Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne? Should Muslims Accept Peace or Not? https://answering-islam.org/Quran/Contra/peace_or_not.html Proturječnost Kur'ana: Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne? Islam i ratovanje Sam Shamoun Izvještava se da je Muhammad rekao da je rat prijevara: Pripovijedao je Abu Huraira: Poslanik je rekao, "Hosrau će biti uništen, a poslije njega neće biti Hosraua, a Cezar će sigurno biti uništen i nakon njega neće biti Cezara, a vi ćete trošiti njihova blaga u Allahovu uzroku." Pozvao je, "Rat je prijevara". ( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 52, broj 267 ) Prenosi Džabir bin 'Abdullah: Poslanik je rekao, "Rat je prevara." ( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 52, broj 269 ) To u osnovi znači da muslimani mogu koristiti laži i obmane kad osjećaju da ratuju protiv nevjernika. Za to nema većeg dokaza od onoga što nalazimo u Kur'anu. Na primjer, Kuran dozvoljava muslimanima da prihvate mirovni ugovor od nevjernika s kojima se bore: Ali ako oni naginju miru, vi također naginjete njemu i (pouzdajte se) u Boga. Uistinu, On je onaj koji sve čuje, sve zna. S. 8:61 Hilali-Khan Jedan komentar koji se pripisuje Ibn Abbasu kaže: (A ako se naginju miru) ako Banu Qurayzah naginju i žele mir, (priklonite i vi njemu) i priželjkujte ga (i uzdajte se u Allaha) u vezi s njihovim kršenjem ili poštovanjem ugovora. (Evo! On je slušatelj) onoga što oni kažu, (znalac) njihovog kršenja i poštovanja ugovora. ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; mrežni izvor ) Ibn Kathir, kojeg smatraju jednim od glavnih islamskih egzegeta, napisao je: Zapovjedništvo za olakšavanje mira kada neprijatelj traži mirno rješenje Allah kaže, ako se bojite izdaje iz klana ljudi, raskinite mirovni ugovor s njima, tako da oboje budete u jednakim uvjetima. Ako i dalje budu neprijateljski raspoloženi i suprotstave se vama, borite se protiv njih, Â… , i traže, ... , ako pribjegnu pomirenju i zatraže ugovor o ne-neprijateljstvu, ... i od njih prihvatite ponude mira. Zbog toga su, kada su pogani bili skloni miru u godini Hudaybiyah i devet godina tražili prekid neprijateljstava, između njih i Allahovog Poslanika prihvatio ovo od njih, kao i prihvaćajući druge uvjete mira koje su oni iznijeli. "Abdullah bin Al-Imam Ahmad zabilježio je da je" Ali bin Ebi Talib rekao da je Allahov Poslanik rekao: " ((Poslije mene bit će sporova, pa ako ih imate na putu okončati u miru, učinite to.)) Allah je rekao sljedeće: Allah kaže, sklopite mirovni ugovor sa onima koji su skloni miru i vjerujte Allahu. Uistinu, Allah će vam biti dovoljan i pomoći će vam čak i ako posegnu za mirom kao trikom, tako da se oni okupe i reorganiziraju svoje snage ... ( Tafsir Ibn Kathir (Skraćeni) (Sura El-A'raf do kraja sure Yunus) , skraćena od grupe učenjaka pod nadzorom Shaykh Safiur-Rahman Al-Mubarakpuri [Darussalam Publishers & Distributors, Rijad, Houston, New York, Lahore; Prvo izdanje: svibanj 2000.], svezak 4, str. 348-349) Ovome izričito proturječi sljedeći tekst: Zato nemojte biti slabi i ne tražite mir (od neprijatelja Islïma), dok imate prednost . Bog je s vama i nikada neće smanjiti nagradu za vaša dobra djela. S. 47:35 Hilali-Khan Muslimanima se naređuje da ne traže mir s nevjernicima, pod uvjetom da su oni dominantnija stranka! Kako navodi tefsir Ibn Abbasa: (Dakle, ne posustanite) ne oslabite, o vjernici, nakon borbe protiv nevjernika (i vapite za mirom), a to se kaže: to znači za islam prije borbe (kad (budete) najviši) kada budete pobjednici i krajnja posljedica bit će u vašu korist , (a Allah je s vama) On vam pomaže da pobijedite neprijatelja, (i neće se buniti (nagradu) za vaše postupke) i neće umanjiti djela u kojima sudjelujete za vrijeme džihada. ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; mrežni izvor ; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Dvojica poznatih sunitskih komentatora al-Jalalayn slažu se: Dakle, ne Falter, [ne] biti slab, i [ne] Poziv za mir (čitaj Salma ili silm ), to jest, primirje s nevjernicima treba ih susreću, kada imate gornje strane ( al -a'lawna : izostavljeno je treće slovo triliteralnog korijena, w aw ), [kad ste] pobjednici, pobjednici i Bog je s vama, pomaže i pomaže, i neće vas oskudijevati, smanjiti vi, u [nagradi] za svoja djela, tj. nagradi za njih. ( Tafsir al-Jalalayn ; mrežni izvor ; podebljano i podcrtano naglašavanje naše) Ovo je očigledna kontradikcija sa Surom 8:61! Kako bi pomirili očitu kontradikciju između ove dvije oprečne zabrane, neki muslimani pribjegli su doktrini ukidanja, tj. Da je sura 8:61 ukinuta: A ako oni su skloni miru (čitaj silm ili Salma , što znači, „rješenje”), a zatim incli NE na njega, i sklopiti pakt s njima: Ibn „Abbas rekao: ” Ovo je ukinuta od strane „mač stih A” [ Pitanje 2: 191] "; Mudžahid je rekao," Ova [odredba] se odnosi isključivo na kontekst naroda Svetog pisma, jer je objavljeno u vezi s Banu Qurayza; i oslanjajte se na Boga, u njega se pouzdajte; uistinu On je onaj koji čuje riječi, Znalac, djela. ( Tafsir al-Jalalayn ; mrežni izvor ; podebljano i glavno naglašavanje naše) Ukidanje nije ništa drugo nego implicitno priznanje da si Kur'an proturječi, baš kao što je jedan musliman iskreno priznao: Načelo na kojem se temelji teorija ukidanja neprihvatljivo je, suprotno jasnim učenjima Kur'ana. Smatra se da je stih ukinut kad se to dvoje međusobno ne može pomiriti; drugim riječima, kada se čini da si proturječe . Ali Kur'an uništava ovaj temelj kada izjavljuje da se nijedan njegov dio ne slaže s drugim: "Zar oni tada neće meditirati o Kur'anu? A da je to bilo od nekoga drugog osim od Allaha, u njemu bi našli mnogi nesklad "(4: 82). Zbog nedostatka meditacije smatralo se da se jedan stih razlikuje od drugog; i stoga je u gotovo svim slučajevima kada je ukidanje podržala jedna osoba, postojala druga koja je, uspijevajući pomiriti to dvoje, odbacila navodno ukidanje. (Ali,Religija islama [The Ahmadiyya Anjuman Isha'at Islam (Lahore) USA, Osmo izdanje 2005.], str. 32; podebljano i kurziv naglasak naš) Pokojni Muhammad Asad bio je istog mišljenja:  ... Načelo izloženo u ovom odlomku - koje se odnosi na nadjačavanje biblijske dispenzacije onom Kur'ana - iznjedrilo je pogrešno tumačenje mnogih muslimanskih teologa . Riječ ayah ('poruka') koja se javlja u ovom kontekstu također se koristi za označavanje "naličja" Kur'ana (jer svaki od ovih ajeta sadrži poruku). Uzimajući ovo ograničeno značenje pojma ayah , neki učenjaci zaključuju iz gornjeg odlomka da su određeni stihovi Kur'ana Božijom naredbom "razgrađeni" prije nego što je objavljivanje Kur'ana završeno.Osim maštovitosti ove tvrdnje - KOJA POZIVA DA NA DRUGU MISLJ UMIJATI SLIKU LJUDSKOGA AUTORA, DOKAZE SVOJEG RUKOPISA, brišući jedan odlomak i zamjenjujući ga drugim - ne postoji niti jedna pouzdana tradicija da je Poslanik ikad proglasio ajet iz Kur'ana da oni nisu 'abrogirani'. U korijenu takozvane "doktrine ukidanja"MOŽDA LAŽU NEMOGUĆNOST NEKIH RANIH KOMENTATORA DA MORAJU JEDNU POMIRITI JEDAN KURANSKI PROLAZ; poteškoća koja je prevladana izjavom da je jedan od dotičnih stihova bio '' razgrabljen ''. Ovaj proizvoljni postupak također objašnjava zašto uopće nema jednoglasnosti među zagovornicima "doktrine ukidanja" u pogledu toga i na koliko je Kur'anskih ajeta to utjecalo; i nadalje, u pogledu toga da li ovo navodno ukidanje podrazumijeva potpuno uklanjanje ajeta iz konteksta Kur'ana ili samo poništavanje posebne uredbe ili izjave koja se u njoj nalazi. Ukratko, "doktrina ukidanja" nema osnovu u povijesnim činjenicama i mora se odbiti ... (Asad, Poruka Kur'ana[Dar Al-Andalus Limited 3 Biblioteka, rampa, Gibraltar, rpt. 1993], str. 22-23, n. 87; internetska verzija ; podebljano i veliko naglašavanje naše) Što je još važnije, Sura 47:35 ne samo da zapovijeda protiv sklapanja mira, već također pruža model koji muslimani trebaju slijediti danas. U tekstu se izričito kaže da muslimani ne smiju tražiti mir ako imaju prednost, što podrazumijeva da, ako nisu u položaju dominacije, treba primijeniti zabranu Sure 8:61. Riječima Ibn Kathira: , što znači, nemojte biti slabi u pogledu neprijatelja ... , što znači, kompromis, mir i završetak borbi između vas i nevjernika dok ste u položaju moći, kako u velikom broju tako i u pripremi … što znači, u stanju vaše nadmoći nad neprijateljem. Ako se, s druge strane, nevjernici smatraju moćnijim i brojnijim od muslimana, imam (generalni zapovjednik) može odlučiti održati ugovor ako ocijeni da to povlači korist za muslimane . To je poput onoga što je učinio Allahov Poslanik kada su ga nevjernici ometali da uđe u Mekku i ponudili su mu sporazum u kojem će sve borbe između njih prestati na deset godina ... ( Tafsir Ibn Kathir (Skraćeni) (Sura El-Džatija do kraja sure Al- Munafiqun) [Prvo izdanje: rujan 2000.], svezak 9, str. 118; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Ova egzegeza implicira da ti tekstovi nisu proturječni i da jedna zapovijed ne ukida drugu. Umjesto toga, stihovi se odnose na različite uvjete i situacije zbog kojih je jedan odlomak primjenjiv za razliku od drugog. Drugim riječima, ako nevjernici premašuju broj muslimana, ovi bi trebali prihvatiti i tražiti mir po Suri 8:61. S druge strane, ako su muslimani veći po broju i moći, onda ne smiju težiti miru, već nastoje pokoriti nevjernike po Suri 47:35! To u osnovi znači da muslimani koji žive na Zapadu mogu nastaviti mirni put sa svojim nevjerničkim susjedima, budući da potonji očito premašuju prvoga. Ipak, kada muslimani skupe dovoljno snage i bogatstva da nadvladaju "nevjernike", bit će prisiljeni napustiti mir i umjesto toga pokušati osvojiti nevjernike. Ovo islamsko učenje posebno uništava svaku osnovu za povjerenje u mirovne ugovore koje su sklopili muslimani. Nikad se ne smatra da su trajni, ali samo dok se muslimani ne osjete dovoljno snažnima da im je u korist da prekinu mir i ponovo napadnu nevjernike. Iz tog razloga islam ne poznaje istinske mirovne ugovore s nemuslimanima, tj. Mirovne ugovore koji jednom zauvijek okončavaju rat, već samo privremena primirja koja se mogu raspustiti u bilo kojem trenutku. Je li čudo što se citira Muhammad koji kaže da je rat prevara! Postoje hadisi u kojima se izričito navodi da je laž dopušteno u Džihadu proširiti Allahovu vlast nad nevjernicima, na bilo koji način, vojnim i nevojnim. Pokojni kršćanski učenjak islama i biograf Muhammeda, sir William Muir napisao je: Uobičajeno muslimansko vjerovanje je da je dopušteno u četiri navrata izreći laž: 1. da se spasi život; Drugo, za postizanje mira ili pomirenja; 3., nagovoriti ženu; 4., povodom putovanja ili ekspedicije. Prvi je rođeno iz Mahomet�s izraziti sankciju. Ammara ibn Jasira su pagani iz Meke žestoko progonili i poricali vjeru za njegovo izbavljenje. Poslanik je odobrio njegovo ponašanje: - "Ako to ponove, onda im ponovite isti rekant ." Katib al Wackidi; str. 227 � .. Druga tradicija sačuvana u obitelji Yasir, je sljedeća: - "Idolatori su uhvatili Ammara i pustili ga da ode dok nije zlostavljao Mahometa i dobro govorio o njihovim bogovima. Zatim je popravio poslanika , koji su od njega tražili što se dogodilo ". - "Zlo, o Božiji Poslaniče! Mene nisu pustili dok te nisam zlostavljao i dobro govorio o njihovim bogovima." - "Ali kako," odgovorio je Mahomet, "pronalazite li svoje srce?" - "Sigurni i postojani u vjeri." - "Onda", rekao je Mahomet, "ako ponove isto, i ti ponovi isto." Ibid. Mahomet je također rekao da je Ammarova laž bolja od Abu Džehlove istine. Drugi izravno sankcionirano sljedećim tradicije: - „Ta osoba nije lažljivac koji čini mir između dvoje ljudi, a govori dobre riječi za napraviti daleko njihovu svađu, iako su trebali biti laži. Mishcat , vol ii p.427.. Što se tiče trećeg , imamo melankoličan slučaj da Mahomet nije smatrao pogrešnim davanje lažnih obećanja svojim suprugama, u vezi s Marijom, njegovom egipatskom sluškinjom. A što se tiče četvrte , bila mu je stalna navika projicirati ekspedicije (izuzev samo one na Tabuk) da prikrije svoje namjere i oda da je spreman krenuti u drugom smjeru od istinskog. Hishami , str.392; Katib al Wackidi , str.133 � .. (Muir, Mahometov život: s uvodnim poglavljima o izvornim izvorima za biografiju Mahometa i o preislamskoj povijesti Arabije , svezak 1, fusnota 88; izvor ) Međutim, vojni rat nije jedini način na koji muslimani nastoje provoditi svoje zakone u društvu. Rat može imati mnogo lica. Slično gore navedenom, muslimanska zajednica u nemuslimanskoj zemlji može se pretvarati da poštuje zakon i vjerna je ustavu (tj. Razgovarati o miru) dok je mala i slaba, ali jednostavno ignorira, ili čak napada i uništava zakone njihova zemlja domaćin kad postanu jači. Članak Islamizacija europskih gradova uznemirujuće je izvješće. Štoviše, problem nije toliko u izjavi da je "rat prevara". U ratu sve vojske nastoje steći prednost iznenađenjem neprijatelja. Bez obzira jesu li moralno opravdani ili ne, u ratu se očekuju trikovi i obmane. Pravi je problem u tome što se na temelju gornjih činjenica teško može izbjeći zaključak da je u islamu "mir prevara", tj. "Mirovni razgovor" muslimana prevara, jer muslimani ne traže stvaran i trajan mir koji uključuje slobodu i sigurnost za nemuslimane, posebno slobodu vjeroispovijesti, ali samo nastoji kupiti vrijeme i priliku da se pregrupiraju i steknu snagu dok ne postanu dovoljno jaki da potčine nevjernike i prisile ih pod vlast islama. To se sigurno ne može nazvati "traženjem mira". U osnovi, ovi tekstovi opravdavaju cijelo vrijeme laganje nemuslimana. Poznati muslimanski filozof Abu Hammid Ghazali kaže: "Govor je sredstvo za postizanje ciljeva. Ako je hvalevrijedan cilj ostvarljiv i govorenjem istine i laganjem, protuzakonito je postizanje laganjem jer za tim nema potrebe. Kad je takav cilj moguće postići laganjem, ali ne govoreći istinu, dopušteno je lagati ako je postizanje cilja dopušteno. " (Ahmad ibn Naqib al-Misri, Oslonac putnika , prijevod Nuh Ha Mim Keller [Amana Publications, 1997., odjeljak r8.2, stranica 745; podebljano naglašavanje naše) Ono što otežava razumijevanje jest da mnogi muslimani koji su pobjegli iz očajnih i nesigurnih situacija u svojim matičnim zemljama i došli na zapad radi boljeg života, sada uništavaju institucije tih zemalja i ovdje stvaraju istu anarhiju, iste vrste okoline koju su prvotno napustili kako bi živjeli na boljem mjestu. Kakav god slučaj bio, ovo ostaje sigurno: bez obzira na to koju metodu netko pokušavao razumjeti provedbu ovih sukobljenih tekstova, Kur'an i religija islama očito predstavljaju probleme za nemuslimane. Neka nas od svega toga zaštiti uskrsli i besmrtni Gospodin Isus, svemogući Sin Božji. Amen. Daljnje čitanje Mogu li nevjerovati u posljednji dan i biti sigurni? Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Potpuni vodič za pedofiliju u islamu Knjižnica online knjiga Library of Online Books https://www.islam-watch.org/IW/library.htm Potpuni vodič za pedofiliju u islamu A Complete Guide to Pedophilia in Islam https://www.islam-watch.org/Amarkhan/pedophilia-in-islam/pedophilia-islam.htm Sadržaj Uvod Pedofilija u Kuranu Pedofilija u hadisu Pedofilija u islamskim fetvama Mit o proturječnosti Aišinog doba Dokaz da je Ayesha bila predpubertetlija Zaključci Uobičajeni muslimanski argumenti Uvod U islamu se vodila velika rasprava o pedofiliji. Mi, bivši muslimani, prikupili smo dosta podataka u komadićima o pedofilskom karakteru Muhameda. Kako bi čitatelji, posebice oni s ograničenim pristupom internetu diljem svijeta, mogli jednim klikom imati pristup svim podacima o islamskoj pedofiliji, sastavio sam ih u knjižicu. Mnogi su autori pridonijeli izdvajanju informacija sadržanih u ovoj knjizi i zasluge treba pripisati uglavnom njima. Sljedeći glavni suradnici zaslužuju posebno spomenuti: Hector [forum, Faith Freedom International] Khalil Feriel [forum, Faith Freedom International] Yezeevee [forum, Faith Freedom International] Abdul Kasem Pozivam čitatelje da distribuiraju ovu e-knjigu među svojim kolegama. To možete e-poštom bilo kome. Ako želite da vaše potomstvo živi na planeti Zemlji sretno, u miru, onda islam treba pripitomiti ili iskorijeniti. Moramo doći do muslimanske omladine prije nego džihadisti dođu do njih. Ako ih ne možemo stići prije džihadista, svijet će patiti. Ako želite spasiti svijet, zaustaviti terorizam i zaustaviti ugnjetavanje onda ćete morati ljudima reći istinu o islamu i njegovom utemeljitelju. Proslijedite ga drugima; možda vaša e-pošta sprječava bombaša samoubojicu ili nekoga da financira terorizam. Vaš jedini klik mišem može spasiti ljudsku krv koja se prolijeva u džihadu za islam, a koja će se, po svoj prilici, još više povećavati u vremenu koje dolazi. Možda će vaša distribucija ove knjige ublažiti patnje više od milijardu muslimana, koji su primarna žrtva islama. To će, možda, mnoge nacije od užasnih napada poput 9/11 (SAD), 7/7 (London), 3/11 (Madrid) i 11/26 (Mumbai). Možda vaša akcija uspori, i na kraju prestane, metar mjesta islamskih terorističkih napada, koji danas iznosi 12690 od 11. rujna. Ovaj mjerač radi vrlo brzo. Ne znamo tko će postati žrtva sljedećeg islamskog terora ili samoubilačkog napada: možda ja, možda ti. Vaše dijeljenje ove e-knjige sa svojim prijateljima, kolegama i kontaktima može smanjiti šanse da vi i ja budemo sljedeća žrtva. Mi u Islamskoj straži i slobodi vjere naporno radimo da spasimo svijet od užasnog demona, zvanog islam. Rad koji se ovdje obavlja je dobrovoljan. Dr. Ali Sina i MA Khan napustili su svoje poslove i uz veliku osobnu žrtvu radili na ovom najhitnijem pitanju našeg vremena. Možete podržati i pomoći ovom pothvatu na bilo koji način: možete nas promovirati, dati našu poveznicu drugima, pričati o nama ili dijeliti naš sadržaj na drugim forumima. ------------------------- O uredniku Rođen sam u Pakistanu kao ateist. Tada mi je kao vjera nametnut islam, kult. Muslimanski osvajači koji su osvojili velike dijelove moje zemlje natjerali su moje pretke da pređu na svoju vjeru. Jednom kada je jedna generacija podlegla islamu, uzastopnim generacijama su ili prijetili ili im je ispran mozak kako nikada ne bi napustili ovaj zli kult. Moje pretke su čak koristili muslimanski osvajači za širenje svoje zle vjere i carstva. Bio sam fundamentalistički musliman s bradom. Ja sam, međutim, uspio shvatiti da je islam, pod krinkom vjere, zapravo imperijalistička ideologija, slična nacizmu. To je poput mreže s paukom koji čeka veliki obrok. Širi se agresijom i prijevarom. Vrijeme je da svi pokušamo razumjeti 'što islam uistinu jest' i ujedinimo čovječanstvo da se suoči s ovom opakom doktrinom mržnje. Pozdrav Amaar khan 7. veljače 2009. Pedofilija u Kuranu Kur'an dopušta pedofiliju. Iako ne postoji stih koji daje jasnu sankciju pedofiliji, postoje neki stihovi koji jasno dopuštaju praksu. Kur'an je propisivao period čekanja za razvedene žene da se ponovno udaju. Ovaj period čekanja se naziva iddah kako se spominje u Kur'anu. Ali postoji iznimka; Allah, Bog Kur'ana, ne propisuje iddu za kategoriju razvedenih žena: O vi koji vjerujete! Ako se vjenčate sa vjernicama i razvedete se od njih prije nego što ste ih dotakli, onda nema razdoblja na koje biste trebali računati. Ali zadovolji ih i otpusti ih lijepo. Ya ayyuha allatheena amanoo itha nakahtumu almuminati thumma tallaqtumoohunna min qabli an tamassoohunna fama lakum AAalayhinna min AAiddatin taAAtaddoonaha famattiAAoohunna wasarrihoohunna sarahan jamee . 33:49] Iz ovih se ajeta razumije da je iddah (predviđeni period čekanja) vezan za konzumaciju braka. Ako se ženu razvede od muža prije nego što je dodirne, tj. prije seksa s njom, ne treba čekati da se ponovno uda. Jasno je da su razlozi zbog kojih je Allah odredio iddu izbjegavanje šanse za trudnoću kao rezultat seksualnih odnosa između bračnog para prije njihovog razvoda. U slučajevima razvoda, gdje je muž imao spolni odnos sa ženom, Kur'an navodi Iddah , period čekanja od tri mjeseca, u ajetu 65:4: Takve vaše žene koje su prošle dob mjesečnih tečajeva, za njih je propisan rok, ako sumnjate, tri mjeseca, a za one koje nemaju tečajeve (isto je): za one koje nose (život unutar utrobe njihove), period im je dok ne izbace svoje breme; a onima koji se Allaha boje, On će im put olakšati. Waalla-ee ya-isna mina almaheedi min nisa-ikum ini irtabtum faAAiddatuhunna thalathatu ashhurin waalla-ee lam yahidna waolatu al-ahmali ajaluhunna an yadaAAna hamlahunna waman Allahayatta min Allahayatta. Ovdje je iddah propisan za dvije kategorije žena. Prvo kaže: “Yaisna mina al-maheedhi” — to jest, “one žene koje su očajne zbog menstruacije” . To ukazuje na žene koje su došle u fazu menstruacije, ali nemaju menstruaciju. Druga kategorija su oni koji su ušli u menopauzu. Očajna menstruacija ukazuje na žene, koje, iako su navršile godine, nemaju menstruaciju. Njihov idda period je tri mjeseca. Ovo je propisano vjerojatno kako bi se poduzele maksimalne mjere opreza da je trudna. Zatim dolazi “Wallaee Lam yahidhna” — to jest, “one koje još nisu imale menstruaciju”; ova skupina žena su djevojke u predpubertetskom razdoblju, koje još nisu imale menstruaciju. Ovdje je iddah propisan za njih isti: tri mjeseca. [Pozvao bih čitatelje da obrate posebnu pažnju na izraz “Wallaee Lam Yahidhna”; jer će to biti najvažnije u ovom članku.] Sažmimo dva ajeta: žena, razvedena prije seksa, uopće ne mora promatrati iddah [33:49]. Ali koji je razlog za propisani iddah za djevojčice, koje još nisu imale menstruaciju? To je, očito, zato što je došlo do spolnog odnosa između djeteta i njenog muža. Stoga je jasno da je ženidba predpubertetskih djevojaka i seks s njima dopuštena Kuranom. Muslimanska poricanja Kur'anski ajeti s tako očitim odobrenjem pedofilije nisu dovoljni da uvjere neke muslimane da je pedofilija dopuštena u islamu. Oni vole pridavati drugačije značenje i tumačenje izrazu “Lam Yahidhna” (“Još nije imala menstruaciju”) u stihovima 65:4. Neki muslimani tvrde da se ova fraza odnosi samo na žene, koje su dostigle dob puberteta, ali ne idu na tečajeve. Ovo je glavni argument. Ali to je malo vode, jer je grupa žena, koje su dostigle dob puberteta i nemaju menstruaciju, pokrivena u ajetu u izrazu: ”Yaisna min al-Maheedhi” — tj. očajnički traže menstruaciju. Dvije kategorije žena mogu biti očajne zbog menstruacije: 1. Žene, koje su dostigle menopauzu, i 2. Žene, koje su dostigle fazu puberteta, ali nemaju menstruaciju. Žene, koje su dostigle fazu menstruacije, ali nisu imale menstrualni tečaj, pokrivene su frazom “Yaisna Min al-Maheedhi”. Izraz koji se ovdje sudi je "Lam Yahidhna", koji dolazi pored njega. Jednostavna je logika da se skupina žena, koja je već bila obuhvaćena prethodnom frazom, ne mora ponavljati ili ponovno pokrivati u sljedećoj frazi. Kur'an su riječi svemogućeg Allaha; nije u pitanju šala. Drugi argument koji dolazi od takvih muslimana je riječ “Nisa” u ajetu 65:4. Oni tvrde da "Nisa" znači žene; pa se stih ne odnosi na predpubertetske djevojke, nego na zrele žene. Ali ovo je krajnje jadan izgovor, koji se može opovrgnuti istim Kur'anom. Pogledajte neke ajete iz Kur'ana gdje nalazimo riječ "Nisa": I [sjetite se vremena] kada smo vas spasili od faraonovog naroda, koji vas je zadao okrutnom patnjom, klajući vaše sinove i štedeći [samo] vaše žene - što je bilo strašno iskušenje vašeg Hranitelja; (Waith najjaynakum min ali firawna yasoomoonakum sooa alAAathabi yuthabbihoona abnaakum wayastahyoona Nisaakum wafee thalikum balaon min rabbikum AAatheemun) [Kuran. 2:49] Rekoše poglavari faraonovog naroda: "Hoćeš li ostaviti Mojsija i njegov narod, da širi nered po zemlji, i da napusti tebe i tvoje bogove?" Rekao je: "Njihovu mušku djecu ćemo pobiti; (samo) njihove ženske ćemo spasiti žive, a mi imamo nad njima (moć) neodoljivu." (Waqala almalao min qawmi firawna atatharu moosa waqawmahu liyufsidoo fee alardi wayatharaka waalihataka qala sanuqattilu abnaahum wanastahyee Nisaahum wainna fawqahum qahiroona) [127] 7 I zapamtite da smo vas spasili od faraonovog naroda, koji vas je donio najgorim kaznama, koji je ubio vašu mušku djecu i spasio vaše ženske na životu: u tome je bila važna kušnja od vašeg Gospodara. (Waith anjaynakum min ali firawna yasoomoonakum sooa alAAathabi yuqattiloona abnaakum wayastahyoona Nisaakum wafee thalikum balaon min rabbikum AAatheemun) [Kuran 7:141] Zapamtiti! Mojsije je rekao svome narodu: "Sjetite se Allahove naklonosti prema vama kada vas je oslobodio od faraonovog naroda: postavili su vam teške zadatke i kazne, poklali su vaše sinove i pustili vaše ženke da žive. vaš Gospodar. (Waith qala moosa liqawmihi othkuroo niAAmata Allahi AAalaykum ith anjakum min ali firawna yasoomoonakum sooa alAAathabi wayuthabbihoona abnaakum wayastahyoona Nisaakum wafee thalikum balaon1: AArabthe thalikum balam) A kada im je donio Istinu od Našeg lica, oni rekoše: Pobijte sinove onih koji s njim vjeruju i poštedite njihove ženke. Ali zavjera nevjernika je samo u zabludi. (Falamma jaahum bialhaqqi min AAindina qaloo oqtuloo abnaa allatheena amanoo maAAahu waistahyoo Nisaahum wama kaydu alkafireena illa fee dalalin) [Kuran 40:25] U ovim stihovima riječ “NISA” koristi se za označavanje “ženske dojenčadi”; njegova uporaba nije ograničena na zrele žene. Da bi slika bila ispravna, potrebno je citirati Stari zavjet, jer su ovi stihovi replike priče prikazane u Izlasku: Kralj Egipta se obrati hebrejskim primaljama, od kojih se jednoj zvala Šifra, a drugoj Pua; i rekao je: 'Kada obavljate službu primalje kod Hebrejki, gledajte na porođajnu stolicu; ako je sin, ubijte ga; ali ako je kći, živjet će.' [Izlazak, 1:15-16] I faraon je zapovjedio svome narodu, govoreći: 'Svakog sina koji se rodi bacite u rijeku, a svaku kćer ostavite živu. [Izlazak, 1:22] Priča o Izraelcima pod faraonom i njegovom zapovijedi da ubiju svu mušku dojenčad, ali ostave žensku novorođenčad na životu..! Ako provjerimo sve te kur'anske ajete, NISA se očito koristi za označavanje ženske djece. Dakle, "NISA" jednostavno znači žene svih dobi, prema Kur'anu. Kur'anski tefsiri koji opravdavaju pedofiliju Poricanje muslimana da Kur'an sankcionira brak predpubertetskih djevojaka i seks s njima, što predstavlja pedofiliju, čista je besmislica, ostatak ovog članka će se baviti najautentičnijim tefsirima (tumačenjem Kur'ana) kako bismo dobili točnu poruku ajeta od Iddah , Kur'an 65:4. Prije svega, osvrnimo se na tefsir modernih učenjaka. Poznati Sayyid Abul Ala Maududi (u. 1979.) u Tafhim al Quran (Komentar Kurana) tumači ajet 65:4 kao: A ako ste u nedoumici oko onih svojih žena koje su očajale od menstruacije, (treba znati da) čekanje im je tri mjeseca, a isto vrijedi i za one koje još nisu imale menstruaciju. Možda još nisu imale menstruaciju ili zbog mlade dobi, ili zbog kašnjenja menstrualnog iscjetka kao što se to događa kod nekih žena, ili zbog toga što uopće nema iscjetka tijekom života, što, iako rijetko, također može biti slučaj. U svakom slučaju, čekanje takve žene je isto kao i za ženu kojoj je prestala menstruacija, odnosno tri mjeseca od trenutka kada je razvod braka. Ovdje treba imati na umu činjenicu da se prema objašnjenjima datim u Kur'anu postavlja pitanje perioda čekanja u odnosu na žene s kojima je brak možda bio konzumiran, jer nema čekanja u slučaju izricanja razvoda. prije konzumacije braka. (El-Ahzab: 49). Dakle, spominjanje perioda čekanja za djevojke koje još nisu imale menstruaciju, jasno dokazuje da je ne samo dopušteno dati djevojku u brak u ovoj dobi, već je dopušteno i da muž s njom stupi u brak. Sada, očito nijedan musliman nema pravo zabraniti nešto što je Kur'an smatrao dopuštenim. Ovdje imajte na umu ono što Maududi spominje davanje predpubertetskih djevojaka u brak i konzumiranje braka. On potvrđuje da je to dopušteno Kur'anom; nijedan musliman to ne može dovesti u pitanje niti zabraniti. Ovo gledište dijeli pokojni muftija Saudijske Arabije, muftija Muhammad ibn Saalih al-Uthaymeen al-Wuhaibi al-Tamimi (1925. – 2001. CE) [šejh Muhammad ibn 'Uthaymeen, Majmoo'mm As'ulah al-Milah al-Milah , str. 61 – 63; vidi ovdje ]: Ako žena nema menstruaciju, bilo zato što je vrlo mlada ili stara i prošla je menopauzu, onda je njen iddah tri mjeseca, jer Allah kaže (tumačenje značenja): “A one od vaših žena koje su prošle dob mjesečnih tečajeva, za njih je 'Iddah (propisani period), ako sumnjate (o njihovim mjesečnicama), tri mjeseca; a za one koji nemaju tečajeve [(tj. još su nezreli) njihov 'iddah (propisani period) je također tri mjeseca [Kuran. Sura al-Talaaq 65:4] Razlog za dovođenje dvojice modernih učenjaka je samo da se pokaže da se ništa nije promijenilo u islamskim načelima o braku i seksu s predpubertetskim djevojkama čak ni u naše doba. Sada, bacimo pogled na klasične tefsire Kur'ana. Ovdje će se citirati samo relevantni dijelovi tefsira radi uštede prostora. Buhari piše o ovom hadisu: Sahl bin Sad je ispričao: Dok smo sjedili u društvu Poslanika, došla mu je žena i predstavila mu se (za brak). Poslanik ju je pogledao, spustio oči i podigao ih, ali nije odgovorio. Jedan od njegovih ashaba je rekao: "Udaj je za mene o Allahov Poslaniče!" Poslanik (ga) upita: "Imaš li što?" Rekao je: "Nemam ništa." Poslanik reče: "Čak ni željezni prsten?" Rekao je: "Čak ni željezni prsten, nego ću svoju haljinu rastrgati na dvije polovice i jednu polovicu joj dati, a drugu polovicu zadržati." Prorok; rekao: "Ne. Znate li nešto od Kur'ana (napamet)?" Rekao je: "Da." Poslanik je rekao: "Idi, ja sam pristao da je udam za tebe sa onim što znaš o Kur'anu (kao njen Mahr)." 'A za one koji nemaju tečajeve (tj još su nezreli). (65.4) A 'iddat za djevojku PRIJE PUBERTETA je tri mjeseca (u gornjem ajetu). (Sahih Al-Bukhari, tom 7, knjiga 62, broj 63) Prije svega, najistaknutiji od svih mufesira (tumača Kur'ana) Ibn Kesir kaže: Uzvišeni Allah pojašnjava period čekanja žene u menopauzi. A to je ona kojoj je zbog starije dobi prestala menstruacija. Njezin iddah je tri mjeseca umjesto tri mjesečna ciklusa za one koje imaju menstruaciju, što se temelji na ajetu u (suri) Al-Baqarah. 