-on-100-verses.html http://www.answeringmuslims.com/2008/12/islams-amazingly-unfalsifiable-claims .html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/quranically-confused-muhammads-chosen.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/more-lost-surahs-of-perfectly-preserved.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/fogg-is-lifted.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/seven-ahruf-quranic-escape-clause.html http: // www.answeringmuslims.com/2009/01/manuscript-genocide-and-illusion-of.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/quran-vs-bible-ex-muslims-comparison-of.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/bible-quran-and-impact-of-textual.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/bible-quran-and-impact-of -textual.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/ibn-masud-on-zaids-mushaf.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/quran-missing-prayer.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/zaid-ibn-thabit-vs-ubayy-ibn-kab-on .html Kuran, odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​

Saul, David, Gideon i Golijat Saul, David, Gideon and Goliath https://answering-islam.org/Quran/Sources/talut.html ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Priča o Talutu Saul, Gideon, David i Golijat Jochen Katz U suri al-Baqara nalazimo kur'ansku verziju priče o kralju Saulu. 2: 246 Nisi li svoju viziju okrenuo poglavarima Izraelske djece nakon (vremena) Mojsija? Rekli su proroku (koji je bio) među njima: "Odredite nam kralja da se možemo boriti u Allahovoj stvari." Rekao je: "Zar nije moguće, ako vam je zapovjedeno da se borite, da se ne budete borili?" Rekli su: "Kako smo mogli odbiti borbu u Allahovoj stvari, kad smo bili odbačeni iz svojih domova i svojih porodica?" Ali kad im je zapovjeđeno da se bore, okrenuli su se, osim malog benda među njima. Ali Allah ima potpuno znanje o onima koji griješe. 2: 247 Njihov Poslanik im je rekao: "Allah je Taluta postavio za kralja nad vama." Rekli su: "Kako može izvršavati vlast nad nama kad smo bolje sposobni od njega za vršenje vlasti, a nije ni nadaren, bogatstvom u izobilju?" Rekao je: "Allah ga je odabrao iznad vas i obilno ga je obdario znanjem i tjelesnom hrabrošću: Allah daje Svoju vlast onome kome se sviđa. Allah brine za sve i On sve zna." 2: 248 I (dalje) njihov im je Poslanik rekao: "Znak njegove vlasti je da će vam doći Kovčeg zavjeta, sa (sigurnošću) u sebi sigurnošću od vašeg Gospodara i relikvijama koje je ostavila Mojsijeva obitelj i obitelj Aronovu koju nose anđeli. Ovo je simbol za vas ako zaista imate vjere. " 2: 249 Kad je Talut krenuo s vojskama, rekao je: "Allah će vas iskušati kod potoka: ako se pije voda njegova, On neće ići s mojom vojskom. Sa mnom idu samo oni koji to ne kušaju: puk gutljaj iz ruka je ispričana. " Ali svi su to popili, osim nekoliko. Kad su prešli rijeku, - On i oni vjerni s njim, - rekli su: "Danas se ne možemo nositi s Jalutom i njegovim snagama." Ali oni koji su bili uvjereni da se moraju susresti s Allahom, rekli su: "Koliko puta je Allahovom voljom mala sila pobijedila veliku? Allah je s onima koji nepokolebljivo ustraju." 2: 250 Kad su krenuli u susret Jalutu i njegovim snagama, molili su: "Gospodaru naš! Izlij na nas postojanost i učini naše korake čvrstim: Pomozi nam protiv onih koji odbacuju vjeru." 2: 251 Allahovom voljom su ih pregazili; a Dawud je ubio Jaluta; a Allah mu je dao moć i mudrost i naučio ga onome (što je drugo) htio. I da Allah nije provjerio jedan skup ljudi pomoću drugog, Zemlja bi zaista bila puna nevolja: Ali Allah je pun blagodati svim svjetovima. 2: 252 To su Allahovi znakovi: mi ih tebi vježbamo u istini: Ti si zaista jedan od glasnika. Ayahs 2: 246-248 daju prikaz imenovanja prvog izraelskog kralja i 249-251 izvještaj o pripremi i rezultatima njegove prve bitke. Muslimanski prevoditelji obično pišu Saula, Davida i Golijata u svojim prijevodima na engleski jezik za arapska imena Talut, Dawud i Jalut u Kur'anu. I svi komentatori i enciklopedije islama (koje sam vidio) slažu se da su to ispravne identifikacije bez ukazivanja na različita mišljenja. Al-Baqarah 2: 246-251 predstavlja priču koja je u osnovi poticaj Izraelcima da se bore za Allahovu stvar i prepričavanje njihove prve bitke i Allahove čudesne pomoći u pobjedi. U usporedbi s Biblijom iznosimo sljedeća zapažanja: Prorok je Samuel, a prvi izraelski kralj je Savao ( 1. Samuelova 10: 1,24-25 ). Autor Kur'ana ne imenuje proroka (a / njihovog proroka: 2: 246-248) (možemo li pitati "Zašto?"), Niti tačno navodi ime kralja. Prorok ostaje anoniman, a kralj je umjesto toga u Kur'anu nazvan Talut (2: 247.249). Izraelci su tražili kralja jer su novi suci (Samuelovi sinovi) bili zli; nadalje, željeli su kralja poput ostalih naroda ( 1. Samuelova 8: 1-5 ). U Bibliji su Izraelci napustili Egipat po Božjoj zapovijedi, a čak su ih poslali s darovima ( Izlazak 11: 1-2; 12: 35-36 ). U Samuelovo vrijeme "prisiljavanje iz svojih domova" nije bilo problem. Kur'an navodi da su Izraelci tražili kralja kako bi se mogli boriti u ime Allaha, jer su bili prisiljeni napustiti svoje domove! (2: 246) Samuel je bio nezadovoljan tim prijedlogom i pitao je GOSPODINA što učiniti. I Bog odgovara: Iako ovaj zahtjev znači da me ljudi odbijaju kao svog kralja, Samuel bi trebao učiniti što kažu nakon što im je prvo stavio nedostatke da imaju kralja, poput teških poreza, uvođenja svojih sinova u svoju vojsku i detaljnije u 1. Samuelova 8: 6-22 ). U Bibliji Samuel pokušava odvratiti ljude od njihove želje za kraljem. Kur'an s druge strane predstavlja Samuela kako ih pita hoće li se boriti za Boga ako im se tako zapovjedi. Budući da je ovo bio njihov izvorni zahtjev (!), On samo pojačava želju ljudi. Borba je propisana u kur'anskim ajetima (2: 244), a borba u Allahovoj stvari vodi do pobjede (2: 251), ali mnogi se nisu uspjeli boriti kad je došlo vrijeme i Allah ih zbog toga strogo zamjera (2: 246). ). Prema Kur'anu, Izraelci su tražili kralja kako bi se mogli (početi) boriti u Allahovoj stvari. Ali pod vodstvom Mojsije, Jošua i Suci, oni su se već stoljećima borili protiv svojih neprijatelja, posebno Midjanaca i Filistejaca, puno prije nego što su zatražili kralja! Pogledajte Toru, knjigu Jošua i velike dijelove knjige o sucima, kao i 1. Samuelovu 7 , poglavlje neposredno prije njihova zahtjeva za kraljem kad ih je sudac i prorok Samuel vodio u bitci protiv Filistejaca i Izrael je pobjednik . U 1. Samuelovoj 10: 17-27 čitamo kako je Saul postao kraljem i otkrivamo da je većina ljudi vrlo zadovoljna što ga primaju za kralja (10:24). Prezirala ga je samo vrlo mala manjina od nekolicine stvaratelja problema (10:27). U Kur'anu (2: 247) izgleda kao da je većina (vođa) odbila njegovu vlast i imenovanje kraljem. Kur'an proglašava povratak Kovčega Izraelcima znakom Allahovog izbora Saula za kralja. Doista, Kovčeg su neko vrijeme zarobili Filisteji ( 1. Samuelova 5 ), ali arka je vraćena ( 1 Samuelova 6 ) mnogo prije nego što je Saul postao kralj (1 Samuelova 10). Prema 1. Samuelovoj 7: 2 , Kovčeg se vratio u Izrael više od 20 godina prije nego što su se dogodili događaji u 7. poglavlju, a tek nakon toga Izrael traži kralja ( 1. Samuelova 8: 1-5 ). Kovčeg je neprestano bio u posjedu Izraela mnogo prije i sve vrijeme Saulove vladavine. Ovo je prvi detalj povijesnih kompresija u ovom izvještaju. Ovo je kompresija od oko 20-30 godina, pored lažne izjave da bi povratak Kovčega bio Allahov znak za Saulovu vlast. U vezi s njegovom (prvom) bitkom, Kur'an tvrdi da je Saul razdvojio borce i odabrao samo nekoliko načina na koji su pili iz rijeke (2: 249). Ništa se slično tome ne spominje u 1. Samuelovoj 11-12, izvještaju o Saulovoj prvoj bitci, ili čak u cjelovitom izvještaju o Saulovoj vladavini koji se proteže od poglavlja 9 - 31. Umjesto toga, ova se priča nalazi u Sucima 7, gdje Gideon vodi Izraelce u bitka. Ovo je opet povijesna kompresija u kojoj autor Kur'ana brka detalje zasebnih priča i tka ih u jednu. Zapravo, prva Gideonova bitka protiv Midjanaca, odakle je preuzeta ova priča o razdvajanju muškaraca prema njihovom ponašanju u piću, dogodila se oko 1160. pr. Kr., Dok je prva Saulova bitka protiv Amonita i dogodila se otprilike 110 godina kasnije! Nadalje, Kur 'an gubi cijelu poantu testiranja i razdvajanja ljudi, kad Talut svojim ljudima navodno kaže uvjete testaprije nego što popiju . Kao takav on postaje čin otvorene neposlušnosti, umjesto da se odvoje vojnici koje je Bog odabrao prema njegovom tajnom znanju kao u Sucima 7: 4-8 . I još je više povijesne kompresije, ista je ova priča. Prva Saulova bitka nije uključivala Golijata i Filisteje. Umjesto toga borili su se protiv Amonaca ( 1. Samuelova 11 ). Golijat je stupio na scenu mnogo kasnije kada je Saul sagriješio protiv Boga u očitom neposluhu, a zatim ga je Bog odbacio i zamijenio David. Kur'an implicira da je David služio sa Saulom u njegovoj prvoj bitci! Ali bitka protiv Golijata i Filistejaca bila je oko 1025. pr. Kr., 25 godina nakon Saulove prve bitke protiv Amonaca i nakon što je David već potajno natuknuo novog kralja ( 1. Samuelova 16-17 ). Posljednji mali detalj je da je Muhammed zamijenio Jalut za filistejskog vojnog zapovjednika kada je govorio o "Jalutu i njegovim snagama". Ali pomno čitanje1. Samuelova 17 pokazuje da je Golijat bio najbolji borac Filistejaca koga su nazivali "njihovim herojem" ili "njihovim prvakom", ali ni kraljem ni generalom koji je zapovijedao filistejskom vojskom. Promatrajući sve ove razlike, očito je pitanje: Zašto se ti računi toliko razlikuju? Čini se da nema teološkog razloga za promjenu ovih mnogih detalja, kao što bi moglo biti u vezi s odlomcima o raspeću (budući da Kur'an odbacuje ideju pomirenja) ili različitim Isusovim tvrdnjama da je jedinstveni Božji Sin i drugi doktrinarno važni tekstovi. Nijedna takva teološka motivacija nije se predstavila Muhammedu, niti postoji bilo kakav razlog zašto bi Izraelci trebali izvesti tako razrađenu prijevaru u mnogim poglavljima, pa čak i knjigama kako bi krivotvorili svoju povijest. Što bi bilo razumno objašnjenje? Koji bi bio muslimanski odgovor? Moj se vlastiti zaključak temelji ne samo na ovom tekstu već na nekoliko sličnih i mislim da sljedeće predstavlja dosljedno i koherentno objašnjenje. Muhammad je od Židova čuo mnoge priče, ali kako se to redovito događa iz druge ruke, netko se sjeća nekih dijelova, drugi se detalji zaboravljaju, a možda bi se mogli zbuniti dijelovi zasebnih priča. Muhammad izgovara priču ovisno o vlastitom pamćenju i, što je još važnije, u skladu sa svojim svrhama i trenutnim potrebama. Potonja tvrdnja o namjernom izumu očito je još ozbiljnija od optužbe za zaborav. Ipak, čini se da postoji dovoljno dokaza za ovaj zaključak. Prema uvodu Jusufa Alija u suru al-Baqara, većina ove sure je rana medinska sura. To znači da je "otkriveno" nedugo nakon što su Muhammed i njegovi mekanski sljedbenici morali pobjeći iz Meke u Medinu, a morali su ostaviti svoje domove i obitelji (2: 246). Ovo je prvi podatak koji se uopće ne uklapa u Saulovo vrijeme, ali se savršeno uklapa u Muhamedovu situaciju. Koji je motiv za ovu priču o Talutu? Kontekst odlomka u Kur'anu to jasno navodi. 2: 243 Nisi li se vizijom obratio onima koji su napustili svoje domove , iako ih je bilo tisuću (na broju), iz straha od smrti ? Bog im je rekao: "Umri": Zatim ih je vratio u život. Jer Bog je pun blagodati za čovječanstvo, ali Većina ih je nezahvalna. 2: 244 Tada se borite u Allahovoj stvari i znajte da Allah sve čuje i zna. 2: 245 Ko je taj koji će posuditi Allahu lijepu posudbu, koju će Bog udvostručiti i umnožiti mnogo puta? Bog je taj koji daje (vama) želju ili obilje, i Njemu će biti vaš povratak. 2: 246 Nisi li svoju viziju okrenuo poglavarima Izraelske djece nakon (vremena) Mojsija? Rekli su proroku (koji je bio) među njima: „ Odredite nam kralja da se možemo boriti u Allahovoj stvari. “ Rekao je: „Zar nije moguće, ako vam je naređeno da se borite, da ćete ne boriti se? " Rekli su: „ Kako bismo mogli odbiti borbu u ime Allaha, kad smo vidjeli da smo odbačeni iz svojih domova i svojih porodica? “ Ali kada im je naređeno da se bore, vratili su se, osim malog benda među njima. Ali Allah ima potpuno znanje o onima koji griješe. Motivacija je vrlo jasna. Ajeti 243 i 244 postavljaju temu da je morao napustiti domove, a posljedica je naredba da se sada borimo u Allahovoj stvari. Da bi se podržala ova svrha, priča o Talutu recitirana je na način prilagođen trenutnoj situaciji muslimanske zajednice. Istina o povijesnoj točnosti nije glavna briga. Pitanje je poziv na borbu za Allaha (što znači: za Muhammeda i muslimansku zajednicu). Trenutna se stvarnost projicira natrag u stare priče i koristi se za upozoravanje slušatelja da će okretanje i odbijanje borbe izazvati Allahovo nezadovoljstvo (2: 246 - "oni koji pogriješe") i pozivati ​​na ulaganje ne samo svoj život (borbe), ali sve što imaju (svoje imanje) u tu svrhu (2: 245). Zašto uključivanje Davida i Gideona u priču? To bi mogao biti dio motivacije: Muslimana je još uvijek bilo malo, a neprijatelja mnogo. Jedna od velikih pobjeda nad zastrašujućim neprijateljem bilo je ubijanje malog Davida diva Golijata. Tako se ova dobro poznata priča uvrstila u Muhammedovu recitaciju jer je svojim sljedbenicima želio dati povjerenje za predstojeće bitke. Ista dinamika vrijedi i za Gideonov slučaj. Sigurno se činilo da će se mala skupina muslimana morati boriti protiv velike mekanske vojske. To je slično Gideonu koji je pozvan boriti se sa samo 300 ljudi protiv deset tisuća Midjanaca ( Suci 7:12 ), a Bog je nekoliko puta namjerno smanjio Gideonovu vojsku, tako da je pobjeda Božja, a ne Gideonova ( Suci 7: 1- 8 ). Broj boraca za Boga nije problem. Ovo je vrlo motivacijski element. Je li Muhammed zbunio priče samo zato što se nije sjećao svih detalja koje je čuo od Židova? To bi mogao biti dio razloga povijesne zbrke i sažimanja u ovim ajetima, a ovo djelomično sjećanje i zbrka zasnovana na glasinama mogu se još jasnije vidjeti u nekim drugim kur'anskim odlomcima. Jedan dio koji ukazuje na probleme s pamćenjem je činjenica da autor Kur'ana naizgled ne može imenovati proroka i zato ga ostavlja anonimnim. No to vjerojatno nije bio samo problem Mohammedova sjećanja - vjerojatnije je da je promjene djelomično motivirana njegovom željom da nadahnute priče o hrabrosti i Božjem čudesnom zahvatu u prošlosti ohrabri i potakne njegovu malu skupinu sljedbenika da ga poslušaju. bez ispitivanja kao onaj na koga je Allah stavio svoj autoritet (2: 248). I zaista,taj je stih poticaj koji izaziva slušatelja pitanjem za samoispitivanje: "ako zaista imate vjere". U četvrtoj točki gore već je istaknuto da je povijesno netočno tvrditi da