2:228). Isto i za mlade, koje nisu dostigle godine menstruacije. Njihov 'iddah je tri mjeseca kao oni u menopauzi. [Ibn Kathir o Kur'anu 65:4] Imajte na umu da Ibn Kathir jasno spominje žene u menopauzi, kao i mlade djevojke, koje nisu dostigle godine menstruacije. Zatim, Tefsir Jalalain od imama Jalaluddina Mahallija i Jalaluddin Suyutija također tumače ajet na isti način: A [što se tiče] onih vaših žena koje više ne očekuju menstruaciju, ako sumnjate u njihovo razdoblje čekanja, njihovo propisano razdoblje [čekanja] bit će tri mjeseca, a [također za] one koje još nisu imale menstruaciju, zbog njihove mlade dobi, njihova će menstruacija [također] biti tri mjeseca. [Tefsir Dželalain o Kur'anu 65:4] Primijetite da i ovdje ova dva poznata Mufessira tumače “One koje još nisu imale menstruaciju” u stihu 65:4 kao predpubertetne djevojke. Ovo su među najvećim učenjacima islama. Tefsiri drugih učenjaka nisu dostupni na engleskom jeziku. Stoga ću ovdje uključiti druge poznate tefsire, koji su sada dostupni samo na arapskom, kao što je navedeno na altafsir.com , s prijevodom na engleski: Tefsir Ebu-Hayyan. O Kur'anu 65:4] Podvučeni tekst: “One koje još nisu imale menstruaciju” označava one koje nisu imale menstruaciju jer su mlade. Više se može donijeti od autentičnih tumača Kur'ana, koji govore isto i samo će zauzeti prostor. Kod svih ovih najvećih tefsira, ono što je zajedničko je da svi oni tumače izraz “One koje nisu imale menstruaciju” u Kur’anu 65:4 kao “One djevojke koje nisu došle do menstruacije zbog svoje mladosti”. Stoga imamo nedvosmislen dokaz da Kur'an propisuje iddah ili period čekanja i za predpubertetske djevojke, jednostavno zato što je došlo do konzumacije braka. Zaključak : Kur'an 65:4 očito propisuje Iddah razvedenim djevojkama u predpubertetskoj dobi. Štoviše, Kur'an ne propisuje period čekanja ili iddu za razvedenu ženu, koja ne ostvaruje seksualni kontakt sa svojim mužem. Stoga, razvedene djevojke u predpubertetskom razdoblju trebaju promatrati Iddah, jednostavno zato što je došlo do seksualnog kontakta između nje i njenog muža. Ovo izvan svake sumnje dokazuje da Kur'an podržava pedofiliju, najodvratniji i najperverzniji od svih seksualnih zločina. Pedofilija u hadisu 1. Sahih hadisi od al-Bukharija (810-870) 1a . “Pripovijeda Hišamov otac: Hatidža je umrla tri godine prije nego što je Poslanik otišao u Medinu. Ostao je tamo oko dvije godine, a onda se oženio Aišom kada je bila djevojčica od šest godina, a on je taj brak konzumirao kada je ona imala devet godina. godine." [Buhari 5:236, str.153] 1b . Iste točke su u [Buhari 5:234, str.152] 1c. “Pripovijeda 'Urwa: Poslanik je napisao (bračni ugovor) sa 'Aišom dok je imala šest godina i konzumirao svoj brak s njom dok je imala devet godina i ona je ostala s njim devet godina (tj. do njegove smrti). Buhari 7:88, str.65] 1d . Pripovijeda 'Aiša: Poslanik me gledao svojom Ridom' (odjećom koja je pokrivala gornji dio tijela) dok sam ja gledao Etiopljane koji su se igrali u dvorištu džamije. (nastavio sam gledati) dok nisam bio zadovoljan. Dakle, iz ovog događaja možete zaključiti kako se prema maloj djevojčici (koja još nije ušla u pubertet) koja je željna zabave treba postupati u tom pogledu. [Buhari 7:163] 1e . “Pripovijeda Aiša: (Poslanikova žena) Nikada se nisam sjetila da su moji roditelji vjerovali u bilo koju drugu vjeru osim u pravu vjeru (tj. Islam), i (ne sjećam se) da je prošao niti jedan dan, a da nas nije posjetio Allahov Poslanik ujutro i navečer." [Buhari 5:245, str.158]. Tako 'Aiša ili nije bila jako stara ili još nije bila rođena kada su njeni roditelji postali muslimani. To je u skladu s time da je bila dijete kada je njen brak s Muhammedom konzumiran. 1f . Mohammed žudi za "ženom" koja još uvijek ima dojilju: Buhari, svezak 7, knjiga 63, broj 182: Pripovijeda Ebu Usaid: Izašli smo s Poslanikom u vrt koji se zove Eš-Šaut dok nismo stigli do dva zida između kojih smo sjeli. Poslanik reče: "Sjedi ovdje" i uđe u (bač). Jauniyya (dama iz Bani Jauna) je dovedena i smještena u kući u vrtu datulja u kući Umaime bint An-Nu'mana bin Sharahila, a njena dojilja je bila s njom. Kada je Poslanik ušao u nju, rekao joj je: "Daj mi sebe (u braku) na dar." Rekla je: "Može li se princeza udati za običnog muškarca?" Poslanik je podigao ruku da je potapše kako bi se smirila. Rekla je: "Utječem se Allahu od tebe." Rekao je: "Tražili ste utočište kod Onoga koji pruža utočište. Tada nam je Poslanik izašao i rekao: "O Ebu Usaide! Dajte joj dvije bijele platnene haljine da ih obuče i neka se vrati svojoj obitelji." Sahl i Abu Usaid pričaju: Poslanik je oženio Umaimu bint Sharahil, a kada su je doveli k njemu, pružio je ruku prema njoj. Činilo se da je ona nije voljela to, nakon čega je Poslanik naredio Ebu Usaidu da je pripremi i da joj da dvije bijele platnene haljine (vidi hadis br. 541). 2. Sahih hadisi Ebu Muslima (817-875) Ovo se općenito smatra drugom najpouzdanijom zbirkom hadisa. 2a.Oprali su mi glavu i uljepšavali me i ništa me nije uplašilo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao tamo ujutro, a ja sam mu bio povjeren." (Sahih Muslim 2:3309, str. 715-716) 2b. "Aiša, radijallahu anhu, je prenijela: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio me kada sam imao šest godina, a ja sam primljen u njegovu kuću kada sam imao devet godina." 'Aiša, radijallahu anhu, je prenijela da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio ovdje kada je imala sedam godina, a ona je odvedena u njegovu kuću kao nevjesta kada je imala devet godina, a ovdje su bile lutke. s njom: a kada je on (Časni Poslanik) umro, ona je imala osamnaest godina." (Sahih Muslim 2:3310,3311, str.716) 2c. „Aiša je rekla da se igrala lutkama u prisustvu Allahovog Poslanika, a kada su njene drugarice došle do nje, napustile su (kuću) jer su se stidjele Allahovog Poslanika. na njega), dok joj ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao (Sahih Muslim 4:5981, str.1299) 2d. "Ovaj hadis je prenesen na Hišamov autoritet s istim lancem prenosilaca s malim varijacijama u formulaciji." [Sahih Muslim 4:5982, str.1299] 3. Sahih hadis od Ebu Davuda (817-888/9) 3a. "Aiša je rekla: Allahov Poslanik, a.s., oženio me kada sam imao sedam godina. Prenosilac Sulejman je rekao: Ili šest godina. Imao je odnos sa mnom kada sam imao devet godina." [Ebu Davud 2:2116, str. 569] 3b. "(4913) Aiša je rekla: Igrala sam se lutkama. Ponekad je Allahov Poslanik, a.s., ulazio u mene kada su djevojčice bile sa mnom. Kada je on ulazio, one su izlazile, a kada on je izašao, oni su ušli." [Sunen Ebu Davud 3:4913, str.1373] Pažljivo zapazite da ovo NE kaže da je Mohammed imao snošaj s Aishom dok su je gledale njezine drugarice. Umjesto toga, piše da su se drugovi igrali s njom, i izašli su kad je Muhammed naišao, a mogli su se vratiti nakon što je otišao. 3c. "(4915) Aiša je rekla: Allahov Poslanik me oženio kada sam imala sedam ili šest godina. Kada smo došli u Medinu, došle su neke žene. Prema Bišrovoj verziji: Došla mi je Umm Ruman. kada sam se ljuljao. Odveli su me, pripremili i okitili. Tada sam doveden Allahovom Poslaniku a. s. on je sa mnom stupio u suživot kad sam imao devet godina. Zaustavila me je kod vrata, a ja sam prasnula u smijeh. Ebu Davud je rekao: To znači: imala sam menstruaciju i dovedena sam u jednu kuću, a u njoj su bile neke žene Ensarija (Pomagači). Rekli su: sa srećom i blagoslovom. Tradicija jednog od njih uključena je u drugu. 3d. (4916) Gore spomenutu predaju također je prenio Abu Usama na sličan način kroz drugačiji lanac pripovjedača. Ova verzija ima: 'S srećom.' Ona (Umm Ruman) me je njima povjerila. Oprali su mi glavu i odjenuli me. Niko mi nije došao iznenada osim Allahovog Poslanika, a.s., u prijepodnevnim satima. Pa su me povjerili njemu 3e. (4917) Aiša je rekla: Kad smo došli u Medinu, žene su mi došle dok sam se igrao na ljuljački, a kosa mi je bila do ušiju. Doveli su me, pripremili i okitili. Zatim su me doveli Allahovom Poslaniku, a. s., i on je stupio u suživot sa mnom, kada sam imao devet godina. 3f. (4918) Gore spomenutu predaju prenio je i Hišam b. 'Urwah kroz drugačiji lanac pripovjedača. Ova verzija dodaje: Ljuljao sam se i imao sam svoje prijatelje. Doveli su me u jednu kuću; bile su neke žene ensarija (pomagači). Rekli su: sa srećom i blagoslovom. 3g. (4919) Aiša je rekla: Došli smo u Medinu i ostali kod Benu el-Haritha b. al-Khazradž. Rekla je: Kunem se Allahom, ljuljala sam se između dvije hurme. Tada je došla moja majka i natjerala me da siđem; a ja sam imala kosu do ušiju. Prenosilac je tada spomenuo ostatak predaje." (Sunen Abu Dawud 3:4915-4919, str.1374) Zaključak o Ebu Davudu : Sedam referenci i nijedna protureferenca potvrđuju da je Aiša imala devet. 4. Sahih hadis od Ebu Nas'aija (830-915) 4a . Kada je hazreti Aiša prošla devet godina bračnog života, časni Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pao je u smrtnu bolest. 9. ili 12. Rabi-ul-Awwal 11. hidžretskih dana napustio je ovaj smrtni svijet... Hazreti Aiša je imala osamnaest godina u vrijeme kada je preminuo časni Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem daleko i ostala je udovica četrdeset osam godina sve dok nije umrla u dobi od šezdeset i sedam." [Sunan Nasa'i 1 #18, str.108] Imajte na umu da je imala devet godina bračnog života s Mohammedom, a budući da je on umro kada je ona imala osamnaest godina, imala je devet godina kada je započela svoj bračni život s Mohammedom. Zaključak o Sunan Nas'aiju : Jedna referenca i nijedna protureferenca kaže da je Aisha imala devet godina u vrijeme braka s Muhamedom. 6. Ibn-i-Majah 824-886/887. 273. h. 6a . A'isha se udala kada je imala šest godina, a devet kada je otišla u Muhammedovu kuću. [Ibn-i-Majah 3:1876, str.133] 6b . A'isha se udala sa sedam, otišla je u Mohammedovu kuću u devet, a imala je 18 godina kada je Mohammed umro. Prema al-Zawa'idu, njegov isned je sahih prema stanju Buharija. Međutim, Ebu 'Ubaida nije čuo od svog oca, tako da je munqata (ima prazninu) [Ibn-i-Majah 3:1877, str.134] 7. Historičar Ibn Ishak [u. 767 ili 773] 7a . “Jahja b. Abbad b. Abdullah b. al-Zubayr od njegovog oca mi je rekao da je čuo Aišu kako govori: “Poslanik je umro u mojim grudima dok sam ja krenuo: nisam učinio nepravdu u vezi s njim. Apostol je umro na mojim rukama zbog mog neznanja i ekstremne mladosti." (Guillaume, A., The Life of Muhammad, prijevod Ibn Ishaqovog Sirat Rasul Allaha, Oxford University Press, Karachi, Pakistan, stranica 682) . A'isha je rekla da je bila ekstremna mladost kada je Mohammed umro. 7b . Muhamed je čak htio oženiti puzavu djevojčicu . Pročitajmo što je o tome napisao ibn Ishaq, najautentičniji Muhammedov biograf. (Suhejli, ii.79: U riwayi Junusa I. Zabilježio sam da ju je apostol vidio (Ummu'l-Fadl) kada je bila beba kako puzi pred njim i rekao: 'Ako odraste, a ja sam još živ, ja će je oženiti.' Ali on je umro prije nego što je ona odrasla i Sufyan b. al-Aswad b. 'Abdu'l-Asad al-Makhzumi ju je oženio i ona mu je rodila Rizqa i Lubabu... (ibn Ishaq, 2001, str. 311) . 8. Musnad Ahmad 8.a Muhamed je vidio Um Habibu kćer Abbasa dok je bila fatim (dob za dojenje) i rekao je: "Ako odraste dok sam ja još živ, oženit ću je." (Musnad Ahmad, broj 25636) 9. Povjesničar al-Tabari (u. 923.) 9a. 'Aisha je imala 6 (ili 7) godina kada se udala, a brak je konzumiran kada je imala devet godina. al-Tabari vol.9 str.129-131. Muhammed b. 'Amr je jedan od odašiljača. 9b. 'Aisha je imala 6-7 godina kada se udala, a brak je došao kada je imala 9-10 godina, tri mjeseca nakon dolaska u Mekku al-Tabari vol.7 str.7. Lanac prijenosa uključuje neimenovanog čovjeka iz Kurejšija. X 9c. Aiša je umrla u lipnju-srpnju 678. godine (5. hidžretske godine u 66. godini. To bi je učinilo rođenom 610. godine nove ere). Kaže da je svoj brak s prorokom konzumirala kad je imala devet godina. al-Tabari, svezak 39, str. 171 173. (al-Tabari je napisao 38 svezaka povijesti, plus 39. svezak pod nazivom Biografije Poslanikovih ashaba i njihovih nasljednika .) 9c. S druge strane, al-Tabari je također napisao da su, tj. "Sva četvero njegove [Ebu Bekrove] djece rođena od njegove dvije žene - imena koja smo već spomenuli - tijekom predislamskog perioda." [Tarikhu'l-umam wa'l-mamlu'k, Al-Tabari, vol. 4, str. 50, arapski, Dara'l-fikr, Bejrut, 1979. Al-Tabari vol. 11, str. 141 također spominje ovo s fusnotom 766 koja kaže da al-Tabari ovdje ima sukob. U fusnoti se također kaže da al-Baladhurijev Ansab I, str. 409-411; Ibn Hadžerova Isaba IV, str. 359-360 podržava njenu udaju s 9 godina.] 9d. Zašto je Muhamed čekao tri godine između vjenčanja sa Aišom kada je imala šest godina i seksa s njom kada je imala devet godina? Poslanik je ostavio nas i svoje kćeri kada je emigrirao u Medinu. Stigavši u Medinu, poslao je Zejda b. Haritha i njegov klijent Ebu Rafi' za nas. Dao im je dvije deve i 500 dirhema koje je uzeo od Ebu Bekra da kupe [druge] životinje koje su im bile potrebne. Ebu Bekr je poslao s njima 'Abdallaha b. Urayqit al-Dili, s dvije ili tri deve. Pisao je [svom sinu] 'Abdallahu b. Ebi Bekr da povede svoju ženu Umm Ruman, zajedno sa mnom i mojom sestrom Asmom, al-Zubayrovom ženom, [i ode u Medinu]. Svi su zajedno otišli iz [Medine], a kada su stigli u Kudejd Zejd b. Haritha je za tih 500 dirhema kupila tri deve. Svi su potom ušli u Meku, gdje su sreli Talha b. 'Ubaydallah je na putu da napusti grad, zajedno s Abu Bekrovom obitelji. Pa smo svi otišli: Zejd b. Harithah, Ebu Rafi', Fatima, Umm Kulthum, i Sawdah bt. Zam'ah. Ayd je uzjahao Umm Ayman i [njegovog sina] Usamah b. Zejd na jahaćoj zvijeri; 'Abdallah b. Ebi Bekr je uzeo Umm Ruman i njegove dvije sestre, a Talha b. Došao je [također] Ubejdallah. Išli smo svi zajedno, a kad smo stigli do Bayda u Tamanni, moja se deva otkačila. Sjedio sam u nosiljci zajedno s majkom, a ona je počela uzvikivati: "Jao, kćeri moja, jao [ti] nevjesto"; zatim su sustigli našu devu, nakon što se sigurno spustila Liftom. Zatim smo stigli u Medinu, a ja sam ostao sa Ebu Bekrovom djecom, a [Ebu Bekr] je otišao do Poslanika. Ovaj je tada bio zauzet gradnjom džamije i naših domova oko nje, gdje je [kasnije] smjestio svoje žene. Ostali smo nekoliko dana u Ebu Bekrovoj kući; Išli smo svi zajedno, a kad smo stigli do Bayda u Tamanni, moja se deva otkačila. Sjedio sam u nosiljci zajedno s majkom, a ona je počela uzvikivati: "Jao, kćeri moja, jao [ti] nevjesto"; zatim su sustigli našu devu, nakon što se sigurno spustila Liftom. Zatim smo stigli u Medinu, a ja sam ostao sa Ebu Bekrovom djecom, a [Ebu Bekr] je otišao do Poslanika. Ovaj je tada bio zauzet gradnjom džamije i naših domova oko nje, gdje je [kasnije] smjestio svoje žene. Ostali smo nekoliko dana u Ebu Bekrovoj kući; Išli smo svi zajedno, a kad smo stigli do Bayda u Tamanni, moja se deva otkačila. Sjedio sam u nosiljci zajedno s majkom, a ona je počela uzvikivati: "Jao, kćeri moja, jao [ti] nevjesto"; zatim su sustigli našu devu, nakon što se sigurno spustila Liftom. Zatim smo stigli u Medinu, a ja sam ostao sa Ebu Bekrovom djecom, a [Ebu Bekr] je otišao do Poslanika. Ovaj je tada bio zauzet gradnjom džamije i naših domova oko nje, gdje je [kasnije] smjestio svoje žene. Ostali smo nekoliko dana u Ebu Bekrovoj kući; i ja sam ostao sa Ebu Bekrovom djecom, a [Ebu Bekr] je otišao do Poslanika. Ovaj je tada bio zauzet gradnjom džamije i naših domova oko nje, gdje je [kasnije] smjestio svoje žene. Ostali smo nekoliko dana u Ebu Bekrovoj kući; i ja sam ostao sa Ebu Bekrovom djecom, a [Ebu Bekr] je otišao do Poslanika. Ovaj je tada bio zauzet gradnjom džamije i naših domova oko nje, gdje je [kasnije] smjestio svoje žene. Ostali smo nekoliko dana u Ebu Bekrovoj kući;tada je Ebu Bekr upitao [Poslaniče] "O Božiji Poslaniče, šta te sprječava da zaključiš brak sa svojom ženom?" Poslanik je rekao "Dar mladenke (sadaq)". Ebu Bekr mu je dao svadbeni dar, dvanaest i po unci [zlata], a Poslanik je poslao po nas. Konzumirao je naš brak u mojoj kući, onoj u kojoj sada živim i gdje je on preminuo. [ Povijest Al-Tabarija: biografije Poslanikovih ashaba i njihovih nasljednika , prevela Ella Landau-Tasseron, SUNY Press, Albany, 1998., svezak XXXIX, str. 171-173] 10. Homeinijeva učenja o seksu s dojenčadi i životinjama: Islamska učenja o seksu s dojenčadi: "Muškarac može imati seksualni užitak od djeteta još kao beba. Međutim, ne bi smio penetrirati. Ako prodre, a dijete je ozlijeđeno onda bi trebao biti odgovoran za njezino preživljavanje cijeli život. Ova djevojka se, međutim, ne bi računala kao jedna od svoje četiri stalne supruge. Muškarac neće imati pravo oženiti djevojčinu sestru." [Kompletan perzijski tekst ove izreke može se naći u "Ayatollah Homeini in Tahrirolvasyleh, četvrto izdanje, Darol Elm, Qom"] 11. Omar ibn al-Khattab oženio je djevojčicu od 10 ili 12 godina: Omer ibn al-Khattab, 3. halifa islama, u dobi od 55 godina oženio se Umm Kulthum bint Ali kada je ona imala između 10 i 12 godina. Neki izvori čak kažu da je imala pet godina kada ju je Omer oženio. "'Omer je zamolio 'Alija za ruku njegove kćeri, Umm Kulthum za brak.' Ali je odgovorio da ona još nije dostigla godine (zrelosti). 'Omer je odgovorio: 'Tako mi Allaha, ovo nije istina. Ne želiš da se uda za mene. Ako je maloljetna, pošalji mi je'. Tako je Ali dao svojoj kćeri Umm Kulthum haljinu i zamolio je da ode do Omera i kaže mu da njen otac želi znati čemu služi ova haljina. Kada je došla do Omera i prenijela mu poruku, on ju je uhvatio za ruku i silom povukao prema sebi. 'Umm Kulthum ga je zamolila da joj ostavi ruku, što je Omer i učinio i rekao: 'Vi ste vrlo vaspitana dama s velikim moralom. Idi i reci svom ocu da si jako lijepa i da nisi ono što je rekao o tebi'. S tim je 'Ali oženio Umm Kulthum s 'Omerom." [U Tarikh Khameesu, svezak 2, str. 384 ('Dhikr Umm Kalthum') i Zakhair Al-Aqba, str. 168] Pedofilija u islamskim fetvama 1) Uleme fetve: Od "šeika mohammeda al munadžida" Islama QA (vidi ovdje ). Pitanje: Je li prihvatljivo oženiti se djevojkom koja još nije imala menstruaciju? Nisam još ušla u pubertetsku dob. Je li točno da se djevojka mogla udati prije početka menstruacije ili je to samo tradicionalni mit? Odgovor: Hvala Allahu. Prvo: Brak sa mladom djevojkom prije puberteta dopušten je prema šerijatu, a prenosi se da postoji konsenzus učenjaka o tome. 1. Allah kaže (tumačenje značenja): “A one od vaših žena koje su prošle dob mjesečnih tečajeva, za njih je 'Iddah (propisani period), ako sumnjate (o njihovim mjesečnicama), tri mjeseca; a za one koji nemaju tečajeve [(tj. još su nezreli) njihov 'Iddah (propisani period) je također tri mjeseca” [al-Talaaq 65:4] U ovom ajetu vidimo da Allah kaže da za one koje nemaju menstruaciju – jer su mlade i još nisu ušle u pubertet – 'iddah u slučaju razvoda je tri mjeseca. To jasno ukazuje da je dopušteno da se mlada djevojka koja nije imala menstruaciju uda. El-Tabari, Allah mu se smilovao, je rekao: Tumačenje ajeta “I one od tvojih žena koje su prešle dob mjesečnih tečajeva, za njih je 'iddah (propisani period), ako sumnjaš (o njihovim mjesečnicama), tri mjeseca; a za one koji nemaju tečajeve [(tj. još su nezreli) njihov 'iddah (propisani period) je također tri mjeseca”. Rekao je: Isto vrijedi i za 'idetu za djevojke koje nemaju menstruaciju jer su premlade, ako se njihovi muževi od njih razvedu nakon što su s njima zaključili brak. Tefsir al-Tabari, 14/142 2. Od Aiše, radijallahu anhu, se prenosi da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio kada je imala šest godina, a brak s njom sklopio kada je imala devet godina. , a s njim je ostala devet godina. Prenosi El-Buhari, 4840; Muslim, 1422. Ibn 'Abd al-Barr je rekao: Učenjaci se jednoglasno slažu da otac može oženiti svoju mladu kćer bez savjetovanja s njom. Allahov Poslanik se udala za Aišu bint Ebi Bekr kada je bila mlada, šest ili sedam godina, kada ju je njen otac udao za njega. Al-Istidhkaar, 16/49-50. Drugo: Činjenica da je dopušteno vjenčati se s maloljetnom djevojkom ne znači da je dopušteno imati odnos s njom, već muž ne bi trebao imati odnos s njom dok ona ne postane sposobna za to. Stoga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio sklapanje braka sa Aišom (neka je Allah zadovoljan s njom). A Allah najbolje zna. 2) Fetve Islamske mreže Broj fetve: 88199; Fatva Naslov: Dob za brak u Islamskoj fetvi; Datum: 19. Jumaadaa Al-Uolaa 1425 / 07-07-2004 Pitanje: Koja je normalna dob za ženidbu muslimana? fetva: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova; i neka je njegov blagoslov i mir na našeg poslanika Muhammeda i na svu njegovu obitelj i ashabe. Poželjna dob za ženidbu za mladog muškarca je kada je sposoban za ženidbu, može zbrinjavati svoju ženu i može ispuniti bračne uvjete. Poslanik () je savjetovao mlade da se vjenčaju i ilustrirao njegove prednosti, poput spuštanja pogleda i zaštite intimnih dijelova od ilegalnih seksualnih odnosa. Buhari i Muslim su prenijeli da je Poslanik rekao: " O, mladi ko god se od vas može oženiti neka se oženi, jer mu to pomaže da spusti pogled i čuva svoju skromnost (tj. stidna mjesta od činjenja nedopuštenih spolnih odnosa, itd.). a ko se ne može oženiti neka posti, jer mu post umanjuje seksualnu moć. ” (El-Buhari) Stoga bi mladi trebali ovaj hadis provesti u praksi. Siromaštvo ne smije biti prepreka za sklapanje braka. Allah je obećao osobi koja se želi vjenčati kako bi čuvao svoju čednost da će se obogatiti. Allah kaže tumačenje značenja): "Poslanik () je rekao: " Allah obećava da će pomoći tri vrste ljudi: 'Mudžahid (osoba koja se trudi na Allahovom putu), rob koji potpisuje ugovor sa svojim gospodarom da bude oslobođeni u zamjenu za nešto novca, a osoba koja stupi u brak kako bi čuvala svoju čednost. (Ahmed, Nasa'i, Al-Thirmizi i Ibn Madže). Što se tiče dobi za udaju za djevojku, to je kada ona postaje fizički sposobna za spolni odnos. Potvrđeno je u Sahihu Al Bukhari da se Poslanik oženio Aišom, kada je imala 6 godina, i sklopio brak s njom kada je imala 9 godina. Staratelj djevojke trebao bi poduzeti inicijativu da je oženi ako nađe prikladnu osobu koja ima tražene karakteristike koje je Poslanik ilustrirao kada je rekao: Ako bilo koji muškarac čija su vjera i karakter zadovoljavajući predloži da se oženi nekom od tvojih žena, oženi se njega, inače će na zemlji biti velikih nereda i pokvarenosti .” [El-Thirmizi i drugi]. Mit o proturječnosti Aišinog doba Većina muslimana se slaže da je Aiša imala samo 9 godina kada ju je Poslanik oženio. Ova stranica se ne ispričava za njezinu mladu dob i optužuje moderniste za prikrivanje morala vesterna i poricanje istine. Ova druga stranica također brani Muhammeda što se oženio Aishom u dobi od 9 godina, tvrdeći da djevojčice u toj dobi dostižu pubertet i da se stoga smatraju odraslima i da je seks s njima u tako nježnoj dobi prihvatljiv. Međutim, postoje neki "modernistički" muslimani koji osporavaju ovu činjenicu, kao na primjer na ovoj stranici . Argument 1: Prema općeprihvaćenoj predaji, Aiša je rođena oko osam godina prije Hidžre. Ali prema drugoj pripovijesti u Buhariju (kitabu'l-tafseer), Aisha ra je rekla da je u vrijeme kada je objavljena sura Al-Qamar, 54. poglavlje Kur'ana, "Bila sam mlada djevojka ". 54. sura Kur'ana objavljena je devet godina prije hidžre. Prema ovoj tradiciji, Aiša (ra) ne samo da je bila rođena prije objave spomenute sure, već je zapravo bila mlada djevojka (jariyah), a ne dijete (sibyah) u to vrijeme. Očigledno, ako se smatra da je ova pripovijest istinita, ona je u jasnoj suprotnosti s pričama koje je izvijestio Hišam ibn `urwah. Ne vidim apsolutno nikakav razlog da nakon komentara stručnjaka na priče Hišama ibn `urwaha, Odgovor: Čak i ako pretpostavimo da je ovaj narativ točan, nemamo razloga da mu pridajemo veću težinu od onih koji su tako detaljni o Aishinoj dobi, opisuju kako se igra s lutkama, govoreći o njezinim djevojkama koje se dolaze igrati s njom i skrivaju se kada Muhamed je ušao u sobu, njezina sjećanja na igranje na ljuljački kada ju je majka pozvala, umila lice i odvela je Muhammedu, njeno neznanje o tome što se događa i njeno "iznenađenje" kada je Muhammad krenuo u akciju preuzimajući svoju ulogu muža , itd. Vjerojatnije je da će se tih događaja sjetiti netko iz njenog djetinjstva nego kada je određena sura objavljena. Vjerojatnije je da osoba pobrka jednu suru s drugom nego da pobrka sve te detalje iz vlastitog života. Argument 2: Prema brojnim predajama, Aiša (ra) je pratila muslimane u bitci na Bedru i Uhudu. Nadalje, u knjigama hadisa i povijesti također se navodi da nikome mlađem od 15 godina nije bilo dopušteno sudjelovati u bitci na Uhudu. Svi dječaci mlađi od 15 godina vraćeni su nazad. Aišino (ra) sudjelovanje u bici na Bedru i Uhudu jasno ukazuje da u to vrijeme nije imala devet ili deset godina. Uostalom, žene su išle u pratnji muškaraca na bojna polja da im pomognu, a ne da im budu na teret. odgovor : Ovo je slaba isprika. Kada se dogodila bitka kod Bedra i Ohuda, Ajša je imala 10 do 11 godina. Nije išla biti opreznija, kao dječaci. Otišla je grijati Muhammeda tijekom noći. Dječaci koji su imali manje od 15 godina bili su vraćeni, ali to se nije odnosilo na nju. Argument 3: Prema gotovo svim povjesničarima Asma (ra), starija sestra Aisha (ra) bila je deset godina starija od Aiše (ra). U Taqri'bu'l-tehzi'bu, kao i u Al-bidayah wa'l-nihayah, prenosi se da je Asma (ra) umrla 73. hidžre kada je imala 100 godina. Sada, očito da je Asma ra imala 100 godina u 73 hidžre, trebala je imati 27 ili 28 godina u vrijeme hidžre. Ako je Asma (ra) imala 27 ili 28 godina u vrijeme hidžre, Aiša je u to vrijeme trebala imati 17 ili 18 godina. Dakle, Aiša (ra), ako se udala u 1. hidžri (nakon hidžre) ili 2. po hidžri, je u trenutku udaje imala između 18 i 20 godina. Odgovor: Kad netko toliko ostari, ljudi ne mare previše za njezine točne godine. Vrlo je lako reći da je imala 100 godina, a zapravo je imala samo 90. Mlađima se razlika ne primjećuje i 100 je okrugla brojka. Pod pretpostavkom da je hadis autentičan, to bi mogla biti iskrena pogreška. Budući da u to vrijeme ljudi nisu nosili rodne listove, vrlo je vjerojatno da osoba koja je prijavila da ima 100 godina nije znala da je ona 10 godina starija od Aiše i da nije sjedila da pravi izračune i odbitke. Nije bila važna osoba i nikome nije padalo na pamet da će 1300 godina kasnije to postati predmetom polemike. Ovo bi mogla biti istinska greška prenosioca hadisa. Argument 4: Tabari u svojoj raspravi o islamskoj povijesti, spominjući Abu Bekra ra, prenosi da je Ebu Bekr imao četvero djece i da su sva četvero rođena tijekom džahilijjeta - predislamskog perioda. Očigledno, ako je Aiša (ra) rođena u periodu džahilijjeta, nije mogla imati manje od 14 godina u 1. hidžri -- vrijeme kada se najvjerojatnije udala. Odgovor: Tabarijeve pripovijesti nemaju tu razliku da budu poznati sahihu. Čak i ako pretpostavimo da ove pripovijesti nisu krivotvorene, nema razloga da odbacimo sve te jake, detaljne i eksplicitne hadise koji se međusobno slažu i potvrđuju da je Aisha imala 9 godina kada se udala za Poslanika, da prihvatimo ovu priču da, vrlo bi mogao biti i nevina lapsus pripovjedača. Ljudi bolje pamte važne događaje od onih koji su relativno beznačajni. Datum rođenja Ebu Bekrove djece nije bio važna tema za bilježenje muslimana. Ali detalji o Poslanikovim brakovima bili su važniji. Kao što možete pročitati u priči o Safijinom vjenčanju, zabilježena je čak i vrsta poslužene hrane. Argument 5: Prema Ibn Hišamu, povjesničaru, Aiša je prihvatila islam dosta vremena prije Omera ibn Hattaba ra. Ovo pokazuje da je Aiša (ra) prihvatila islam tijekom prve godine islama. Dok, ako se smatra istinitim priča o Aišinom (ra) braku u dobi od sedam godina, Ajša (ra) nije trebala biti rođena tijekom prve godine islama. Odgovor: Apologet propušta da navede reference na hadise koje citira. Ali očito je ovo pogreška. Da bi netko razumio i prihvatio religiju, mora biti barem dovoljno inteligentan da donese takvu odluku. To je oko 15 godina. Ali budimo velikodušni i recimo da je to oko 12 godina. Ako je Aiša prihvatila islam tijekom prve godine islama, sigurno je imala 26 godina kada ju je Muhamed oženio. (12+14) Prije svega, u ono vrijeme djevojke su se udavale mnogo mlađe. Nitko nije ostao tako dugo da se vjenča. I vrlo je malo vjerojatno da se 26-godišnja žena igra sa svojim lutkama. To pokazuje da su neki od muslimanskih apologeta posramljeni onoga što je Poslanik učinio i da očajnički traže izgovore da ga oslobode njegovih nedoličnosti. Argument 6: Tabari je također izvijestio da je u vrijeme kada je Abu Bekr planirao selidbu kod Habša (8 godina prije Hidžre), otišao u Mut'am — s čijim je sinom Aisha ra bila zaručena — i zamolio ga da uzme Aišu (ra) u svoj kuću kao suprugu svog sina. Mut`am je to odbio, jer je Ebu Bekr primio islam, a potom se njegov sin razveo od Aiše ra. Dakle, ako je Aiša (ra) imala samo sedam godina u vrijeme udaje, nije mogla biti rođena u vrijeme kada je Ebu Bekr odlučio da se preseli u Habshah. Na osnovu ovog izvještaja čini se razumnim pretpostaviti da Aiša (ra) nije samo rođena 8 godina prije hidžre, već je bila i mlada dama, prilično spremna za brak. Odgovor: Arapska je tradicija bila zaručiti djevojku za dječaka čak i kada je djevojčica bila tek rođena. Ova tradicija se još uvijek održava u mnogim islamskim zemljama. Ovo nije dokaz da je Aiša bila odrasla. Argument 7 Prema predaji koju je prenio Ahmad ibn Hanbel, nakon Hatidžine smrti, kada je Haulah, ra. njen um. Khaulah je rekao: "Možeš se oženiti djevicom (bikr) ili ženom koja je već bila udata (thayyib)". Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ko je djevica, Khaulah je predložio Aišino (ra) ime. Svi oni koji znaju arapski jezik, svjesni su da se riječ "bikr" u arapskom jeziku ne koristi za nezrelu devetogodišnju djevojčicu. Ispravna riječ za mladu razigranu djevojku, kao što je ranije rečeno, je "Jariyah". "Bikr" se s druge strane koristi za neudatu damu, a očito devetogodišnjakinja nije "dama". Odgovor: Ovo objašnjenje je apsolutno netočno. Bikr znači djevica i, kao što na engleskom nije dobno određen. U stvari, Ajša je bila druga Muhammedova žena (nakon Hatidže), ali Muhamed nije bio u braku s njom tri godine jer je bila premlada. Umjesto toga, morao se zadovoljiti sa Umma Salamah, sve dok Aisha još malo sazrije. Ne bi imalo smisla oženiti se lijepom ženom poput Aiše i čekati tri godine da je odvede kući. Argument 8: Prema Ibn Hadžeru, Fatima je bila pet godina starija od Aiše, ra. Navodi se da je Fatima (ra) rođena kada je Poslanik, a.s., imao 35 godina. Dakle, čak i ako se uzme u obzir da je ova informacija točna, Aiša ra nipošto ne bi mogla imati manje od 14 godina u vrijeme hidžre, a 15 ili 16 godina u vrijeme vjenčanja. Odgovor: Naravno, ove informacije se ne mogu uzeti kao točne. Ako je Aiša bila pet godina starija od Fatime, a Fatima je rođena kada je Poslanik imao 35 godina, onda je Aiša bila samo 30 godina mlađa od Poslanika. Dakle, u vrijeme njenog braka, kada je Poslanik imao 54 godine, Aiša je morala imati 24 godine. Ovo svakako nije točno, iz razloga koji su gore objašnjeni, a također je u suprotnosti s hadisom koji je apologet citirao o starosti Asme, Aišine sestre, koja je prema tom hadisu bila 10 godina starija od Aiše i umrla 73. hidžre. Dakle, u vrijeme Hidžre Asma je morala imati 100 – 73 = 27 godina, ali prema ovom hadisu imala je 34 godine. Nepodudarnost između ova dva hadisa koja je citirao isti apologet, pokazuje njihovu netočnost. Sve to govori da u ono vrijeme brojke nisu puno značile. Vjerojatnije je da ljudi zaborave datume. Ali događaji se bolje pamte. Izvještaji o nježnoj dobi Aiše u skladu su s pričama o njenom djetinjstvu, igri s njezinim igračkama, skrivanju njenih djevojaka kada je Muhamed ušao u sobu, Poslaniku koji se igrao s njom, njenom neznanju i "iznenađenju" u noći vjenčanja, itd. Svi ti hadisi potvrđuju da je bila djevojčica. Oni koji poriču činjenice i pokušavaju dokazati suprotno, pokazuju svoju sramotu djela Poslanika. Možda bi im trebalo pripisati neke skrupule i shvatili da je ono što je Poslanik učinio pogrešno, ali ne možemo ih pohvaliti zbog njihovog intelektualnog poštenja ili njegovog nedostatka. njene djevojke koje se skrivaju kada je Muhammed ušao u sobu, Poslanik se s njom igrao, njeno neznanje i “iznenađenje” u svadbenoj noći, itd. Svi ti hadisi potvrđuju da je bila djevojčica. Oni koji poriču činjenice i pokušavaju dokazati suprotno, pokazuju svoju sramotu djela Poslanika. Možda bi im trebalo pripisati neke skrupule i shvatili da je ono što je Poslanik učinio pogrešno, ali ne možemo ih pohvaliti zbog njihovog intelektualnog poštenja ili njegovog nedostatka. njene djevojke koje se skrivaju kada je Muhammed ušao u sobu, Poslanik se s njom igrao, njeno neznanje i “iznenađenje” u svadbenoj noći, itd. Svi ti hadisi potvrđuju da je bila djevojčica. Oni koji poriču činjenice i pokušavaju dokazati suprotno, pokazuju svoju sramotu djela Poslanika. Možda bi im trebalo pripisati neke skrupule i shvatili da je ono što je Poslanik učinio pogrešno, ali ne možemo ih pohvaliti zbog njihovog intelektualnog poštenja ili njegovog nedostatka. Završni argument: “Po mom mišljenju, niti je bila arapska tradicija da se djevojke daju u brak u dobi od devet ili deset godina, niti je Poslanik, a.s., oženio Aišu (ra) u tako mladoj dobi. Narod Arabije se nije protivio ovom braku, jer se nikada nije dogodio na način na koji se priča.” Odgovor: Poštujem njegovo mišljenje, ali se u potpunosti ne slažem s njim. Ne samo da je to BILA tradicija Arapa, to je još uvijek njihova tradicija i postala je tradicija drugih zemalja koje su prešle na islam. Čak i do danas vrlo je uobičajeno pronaći djevojke od 9 godina koje se daju za brak. Naravno, razlog zašto se nitko nije protivio braku Muhameda i 9-godišnje djevojčice je taj što je to bila nošnja. Razlog zbog kojeg je navedeno u tolikom broju hadisa da se ni autor ni učenjaci nisu protivili je zato što to nije bilo ništa neobično. Prije samo nekoliko tjedana pročitao sam u vijestima da je u Iranu 9-godišnja djevojčica podnijela zahtjev za razvod od svog 15-godišnjeg muža nakon 20 dana braka jer bi je stalno tukao. Kada su mladića ispitali, rekao je: “Ona zanemaruje kućne poslove i stalno se igra sa svojim lutkama” Dokaz da je Ayesha bila predpubertetlija dok je bila u braku Mnogi muslimani žele da je Ayesha dostigla dob puberteta kada je spavala s Muhammedom. Ali u stvarnosti je u to vrijeme bila dijete prije puberteta. Mohammed nije mario za njezino psihičko i fizičko zdravlje dok je zadovoljavao svoju požudu. Muslimanski apologeti koriste različite taktike kako bi opravdali Muhamedov požudni čin. Slijedi potpun i dobro napisan dokaz da je Ayesha bila predpubertetska u vrijeme vjenčanja. Prvi dio: Riječ savršen znači "imati seks" Neki muslimani se ne mogu natjerati da prihvate Buharijev Sahih hadis, koji jasno kaže da je Muhammed imao seksualni odnos sa Aješom, kada je ona imala devet godina. Oni obično pribjegavaju ispitivanju engleskih prijevoda dr. Mohsin Khana, a da sami ne čitaju hadis na izvornom arapskom jeziku. Pregled arapskog teksta pokazuje da je, prema Sahih hadisu, Muhammed imao seksualni odnos s Aješom kada je ona imala devet godina. Postoji mnogo hadisa koji se odnose na istu činjenicu u pitanju. Najsporniji je sljedeći hadis: Sahih Bukhari svezak 7, knjiga 62, broj 64: Pripovijeda 'Aiša: da se Poslanik oženio njome kada je imala šest godina i da je konzumirao svoj brak kada je ona imala devet godina. [An Ayeshath Radhiyallahu Anha: AnnaNnabiyya Sallallahu Alaihi Vasallama Thazawwajaha vahiya binthu sitha sineen, va udkhilath alaihi vahiya binthu this'in.] U ovom hadisu, riječ “udkhilath” je dr. Mohsin Khan preveo kao “konzumirao svoj brak”. Neki muslimani tvrde da je Muhammad "zawaj" ed Ayesha, kada je ona imala šest, a "nikah" ju je "nikah" kada je imala devet (na primjer, Abdur Rahman Squires ). Oni stoga postavljaju da 'zawaj' znači zaručenje, a 'nikah' znači brak. Na taj način, neki muslimani tvrde da je dr. Mohsin Khan “loš” prijevod nikaha kao “konzumacija braka”, umjesto samo “brak”, nehotice izazvao seksualnu konotaciju, a nije bila namijenjena. Arapski tekst pokazuje da je ovo razmišljanje pogrešno: Buhari je koristio zawaj i nikah naizmjenično kao sinonime za označavanje braka (kao i Kur'an u stihovima 33:37, 44:54 i 52:20). Drugo, prema hadisu, relevantna riječ nije bila "nikah" (koja se ne pojavljuje u Buhari 7:62:64) već udkhilath. Korijen glagola “udkhilath” je “dakhala” što znači “ući”. Ovo je uobičajeno arapsko značenje. Postoje i druge definicije, od kojih se nijedna ne uklapa u kontekst hadisa. Neki muslimani pokušavaju baciti sumnju na značenje dakhala kao spolnog odnosa ukazujući na ove druge definicije. Jedan musliman čak daje definicije u nastavku, iako prikladno bez seksualne definicije unatoč tome što tvrdi da ima punoću definicije: Citat: Ovdje je puna definicija دخل (dakhala): 1. umetnuti, unijeti, ugurati, priznati, uvesti, pustiti, pokazati, napraviti ili pustiti da uđe 2. previranja, turbulencija, prevrtanje, abnormalnost, zbrka, zapetljavanje, nered, rukcija, nemir, kaos, galama, nered, nered, zbrka, komešanje, nedostatak, poremećaj, metež, nesavršenost 3. aberacija, nesavršenost, nedostatak, mana, abnormalnost, mana, greška, porok, nedostatak 4. prinos, prihod, prihod, prihod, zarada, uzimanje 5. savjest, najdublji osjećaji, unutarnje misli, nutrina, duša, dizajn 6. sumnjičavost, sumnja, nepovjerenje, nesigurnost, pretjerana zabrinutost, vjerojatnost, nesigurnost, sumnja, ekstremna brižnost, abnormalna tjeskoba, tjeskoba 7. vezanost, relevantnost, zabrinutost, veza, povezanost, kontakt, konjunkcija, udruženje, posao, jaram, nexus, veza, veza, veza, veza, relevantnost, afera 8. nesavršenost, porok, mana, nedostatak, mana, aberacija, defekt, greška, abnormalnost Tipično, muslimansko razmišljanje je da "konzumacija" može značiti "završetak" vjenčanja ili svadbene ceremonije, kao kod završetka poslovne transakcije. Međutim, ovo je pogrešno jer dakhala ne znači englesku riječ “consummate” već englesku frazu “consummate the brak”. Postoji važna razlika. Ovaj nesporazum je posljedica muslimanskog napada na englesku riječ “consummate”, a ne na arapsku riječ “ dakhala ”. Dok engleska riječ “savršeno” može značiti završetak (kao poslovne transakcije), arapska riječ “ dakhala ” nema takvu konotaciju. Nadalje, govornik engleskog nikada neće shvatiti da "konzumirati brak" znači dovršiti brak ili ući u brak, ali će to uvijek shvatiti kao seksualni odnos. To je jedino moguće razumijevanje eufemizma. To je ono što ovi muslimani nisu uspjeli razumjeti: značenje glagola ovisi o predmetu o kojem je riječ. Kako je objekt “brak”, glagol “savršen” znači spolni odnos. To je zbog povijesnog engleskog (ili točnije katoličkog) običaja u kojem se smatra da je brak sklopljen kada se dogodi spolni čin. Radilo se o predmetu poništenja ako seksualni čin nije izvršen, odnosno brak nije konzumiran. To je bila definicija stoljećima. Od davnina do nedavno, svadbena posteljina bila je izložena rođacima para ujutro nakon vjenčanja kako bi se označila konzumacija braka. Od mladenke se očekivalo da bude djevica, a krvava plahta nije ostavljala sumnju ni u mladenkinu čast i konačnost bračnog ugovora— tj. da je konzumiran i da nema sumnje u njegovu zakonitost. Uobičajena engleska definicija riječi dakhala, kao što je u Hans-Wehr arapsko-engleskom rječniku, str. 273: “ući, probiti, prodrijeti, konzumirati brak, suživot, spavati sa ženom”. Neki muslimani napadaju ovu definiciju, misleći da je svaka definicija zasebna alternativa. Nažalost za njih su sve Hans-Wehrove definicije potpuno iste. Baš kao što je u engleskom jeziku “consummate the brak” eufemizam za seksualni odnos, “cohabit” ne znači samo dijeljenje istog krova, već je eufemizam za zajednički život u seksualnom odnosu, a “spavanje sa ženom” ne znači znači samo dijeljenje istog kreveta, ali upuštanje u seksualni odnos. Ovdje je kompletan popis kur'anskih ajeta koji sadrže riječ "dakhala": dakhala (3;37, 3;97, 4;23, 4;23, 5;23, 5;61, 7;38, 12;36, 12;58, 12;68, 12;69, 12;88, 12;99, 15;52, 17;7, 18;35, 18;39, 24;61, 27;34, 28;15, 38;22, 51;25, 71;28); yadkhulu (2;111, 2;114, 2;214, 3;142, 4;124, 5;22, 5;24, 7;40, 7;46, 12;67, 13;23, 16;31, 17;7, 19;60, 24;27, 24;28, 24;29, 33;53, 35;33, 40;40, 40;60, 48;27, 49;14, 68;24, 110; 2); udkhul (2;58, 2;208, 4;154, 5;21, 5;23, 7;38, 7;49, 7;161, 12;67, 12;99, 15;46, 16;29, 16;32, 27;18, 27;44, 33;53, 36;26, 39;72, 39;73, 40;76, 43;70, 50;34, 66;10, 89;29, 89; 30); duhila (33;14); dakhil (5;22, 66;10); dakhal (16;92, 16;94); muddakhal (9;57); mudkhal (4;31, 17;80, 22;59); adkhala (5;65, 21;75, 21;86); yudkhilu (3;192, 3;195, 4;13, 4;14, 4;31, 4;57, 4;122, 4;175, 5;12, 5;84, 9;99, 22;14, 22;23, 22;59, 29;9, 42;8, 45;30, 47;6, 47;12, 48;5, 48;17, 48;25, 58;22, 61;12, 64; 9, 65; 11, 66; 8, 76; 31); adkhil (7;151, 17;80, 27;12, 27;19, 40;8, 40;46); udkhila (3;185, 14;23, 71;25); yudkhalu (70;38). U svim ajetima, osim u 16:92 i 16:94 ( dakhal = obmana), značenje je ući ili dobiti pristup ili biti odobren pristup na neko mjesto kao što je kuća, vrata, vatra, raj, pakao, ili nečija prisutnost itd. U Kur'anu se dakhala nikada ne koristi za označavanje "sudjelovanja" kao u engleskim frazama "uđite u transakciju" ili "uđite u brak" ili "dovršenje" bilo koje aktivnosti. Postoji samo JEDAN primjer (dva puta u ajetu 4:23), gdje Kur'an koristi glagol 'dakhala' u odnosu na brak ili žene, i jasno je da je ovdje značenje SPOLNI ODNOS: Daryabadi: Zabranjene su vam vaše majke i vaše kćeri i vaše sestre i sestre vašeg oca i sestre vaše majke, i kćeri vašeg brata i kćeri vaše sestre. i vaše udomitelje i vaše udomljene sestre, i majke vaših žena i vaših pokćeri, koje su vaše štićenice, rođene od vaših žena u koje ste ušli , ali ako niste ušli k njima, neće biti grijeha neka bude na tebi i na ženama tvojih sinova koji su iz tvojih vlastitih bedara, i također da imaš dvije sestre zajedno, osim onoga što je već prošlo; Allah zaista prašta i samilostan je. [Transliterirano arapski: Hurrimat AAalaykum ommahatukum wabanatukum waakhawatukum waAAammatukum wakhalatukum wabanatu al-akhi wabanatu al-okhti waommahatukumu allatee ardaAAnakum waakhawatukum mina alrradaAAati waommahatu Nisa-ikum waraba-ibukumu allatee naknada hujoorikum min Nisa-ikumu allatee dakhaltum bihinna fa-u lam takoonoo dakhaltum bihinna fala junaha AAalaykum wahala-ilu abna-ikumu allatheena min aslabikum waan tajmaAAoo bayna al-okhtayni illa ma qad salafa inna Allaha kana ghafooran raheeman] Drugi muslimanski učenjaci također prevode dakhaltum da znači seksualni odnos: Veliki šeik Qaribullah i šeik Darwish (ležao s); Sheikh Muhammad Sarwar (imao je tjelesno znanje sa); Ahmed Ali (spavao sa); Imam El-Mevdudi (konzumirao je brak); Mohammad Habib Shakir (ušao); dr. Muhammad Ayub Khan (otišao); i imam Ibn Kethir (seksualni odnosi sa). Tako eminentni muslimanski učenjaci prevode glagol dakhaltum (korijen, dakhala) da znači seksualni odnos, jer je doslovno značenje “ući”, “ubaciti”, “probiti” ili “probiti” ženu. To ne znači “ući u brak”: znači “ući” u ženu. Kada se značenje dakhala primijeni na Buhari 7:62:64, postaje jasno da je objekt “brak” odsutan u odnosu na glagol “dakhala”; objekt je "Ayesha" - to jest, Muhammed ju je "dakhala" rekao (gramatički, on "udkhilath alaihi"). Dakle, jasno je značenje da je "ušao" ili "imao spolni odnos" s njom. Evo još jednog prijevoda korijena "dakhala": on, ili ono, ušao; ili otišao, došao, prošao ili ušao; ući, ući, pridružiti se sebi u društvu, posjetiti, upasti, miješati se, imati snošaj s, ući u (svoju ženu) , spletkariti, prodrijeti, prijevara, pokvariti. Primarno značenje je stvar koja ulazi u drugu stvar i nije od nje . Druge definicije: Imao je neispravnost u svom intelektu, ili u svom tijelu, ili u svojoj osnovi pretendiranja na poštovanje; njegova afera, ili slučaj, ili država, bila je, ili je postala, suštinski loša ili korumpirana ili nezdrava. Dohodak, ili prihod, ili dobit koji čovjeku dolazi ili prirasta od njegove nepokretne imovine, kao što su zemljište i kuće i palme, i od robe. Bolest; greška, nedostatak ili mana, a posebno u nečijim razlozima za poštivanje. Zapetljana, ili bujna, ili obilna i gusta stabla. [preuzeto iz Arapsko-engleskog leksikona, EW Lane, svezak treći, str. 858–861; i Rječnik Časnog Kur'ana , 1. izdanje, Abdul Mannan Omar, str. 174–175] Jasno je da je jedino značenje dakhala primjenjivo na kontekst hadisa 'seksualni odnos'. Kako bi dodatno zbunili muslimanske apologete, Buhari sahih hadisi koriste još jednu frazu kako bi prenijeli činjenicu da je Muhammed imao seksualni odnos sa Aješom. Sahih Buhari 5:58:236 Prenosi Hišamov otac: Hatidža je umrla tri godine prije nego što je Poslanik otišao u Medinu. Ostao je tamo otprilike dvije godine, a onda se oženio Aišom kada je bila djevojčica od šest godina, a svoj brak je konzumirao kada je ona imala devet godina. [An Hisham An Abeehi Qala thuwaffiyath Khadijathu qabla makhrajannabiyyi sallallahu Alaihi Vasallama ilal Madeenathi bi thalatha sineenaa falabitha sanathaini ou qareeban min dhalika va nakaha Ayenthu bienha biena sitha biena bihvahia sineha. i Sahih Buhari 7:62:65 'Aiša je ispričala da se Poslanik oženio njome kada je imala šest godina i da je konzumirao svoj brak kada je ona imala devet godina. Hišam je rekao: Obaviješten sam da je 'Aiša ostala kod Poslanika devet godina (tj. do njegove smrti)." An Ayeshath Anna Nabiyya Sallallahu alejhi vasallama thazawwajaha vahiya binthu Sitha sineena, va bana biha vahiya binthu This”I sineen. Qala Hisham : Va unbiethu Annaha kanath Indahu This”I Sineen. Arapska riječ " bana " znači graditi ili konstruirati. Ali ako dodamo biha, što znači s njom (biha je glagol ženskog roda na arapskom), značenje je sasvim drugačije. Doslovno “ bana biha ” znači graditi s njom. Ali ovo je izraz koji se obično koristi za označavanje intimnih seksualnih odnosa. Ako kažemo na arapskom: Muhammad bana bi Ayesha, značenje je: Muhammad je imao odnos sa Ayesha. Ovo je jedino moguće arapsko razumijevanje fraze. Dakle, opet je očito da je dr. Mohsin Khan upotrijebio eufemizam "konzumirao brak" da označi seksualni čin. Drugi bukharijski hadisi koji koriste izraz "bana biha" za seksualni odnos (iako ne između Muhammeda i Aješe) uključuju 4:53:353 i 7:62:87. Zaključak Čitanje relevantnog Buhari hadisa jasno pokazuje da je Muhammed imao seksualni odnos sa Aješom kada je ona imala devet godina. Izrazi koji se koriste su “udkhilath” i “bana biha”, što može značiti samo seksualni odnos u kontekstu hadisa. Muslimanska konfuzija dolazi od njihovog nerazumijevanja engleske fraze “konzumacija braka” i njihove nespremnosti da priznaju da je njihov prorok imao spolni odnos s devetogodišnjim djetetom. Stoga, umjesto napada na engleski izraz, “konzumacija braka”, muslimanskim apologetima bi moglo biti bolje da pročitaju relevantne hadise na izvornom arapskom jeziku. 2. dio: Dokaz da su djevojčice koje se igraju lutkama u predpubertetskoj dobi Igranje s lutkama i slikanje u islamu je strogo zabranjeno, osim za djecu koja nisu dostigla pubertet. Stoga je Ayesha smjela imati lutke. To je dokazalo da još nije ušla u pubertet. Ovo je ono što je veliki hadiski učenjak, šejhul-islam, imam Al-Hafiz Ibn Hadžer el-'Askalani, zapovjednik hadisa, kadija iz Egipta, rekao o igranju lutaka i djevojčicama: Sahih Bukhari, svezak 8:73:151: 'Aiša je ispričala: Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, a i moje prijateljice su se igrale sa mnom. Kada bi Allahov Poslanik ulazio, oni su se skrivali, ali bi ih Poslanik pozvao da se pridruže i igraju sa mnom. (Igranje s lutkama i sličnim slikama je zabranjeno, ali je bilo dopušteno Aiši u to vrijeme, budući da je bila djevojčica, koja još nije ušla u pubertet.) (Fateh-al-Bari, str. 143, Vol.13) Kako znamo da je Ibn Hadžer napravio egzegezu o igri lutke: “Igranje lutkama i sličnim slikama je zabranjeno, ali je bilo dopušteno Aiši u to vrijeme, budući da je bila djevojčica, koja još nije navršila godine života. pubertet"? Pozivanje na Fateh-al-Bari i pogled na druge prijevode Buharija 8:151, prenosi istu poruku. Alternativni prijevod 1 : Po autoritetu Aiše, a.s., koja je rekla: Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I imao sam prijateljice (drugarice) koje su se igrale sa mnom. Oni bi se sakrili (sramežljivi) od njega (SAW) kad god bi ušao. Ali, on (SAW) bi poslao po njih da mi se pridruže i oni bi se igrali sa mnom. (Sahih Buhari i Muslim) [Prevoditelj zatim daje neke rasprave o prijevodima različitih verzija ovog hadisa prije nego što nastavi s Ibn Hadžarom i Fath-al-Barijem] Al-Haafidh Ibn Hajar je rekao u Fath al-Baaree (Fath al-Baaree, br. 6130, Kitaab: al-Adab, Baab: al-Inbisaat ilaa an-Naas): Ovaj hadis je korišten kao dokaz za dopuštenost posjedovanje (suwar - of) lutki i igračaka u svrhu da se djevojčice igraju s njima. Ovo je posebno izuzeto od opće zabrane posjedovanja slika (suwar). Alternativni prijevod 2 : Ali ako su ove slike i lutke igračke za djecu, sunnet ukazuje da su dopuštene. U El-Saheehayn se prenosi da je Aiša, radijallahu anhu, rekla: “Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i imala sam prijateljice ko bi se igrao sa mnom...” [al-Buhari 6130; Muslim 2440] Ibn Hadžer je rekao: Ovaj hadis ukazuje na to da je dozvoljeno imati slike djevojčica (tj. lutkica) i igračke s kojima se djevojčice mogu igrati. Ovo je iznimka od općeg značenja zabrane posjedovanja slika. Ovo je izjavio 'Iyaad i prenosi ga većina. Djevojčicama su dopuštali prodaju lutaka kako bi ih od malih nogu učili kako se brinuti o svom domu i djeci. Ibn Hibbaan je rekao da je mladim djevojkama dopušteno igrati se igračkama... Alternativni prijevod 3: Aisa je rekla: “Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i moje djevojke su se igrale sa mnom. Kad god bi Allahov Poslanik (a.s.) ušao, oni bi se sakrili od njega. Pa ih je pozvao da se igraju sa mnom.” U klasičnom komentaru Saheeh al-Bukhaarea pod naslovom Fat-h al-Baaree, Ibn Hajar al-'Asqalaanee je napisao sljedeće: “Ovaj hadis se koristi kao dokaz o dopuštenosti izrade lutaka i igračaka s ljudskim i životinjskim oblicima u tu svrhu djevojaka koje se igraju s njima. Ova kategorija je izričito isključena iz opće zabrane izrade slika. 'Iyaad je to kategorički rekao i naveo da je to bio stav većine učenjaka. Nadalje je ispričao da su dopuštali prodaju igračaka za djevojčice kako bi ih od mladosti osposobili za kućne poslove i ophođenje s djecom…” Obratite pažnju na veliku sličnost u komentarima Ibn Hadžara u Fateh al-Bari sve četiri verzije hadisa. Riječi su različite zbog različitih prevoditelja, ali osnovna poruka je nepromijenjena: samo djevojčicama (tj. prije puberteta) je dopušteno igrati se lutkama. Kako znamo da su djevojčice u predpubertetskoj dobi? Jer islamski običaji i zakoni to izričito navode. Na primjer: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/pillars/fasting/tajuddin/fast_21.html Djevojčice dođu u pubertet i odraslu dob kada dožive gore navedena tri znaka. Međutim, imaju i četvrti znak, odnosno menstruaciju (hajd). Kad god djevojka to doživi, ona je žena čak i ako ima 12 godina. http://www.alinaam.org.za/social/myaaisha.htm http://www.lightuponlight.com/islam/modules.php?name=News&file=article&sid=151 Islam i doba puberteta Islam jasno uči da odrasla dob počinje kada osoba dosegne pubertet. Ove islamske web stranice pružaju dokaz da u islamu, kada djevojka dosegne pubertet, ona prestaje biti djevojčica i postaje žena. Prema tome, djevojčice prema islamskim običajima i zakonima moraju biti u predpubertetu. Također imamo komentare hadiskih učenjaka koji potvrđuju ovu tezu. http://www.themuslimwoman.com/beware/GirlsPlayingDolls.htm Al-Qaadee 'Iyaad je jasno iznio ovaj stav i prenio ga kao stav većine (džumhora) učenjaka; i da su proglasili dopuštenom prodaju igračaka/lutaka (al-lu'ab) za male djevojčice, kako bi ih od djetinjstva osposobili za kućne obaveze i odgoj djece. Al-Khattaabee je rekao: …podrazumijeva se da igra s lutkama (al-banaat) nije poput zabave od drugih slika (suwar) u vezi s kojima se spominje prijetnja (wa'eed) kaznom. Jedini razlog zašto je to dopušteno Aiši (RA) je zato što ona u to vrijeme nije bila u pubertetskoj dobi. http://www.themuslimwoman.com/beware/PossessionofDolls.htm … Abu 'Ubaid, koji je rekao: Ne vidimo da postoji bilo kakav razlog za to (dozvoljenje da se igra s njenim lutkama), osim zbog činjenice da su ove igračke izvor zabave (lahw) za djecu. Dakle, da su u vlasništvu odraslih, to bi definitivno bilo odvratno (makhrooh). Dio 3: Dokaz da je Aisha bila u pubertetu kada je Muhamed prvi put imao seks s njom Tabari IX:131: Majka je došla do mene dok sam se ljuljao na ljuljački između dvije grane i spustila me. Moja sestra je preuzela i obrisala mi lice s malo vode i počela me voditi. Kad sam bio na vratima, stala je kako bih mogao doći do daha. Doveden sam dok je Muhamed sjedio na krevetu u našoj kući. Majka me natjerala da mu sjednem u krilo . Ostali muškarci i žene ustali su i otišli. Poslanik je konzumirao svoj brak sa mnom u mojoj kući kada sam imala devet godina. U moje ime nije zaklana ni deva ni ovca. Ovaj hadis sugerira da je Muhammed imao seks sa Aišom u njenoj kući na dan njenog vjenčanja. Međutim, je li ovaj događaj doista bio na dan njezina vjenčanja? To dokazuje Sahih Buhari hadis u nastavku. Obratite pažnju na sličnost u izvještajima, iako je hadis Buhari 5:234 opširniji o činjenici da su se događaji zbili na dan Aišinog vjenčanja. Aiša prenosi: "Poslanik me zaručio kada sam bila djevojčica od šest (godina). Otišli smo u Medinu i ostali u kući Bani-al-Haritha bin Khazraja. Tada sam se razboljela i kosa mi je opala. Kasnije sam kosa je (opet) narasla i moja majka, Um Ruman, je došla do mene dok sam se igrao u ljuljački sa nekim svojim djevojkama. Nazvala me, a ja sam otišao do nje, ne znajući što mi želi učiniti. uhvatila me za ruku i natjerala da stojim na vratima kuce.Tada sam ostala bez daha, a kad mi je disanje postalo u redu, uzela je malo vode i protrljala mi lice i glavu njome. Onda me odvela u kucu. U kući sam vidio neke žene Ensarije koje su rekle: "Najljepše želje i Allahov blagoslov i sretno." Zatim me je njima povjerila i oni su me pripremili (za brak). Neočekivano Allahov dž.š.Poslanik mi je došao u popodnevnim satima i moja majka me predala njemu, a ja sam tada bila djevojčica od devet godina.” (Sahih Buhari 5:58:234) Sahih Muslim 8:3311: 'Aiša je prenijela da ju je Allahov Poslanik oženio kada je imala sedam godina, a (s) je odveden u svoju kuću kao nevjesta kada je imala devet godina, a njene lutke su bile s njom; a kad je umro imala je osamnaest godina. Imajte na umu da Sahih Muslim kaže da je Aiša još uvijek imala svoje lutke sa sobom kada je odvedena u Muhammedovu kuću kao nevjestu. Primjenjujući Ibn Hadžarovu egzegezu igranja lutkama iz 1. dijela, postaje jasno da je Aiša bila pred pubertetom kada je postala nevjesta. Stoga je iz hadisa sasvim jasno da je Aiša bila pred pubertetom kada je Muhammed prvi put imao spolni odnos s njom na dan njenog vjenčanja. 4. dio: Dokaz da je znanstveno devetogodišnja djevojčica predpubertetska Znanstvene studije su također dokazale da je prosječna dob menarhe bila starija u ranijim vremenima u odnosu na sadašnjost. Dokaz je da oko 20% svih djevojaka (danas) u pubertet dolazi u dobi od 14 ili više godina. Prema znanstveno -istraživačkom radu objavljenom na web stranici Sveučilišta John Hopkins: Međunarodna varijabilnost dobi u menarhi i menopauzi: Obrasci i glavne determinante FRÉDÉRIC THOMAS, FRANÇOIS RENAUD, ERIC BENEFICE, THIERRY DE MEEÜS I JEAN-FRANÇOIS GUEGAN Srednja dob kod menarche i reference Alžir 14.3 Grassivaro- Egipat 13.2 Attallah (1978.) Maroko 13,75* Loukid i sur. Sudan 13.75 Attallah i sur. (1983.) Jemen 14.4 Jemen Arapska Republika Plodnost Kamerun 14.61 Biyong i sur. Kongo-Brazza 12.0 Samba (1982.) Kongo-Kinšasa 13.83 Rashid-Tozin Gana 13,98 Adadevoh i sur. Kenija 14.4 Rogo i sur. (1987.) Nigerija 15,0* Morabia et al. Senegal 16.1 Simondon i sur. (1997.) Somalija 14.78 Gallo (1975.) Sudan 13.75 Attallah i sur. (1983.) Tanzanija 15.21 Hautvast (1971.) Zambija 13.7 Katzarski i sur. (1980.) Zimbabve 13,5 Mbizvo i sur. (1995.) SAD 12.8 Malina i Bouchard (1991.) Britanija 13.3 Mascie-Taylor Prema http://www.mum.org/menarage.htm , povijest nam pokazuje još jedan trend: Povijesni podaci o dobi u Menarche Stari Rim 12-14 Srednjovjekovna Europa 12-14 Srednjovjekovni Bliski istok 12-13 Iz gore navedenih podataka, vrlo je jasno da je čak i povijesno srednja dob puberteta mnogo viša od devet. Dakle, Ayesha je nesumnjivo bila predpubertetska u vrijeme kada je Muhamed spavao s njom. 5. dio: Kada je Ayesha dobila prvu menstruaciju? Postoje dvije pripovijesti o Ayeshi u vezi s njenim prvim menstruacijama. Kada je to prvi put doživjela, počela je plakati, a Muhamed ju je tješio. Sahih Buhari 1:6:293: Prenosi El-Kasim: 'Aiša je rekla: "Krenuli smo s jedinom namjerom da obavimo hadž i kada smo stigli u Sarif, (mjesto šest milja od Mekke) , dobio sam menstruaciju. Došao mi je Allahov Poslanik dok sam plakala. On rekao je 'Što je s tobom? Imaš li menstruaciju?' Odgovorio sam: 'Da.' Rekao je: ' Ovo je nešto što je Allah odredio za kćeri Ademove . Zato činite ono što čine svi hodočasnici s izuzetkom Taw-afa (Okruženje) oko Ka'be." 'Aiša je dodala: "Allahov Poslanik je žrtvovao krave u ime svojih žena." Sahih Buhari 2:26:631 Al-Qasim bin Muhammad je ispričao: ' Aiša je rekla: "Krenuli smo s Allahovim poslanicima u mjesecima hadža, i (u) noćima hadža, i u vrijeme i na mjestima hadža i u stanju hadža. Sjahali smo u Sarifu (selo šest milja). iz Mekke). Poslanik se tada obratio svojim ashabima i rekao: "Svako ko nije dobio hadi, a voli da čini umru umjesto hadža, može to učiniti (tj. hadž-al-tamattu) i svako ko je dobio hadi ne bi trebao završiti Ihram nakon obavljanja Umre). (tj. Hajj-al-Qiran). Aiša je dodala: "Ashabi Poslanika su poslušali gornju (naredbu) i neki od njih (tj. koji nisu imali Hadija) su završili svoj ihram nakon Umre." Allahov Poslanik i neki od njegovih drugova bili su domišljati i imali su hadiju sa sobom, nisu mogli obaviti Umru (sami) (ali su morali obaviti i hadž i umru s jednim ihramom). Aisha je dodala,Došao mi je Allahov Poslanik i vidio me kako plačem i rekao: "Šta te tjera da plačeš, o Hantah? " Odgovorio sam: "Čuo sam tvoj razgovor s tvojim ashabima i ne mogu obaviti Umru." Pitao je: "Što nije u redu s tobom?" Odgovorio sam: 'Ne klanjam namaz (tj . imam menstruaciju ).' Rekao je: ' Neće ti štetiti jer si ti jedna od Ademovih kćeri, a Allah ti je napisao (ovo stanje) kao što je to napisao za njih . Nastavi sa svojim namjerama za hadž i neka te Allah nagradi za to. ." Aiša je dalje dodala: „Onda smo krenuli na hadž sve dok nismo stigli do Mine i dok nisam postala čista od menstruacije. (Napomena: Drugi hadis je skraćen brisanjem posljednjeg dijela koji ovdje uopće nije relevantan.) Sada želim raščlaniti ova dva hadisa. U Buhariju ih ima više kao ponavljanja istog incidenta, ali sam samo dva citirao u svrhu. A ja ću se usredotočiti na drugu, budući da je više opisna. Hadis razotkriva incident kada je Muhammed zajedno sa Aišom i nekim od njegovih drugova otišao na hadž. Ali Ayesha je udarila u sredinu plačući... Primijetite da je počela plakati, a što je bio razlog? Muhamed pita što je s tobom draga moja? (Hanathu je teško prevesti na engleski, zato je prevoditelj sam stavio istu arapsku riječ.) U svakom slučaju, zamislite da je Hanatha netko tko je čovjeku kupio svu raskoš. To je izraz koji se koristi za obraćanje najomiljenijim ženama na arapskom. Aješa odgovara Ne mogu klanjati, jer se nešto dogodilo (Kao što možete reći u prvom hadisu, počela je menstruacija). SADA: Molim vas, budite vrlo pažljivi na Muhammedov odgovor: Neće vam štetiti, jer ste jedna od Ademovih kćeri i Allah im je to napisao . Ayesha je imala svoje prvo iskustvo, jer mnoge od vas žena znaju da je prvo iskustvo menstruacije uvijek pomalo zastrašujuće ili emocionalno iskustvo. Budući da je to prvi put doživjela, trebala se uplašiti i početi plakati. Muhamed ovdje radi dobar posao; utjeha Menstruacija nije štetna , ali sasvim prirodna jer bi sve one žene koje su rođene Adamom morale proći kroz nju. Da je Ayesha imala ikakvo prethodno iskustvo, Muhammad ne bi trebao koristiti ove utješne riječi...! Ali poput savjetnika, on uvjerava svoju voljenu ženu: "Mjesečnica nije štetna" Lekcija od Muhameda za djevojku koja doživljava prvo iskustvo. Postoje još neke priče u kojima je druga Muhamedova žena (Saffiya) dobila menstruaciju, ali je Muhamed nije tješio. Ali u gornjem slučaju Ayesha je imala prvu menstruaciju pa je Mohammed tješi. Zaključci Sljedeći su zaključci do kojih dolazimo nakon duge rasprave. Muhamed je bio pedofil Čak i prema najstrožoj kliničkoj definiciji pedofilije, DSM-IV-TR, Muhammad bi se definirao kao pedofil. Imajte na umu da postoje i druge općeprihvaćene definicije pedofilije koje ne ograničavaju definiciju na djecu prije puberteta ili zahtijevaju fantazije, seksualne nagone ili ponašanja tijekom određenog vremenskog razdoblja. Međutim, radi ove rasprave ograničit ću svoj argument na DSM-IV-TR. Dijagnostički kriteriji za 302.2 pedofiliju Tijekom razdoblja od najmanje šest mjeseci, ponavljajuće, intenzivne seksualno uzbuđujuće fantazije, seksualni porivi ili ponašanja koja uključuju seksualnu aktivnost s djetetom ili djecom u predpubertetskom razdoblju (obično u dobi od 13 godina ili mlađom). Osoba je djelovala u skladu s tim seksualnim nagonima, ili su seksualni nagoni ili fantazije uzrokovale izraženu nevolju ili međuljudske poteškoće. Osoba ima najmanje 16 godina i najmanje 5 godina starija od djeteta ili djece u kriteriju A. (Napomena: nemojte uključivati osobu u kasnoj adolescenciji koja je uključena u stalnu seksualnu vezu s djetetom od 12 ili 13 godina.) Da li Muhamed ispunjava sve ove kriterije? Da. Muhamed je imao seksualne odnose s djevojkom prije puberteta dulje razdoblje – vjerojatno najmanje 6-7 godina. Da. Muhamed je djelovao u skladu sa svojim seksualnim porivima – kao što pokazuju Tabari IX:131 i različiti Buhari hadisi (u kojima se navodi da je konzumacija bila u dobi od devet godina kada je utvrđeno da Aisha nije dostigla pubertet dok nije imala najmanje 14 godina). Da. Muhamed je imao 57 godina kada je Aisha imala samo 9 godina kada su prvi put imali seks. Stoga, čak i prema strogoj kliničkoj definiciji DSM-IV-TR, može se dokazati da je Muhammad bio pedofil. Islam dopušta i promovira dječje brakove Islam dozvoljava i promovira dječje brakove. To je razlog što se u islamskim zemljama sklapaju mnogi dječji brakovi. Nekoliko primjera je: Roshan Qasem, 11, pridružit će se kućanstvu Saida Mohammeda, 55; njegova prva žena; njihova tri sina; i njihovu kćer, koja je istih godina kao i Roshan. Ghulan Haider, 11, udat će se za Faiza Mohammeda (40). Nadala se da će postati učiteljica, ali je bila prisiljena napustiti nastavu kada se zaručila. Majabin Mohammed, 13, lijevo, sjedi sa svojim šestomjesečnim mužem, Mohammedom Fazalom, 45. Seoski starješine savjetovali su ga da prihvati Majabin kao plaćanje duga za kockanje. Loši učinci dječjih brakova Prema Ujedinjenim narodima, načelo II : Države članice poduzimaju zakonodavne mjere za utvrđivanje minimalne dobi za brak, koja u svakom slučaju ne smije biti mlađa od petnaest godina; ni jedna osoba mlađa od te dobi ne smije zakonski sklopiti brak, osim ako je nadležno tijelo dalo odluku o dobi, iz ozbiljnih razloga, u interesu budućih supružnika. U mnogim zemljama dječji brak je zločin. A ako musliman pokuša slijediti sunnet svog poslanika, morat će se suočiti s teškim posljedicama. KOJE SU POSLJEDICE ILI REZULTATI RANOG BRAKA? Adolescentna trudnoća je alarmantno česta u mnogim zemljama. Svake godine adolescenti* rađaju 15 milijuna dojenčadi.1 Ove mlade djevojke suočene su sa značajnim zdravstvenim rizicima tijekom trudnoće i poroda. Djevojčice u dobi od 15 do 19 godina imaju dvostruko veću vjerojatnost da će umrijeti od poroda nego žene u dvadesetim godinama; one mlađe od 15 godina imaju pet puta veću vjerojatnost da će umrijeti.2 Budući da je rano rađanje tako često i nosi toliko zdravstvenih rizika, komplikacije povezane s trudnoćom glavni su uzrok smrti djevojaka od 15 do 19 godina diljem svijeta.3 * Svjetska zdravstvena organizacija definira adolescenciju kao razdoblje života između 10. i 19. godine. Seksualno ponašanje i rađanje djece • Globalno, većina ljudi postaje seksualno aktivna tijekom adolescencije. Stope su najviše u subsaharskoj Africi, gdje je više od polovice djevojaka u dobi od 15 do 19 godina u sedam zemalja seksualno iskusno.4 • Milijuni adolescenata rađaju djecu. U subsaharskoj Africi više od polovice žena rađa prije 20. godine. U Latinskoj Americi i na Karibima ta brojka pada na jednu trećinu.5 Zašto je adolescentska trudnoća tako česta? • Nedostatak informacija i usluga : Adolescenti često imaju slabe informacije o reprodukciji i seksualnosti, te slabo pristupaju uslugama planiranja obitelji i reproduktivnog zdravlja. U Šri Lanki jedna trećina mladih odraslih osoba u dobi od 16 do 24 godine nije znala koliko traje normalna trudnoća. Manje od 5% razgovaralo je o reproduktivnom zdravlju sa svojim roditeljima.3 • Kulturne vrijednosti : U mnogim zemljama u razvoju, ženski status izjednačen je s brakom i majčinstvom. Adolescenti se često rano žene; više od 50 zemalja dopušta brak sa 16 godina ili manje, a sedam dopušta brak već s 12 godina. 6 Čak se i najmlađe nevjeste suočavaju s trenutnim pritiskom da dokažu da su plodne.7 Zdravstveni rizici Problemi s reproduktivnim zdravljem i smrti češći su među seksualno aktivnim adolescentima nego među ženama u 20-im i ranim 30-ima.4 Fiziološki i društveno, adolescenti su ranjiviji na: • Smrt majki : djevojčice u dobi od 15 do 19 godina imaju dva puta veću vjerojatnost da će umrijeti tijekom trudnoće ili porođaja nego žene u dobi od 20 do 34,4 • Smrtnost dojenčadi i djece : djeca rođena od adolescenata imaju veću vjerojatnost da će umrijeti tijekom prvih pet godina života nego ona rođena od žena u dobi od 20 do 29,9 godina • Spolno prenosive bolesti (STD) : svake godine 1 od 20 adolescenata u svijetu oboli od spolno prenosivih bolesti (uključujući HIV/AIDS).3 U bolnici Kenyatta u Nairobiju, jedna četvrtina djevojaka u dobi od 15 do 19 godina koje traže prenatalnu njegu imale su spolno prenosive bolesti (gonoreju, klamidiju ili herpes).10 • Nasilje/seksualno zlostavljanje : adolescenticama može nedostajati samopouzdanja i vještine donošenja odluka da odbiju neželjeni seks. Djevojke koje su izložene seksualnom zlostavljanju i silovanju mogu trpjeti ozbiljne, doživotne fizičke i emocionalne posljedice. U intervjuima s adolescentima u Peruu i Kolumbiji, 60% ih je reklo da su bili seksualno zlostavljani u prethodnoj godini.11 • Nesiguran pobačaj : svake godine djevojke u dobi od 15 do 19 godina podvrgnu se najmanje pet milijuna induciranih pobačaja.12 Budući da je pobačaj zakonski ograničen u mnogim zemljama, adolescenti često pribjegavaju nesigurnim postupcima od strane nekvalificiranih pružatelja usluga. Adolescentice stoga trpe značajan – i nesrazmjeran – udio smrti i invaliditeta zbog nesigurnog pobačaja.13 Pobijanje uobičajenih argumenata koje prosljeđuju muslimani Argument 1 U to se vrijeme tradicija braka temeljila na plemenskim običajima i obredima. Cilj braka je uglavnom bio njegovanje prijateljstva s ocem nevjeste i stoga je brak Poslanika sa Aishom bio politički potez. Odgovor: Ovo nije dobar izgovor za brak s maloljetnim djetetom. Ne smeta mi brak Poslanika sa kćerkom Ebu Bekra, već činjenica da je Aješa bila dijete. Nije prikladno da Božji glasnik gaji seksualne osjećaje prema djevojčici i nesavjesno je postupati prema njima. U današnje vrijeme, ako muškarac od 54 godine ima snošaj s 9-godišnjom djevojčicom, bit će zatvoren i preziran kao pedofil. Zašto bi Poslaniku trebalo biti oprošteno? Argument 2 Poslanik se u dobi od 25 godina oženio Hatidžom, ženom koja je imala 40 godina i nije se oženio drugom ženom sve dok je bila živa. Da je Poslanik bio požudan čovjek, ne bi se oženio starijom ženom i ostao joj vjeran cijeli život. Odgovor: Hatidža je bila bogata žena, a Poslanik je bio njen loš zaposlenik. Oženiti se bogatom ženom za njega je bio uspon na ljestvici društvenog statusa. U toj dobi bio je dječak siroče s malim ambicijama. Kako je bio siromašan mladić, nitko nije obraćao pažnju na njega. Kadija je za njega bio blagodat. Pružila mu je udobnost i lakoću uma od financijskih briga. Sada si je mogao priuštiti da se povuče u svoju špilju i pusti mašti na volju; upoznati džinove, boriti se sa Sotonom, razgovarati s Gabrielom i drugim stvorenjima koja su opsjedala njegov slabašni um. Činjenica da je ostao vjeran Hatidži nije bila zbog njegove čednosti ili odanosti, već zato što je ona bila moćna žena i ne bi tolerirala nevjeru od njega. U to vrijeme Muhamed nije imao sljedbenike i izgubio bi sve da je uvrijedio svoju bogatu ženu. To bi ga potpuno uništilo. Međutim, on je pokazao svoje pravo lice kada je došao na vlast i praktički ga ništa nije moglo spriječiti da radi ono što želi. Tada je prekršio sve norme pristojnosti uz dopuštenje svog Allaha. Argument 3 Namjera proroka u braku s brojnim starim ženama i udovicama, osim društveno-političkih razloga, bila je poticanje njihovog društvenog statusa. To su bili dani kada su žene, posebno robinje, imale malu ili nikakvu vrijednost, a neznanje je bilo takvo da su svoje kćeri žive zakopavale. Odgovor: Poslanik je oženio Hatidžu, kao što sam gore objasnio, zbog njenog bogatstva. Nakon njezine smrti oženio se Ayeshom koja je imala samo 6 godina i zbog Abu Bekrove molbe nije konzumirao svoj brak s njom tri godine. Za to vrijeme trebala mu je žena i nevjernici se nisu htjeli udati za njega jer su mislili da je luđak. Među njegovim šačicom sljedbenika bilo je nekoliko podobnih žena s kojima se mogao oženiti. Sauda je bila muslimanka i udovica. Bila je idealna u tim okolnostima. Mogla je zagrijati njegov krevet i brinuti se o njegovom domu i potrebama. Oženio ju je dva mjeseca nakon smrti Kahdije. Hatidža i Sauda su bile jedine Poslanikove žene, s kojima se oženio ne zbog požude, već iz nužde. Hafza, Omerova kći također možda nije bila baš lijepa prema vlastitom ocu, a Poslanik ju je možda oženio da bi mu ugodio i iz političkih razloga. Svaka od njegovih drugih žena bila je lijepa djevica ili lijepa razvedena ili udovica. Većina, ako ne i svi bili su u tinejdžerskim godinama. Poslanik ih je vjenčao ili jednostavno spavao s njima, a da ih nije oženio samo zbog njihovog izgleda. Ponekad je morao prekršiti nekoliko pravila, pa čak i dovesti Allaha da mu otkrije neke ajete kako bi mu omogućio da dobije ono što želi. Kao što je bilo u slučaju Zeinab Bent Jahsh, Maryah i Ayesha. Nijedna od njegovih žena nije patila od pothranjenosti niti je bila usamljena siromašna udovice prije nego što se udala za njega. Priče o Safiji, Marji i Zejnab su ljubavne priče, začinjene požudom, izdajom i zločinom. Svaka od njegovih drugih žena bila je lijepa djevica ili lijepa razvedena ili udovica. Većina, ako ne i svi bili su u tinejdžerskim godinama. Poslanik ih je vjenčao ili jednostavno spavao s njima, a da ih nije oženio samo zbog njihovog izgleda. Ponekad je morao prekršiti nekoliko pravila, pa čak i dovesti Allaha da mu otkrije neke ajete kako bi mu omogućio da dobije ono što želi. Kao što je bilo u slučaju Zeinab Bent Jahsh, Maryah i Ayesha. Nijedna od njegovih žena nije patila od pothranjenosti niti je bila usamljena siromašna udovice prije nego što se udala za njega. Priče o Safiji, Marji i Zejnab su ljubavne priče, začinjene požudom, izdajom i zločinom. Svaka od njegovih drugih žena bila je lijepa djevica ili lijepa razvedena ili udovica. Većina, ako ne i svi bili su u tinejdžerskim godinama. Poslanik ih je vjenčao ili jednostavno spavao s njima, a da ih nije oženio samo zbog njihovog izgleda. Ponekad je morao prekršiti nekoliko pravila, pa čak i dovesti Allaha da mu otkrije neke ajete kako bi mu omogućio da dobije ono što želi. Kao što je bilo u slučaju Zeinab Bent Jahsh, Maryah i Ayesha. Nijedna od njegovih žena nije patila od pothranjenosti niti je bila usamljena siromašna udovice prije nego što se udala za njega. Priče o Safiji, Marji i Zejnab su ljubavne priče, začinjene požudom, izdajom i zločinom. Ponekad je morao prekršiti nekoliko pravila, pa čak i dovesti Allaha da mu otkrije neke ajete kako bi mu omogućio da dobije ono što želi. Kao što je bilo u slučaju Zeinab Bent Jahsh, Maryah i Ayesha. Nijedna od njegovih žena nije patila od pothranjenosti niti je bila usamljena siromašna udovice prije nego što se udala za njega. Priče o Safiji, Marji i Zejnab su ljubavne priče, začinjene požudom, izdajom i zločinom. Ponekad je morao prekršiti nekoliko pravila, pa čak i dovesti Allaha da mu otkrije neke ajete kako bi mu omogućio da dobije ono što želi. Kao što je bilo u slučaju Zeinab Bent Jahsh, Maryah i Ayesha. Nijedna od njegovih žena nije patila od pothranjenosti niti je bila usamljena siromašna udovice prije nego što se udala za njega. Priče o Safiji, Marji i Zejnab su ljubavne priče, začinjene požudom, izdajom i zločinom. Također ste ispravno opisali žalosno stanje robinja tih dana, ali ste zaboravili spomenuti da su mnoge od tih robinja bile slobodni ljudi prije nego što im je Poslanik oduzeo slobodu i pretvorio ih u robinje. Hoćete li reći da su robinje trebale biti zahvalne Poslaniku što je ubio njihove voljene i prodao ih na pijacama muslimanu koji bi ih koristio kao sluškinju i seksualnu robinju? Argument 4 Vjenčanje Poslanika sa Aišom dogodio se prve ili druge godine po Hidžri na inzistiranje njenog oca Ebu Bekra i nekih njegovih prijatelja. Poslanik je ponekad nakon Hatidžine smrti ostao samac. Njegov glavni cilj prihvaćanja ovog braka bio je iz političkih razloga. Razlog za ovaj brak je bio taj što je Poslanik bio pod intenzivnim pritiskom svojih neprijatelja poput Ebu Lahaba i Ebu Džehla i što je bio potpuno ovisan o zaštiti drugih plemena. Ebu Bekr je imao veliki plemenski utjecaj. A odbijanje njegove ponude, u tim uvjetima, za Poslanika nije bilo razborito. U stvarnosti je ovaj brak bio simboličan i ne da bi zadovoljio njegov seksualni instinkt, jer muškarac od 53 godine u pravilu ne može imati seksualne osjećaje prema 9-godišnjoj djevojčici. Odgovor: Poslanik nije oženio Aješu na inzistiranje njenog oca. Postoje mnogi hadisi koji pokazuju da je Poslanik bio taj koji je želio Aišu i zamolio Ebu Bekra da mu da svoju tada šestogodišnju kćer za brak. Zapravo, Abu Barkr je bio šokiran takvim zahtjevom. Prigovorio je da je Poslanikov udomljeni brat, što bi takav brak učinio nedopuštenim. Ali Poslanik je odbacio njegovu zabrinutost rekavši da oni nisu prava braća po krvi i da njihova zakletva bratstva nije bila od značaja u ovom slučaju. Sahih Bukhari 7.18 Prenosi Ursa: Poslanik je zamolio Ebu Bekra za 'Aišinu ruku. Ebu Bekr je rekao: "Ali ja sam tvoj brat." Poslanik je rekao: "Ti si moj brat u Allahovoj vjeri i Njegovoj Knjizi, ali njoj (Aiši) je dozvoljeno da se oženim." Arapi su bili primitivna skupina s malo pravila kojih se treba pridržavati. Ipak su imali neki etički kodeks koji su savjesno poštovali. Na primjer, iako su se borili tijekom cijele godine, suzdržali su se od neprijateljstava tijekom određenih svetih mjeseci u godini. Oni su također smatrali Meku svetim gradom i nisu ratovali protiv nje. Supruga udomljenog sina smatrala se snahom i nisu je htjeli oženiti. Također je koštalo da su bliski prijatelji sklopili pakt o bratstvu i smatrali jedni druge pravom braćom. Poslanik je zanemario sva ova pravila kad god bi stajala između njega i njegovih interesa ili želja. Ebu Bekr i Muhamed su se jedno drugome zavjetovali da će biti braća. Dakle, prema njihovim kostimima, Ayesha je trebala biti poput nećakinje Časnog Poslanika savs. Ipak, to ga nije spriječilo da je zamoli za ruku čak ni kad je imala samo šest godina. Ali ovaj moralni relativistički Poslanik koristio bi istu izliku da odbije kćer Hamze koja je također bila Poslanikov brat jer nije bila baš lijepa. Sahih Bukhari V.7, B62, N. 37 Prenosi Ibn 'Abbas: Rečeno je Poslaniku: "Zar se nećeš oženiti kćerkom Hamzinom?" Rekao je: "Ona je moja udomljena nećakinja (bratova kći)." U sljedećem hadisu Poslanik je povjerio Aheši da ju je sanjao prije nego što je tražio njenu ruku od njenog oca. Sahih Buhari 9.140 Prenosi 'Aiša: Allahov Poslanik mi je rekao: "Pokazana si mi dva puta (u mom snu) prije nego što sam te oženio. Vidio sam meleka kako te nosi u svilenom komadu tkanine, pa sam mu rekao:' Otkrij (nju)' i gle, to si bio ti. Rekao sam (sebi): 'Ako je ovo od Allaha, onda se mora dogoditi.' Tada mi se pokazao ti, anđeo koji te nosi u svilenom komadu tkanine, i rekao sam (mu): 'Otkrij (nju) i gle, to si bio ti. Rekao sam (sebi): 'Ako je ovo od Allaha, onda se to mora dogoditi.' " Izgovor da je ovaj brak bio “politički” također se lako može odbaciti. Ebu Bekr je bio dobar Poslanikov prijatelj; bio je jedan od njegovih sljedbenika i njegov pohranjeni brat, pripadao je istom plemenu Poslanika; nije bilo potrebe da Allahov Poslanik spava sa svojom kćerkicom kako bi potaknuo njegovo prijateljstvo. Dokazi pokazuju da je časni Poslanik iskoristio odanost ovog čovjeka i zloupotrijebio povjerenje koje je imao u njega i natjerao ga da svoju djevojčicu uda za njega. Kako biste mogli odbiti zahtjev čovjeka za kojeg vjerujete da je Božji glasnik? Ebu Džehl (otac neznanja) je bio pogrdni nadimak koji je davao Abul Hakamu (otac erudicije). Teško je shvatiti na koji način bi spavanje s 9-godišnjom djevojčicom zaštitilo Poslanika od njega? Kao što ste rekli, ovaj brak se dogodio godinu ili dvije nakon Hidžre. Njegovi neprijatelji bili su u Meki. Čak i da je takav brak mogao zaštititi Poslanika, što je apsurdno, on je već bio siguran u Medini, pa je taj alibi neprihvatljiv. U svakom slučaju, stvar nije u tome da je Poslanik oženio kćer Ebu Bekra. Poanta je da je imao spolni odnos s djetetom od 9 godina. Ako kažete da je to učinjeno kako bi se zaštitio, onda je Poslanik bio oportunist koji je silovao djevojčicu kako bi spasio vlastiti život. Nemojte reći da to nije bilo silovanje jer dijete od 9 godina nije dovoljno zrelo da pristane, a ako ne može pristati, to je silovanje. Vaša obrana inkriminira Allahovog poslanika čak i više od mojih optužbi. Rekli ste da je brak simboličan. Koliko bi simbolično moglo biti da je Poslanik prišao Aješi kada se ona, prema vlastitom svjedočenju, još uvijek igrala svojim igračkama i dao joj sasvim drugu vrstu igračke da se igra s tom "IZNENAĐENOM" tom djevojčicom? Sahih Bukhari, svezak 7, knjiga 62, broj 90. Pripovijeda Aiša: Kada me je Poslanik oženio, došla mi je majka i natjerala me da uđem u kuću (Poslanikovu) i NIŠTA ME NIJE IZNENADILO OSIM DOLASKA ALLAHOVA POSLANIKA K meni PREPODNEVNO . Napisali ste: “U pravilu 53-godišnji muškarac ne može imati seksualne osjećaje prema 9-godišnjoj djevojčici.” To je apsolutno točno. To je upravo moja poanta. Nažalost, ne živimo u savršenom svijetu i postoje ljudi koji su psihički poremećeni i krše pravila. I danas ima staraca koji maštaju o seksu s malom djecom, čuvaju njihove fotografije i razmjenjuju ih na internetu. Poznati su kao pedofili i da bismo zaštitili našu djecu stavljamo ih u zatvor. Da Poslanik nije “iznenadio” tu djevojčicu istog popodneva kada ju je majka odvela u njegovu kuću, mogao bih prihvatiti da je brak “simboličan”, iako njegove vrijednosti nisu jasne. Ali kada vidimo da je Allahov Poslanik konzumirao svoj brak s tom djevojčicom istog dana kada je ona odvedena k njemu, teško je to vidjeti kao “simboličan”; Argument 5 Nema sumnje da klimatski uvjeti utječu na fizički i psihički rast djevojčica te je njihov rast ubrzaniji u vrućim klimama. Odgovor: U prethodnoj točki objasnili ste da je brak bio simboličan i da “muškarac od 53 godine u pravilu ne može imati seksualne osjećaje prema djevojčici od 9 godina”. Ali sada pristupate iz potpuno drugog kuta. Bojim se da su 9-godišnje djevojčice u Arabiji još uvijek 9-godišnja djeca. Osim ako ne unaprijedite znanstvenu evolucijsku teoriju da je ljudska rasa prošla kroz ogromnu mutaciju tijekom ovih 1400 godina i da su u to vrijeme žene dostizale punoljetnost u dobi od 9 godina, ostaje činjenica da je Poslanik imao seksualne osjećaje prema maloljetnoj djevojci i to je bilo pogrešno. Da bismo bili uvjereni da su djeca od 9 godina uvijek bila djeca, čak i za vrijeme Poslanika, ne moramo tražiti dalje od drugog hadisa koji prenosi sama Ajša. U sljedećem hadisu Aješa otkriva da se igrala na ljuljački kada ju je majka odvela Poslaniku. Sunen Ebu-Davud 41:4915 Prenosi Aiša, Ummul Mu'minin: Allahov Poslanik, a.s., oženio me kada sam imala sedam ili šest godina. Kad smo došli u Medinu, došle su neke žene, po Bišrovoj verziji: Umm Ruman mi je došla kad sam se ljuljala. Odveli su me, pripremili i okitili. Tada sam doveden Allahovom Poslaniku, a.s., i on je stupio u suživot sa mnom kada sam imao devet godina. Zaustavila me na vratima, a ja sam prasnuo u smijeh. I igrala se s njezinim lutkama. Sahih Bukhari, tom 8, knjiga 73, broj 151. Pripovijeda 'Aiša: Igrala sam se lutkama u prisustvu Poslanika, a moje prijateljice su se također igrale sa mnom. Kada bi Allahov Poslanik ulazio (moje prebivalište) oni su se skrivali, ali ih je Poslanik pozivao da se pridruže i igraju sa mnom. (Igranje s lutkama i sličnim slikama je zabranjeno, ali je bilo dopušteno Aiši u to vrijeme, budući da je bila djevojčica, koja još nije ušla u pubertet.) (Fateh-al-Bari strana 143, sv. 13) Sahih Muslim knjiga 008, broj 3327: 'Aiša, radijallahu anhu, je prenijela da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio njome kada je imala sedam godina, a odveden je svojoj kući kao nevjesta kada je imala je devet godina, a njezine su lutke bile s njom; a kada je on (Časni Poslanik) umro, njoj je bilo osamnaest godina. U pravilu bi se reklo da, ako se još uvijek igra sa svojim lutkama, nije dovoljno zrela da nauči o seksu, iz prve ruke, od muškarca koji bi joj mogao biti djed. Argument 6 Razlika u godinama između muškaraca i žena s kojima su se vjenčali, u primitivnim je društvima bila prihvatljiva i uobičajena. Također nije bilo nepristojno ili razvratno da se stariji muškarci žene vrlo mladim djevojkama, a ljudi tih dana to nisu smatrali nemoralnim. I do danas se među Arapima mogu naći brakovi s vrlo mladim djevojkama. U pravilu ne treba uspoređivati običaje primitivnih i plemenskih društava s običajima modernih i naprednih društava današnjice. Odgovor: Slažem se da su primitivna društva imala neke običaje koji su šokantni za našu modernu osjetljivost. Primitivni ljudi učinili su mnogo stvari koje nas danas zgražaju. Prinosili su ljudske i životinjske žrtve; prakticirala rodnu diskriminaciju, ropstvo i mnoge oblike kršenja ljudskih prava. Ne osuđujem primitivna društva jer oni nisu znali bolje. Osuđujem moderne ljude koji slijede ta primitivna društva slijedeći primjere čovjeka koji je bio samo proizvod svog primitivnog društva. Osuđujem čovjeka koji je sebe nazvao Allahovim Poslanikom, “Božjom milošću na svjetovima” Rahmatu'llah lil Alaminom” i primjerom za cijelo čovječanstvo, koji je umjesto da daje primjer morala i poštenja slijedio svoje običaje primitivnom društvu i tako ih reafirmirao i ovjekovječio kao nešto za oponašanje. Da, ne bismo trebali uspoređivati običaje primitivnih i plemenskih društava s običajima modernih i naprednih društava današnjice. Ali zašto bismo ih oponašali? Zašto bismo ih trebali slijediti? Zašto bismo prihvatili njihovog proroka koji se nije mogao otrgnuti od te primitivnosti, barbarstva i divljaštva? Da je Poslanik uistinu bio poslanik, postupio bi drugačije. Ne bi slijedio običaje svog primitivnog društva, već bi postavio novi standard. Ako je slijedio primjer svog primitivnog društva zašto ga slijedimo? S jedne strane, muslimani svijeta pomno proučavaju Muhamedov život, pokušavaju ga oponašati u svemu što je radio. Oblače se kao on, briju se kao on, hodaju kao on i pričaju kao on, rade kao on i žive kako je živio. Vjeruju da je sve što je učinio, Bog odredio i poslan je da bude primjer cijelom čovječanstvu. Ipak, kažete da je radio upravo ono što je činilo njegovo neuko i primitivno društvo i trebali bismo mu oprostiti grijehe jer je on bio samo žrtva tog društva. Kako smo jadni mi koji ovo još nismo vidjeli. Pogledajte što se dogodilo našem moćnom narodu koji je napustio vlastitu prošlu slavu i sada slijepo slijedi čovjeka koji je slijedio običaje svog primitivnog društva. Možemo li potonuti dublje od ovoga? Ima li ikakvog poniženja ocrnjenijeg od ovoga? Argument 7 Pitanja svakog vremena i mjesta moraju se promatrati prema standardima svog vremena i mjesta, a ne prema standardima drugih vremena i mjesta. S druge strane, nalazimo da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktički nije suočio s mnogim običajima svog vremena koji nisu bili u suprotnosti s obrazovnim i duhovnim ciljevima islama, već se s njima bavio postupno i realistično kako bi polako iskorijenio ih. Odgovor: Slažem se da se pitanja trebaju informirati u kontekstu njihovog vremena i mjesta. Nešto što je bilo prihvatljivo prije 1400 godina u Arabiji možda danas ne izgleda tako dobro. Možda ne bismo trebali suditi tim ljudima tako oštro. Ali pitanje je zašto bismo ih trebali slijediti? Rješenja koja su tada bila primjerena više nisu primjerena našem vremenu. Zašto slijediti doktrinu koja je izgubila svoju korisnost i zaglavila u povijesti? Muslimanima se savjetuje da slijede Poslanikov sunnet. Kažete da je Poslanik bio Arap, slijedeći tradiciju svog naroda, tako da je ono što je učinio bilo ispravno u tom kontekstu. Ali, slijedeći ga sada, ne nastavljamo li one neprikladne i zastarjele običaje onih Arapa od prije 1400 godina? Vi tvrdite da se Poslanik nije suprotstavio onim lošim običajima koji nisu bili u suprotnosti s duhovnim i obrazovnim ciljevima islama. Moje pitanje je onda, koji su duhovni i obrazovni ciljevi islama? Što je uopće glavni cilj islama? Muslimanski odgovor je, naravno, da prepozna da je Bog jedan i da nema partnera i da je Muhamed Njegov poslanik. Ovo je glavna briga islama. Moralna i etička pitanja su sporedna. Svi se grijesi mogu oprostiti. Krađa, ubojstva, ubojstva i pedofilija su oprostivi, ali dopisivanje partnera Bogu nije. “Allah ne oprašta da se s Njim postavljaju ortaci; ali On oprašta sve drugo, kome hoće; sklapati drugove s Allahom znači smišljati grijeh, zaista najgnusniji” (P.4:48). Drugim riječima, Sadam Hussein, Idi Amin, Ben Laden, Khalkhali i Homeini bit će oprošteni unatoč svim svojim zločinima jer su bili muslimani i nisu postavljali partnere Allahu nego Gandhi koji je bio hinduist i kako muslimani tvrde vjerovao je u mnoštvo božanstava bit će spaljen za vječnost u paklu. Ovaj Allah mora da je bolestan. On je luđak i vrlo jadno biće jer tako očajnički želi da ga njegova stvorenja poznaju i što je tako ljubomoran. Ako je ovo Muhamedov bog, on nije vrijedan ikakve hvale, ali ga hitno treba zatvoriti u mentalni hospicij. Što se tiče onih loših navika ljudi s kojima se časni Poslanik nije direktno suočio, već se s njima pokušavao postupno nositi kako bi ih iskorijenio, koje su one? U našem svijetu pedofilija je zločin. Sramota je što Poslanik nije smatrao pedofiliju dovoljno važnom da se s njom odmah pozabavi jer nije u suprotnosti s duhovnim ciljevima islama. Ali ipak bih bio sretan da sam mogao vidjeti da ga je barem obeshrabrio. Ali ne, nije ga nimalo obeshrabrio. On je to zapravo potvrdio samim tim dajući primjer. Ovo nije način da se nešto "iskorijeni". Ovo je način da se to potvrdi, ovjekovječi i promovira. Prije islama, Iranci su bili kulturan narod. Nisu imali te običaje i tradiciju. Zahvaljujući islamu, ove sramotne tradicije također su se uvukle u iransku kulturu; ovi se tamo prakticiraju. Pedofilija je samo jedan od mnogih užasnih darova islama čovječanstvu. Sveti Poslanik je podržao mnoge tradicije koje su jednako vrijedne. Ubistvo neprijatelja, što je uobičajeno u Iranu i svim islamskim zemljama, također je bila tradicija Poslanika. Slao je ubojice u kuće svojih neprijatelja da ih noću ubijaju. Časni članovi Islamskog režima Irana slijede tu tradiciju Božijeg poslanika (mir neka je na njegovoj bezgrešnoj duši). Kraj