su Izraelci navodno željeli započeti borbu, budući da se već stoljećima bore sa svojim neprijateljima pod Božjim zapovijedanjem. Međutim, vojna akcija je novost za muslimansku zajednicu u ovom trenutku. Muhammed je bio samo njihov duhovni vođa za vrijeme boravka u Meki. Nakon leta u Medinu, Muhammad postaje njihov politički vođa i glavni zapovjednik muslimanskih vojski. Početak borbi je povijesna situacija za muslimane, a ne za Izraelce. Simbolički govoreći, Muhammad je i prije bio prorok (poput neimenovanog Samuela kojeg se vidi samo u ulozi duhovnog vodstva), ali sada postaje poput kralja Saula, koji je vojni zapovjednik. I kao što Muhammed nailazi na otpor svojih ljudi koji ga ne žele slijediti iz različitih razloga - uključujući to što nije među najcjenjenijim vođama ili nije dovoljno bogat,nije plemenit - pa pušta da neprijatelji Taluta izgovaraju ove optužbe, a onda neka Allah odgovori u njegovo ime da to nisu valjani razlozi i da je odabrao Talut u svom vlastitom superiornom znanju (On sve zna) i svojim suverena volja (Allah bira koga hoće). Nadalje, molitva Izraelaca u ayi 2: 250 ne odražava povijesnu stvarnost. Filistejci su se mogli rugati vjeri izraelske djece kao dio njihove opće ratne propagande, ali nisu bili u vjerskom ratu. Željeli su samo osvojiti i opljačkati Izrael za plijen koji su mogli dobiti. Niti se Izrael borio protiv Filistejaca zato što su bili nevjernici, već zato što su napadali zemlju i izraelske gradove i morali su se braniti. Fraze koje se ponavljaju "borba u Allahovoj stvari" i "pomažu nam protiv onih koji odbacuju vjeru" izrazito su muslimanske fraze koje se projiciraju natrag u usta Izraelcima. Muhammed je vodio vjerski rat protiv Mekanaca koji su ga odbacili i poruke koju im je propovijedao dugi niz godina.Izrael se branio samo od vojnog napadača kojemu nikada nisu propovijedali vjeru. U točki 5. primijetili smo, da većina njegovog naroda Saula nije odbila, već ga je slavila kao svog kralja. Uopće se ne spominje otvoreno protivljenje Saulu (iako je to mogao opravdano uvrstiti u svjetlo kasnijeg razvoja njegove neposlušnosti i odbijanja od samog Boga. Mogli su reći: Vidite, rekao sam vam od početka) . Ali Muhammed je uglavnom bio odbijen u Meki i samo su nekolicina slijedili njegovu poruku i prepoznali njegovu vlast nad njima. Opet, Muhammedova priča se pripovijeda kao da je Talutova. Ovo je još jedna neobična stvar: Kako to da Talut ima vojsku, čak i veliku vojsku, kako se čini, ako ga narod odbije? Odakle dolazi ova vojska? Ovo nije koherentno. U točki 7. vidjeli smo da Talut vojnicima javno objašnjava Allahov test. Ovo opet čini priču neskladnom u odnosu na izvornu svrhu ovog testa, ali nije riječ o povijesti, ona je propovijed i poziv na akciju u današnje vrijeme potrebe muslimanske zajednice. Nije stvar u načinu na koji ljudi piju vodu, već u tome da budemo poslušni. Izazov pokornosti Allahu kroz pokornost Muhammedu stavlja se pred slušatelja. (I tako nesuvislost priče ima smisla u povijesnom kontekstu hutbe.) I ovaj izazov mnogo puta vidimo u Kur'anu kada čitamo "Pokoravajte se Allahu i Njegovom glasniku". Muhammed vrlo pametno za sebe veže vjernost ljudi. Posljednje malo zapažanje: Zašto je Muhammed Saula imenovao "Talut"? Ovo je naizgled jedino ime u Kur'anu za biblijsku figuru koja kao da nema jezičnu vezu sa svojim biblijskim imenom. Prema kraćoj enciklopediji islama , najvjerojatnije je iz pjesničkih razloga odabrano da se njegovo ime rimuje s Jalutom (Goliath, 2: 249,250). Možda je još jedan razlog taj što se Muhammed ispravno sjetio da je Saul bio vrlo visok ( 1. Samuelova 10: 21-24 ), pa ga stoga i zovu Talut pod utjecajem arapske riječi taala (biti dugačak / visok) kako je predloženo u Paretovu komentaru na Kur'an. Ali to u Kur'anu nije izravno rečeno, i stoga mora ostati spekulativno. Kur'an zaista navodi da je imao impresivnu tjelesnu građu (tjelesna moć: 2: 247). Zaključak Kur'anska priča o Talutu pokazuje mnoge povijesne netočnosti. Osobito smo prepoznali spajanje nekoliko događaja koji su se dogodili u razmacima desetljeća ili čak više od jednog stoljeća. Motivacija za ovu verziju izvještaja očito je trenutna situacija rano muslimanske zajednice u Medini koja je trebala biti ohrabrena za predstojeće bitke. Muhammed koristi primjere iz "povijesti" da nadahne i ohrabri svoje drugove da ga slijede u tim bitkama i da će im Allah dati pobjedu baš kao što je pobjedu davao vjernicima u ranijim vremenima, kada su bili u sličnim situacijama. U ovom trenutku nije zabrinut za povijesnu točnost, pa zato, kako bi izvještaj bio primjenjiviji na trenutnu situaciju, oslobađa se povijesti i stvara priču koja se u vidljivoj mjeri razlikuje od povijesne pripovijesti u biblijskom izvještaju. Muhammedova poruka apelira na iskustvo i okolnosti njegovih slušatelja, koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove i obitelji radi praćenja Muhammedove poruke. To bi doista bio razlog da se potuku. Ali to nema temelja u povijesti Izraelaca u vrijeme Samuela. Kroz Kur'an (pretpostavlja se od Allaha) Muhammed pita svoje sljedbenike (kroz usta Samuelova) da li bi se borili za Allaha ako im se tako zapovjedi! Upravo je to bio Muhammedov poziv (2: 244), a sadašnji vjernici trebali bi slijediti primjer starovjeraca ... A Allahovo nezadovoljstvo onima koji su odbili borbu (u staroj priči) upozorenje je trenutnom slušatelji da će Allah zasigurno biti nezadovoljan ako i oni tako postupe. Ovo je Muhammedov način neizravnog optuživanja protiv onih koji se ne bi željeli boriti, a da se s njima ne moraju izravno i osobno sukobiti. Čast i sram vrlo su važni elementi u bliskoistočnoj kulturi i to bi mogao biti jedan od razloga za korištenje priče - jer je to omogućilo da nikoga ne treba sramiti imenovanjem izravno zbog otpora,ali im unatoč tome djelotvorno prenose ono što će Allah misliti o njima ovisno o njihovom djelovanju. Do danas su pripovijedanja priča, prispodobe, vrlo popularno sredstvo na Bliskom istoku za prenošenje istine. U osnovi, Muhammad stvara parabolu kako bi svoju poruku prenio na ovaj neizravan, ali unatoč tome jasan način. Istu metodu koristi i prorok Nathan da osudi kralja Davida za njegov grijeh ( 2. Samuelova 12: 1-10 ), a Isus iz mnogih razloga iznosi mnoge prispodobe, na primjer vidi Matej 21: 33-45 gdje namjeravano značenje publika jasno razumije. Problem je u tome što je Muhammed za svoju prispodobu odabrao povijesnu ličnost, a za svoje ciljeve iskvarenu povijesnu istinu. To je razlog zašto ovaj odlomak ne možemo prihvatiti kao objavu od Boga, koji je istina, niti Muhammeda kao pravog proroka. Pokazao se kao učinkovit komunikator, izvrstan vođa i motivator, ali standard ocjenjivanja proroka jest govori li istinu, a ne može li svojim govorničkim i vještinama ljudi dobiti veliko sljedbeništvo. Muhammad prepoznaje da je dno svega istina. I tako zaključuje ovaj odjeljak sa 2: 252 To su Allahovi znakovi: Uvježbavamo ih tebi u istini : zaista si jedan od poslanika . To je krajnja svrha cijele ove priče. Slušatelj je ponovo pozvan prihvatiti Muhammeda kao Božijeg poslanika. Ali standard mora biti istina. I prema vlastitom standardu istine na koji je ukazan u ovom ajetu, Muhammad je pao na ovom testu. Kako ga onda možemo prihvatiti kao pravog Božjeg poslanika? Zahvaljujem se ovom članku o Saulu u Usporednom indeksu prema islamu zbog nekih detalja i pokretanja mog istraživanja o ovoj temi. Argument ovog članka pojačan je i uvelike proširen sličnim zapažanjima u drugim pričama o Kur'anu, usp. Ja sam svi Proroci . Postoje različiti načini na koje se muslimani pokušavaju nositi s problemom. Zanimljivo je da se čak i ljudi iz istog muslimanskog sektaškog pokreta drže oprečnih mišljenja. Saqib Virk, koji je (koliko znam) član veće grupe Qadiani iz sekte Ahmadija (vjerojatno uzimajući svoje mišljenje iz Kur'anskog komentara njihove grupe kojem trenutno nemam pristup), tvrdi da je ova priča samo o Gideonu, a ne o Saulu: "Kur'an ne imenuje Saula. Misli se na Taluta za kojeg mnogi vjeruju da je morao biti Saul. Osobno vjerujem da Talut odgovara Gideonu." ( Izvor ; i detaljnije argumentiranje istog stava u ovom postavljanju vijesti .) Podružnica Lahori iz sekte Ahmadiyya zauzima suprotno mišljenje: 249a. "Saulova priča ovdje je pobrkana s Gideonovom", kaže kršćanski kritičar. Sve što Kur'an navodi jest da je Saul svoje snage isprobavao uz rijeku, a Biblija o tome ništa ne govori. S druge strane, Biblija govori o suđenju donekle slične prirode Gideonu (Suci 7: 1ï6), dok Kur'an uopće ne govori o Gideonu. Kur'an se ne obvezuje dati cjelovitu i detaljnu povijest Izraelaca, i mislim da nijedan kršćanin ne vjeruje da Biblija daje cjelovit i detaljan zapis o cijeloj izraelskoj naciji, tako da bi mogao nisu propustili niti jedan incident. Niti je išta čudno ako je Saul slijedio primjer Gideona. Da se radi o dva različita incidenta, jasno govori činjenica da je, dok je Gideon svoje snage iskušavao u "Harodinu zdencu" (Suci 7: 1),Saul je svoje snage pokušao uz rijeku, kako se navodi u Kur'anu. Iz Biblije se dalje vidi da je tamo bila rijeka Jordan: "Neki Hebreji prešli su preko Jordana u zemlju Gad i Gileadï" (1. Sam. 13: 7). 249b. Arapska riječ je Jalut , iste mjere kao Talut , što znači da je napao ili napao u bitci (LL), pa je umjesto toga Golijat Sveti Kur'an usvojio ime koje izražava njegovu glavnu karakteristiku. Izvor Potonje je gledište blisko mišljenju konzervativnog muslimanskog komentatora Maududija, koje navodi i raspravlja James Arlandson . Izvori Kur'anskih povijesnih kompresija u Kur'anu u odgovoru na islam Početna stranica ​ ​ ​ ​ ​

Anakronistički naslov al-`Aziz dodijeljen Potifaru The anachronistic title al-`Aziz given to Potiphar https://answering-islam.org/Responses/Saifullah/aziz.htm ​ ​ ​ ​ Odgovori na islamsku svjesnost Al-`Az�z i Potiphar Uvod Članak Saifullaha i Co. o Al-`Az�z & Potiphar vjerojatno je najbrutalniji napad na argument "slamnatog čovjeka" koji sam ikad vidio. U svom nikad završenom zadatku izvlačenja Kur'ana iz mnogih netočnosti, proturječnosti i nedosljednosti, naša braća po Islamskoj svjesnosti još su jednom stvorila još pitanja i problema na koja su odgovorila ili riješila. Kršćanski misionari tvrde da u Kur'anu postoji povijesna proturječnost u vezi s imenima Potiphar i 'Aziz' u priči o Josipu (P). Njihov argument je: Potiphar protiv Aziza Mohammad iznosi priču o Josipu, kojeg su Potiphar i ljudi iz njegova grada zatvorili iz ljubomore. U kuranskoj verziji priče, Mohammad daje ime gospodara kuće kao "Aziz". Osim varijacija između biblijske i kur'anske verzije, važno je napomenuti da je ime Aziz jedinstveno arapsko. Zapravo, ime Aziz nije bilo egipatsko, niti je poznato da ga je bilo koji Egipćanin koristio u razdoblju kada je Josip živio. Iskreno, nikad nisam čuo za ovaj argument. Doktor Saifullah očito je ovaj citat pronašao na web stranici koja više ne postoji, stoga ću mu vjerovati na riječ. Ispitajmo sada kako dr. Saifullah iznosi glavno pitanje iz prilično male izjave. Argument je ovdje da je biblijsko ime 'Potiphar' povijesno točna atribucija, dok je kur'anski Aziz ime pogrešno pripisano istom povijesnom liku. Nadalje, tvrdi se da 'Aziz' nije bilo egipatsko ime, niti se znalo da su ga Egipćani koristili za vrijeme Josipa (P). Sumnjam da su ime Aziz ili naslov al-Aziz bili česti među drevnim Egipćanima! To su arapski izrazi. Obraćanje nekome s ovim imenom [ Aziz ] ili naslovom [ al-Aziz ], vjerojatno ne bi izazvalo ništa drugo do prazan pogled u drevnom Egiptu. Što se tiče varijacija između dviju pripovijesti, Kur'an nadmašuje Bibliju u povijesnoj točnosti ispravnim pozivanjem na egipatskog vladara. Biblijska upotreba riječi "faraon" kao naslova za egipatskog vladara samo je anakronizam kada se primjenjuje na Josipovo (P) vrijeme. Kur'an ne nadmašuje Bibliju u povijesnoj točnosti, niti u bilo kojem drugom području. Jedan od omiljenih argumenata dr. Saifullaha je da je biblijska upotreba izraza faraon anahrona i da se koristi puno prije nego što je naslov primijenjen na egipatskog kralja. U ranijem članku na tu temu , dr. Saifullah iznio nam je samouništavajući argument u vezi s povijesnom uporabom izraza faraon: "Od tada se taj izraz razvio u generičko ime za sve drevne egipatske kraljeve, iako formalno nikada nije bio kraljevski naslov"! Budući da je "netočno" nazivati ​​egipatskog kralja "faraonom", i Biblija i Kur'an bili bi u zabludi prema Saifullahovom argumentu. Očito je dr. Saifullah "ukinuo" [ili proturječio] svom ranijem članku svojom opširnijom kur'anskom preciznošću vs. Biblijska pogreška: Egipatski kraljevi i faraoni koja nam kaže: Prema modernim lingvističkim istraživanjima riječ "faraon" dolazi od egipatskog Per-aa, što znači Velika kuća i izvorno se odnosila na palaču, a ne na samoga kralja ..... Međutim, Egipćani svog vladara nisu nazivali "faraonom" sve dok 18. dinastija (oko 1552. - 1295. pr. Kr.). U jeziku hijeroglifa, "Faraon" se prvi put koristio za označavanje kralja tijekom vladavine Amenhophisa IV (oko 1352.-1338. Pne.). Katolička enciklopedija kaže: Biblijska upotreba izraza odražava egipatsku uporabu s priličnom točnošću. Rani se kraljevi uvijek spominju pod općim naslovom Farao, ili Faraon, kralj Egipta; ali osobna imena počinju se pojavljivati ​​s dvadeset i drugom dinastijom, premda se još uvijek koristi starija oznaka, posebno kada se govori o suvremenim vladarima. Odsutnost vlastitih imena u prvim knjigama Biblije ne ukazuje na kasni datum njihova sastavljanja i nejasno znanje pisca o egipatskoj povijesti, već upravo suprotno. Isto vrijedi i za upotrebu naslova Faraon za kraljeve prije osamnaeste dinastije, što je sasvim u skladu s egipatskom uporabom u vrijeme devetnaeste dinastije. Što zapravo kaže Kur'an? Krenimo najprije s citatima iz Kur'ana. Dame su u Gradu rekle: "Supruga Aziza pokušava zavesti svog roba iz njegovog (istinskog) jastva: Uistinu ju je nadahnuo nasilnom ljubavlju: vidimo da očito zaluta." [Kur'an 12:30] (Kralj) je rekao (damama): "Kakva je bila vaša stvar kad ste pokušali zavesti Josipa od njegovog (istinskog) ja?" Gospođe su rekle: "Allah nas sačuvao! Niko zlo ne zna protiv njega!" Rekla je `Azizova supruga:" Sada je istina očigledna (za sve): upravo sam je ja htio zavesti od njegovog (istinskog) sebe: On je zaista od onih koji su (uvijek) istiniti (i čestiti). [Kur '�n 12:51] U gornjem navodu podvukli smo kur'insku riječ koja se koristila za opisivanje povijesnog lika koji se u Bibliji inače naziva 'Potiphar'. Riječ koja se koristi je al-`Az�z, a ne `Az�z kako su kršćanski misionari pogrešno razumjeli. Čak i prijevod glasi `Az�z, a ne samo` Az�z. Štoviše, kada čitamo islamsku literaturu (vidi dolje) o ovom pitanju, nigdje se ne može naći tvrdnja da se vjerovalo da je `Az�z stvarno ime ovog pojedinca. Jasno je da je prisutnost određenog članka "al" prije `Aziza snažan pokazatelj da je to bio naslov, a ne ime. Čak i u moderno doba, kršćanski i židovski Arapi mogli bi se nazivati ​​`Az�z (npr. Tarek` Az�z, irački ministar), ali nitko se ne naziva al-`Az�z. Da, "al" čini al-`Az�z naslovom. Yusuf Ali ovo prevodi kao "(veliki) 'Aziz", dok Pickthall taj izraz prevodi kao "vladar", a Shakir kao "poglavica". Pitanje je: bi li Potifhar dobio takav naslov u drevnom Egiptu ili je to naslov koji mu je Muhamed želio nametnuti? Inače, tradicija bilježi čovjeka po imenu Umar ibn Abd al-Aziz [sin roba gospodara]. U tom opsegu, tvrdnja da je "Az�z ime spomenutog povijesnog pojedinca proizlazi ili iz pogrešnog čitanja ili izdajstva. Tvrdnja da je "Aziz" stvarno ime biblijskog "Potifara" smiješna je, a kamoli da je povijesno proturječje! Bez obzira na to, posavjetujmo se po tom pitanju s biblijskim i kur'anskim izvorima i prosudimo sami. Izdaja? Ne budimo pretjerano dramatični oko ovoga! Tvrdnja da je Aziz Potifarovo vlastito ime jednako je apsurdna koliko i tvrdnja da je al-Aziz [ili egipatski ekvivalent ovome] njegov ili bilo čiji drugi naslov u drevnom Egiptu. Ovo i dalje predstavlja problem za Kur'an i njegove tvrdnje. Al-`Az�z U Kur'anskim komentarima Ukratko, dr. Saifullah nam kaže da se komentatori Kur'ana slažu da je al-Aziz naslov, a ne vlastito ime. Ali da li ovo zapažanje na bilo koji način spašava Kur'an od problema o kojem se raspravljalo? Potiphar U Bibliji U Bibliji se spominju dvije osobe u vezi s događajima u Egiptu koji su okruživali Josipa (P): Potiphar i Potiphera. Potiphar je onaj kojem je Josip (P) prodan i spomenut u sljedećim stihovima: A Josip; . . . onamo. . . ; . [Postanak 39: 1-2] Josip je našao naklonost u njegovim očima i postao mu polaznik. Potiphar ga je zadužio za kućanstvo, a on je na njegovu skrb povjerio sve što je posjedovao. [Postanak 39: 4] Od trenutka kad ga je stavio na čelo svog domaćinstva i svega što je posjedovao, GOSPOD je blagoslovio egipćansko domaćinstvo zbog Josipa. Jahvin je blagoslov bio na svemu što je Potifhar imao u kući i na polju. [Postanak 39: 5] Iz stihova iz Postanka 39: 1-2 jasno je da je Potiphar bio faraonov časnik i kada u Strong's Concordanceu pretražujemo pojmove i fraze poput "Potiphar", "kapetan straže" i "njegov gospodar", vidimo nešto zaista zanimljivo. Tada dr. Saifullah koristi niz biblijskih definicija da gradi svoj slučaj. Prvo, ispravno navodi značenje Potifara - koji označava onog "posvećenog suncu" - lokalnog božanstva On ili Heliopolis. Zatim postavlja izraz za časnika [cariyc] i kapetana [sar] i zaključuje da je Potiphar bio moćan čovjek. To teško iznenađuje za Židove ili kršćane, jer izraz kapetan doslovno znači "faraonov princ" - to jest državni službenik egipatske vlade. Izvorni izraz za "kapetana straže" tumačen je na razne načine. Neki to smatraju "glavnim kuharom", drugi "glavnim inspektorom plantaža". Međutim, izraz koji se čini najbolje utemeljenim je "šef krvnika"isto kao kapetan straže ili zabut modernog Egipta. Iz gornje rasprave o Postanku 39: 1-2, jasno je da je Potiphar bio moćna osoba Egipta za vrijeme Jospeha (P) i naslova al-`Az�z što znači moćni ili moćni kako se koristi u Kur'an ovdje jako dobro odgovara. Nadalje, također treba dodati da je Potiphar vjerojatno potekao od čega znači "onaj koga je Ra dao / poslao". Da, Potiphar je bio moćan čovjek, ali bi li u to doba bio poznat kao al-Aziz , ili sličan egipatski izraz? Zašto ga je Kur'an nazvao al-Aziz umjesto vlastitog egipatskog imena ili titule? To nam predstavlja problem o kojem ćemo uskoro razgovarati. Ra je neslavno poznat bog sunca drevnog Egipta. Bilo bi neprimjereno upotrebljavati ime Potiphar u Kur'anu zbog konotacija širka, tj. Poganstva ili udruživanja partnera s Bogom. Stoga je naslov al-`Az�z prikladniji. A Allah najbolje zna! Allah, zaista, najbolje zna, ali šokirana sam "islamskom nesvjesnošću" izjave: Bilo bi neprimjereno upotrebljavati ime Potiphar u Kur'anu zbog konotacija širka, tj. Poganstva ili udruživanja partnera s Bogom. Kur'an OBAVEZNO spominje poganska božanstva: Sura 37: 125: Hoćete li pozvati Baala i napustiti Najbolje od Stvoritelja, - Sura 53: 19-20: Jeste li vidjeli Lat i 'Uzza , I drugu, treću (božicu), Manat ? Zaključci Pokušaji dr. Saifullaha da izvuče Kur'an iz njegovih poteškoća postavlja neke zanimljive probleme. Kur'an se, prema sunitskim muslimanima, smatra nestvorenim i vječnim govorom transcendentnog, nekontigentnog, samodostatnog i samozatajnog Boga. Međutim, Bog koji se oslanja na sebe očito se mora osloniti na ljudske pojmove koji nisu transcendentni, već su postavljeni u okvire ljudske povijesti i kulture i odvojeni su velikim dijelom vremena od dotičnih događaja. Kur'an bi mogao izbjeći ovaj problem da je Potifara nazvao njegovim egipatskim imenom ili naslovom ili barem upotrijebio približni arapski ekvivalent njegovog naslova, umjesto da nameće generički arapski naslov koji ni on, ni ljudi njegovog dan, prepoznao bi.Upotrebom generičkog arapskog izraza al-Aziz, Kur'an negira svoju tvrdnju da je vječna i nestvorena Božja Riječ. Saifullah nastavlja: Također je važno napomenuti da je njihova metodologija da, budući da ta Biblija kaže Potiphar, ona mora biti povijesno istinita. U ovom je slučaju također važno uspostaviti misionarsku logiku, što podrazumijeva tvrdnju da je, ako Biblija navodi ime Potiphar, to ime povijesno točno. Bez obzira na to, njihova je argumentacija kružna i kršćanski misionari nisu pokušali provjeriti povijesnost osobe koja se zove Potiphar prije nego što tvrde da je u suprotnosti. U većini akademskih disciplina starije ili "uspostavljeno" tijelo znanja [ili paradigma] osporava se novom paradigmom koja mora konačno pokazati da je to bolje objašnjenje od stare paradigme da bi bila prihvaćena. Ne prosuđujemo čitav korpus znanja prema najnovijoj postavljenoj hipotezi ili teoriji. U ovom je slučaju Biblija stariji dokument i Kur'an nam ne pruža apsolutno nikakve odgovarajuće dokaze da je Biblija netočna. Nikada ne bih prosuđivao Bibliju prema tvrdnjama bilo kojeg "bi bilo" proroka, ja bih sudio "bi bio" proroka prema učenjima utvrđenih proroka Biblije. Ako je ovo kružno rasuđivanje, prema definiciji dr. Saifullaha, pitam se bi li ikad procijenio Kur 'an i Muhammad prema učenjima Mirze Ghulama Ahmada, Bah'a'ullaha ili Ilije Muhammeda? Ili bi nam dr. Saifullah rekao da je Muhammad tako rekao, pa je tako? Također, jesu li muslimanski učenjaci proveli bilo kakvo istraživanje kako bi provjerili povijesnost osobe s titulomal-Aziz , ili njegov egipatski ekvivalent, u drevnom Egiptu, ili je to pitanje, zajedno s mnogim drugim, pokriveno intelektualnim embargom na Kur'an? Nakon sve buke oko tog pitanja, i dalje ostaje da je "Potiphar", ime zabilježeno u Bibliji, nepogrešivo egipatsko i vjerojatno autentično, dok je naslov "al-`Aziz" koji Kur'an koristi arapski, i sigurno nije autentičan. Andrew Vargo Odgovori na islamske svijesti Javljanje Islam Home Page ​