Eberhard Kleina Kur'an na ispitnom stolu Kur'an na ispitnom stolu Kur'an na ispitnom stolu Eberhard Kleina Način na koji se musliman odnosi prema Kuranu zapravo je drugačiji od načina na koji kršćani postupaju s Biblijom. Koran je većini muslimana teško razumjeti, pa čak i islamske studije teško mogu pouzdano protumačiti. To ima veze s likom Korana koji se vrlo razlikuje od Biblije. Objavljeno 11. travnja 2018. iz Biblije i Crkve 111, svezak 2 (2011), stranice 53-62 Eberhard Kleina Eberhard Kleina, rođen 1949, oženjen, troje odraslih Djeco, uključen je u konfesionalni pokret "Nema drugog evanđelja" i 33 godine radio je kao župnik strukovnih škola. Hatice, turska islamska studentica, stara 17 godina, samouvjereno nosi maramu, a ne izgleda kosa. U razgovorima pokazuje koliko je ponosna kao turkinja svoje islamske vjere. Poznaje mnoge napomene Kuranića koje je naučila u jednoj školi u Koraniću, u koju su je roditelji poslali kao pobožne muslimane. Na pitanje kolega iz razreda, može li te rečenice prevesti na njemački, odgovorila je izbezumljeno, pomalo sramljeno slegnuvši ramenima. Kur'an je neizvodljiv, ali otprilike zna sadržaj rečenica koje izgovara, a rekao joj je i učitelj Kur'ana. Neki razrednici odmahnu glavom, drugi komentiraju gadne komentare, uglavnom reagiraju s nedostatkom razumijevanja. 1. Opažanja o postupanju s Kuranom Knjigu na istu temu autora objavila je Lichtzeichen-Verlag koja detaljnije ulazi u kontekst opisan u članku. To nije izoliran slučaj. Mnogi muslimani čak čitaju i Kur'an na arapskom jer se ovo smatra dijelom zasluga pred Allahom - ali oni ne razumiju riječ jer ne znaju arapski. Čitanje se vježba tako da učitelj Kur'ana čita stih na arapskom jeziku, a učenik nakon toga ponavlja ono što je čuo. To nije razumljivo ljudima koji su odrasli u Njemačkoj ili Europi, jer trošite puno vremena i truda pokušavajući nešto naučiti ili čuti, ali ne znate što. Postoje muslimani koji pamte čitave sure (poglavlja) iz Kurana, u islamskim zemljama čak možete naći ljude koji Kur'an napamet poznaju. U ovom trenutku također treba napomenuti da ne mogu svi muslimani čitati Kuran ili čak recitirati rečenice iz njega, oni su zapadnjački i sekularizirani. Turska studentkinja je čak rekla da se Kuran može koristiti za lov. Zbog globalnih političkih sukoba s islamom (Bliski Istok, Sudan, Iran), zbog islamske prijetnje terora i zbog masovne imigracije muslimana u zapadnu Europu u posljednjih 40 godina, što uzrokuje sve veće socijalne sukobe, bavimo se ovim pitanjem Kur'ana, osnovne knjige islama, više nema. U nastavku su date neke bitne teze islamskih studija kao svojevrsna snimka, kao i reference iz perspektive Biblije. 2. Dvojba oko Kur'ana Prema islamskoj dogmi, Mohamed je primio riječ Koran od riječi od glagola (kroz verbalno nadahnuće) preko anđela Gabrijela (da se ne brka s anđelom Gabrijelom iz Biblije), tako da je Koran autentičan, sveta i vječno vrijedi za sve ljude u svim kulturama. To je besprijekorna kopija originala, koja se čuva na nebu, i sačuvana je besprijekorno do danas. To je poslan na arapskom, božanskom jeziku, što u konačnici nije bilo moguće prevesti zbog rizika od falsificiranja. U islamskom svijetu Kur'an se smatra Allahovim čudom, koje poput Allaha samog nije stvoreno. Kur'an je očito pun gramatičkih pogrešaka, uređen je potpuno kaotično, čitavi su odlomci izgubljeni, mnoge rečenice i riječi su dvosmislene i nemaju smisla u kontekstu Da ova besprijekorna slika nipošto nije istinita, Kur'an je prilično pun gramatičkih pogrešaka, uređen potpuno kaotično, čak su i čitavi odlomci izgubljeni, a mnoge rečenice i riječi su dvosmislene i nemaju smisla u kontekstu, pa je teško govoriti o čudu već je spomenuto u Regionalnoj informaciji br. 146 konfesionalnog pokreta "Nema drugog evanđelja" iz ožujka / travnja 2010. u eseju pod naslovom "Koran, sveta knjiga?". Tada sam se u velikoj mjeri oslanjao samo na islamske izvore, kao što je danas uobičajeno. Čak i procjena ovih izvora pokazuje da sjajnu sliku Korana ne može održati ni na koji način. Ako tome dodate i rezultate nedavnih islamskih studija do danas, nepogrešivi nimbus Kur'ana potpuno je izgubljen. Prikazuje krhko tlo na kojem je više od milijardu muslimana izgradilo svoju vjeru i smisao u životu, s posljedicama za vrijeme i vječnost. To se ne bi smjelo reći sa zloćom, već s dubokim užasom i trebalo bi motivirati kršćane da nose evanđelje Isusa Krista među muslimanima. Više od 200 godina Bibliju su ispitivale primjenom povijesno-kritičke biblijske znanosti za svaku zamislivu slabu točku, često s namjerom da je učini apsurdnom. Ali izdržala je. Protivnici kršćanske vjere to vide drugačije, ali ova metoda nije uništila Bibliju, kao što se često tvrdi. Kur'an je drugačiji. Ako ga promatrate kroz povijesne naočale i ostavite po strani sve legende o njegovom "otpremanju" i tradiciji koje su se pojavile mnogo kasnije, otkriva se katastrofalna slika. Jedva da jedan kamen ostaje na drugom. 1924. Sveučilište Al-Ahzar u Kairu, autoritativno za sve sunnete u vjerskim stvarima, a samim tim i za većinu islamskog svijeta, objavilo je izdanje Korana koje bi trebalo biti identično izvornom Koranu, koje je sačinjeno nedugo nakon Mohameda. Ali sam jezik ovog navodno autentičnog Kurana stvara znatne sumnje u svetu islamsku knjigu. 3. Problemi s kur'anskim arapskim "Arapski jezik općenito nije postojao u Mohamedovo vrijeme, tj. U 6. i 7. stoljeću. Stoljeća, još i danas. Trenutno postoji niz kolokvijalnih jezika, poput sirijskog, marokanskog, egipatskog, zaljevskog arapskog. Čak se i oni međusobno jako razlikuju, slično njemačkom, nizozemskom, danskom, svim germanskim jezicima, tj. Međusobno povezanim, ali još uvijek vrlo različitim. Današnje arapske riječi ne razlikuju se samo jedna od druge, već i od visokog arapskog jezika (Arabiya), službenog arapskog jezika, koji ljudi u pojedinim zemljama teško razumiju i koji se u svakodnevnom životu sigurno ne govori. To je jezik više klase, koji se govori u krugu obrazovanih intelektualaca. Ovaj visoki arapski jezik potječe iz Korana, ali više nije identičan arapskom Koranu. Tako se događa da jedan normalan Saudijac, koji živi u zemlji u kojoj je također Mohammed živio i želi primiti Kuran, ima prilično problema sa jezikom Korana. Za nearapske muslimane, poput Turaka, Iranca, Indonezijana, kur'anski arapski jezik je jednostavno strani jezik koji oni ne razumiju. Stoga ne čudi da Hatice, kao Turkinja, ne može prevesti citate iz Kurana. Ako je, kako tvrdi, od svog učitelja Kur'ana naučila približno značenje rečenica koje je zapamtila, možete sa sigurnošću pretpostaviti da, da je on Turčin, ne bi znao čemu predaje da nije naučio bi kur'anski arapski jezik. Vjerojatnije je, međutim, da mu je rečeno samo ono što rečenice znače koje je prenio svojim učenicima. Sada je slučaj da čak i islamski učenjaci koji znaju čitati i razumjeti arapski jezik još uvijek imaju problema s razumijevanjem ovih rečenica na dosta mjesta u Kuranu. Naravno, postavlja se pitanje zašto je to tako. Da li Allah želi riskirati da njegovi vjernici samo nesavršeno shvate njegovu poruku? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, željeli bismo uputiti na takozvana "mračna mjesta" u Kuranu, stihove koji jednostavno nemaju nikakvog stvarnog smisla ili su upitni i uvredljivi. Nije ni čudo što postoji desetak interpretacija. Više nego bespomoćan izgovor je da oni koji ne mogu razumjeti ove odlomke još ne razumiju savršeni Allahov jezik. Ali ko bi ih trebao razumjeti, ako ne i učenjake islama? Da li Allah želi riskirati da njegovi vjernici samo nesavršeno shvate njegovu poruku? Uzrok problema s "tamnim mrljama" morat će se naći drugdje, na jeziku, samom arapskom arapskom. Kada je Mohammed početkom 7. stoljeća "primio" Kur'an na svom sadašnjem jeziku prema islamskoj dogmi, nije postojao standardni arapski jezik. Samo je bio veliki broj narječja. Drugim riječima, Kuran je "poslat" na jeziku koji još nije postojao, ali to je stvoreno tek 300 godina kasnije. Suprotno tome, u razdoblju od 6./7 Stoljeće je zajednički jezik koji razumiju i koriste svi, naime aramejski. To je činjenica jezične povijesti. Tada je ulogu igrao aramejski koji su u davna vremena igrali latinski i engleski jezik. Čak i brojne strane riječi u Kuranu ne pripadaju "božanskom" arapskom jeziku. Uobičajeni izraz "dschehennam" (pakao) dolazi od perzijskog, "taura" (tora, zakon) posuđena je s hebrejskog, a "logos" (riječ) dolazi s grčkog. Tu je i niz aramejskih riječi, sam „Koran“ (čitanje, recitacija), „rahman“ (milostiv), „milla“ (slijedeći), „firdaus“ (raj) i druge. Spomenute "tamne mrlje" odmah imaju smisla ako ih pročitate na njihovom siro-aramejskom jeziku podrijetla Oko 900. god počeo sakupljati sve tekstove pronađene u današnjem Kuranu. Bili su na aramejskom, točnije: siro-aramejskom. To je uključivalo priče Biblije, ali i sve ostalo što čini Kur'an. Znanstvene škole u Basri i Kufi, dva grada na sadašnjem Iraku, bile su zadužene. Skupljali su sve što je bilo dostupno u pismenoj i usmenoj predaji, sastavljali su ga u Kuranu i prevodili ga sa siro-aramejskog jezika na koran-arapski jezik, koji se tek stvarao, zajedno s arapskim pismom. Poznati prevoditelj i tumač bio je at-Tabari, perzijski filolog. Budući da je Aramej u to vrijeme već izgubio na važnosti, aramejsko znanje prevoditelja bilo je prilično nepristojno. Posljedice su bile ozbiljne pogreške u prijevodu. Povijesna (lingvistička) znanstvena istraživanja o Kuranu, koja tek počinju, pretpostavljaju da je dobrih 25 posto današnjeg teksta Kur'ana pogrešno prevedeno, a ozbiljne procjene čak pretpostavljaju i do 50 posto. Vidjet ćete. Od 25% do 50% prevod Kurana je pogresan. Spomenute "tamne mrlje" odmah imaju smisla ako ih pročitate na svom izvornom sirio-aramejskom jeziku. Evo nekoliko primjera: U Suri 19, sura "Marijam" ili "Marija", kaže se da Isusova majka - očajna zbog predstojećeg nezakonitog Isusova rođenja - želi smrt. U Sura19:24 današnji tekst kaže: "A netko je ispod nje zvao:" Ne brinite; Gospodar tvoj pustio je potok da teče ispod tebe. " Čudna rečenica, ako je pročitate na siroaramejskom jeziku, ona odmah ima smisla: "Tada ju je (Isus) pozvao nakon porođaja:" Ne budite tužni, Gospodin je vaše rođenje učinio zakonitim. " Nemojmo uzeti u obzir čudnu činjenicu da je Isus mogao govoriti odmah nakon rođenja. Drugi primjer su djevojke iz raja (huri) koje su obećane takozvanim mučenicima ako umru u džihadu (sveti rat) protiv nevjernika za Allaha. Sigurno Sura 44:54 "Udajemo se za njih s crnookim (drugi prijevod: big-eyed) hurisama." Na siroaramejskom ova rečenica znači: "Udobno ćemo ih učiniti pod veličanstvenim grožđem." Rajske djevojke postaju grožđe. I zbog ovog pogrešno prevedenog stiha, islamski bombaši samoubojice bacaju svoje živote za nekoliko grožđa. Iz Biblije, nažalost, treba reći: Ljudi su zauvijek izgubljeni! Starost djevojaka iz raja proizlazi iz Sure 38:52 . Vi ste iste dobi. Kasnije interpretacije proglašavaju ih zauvijek mladima, a kasnije dosežu 33 godine. Što je u trenutnom tekstu? "S njima su čedni huri, suvremenici." Suprotno tome, u izvornom siro-aramejskom scenariju piše: "S njima će biti slasno, sočno voće." Ni ovdje nema djevojaka. Konačno, u Sura 55:56 čovjek uči da to trebaju biti djevice: "U njima (rajskim vrtovima) postoje djevojke koje traže izgled, koje nikada nisu dotakle ni muškarca ni džinnu (duh)." Izvorna verzija čita puno drugačije: "Postoje opušteno voće koje još nitko nije dotaknuo." Islamski učenjak Christoph Luxenberg komentira: "Svatko tko s malo pameti čita Kuran, mora u ovom trenutku prekrižiti ruke preko glave. Ne samo da je neznanje krivo, potrebno je dosta hrabrosti da se nešto takvo smisli u svetom pismu i da se stavi pod Kuran. "(Pressburg, str. 27) Moramo pretpostaviti da je seksualna mašta muškaraca s crnim bradama u toku filma preplavljena. Drugi primjer je vjerojatno bila seksualna mašta. Iz Sure 78:33 saznajemo da su Huri prsati: "... djevice s uspravnim grudima." U izvornom tekstu na siro-aramejskom jeziku, doduše, nisu uspravnim grudi, ali "... bujno, sočno voće." Vruće kontroverzna marama posljednji je primjer. U Kuranu postoji samo jedan odlomak koji se čini da ga upućuje. Sura 24:31 glasi: "I razgovaraj s ženama koje vjeruju ... da bi trebale staviti veo preko svojih grudi." U originalnoj verziji rečenica je: "Trebali bi vezati svoje pojaseve oko slabine ." Očito je da Tabari ili drugi prevoditelji nisu razumjeli odgovarajuću riječ za pojas (chumur), koja ne postoji na arapskom jeziku, i prevodili su je "marama, šamija" bez pružanja objašnjenja. Od tada je islamski svijet prihvatio maramicu za žene kao Allahovu naredbu. Podrijetlo osporavanja marama u grešci u prijevodu, jer jezik jednostavno ostaje. Sa biblijskog stajališta, zahtjev za maramu je samo ljudski zahtjev. Zašto su takve pogrešne prijevodne pogreške bile moguće? Sada je važno pitanje: Zašto su uopće bile moguće takve zabludne pogreške u prijevodu? S jedne strane, kao što je spomenuto, znanje siro-aramejskog jezika znatno je propadalo, taj je jezik bio samo nedovoljno poznat. S druge strane, nisu ih uspjeli jasno napisati za buduće generacije. Kratko objašnjenje. Semitski spisi, koji uključuju aramejski i hebrejski Stari zavjet, sastoje se samo od konsonanata, tj. Od svih slova osim samoglasnika, koja nisu napisana, ali su dodana u svakodnevnom životu iz iskustva, što je danas uobičajeno u Izraelu. Između riječi nije ostalo mjesta, obje su za nas krajnje neobične. Na primjer, slova HSNDHND i LBNSTNLST na našem jeziku mogu značiti sljedeće ako dodate samoglasnike (a, e, i, o, u): HSNDHND: zec i pas LBNSTNLST: Život je zadovoljstvo. Život zečeva i ruku je teret. Ljubav hlača i pasa zadovoljstvo je. Voljeti hlače i ruku je teret. Hare i hinduistički život su trik. Hlače i hindu najmilije su trik. Kuća i pas itd. Pohvala je zadovoljstvo itd. Možda postoje i druge mogućnosti. Ako ne govorite pravilno jezik i možda ne obratite pozornost na kontekst rečenice, pogrešni prijevodi su neizbježna posljedica. Pripovjedači Starog zavjeta imali su sličan problem s samoglasnicima, koji je također napisan na hebrejskom, također semitskom jeziku, a dijelom i na aramejskom. Kada je hebrejski 1, kao kolokvijalni jezik, također postupno nestao s aramejskim između 7. i 9. stoljeća, u tom su razdoblju židovski pismoznanci, masoreti (= pripovjedači) nedvosmisleno definirali tekst Starog zavjeta vremenom koristeći samoglasnike koristeći sustav točkica i crtica iznad i ispod suglasnika. Tekst se u kasnijim vremenima nije mogao pogrešno prevesti, bio je sačuvan za potomstvo. Siroaramejski tekstovi iz kojih je sastavljen Koran nisu imali takav sustav samoglasnika, dogodili su se gore navedeni pogrešni prijevodi, pogubna činjenica za islam! Postoje dijelovi kuranskih rukopisa iz ranih islamskih vremena koji jasno interveniraju u tekstu Međutim, ne samo da su ovi pogrešni prijevodi ozbiljan problem za Koran, već postoje i dijelovi koranskih rukopisa iz ranih islamskih vremena u arhivima (Berlinska državna knjižnica, Leiden u Nizozemskoj) koji jasno interveniraju u tekst: pisma i cijele riječi izbrisani, ispravljeni i ponovo ubačeni. Sve su to trijezne izjave za islamski svijet, za Hatice i sve pobožne muslimane, šok. Ali jedan ne reagira na takva istraživanja zapadnih islamskih učenjaka, netko zanemaruje faktičke primjedbe na Koran, dolaze od nevjernika. To je stara dilema u islamu: ne želite dopustiti kritiku. Izdanje Korana iz 1924. dekretom proglašava se jedinom autentičnom Koranom, iako postoji mnoštvo konkurentskih izdanja, ponekad s različitim nabrajanjem. Prema dogmi, pogreške su nezamislive, pa ne postoje. S druge strane, sigurno znamo da je Biblija lažna. Koliko je ta optužba neodrživa, zna se od senzacionalnih biblijskih nalaza Kumrana o Mrtvom moru 1947, gdje je gotovo kompletna knjiga Izaije pronađena u prethodno nepoznatom primjerku. Može se dokazati koliko je Biblija uistinu predata. Ovdje nema zabluda. Bog Biblije, jedini Bog, održao je svoju svetu riječ, ali ne i Allah. 4. Pitanje izvornog Kur'ana Izvorni Koran ne može se dokumentirati. Ali to ne znači da nema zraka. Jer postoje tragovi, naime u samom Kuranu. U Sura 41:2 f. piše: "Poslano je kao otkrivenje i dolazi od milosrdnog i milostivog Boga, sveto pismo, čiji su stihovi postavljeni kao arapski Kur'an ljudima koji znaju." 2 Kuran je vjerojatno napisan na siroamermajskom jeziku, a na arapski je preveden tek 300 godina kasnije Budući da aramejska riječ "baviti se" ima značenje "prenijeti", "prevesti", ovaj ajet u izvornom siro-aramejskom znači: "... pismo koje smo mi (Allah) preveli na arapsko čitanje ..." Ali ako Ako je Koran preveden, tj. Preveden, onda je prije toga morao biti dostupan na nekom drugom jeziku. A kako u vrijeme "slanja dolje" nije postojao kur'anski arapski jezik, već samo siro-aramejski, kao što je gore spomenuto, mora biti napisan na siro-aramejskom jeziku, a kasnije je preveden na arapski, točnije: 300 godina kasnije. Sura 19:97 i 75:17 su također pokazatelji prevođenja Kur'ana na arapski. Ako je to slučaj, koja skripta, tj. Koji tekstovi s kojim sadržajem, onda prema Sura 41:2 f. prevedeno na arapsko čitanje? Tko poznaje Kuran, zna da on sadrži mnogo odjeka biblijskih priča. Sve važne osobe u Bibliji od Adama, Abrahama, Mojsija, Davida do Isusa zastupljene su u Kuranu, ali u vrlo iskrivljenom obliku. Dakle, Isus nije Božji sin, niti je bio razapet, a Mariji, majci, rečeno je da je Mojsijeva sestra, samo da nabrojim nekoliko njih. Pronalazimo biblijsku priču o stvaranju, padu, uništavanju Sodome i Gomore i još mnogo toga. Ponekad su priče jedva prepoznatljive i mogu se naći i u Kuranu. Zainteresirani čitatelj može dobiti informacije od Heinricha Speyera, "Biblijske priče u Qoru". Upućivanja na Isusa osobito su česta. Abd al-Masih i Salam Falaki mogu se naći u brojnim stihovima. 3 Kratka sura 97 možda je čak i amputirana božićna priča Biblije, gdje se raspravlja o "noći sudbine", "anđelima koji silaze" i "spasenju i blagoslovu" 4 . Islamski stručnjaci pretpostavljaju da je postojao lekcionar tamo gdje su sastavljeni važni odlomci iz Starog i Novog zavjeta, naime kao lekcionar (qeryana), kao knjiga koja čita knjige o liturgiji u arapsko-kršćanskom bogoslužju. Kao što je u to vrijeme bio običaj, ova lekcija napisana je na siroaramejskom jeziku. Možda je to bio izvorni Koran, drugim riječima: Današnji Koran ima snažne kršćanske korijene. Dokazi iz rane crkve također su dokumentirani u Kur'anu Dokazi iz rane crkve također su dokumentirani u Kur'anu. Dva primjera spominju se ovdje kao primjeri: Paul von Samosata i Arius. Pavao iz Samosate došao je iz grada na gornjem toku Eufrata. Od 260. do 268. bio je biskup Antiohije. Za njega je Isus bio samo normalna osoba, ali obdarena neobičnom snagom i božanskom mudrošću. Ime je dobio "Sin Božji" samo zbog njegove poslušnosti i zbog njegove posebne odanosti Bogu. Arius, župnik starješine iz Aleksandrije u Egiptu (umro 336. godine), objasnio je da Isus Krist nije u osnovi isti kao Bog Otac, već je bio samo sličan. To znači da je poput anđela i ljudi on Božije stvorenje, najsavršenije biće koje je Bog stvorio, ali on ima početak kao stvorenje i nije na istoj razini kao Bog ili on nije sam Bog u ljudskom obliku, ali on je pod Bogom. Zvali su ga "Sin Božji" samo zato što je tako besprijekorno živio (arijanizam). I Pavao iz Samosate i Arius negirali su Isusa potpuno božanstvo. Ove i brojne druge ne-biblijske hereze nastale su, može se to reći, u samoj Crkvi, a svađe oko Isusa Krista vukle su se stoljećima. U čitavom nizu vijeća odbačene su ove hereze, ali su se dijelovi crkve zadržali i na kraju su pronašli svoj put u islam. Bez vjere ranog kršćanstva ne bi bilo islama. I ovdje je Isus samo ljudsko biće, poseban, naime, prorok, ali on nije Sin Božji. "Stvoritelj neba i zemlje. Gdje bi trebao imati dijete odakle nema pratioca?" (Sura 6:10). Biblija izričito kaže: "Ovo je Antikrist koji negira Oca i Sina. Tko negira sina, nema oca; tko priznaje sina, ima i oca. "(1. Ivanova 2, 22f.) Čak je i sam Isus upozoravao protiv lažnih proroka i lažnih kršćana (Mt 24, 24) Pavao i drugi u Novom zavjetu nikada se nisu umorili od upozorenja na podjele u vjeri i drugom evanđelju (Gal. 1: 6 i dr.). Ali upravo to čini islam, propovijeda drugu vjeru, drugog Boga i drugog Isusa. Mohamed je lažni prorok. Što su se daljnji dijelovi crkve tada udaljavali od biblijskih temelja vjerovanja, tim je nesvjesnije bilo pripremljeno polje u kojem je islam kasnije izrastao. Kada na ramazan 2010., katolički i evangelički biskupi, kao što je tradicija, muslimanima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji pošalju pozdrave i naglašavaju da imaju zajedničkog Boga, jasno su napustili Bibliju. Potpisnici pozdrava su evangelički predsjednici Nikolaus Schneider i Alfred Buß, državni nadređeni Martin Dutzmann i katolički biskupi Hans-Josef Becker, Joachim kardinal Meisner, Heinrich Mussinghoff, Felix Genn i Franz-Josef Overbeck. 5 Kad katolički i protestantski biskupi u pozdravu muslimanima naglašavaju da imaju zajedničkog Boga, oni ostavljaju dno Biblije Kao i tada, dijelovi crkve pripremaju polje za islam i otvaraju vrata islamizaciji, kao što je to bio slučaj tada, a danas su uključeni i biskupi. Katolički biskupi ne moraju biti zabrinuti zbog kritiziranja u svojoj crkvi, jer je već u 1960-ima 2. vatikanski sabor odredio da kršćani i muslimani štuju istog Boga. Ne postoji usporediva službena odredba za protestantske biskupe, iako oni govore i djeluju na ovaj način. Pri tome napuštaju kat Confessio Augustana (Augsburg Confession), važan ispovjedni dokument iz 16. stoljeća, koji i danas vrijedi, osim Biblije, gdje članak 1. izričito navodi Božje ideje obojice muslimana , kao i Samosataner (sljedbenik Pavla von Samosata), kao i Arijaner (sljedbenik Ariusa). Spominju se i druge vjerske zajednice, ali ovdje nisu zanimljive. Augsburška ispovijed ispisana je u Evangeličkoj knjizi himne (EG) (str. 1363, dalje), važna je "poslovna osnova" za Crkvu, ali izostavljeno je da pojam Boga itd. Bude odbačen jer je su o "vremenski uvjerenju nesuglasica", a danas o "odnosu obilježenom tolerancijom" (str. 1363). S tolikom tolerancijom da čak i protestantski biskupi mogu govoriti o običnom Bogu, zeitgeist sada daje smjernicu, a ne više vlastitu ispovijed. Izvorni Kur'an se tako u početku sastojao od lekcionara arapskih kršćana i krivovjeraca rane Crkve; obuhvaćao je sve takozvane mekanske sure iz ranih dana Muhameda u Meki, gdje je pozvao na vjerovanje u samo jednog boga umjesto u mnoge bogove prije božanskog Sud je na kratko upozorio itd. Na tolerantnije sure. Međutim, dodane su ne samo gore spomenute kršćanske hereze, već i prave poganske tradicije (Kaaba kao središnje svetište; polumjesec kao simbol božice Allat), kao i zakonske odredbe iz tadašnjeg društvenog okruženja (kazne za uvrede; položaj žene; bračni zakon; zakon robova Pravo na pljačku; Nasilje nad drugim vjernicima, među ostalim), tj. Takozvane Medinanske sure iz Mohamedovog kasnog razdoblja u Medini, a koje karakteriziraju nasilje i brutalnost. Islam je izopačenost (preokret, okretanje) kršćanske vjere. Kuran zauzima oštar stav protiv Biblije koja se smatra preljubljenom i protiv kršćana (i Židova). Pobožni musliman uopće ne uzima Bibliju u ruke, to je za njega grijeh. Židovi i kršćani su nevjernici, „gori od stoke“ (Sura 8.55 ), „Allah ih pogubi! Koliko su neshvatljivi! “(Sura 9:30 ) Ovo distanciranje i neprijateljstvo su neizbježno bili potrebni, budući da je čovjek sebe vidio kao najvišu i posljednju religiju, samo na taj način je vjerovao da se može legitimirati i tvrditi protiv judaizma i kršćanstva. Iako se Židovi i kršćani u islamu nazivaju i "ljudima knjige", Biblija, oni imaju određeni prioritet nad svim ostalim religijama, ali ako islam ima moć, i oni će biti progonjeni i diskriminirani. Tek su u devetom stoljeću sakupljane i prevođene sve tradicije sadržane u Kuranu. Koran je rođen. U 9. stoljeću sve su tradicije sadržane u Kuranu i spojene su, kao što je već spomenuto, s izvornog siro-aramejskog jezika na arapski arapski jezik. Koran je rođen. Da bi ga konačno osigurali, tj. Dali mu priznanje kao božanskom pismu, kasnije su dodane legende o njegovom „pošiljanju“. 5. Zaključak Iz obećanja vječnog spasenja za one koji vjeruju u Isusa Krista svim srcem (Iv 5,24, i dr.), Koji su raspećem i uskrsnućem prihvatili grijehe svih, kako svjedoči Novi zavjet, postalo je prokletstvo Allahovo u Kuranu, koji svakoga baca u pakao, tko vjeruje u raspetog i uskrslog Božjeg sina, ali koji također svakoga muslimana baca u pakao (sura 19, 70f) i možda izvadi jednog ili drugog ako mu se sviđa. Prema Bibliji, Allah nije nitko drugi nego sam Sotona. Biblijsko vjerovanje u spasenje postala je pravna religija islama, gdje se putem dobrih djela čovjek mora potruditi na milost Allaha, možda biti među sretnicima koji izbjegnu pakao , Nije li kršćanski posao vratiti Isusu Kristu poruku spasenja koja im je oduzeta? Važno je razlikovati muslimana kao osobu zbog koje je i Isus umro, i islam, koji porobljava svoje vjernike strogim zakonima (šerijat). Hatice i svi koji slijede Mohameda trebali bi ga čuti nakon Isusova naloga za misiju (Mat 28:18ff.), Oni na to imaju pravo. reference: Svi citati iz Kurana preuzeti su iz: Kora n, preveo Max Henning. Reclam broj 4206, Stuttgart 1991 Pored toga, ako je specificirano: Koran , preveo Rudi Paret 7. izd., Stuttgart 1967 Norbert G. Pressburg Zbogom Mohammed. Norderstedt 2000 Većina učenjaka pretpostavlja da je i u novozavjetnim vremenima hebrejski bio samo biblijski, a ne i kolokvijalni. d.Red. ↩ Prijevod nakon R.Paret ↩ Što Kuran govori o Kristu? Fellbach 2006 ↩ Prijevod nakon R. Paret. ↩ Idea Spectrum br. 34 od 25.8.2010., Stranica 32. ↩ https://bibelbund.de/2018/04/der-koran-auf-dem-pruefstand/ ---------------------------------------------------- Der Koran auf dem Prüfstand Eberhard Kleina https://bibelbund.de/2018/04/der-koran-auf-dem-pruefstand/ Der Umgang des Muslim mit dem Koran ist tatsächlich anders als der Umgang von Christen mit der Bibel. Der Koran ist für die allermeisten Muslime nicht verständlich und auch die Islamwissenschaft vermag ihn kaum zuverlässig auszulegen. Das hat mit dem Charakter des Koran zu tun, der sich wesentlich von der Bibel unterscheidet. Hatice, eine türkisch-islamische Schülerin, 17 Jahre alt, trägt selbstbewusst ein Kopftuch, nicht ein Haar schaut hervor. In Gesprächen lässt sie durchblicken, wie stolz sie als Türkin auf ihren islamischen Glauben ist. Sie kennt viele Koransätze auswendig, die sie in einer Koranschule gelernt hat, wohin ihre Eltern als fromme Muslime sie geschickt hatten. Auf die Frage ihrer Mitschüler, ob sie diese Sätze ins Deutsche übersetzen könne, antwortet sie ausweichend mit einem etwas verlegenen Achselzucken. Der Koran sei unübersetzbar, aber sie wisse so ungefähr den Inhalt der von ihr rezitierten Sätze, ihr Koranlehrer habe ihn ihr gesagt. Manche Mitschüler schütteln den Kopf, andere machen bissige Bemerkungen, allgemein reagieren sie mit Unverständnis. 1. Beobachtungen zum Umgang mit dem Koran Beim Lichtzeichen-Verlag erschien ein Buch mit dem gleichen Thema vom Autor, das noch ausführlicher auf den im Artikel dargestellten Zusammenhang eingeht. Es ist kein Einzelfall. Viele Muslime lesen den Koran sogar in Arabisch, weil dies vor Allah als ein verdienstliches Werk gilt – aber sie verstehen kein einziges Wort, da sie nicht Arabisch können. Das Lesen wird so praktiziert, dass der Koranlehrer einen Vers in Arabisch vorliest, und der Schüler spricht das Gehörte dann nach. Für Menschen, die in Deutschland oder Europa aufgewachsen sind, ist das nicht nachvollziehbar, weil man viel Zeit und Mühe darauf verwendet, etwas zu lernen oder zu hören, weiß aber nicht, was. Es gibt Moslems, die ganze Suren (Kapitel) aus dem Koran auswendig wissen, in islamischen Ländern trifft man sogar Menschen an, die den Koran ganz auswendig können. Angemerkt sei an dieser Stelle aber auch, dass längst nicht alle Moslems den Koran lesen oder gar Sätze daraus rezitieren können, sie sind verwestlicht und säkularisiert. Eine türkische Schülerin meinte gar, mit dem Koran könne man sie jagen. Wegen der weltpolitischen Konflikte mit dem Islam (Naher Osten, Sudan, Iran), wegen der islamischen Terrorbedrohung und wegen der Masseneinwanderung von Muslimen in den letzten 40 Jahren nach Westeuropa, wodurch immer größer werdende soziale Konflikte ausgelöst werden, kommen wir um eine Auseinandersetzung mit dem Koran, dem grundlegenden Buch des Islam, nicht mehr herum. Im folgenden sollen als eine Art Momentaufnahme einige wesentliche Thesen der Islamwissenschaft wiedergegeben werden sowie Hinweise aus der Sicht der Bibel. 2. Zweifel am Koran Nach islamischem Dogma hat Mohammed den Koran durch Vermittlung des Engels Gabriel (nicht zu verwechseln mit dem Engel Gabriel der Bibel) Wort für Wort von Allah erhalten (Verbalinspiration), der Koran sei daher authentisch, heilig und ewig gültig für alle Menschen in allen Kulturen. Er sei eine fehlerlose Kopie des Originals, das im Himmel aufbewahrt werde, sei auch bis heute fehlerlos überliefert worden. Herabgesandt worden sei er in Arabisch, der göttlichen Sprache, die man wegen der Gefahr der Verfälschung letztlich nicht übersetzen könne. In der islamischen Welt gilt der Koran als Wunder Allahs, der wie Allah selbst unerschaffen ist. Der Koran steckt offenbar voller grammatischer Fehler, ist völlig chaotisch angeordnet, ganze Passagen sind verlorengegangen, viele Sätze und Wörter sind mehrdeutig und ergeben im Kontext keinen rechten Sinn Dass dieses makellose Bild keineswegs zutrifft, der Koran vielmehr voller grammatischer Fehler steckt, völlig chaotisch angeordnet ist, dass sogar ganze Passagen verlorengegangen und viele Sätze und Wörter mehrdeutig sind und im Kontext keinen rechten Sinn ergeben, man also schwerlich von einem Wunder sprechen kann, darauf wurde schon in den Regionalen Informationen Nr. 146 der Bekenntnisbewegung „Kein anderes Evangelium“ vom März/ April 2010 in einem Aufsatz von mir unter dem Titel „Der Koran, ein heiliges Buch?“ hingewiesen. Damals habe ich mich weitgehend nur auf islamische Quellen gestützt, wie das heute allgemein üblich ist. Und schon das Auswerten dieser Quellen zeigt, dass das glänzende Koran-Bild eben in keiner Weise zu halten ist. Nimmt man nun noch die bisherigen Ergebnisse der neueren Islamwissenschaft hinzu, so geht der unfehlbare Nimbus des Koran völlig verloren. Es zeigt sich, auf welch brüchigem Grund mehr als eine Milliarde Moslems ihren Glauben und Lebenssinn aufgebaut haben, mit Konsequenzen für Zeit und Ewigkeit. Das sei nicht mit Häme gesagt, sondern mit tiefem Erschrecken, und sollte Christen motivieren, das Evangelium von Jesus Christus unter Moslems zu tragen. Seit mehr als 200 Jahren wird die Bibel mit den Methoden der historisch-kritischen Bibelwissenschaft auf jede nur denkbare Schwachstelle abgeklopft, oft mit der Absicht, sie ad absurdum zu führen. Sie hat aber standgehalten. Gegner des christlichen Glaubens sehen das zwar anders, aber diese Methode hat die Bibel nicht zerstört, wie immer wieder behauptet wird. Anders der Koran. Betrachtet man ihn durch die historische Brille und lässt alle viel später entstandenen Legenden über seine „Herabsendung“ und Überlieferung beiseite, offenbart sich ein katastrophales Bild. Es bleibt kaum ein Stein auf dem anderen. Zwar gab 1924 die Al-Ahzar-Universität in Kairo, maßgebend für alle Sunniten in Religionsangelegenheiten und damit für den Großteil der islamischen Welt, eine Ausgabe des Koran heraus, die identisch sein soll mit dem ursprünglichen Koran, den man kurz nach Mohammed zusammengestellt hat. Aber gerade die Sprache dieses angeblich authentischen Koran gibt Anlass zu erheblichen Zweifeln am heiligen Buch des Islam. 3. Probleme mit dem Koran-Arabisch „Das“ Arabisch allgemein gab es weder in Mohammeds Zeit, also im 6./7. Jahrhundert, noch heute. Es gibt aktuell eine Reihe von Umgangssprachen, etwa Syrisch, Marokkanisch, Ägyptisch, Golf-Arabisch. Schon diese unterscheiden sich sehr stark voneinander, ähnlich wie Deutsch, Niederländisch, Dänisch, alles germanische Sprachen, also miteinander verwandt, aber dennoch sehr unterschiedlich. Die heutigen arabischen Umgangssprachen unterscheiden sich aber nicht nur untereinander, sondern auch vom Hoch-Arabisch (Arabiya), dem offiziellen Arabisch, das vom Volk in den jeweiligen Ländern allerdings kaum verstanden und schon gar nicht im Alltag gesprochen wird. Es ist eine Sprache der gehobenen Schicht, gesprochen im Kreis von gebildeten Intellektuellen. Dieses Hoch-Arabisch leitet sich zwar vom Koran ab, ist aber nicht mehr identisch mit dem Koran-Arabisch. So kommt es, dass ein normaler Saudi-Araber, der ja in dem Land lebt, wo auch Mohammed gelebt hat und den Koran empfangen haben will, ziemliche Probleme mit der Sprache des Koran hat. Für nicht-arabische Moslems, etwa Türken, Iraner, Indonesier, ist das Koran-Arabisch schlichtweg eine Fremdsprache, die sie nicht verstehen. Nicht verwunderlich daher, dass Hatice als Türkin ihre Koran-Zitate nicht übersetzen kann. Wenn sie, wie behauptet, von ihrem Koranlehrer die ungefähre Bedeutung der auswendig gelernten Sätze erfahren hat, so darf man gewiss davon ausgehen, wenn dieser ein Türke war, dass auch er nicht von sich aus wusste, was er lehrte, es sei denn, er hätte Koran-Arabisch studiert. Wahrscheinlicher ist aber, dass man auch ihm nur gesagt hat, was die Sätze bedeuten, die er an seine Schüler weitergibt. Nun ist es so, dass selbst Islam-Gelehrte, die Koran-Arabisch lesen und verstehen können, dennoch an nicht wenigen Stellen im Koran Probleme haben, diese Sätze zu verstehen. Man fragt sich natürlich verwundert, woran das liegt. Will Allah denn riskieren, dass seine Gläubigen seine Botschaft nur unvollkommen begreifen? Zur Beantwortung dieser Frage sei exemplarisch auf die sogenannten „dunklen Stellen“ im Koran verwiesen, Verse, die einfach keinen rechten Sinn ergeben bzw. fragwürdig und anstößig sind. Kein Wunder daher, dass es dazu Interpretationen im Dutzend-Bereich gibt. Eine mehr als hilflose Ausrede lautet: Wer diese Passagen nicht verstehen könne, verstehe eben noch nicht die perfekte heilige Sprache Allahs. Wer soll sie denn aber verstehen, wenn nicht die Islam-Gelehrten? Will Allah denn riskieren, dass seine Gläubigen seine Botschaft nur unvollkommen begreifen? Die Ursache für das Problem mit den „dunklen Stellen“ wird man daher woanders suchen müssen, nämlich in der Sprache, dem Koran-Arabisch selbst. Als Mohammed zu Beginn des 7. Jahrhunderts gemäß dem islamischen Dogma den Koran in seiner heutigen Sprache „empfangen“ hat, gab es noch keine arabische Einheitssprache. Es gab nur eine Vielzahl von Dialekten. Mit anderen Worten: Der Koran wurde in einer Sprache „herabgesandt“, die noch gar nicht existierte, sondern die erst 300 Jahre später entstand. Dagegen gab es in der Zeit des 6./7. Jahrhunderts eine von allen verstandene und von allen benutzte gemeinsame Verkehrssprache, nämlich Aramäisch. Dies ist eine sprachhistorische Tatsache. Aramäisch spielte damals die Rolle, die im Altertum Latein gespielt hatte und Englisch heute. Schon die vielen Fremdwörter im Koran gehören nicht zur „göttlichen“ arabischen Sprache. Der beispielsweise häufige Begriff „dschehennam“ (Hölle) kommt aus dem Persischen, „taura“ (Thora, Gesetz) ist dem Hebräischen entlehnt und „logos“ (Wort) entstammt dem Griechischen. Auch eine ganze Reihe aramäischer Wörter kommt vor, „Koran“ selbst (Lesung, Rezitation), „rahman“ (Erbarmer), „milla“ (Gefolgschaft), „firdaus“ (Paradies) und andere. Die erwähnten „dunklen Stellen“ ergeben sogleich einen Sinn, wenn man sie in ihrer syro- aramäischen Ursprungssprache liest Um 900 n.Chr. begann man, alle im heutigen Koran vorkommenden Texte zu sammeln. Sie lagen vor in Aramäisch, genauer: Syro-Aramäisch. Dazu gehörten die Geschichten der Bibel, aber auch alles andere, was den Bestand des Koran ausmacht. Die Gelehrten-Schulen in Basra und Kufa, zwei Städte im heutigen Irak, waren federführend. Man sammelte alles, was an Schrifttum und mündlichen Traditionen verfügbar war, stellte es zum Koran zusammen und übersetzte es aus dem Syro-Aramäischen ins Koran-Arabische, das man jetzt erst schuf, zugleich damit auch die arabische Schrift. Ein bekannter Übersetzer und Interpret war at-Tabari, ein persischer Philologe. Da um diese Zeit Aramäisch aber bereits stark an Bedeutung eingebüßt hatte, waren die Aramäisch-Kenntnisse der Übersetzer schon recht lückenhaft. Die Folgen waren schwere Übersetzungsfehler. Die gerade erst beginnende historische (sprach-) wissenschaftliche Koranforschung geht momentan davon aus, dass gut 25 Prozent des heutigen Korantextes falsch übersetzt sind, seriöse Schätzungen nehmen sogar bis zu 50 Prozent an. Man wird sehen. Die erwähnten „dunklen Stellen“ ergeben sogleich einen Sinn, wenn man sie in ihrer syro-aramäischen Ursprungssprache liest. Dazu einige Beispiele: In Sure 19, der Sure „Maryam“ oder „Maria“, wird gesagt, dass sich die Mutter von Jesus – verzweifelt über die bevorstehende uneheliche Geburt von Jesus – den Tod wünscht. In 19,24 heißt es im heutigen Text: „Und es rief jemand unter ihr: ,Bekümmere dich nicht; dein Herr hat unter dir ein Bächlein fließen lassen.‘“ Ein eigenartiger Satz, liest man ihn dagegen in Syro-Aramäisch, bekommt er sogleich einen Sinn: „Da rief er (Jesus) ihr nach der Niederkunft zu: ,Sei nicht traurig, der Herr hat deine Niederkunft legitim gemacht.‘“ Den merkwürdigen Umstand, dass Jesus gleich nach der Geburt sprechen konnte, lassen wir einmal unberücksichtigt. Ein weiteres Beispiel sind die Paradiesmädchen (Huris), die den sog. Märtyrern versprochen werden, wenn sie im djihad (heiligen Krieg) gegen die Ungläubigen für Allah sterben. Dazu Sure 44,54: „Wir vermählen sie mit schwarzäugigen (andere Übersetzung: großäugigen) Huris.“ In Syro-Aramäisch heißt dieser Satz: „Wir werden es ihnen unter prachtvollen Weintrauben behaglich machen.“ Aus den Paradiesmädchen werden Weintrauben. Und aufgrund dieses falsch übersetzten Verses werfen die islamischen Selbstmordattentäter ihr Leben weg, für ein paar Weintrauben. Von der Bibel her muss man leider sagen: In Ewigkeit verlorene Menschen! Aus Sure 38,52 leitet man das Alter der Paradiesmädchen ab. Sie sind gleichaltrig. Spätere Interpretationen erklären sie für immerwährend jung, noch später erhalten sie das Alter von 33 Jahren. Was steht im heute gültigen Text? „Bei ihnen sind züchtig blickende Huris, Altersgenossinnen.“ In der syro-aramäischen Originalschrift lautet er dagegen: „Bei ihnen werden niederhängende, saftige Früchte sein.“ Von Mädchen also auch hier keine Spur. In Sure 55,56 schließlich erfährt man, dass es sich um Jungfrauen handeln soll: „In ihnen (den Paradiesgärten) sind keusch blickende Mädchen, die weder Mensch noch dschinn (Geist) zuvor berührte.“ In der Ursprungsversion liest sich das wesentlich anders: „Darin befinden sich herabhängende Früchte, die noch niemand angerührt hat.“ Der Islamwissenschaftler Christoph Luxenberg bemerkt hierzu: „Wer den Koran mit etwas Verstand liest, muss an dieser Stelle geradezu die Hände über dem Kopf zusammenschlagen. Nicht nur Unwissenheit ist daran schuld, es gehört schon eine gehörige Portion Dreistigkeit dazu, bei einer heiligen Schrift sich so etwas auszudenken und dies dem Koran zu unterstellen.“ (Pressburg, S.27) Man muss wohl vermuten, dass bei der Übersetzung die sexuelle Phantasie der schwarzbärtigen Männer übergekocht ist. Auch in einem weiteren Beispiel stand wohl die sexuelle Phantasie Pate. Aus Sure 78,33 erfahren wir, dass die Huris vollbusig sind: „… Jungfrauen mit schwellenden Brüsten.“ Im syro-aramäischen Ursprungstext sind es dagegen keine schwellenden Brüste, sondern „….üppige, saftige Früchte.“ Als letztes Beispiel sei das heißumstrittene Kopftuch genannt. Im Koran gibt es nur eine einzige Stelle, die darauf Bezug zu nehmen scheint. Sure 24,31 lautet: „Und sprich zu den gläubigen Frauen … dass sie ihren Schleier über ihren Busen schlagen.“ In der Originalversion heißt der Satz: „Sie sollen sich ihre Gürtel um die Lenden binden.“ Das betreffende Wort für Gürtel (chumur), das im Arabischen nicht existiert, haben Tabari oder andere Übersetzer ganz offensichtlich nicht verstanden und ohne eine Erklärung zu liefern, mit „Kopftuch“ übersetzt. Seitdem hat die islamische Welt das Kopftuch für Frauen als Allahs Gebot angenommen. Der Ursprung des Kopftuch-Streites in einem Übersetzungsfehler, da bleibt einem schlicht die Sprache weg. Das Kopftuch-Gebot ist aus biblischer Sicht nur ein Menschengebot. Wieso waren solche sinn- entstellenden Übersetzungsfehler möglich? Die wichtige Frage ist nun: Wieso waren solche sinnentstellenden Übersetzungsfehler überhaupt möglich? Zum einen war, wie erwähnt, die Kenntnis des Syro-Aramäischen stark geschwunden, man kannte diese Sprache nur noch unzulänglich. Zum anderen aber hatte man versäumt, sie rechtzeitig schriftlich für die Nachwelt eindeutig festzuhalten. Dazu eine kurze Erläuterung. Semitische Schriften, zu denen Aramäisch und das Hebräisch des Alten Testaments gehören, bestehen nur aus Konsonanten, also aus allen Buchstaben außer den Vokalen, die man nicht schrieb, sondern im Alltag aus Erfahrung hinzufügte, so wie dies auch heute in Israel üblich ist. Zwischen den Wörtern ließ man keinen Zwischenraum, beides für uns höchst ungewöhnlich. Beispielsweise die Buchstaben HSNDHND und LBNSTNLST können in unserer Sprache folgendes bedeuten, wenn man die Vokale (a, e, i, o, u) hinzufügt: HSNDHND: Hase und Hund LBNSTNLST: Leben ist eine Lust. Hase und Hand Leben ist eine Last. Hose und Hund Lieben ist eine Lust. Hose und Hand Lieben ist eine Last. Hase und Hindu Leben ist eine List. Hose und Hindu Lieben ist eine List. Haus und Hund usw. Loben ist eine Lust usw. Vielleicht gibt es noch weitere Möglichkeiten. Wenn man nun die Sprache nicht richtig beherrscht und noch dazu vielleicht den Satzzusammenhang nicht recht beachtet, sind Fehlübersetzungen die zwangsläufige Folge. Ein ähnliches Problem mit den Vokalen hatten die Überlieferer des Alten Testamentes, das ja in Hebräisch, ebenfalls eine semitische Sprache, und zum Teil auch in Aramäisch abgefasst ist. Als zwischen dem 7. und 9. Jahrhundert zugleich mit dem Aramäischen auch das Hebräische1 als Umgangssprache allmählich verschwand, haben in dieser Zeit jüdische Schriftgelehrte, die Masoreten (=Überlieferer) den Text des Alten Testamentes rechtzeitig durch Vokale eindeutig festgelegt, indem sie ein System von Punkten und Strichen oberhalb und unterhalb der Konsonanten einfügten. Der Text konnte nun in späteren Zeiten nicht mehr falsch übersetzt werden, er war der Nachwelt erhalten. Die syro-aramäischen Texte, aus denen man den Koran zusammenstellte, hatten so ein System von Vokalen eben nicht, es kam zu den oben erwähnten Falschübersetzungen, für den Islam eine verheerende Tatsache! Es existieren Teile von Koran-Hand- schriften aus frühislamischer Zeit, die eindeutig Eingriffe in den Text aufweisen Doch nicht nur diese Falschübersetzungen stellen ein gravierendes Problem für den Koran dar, es existieren auch Teile von Koran-Handschriften aus frühislamischer Zeit in Archiven (Staatsbibliothek Berlin, Leiden in den Niederlanden), die eindeutig Eingriffe in den Text aufweisen: Buchstaben und ganze Wörter wurden ausradiert, korrigiert und neu eingesetzt. All dies sind reichlich ernüchternde Feststellungen für die islamische Welt, für Hatice und alle gläubigen Moslems ein Schock. Aber man reagiert auf solche Forschungen westlicher Islamwissenschaftler nicht, sachliche Einwände gegen den Koran ignoriert man, sie kommen ja von Ungläubigen. Es ist das alte Dilemma im Islam: Man will keine Kritik zulassen. Man erklärt per Dekret die Koran-Ausgabe von 1924 zum einzig authentischen Koran, obwohl es viele konkurrierende Ausgaben gibt, mit zum Teil unterschiedlichen Verszählungen. Fehler sind laut Dogma undenkbar, also gibt es sie nicht. Dagegen weiß man ganz sicher, dass die Bibel gefälscht ist. Wie unhaltbar dieser Vorwurf ist, ist spätestens seit den sensationellen Bibelfunden von Qumran am Toten Meer im Jahr 1947 bekannt, wo u.a. das fast komplette Buch Jesaja in einem bis dahin nicht bekannten Exemplar gefunden wurde. Es lässt sich fundiert belegen, wie gut die Bibel tatsächlich überliefert wurde. Hier gibt es keine Sinnentstellungen. Der Gott der Bibel, der einzige Gott, hat sein heiliges Wort bewahrt, Allah eben nicht. 4. Die Frage nach dem Ur-Koran Der Ur-Koran ist nicht zu belegen. Das heißt aber nicht, dass er aus der Luft gegriffen ist. Denn es gibt Anhaltspunkte, und zwar im Koran selbst. In Sure 41,2f. heißt es: „Es ist als Offenbarung herabgesandt und kommt vom barmherzigen und gnädigen Gott eine Schrift, deren Verse auseinandergesetzt sind als ein arabischer Koran für Leute, die Bescheid wissen.“2 Der Koran ist wahrscheinlich in Syro- Aramäisch aufgeschrieben worden und wurde erst 300 Jahre später ins Arabische übersetzt Da das aramäische Wort für „auseinandersetzen“ die Bedeutung von „übertragen“, „übersetzen“ hat, heißt dieser Vers im ursprünglichen Syro-Aramäisch: „… eine Schrift, die Wir (Allah) in eine arabische Lesart übertragen haben …“ Wenn aber der Koran übertragen, also übersetzt worden ist, dann muss er vorher in einer anderen Sprache vorgelegen haben. Und da es zur Zeit der „Herabsendung“ eben noch kein Koran-Arabisch gab, sondern nur Syro-Aramäisch, wie oben erwähnt, muss er also in Syro-Aramäisch aufgeschrieben worden sein und wurde später ins Arabische übersetzt, genauer: 300 Jahre später. Auch Sure 19,97 und 75,17 dürften Hinweise auf die Übersetzung des Koran ins Arabische sein. Wenn das so ist, welche Schrift, d.h. welche Texte mit welchem Inhalt wurden dann nach Sure 41,2f. in eine arabische Lesart übertragen? Wer den Koran kennt, weiß, dass er viele Anklänge an biblische Geschichten enthält. Alle wichtigen Personen der Bibel von Adam, Abraham, Mose, David bis zu Jesus sind im Koran vertreten, allerdings in stark entstellter Form. So ist Jesus nicht Gottes Sohn, wurde auch nicht gekreuzigt, und Maria, seine Mutter, war angeblich die Schwester von Mose, um nur diese Beispiele zu nennen. Wir finden die biblische Schöpfungsgeschichte, den Sündenfall, die Vernichtung von Sodom und Gomorra und vieles mehr. Die Geschichten sind zwar manchmal kaum wiederzuerkennen und finden sich auch im Koran verteilt. Der interessierte Leser mag sich informieren bei Heinrich Speyer, „Die biblischen Erzählungen im Qoran“. Besonders häufig sind die Hinweise auf Jesus. Die sehr zahlreichen Verse findet man zusammengestellt von Abd al-Masih und Salam Falaki.3 Die kurze Sure 97 dürfte sogar die amputierte Weihnachtsgeschichte der Bibel sein, wo über die „Nacht der Bestimmung“, die „Engel, die hinabkommen“ und „Heil und Segen“4 gesprochen wird. Islam-Experten nehmen an, dass ein Lektionar existierte, wo wichtige Abschnitte aus dem Alten und Neuen Testament zusammengestellt waren, und zwar als ein Lektionar (qeryana), als ein Schriftlesungsbuch für die Liturgie im arabisch-christlichen Gottesdienst. Dieses Lektionar war, wie damals üblich, in Syro-Aramäisch abgefasst. Es dürfte der Ur-Koran gewesen sein, mit anderen Worten: Der heutige Koran hat starke christliche Wurzeln. Nachweislich fanden auch Irrlehren der frühen Kirche Eingang in den Koran Nachweislich fanden auch Irrlehren der frühen Kirche Eingang in den Koran. Exemplarisch seien hier zwei Namen genannt: Paul von Samosata und Arius. Paul von Samosata stammte aus einer Stadt am Oberlauf des Euphrat. Von 260 – 268 war er Bischof von Antiochia. Für ihn war Jesus nur ein normaler Mensch, allerdings mit ungewöhnlicher Kraft und göttlicher Weisheit ausgestattet. Die Bezeichnung „Sohn Gottes“ erhielt er nur wegen seines Gehorsams und wegen seiner besonderen Treue zu Gott. Arius, ein Gemeindeältester aus Alexandria in Ägypten (gest. 336), erklärte, Jesus Christus sei nicht mit Gott, dem Vater, wesensgleich, sondern nur wesensähnlich. Das bedeutet, er ist wie Engel und Menschen ein Geschöpf Gottes, zwar das vollkommenste Wesen, das Gott erschuf, aber er hat eben als Geschöpf einen Anfang und steht nicht auf gleicher Stufe mit Gott bzw. er ist nicht Gott selbst in Menschengestalt, sondern er steht unter Gott. „Sohn Gottes“ wurde er nur genannt, weil er so tadellos lebte (Arianismus). Sowohl Paul von Samosata als auch Arius sprachen Jesus die volle Gottheit ab. Diese und zahlreiche andere nicht-biblische Irrlehren entstanden, Gott sei es geklagt, in der Kirche selbst. Die Streitereien um Jesus Christus zogen sich über Jahrhunderte hin. In einer ganzen Serie von Konzilien verwarf man zwar diese Irrlehren, aber Teile der Kirche hielten an ihnen fest, und so fanden sie schließlich Eingang in den Islam. Ohne die glaubensmäßigen Irrwege der frühen Christenheit gäbe es demnach wohl keinen Islam. Auch hier ist Jesus ja nur ein Mensch, ein besonderer zwar, nämlich ein Prophet, aber Sohn Gottes ist er eben nicht. „Der Schöpfer der Himmel und der Erde, woher sollte er ein Kind haben, wo er keine Gefährtin hat?“ (Sure 6,101). Dabei sagt die Bibel doch ausdrücklich: „Das ist der Antichrist, der den Vater und den Sohn leugnet. Wer den Sohn leugnet, der hat auch den Vater nicht, wer den Sohn bekennt, der hat auch den Vater.“ (1Joh 2,22f.) Schon Jesus selbst hatte vor falschen Propheten und falschen Christussen gewarnt (Mt 24,24), und Paulus und andere wurden im Neuen Testament nicht müde, vor Spaltungen im Glauben und vor einem anderen Evangelium zu warnen (Gal 1,6f. u.a.). Genau das aber macht der Islam, er predigt einen anderen Glauben, einen anderen Gott und einen anderen Jesus. Mohammed ist ein falscher Prophet. Je weiter Teile der damaligen Kirche sich von den biblischen Glaubensgrundlagen entfernten, umso mehr bereitete man unwissentlich das Feld, auf dem dann später der Islam erwuchs. Wenn zum Ramadan 2010 katholische und evangelische Bischöfe, wie es schon Tradition ist, ein Grußwort an die Muslime in Nordrhein-Westfalen richten und dabei betonen, man habe einen gemeinsamen Gott, so haben sie damit eindeutig den Boden der Bibel verlassen. Unterzeichner des Grußwortes sind die evangelischen Präses Nikolaus Schneider und Alfred Buß, sowie der Landessuperintendent Martin Dutzmann und die katholischen Bischöfe Hans-Josef Becker, Joachim Kardinal Meisner, Heinrich Mussinghoff, Felix Genn und Franz-Josef Overbeck.5 Wenn katholische und evangelische Bischöfe in einem Grußwort an Muslime betonen, man habe einen gemeinsamen Gott, verlassen sie den Boden der Bibel Wie damals bereiten auch heute wieder Teile der Kirche dem Islam das Feld und öffnen der Islamisierung Tür und Tor, wie damals sind auch heute Bischöfe beteiligt. Die katholischen Bischöfe brauchen freilich keine Bedenken zu haben, in ihrer Kirche in die Kritik zu geraten, denn schon in den 60er Jahren des vorigen Jahrhunderts hat das 2. Vatikanische Konzil festgelegt, dass Christen und Moslems denselben Gott verehren. Für die evangelischen Bischöfe liegt zwar keine vergleichbare offizielle Festlegung vor, gleichwohl sprechen und handeln sie so. Damit verlassen sie freilich neben der Bibel auch, soweit es sich um lutherische Kirchen handelt, den Boden der Confessio Augustana (Augsburger Bekenntnis), einer wichtigen, auch heute gültigen Bekenntnisschrift aus dem 16. Jahrhundert, wo in Artikel 1 ausdrücklich die Gottesvorstellungen sowohl der Muslime, als auch der Samosatener (Anhänger Pauls von Samosata), als auch der Arianer (Anhänger des Arius) verworfen werden. Es werden noch andere Glaubensgemeinschaften genannt, die hier aber nicht von Interesse sind. Im evangelischen Gesangbuch (EG) ist das Augsburger Bekenntnis zwar abgedruckt (S. 1363ff.), handelt es sich ja um eine wichtige „Geschäftsgrundlage“ der Kirche, aber man hat weggelassen, dass die Gottesvorstellung des Islam usw. abgelehnt wird, weil es sich um „zeitbedingte Verurteilungen Andersdenkender“ handele und heute „ein von Toleranz geprägtes Verhältnis entstanden“ sei (S. 1363). Bei soviel Toleranz können dann auch evangelische Bischöfe von einem gemeinsamen Gott sprechen, der Zeitgeist gibt jetzt die Richtung vor, nicht mehr die eigene Bekenntnisschrift. Der Ur-Koran bestand also zunächst aus dem Lektionar der arabischen Christen und den Irrlehren der frühen Kirche, er umfasste alle sogenannten mekkanischen Suren aus der Frühzeit Mohammeds in Mekka, wo er zum Glauben an nur einen Gott aufrief anstelle der vielen Götter, vor dem göttlichen Gericht warnte usw. kurz, die mehr toleranten Suren. Man fügte aber nicht nur die oben genannten christlichen Irrlehren hinzu, sondern auch genuin heidnische Traditionen (Kaaba als Zentralheiligtum; Mondsichel als Symbol der Göttin Allat), auch rechtliche Bestimmungen aus dem damaligen sozialen Umfeld (Strafen für Vergehen; Stellung der Frau; Eherecht; Sklavenrecht; Beuterecht; Gewalt gegen Andersgläubige u.a.), also die sogenannte medinensischen Suren aus Mohammeds Spätzeit in Medina, die von Gewalt und Brutalität geprägt sind. Der Islam ist eine Perversion (Umkehrung, Abkehr) des christlichen Glaubens. Gegen die Bibel, die ja als verfälscht gilt, sowie gegen Christen (und Juden) nimmt der Koran eine scharfe Anti-Haltung ein. Ein gläubiger Moslem nimmt nicht einmal eine Bibel in seine Hand, es ist ihm eine Sünde. Juden und Christen sind Ungläubige, „schlimmer als das Vieh“ (Sure 8,55), „Allah schlag sie tot! Wie sind sie verstandeslos!“ (Sure 9,30) Diese Distanzierung und Feindschaft brauchte man zwangsläufig, sah man sich doch als höchste und letzte Religion, nur so glaubte man sich gegenüber Judentum und Christentum legitimieren und durchsetzen zu können. Zwar werden Juden und Christen im Islam auch als „Leute des Buches“, der Bibel, bezeichnet, haben gegenüber allen anderen Religionen daher eine gewisse Vorrangstellung, aber wenn der Islam die Macht hat, werden auch sie verfolgt und diskriminiert. Erst im neunten Jahrhundert trug man alle heute im Koran enthaltenen Überlieferungen zusammen und übersetzte sie. Der Koran war geboren. Im 9. Jahrhundert trug man alle heute im Koran enthaltenen Überlieferungen zusammen und übersetzte sie, wie ja erwähnt, aus der ursprünglichen syro-aramäischen Sprache ins Koran-Arabisch. Der Koran war geboren. Um ihn endgültig zu sichern, d.h. ihm Anerkennung als eine göttliche Schrift zu verschaffen, kamen später Legenden seiner „Herabsendung“ hinzu. 5. Schluss Aus der Zusage ewigen Heils für denjenigen, der von Herzen an Jesus Christus glaubt (Joh 5,24 u.a.), der durch Kreuzigung und Auferstehung die Sünden aller auf sich genommen hat, wie es das Neue Testament bezeugt, wurde im Koran der Fluch Allahs, der jeden in die Hölle wirft, der an den gekreuzigten und auferstandenen Sohn Gottes glaubt, der aber auch jeden Moslem in die Hölle wirft (Sure 19,70f) und vielleicht den einen oder anderen wieder herausnimmt, wenn es ihm gefällt. Nach dem Maßstab der Bibel ist Allah niemand anders als der Satan selbst. Aus dem Erlösungsglauben der Bibel wurde die Gesetzesreligion Islam, wo der Mensch durch gute Werke versuchen muss, Allah gnädig zu stimmen, um vielleicht unter den Glücklichen zu sein, die der Hölle entrinnen. Ist es nicht Aufgabe der Christen, Muslimen die Erlösungsbotschaft von Jesus Christus zurückzubringen, die ihnen genommen wurde? Dabei gilt es zu unterscheiden zwischen dem Moslem als Mensch, für den Jesus auch gestorben ist, und dem Islam, der seine Gläubigen durch strenge Gesetze knechtet (Scharia). Hatice und alle, die Mohammed nachfolgen, sollen nach dem Missionsbefehl Jesu (Mt 28,18ff.) von ihm hören, sie haben ein Anrecht darauf. Literaturhinweise: Alle Koran-Zitate sind entnommen: Der Koran, übersetzt von Max Henning. Reclam Nr. 4206, Stuttgart 1991 Außerdem, wenn angegeben: Der Koran, übersetzt von Rudi Paret 7. Aufl., Stuttgart 1967 Norbert G. Pressburg Good bye Mohammed. Norderstedt 2000 Die meisten Gelehrten nehmen an, dass das Hebräische schon zur Zeit des Neuen Testaments nur noch Bibelsprache und nicht mehr Umgangssprache war. d.Red. ↩ Übersetzung nach R.Paret ↩ Was steht im Koran über Christus? Fellbach 2006 ↩ Übersetzung nach R. Paret. ↩ Idea Spektrum Nr. 34 vom 25.8.2010, Seite 32. ↩ https://bibelbund.de/2018/04/der-koran-auf-dem-pruefstand/

Brzo ili sporo stvaranje? Quick or Slow Creation? https://answering-islam.org/Quran/Contra/i011.html Brzo ili sporo stvaranje? Nalazimo u Kur'anu 7:54 Lo! tvoj Gospodar je Allah Koji je stvorio nebo i zemlju u šest dana, ... Mnogi muslimani posljednjih dana pokušavaju postati moderni u svojoj interpretaciji i uskladiti šest dana s kozmologijom i njenim trenutno predloženim 15 milijardi godina kao starost svemira. Dakle, oni tvrde da riječ za dan ne znači samo dan, već može značiti i razdoblje, ili čak eon. Oni čak tvrde da je Kur'an u tom pogledu itekako u skladu sa naukom, [1] iako su raniji komentatori i sam Muhammed dane stvaranja smatrali doslovnim 24-satnim tjednim danima. Ipak, Kur'an daje još jednu izjavu o brzini Allahovog stvaranja: 2: 117 Začetnik neba i zemlje! Kad nešto odluči, kaže joj samo: "Budi!" I to je. Ne kaže li ovo da Bog stvara trenutno? Ostavlja li ovo zaista prostor milijardama godina razvoja? Šest dana je i dalje prilično brzo i prihvatljivo u rasponu "Budi! I jest", s obzirom na ogromnu veličinu svemira i složenost života ..., ali ne bi li bilo prejako prevesti Sura 2: 117 kao „Kad je decreeth stvar, reče njoj samo : Budi I konačno dogodi se nakon otprilike 10 milijardi godina!”.? I rekao je Adamu: "Budi! I kako je evolucija išla svojim putem, nakon otprilike 3 milijarde godina, Adam se pojavio." To se opet može uskladiti s dozom dobre volje. Ali ove su stranice s proturječjima napisane za one muslimane koji imaju malo dobre volje i koji inzistiraju na doslovnom čitanju Biblije kako bi se mogle pojaviti proturječnosti. Stoga, inzistirajući na doslovnom čitanju Kur'ana, uspijevamo učiniti isto. Bilješke: 1. Na primjer na stranici Shabir Ally . Također pogledajte naš odjeljak Kur'an i nauka . Muslimanski odgovor koji zaboravlja uzeti u obzir da razumijevanje "yawma" kao običnog tjedna u tjednu nije samo razumijevanje pogrešnih učenjaka, već razumijevanje samog Muhammeda kako je istaknuto u gornjoj vezi. Autor je zatim dodao komentar na gornji hadis. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Sura 75:22,23 Vidjeti Allaha vidi i Sura 53:1-18 vidjeti Allaha 22 وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَاضِرَةٌ Mlivo Lica će Tog dana biti blistava, 23 إِلَىٰ رَبِّهَا نَاظِرَةٌ Korkut u Gospodara svoga će gledati; Sahih al-Bukhari 7434 حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ عَوْنٍ، حَدَّثَنَا خَالِدٌ، وَهُشَيْمٌ، عَنْ إِسْمَاعِيلَ، عَنْ قَيْسٍ، عَنْ جَرِيرٍ، قَالَ كُنَّا جُلُوسًا عِنْدَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم إِذْ نَظَرَ إِلَى الْقَمَرِ لَيْلَةَ الْبَدْرِ قَالَ " إِنَّكُمْ سَتَرَوْنَ رَبَّكُمْ كَمَا تَرَوْنَ هَذَا الْقَمَرَ لاَ تُضَامُّونَ فِي رُؤْيَتِهِ، فَإِنِ اسْتَطَعْتُمْ أَنْ لاَ تُغْلَبُوا عَلَى صَلاَةٍ قَبْلَ طُلُوعِ الشَّمْسِ وَصَلاَةٍ قَبْلَ غُرُوبِ الشَّمْسِ، فَافْعَلُوا ". Sjedili smo sa Poslanikom, i on je pogledao u Mjesec u noći punog-Mjeseca i rekao, "Vi ljudi ćete vidjeti vašeg Gospodar kao što vidite ovaj pun Mjesec, vi nećete imati problem vidjeti njega.Pa ako možete da ne gubite molitvu prije izlaska sunca i molitvu prije zalaska sunca vi morate to učiniti. Sura 7 :143 I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!" - "Ne možeš Me vidjeti" - reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me!" I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"