Sura 14:18 Ruh=Vjetar Sura 14:18 مَثَلُ الَّذِينَ كَفَرُوا بِرَبِّهِمْ ۖ أَعْمَالُهُمْ كَرَمَادٍ اشْتَدَّتْ بِهِ الرِّيحُ فِي يَوْمٍ عَاصِفٍ ۖ لَا يَقْدِرُونَ مِمَّا كَسَبُوا عَلَىٰ شَيْءٍ ۚ ذَٰلِكَ هُوَ الضَّلَالُ الْبَعِيدُ Korkut Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će teška propast biti! Mlivo Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodara svog: Djela njihova su kao pepeo kojeg raznese vjetar u danu olujnom. Neće upravljati ni nad čim od onog šta su zaradili. To je ta zabluda daleka. ر و ح - الرِّيحُ l-rīḥu the wind ------------------------ Sura 17:69 أَمْ أَمِنْتُمْ أَنْ يُعِيدَكُمْ فِيهِ تَارَةً أُخْرَىٰ فَيُرْسِلَ عَلَيْكُمْ قَاصِفًا مِنَ الرِّيحِ فَيُغْرِقَكُمْ بِمَا كَفَرْتُمْ ۙ ثُمَّ لَا تَجِدُوا لَكُمْ عَلَيْنَا بِهِ تَبِيعًا Korkut Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao. Mlivo Ili ste sigurni da vas neće vratiti u to drugi put, te poslati na vas uragan vjetra, pa vas potopiti što ste bili nezahvalni, zatim nećete sebi naći protiv Nas za to pristalicu. l-rīḥi ر و ح الرِّيحِ the wind, qāṣifan ق ص ف قَاصِفًا a hurricane ------------------------ Sura 17:85 وَيَسْأَلُونَكَ عَنِ الرُّوحِ ۖ قُلِ الرُّوحُ مِنْ أَمْرِ رَبِّي وَمَا أُوتِيتُمْ مِنَ الْعِلْمِ إِلَّا قَلِيلًا Korkut Pitaju te o duši. Reci: "Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja." Mlivo I pitaju te o Duhu. Reci: "Duh je po naredbi Gospodara mog, a vama je od znanja dato samo malo." l-rūḥi ر و ح - الرُّوحِ l-rūḥu ر و ح - الرُّوحُ --- the soul & the wind = ر و ح (22:31:18) l-rīḥuthe wind (25:48:4) l-riyāḥathe winds (27:63:9) l-riyāḥathe winds (30:46:5) l-riyāḥathe winds (30:48:4) l-riyāḥathe winds (30:51:3) rīḥana wind (33:9:13) rīḥana wind (34:12:2) l-rīḥathe wind (35:9:4) l-riyāḥathe winds (38:36:3) l-rīḥathe wind (41:16:3) rīḥana wind (42:33:4) l-rīḥa He can cause the wind to become still (45:5:17) l-riyāḥi(the) winds (46:24:15) rīḥuna wind (51:41:6) l-rīḥathe wind (54:19:4) rīḥana wind

Koji je dan Krist razapet? Which Day Was Christ Crucified? https://answering-islam.org/Cross/crucifixion-day.html ​ ​ ​ ​ ​ Koji je dan Krist razapet? Proturječnost koju često postavljaju skeptici, bilo muslimani ili drugi, usredotočuje se na dan kada je Krist razapet. Sinoptička evanđelja (tj. Matej, Marko i Luka) navode da je Krist razapet u petak, dan nakon Pashe. S druge strane, čini se da Ivan implicira da je Krist razapet dan ranije, u četvrtak. Odlučili smo citirati cjelokupni odgovor pokojnog dr. Gleason L. Archera iz njegove knjige, Enciklopedija biblijskih poteškoća , budući da on maestralno radi pokazujući da između tih izvještaja ne postoji stvarna kontradikcija. Je li Krist razapet u četvrtak ili petak? Ujednačeni dojam sinoptičkih Evanđelja jest da se Raspeće dogodilo u petak Velikog tjedna. Da nije bilo Ivana 19:14, poanta nikada ne bi došla u raspravu. Ali Ivan 19:14 kaže (prema NASB-u): "Bio je to dan pripreme [ paraskeue ] za Pashu; bilo je oko šestog sata. A on [Pilat] rekao je Židovima:" Evo, kralja vašeg! '"NIV sugerira nešto manje teško rješavanje očitog odstupanja:" Bio je to dan pripreme Pashalnog tjedna, otprilike šesti sat. " Ovaj posljednji prijevod bilježi dva vrlo važna pitanja upotrebe. Prvo, riječ paraskeueje već u prvom stoljeću poslije Krista postao tehnički izraz za "petak", budući da je svaki petak bio dan pripreme za subotu, odnosno subotu. U novogrčkom je riječ za "petak" paraskeue . Drugo, smatra se da je grčki izraz tou pascha (doslovno, „Pashe“) jednak Pashalnom tjednu. To se odnosi na sedmodnevni blagdan beskvasnih kruhova (hebr. Massot ) koji je neposredno uslijedio nakon početnog klanja i jedenja pashalnog janjeta navečer četrnaestog dana mjeseca Abib, što bi po hebrejskom obračunu značilo početak petnaesti dan, odmah nakon zalaska sunca. Tjedan masso-t-a , koji je uslijedio odmah za petama same Pashe (tijekom koje se masso-t zapravo jeo, zajedno s janjetinom, gorkim biljem, itd.) Vrlo je prirodno postao poznat kao Pashalni tjedan (usp. Enciklopedija Britannica , 14 -ogizd. 12: 1041), protežući se od petnaestog do dvadeset i prvog Abiba, uključujući. (Arndt i Gingrich [ grčko-engleski leksikon ., Str 638-639] stanje: „Ova [tj Pasha] je odmah slijedila Brzi beskvasnih kruhova ... na 15 -og do 21 -og narodnog korištenja spojio dva festivala. i tretirao ih kao jedinstvo, kao što je to bilo u praktične svrhe. ") Bilo je nepotrebno ubaciti određeni izraz za" tjedan "(kao što je sa-bua ) da bi se mogao shvatiti kao takav. Stoga se ono što bi se moglo doslovno prevesti kao "priprema Pashe" u tom kontekstu mora prevesti kao "petak Pashalnog tjedna". Ispada, dakle, da Ivan jednako jasno kao i sinoptičari potvrđuje da je Krist razapet u petak i da je Njegova žrtvena smrt predstavljala antitipsko ispunjenje same uredbe o Pashi, koju je Bog ustanovio u dane Izlaska kao sredstvo stavljanja Kalvarije na raspolaganje vjerom drevnom Božjem narodu i prije Kristovog dolaska. Imajte na umu da se u 1. Korinćanima 5: 7 Isus naziva Pashalnim Jaganjcem za vjernike: "Očistite stari kvasac, tako da budete nova gruda, baš kao što ste bili beskvasni. Za Krista je naše Jagnje žrtvovano za nas . " Izjava EC Hoskynsa o Ivanu 19:14 ovdje je vrlo prikladna: "Približava se čas dvostruke žrtve. Popodne je. Pashalna janjci pripremaju se za žrtvu, a Jaganjac Božji također je osuđen na smrt" ( Četvrto evanđelje [London: Farber i Farber, 1940], ad. Loc.). Jednostavno treba istaknuti da ovdje spomenuta janjci nisu ona koja su zaklana i pojedena u privatnim kućama - obred koji je Isus već prethodne noći poštovao sa svojim učenicima ("Veliki četvrtak") - već janjad koja će se prinositi na oltaruGospoda u ime cijelog izraelskog naroda. (Za obred kućanstva navečer četrnaestog Abiba, usp. Izl 12,6; za javnu žrtvu na oltaru usp. Izl 12,16-17; Lev 23,4-8; 2 Ljet 30: 15-19; 35: 11-16. Sve su to bile poznate kao Pashalne žrtve, jer su prinošene tijekom Pashalnog tjedna.) Tako se ispostavlja da je došlo do jednostavnog nesporazuma fraze paraskeue tou pascha koji je izazvao takvu zbunjenost da je čak i Guthrie ( New Bible Commentarystr. 964) izveo izvornu pogrešku, za koju nije imao rješenja. Razna genijalna objašnjenja koja su nudili drugi, da je Krist noć prije toga održao svoju osobnu Pashu, znajući da će biti razapet prije večeri četrnaeste; da su se Krist i Njegov pokret držali drugačijeg kalendara, računajući da je četrnaesti dan ranije od kalendara službenog jeruzalemskog svećenstva; ili da je slijedio revidirani kalendar koji su Eseni promatrali u Kumranu - sve su te teorije prilično nevjerojatne i posve nepotrebne. Ne postoji nikakvo proturječje između Ivana i sinoptika glede dana kada je Krist umro - bio je petak. (Archer, Enciklopedija biblijskih poteškoća [Izdavačka kuća Zondervan, Grand Rapids, MI, 1982.], str. 375-376) Također toplo preporučujemo sljedeći članak koji sadrži dodatne detalje koji podupiru Archerov zaključak: www.tektonics.org/lp/passovertime.html . Početna stranica Raspeće u odgovoru na islam ​

Sura 7:82 problem sa pričom o Lotu 73. Još problema sa pričom o Lotu Sura 7:82 „Odgovor naroda njegovog bio je jedino što rekoše: “Protjerajte ih iz naselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se čiste.” (Mlivo) Sura 29:29 „…Tad je bio odgovor naroda njegovog samo što su rekli: “Daj nam kaznu Allahovu, ako si od istinitih!” (Mlivo) Očigledno, odgovor je različit. I pošto obadva puta kaže 'jedino su ovo rekli' – nisu mogli reći obadvoje u isto vrijeme sa jednim zapisanim u jednoj Suri, a drugim u drugoj, jer bi postojao 'drugi odgovor' – što proturječi 'samo što su rekli ovo…' Muslimani će reći da su se te dva izvještaja dogodila u dvije različite prilike. I to je prihvatljiv odogovor, iako to nije navedeno u Kur'anu.

Pregled atributa Boga ​ ​ ​ ​ ​ Daj da vidim tvoju slavu - Proučavanje Božjih svojstava Povezani mediji En Español Predgovor Božjim svojstvima 1. Istraživanje izvrsnosti Boga 2. Božja snaga 3. Božja dobrota 4. Mudrost Božja 5. Svetost Božja 6. Božja pravednost 7. Gnjev Božji 8. Milost Božja 9. Božji suverenitet u povijesti 10. Božji suverenitet u spasenju - ( Rimljanima 9: 1-24 ) 11. Božja blizina ( Izlazak 33: 1-16; 34: 8-10 ; Ponovljeni zakon 4: 1-7) 12. Nepromjenjivost Božja 13. Radost Božja 14. Nevidljivost Boga ( Postanak 32: 22-30 ; Izlazak 24,9-11; 1. Timoteju 1:17) 15. Bog koji prašta 16. Istina Božja 17. Ljubav Božja 18. Slava Božja Povezane teme: Karakter Boga , Slava , Pravilna teologija (Bog) Português

Sura 55:19 DVA mora Sura 55:19 Sura 55:20 Sura 25:53 ​ ​ Sura 55:19 مَرَجَ الْبَحْرَيْنِ يَلْتَقِيَانِ Korkut Pustio je dva mora da se dodiruju, Mlivo Pustio je mora dva - susreću se, ​ بَيْنَهُمَا بَرْزَخٌ لَا يَبْغِيَانِ Sura 55:20 Korkut između njih je pregrada i ona se ne miješaju – Mlivo Između njih je berzeh, ne prelaze (ga), ​ s.55:19 He released the two seas, meeting. s.55:20 Between both of them (is) a barrier, not they transgress. ​ ​ ​ ---------------- Evo, naučna studija, renomiranog instituta, ne morate da se mučite da čitate cijeli tekst (veoma je NAUČAN), dovoljno je da pročitate naslov. Šta kaže naslov? “WATER EXCHANGE BETWEEN THE BALTIC SEA AND THE NORTH SEA” (Razmjena vode između Baltičkog mora i Sjevernog mora) - sve izanalizirano u sitna crevca, tačno koliko vode, kojom brzinom, na kojoj temperaturi, na kojoj dubini, u koje doba godine je najveće itd itd itd... Ne mješa se, ali sutra malo! http://helcom.fi/baltic-sea-trends/environment-fact-sheets/hydrography/water-exchange-between-the-baltic-sea-and-the-north-sea-and-conditions-in-the-deep-basins ​ Da li je spoznaja da se dvije vode razlicite gustine i saliniteta ne mijeaaju, bila spoznaja nepoznata ljudima do Muhammeda? Ne bas. Hiljadu godina prije Muhammeda, Aristotel je napisao sljede e: Pitka,slatkavodajeondalaksaiizvlacisenapovrsinu,dokjeslanavodatezaipovlacisenadno. JasnojedasuuvrijemeAristotela,ljudiznalidasevoderazlicite gustoceislanosti moranemijesaju. Tefsir Ibn Kesir za Sura 55:19,20 A riječi Uzvišenog: "Pustio je dva mora da se dodiruju." Ibn-Abbas tumači kao: "poslao je dva mora" "da se dodiruju." Ibn-Zejd kaže: "Spriječeno im je da se miješaju, jer je Allah postavio pregradu između njih koja je nepremostiva. "Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. Slatke su riječne vode koje protječu pored ljudi. O tome smo već govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (25:53) A riječi Uzvišenog: "Između njih je pregrada i oni se ne miješaju", tj. napravio je od njih pregradu od zemlje da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena. ... Sura 25:53 وَهُوَ الَّذِي مَرَجَ الْبَحْرَيْنِ هَٰذَا عَذْبٌ فُرَاتٌ وَهَٰذَا مِلْحٌ أُجَاجٌ وَجَعَلَ بَيْنَهُمَا بَرْزَخًا وَحِجْرًا مَحْجُورًا Korkut: On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. Mlivo: I On je Taj koji je pustio dva mora: ovo pitko, slatko, a ovo slano, gorko; i načinio je između njih dvoje berzeh i prepreku nesavladivu . ​ ​ sura 22:53 And He (is) the One Who (has) released the two seas [this] (one) palatable and sweet and [this] (one) salty (and) bitter, and He has made between them a barrier and a partition forbidden. ​ TEORIJA I ZAKLJUČAK O DVA MORA - DA LI JE TO KUR’ANSKO ČUDO BOJANA MIKIĆ ·FREITAG, 1. JULI 2016 25:53 "On je DVIJE VODENE POVRŠINE JEDNU PORED DRUGE OSTAVIO - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. ", ​ Komentar poznatog islamskog učenjaka Ibn Kesira daje objašnjenje ovog ajeta: ''tj. stvorio je dvije vode: slatku i slanu. SLATKE VODE SU RIJEKE, IZVORI I BUNAREVI; to su slatke i pitke vode. "DRUGA SLANA I GORKA", tj. slana i gorka, koja se ne može piti, KAO ŠTO SU POZNATA MORA na istoku i zapadu, stajaća mora koja ne teku, ali talasaju se i uzburkaju u zimskom periodu uslijed silnih vjetrova. "Između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio", TJ. IZMEĐU PITKE I SLANE VODE NALAZI SE PREGRADA, A TO JE KOPNO NA ZEMLJI "nevidljivu branu", tj. zapreku da se jedna sa drugom ne bi spajala'' Šta imamo sad ovdje? 25:53 "On je DVIJE VODENE POVRŠINE JEDNU PORED DRUGE OSTAVIO - jedna je pitka i slatka (SLATKE VODE SU RIJEKE, IZVORI I BUNAREVI; to su slatke i pitke vode), druga slana i gorka (tj. slana i gorka, koja se ne može piti, KAO ŠTO SU POZNATA MORA ) a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio (TJ. IZMEĐU PITKE I SLANE VODE NALAZI SE PREGRADA, A TO JE KOPNO NA ZEMLJI).'' 55:19,20 ''Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju..'' Komentar poznatog islamskog učenjaka Ibn Kesira daje objašnjenje ovog ajeta: ... "Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. SLATKE SU RIJEČNE VODE KOJE PROTJEČU PORED LJUDI. O tome smo vec govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (25:53) A riječi Uzvišenog: "Između njih je PREGRADA i oni se ne miješaju",tj. NAPRAVIO JE OD NJIH PREGRADU OD ZEMLJE da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena..'' Zadržat ćemo se na ova dva ajeta. 55:19,20 ''Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju..'' Za potvrdu ovog tzv. čuda Zakir navodi i poznatog istrazivača mora. Jacque Cousteau (Žak Kusto) je jedne prilike otkrio ,,nevjerovatan" fenomen. Naime, on je svojom lađom došao do CRVENOG MORA, kako bi... ga ispitao. Dokazao je njegove specifičnosti u pogledu slanoće, gustoće, kao i posebnosti njegove faune, morskog rifa i sastava njegove vode. Nakon toga je izašao na ARAPSKO MORE koje se nalazi u njegovom susjedstvu. Došavši do tog mora, nailazi na more sa posebnim karakteristikama. Otkrio je pregradu između dva mora koja ih razdvaja. Nakon takvog otkrića, počeo je slati poruke na sve strane svijeta, kako bi obavjestio čovječanstvo o svom otkriću. Tokom tog zbivanja, Cousteau je prišao jedan musliman, čestitao mu i zamolio ga da pročita gore navedeni ajet. Cousteau nije mogao vjerovati ono što čita. Njegovo otkriće je bilo još prije 1400 godina poznato. Saznavši da su riječi iz Kur'ana, objavljene od Gospodara svih svjetova, Stvoritelja svih bića, prihvatio je islam. Do kraja svog života živio je kao musliman i surađivao s islamskim naučnicima. Preselio je kao musliman. Da li Kur'an zaista kada govori o dva mora, navodi ova dva mora koje spominje Žak Kusto: CRVENO I ARAPSKO MORE ili su u pitanju neka druga dva mora? Ako je nešto ''naučno čudo'' onda za to moraju postojati argumentovani dokazi. Ima li kakva jasna idžma da je ovo proglašeno kao ''čudo Kur'ana''? Naravno da nema. Ima li kakav dokaz da je Žak Kusto sarađivao sa islamskim naučnicima i preselio kao musliman kao što to JAVNO IZNOSI ZAKIR NAIK? Nema!!! Čak su muslimani priznali da NE POSTOJI TAKVA INFORMACIJA O KOJOJ ZAKIR PRIČA NAVODEĆI ŽAK KUSTOA. Kažu da je Zakir pogriješio??? Da li je Zakir stvarno pogriješio? NE, nije pogrešio... Zakir je LAGAO SVESNO I TO JAVNO SA SVIH TRIBINA GDJE SE KORISTIO OVOM PRIČOM O Žak Kustou. Šta je ovim Zakir Naik uradio? Samo je dokazao koliki je LAŽOV, MANIPULANT, LICEMJER... Izlazi javno u ime Allaha i svesno laže? Po Zakiru Naiku ajeti koji se odnose na dva mora govore o CRVENOM I ARAPSKOM MORU??? Koje od njih je slatko a koje slano? Žalosno je kako se muslimani povode Zakirovom lažju da i ne razmišljaju da ni jedno od ova dva mora NIJE SLATKO. To je još samo jedna od Zakirovih laži. Slanoća Crvenog mora je 37-42‰, ‰, arapsko - perzijskog zaljev 39‰, Arapsko more 34 − 37 ‰ ...??? DAKLE ZAKIR NAIK SE DIREKTNO SUPROSTAVLJA KUR’ANU UZIMAJUĆI OVE AJETE IZNOSEĆI DA SE RADI DOSLOVCE O DVA MORA I NEKOJ NEVIDLJIVOJ BRANI A JOŠ SE POZIVA NA WILLIAMA HAY-A. Da vidimo na šta se to poziva, na kakvog naučnika. Pitanje je uopšte da li je taj tekst vjerodostojan jer muslimani su poznati po tome da vade iz konteksta samih izjava poznatih ljudi a da prepravljaju nekim svojim komentarima ili da izmišljaju kao što je to slučaj sa Žak Kustoom. Šta kaže Zakir: '' Što se tiče ‘pregrada’ koje nalazimo između različitih mora, Dr. Hay nam je objasnio da ova ‘vodena tijela’ (ili pak vodene mase) nisu jedno veliko homogeno more kako se to nama čini. Naprotiv, mi nalazimo različita mora koja se razlikuju po stepenima SLANOSTI, temperaturi i gustini. Godine 1942. su naučnici po prvi puta, nakon uspostavljanja velikog broja istraživačkih stanica, uspjeli doći do slike (vidi 13.1) na kojoj je lahko uočiti RAZDVOJENOST DVA MORA (MEDITERANA I ATLANSKOG OKEANA) koja se razlikuju po temperaturi, SLANOSTI, gustini, sposobnosti rastvaranja oksigena, te biljnim i životinjskim vrstama koje u njima žive… Razlikuju se po stepenu SLANOSTI. Spominje li ovaj Dr. Hay uopšte kakvo SLATKO MORE? Ne, nigdje ne spominje. Ovaj tekst od Dr. William W. Hay-a, govori o --- MEDITERANU I ATLANSKOM OKEANU??? Kao prvo Mediteran obuhvata područje koje se prostire oko Sredozemnog mora, samo Sredozemno more kao i sva njegova ostrva… Sredozemno more povezano je sa Atlanskim okeanom, Indijskim okeanom, Crvenim i Crnim morem. SALINITET JE JEDNO OD NAJVAŽNIJIH SVOJSTAVA MORSKE VODE. Prosječna slanost svjetskog mora iznosi 35‰. Salinitet Baltičkog mora iznosi 6‰... Sredozemnog mora 38-39‰... Atlantski ocean 35,4‰. Slijedi ga Pacifik s 34,9‰ pa Indik 34,8‰... Šta imamo sada? Na koja dva mora se poziva Zakir jer kako gledamo poziva se i na Kur'an, Žak Kustoa i na Dr. Hay-a. 1. Kur'anski ajeti govore o dva mora od kojih je jedno slatko drugo slano i nevidljiva brana je između njih. Da li su u Kur'anu uopšte spomenuti nazivi mora? Nisu... 2. Kod Kustoa se spominju Crveno i Arapsko more - Slanoća Crvenog mora je 37-42‰, ‰, arapsko - perzijskog zaljev 39‰, Arapsko more 34 − 37 ‰ ... 3. Dr. Hay spominje Mediteran i Atlantski okean - Mediteran obuhvata područje koje se prostire oko Sredozemnog mora, samo Sredozemno more kao i sva njegova ostrva… Sredozemno more povezano je sa Atlanskim okeanom, Indijskim okeanom, Crvenim i Crnim morem. Sredozemno more ili Mediteransko more je more Atlantskog oceana . Atlantski ocean 35,4‰, Sredozemnog mora 38-39‰. 4. Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) kaže da su u pitanju CITIRAM: Ghuraba-Stranci Na sjeveru Danske ( Baltičko i Sjeverno more) – Baltičko more salinitet je 6‰, a Sjevernog je u zavisnosti od mjesta i godišnjeg doba a kreće se od 15 do 25 promila u blizini riječnih ušća te od 32 do 35 promila u sjevernom dijelu mora. Da dodam kao usporedbu ovdje i Mrtvo more. Iz Mrtvog mora voda ne ističe, što znači da sva voda koja uđe u njega, u njemu i ostaje. Zapravo bi razina vode u jezeru trebala rasti, tako dugo dok ne naraste dovoljno visoko da se prelije i dalje odtekne u neko drugo jezero ili more. To se, međutim, ne događa. Na Mrtvom moru vlada suha pustinjska klima, a kiša jedva da pada. Ljeti je vrlo toplo, i iznad 40°C, pa je zbog toga i isparavanje vrlo veliko, tako da razina površine neprekidno oscilira oko neke srednje vrijednosti jer voda koja uđe u jezero ispari. Ali isparava samo voda. Svi minerali, soli i ostalo ostaju i neprekidno se u vodi i dalje skupljaju. Tako je došlo do slanosti od više od 30 %. Zapravo Mrtvo more je SLANO jezero iz koje voda ne ističe. Eto jedan presjek je napravljen i NEMA NI JEDNO MORE KOJE JE SLATKO. Da napravimo još jedan PRESJEK. 1. Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), bukvalno govori o dva mora i nevidljivoj brani između njih. 2. Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), spominje ustvari RIJEKE, MORA I KOPNO... Idemo sledeći PRESJEK. 1. Zakir govori istinu... 2. Žak Kusto govori istinu... 3. Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) govori istinu... 4. Dr. Hay govori istinu... 5. Tefsir Kur'ana govori istinu... Još jedan PRESJEK. 1. Tumačenje Kur'ana na osnovu Zakirovih izjava. 2. Tumačenje Kur'ana na osnovu Tefsira ibn Kesira. Zaključak prvog presjeka: NEMA NI JEDNO MORE KOJE JE SLATKO! Zaključak drugog presjeka: a) Ako Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), bukvalno govori o dva mora i nevidljivoj brani između njih. ONDA KUR'AN LAŽE. b) Ako Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), spominje ustvari RIJEKE, MORA I KOPNO... ONDA NIJE NIKAKVO ČUDO. Zaključak trećeg presjeka: a) Ako Zakir govori istinu... ONDA LAŽU I KUR'AN I ZAKIR jer ni jedno more nije slatko. b) Žak Kusto... nema veze sa ovim, Zakirova izmišljotina, dokazano od samih muslimana... c) Ghuraba-Stranci (musliman sa posta)... dokazano da laže (I Baltičko i Sjeverno more su slana mora). d) Dr. Hay govori istinu... Čovjek nije nigdje spomenuo slatko more (ako i jeste uopšte njegova izjava, s obzirom na Zakirove laži po pitanju Kustoa). e) Tefsir Kur'ana govori istinu... Prema svim gornjim dokazima iznosi istinu da su u pitanju mora, rijeke, kopna... Zaključak četvrtog presjeka: a) Zakirova teorija se odbacuje na osnovu svih gornjih dokaza... b) Izjava od Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) se odbacuje zbog iznetih dokaza gore... c) Tumačenje Kur'ana na osnovu Zakirovih izjava se odbacuje na osnovu svih gornjih dokaza... d) Tumačenje Kur'ana na osnovu Tefsira ibn Kesira je jedini dokaz koji potvrđuje sve gornje dokaze o slanoći svih mora... uz to bih kao dokaz priložila i arapsku riječ بَيْنَهُمَا بَرْزَخٌ لاَّ يَبْغِيَانِ KOJA UOPŠTE NE ZNAČI NEVIDLJIVA BRANA VEĆ UPRAVO ONO ŠTO I IBN KESIR TUMAČI: KOPNO, ZEMLJIŠTE KOJE RAZDVAJA MORA OD RIJEKA. KONAČAN ZAKLJUČAK: ​ Ne radi se o nikakvom čudu jer postojanje mora, rijeka i kopna koje ih razdvaja nije nikakvo čudo Kur'ana, već BOŽIJE ČUDO STVARANJA poznato još od davninaaaa kada Muhammed nije ni postojao. ​ Da dodam još dokaz od Ghuraba-Stranci i arapsku riječ koja potvrđuje da se radi o kopnu a ne o nekoj nevidljivoj brani... Ima u Sura 55:20. CETRI rjeci: 1 بَيْنَهُمَا a druga 2 بَرْزَخٌ i treca لَا , i zadnja 4 يَبْغِيَانِ KOJA od ovih za vas muslimane znaci "NEVIDLJIVO" 1baynahumā 2barzakhun 3lā 4 yabghiyāni ?? ​ ​ 20:55 Komentar Latićevog prijevoda: (Izmedu njih je pregrada, pa se jedno u drugo ne ulijeva!) "El –Hasen i Qatade kažu da su to Perzijsko i Rimsko more, a Ibn Džurejdž kaže da su to slano more i slatkovodne rijeke, jedni kažu da su to istočno i zapadno more, a drugi kažu da je to jedno more iz koga se vadi sitni biser, a drugo ono iz kojeg se vadi merdžan; ima i mišljenja da je riječ o “moru” nebesa i moru Zemlje. Seid ibn Džubejr kaže da se ta dva mora sastaju svake godine, a drugi kažu da se dodiruju samo njihove strane. Kao prvo Perzijski zaliv ima salinitet od čak 39,5 ‰, ekstremom karakterističnim još samo za Crveno more. Samo ne znam na koje je to Rimsko more mislio dotični? Inače nema veze sa vezom ovaj komentator jer njegovi komentari se uglavnom svode na - kažu, kaže, jedni kažu, drugi kažu, ima mišljenja itd. Još je zanimljivo ovo mišljenje da se radi o moru nebesa i moru Zemlje??? Pitam se takođe na koji način se ta dva mora sastaju svake godine??? Tako je to kada su pokušavali na svaki način da nađu rešenje za grešku u Kur'anu da postoji slatko more. Zato su i smišljeni tefsiri da bi se moglo lakše opravdati sve one nebuloze u Kur'anu, pa se navedu različita mišljenja a jedno od njih će upaliti svakako u zavisnosti o čemu se radi. ​