Sura 55:19 DVA mora Sura 55:19 Sura 55:20 Sura 25:53 Sura 55:19 مَرَجَ الْبَحْرَيْنِ يَلْتَقِيَانِ Korkut Pustio je dva mora da se dodiruju, Mlivo Pustio je mora dva - susreću se, بَيْنَهُمَا بَرْزَخٌ لَا يَبْغِيَانِ Sura 55:20 Korkut između njih je pregrada i ona se ne miješaju – Mlivo Između njih je berzeh, ne prelaze (ga), s.55:19 He released the two seas, meeting. s.55:20 Between both of them (is) a barrier, not they transgress. ---------------- Evo, naučna studija, renomiranog instituta, ne morate da se mučite da čitate cijeli tekst (veoma je NAUČAN), dovoljno je da pročitate naslov. Šta kaže naslov? “WATER EXCHANGE BETWEEN THE BALTIC SEA AND THE NORTH SEA” (Razmjena vode između Baltičkog mora i Sjevernog mora) - sve izanalizirano u sitna crevca, tačno koliko vode, kojom brzinom, na kojoj temperaturi, na kojoj dubini, u koje doba godine je najveće itd itd itd... Ne mješa se, ali sutra malo! http://helcom.fi/baltic-sea-trends/environment-fact-sheets/hydrography/water-exchange-between-the-baltic-sea-and-the-north-sea-and-conditions-in-the-deep-basins Da li je spoznaja da se dvije vode razlicite gustine i saliniteta ne mijeaaju, bila spoznaja nepoznata ljudima do Muhammeda? Ne bas. Hiljadu godina prije Muhammeda, Aristotel je napisao sljede e: Pitka,slatkavodajeondalaksaiizvlacisenapovrsinu,dokjeslanavodatezaipovlacisenadno. JasnojedasuuvrijemeAristotela,ljudiznalidasevoderazlicite gustoceislanosti moranemijesaju. Tefsir Ibn Kesir za Sura 55:19,20 A riječi Uzvišenog: "Pustio je dva mora da se dodiruju." Ibn-Abbas tumači kao: "poslao je dva mora" "da se dodiruju." Ibn-Zejd kaže: "Spriječeno im je da se miješaju, jer je Allah postavio pregradu između njih koja je nepremostiva. "Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. Slatke su riječne vode koje protječu pored ljudi. O tome smo već govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (25:53) A riječi Uzvišenog: "Između njih je pregrada i oni se ne miješaju", tj. napravio je od njih pregradu od zemlje da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena. ... Sura 25:53 وَهُوَ الَّذِي مَرَجَ الْبَحْرَيْنِ هَٰذَا عَذْبٌ فُرَاتٌ وَهَٰذَا مِلْحٌ أُجَاجٌ وَجَعَلَ بَيْنَهُمَا بَرْزَخًا وَحِجْرًا مَحْجُورًا Korkut: On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. Mlivo: I On je Taj koji je pustio dva mora: ovo pitko, slatko, a ovo slano, gorko; i načinio je između njih dvoje berzeh i prepreku nesavladivu . sura 22:53 And He (is) the One Who (has) released the two seas [this] (one) palatable and sweet and [this] (one) salty (and) bitter, and He has made between them a barrier and a partition forbidden. TEORIJA I ZAKLJUČAK O DVA MORA - DA LI JE TO KUR’ANSKO ČUDO BOJANA MIKIĆ ·FREITAG, 1. JULI 2016 25:53 "On je DVIJE VODENE POVRŠINE JEDNU PORED DRUGE OSTAVIO - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio. ", Komentar poznatog islamskog učenjaka Ibn Kesira daje objašnjenje ovog ajeta: ''tj. stvorio je dvije vode: slatku i slanu. SLATKE VODE SU RIJEKE, IZVORI I BUNAREVI; to su slatke i pitke vode. "DRUGA SLANA I GORKA", tj. slana i gorka, koja se ne može piti, KAO ŠTO SU POZNATA MORA na istoku i zapadu, stajaća mora koja ne teku, ali talasaju se i uzburkaju u zimskom periodu uslijed silnih vjetrova. "Između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio", TJ. IZMEĐU PITKE I SLANE VODE NALAZI SE PREGRADA, A TO JE KOPNO NA ZEMLJI "nevidljivu branu", tj. zapreku da se jedna sa drugom ne bi spajala'' Šta imamo sad ovdje? 25:53 "On je DVIJE VODENE POVRŠINE JEDNU PORED DRUGE OSTAVIO - jedna je pitka i slatka (SLATKE VODE SU RIJEKE, IZVORI I BUNAREVI; to su slatke i pitke vode), druga slana i gorka (tj. slana i gorka, koja se ne može piti, KAO ŠTO SU POZNATA MORA ) a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio (TJ. IZMEĐU PITKE I SLANE VODE NALAZI SE PREGRADA, A TO JE KOPNO NA ZEMLJI).'' 55:19,20 ''Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju..'' Komentar poznatog islamskog učenjaka Ibn Kesira daje objašnjenje ovog ajeta: ... "Dva mora se tumače da je jedno slano, a drugo slatko. SLATKE SU RIJEČNE VODE KOJE PROTJEČU PORED LJUDI. O tome smo vec govorili ranije u suri El-Furkan kod riječi: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, a druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (25:53) A riječi Uzvišenog: "Između njih je PREGRADA i oni se ne miješaju",tj. NAPRAVIO JE OD NJIH PREGRADU OD ZEMLJE da se ne miješaju, kako jedno drugom ne bi pokvarilo svojstva koja su im data i namijenjena..'' Zadržat ćemo se na ova dva ajeta. 55:19,20 ''Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju..'' Za potvrdu ovog tzv. čuda Zakir navodi i poznatog istrazivača mora. Jacque Cousteau (Žak Kusto) je jedne prilike otkrio ,,nevjerovatan" fenomen. Naime, on je svojom lađom došao do CRVENOG MORA, kako bi... ga ispitao. Dokazao je njegove specifičnosti u pogledu slanoće, gustoće, kao i posebnosti njegove faune, morskog rifa i sastava njegove vode. Nakon toga je izašao na ARAPSKO MORE koje se nalazi u njegovom susjedstvu. Došavši do tog mora, nailazi na more sa posebnim karakteristikama. Otkrio je pregradu između dva mora koja ih razdvaja. Nakon takvog otkrića, počeo je slati poruke na sve strane svijeta, kako bi obavjestio čovječanstvo o svom otkriću. Tokom tog zbivanja, Cousteau je prišao jedan musliman, čestitao mu i zamolio ga da pročita gore navedeni ajet. Cousteau nije mogao vjerovati ono što čita. Njegovo otkriće je bilo još prije 1400 godina poznato. Saznavši da su riječi iz Kur'ana, objavljene od Gospodara svih svjetova, Stvoritelja svih bića, prihvatio je islam. Do kraja svog života živio je kao musliman i surađivao s islamskim naučnicima. Preselio je kao musliman. Da li Kur'an zaista kada govori o dva mora, navodi ova dva mora koje spominje Žak Kusto: CRVENO I ARAPSKO MORE ili su u pitanju neka druga dva mora? Ako je nešto ''naučno čudo'' onda za to moraju postojati argumentovani dokazi. Ima li kakva jasna idžma da je ovo proglašeno kao ''čudo Kur'ana''? Naravno da nema. Ima li kakav dokaz da je Žak Kusto sarađivao sa islamskim naučnicima i preselio kao musliman kao što to JAVNO IZNOSI ZAKIR NAIK? Nema!!! Čak su muslimani priznali da NE POSTOJI TAKVA INFORMACIJA O KOJOJ ZAKIR PRIČA NAVODEĆI ŽAK KUSTOA. Kažu da je Zakir pogriješio??? Da li je Zakir stvarno pogriješio? NE, nije pogrešio... Zakir je LAGAO SVESNO I TO JAVNO SA SVIH TRIBINA GDJE SE KORISTIO OVOM PRIČOM O Žak Kustou. Šta je ovim Zakir Naik uradio? Samo je dokazao koliki je LAŽOV, MANIPULANT, LICEMJER... Izlazi javno u ime Allaha i svesno laže? Po Zakiru Naiku ajeti koji se odnose na dva mora govore o CRVENOM I ARAPSKOM MORU??? Koje od njih je slatko a koje slano? Žalosno je kako se muslimani povode Zakirovom lažju da i ne razmišljaju da ni jedno od ova dva mora NIJE SLATKO. To je još samo jedna od Zakirovih laži. Slanoća Crvenog mora je 37-42‰, ‰, arapsko - perzijskog zaljev 39‰, Arapsko more 34 − 37 ‰ ...??? DAKLE ZAKIR NAIK SE DIREKTNO SUPROSTAVLJA KUR’ANU UZIMAJUĆI OVE AJETE IZNOSEĆI DA SE RADI DOSLOVCE O DVA MORA I NEKOJ NEVIDLJIVOJ BRANI A JOŠ SE POZIVA NA WILLIAMA HAY-A. Da vidimo na šta se to poziva, na kakvog naučnika. Pitanje je uopšte da li je taj tekst vjerodostojan jer muslimani su poznati po tome da vade iz konteksta samih izjava poznatih ljudi a da prepravljaju nekim svojim komentarima ili da izmišljaju kao što je to slučaj sa Žak Kustoom. Šta kaže Zakir: '' Što se tiče ‘pregrada’ koje nalazimo između različitih mora, Dr. Hay nam je objasnio da ova ‘vodena tijela’ (ili pak vodene mase) nisu jedno veliko homogeno more kako se to nama čini. Naprotiv, mi nalazimo različita mora koja se razlikuju po stepenima SLANOSTI, temperaturi i gustini. Godine 1942. su naučnici po prvi puta, nakon uspostavljanja velikog broja istraživačkih stanica, uspjeli doći do slike (vidi 13.1) na kojoj je lahko uočiti RAZDVOJENOST DVA MORA (MEDITERANA I ATLANSKOG OKEANA) koja se razlikuju po temperaturi, SLANOSTI, gustini, sposobnosti rastvaranja oksigena, te biljnim i životinjskim vrstama koje u njima žive… Razlikuju se po stepenu SLANOSTI. Spominje li ovaj Dr. Hay uopšte kakvo SLATKO MORE? Ne, nigdje ne spominje. Ovaj tekst od Dr. William W. Hay-a, govori o --- MEDITERANU I ATLANSKOM OKEANU??? Kao prvo Mediteran obuhvata područje koje se prostire oko Sredozemnog mora, samo Sredozemno more kao i sva njegova ostrva… Sredozemno more povezano je sa Atlanskim okeanom, Indijskim okeanom, Crvenim i Crnim morem. SALINITET JE JEDNO OD NAJVAŽNIJIH SVOJSTAVA MORSKE VODE. Prosječna slanost svjetskog mora iznosi 35‰. Salinitet Baltičkog mora iznosi 6‰... Sredozemnog mora 38-39‰... Atlantski ocean 35,4‰. Slijedi ga Pacifik s 34,9‰ pa Indik 34,8‰... Šta imamo sada? Na koja dva mora se poziva Zakir jer kako gledamo poziva se i na Kur'an, Žak Kustoa i na Dr. Hay-a. 1. Kur'anski ajeti govore o dva mora od kojih je jedno slatko drugo slano i nevidljiva brana je između njih. Da li su u Kur'anu uopšte spomenuti nazivi mora? Nisu... 2. Kod Kustoa se spominju Crveno i Arapsko more - Slanoća Crvenog mora je 37-42‰, ‰, arapsko - perzijskog zaljev 39‰, Arapsko more 34 − 37 ‰ ... 3. Dr. Hay spominje Mediteran i Atlantski okean - Mediteran obuhvata područje koje se prostire oko Sredozemnog mora, samo Sredozemno more kao i sva njegova ostrva… Sredozemno more povezano je sa Atlanskim okeanom, Indijskim okeanom, Crvenim i Crnim morem. Sredozemno more ili Mediteransko more je more Atlantskog oceana . Atlantski ocean 35,4‰, Sredozemnog mora 38-39‰. 4. Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) kaže da su u pitanju CITIRAM: Ghuraba-Stranci Na sjeveru Danske ( Baltičko i Sjeverno more) – Baltičko more salinitet je 6‰, a Sjevernog je u zavisnosti od mjesta i godišnjeg doba a kreće se od 15 do 25 promila u blizini riječnih ušća te od 32 do 35 promila u sjevernom dijelu mora. Da dodam kao usporedbu ovdje i Mrtvo more. Iz Mrtvog mora voda ne ističe, što znači da sva voda koja uđe u njega, u njemu i ostaje. Zapravo bi razina vode u jezeru trebala rasti, tako dugo dok ne naraste dovoljno visoko da se prelije i dalje odtekne u neko drugo jezero ili more. To se, međutim, ne događa. Na Mrtvom moru vlada suha pustinjska klima, a kiša jedva da pada. Ljeti je vrlo toplo, i iznad 40°C, pa je zbog toga i isparavanje vrlo veliko, tako da razina površine neprekidno oscilira oko neke srednje vrijednosti jer voda koja uđe u jezero ispari. Ali isparava samo voda. Svi minerali, soli i ostalo ostaju i neprekidno se u vodi i dalje skupljaju. Tako je došlo do slanosti od više od 30 %. Zapravo Mrtvo more je SLANO jezero iz koje voda ne ističe. Eto jedan presjek je napravljen i NEMA NI JEDNO MORE KOJE JE SLATKO. Da napravimo još jedan PRESJEK. 1. Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), bukvalno govori o dva mora i nevidljivoj brani između njih. 2. Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), spominje ustvari RIJEKE, MORA I KOPNO... Idemo sledeći PRESJEK. 1. Zakir govori istinu... 2. Žak Kusto govori istinu... 3. Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) govori istinu... 4. Dr. Hay govori istinu... 5. Tefsir Kur'ana govori istinu... Još jedan PRESJEK. 1. Tumačenje Kur'ana na osnovu Zakirovih izjava. 2. Tumačenje Kur'ana na osnovu Tefsira ibn Kesira. Zaključak prvog presjeka: NEMA NI JEDNO MORE KOJE JE SLATKO! Zaključak drugog presjeka: a) Ako Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), bukvalno govori o dva mora i nevidljivoj brani između njih. ONDA KUR'AN LAŽE. b) Ako Kur'an kada spominje dva mora (SLANO I SLATKO), spominje ustvari RIJEKE, MORA I KOPNO... ONDA NIJE NIKAKVO ČUDO. Zaključak trećeg presjeka: a) Ako Zakir govori istinu... ONDA LAŽU I KUR'AN I ZAKIR jer ni jedno more nije slatko. b) Žak Kusto... nema veze sa ovim, Zakirova izmišljotina, dokazano od samih muslimana... c) Ghuraba-Stranci (musliman sa posta)... dokazano da laže (I Baltičko i Sjeverno more su slana mora). d) Dr. Hay govori istinu... Čovjek nije nigdje spomenuo slatko more (ako i jeste uopšte njegova izjava, s obzirom na Zakirove laži po pitanju Kustoa). e) Tefsir Kur'ana govori istinu... Prema svim gornjim dokazima iznosi istinu da su u pitanju mora, rijeke, kopna... Zaključak četvrtog presjeka: a) Zakirova teorija se odbacuje na osnovu svih gornjih dokaza... b) Izjava od Ghuraba-Stranci (musliman sa posta) se odbacuje zbog iznetih dokaza gore... c) Tumačenje Kur'ana na osnovu Zakirovih izjava se odbacuje na osnovu svih gornjih dokaza... d) Tumačenje Kur'ana na osnovu Tefsira ibn Kesira je jedini dokaz koji potvrđuje sve gornje dokaze o slanoći svih mora... uz to bih kao dokaz priložila i arapsku riječ بَيْنَهُمَا بَرْزَخٌ لاَّ يَبْغِيَانِ KOJA UOPŠTE NE ZNAČI NEVIDLJIVA BRANA VEĆ UPRAVO ONO ŠTO I IBN KESIR TUMAČI: KOPNO, ZEMLJIŠTE KOJE RAZDVAJA MORA OD RIJEKA. KONAČAN ZAKLJUČAK: Ne radi se o nikakvom čudu jer postojanje mora, rijeka i kopna koje ih razdvaja nije nikakvo čudo Kur'ana, već BOŽIJE ČUDO STVARANJA poznato još od davninaaaa kada Muhammed nije ni postojao. Da dodam još dokaz od Ghuraba-Stranci i arapsku riječ koja potvrđuje da se radi o kopnu a ne o nekoj nevidljivoj brani... Ima u Sura 55:20. CETRI rjeci: 1 بَيْنَهُمَا a druga 2 بَرْزَخٌ i treca لَا , i zadnja 4 يَبْغِيَانِ KOJA od ovih za vas muslimane znaci "NEVIDLJIVO" 1baynahumā 2barzakhun 3lā 4 yabghiyāni ?? 20:55 Komentar Latićevog prijevoda: (Izmedu njih je pregrada, pa se jedno u drugo ne ulijeva!) "El –Hasen i Qatade kažu da su to Perzijsko i Rimsko more, a Ibn Džurejdž kaže da su to slano more i slatkovodne rijeke, jedni kažu da su to istočno i zapadno more, a drugi kažu da je to jedno more iz koga se vadi sitni biser, a drugo ono iz kojeg se vadi merdžan; ima i mišljenja da je riječ o “moru” nebesa i moru Zemlje. Seid ibn Džubejr kaže da se ta dva mora sastaju svake godine, a drugi kažu da se dodiruju samo njihove strane. Kao prvo Perzijski zaliv ima salinitet od čak 39,5 ‰, ekstremom karakterističnim još samo za Crveno more. Samo ne znam na koje je to Rimsko more mislio dotični? Inače nema veze sa vezom ovaj komentator jer njegovi komentari se uglavnom svode na - kažu, kaže, jedni kažu, drugi kažu, ima mišljenja itd. Još je zanimljivo ovo mišljenje da se radi o moru nebesa i moru Zemlje??? Pitam se takođe na koji način se ta dva mora sastaju svake godine??? Tako je to kada su pokušavali na svaki način da nađu rešenje za grešku u Kur'anu da postoji slatko more. Zato su i smišljeni tefsiri da bi se moglo lakše opravdati sve one nebuloze u Kur'anu, pa se navedu različita mišljenja a jedno od njih će upaliti svakako u zavisnosti o čemu se radi.

Razlika u spolu ili potomstvo od prvog para? (Sura 49:13) Razlika u spolu ili potomstvo od prvog para? Stvoreno kao muško i žensko ili stvoreno od muškog i ženskog spola Sura al-Hujurat (49:13) SarwarPickthallJusuf AliShakirSher AliRashad Khalifa Ljudi, stvorili smo vas sve muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se prepoznali. Najčasniji među vama u Božjim očima je najpobožniji od vas. Bog je sveznajući i svjestan.O čovječanstvo! Lo! Stvorili smo vas muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se poznavali. Lo! najplemenitiji od vas, pred Allahom, je najbolji u ponašanju. Lo! Allah zna, svjestan je.O čovječanstvo! Stvorili smo vas od jednog (para) mužjaka i žene i pretvorili vas u narode i plemena kako biste se poznavali (a ne da biste se prezirali). Uistinu, najpoštovaniji od vas u očima Bog je (onaj koji je) najpravedniji od vas. A Bog ima puno znanje i dobro je upoznat (sa svim stvarima).O vi ljudi! zasigurno smo vas stvorili od mužjaka i žene i stvorili vas plemenima i obiteljima da biste se mogli poznavati; zasigurno je najčasniji od vas s Allahom onaj koji je među vama najoprezniji (svoje dužnosti); Allah sigurno zna, svjestan je.O čovječanstvo, MI smo vas stvorili od mužjaka i žene; A MI smo vas stvorili plemenima i podplemenima kako biste se poznavali. Uistinu, najčasniji među vama, u očima ALLAHA, je onaj koji je najpravedniji među vama. Svakako, ALLAH je sveznajući i svjestan.O ljudi, stvorili smo vas od istog muškarca i žene i učinili smo vas različitim narodima i plemenima kako biste se mogli prepoznati. Najbolji među vama u pogledu Boga je najpravedniji. BOG je Sveznajući, Svjestan. U kontekstu, tok argumenata, prijevod Sarwara i Pickthalla izgleda da ima više smisla. "Biti različit u spolu" paralelna je misao s "biti etnički različit" (u plemenima i nacijama), ali da bi nas ta razlika u nama trebala voditi da se upoznamo, učinimo zanimljivima, učimo jedni od drugih i biti izazvan da se natječe u činjenju dobra, a ne da se prezire i bori međusobno jer je drugačiji. Kontekst sasvim jasno podupire ovo značenje. Aje 49: 11-13 kažu: O vi koji vjerujete! Neka narod ne ismijava ljude koji su možda bolji nego što jesu, niti neka žene (ismijavaju) žene koje su možda bolje nego što jesu; niti se međusobno klevetaju, niti vrijeđaju nadimcima. Loše je ime razvratnosti nakon vjere. A tko se ne pokaje, takvi su zločinci. O vi koji vjerujete! Izbjegavajte mnogo sumnji; jer gle! neka sumnja je zločin. I ne špijunirajte, niti se međusobno grizite. Bi li netko od vas volio jesti meso svog mrtvog brata? Vi se grozite toga (toliko se gadite drugog)! I drži svoju dužnost (prema Allahu). Lo! Allah je milostiv, milostiv. O čovječanstvo! Lo! Stvorili smo vas muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se poznavali. Lo! najplemenitiji od vas, pred Allahom, je najbolji u ponašanju. Lo! Allah zna, svjestan je. Međutim, većina prevoditelja ovo upućuje na prvi ljudski par priče o stvaranju i na to da su svi ostali ljudi potomci takvih. To se ne uklapa baš dobro u logiku teksta, iako se čini da je gramatički najočitiji prijevod. Yusuf Ali čak u njihov prijevod ubacuje riječi "jedan (par)", a Rashad Khalifa "isto" kako bi ovo istaknuo. Svakako, ovo je sasvim drugačije u značenju. Ako je samo jedan ispravan prijevod, zašto neki kvare značenje Kur'ana? Ako su oba moguća prijevoda, možda (arapski) Kur'an nije toliko jasan kao što tvrdi da je njegova poruka (rekavši da je na jasnom arapskom)? Nadalje, moglo bi se pojaviti pitanje: Kome se obraća? (Nastalo je u raspravi o ovom članku .) Čitavo čovječanstvo bez iznimke ili je to ljudima koji stoje ispred Muhammeda kad su ga čuli kako izgovara poruku? "O čovječanstvo!" ili "O ljudi!"? Najrazumnije je da su se dogodile svađe i tučnjave, a kao odgovor na to ti su stihovi Muhammedov savjet da im razlike vide kao poticaj da čine dobro, umjesto da se mrze. Kad bi se obraćalo cijelom čovječanstvu, bez iznimke, onda bi to dovelo do malog proturječja s porukom da Isus (član čovječanstva) ne dolazi od Adama i Eve prirodnim putem, već je stvoren izravno Božjom riječju . Također, očito su Adam i Eva članovi čovječanstva, a nisu ni njihova vlastita djeca. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Arapski brojevi

Sura 2:117 stvaranje brzo ili sporo Sura 2:117 stvaranje brzo ili sporo 26. Brzo ili sporo stvaranje? Allah je stvorio nebo i zemlju za šest dana (7:54), a mnogi muslimani žele moderan i znanstveni pogled i tih šest dana oni čine da budu šest eona, dok Sura 2:117 kaže da on stvara instantno: „Budi! I ono bude.“ Rani muslimanski komentatori govore da je Muhamed to razumio kao 6. dana. A i tradicije ne dopuštaju da se kaže da je Allahu trebalo 6 perioda ili eona da stvori sve. Sahih Muslim br. 6707 govori kako je stvorio glinu u subotu, planine u nedjelju, drveće u ponedjeljak itd… Opet, Kur'an daje i drugu izjavu u vezi brzine Allahovog stvaranja: Sura 2:117 „On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!” - i ono bude.“ Zar to ne znači da Bog stvara instantno? Zar to stvarno ostavlja prostora za milijarde godina razvoja? Šest dana je i dalje prilično brzo i prihvatljivo u okviru „Budi! I ono bude“ – s obzirom na ogromnu veličinu svemira i kompleksnost života… ali ne bi li bilo previše razvučeno prevesti Suru 2.117 kao: „Budi! I kako je evolucija išla svojim putem, nakon oko 3. milijarde godina, Adam se rodio.“ Ponovo, to se može harmonizirati sa dozom dobre volje. Ova kontradikcija je za one muslimane koji imaju malo dobre volje i koji inzistiraju na doslovnom čitanju Biblije samo da bi našli kontradikciju. S toga, inzistirajući na doslovnom čitanju Kur'ana, uspjeli smo učiniti isto.

Razlika u spolu ili potomstvo od prvog para? Razlika u spolu ili potomstvo od prvog para? Gender difference or descendency from the first couple? https://answering-islam.org/Quran/Versions/049.013.html Razlika u spolu ili potomstvo od prvog para? Stvoreno kao muško i žensko ili stvoreno od muškog i ženskog spola Sura al-Hujurat (49:13) SarwarPickthallJusuf AliShakirSher AliRashad Khalifa Ljudi, stvorili smo vas sve muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se prepoznali. Najčasniji među vama u Božjim očima je najpobožniji od vas. Bog je sveznajući i svjestan.O čovječanstvo! Lo! Stvorili smo vas muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se poznavali. Lo! najplemenitiji od vas, pred Allahom, je najbolji u ponašanju. Lo! Allah zna, svjestan je.O čovječanstvo! Stvorili smo vas od jednog (para) muškog i ženskog spola i stvorili od vas narode i plemena kako biste se poznavali (a ne da biste se prezirali). Zaista naju čast vama u očima Bog je (onaj koji je) najpravedniji od vas. A Bog ima puno znanje i dobro je upoznat (sa svim stvarima).O vi ljudi! zasigurno smo vas stvorili od mužjaka i žene i stvorili vas plemenima i obiteljima da biste se mogli poznavati; zasigurno je najčasniji od vas s Allahom onaj među vama koji je najpažljiviji (svoje dužnosti); Allah sigurno zna, svjestan je.O čovječanstvo, MI smo vas stvorili od mužjaka i žene; A MI smo vas stvorili plemenima i podplemenima kako biste se poznavali. Uistinu, najčasniji među vama, u očima ALLAHA, je onaj koji je najpravedniji među vama. Svakako, ALLAH je sveznajući i svjestan.O ljudi, stvorili smo vas od istog muškarca i žene i učinili smo vas različitim narodima i plemenima kako biste se mogli prepoznati. Najbolji među vama u pogledu Boga je najpravedniji. BOG je Sveznajući, Svjestan. U kontekstu, tok argumenata, prijevod Sarwara i Pickthalla izgleda da ima više smisla. „Biti različit u spolu“ paralelna je misao s „biti etnički različit“ (u plemenima i narodima), ali da bi nas ta razlika u nama trebala voditi da se upoznamo, učinimo zanimljivima, učimo jedni od drugih i biti izazvan da se natječe u činjenju dobra, a ne da se prezire i bori međusobno jer je drugačiji. Kontekst sasvim jasno podupire ovo značenje. Aje 49: 11-13 kažu: O vi koji vjerujete! Neka narod ne ismijava ljude koji su možda bolji nego što jesu, niti neka žene (ismijavaju) žene koje su možda bolje nego što jesu; niti se međusobno klevetaju, niti se vrijeđaju nadimcima. Loše je ime razvratnosti nakon vjere. A tko se ne pokaje, takvi su zločinci. O vi koji vjerujete! Izbjegavajte mnogo sumnji; jer gle! neka sumnja je zločin. I ne špijunirajte, niti se međusobno grizite. Bi li netko od vas volio jesti meso svog mrtvog brata? Vi se grozite toga (toliko se gadite drugog)! I drži svoju dužnost (prema Allahu). Lo! Allah je milostiv, milostiv. O čovječanstvo! Lo! Stvorili smo vas muškarce i žene i stvorili smo vas narodima i plemenima kako biste se poznavali. Lo! najplemenitiji od vas, pred Allahom, je najbolji u ponašanju. Lo! Allah zna, svjestan je. Međutim, većina prevoditelja ovo upućuje na prvi ljudski par priče o stvaranju i na to da su svi drugi ljudi njihovi potomci. To se ne uklapa baš dobro u logiku teksta, iako se čini da je gramatički najočitiji prijevod. Yusuf Ali čak u njihov prijevod ubacuje riječi "jedan (par)", a Rashad Khalifa "isto" kako bi ovo istaknuo. Svakako, ovo je sasvim drugačije u značenju. Ako je samo jedan ispravan prijevod, zašto neki kvare značenje Kur'ana? Ako su oba moguća prijevoda, možda (arapski) Kur'an nije toliko jasan kao što tvrdi da je njegova poruka (rekavši da je na jasnom arapskom)? Nadalje, moglo bi se pojaviti pitanje: Kome se obraća? (Nastalo je u raspravi o ovom članku .) Čitavo čovječanstvo bez iznimke ili je to ljudima koji stoje ispred Muhammeda kad su ga čuli kako izgovara poruku? "O čovječanstvo!" ili "O ljudi!"? Najrazumnije je da su se dogodile svađe i tučnjave, a kao odgovor na to ti su stihovi Muhammedova opomena da svoje razlike vide kao poticaj da čine dobro, umjesto da se mrze. Kad bi se obraćalo cijelom čovječanstvu, bez iznimke, onda bi to dovelo do malog proturječja s porukom da Isus (član čovječanstva) ne dolazi od Adama i Eve prirodnim putem, već je stvoren izravno Božjom riječju . Također, očito su Adam i Eva članovi čovječanstva, a nisu ni njihova vlastita djeca. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Proturječja u Kur'anu Materijal za procjenu izvora Kur'ana Material for the Evaluation of the Sources of the Qur'an https://answering-islam.org/Quran/Sources/index.html Legends, Myths and Fables incorporated into the Qur'an https://answering-islam.org/Quran/Sources/Legends/index.htm Talking Ants in the Qur'an? https://answering-islam.org/Responses/Menj/ants.htm proturječjima u Kur'anu Contradictions in the Qur'an https://answering-islam.org/Quran/Contra/index.html https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2024/05/proturjecnosti-u-kuranu.html?view=sidebar https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2024/05/unutarnje-kontradikcije.html?view=sidebar Proturječja u Kur'anu Svrha ove stranice Ne odbacujemo Kur'an zbog ove liste kontradikcija. Mnogo je razloga mnogo značajnije prirode zašto ne vjerujemo da Kur'an potječe od jednog istinskog Boga. O onima o kojima se raspravlja pronaći ćete na drugim stranicama ovog web mjesta (npr. [ 1 ], [ 2 ]) . Ova stranica nije zamišljena kao napad na Kur'an. Nažalost, mnogi su se muslimani nepotrebno pogoršali jer nisu razumjeli svrhu ove zbirke. Moje je iskustvo da mnogi muslimani pokušavaju izbjeći raspravu o stvarnim pitanjima u vezi s istinom islama i kršćanstva gurajući nam u lice "101 biblijsku kontradikciju" (ili slične kompilacije). Muslimanske web stranice obiluju člancima i zbirkama koji napadaju integritet Biblije pomoću popisa kontradikcija . Mnogi imaju stav da "jer je Biblija prožeta kontradikcijama, pogreškama, apsurdima i problemima, nema potrebe da se trudim da je razumijem." S takvim stavom ne može se razviti pravi dijalog. Cilj nam je prijeći površne igre riječi i raspraviti o bitnim ključnim pitanjima oko kojih se razlikujemo. Pokazalo se uglavnom beskorisnim objašnjavati jedan skup proturječnosti jer uvijek postoji još jedan koji se može dodati na popis. Važno je biti u stanju objasniti teške biblijske odlomke, uključujući one koji se čine kontradiktornima. Trudimo se pružiti dobre odgovore na iskrena pitanja u našem Biblijskom komentaru i odjeljku o navodnim biblijskim proturječjima . Međutim, odbijanje Biblije od strane većine muslimana ne temelji se na takvim kontradiktornim popisima. Za većinu muslimana to je odbacivanje sastavni dio njihove vjere mnogo prije nego što su ikada vidjeli bilo kakve takve "kontradikcije". Ti se popisi obično koriste samo kao prikladno sredstvo za opravdanje odbijanja Biblije, što bi inače bilo vrlo teško razumno objasniti. Suprotstavljanje ovom izbjegavajućem ili čak neprijateljskom stavu svrha je ove stranice. Ako obje strane mogu doći do spoznaje da njihova vlastita knjiga, spis koji je temelj njihove vjere, bila ona Biblija ili Kur'an, sadrži neke vrlo teške odlomke koji mogu izgledati i kao obične pogreške ili logična proturječja (ovisno na razini neprijateljstva koje se koristi kada se to gleda), tada bismo mogli više opraštati prema drugome i biti motivirani da ne sudimo prerano već da se ozbiljno potrudimo razumjeti svaku knjigu i bitna učenja određene vjere u dublji put prije nego što donesemo odluku zašto im vjerujemo ili ne vjerujemo. Rasprave o kontradikcijama rijetko su plodne jer ljudi nastoje inzistirati na čitanju tekstova protivnika na najrigidniji i doslovni način kako bi izgledali loše, a pritom su vrlo popustljivi prema vlastitoj knjizi, dopuštajući dodatne pretpostavke, metaforička tumačenja i druga sredstva objasniti kako se to može razumjeti, a da to nije proturječje. Neki su muslimani svojim pruženim odgovorima dokazali da posjeduju vrlo domišljat i kreativan um. Na našim čitateljima je da odluče jesu li pruženi odgovori u potpunosti zadovoljavajući za njih. Nije na meni da donosim tu odluku u njihovo ime. To je jedan od razloga što neću ukloniti čak ni ona proturječja za koja smatram da su odgovorena na moje osobno zadovoljstvo. Drugi razlog je taj što će zadržavanje kontradikcija na koje se učinkovito odgovori na ovoj stranici pomoći muslimanima i kršćanima koji ne znaju moguće odgovore na kontradikcije s kojima su se susreli negdje drugdje, da ih pronađu ovdje. Kao takva, ova stranica može biti dragocjen izvor i za kršćane i za muslimane, slično raznim kršćanskim stranicama o prividnim biblijskim proturječjima . Za usporedbu s sličnim, iznijet ću najjači mogući slučaj da je nešto kontradiktorno i pogrešno, slično muslimanskim napadima na Bibliju. Razlika od muslimanskih web stranica je u tome što mi dajemo pravo odgovora . Naša je molitva da čak i ova stranica pomogne muslimanima i kršćanima da napreduju u međusobnom razumijevanju, da dođu do ispravne perspektive u vezi s "pitanjem proturječnosti" i do spoznaje koja su prava pitanja na koja se moramo koncentrirati u našim dijalozima i rasprave. Nakon što smo pojasnili svrhu ove stranice, sada izazivamo naše prijatelje muslimane sljedećom kompilacijom da preispitaju svoj pristup utvrđivanju istinitosti spisa. Uvod Budući da Biblija naizgled sadrži pogreške, stoga Biblija nije Božja riječ. Kur'an, s druge strane, nema neslaganja i ovo je dokaz da je Kur'an od Boga, jer Sura 4:82 kaže: Zar ne razmišljaju o Kur'anu? Da je bilo od drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u tome pronašli mnogo neslaganja. Vidi i ovo muslimansko izlaganje: Izazov Kur'ana koji ne proturječi . Ali stvarnost nije tako jednostavna kako bi mnogi željeli da vjerujemo. U Kur'anu postoje tri osnovne kategorije kontradikcija: Unutarnje kontradikcije : Stihovi koji se međusobno proturječe ili zakonima logike Vanjske pogreške : Stihovi koji proturječe činjenicama povijesti ili znanosti Stihovi koji proturječe ranijim objavama Dalje: Proturječnost između muslimanskih tradicija i Kur'ana Ostale web stranice sa stranicama o greškama, proturječjima ili problemima u Kur'anu. Radi vaše udobnosti: preuzmite sva proturječja u .zip formatu. Ako budete mogli na svoje zadovoljstvo riješiti ovdje predstavljene probleme s Kur'anom, tada ćete vjerojatno moći shvatiti da kršćani mogu na sličan napor objasniti na svoje zadovoljstvo većinu poteškoća u Bibliji. Pokušajte biti pošteni i procjenjujte Bibliju jednakim standardima kao i Kur'an. Ne sudite oštrije kriterije nego što ste spremni koristiti prilikom čitanja Kur'ana. Još bolje, čitajte Bibliju da biste razumjeli njezino značenje i poruku i da joj ne biste pronašli zamjerke na tako površnim razinama. Razmislite o ovome: Pogreške u Bibliji dokazuju da Kur'an nije od Boga . Na nekoliko predstavljenih problema muslimanski odgovori su dostupni na našoj web stranici. Veze do pojedinačnih odgovora obično će se nalaziti na dnu stranica koje se bave određenim problemom. Ako želite dati svoj osobni odgovor na jednu od donjih tema, moram inzistirati da to učinite u ovom formatu , ujedno iznoseći moje politike povezivanja ili prikazivanja muslimanskih odgovora, kao i pitanje korištenja prijevoda Kur'ana na engleski jezik . Ali neki misle da je moja ponuda neiskrena . Dostupni su još muslimanski odgovori na ovu stranicu sažetka. Važna napomena: Ovo je pregledna stranica koja daje samo kratke sažetke uočenih proturječnosti. Prije nego što odgovorite na bilo koji od njih, prvo kliknite vezu na detaljnu raspravu o pojedinačnom proturječju! Unutarnje kontradikcije: Tko trpi gubitak ako je Muhammed pogriješio? Sura 34:50 naređuje Muhammedu da kaže: "Ako zalutam, zalutam samo na vlastiti gubitak", što je ozbiljna činjenična greška u Kur'anu, kao i proturječno učenju Kur'ana u velikom broju ostalih stihova. Allah, Adam i Meleki . Postoji veliki broj problema i nedosljednosti između nekoliko izvještaja o Adamovom stvaranju, Allahove naredbe da se klanja prije Adama, odbijanja šejtana itd. Tko je bio prvi musliman? Muhammad [6:14, 163], Moses [7: 143], neki Egipćani [26:51], ili Abraham [2: 127-133, 3:67] ili Adam, prvi čovjek koji je također dobio inspiraciju od Allaha [ 2:37]? Da li se Allah može vidjeti i da li je Muhammed vidio svog Gospodara? Da [S. 53: 1-18, 81: 15-29], Ne [6: 102-103, 42:51]. Jesu li Warneri bili poslani cijelom čovječanstvu prije Muhammeda? Allah je navodno poslao upozorenja svim ljudima [10:47, 16: 35-36, 35:24], za Abrahama i Ishmaela se posebno tvrdi da su posjetili Meku i izgradili Kabu [2: 125-129]. Ipak, Muhammad je navodno poslan ljudima koji nikada prije nisu imali glasnika [28:46, 32: 3, 34:44, 36: 2-6]. Ovaj članak također pokreće druga pitanja: Što je s Hudom i Salihom koji su navodno poslani Arapima? Što je s Knjigom koja je navodno dana Ishmaelu? Itd. Kakva će biti hrana za ljude u paklu? Hrana za ljude u Paklu bit će samo "Dhari" [Sura 88: 6], ili samo gnojni gnoj od pranja rana [S. 69:36], ili će također jesti sa drveta Zaqqum [S. 37:66]? Ovi stihovi zajedno čine tri proturječja. Mogu li anđeli uzrokovati smrt ljudi? Kur'an napada one koji obožavaju nikoga osim Boga (npr. Meleke ili proroke) jer oni ne mogu niti stvoriti, niti oživjeti, niti učiniti da iko umre. Ipak, Kur'an izričito kaže da jedan melek ili nekoliko meleka uzrokuju smrt nekih ljudi [Sura 4:97, 16:28, 32, 32:11]. Zbrka oko identiteta duha i Gabriela (duga rasprava o desecima referenci) 'Čini se da su pravila Idde za razvedene i udovice žene proizvoljna i nedosljedna. Postoji li minimalna dob za stupanje u brak za djevojčice? Da se uda ili ne uda? Kur'an zabranjuje vjernicima da se žene idolopoklonicima [Sura 2: 221], a kršćane naziva idolopoklonicima i nevjernicima [9: 28-33], ali i dalje dopušta muslimanima da se vjenčaju s kršćankama [5: 5]. Hoće li to biti prihvaćeno od njih ili ne? Hoće li Allah nagraditi dobra djela nevjernika ? S. 9:17 i 9:69 jasno kažu ne. Međutim, S. 99: 7 implicira da. Štoviše, S. 2:62 obećava kršćanima nagradu za njihova dobra djela. Ali S. 9: 28-33; 5:17, 72-73 kršćane naziva idolopoklonicima, a S. 9:17 vrlo je jasno da idolopoklonici neće imati nagradu. Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne? Boriti se protiv svih ljudi dok ne učine što? Prisiliti ih ili ne? Mogu li nevjerovati u posljednji dan i biti sigurni? Trebaju li muslimani pokazati dobrotu prema roditeljima? S jedne strane, Kur'an zapovijeda svim muslimanima da pokažu dobrotu roditeljima, čak i ako su nevjernici [17: 23-24, 31: 14-15, 29: 8, itd.]. S druge strane, zahtijeva ne pokazivanje ljubavi ili prijateljstva prema onima koji se protive Muhammedu, čak i ako su im roditelji [9:23, 58:22]. Može li se istodobno vjerovati u Boga i suprotstaviti Muhammedu? Koliko majki ima muslimanka? Samo jedna [58: 2, žena koja je rodila i nitko drugi], ili dvije [4:23, uključujući majku koja ga je njegovala], ili barem deset [33: 6]? I to se jednostavno ne zbraja : Sura 4: 11-12 i 4: 176 navode kur'anski zakon o nasljeđivanju. Kad muškarac umre i iza sebe ostavi tri kćeri, svoja dva roditelja i suprugu, dobit će odgovarajuće dionice od 2/3 za 3 kćeri zajedno, 1/3 za roditelje zajedno [obje prema stihu 4:11 ] i 1/8 za suprugu [4:12], što je više od raspoloživog imanja. Drugi primjer: Muškarac ostavlja samo majku, suprugu i dvije sestre, a zatim dobivaju 1/3 [majka, 4:11], 1/4 [supruga, 4:12] i 2/3 [dvije sestre, 4: 176], što opet čini 15/12 raspoloživog svojstva. Koliko je anđela razgovaralo s Marijom? Kada Kur'an govori o najavi rođenja Isusa djevici Mariji, Sura 3: 42,45 govori o (nekoliko) anđela, dok je to samo jedan u Suri 19: 17-21. (Ovaj je članak primio brojne muslimanske odgovore koji su citirani ili povezani i / ili raspravljeni na kraju članka.) Daljnja brojčana odstupanja Da li je Allahov dan jednak 1.000 ljudskih godina (Sura 22:47, 32: 5) ili 50.000 ljudskih godina (Sura 70: 4)? --- Prema Suri 56: 7 postojat će TRI različite skupine ljudi na Posljednjem sudu, ali 90: 18-19, 99: 6-8, itd. Spominju samo DVIJE skupine. --- Postoje oprečna gledišta oko toga ko uzima duše pri smrti: ANĐELO SMRTI [32:11], ANĐELI (Množina) [47:27], ali također "Allah je taj koji uzima duše (ljudi) u smrt." [39:42] Anđeli imaju 2, 3 ili 4 para krila [35: 1]; ali Gabriel je imao 600 krila. [Sahih Bukhari, svezak 4, knjiga 54, broj 455] Koliko dana je Allahu trebalo da uništi ljude iz Aada? Jedan dan [54:19] ili nekoliko dana [41:16; 69: 6,7] Šest ili osam dana stvaranja ? Sura 7:54, 10: 3, 11: 7 i 25:59 jasno kažu da je Bog stvorio "nebo i zemlju" u šest dana. Ali u 41: 9-12 detaljan opis postupka stvaranja dodaje do osam dana. (Ova tema također uključuje mnoge muslimanske odgovore i daljnju raspravu.) Brzo ili sporo stvaranje? Allah stvara nebo i zemlju za šest dana [7:54], a mnogi muslimani žele biti moderni i naučni, i čine to šest eona, ali opet, on trenutno stvara [2: 117], "Budi! I to je ". Nebo ili Zemlja? Što je prvo stvoreno? Prvo zemlja, a zatim nebo [2:29], nebo i nakon toga zemlja [79: 27-30]. Zovete zajedno ili se razdvajate? U procesu stvaranja nebo i zemlja bili su prvo razdvojeni i pozvani su da se okupe [41:11], dok 21:30 kaže da su izvorno bili jedan komad, a zatim su se rastrgli. Od čega je čovjek stvoren? Krvni ugrušak [96: 1-2], voda [21:30, 24:45, 25:54], "zvučna" (tj. Spaljena) glina [15:26], prašina [3:59, 30:20, 35:11], ništa [19:67], a to se zatim odbija u 52:35, zemlja [11:61], kap zadebljale tekućine [16: 4, 75:37] Od čega su stvoreni džini? Silazak Kur'ana: komadno ili odjednom? Ispitivanje urođenih problema spuštanja Kur'ana Je li polovina Kur'ana već potpuno detaljna? Potpuno detaljno ili nepotpuno? Kur'an za sebe tvrdi da je (potpuno) detaljan, da ništa nije izostavljeno iz knjige [6:38, 6: 114, 12: 111, 16:89 itd.]. Međutim, puno je važnih pitanja koja su u Kur'anu ostala nejasna. Ovaj članak govori o zabuni koja se nalazi u kuranskim izjavama o vinu. Je li Kur'an potpuno jasan ili ne? Vidljivost Kur'ana i tajanstvena slova Štovanje istog ili drugačijeg Boga? Muhammedu je naređeno da razgovara s nevjernicima: ... niti se klanjate onome što ja obožavam [109: 3]. Međutim, drugi ajeti u Kur'anu jasno navode da oni koji ne vjeruju u njegovu poruku zapravo obožavaju istog Boga, Allaha. Je li mekanski mnogobožac vjerovao da je Allah vrhovno biće? Zauzimati se ili ne zagovarati? - To je pitanje! Kur'an daje kontradiktorne izjave da li će na Sudnjem danu zagovor biti moguć. Br: [2: 122-123, 254; 6:51; 82: 18-19; itd.]. Da: [20: 109; 34:23; 43:86; 53:26; itd.]. Svaka pozicija može biti dodatno podržana ahadithom. Kako islamska doktrina o zalaganju podriva Allahovo sveznanje Gdje je Allah i njegov prijestol? Allah je bliži od vratne vene [50:16], ali on je i na prijestolju [57: 4] koje je na vodi [11: 7], a istovremeno toliko daleko da traje između 1.000 i 50 000 godina da ga dosegnu [32: 5, 70: 4]. Podrijetlo nesreće? Je li zlo u našem životu od sotone [38:41], nas samih [4:79] ili Allaha [4:78]? Koliko je milostiva Allahova milost? Za sebe je propisao milost [6:12], ali neke ne vodi, iako je mogao [6:35, 14: 4]. Da li Allah zapovijeda da čini zlo? Ne [7:28, 16:90]. Da [17:16,]. Navedena su i dva primjera, gdje je Allah jasno naredio ili dopustio nepristojne radnje [2: 229-230, 2: 187]. Da li bi Muhammad trebao dobiti platu ili ne bi trebao? Proturječnost u vezi s Muhammedovim očinstvom Hoće li biti upita u Raju? "niti će se međusobno ispitivati" [23: 101], ali unatoč tome oni će "sudjelovati u međusobnom ispitivanju" [52:25], "i ... međusobno će se ispitivati" [37:27]. Jesu li anđeli zaštitnici? " NEMA zaštitnika osim Allaha" [2: 107, 29:22]. Ali u Suri 41:31 sami meleki kažu: "Mi smo vaši zaštitnici u ovom i budućem životu." A također je u drugim surama njihova uloga opisana kao čuvanje [13:11, 50: 17-18] i zaštita [82:10]. Je li Allah jedini Wali? S jedne strane, Allah je navodno jedini wali (zaštitnik, pomagač, prijatelj) [9: 116, 17: 111, 32: 4, 42:28], s druge strane, glasnik i vjernici su walis [5 : 55, 9:71], Allah ima walisa [10:62], a on podiže walisa [4:75]. Djeluje li Allah sam ili ima partnere koji mu pomažu? Da li je Allah jedini sudija ili ne? Da li je Allah jedini suveren ili nije? Jesu li svi poslušni i ničice Allahu klanjaju? To se tvrdi u 16:49 i 30:26, ali deseci stihova govore o ponosnom neposluhu Sotone [7:11, 15: 28-31, 17:61, 20: 116, 38: 71-74, 18 : 50] kao i mnogih različitih ljudskih bića koja odbacuju Njegove zapovijedi i Njegove objave. Da li Allah oprašta širk? Širk se smatra najgorim od svih grijeha, ali čini se da autor Kur'ana ne može odlučiti hoće li mu Allah ikada oprostiti ili ne. Ne [4:48, 116], da [4: 153, 25: 68-71]. Abraham je počinio ovaj grijeh politeizma uzimajući mjesec, sunce i zvijezde za svoga Gospodara [6: 76-78], ali muslimani vjeruju da su svi proroci bez ikakvog grijeha. Abraham i Sunce Abrahamov monoteizam Abrahamovo potomstvo? Kako je Kur'an zabrljao Abrahamovo obiteljsko stablo Jesu li svi proroci primili istu knjigu? Događaj štovanja zlatnog teleta : Izraelci su se pokajali zbog štovanja zlatnog teleta PRIJE nego što se Mojsije vratio s planine [7: 149], no odbili su se pokajati, nego su nastavili štovati tele dok se Mojsije nije vratio [20:91] . Sudjeluje li Aaron u njihovoj krivnji? Ne [20: 85-90], da [20:92, 7: 151]. Je li Jonah bio bačen na pustinjsku obalu ili nije? "Tada smo ga bacili na pustinjsku obalu dok je bio bolestan" [37: 145] "Da ga nije primila Milost od Gospodara njegova, doista bi bio odbačen na golu obalu dok je bio pokvaren." [68:49] Mojsije i Injil? Isus se rodio više od 1.000 godina nakon Mojsija, ali u 7: 157 Allah razgovara s Mojsijem o onome što je napisano u Injilu [knjizi koja je dana Isusu]. Može li se oprostiti klevetanju čednih žena? Da [24: 5], Ne [24:23]. Kako primamo zapisnik na Sudnji dan? Sudnjeg dana izgubljenim se ljudima daje zapis (o njihovim lošim djelima): iza leđa [84:10] ili u lijevoj ruci [69:25]. Mogu li anđeli biti neposlušni? Nijedan melek nije arogantan, svi se pokoravaju Allahu [16: 49-50], ali: "I gle, rekli smo ANĐELIMA:" Poklonite se Ademu ". I ONI SE pokloniše, OSIM Iblisa. Odbio je i bio ohol. " [2:34]. Ovaj članak uključuje linkove na odgovore na četiri muslimanska odgovora. Koliko anđela ima krila? Anđeli imaju 2, 3 ili 4 krila [35: 1]; ali Gabriel je imao 600 krila prema Sahih al-Bukhariju . Je li Sotona anđeo ili džin? Tri kontradikcije u 2:97 i 16: 101-103 Ko donosi Allahovu objavu Muhammedu? ANĐEO Gabriel [2:97], ili Duh Sveti [16: 102]? Nova objava potvrđuje staru [2:97] ili je zamjenjuje [16: 101]? Kur'an je ČISTO Arapski [16: 103], ali u njemu postoje brojne strane, nearapske riječi. Ne govori "tri"! ? Nemoguće je izgovoriti suru 4: 171, a da se ne prekrši naredba sadržana u njoj. Problem s beskrajnom petljom Sura 26: 192,195,196: "To (Kur'an) je zaista otkrivenje Gospodara svjetova, ... u jasnom arapskom govoru i zaista je IT (Kur'an) u spisima ranije (proroci) ". Sada su 'raniji spisi' Tore i Injil, na primjer, napisani na hebrejskom i grčkom. KAKO ARAPSKI Kur'an može biti sadržan u knjigama drugih jezika? Nadalje, morao bi sadržavati upravo ovaj odlomak Kur'ana budući da je Kur'an u njima ispravno sadržan. Stoga ovi raniji spisi moraju biti sadržani u još nekim ranijim spisima, a mi smo u beskonačnoj petlji, što je apsurdno. Je li Tora poput Kur'ana, ili nije? Muslimanska tvrdnja o korupciji Biblije dovodi do proturječja između S. 2:24 i 17:88 s jedne strane i 28:49 i 46:10 s druge strane. Trebaju li Židovi i kršćani slijediti Bibliju ili Kuran? "Starica" i Božji lik O priči o Lot-u: "Pa smo isporučili njega i njegovu obitelj - osim starice koja je zaostala." [Sura 26: 170-171] I opet: "Ali mi smo spasili njega i njegovu obitelj, izuzev njegove supruge: ona je bila od onih koji su zaostajali. [Sura 7:83]. Ili je ovo proturječje ili ako je doista Lotova žena pogrdno nazvan "staricom", onda to ne pokazuje puno poštovanja prema njoj kao prorokovoj ženi. Još problema s pričom o Lotu "A njegovi ljudi NISU dali odgovor osim ovoga: Rekli su:" Otjerajte ih iz svog grada: to su zaista ljudi koji žele biti čisti i čisti! "[Sura 7:82 & 27:56 ]. Ipak: "Ali njegov narod NIJE dao odgovor osim ovoga: Rekli su:" Donesi nam Allahovu srdžbu ako govoriš istinu. " [Sura 29:29]. Očito su ovi odgovori različiti. Allahovo "zadovoljstvo"? Je li Božje djelovanje kazne ili milosrđa i smjernica ili zabluda proizvoljno? Je li Abraham razbio idole? Izvještaji Abrahama, Sura 19: 41-49, 6: 74-83 prilično se razlikuju od Sure 21: 51-59. Dok se u Suri 21 Abraham snažno suočava sa svojim narodom, pa čak i uništava idole, u Suri 19 Abraham šuti nakon što mu otac prijeti da će ga kamenovati zbog toga što je govorio protiv idola. I čini se da ne samo da šuti, već čak napušta područje ("okrećući se od svih"). Što je s Noinim sinom? Prema Suri 21:76, Noah i njegova obitelj spašeni su od poplave, a Sura 37:77 potvrđuje da je njegovo sjeme preživjelo. Ali sura 11: 42-43 izvještava da se Noin sin utapa. Je li Noa istjeran? "Prije njih * narod Noin * odbacio je (njihovog glasnika): Odbili su našeg slugu i rekli: 'Evo opsjednutog!' I istjeran je ". [Sura 54: 9] E sad, ako bude protjeran [protjeran iz njihove zemlje], kako to da mu se mogu rugati dok gradi arku, budući da čitamo "Četvrtak, on (započinje) graditi Arku: Svaki put kad poglavice od * njegovih * ljudi prošli pored njega, dobacivali su mu se. " [Sura 11:38] Ne može biti oboje: Otjeran i dovoljno blizu da mogu redovito prolaziti. Faraonovi mađioničari: muslimani ili odbacivači vjere? Jesu li faraonovi čarobnjaci, Egipćani, postali vjernici Mojsijevom Bogu [7: 103-126; 20: 56-73; S. 26: 29-51] ili su samo Izraelci vjerovali u Mojsija [10:83]? Koliko su bogova Egipćani štovali? Faraonovo pokajanje pred smrću? Prema suri 10: 90-92, faraon se pokajao "pred očima smrti" i bio spašen. Ali Sura 4:18 kaže da se takvo što ne može dogoditi. Ukidanje? "Riječi Gospodnje savršene su u istini i pravdi; NITKO NIJE mogao promijeniti Njegove riječi." [Sura 6: 115] Također vidjeti 6:34 i 10:64. Ali tada Allah (Muhammed?) Vidi potrebu da neke od njih zamijeni za "bolje" [Sura 2: 106, 16: 101]. I nije za neuke ljude da preispituju Allaha zbog takvih praksi! Vodič do istine? "Reci:" Bože - On vodi do istine; a što je vrijednije slijediti ...? " [Sura 10:35] Ali koliko je ostalo od ove dostojnosti kad također čitamo: "Allah zaluta kome god hoće, i vodi koga hoće, ..." [Sura 14: 4]. A kako da znamo u koju od Allahovih kategorija zadovoljstva upadamo? Koliko musliman može biti siguran da je on jedan od onih koji se vode ispravno, a ne jedan od onih koji su zalutali? Kakva je kazna za preljub? Bičevajući sa 100 pruga (muškarci i žene) [24: 2], "zatvorite ih u kuće dok ih smrt ne zatraži (doživotni kućni pritvor - za žene) [4:15]. Za muškarce:" Ako se pokaju i izmijene , ostavi ih na miru "[4:16]. 24: 2 proturječi i postupku za žene i muškarce u Suri 4. I zašto je kazna za žene i muškarce jednaka u Suri 24, ali drugačija u Suri 4? Kako bi seksualni nemoral trebao biti kažnjen? Problem božanske suverenosti, predodređenosti, spasenja i ljudske slobodne volje Tko trpi posljedicu grijeha? Kur'an izjavljuje da će svatko biti odgovoran samo za svoje vlastite grijehe [S. 17: 13-15, 53: 38-42]. Ipak, Kur'an optužuje Židove iz vremena Muhameda za grijehe koje su prije 2000 godina počinili drugi Židovi, npr. Štovanje idola Zlatnog teleta. Hoće li kršćani ući u raj ili ići u pakao? Sura 2:62 i 5:69 kažu "Da", Sura 5:72 (samo 3 stiha kasnije) i 3:85 kažu "Ne". Bog sam ili također ljudi? Jasno ili nerazumljivo? Kur'an je "jasan arapski govor". [16: 103] Ipak, "NITKO ne zna njegovo tumačenje, osim Allaha." [3: 7]. Zapravo, "ljudi koji razumiju to shvaćaju." [3: 7] Je li se faraon utopio ili spasio progoneći Mojsija i Izraelce? Spremljeno [10:92], utopljeno [28:40, 17: 103, 43:55]. Kada je zapovijedao faraonu da ubija sinove? Kad je Mojsije bio prorok i kada je govorio faraonu Božju istinu [40: 23-25] ili dok je još bio novorođenče [20: 38-39]? Kada / kako se utvrđuju sudbine? "Noć moći je bolja od hiljadu mjeseci. Anđeli i duh se spuštaju u nju, uz dozvolu svoga Gospodara, sa svim uredbama." [97: 3,4] "Evo! Otkrili smo to u blagoslovljenoj noći." [44: 3] Za muslimane je "Noć moći" blagoslovljena noć u kojoj se rješavaju sudbine i u kojoj se određuje sve što se odnosi na život, smrt, itd., Što se događa tijekom cijele godine. Kaže se da je to noć u kojoj se Allahove odredbe za godinu spuštaju na zemaljsku ravan. Drugim riječima, pitanja stvaranja određuju se svake godine. Suprotstavljajući se tome, Sura 57:22 kaže: "Nikakva nevolja ne zadesi ni zemlju ni vaše ja, ali ona je u Knjizi prije nego što je stvorimo." To znači da je zapisano u Sačuvanoj ploči i da je potpuno utvrđeno u Allahovom znanju prije nego što je iko stvoren.Svemu navedenom proturječi "I sudbinu svakog čovjeka privili smo mu za njegov vrat." To govori da je čovjek sam odgovoran za ono što čini i što mu se događa. [17:13] Vino: Dobro ili loše? Snažno piće i ... samo su sramota Sotoninog ručnog rada . [5:90, također 2: 219]. Ipak, s druge strane u Raju su vinske rijeke [47:15, također 83: 22,25]. Kako Sotonino ručno djelo ulazi u Raj? Dobre vijesti o bolnom mučenju? Očito je najaviti muke i patnje nekome loša vijest, a ne dobra vijest. Međutim, Kur'an objavljuje dobru vijest o bolnim mukama [3:21, 4: 138, 9: 3, 9:34, 31: 7, 45: 8 i 84:24]. Jinni i ljudi stvoreni za obožavanje ili za Pakao? Stvoreni samo da služe Bogu [Sura 51:56], mnogi od njih stvoreni su za Pakao [Sura 7: 179]. Preferirate pakao? S. 17:70 kaže da Allah preferira (svu) Ademovu djecu nad mnogim svojim stvorenjima, ali S. 98: 6 većinu ljudi proglašava najgorim stvorenjima, od kojih su mnoga čak stvorena posebno za Džehennem ( S. 7: 179). Hoće li ljudi zauvijek ostati u paklu ili ne? Hoće li svi muslimani otići u Džehennem? Prema Suri 19:71 svaki musliman će otići u Džehennem (barem neko vrijeme), dok drugi odlomak kaže da će oni koji umru u Džihadu odmah otići u Džennet. Hoće li Allah sramotiti muslimane? Na sudnji dan Allah neće poniziti ili osramotiti Poslanika i one koji u njega vjeruju [S. 66: 8]. Međutim, 19:71 kaže da će svi ući u Džehennem, a 3: 192 stoji da je time sramoćen onaj koga Allah pošalje u Džehennem. Hoće li Isus gorjeti u paklu? Isus je uzdignut k Allahu, [Sura 4: 158], u blizini stacioniranog s njim [Sura 3:45], kojeg obožavaju milijuni kršćana, ali Sura 21:98 kaže, da će svi koji se pored Allaha klanjaju ljudima izgarati u paklu zajedno s onima koji ih štuju. Je li Isus Bog ili nije? U Suri 16:17, 20-21 i S. 25: 3 nalazimo kriterij za razlikovanje istinskog Boga od lažnih bogova. Ipak, prema S. 3:49, 55, 4: 157-158, 5: 110, 6: 2 i 38: 71-72 Isus zadovoljava definiciju i treba ga smatrati istinskim božanstvom. Je li Isus poput Adama? S. 3:59 iznosi ovu tvrdnju, ali koliko zapravo ima aspekata sličnosti? Može li biti sin bez supruge? Allah ne može imati sina bez supruge [Sura 6: 101], ali Marija može dobiti sina bez supruge jer je to Allahu lako [Sura 19:21]. Tko je Isusov otac? Uključeniji argument koji je teško sažeti u jednu rečenicu. Rađanje i samodostatnost Proturječnost sa sobom zbog zbunjene terminologije. Da li bi Allah mogao imati sina? Sura 39: 4 potvrđuje, a Sura 6: 101 negira tu mogućnost. Je li Isus već umro? Sura 3: 144 navodi da su svi glasnici umrli prije Muhammeda. Ali 4: 158 tvrdi da je Isus uskrsnuo k Bogu (živ?). Jedan Stvoritelj ili više njih ? Kur'an koristi dvostruku frazu da je Allah "najbolji stvoritelj" [23:14, 37: 125]. Koji su još tvorci na umu? S druge strane, mnogi ajeti jasno pokazuju da je Allah jedini "stvoritelj svih stvari" [npr. 39:62]. Nema više ničega za što bi drugi mogli biti tvorci. Među svim narodima ili iz Abrahamova sjemena? Sura 29:27 kaže da su svi proroci došli od Abrahamova sjemena. Ali 16:36 tvrdi da je Allah podizao glasnike iz svih naroda. Oženiti žene usvojenih sinova? Važno je da se muslimani mogu vjenčati s razvedenim ženama usvojenih sinova [Sura 33:37], ali je zabranjeno usvajanje sinova [Sura 33: 4-5]. Glasnici nikada nisu slani drugim ljudima, osim svojim ljudima? Tako se tvrdi u Suri 14: 4 i 30:47. Međutim, Biblija i Kur'an, te muslimanska tradicija potvrđuju da je Jona poslan u drugu naciju. Glasnici su slani samo vlastitom narodu? Sura 14: 4 kaže da nikada nije poslan glasnik, osim na jeziku vlastitog naroda. Ipak, sam Kur'an tvrdi da bi Isus trebao biti znak svim ljudima, da su Tora i Evanđelje za sve ljude, da je Mojsije poslan egipatskom faraonu i da je Muhamed poslan cijelom čovječanstvu. Hadisi također tvrde da je Nuh poslan "stanovnicima zemlje". Da li je Allah dao grčki Indžil Židovima? Kakva je knjiga Injil? Glasnici među džinima i anđelima? Allah je poslao samo ljude kao glasnike [Sure 12: 109, 21: 7-8, 25: 20-21], ali naizgled postoje poslanici od džina i meleka [6: 130; 11: 69,77; 22:75; itd., pogledajte članak za detalje]. Jedu li svi Božji glasnici hranu? Glasnik među zvijerima? Allah je poslao samo ljude kao glasnike [Sure 12: 109, 21: 7-8, 25: 20-21]. Ipak, Kur'an također govori o zvijeri koja je Allahov poslanik ljudima [S. 27:82]. Da li je Muhammed samo upozoritelj ili poslanik / poslanik? Jesu li glasnici činili čuda? Božanski nadahnuto neznanje? Koje su proroke Židovi ubijali? Još jedanaest proturječnosti ... Unaprijediti: Primjeri oprečnih verzija iste priče u Kur'anu Proturječna gramatika ... i više . .. Izjave koje predstavljaju poteškoće samo zbog formulacije u engleskom prijevodu: Govoriti ili ne govoriti? Reci: Danas neću razgovarati ni s jednim muškarcem. (Sura 19:26) Ostale stranice s muslimanskim odgovorima: Sažeti odgovor na (neke od stavki) gore Odgovor Misha'al Al-Kadhija pod naslovom "Sadrži li Božja riječ u Plemenitom Kur'anu proturječnosti?" Nikad me nije obavijestio da piše o meni ... Možda se nadao da dok god ne znam za to neće biti opovrgnut? Pažljivo usporedite moje obrazloženje i njegov odgovor, jer mnogo puta odgovara samo na kratki sažetak dan na ovoj stranici, ne obraćajući pažnju na detaljnu raspravu o svakom od ovih proturječnosti koja se nađe kad netko slijedi dane poveznice. Isti pristup zauzeo je i Laaman Ball u svom odgovoru na unutarnje kontradikcije koji je zauzvrat ponukao moje pitanje . Nekoliko zanimljivih odgovora iz sektaškog kampa Samo Kur'an : [ * ] Osama Abdallah također je sastavio niz odgovora [ * ] Odgovarajući na Islam kritičare je amb Ally je nova stranica u odgovoru na Kur'anu proturječja. Upravo napisavši odgovor samo na prvi gornji unos, već tvrdi da su svi nevaljani. To nam se čini donekle preuranjeno. Vanjske kontradikcije: Povijest: Uvodno pitanje Znanost: Salomon sluša mrave? U Suri 27: 18-19 Salomon čuje "razgovor mrava". Je li to moguće na temelju našeg znanja o načinu i složenosti komunikacije mrava? Zvijezde i mjesec Kur'an uči da postoji sedam nebesa jedno iznad drugog [67: 3, 71:15] i da su zvijezde na donjem nebu [67: 5, 37: 6, 41:12 ], ali mjesec je prikazan kao da je u / unutar sedam nebesa [71:16], iako su u stvarnosti zvijezde mnogo dalje od zemlje od Mjeseca. Kur'an i znanost: Četvrti odjeljak u knjizi dr. Campbella Kur'an i embriologija Može li neživa materija misliti, osjećati i imati volju? Razvoj ljudskog embrija Mjesto izlaska i zalaska Sunca Sedam zemalja Zvijezde stvorene za bacanje na vragove? Sunce i mjesec su podložni čovjeku? Planine i potresi Nemogući razgovor Salomon i životinje ... Allahova zaboravljena stvorenja Tresući deblo palme? Razmišljate s grudima? Sve su stvari izrađene u parovima? Sura 51:49 tvrdi da je sve stvoreno u parovima. Ali to nije istina! Postoji popriličan broj stvari kojima nema pandana i vrsta gdje postoji samo jedan spol. Jesu li plodovi muški i ženski? Kur'an napada ... kršćanstvo? Prodati Josipa za nekoliko Dirhama ? (prije nego što su kovanice uopće izumljene) Mojsije i Samarićanin? Najudaljenija džamija? Aleksandar Veliki, musliman? Nitko drugi nije bio imenovan "Ivan" prije Ivana Krstitelja? Dva faraona koja su razapeta? Izgorjele cigle u Egiptu? Koliko su bogova Egipćani štovali? Izrael, Kur'an i obećana zemlja Jesu li bili potpuno uništeni? Kakva je knjiga Injil? Isus nije bio razapet? Anakronistički naslov al-`Aziz dodijeljen Potifaru [s posebnom zahvalnošću Islamskoj svjesnosti što je napravio tako veliku stvar oko manje točke na ugašenoj web stranici i natjerao problem na javnu pozornost.] Kur'an u suprotnosti s ranijim objavama: U konačnici, najsnažniji, najozbiljniji problem Kur'ana je taj što on potvrđuje spise Židova i kršćana kao autentičnu i istinitu Božju objavu (usp. Ono što Kur'an kaže o Bibliji ), dok radikalno negira središnju aspekti njihove poruke, npr ključnih tema odricanja i pomirenja u Tori, raspeće Isusa , na božanstvo Isusa , pa čak i pukom mesijanski naslov „Sin Božji” za Isusa, samoj prirodi Boga , pada i čovjekova grešnost ( * , * ) , nužnost i sredstva za spas, itd. Iz tog su razloga muslimani morali izmisliti neopravdanu teoriju korupcije ranijih spisa, čak i protiv jasnog svjedočenja samog Kur'ana. U nastavku slijede neka manja odstupanja između Kur'ana i spisa koje on navodno potvrđuje. Druga proturječja u usporedbi s Biblijom: Uvodna napomena Povijesne kompresije: Saul, David, Gideon i Golijat Samarijanac koji je iskušavao Izraelce u Mojsijevo vrijeme? Proroci i kraljevi u Izraelu prije Mojsijevog vremena? Mojsije i Evanđelje? Kazna za budući neposluh? Marija, Aronova sestra? Faraon i Haman? Faraon koji je zaboravio umrijeti na vrijeme? Je li bilo drugo razdoblje ubijanja sinova Izraelaca? Mojsije ili Jakov? Jesu li Josipovi roditelji otišli u Egipat? Abrahamovo ime Abraham i Salomon Je li Bog naučio Adama imenima životinja? Noino doba Jesu li vjernike doista nazivali muslimanima prije vremena Muhammeda? Kur'anske pogreške u vezi s biblijskim patrijarsima Tko je usvojio Mojsija: Faraonova kći ili Faraonova supruga? Usvajanje putem Adaptacije analizira različita odstupanja u kuranskoj verziji Mojsijevih i Josipovih priča. Potop u Mojsijevo vrijeme? Izrael, Kur'an i obećana zemlja Kur'an, Mojsije i kamene ploče Salomon koji radi s demonima Odgovor Izraela na savez: "Pokoravamo se" ili "Ne pokoravamo se"? Gdje je Krv? Božanski nadahnuto neznanje? Koje su proroke Židovi ubijali? Kakva je knjiga Injil? Žrtve životinja za kršćane? Zašto je kraljica od Sabe došla do Salomona? Ezra, sin Božji? Isus je dostigao starost? Je li zlatno tele reklo 'Moo'? Je li neposluh rezultirao dodatnim zapovijedima? Koliko je glasnika poslano Noinu narodu? Daljnja rasprava: Tko su oni glasnici koje je Noin narod odbacio? Abrahamovo potomstvo? Dva mladića? Koliko anđela ima krila? Još kontradikcija između Kur'ana i Biblije Zar ne razmišljaju o Kur'anu? Da je bilo od drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u tome pronašli mnogo neslaganja. - Sura 4:82 Budući da ovaj ajet tvrdi da u Kur'anu ne postoji "kontradikcija / nesklad", sam po tome mora biti dio popisa kontradikcija jer je u suprotnosti s postojanjem gore navedenih kontradikcija. Ili biste rekli jer piše "puno", a gore navedeni još nisu "dovoljno njih" da bi se kvalificirali za "puno", sve je zapravo u redu? Ako želite koristiti ove kontradikcije u razgovoru s prijateljima muslimanima, pročitajte ovo . Knjiga o ovoj temi, koja navodi nekoliko stotina teških pitanja u Kur'anu je: `Abdallah` Abd al-Fadi Je li Kur'an nepogrešiv? Narudžbeni broj VB 4009 E dostupan kod: Svjetlo života , POBox 13, A-9503 Villach, Austrija Također dostupno na arapskom. Ostale stranice na ove teme: Proturječja u Kur'anu Poglavlja 6 - 11 u knjizi "Iza vela" Pogreške u Kur'anu Djelomična lista problema i kontradikcija u Kur'anu Kur'anske kontradikcije Ako znate još jedno proturječje ili pogrešku koju sam do sada propustio, zahvalio bih se poruci koja me o tome obavještava. Razlog za ovu stranicu ... Ako ste pregledali stranicu s proturječnostima i imate osjećaj da je ovo doista zao, nepoštovan i neukusan napad na Kur'an, ... a muslimani nikada ne bi učinili takve stvari Bibliji ... možda biste željeli imati pogled oko nekih muslimanskih mjesta: Stranica s kritikom Biblije [ 1 ], [ 2 ], [ 3 ], [ 4 ] kopira se i prikazuje na mnogim islamskim web mjestima, a često je i jedna od prvih poveznica koje vidite prilikom ulaska na ove islamske stranice: [ 1 ], [ 1a ] , [ 2 ], ... [ 3 ], a slična stranica je ovdje . Što mislite o muslimanima koji koriste ateistički materijal? Ne radujem se ovom pristupu. Muslimani su mi to nametnuli svojim stranicama. Molimo pročitajte izjavu o namjeni ove stranice da biste bolje razumjeli moju motivaciju. Nadalje, postoje "istinski" muslimanske stranice koje se ne oslanjaju samo na ateiste, već imaju i svoja biblijska proturječja. Ponovno dajem nekoliko lokacija identičnog teksta kako bih pokazao koliko su ove knjige važne za muslimane i koliko se često koriste. Shabir Allyina " 101 jasna proturječja u Bibliji " prilično su popularna, ali zanimljivo je primijetiti da niti jedna muslimanska stranica nije voljna povezivati se s kršćanskim odgovorom na njihov napad na Bibliju. Koji je strah? Zašto muslimani zahtijevaju da se povežemo s njihovim odgovorima na proturječja Kur'ana, ali nisu spremni povezati se s kršćanskim odgovorom na biblijske proturječnosti? Abdul Rahman Dimashkiah predstavlja "Neka Biblija govori" ([ 1 ], [ 2 ], [ 3 ], [ 4 ], [ 5 ]) Na našoj web stranici odgovoreno je na pitanje dr. Norlaina Dindanga Mababaye: "Bog: nije autor zabune" 101 pitanje o kršćanstvu ([ 1 ], [ 2 ], [ 3 ] ) ====> Kršćanski odgovori Ocjenjivanje tvrdnji Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu