Musliman VIDI: http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/07/musliman.html Ex muslimani D7: "Musliman" i "islam" ​ Abd al-Malik Zašto Isus nije bio HRISTčanin ZAŠTO Isus nije bio Musliman Kršćani Naziv: Hrišćani Mesija-Hrist Nazara Siryo-Aramejski Aramejski Hrišćani Arabski Kršćani ​ Značenje rjeci musliman i Islam Masoret od rječi Masorah -predaja Psalam 68:1 Matej 15:2,3 Kabalot -Predaja 2.Solum. 3:6 Kabalah-Predanje. Herbrejski Islam האסלאם-haislam Sura 2 :208 Sura 3:19 Sura 3:20 Zašto Isus nije bio HRISTčanin pitanje za muslimane: Matej 15:2 Matej 15:3 Matej 15:6 Hebrew Quran Sura 2:131,132,133 SLIKA Foto Ivan 17:23 mušlamim מֻשְׁלָמִים Ponovljeni zakon 1:36 Ivan 21,22 Sura 16:120 Stvaranje 28,7 Sura 12:101 Sura 3:67 Sura 26:51 Sura 2;131 Sura 2:128 Rabin Abrahamson Islam je vjera Poslanika Adem D7: "Musliman" i "islam" Linguistics Aramaic and Hebrew in the Bible Odgovor: Marko 12,29 Matej 19,17 FILM Pasija Allah Luka 4:16 MUSHLAM Hebrew Luke 6;40 MUSHLAM Izaija 42,19 Kupola na stijeni -Jeruzalem str.18 Rabin Eliezer Papo MUSLIMAN pokoran DALI SU MUSLIMANI JEDINSTVENI KOLIKO SE HVALE PO FACE GRUPAMA??? ​ ​ Matej 23,4 Oni vezuju težke terete i stavljaju ih na pleća ljudima, dok oni sami odbijaju i prstom pomaknuti. Matej 11,28 "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Matej 11,29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Matej 11,30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. (Isus Hrist SIN Boga Zivoga) -------------------------------------------------------------------------- Ivan 14,6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Matej 7,13 "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. Matej 7,14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! Argumentum ad hominem https://www.merriam-webster.com/dictionary/ad%20hominem Ivan 17,3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista....... Ivan 8,32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. Ivan 14,6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Matej 7,13 "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. Matej 7,14 O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! Matej 23,4 Oni vezuju težke terete i stavljaju ih na pleća ljudima, dok oni sami odbijaju i prstom pomaknuti. Matej 11,28 "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Matej 11,29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Matej 11,30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. (Isus Hrist SIN Boga Zivoga) Izaija 43,10 Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, ...... Mihej 4,5 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. Izaija 65,13 Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. ----------------------------------------------------------------- Značenje rječi musliman i Islam http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/07/musliman.html?view=sidebar ​ ​ Musliman مُسْلِمًا Rječ Musliman مسلم mus'liman znači: Predan, Pokoran Allahu, Isus je predan Jahvi Bogu, Isusu nije bio materni Arabski koji u njegovo vreme nije ni postajao onako kao u 7. veku za Vreme Muhameda. Isus je bio Hebrej iz prlemena Jude stime je znao hebrejski kao i Galilejsko-Aramejski za kejeg naucnjaci kazu da mu je bio materni PREDAN, Pokoran... se Hebrejski kaže Masoret od rječi מסורה Masorah šta znači predaja Psalam 68:11 , Matej 15:2,3 ili קבלת Kabalot -Predaja 2.Solum. 3:6 Kabalah-Predanje. Pokoran, Predan, Poslusan... http://seit-blog-teme.blogspot.com/2019/10/pokoran-predan-poslusan.html?view=sidebar Hebrejski מוסלמ-muslim musliman ta rjec se ne poljavljuje nigde u Bibliji al-islām الْإِسْلَامِ Herbrejski Islam se pise: האסלאם-haislam ta rjec se ne pojavljuje nigde u Bibliji Prema hebrejskom bi to zvucilo Šalom-islam ili Šalslam Mlivo: Sura 2 :208 O vi koji vjerujete! Stupite u Islam svi i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni. السِّلْمِ l-sil'mi الْإِسْلَامِ Korkut: Sura 3:19 Allahu je prava vjera jedino – islam . A podvojili su se oni kojima je data Knjiga baš onda kada im je došlo saznanje, i to iz međusobne zavisti. A sa onima koji u Allahove riječi ne budu vjerovali Allah će brzo obračunati Mlivo: Sura 3:20 Pa ako se budu prepirali s tobom, tad reci: "Predao sam lice svoje Allahu, i onaj ko me slijedi." I reci onima kojima je data Knjiga i neukima: "Jeste li se predali (Allahu)?" Pa ako se predaju, tad se doista upućuju. A ako se odvrate - pa samo je na tebi dostava; a Allah je Vidilac robova. a-aslamtum ءَأَسْلَمْتُمْ ----------------------------------------------------------------- Riječ „musliman“ (arapski مسلم‎ muslim) znači „onaj koji se (Bogu) pokorava“, ili „onaj koji se (Bogu) predaje“, što je analogija riječi „islam“ što znači „predaja (Bogu)“.https://hr.wikipedia.org/wiki/Musliman ​ ---------------------------------------------------------------------------------- Pokoran, Predan, Poslusan... vidi teme: Zašto Isus nije bio HRISTčanin Musliman ZAŠTO Isus nije bio Musliman : Rječ Musliman znači: Predan, Pokoran Allahu, Isus je predan Jahvi Bogu, Isus nije poznavao Arabski koji u njegovo vreme nije ni postajao onako kao u 7. veku za Vreme Muhameda. Isus je bio Hebrej iz prlemena Jude stime je znao hebrejski kao i Galilejsko-Aramejski. PREDAN se Hebrejski kaže Masoret od rječi Masorah šta znači predaja Psalam 68:11 , ili Kabalot -Predaja 2.Solum. 3:6 Kabalah-Predanje. --------------- ------------- pitanje za muslimane: >>kada se PRVI put opste zapisano poljavljuje rjec musliman?<< Odgovor jednog muslimana: U vrijeme Adama a.s. prvog čovjeka na zemlji. On je bio Bogu pokoran, tj. bio je musliman. moj komentar: aha znaci u vijeme Adama je ZAPISANA rjec: musliman, a gde je taj zapis danas? muslimn:...-- nema comentara--... ------ ​ ---------------------------------------- Matej 15:2 "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela! 2 פאַרווָאס זענען דיינע תַּלמידים עוֹבר אויף דער מסוֹרת הזקֵנים [תּוֹרה שבעל פה]? מחמת זיי מאַכן נישט קיין נטִילת-ידַיִם, ווען זיי עסן לֶחֶם. 2 ויאמרו מדוע תלמידיך עברים את קבלת הזקנים כי אינם רחצים את ידיהם באכלם לחם׃ ܠܡܢܐ ܬܠܡܝܕܝܟ ܥܒܪܝܢ ܥܠ ܡܫܠܡܢܘܬܐ ܕܩܫܝܫܐ ܘܠܐ ܡܫܝܓܝܢ ܐܝܕܝܗܘܢ ܡܐ ܕܐܟܠܝܢ ܠܚܡܐ ܀2 ​ למנא תלמידיך עברין על משלמנותא דקשישא ולא משיגין אידיהון מא דאכלין לחמא: 2 2 لماذا يتعدى تلاميذك تقليد الشيوخ. فانهم لا يغسلون ايديهم حينما ياكلون خبزا. تقليد taqlid ​ ---- Matej 15:3 On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 3 און רבי מֵלך המָשיחַ האָט געענטפערט, און צוּ זיי געזאָגט: פארוואס זענט איר אויך עוֹבר מִצוַת ה' למען אייער מסורה? 3 ויען ויאמר אליהם מדוע גם אתם עברים את מצות אלהים בעבור קבלתכם׃ ܥܢܐ ܝܫܘܥ ܘܐܡܪ ܠܗܘܢ ܠܡܢܐ ܐܦ ܐܢܬܘܢ ܥܒܪܝܢ ܐܢܬܘܢ ܥܠ ܦܘܩܕܢܐ ܕܐܠܗܐ ܡܛܠ ܡܫܠܡܢܘܬܟܘܢ ܀3 ענא ישוע ואמר להון למנא אף אנתון עברין אנתון על פוקדנא דאלהא מטל משלמנותכון:3 3 فاجاب وقال لهم وانتم ايضا لماذا تتعدون وصية الله بسبب تقليدكم. تقليدكم taqlidukum ​ ----- Matej 15:6 מסורה קבלתכ ם ​ ​ -------------------------------- Hebrew Quran Sura 2:131,132,133 מתמסר Predaja --------------------------------------------------- NEKI muslimani u svojoj očajnoj jadi treže rječ: musliman i Islam u hebrejskoj Bibliji. musliman po Islamu znaci pokoran, predan, odan Allahu, Dok Islam الإسلام znaci predaja Evo jedan primjer: ​ Ivan 17:23 mušlamim מֻשְׁלָמִים http://www.kirjasilta.net/ha-berit/Yoh.17.html https://tanah44.wixsite.com/bible-tanakh/marko-th-1 23 אֲנִי בָהֶם וְאַתָּה בִי לְמַעַן יִהְיוּ מֻשְׁלָמִים לְאֶחָד וּלְמַעַן יֵדַע הָעוֹלָם כִּי אַתָּה שְׁלַחְתָּנִי וְאָהַבְתָּ אֹתָם כַּאֲשֶׁר אֲהַבְתָּנִי׃ 23. Ani vahem veatah vi lema an jihju mušlamim le ehad ulema an jeda haolam ki atah šelahtani veahavta otam ka ašer ahavtani. ​ -- za prjevod stvaka vidi: http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?prijevod=sve&knjiga=Ivan&glava=17#23 ​ Naravno da je ovo jedan od raznih pokusalja hvatanja za slamku, to se vidi iz samog teksta rjeci i kontexta... Uzmiste sto vise prjevoda na sto vise jezika i uporjedite tu rjec.... ​ --------------------------------------------------- drugi primjer: Ponovljeni zakon 1:36 ​ Jeruzalemska Biblija Ponovljeni zakon 1,36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.` ​ Ivan Šarić Ponovljeni zakon 1,36 Samo će je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu ću i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je išao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu ​ זֽוּלָתִ֞י כָּלֵ֤ב בֶּן־יְפֻנֶּה֙ ה֣וּא יִרְאֶ֔נָּה וְלֹֽו־אֶתֵּ֧ן אֶת־הָאָ֛רֶץ אֲשֶׁ֥ר דָּֽרַךְ־בָּ֖הּ וּלְבָנָ֑יו יַ֕עַן אֲשֶׁ֥ר מִלֵּ֖א אַחֲרֵ֥י יְהוָֽה 36 זולתי כלב בן־יפנה הוא יראנה ולו־אתן את־הארץ אשר דרך־בה ולבניו יען אשר מלא אחרי יהוה׃ 36 36 .Zulati kalev ben jefuneh hu jirenah, velov eten et ha-arec ašer darah bah ulevanav jan ašer mile aharei Jehovah. ​ vidi Linkove za provjeru: Text Analysis https://biblehub.com/text/deuteronomy/1-36.htm NASB Lexicon https://biblehub.com/lexicon/deuteronomy/1-36.htm Multilingual https://biblehub.com/multi/deuteronomy/1-36.htm Studienbibel https://www.bibelkommentare.de/bibel/elb_bk/5-mose אחר 'achar https://www.bibelkommentare.de/strongs/elb_bk/H310 ​ -------------------------------------- Ponovljeni zakon 1:36 36 ما عدا كالب بن يفنّة. هو يراها وله اعطي الارض التي وطئها ولبنيه لانه قد اتبع الرب تماما. https://biblehub.com/arb/deuteronomy/1.htm ​ Biblija Isus kaze اتْبَعْنِي -prati me, sledi me,,, Ivan 21,22 prati me, slijedi me. ` اتبعني ​ ​ Quran Sura 16:120 قَانِتًا -qānitan- obedient -pokoran Musliman مسلم ​ -------------------------------------------------------------------- Komentar Muslimana Shady, Edi, Edib Mušović : Edin Mujdza ... ima mnogo stihova, evo jedan, Ponovljeni zakon 1,36: "Samo će je vidjeti Kalib, sin Jefuna. Njemu i sinovima njegovim daću zemlju po kojoj je išao, jer je bio muslim" (tj. u svemu pokoran Bogu). Biblijski prevodilac je namjerno izostavio da je Kaleb bio muslim, pa je preveo ublaženo: "jer je bio u svemu pokoran Bogu". ​ odgovor: Jeruzalemska Biblija Ponovljeni zakon 1,36 Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On će je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.` ​ Ivan Šarić Ponovljeni zakon 1,36 Samo će je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu ću i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je išao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu ​ זֽוּלָתִ֞י כָּלֵ֤ב בֶּן־יְפֻנֶּה֙ ה֣וּא יִרְאֶ֔נָּה וְלֹֽו־אֶתֵּ֧ן אֶת־הָאָ֛רֶץ אֲשֶׁ֥ר דָּֽרַךְ־בָּ֖הּ וּלְבָנָ֑יו יַ֕עַן אֲשֶׁ֥ר מִלֵּ֖א אַחֲרֵ֥י יְהוָֽה 36 זולתי כלב בן־יפנה הוא יראנה ולו־אתן את־הארץ אשר דרך־בה ולבניו יען אשר מלא אחרי יהוה׃ 36 36 .Zulati kalev ben jefuneh hu jirenah, velov eten et ha-arec ašer darah bah ulevanav jan ašer mile aharei Jehovah. ​ aharei Jehovah אַחֲרֵ֥י יְהוָֽה ​ --------------------- Komentar jednog muslimana: Pokoran Bogu, tj. musliman. "Njemu ću i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je išao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu". (Ponovljeni zakon 1,36 ) odgovor : da ne spomnjemo da nesto kao rjec "musliman" se NE spominje u Bibliji naravno hebrejski je sasvim druga rjec za pokoran tj poslusan: Ponovljeni zakon 1,36 ما عدا كالب بن يفنّة. هو يراها وله اعطي الارض التي وطئها ولبنيه لانه قد اتبع الرب تماما a treba SAMO uporediti rjec Musliman مسلم sa stavak gore tj rjjec; اتبع U ostalom pokoran je pokoran BILO kome, Ocu majci, Bogu...itd Stvaranje 28,7 A Jakov bijaše pokoran ocu svojem i majci svojoj i otputova u ravnicu Arama. ז וַיִּשְׁמַע יַעֲקֹב אֶל-אָבִיו וְאֶל-אִמּוֹ וַיֵּלֶךְ פַּדֶּנָה אֲרָם: 7. Vaijišma jakov, el aviv ve-el imov vaijeleh padenah aram. وان يعقوب سمع لابيه وامّه وذهب الى فدّان ارام A ako se zeli reci predan onda je to rjec Masoret od מסורה‎ Masorah-predanje ili קבלה Kabalah -predaja Kao i u hebrejskom tako i arabskom ima vise rjeci za znacenje to je produkzt korjena rjeci Sura 12:101 Musliman رَبِّ قَدْ آتَيْتَنِي مِنَ الْمُلْكِ وَعَلَّمْتَنِي مِنْ تَأْوِيلِ الْأَحَادِيثِ ۚ فَاطِرَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ أَنْتَ وَلِيِّي فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۖ تَوَفَّنِي مُسْلِمًا وَأَلْحِقْنِي بِالصَّالِحِينَ Rabi qad ataitane minal mulki va alamtane min tavelil ahades, fa-ati ras samaavati wal ardi anta valije fid dunja wal Aakhirati tavafane musliman wa alhiqne bisalihen Sura 3:67 مَا كَانَ إِبْرَاهِيمُ يَهُودِيًّا وَلَا نَصْرَانِيًّا وَلَٰكِنْ كَانَ حَنِيفًا مُسْلِمًا وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ Korkut: Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik. Mlivo: Nije bio Ibrahim jevrej, niti kršćanin, nego je bio hanif musliman, i nije bio od mušri Sura 26:51 pravi vjernici Sura 2;131 poslusan , predan Sura 2:128 odan, predan ------------------------------------------------------------------------------------------------ Komentar muslimana: Riječ musliman je univerzalna.. U židovskoj književnosti uče da postoji zajednička vjera, temeljna "religija" u kojoj su svi ljudi rođeni. Postoji osnovna vjera koja je obvezna za cijelo čovječanstvo. Židovi su ovaj yireh nazvali shomaym, ger toshav ili bnei noah na hebrejskom, theosebeia na grčkom, a prema školi rabina Benamozegga, ta se temeljna "religija" naziva i imenom islam. U Svetoj Tori, svugdje gdje se koristi riječ "Kenit", prevedena je na aramejski, zove se Salamai ili Muslamai. Neki sugeriraju da se to odnosi na veliki broj nežidovskih vjernika koji su došli žrtvovati kurbanske šlamime u Jeruzalem zajedno sa Židovima. Salamai, Musalamai, muslimani. To bi mogao biti jasan pokazatelj u židovskoj književnosti da je islam drevna religija, koja datira barem iz vremena drugog hrama. A ako su islamski korijeni isti kao i ono što židovi nazivaju bnei noahom, onda je on mnogo stariji, to je religija Noe i samog Adama. Bliskost islama i judaizma biblijski su znanstvenici uvijek shvaćali sve do posljednjih godina. Pretpostavljalo se da je blizak odnos između Židova, deset izgubljenih plemena, Arapa i Rahabita. Dolaskom njemačkih revizionista, Wellhausena, Büchlera i drugih, sve se to promijenilo. Uveli su ideje da je islam započeo obožavanjem Mjeseca ili stijena, ili padajućim asteroidom. Pobožni Židovi znaju da to nije istina. Činjenica je židovskog zakona da vjeruju da su muslimani savršeni monoteisti. Muslimani štuju istog Boga kao i Židovi. ​ odgovor: preuzeto odavde: https://www.magicus.info/pomoc-i-samopomoc/duhovne-teme/islam-je-vjera-noina-i-adamova Islam je vjera Noina i Adamova Rabin Abrahamson Islam je vjera Poslanika Adema a s Adama (omer krmek) https://www.youtube.com/watch?v=_Y2mUU6ThBI ​ Rabin: "U našoj književnosti uče nas da postoji zajednička vjera, temeljna "religija" u kojoj su svi ljudi rođeni. Postoji osnovna vjera koja je obvezna za cijelo čovječanstvo. Židovi su ovaj yireh nazvali shomaym, ger toshav ili bnei noah na hebrejskom, theosebeia na grčkom, a prema školi rabina Benamozegga, ta se temeljna "religija" naziva i imenom islam." Uživam govoriti o hadisu; povijesti Tabarija, Ibn Hisama & Waqidija; kraljevi Himyara, dok uživam raspravljajući o Midrash Rabbi, Midrashei Geulah, Rambam, Tosefos & Shulchan Aruch.Ja sam ortodoksni hazidski Židov iz Izraela koji radi kao povjesničar, konzultant pri važnom rabinskom sudu u Jeruzalemu.Većina ljudi ovdje me poznaje iz mojih beskrajnih rasprava o sličnostima između islamskih i židovskih običaja. Uživam razgovarati o hadisima, historijama Tabarija, Ibn Hisama i Al-Waqidija i kraljeva Himyara, dok uživam raspravljajući o Midraš Rabbi, Midrašej Geulah, Rambamu, Tosefosu ili Šulčan Aruču.Volim govoriti o zajedničkim molitvenim običajima, arhitekturi i kalendarima.Ali jasno mi je da ovo ima više od sličnosti, očito se vraćaju zajedničkom korijenu, zajedničkoj vjeri.U našoj književnosti uče nas da postoji zajednička vjera, temeljna "religija" u kojoj su svi ljudi rođeni. Postoji osnovna vjera koja je obvezna za cijelo čovječanstvo. Židovi su ovaj yireh nazvali shomaym, ger toshav ili bnei noah na hebrejskom, theosebeia na grčkom, a prema školi rabina Benamozegga, ta se temeljna "religija" naziva i imenom islam.U Svetoj Tori, svugdje gdje se koristi riječ "Kenit", prevedena je na aramejski, zove se Salamai ili Muslamai. Neki sugeriraju da se to odnosi na veliki broj nežidovskih vjernika koji su došli žrtvovati kurbanske šlamime u Jeruzalem zajedno sa Židovima. Salamai, Musalamai, muslimani. To bi mogao biti jasan pokazatelj u našoj književnosti da je islam drevna religija, koja datira barem iz vremena drugog hrama. A ako su islamski korijeni isti kao i ono što nazivamo bnei noahom, onda je on mnogo stariji, to je religija Noe i samog Adama.Bliskost islama i judaizma biblijski su znanstvenici uvijek shvaćali sve do posljednjih godina. Pretpostavljalo se da je blizak odnos između Židova, deset izgubljenih plemena, Arapa i Rahabita. Dolaskom njemačkih revizionista, Wellhausena, Büchlera i drugih, sve se to promijenilo. Uveli su ideje da je islam započeo obožavanjem Mjeseca ili stijena, ili padajućim asteroidom. Pobožni Židovi znaju da to nije istina.Činjenica je židovskog zakona da vjerujemo da su muslimani savršeni monoteisti. Oni štuju istog Boga kao i mi. odgovor: https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/vanjska-kritika-kur-ana D7: "Musliman" i "islam" Sada smo došli do riječi "musliman" i "islam". Muhammedovo pridržavanje Abrahamove linije moglo bi objasniti zašto se ime Muslim ne spominje sve do posljednjih godina sedmog stoljeća (Cook 1983: 74; Crone-Cook 1977: 8). U stvari, najranija dostupna podataka o ovom pojmu nije pronađena sve dok natpisi na zidovima Kupole na stijeni za koje znamo da nisu sagrađeni 691. godine nove ere, 60 godina nakon smrti Muhammeda (van Berchem 1927: 217; Crone-Cook 1977: 8). Prije tog vremena Arapi su se nazivali Magaritai, termin koji nalazimo u grčkim papirusima 642. godine nove ere (zvani PERF 564 i PERF 558: Grohmann 1957: 28f, 157). U sirijskim pismima biskupa Isho'yahba III još od 640-ih godina nove ere nazivali su se Mahgre ili Mahgraye (Duval 1904: 97). Izgled ovih izraza nije jedinstven, ali se nalazi čak do Egipta i Iraka, što je značajno (Crone-Cook 1977: 159). Odgovarajući arapski izraz je Muhajirun, koji je i genealoški, budući da su potomci Abrahama i Hagare, i povijesni, jer su oni koji sudjeluju u hidžri ili egzodusu. Ranija rasprava o značaju hidžre istakla je da je to bilo (prema vanjskim izvorima) moguće prema Palestini, a ne samo prema Medini. Atanazije 684. godine poslije Krista, pišući na sirijskom jeziku, naziv Maghrayes koristio je za označavanje Arapa. Jakov iz Edese 705. naše ere spominje ih kao Hagarene. Doctrina Iacobi naziva ih Saracenima (Bonwetsch 1910: 88; Cook 1983: 75). Dakle, suprotno onome što Kur'an kaže u Suri 33:35, čini se da se pojam musliman koristio tek krajem sedmog stoljeća (Crone-Cook 1977: 8). Pa gdje je ime nastalo? Prema Croneu i Cooku, pojam islam (i odgovarajuća riječ musliman) u smislu "pokoravanje Bogu" posuđen je od Samarijana (Crone-Cook 1977: 19-20). Crone i Cook tvrde da "glagol aslama ima srodne veze na hebrejskom, aramejskom i sirijskom, ali iako ni židovska ni kršćanska književnost ne pruža zadovoljavajući presedan za islamsku upotrebu, pronalazimo točne paralele s islamom u [Memar Marqah], koja je najviše važan samarijanski tekst predislamskog razdoblja ". (Crone-Cook 1977: 19,169; Macdonald 1963: 85) Dalje kažu da je "vjerodostojan osjećaj korijena koji se ovdje poziva na mir i osjećaj smirenja". Ponovno tumačenje ove koncepcije u smislu krajnje dominantnog osjećaja podložnosti 'lako se može shvatiti kao da se namjerava razlikovati Hagarenski savez od judaizma. "(Crone-Cook 1977: 20) Iako se Kur'an koristi ovim izrazom (Sura 33:35), čini se iz dokumenata iz sedmog stoljeća koje posjedujemo, da za vrijeme Muhammeda nije bio poznat, što posljedično dodaje veću vjerojatnost mogućnosti evolucije u kur'anskom tekstu. ​ -------------------------------------------------------------------------------------------------- -------------------------------------------------------------------------------------------------- komentar muslimana: Linguistics | Aramaic and Hebrew in the Bible ᴴᴰ https://www.youtube.com/watch?v=-hKgBJnFrsY ​ Odgovor: Marko 12,29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. וַיַּעַן אֹתוֹ יֵשׁוּעַ הָרִאשֹׁנָה לְכָל־הַמִּצְוֹת שְׁמַע יִשְׂרָאֵל יְהוֹה אֱלֹהֵינוּ יְהוֹה אֶחָד׃ 29 . Vaja an oto Ješua harišonah lehol-hamizvot šema Jizrael Jehovah eloheinu Jehovah ehad. 29 ܐܡܪ ܠܗ ܝܫܘܥ ܩܕܡܝ ܡܢ ܟܠܗܘܢ ܦܘܩܕܢܐ ܫܡܥ ܐܝܤܪܝܠ ܡܪܝܐ ܐܠܗܢ ܡܪܝܐ ܚܕ ܗܘ ܀ אמר לה ישוע קדמי מן כלהון פוקדנא שמע איסריל מריא אלהן מריא חד הו: 29 فاجابه يسوع ان اول كل الوصايا هي اسمع يا اسرائيل. الرب الهنا رب واحد. Matej 19,17 Isus mu reče: ` Zašto me ispituješ o dobrom? Jedinstven je onaj koji je dobar. Ako hoćeš ući u život, čuvaj zapovjedi. 17 וַיֹּאמֶר אֵלָיו מָה־זֶּה תִּשְׁאָלֵנִי עַל־הַטּוֹב אֵין־טוֹב כִּי אִם־אֶחָד וְהוּא הָאֱלֹהִים וְאִם־חֶפְצְךָ לָבוֹא לַחַיִּים שְׁמֹר אֶת־הַמִּצְוֹת׃ 17 .Vajomer elav mah-zeh tišaleni al-hatov ein-tov ki im-ehad vehu haelohim veim-hefzeha lavo lahajim šemor et-hamizvot. 17 ܗܘ ܕܝܢ ܐܡܪ ܠܗ ܡܢܐ ܩܪܐ ܐܢܬ ܠܝ ܛܒܐ ܠܝܬ ܛܒܐ ܐܠܐ ܐܢ ܚܕ ܐܠܗܐ ܐܢ ܕܝܢ ܨܒܐ ܐܢܬ ܕܬܥܘܠ ܠܚܝܐ ܛܪ ܦܘܩܕܢܐ ܀ הו דין אמר לה מנא קרא אנת לי טבא לית טבא אלא אן חד אלהא אן דין צבא אנת דתעול לחיא טר פוקדנא: 17 فقال له لماذا تدعوني صالحا. ليس احد صالحا الا واحد وهو الله . ولكن ان اردت ان تدخل الحياة فاحفظ الوصايا. ​ ​ Zatim prelazi na FILM Pasija kod minute 3:09 gde se kaze Allah na SIRYO-Aramejski , jezik koji muslimani rado uzimaju za dokaz rjeci Allah, iako se dobro zna da je Isusov materni jezik bio Galilejsko-Aramejski a ne Siryo-Aramejski kako bi to neki muslimni voleli da jeste. Interesatno je da ovim filom Pasija dokazuju za rjec Allah, Ali striktno ibegavaju namjerno rjec ISA kojesu muslimani zamjenili arabizovali od hebr. Jehošua i Galilejsko-Aramejski Ješua . ​ ​ posle toga stavljaju Luka 4:16 hebrejski, interesatno ne uzimaju više Siryo-Aramejski ;) 16 וַיָּבֹא אֶל־נְצֶרֶת אֲשֶׁר גֻּדַּל־שָׁם וַיֵּלֶךְ כְּמִשְׁפָּטוֹ בְּיוֹם הַשַּׁבָּת אֶל־בֵּית הַכְּנֵסֶת וַיָּקָם לִקְרֹא בַסֵּפֶ 16 .Vajavo el-nezeret ašer gudal-šam vajeleh kemišpato bejom hašabat el-beit hakeneset vajakom likro vasefer. ​ Luka 4,16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. evo i aramejski: 16 ܘܐܬܐ ܠܢܨܪܬ ܐܝܟܐ ܕܐܬܪܒܝ ܘܥܠ ܐܝܟܢܐ ܕܡܥܕ ܗܘܐ ܠܟܢܘܫܬܐ ܒܝܘܡܐ ܕܫܒܬܐ ܘܩܡ ܠܡܩܪܐ ܀ ואתא לנצרת איכא דאתרבי ועל איכנא דמעד הוא לכנושתא ביומא דשבתא וקם למקרא: kao i arabski 16 وجاء الى الناصرة حيث كان قد تربى. ودخل المجمع حسب عادته يوم السبت وقام ليقرأ. ​ U hebrejskom NEMA ni rjeci MUSHLAM a nema ni taj stavak Kod Luka 4:16 Hebrejski Interesatno sada ovdje muslimani priznaju i potvrdjuju Grad Nazaret posto im ovdje izgleda trebakao dokaz , inace mnogi muslimani ne prizaju da je postajalo mjesto sa imenom Nazaret i tvrde da su Matej i drugi pisci pogresili ... ​ ​ ​ Allah (arabisch الل ه muslim مسلم 8003. shalem ​ slika je kod minute 5:34 nadalje... >> ein talmeed na'aleh 'al rabbo; sheken kal adam she'mushlam yihyeh k'rabbo << ovako OVAJ stavak NE postoji u hebrejski Luka 4:16 ------------------------------------------------------- komnetar muslimana: ​ odgovor: Hebrew Luke 6;40 Luka 6:40 *Učenik nije iznad učitelja svog, već svaki dobro obrazovani učenik bit će kao učitelj njegov. 40 אֵין תַּלְמִיד נַעֲלֶה עַל־רַבּוֹ וְדַיּוֹ לְכָל־תַּלְמִיד שָׁלֵם לִהְיוֹת כְּרַבּוֹ׃ 40 . Ein talmid na aleh al-rabo vedajo lehol-talmid šalem lihjot kerabo. 40 אין תלמיד נעלה על רבו ודי לכל תלמיד שלם להיות כרבו׃ 40 ܠܝܬ ܬܠܡܝܕܐ ܕܝܬܝܪ ܡܢ ܪܒܗ ܟܠܢܫ ܓܝܪ ܕܓܡܝܪ ܢܗܘܐ ܐܝܟ ܪܒܗ ܀ 40 לית תלמידא דיתיר מן רבה כלנש גיר דגמיר נהוא איך רבה: 40 לַיתּ תַּלמִידָ̅א דּיַתִּיר מֵן רַבֵּה֖ כֻּלנָשׁ גֵּיר דַּג̅מִיר נֵהוֵא אַיך̅ רַבֵּה ס 40 ليس التلميذ افضل من معلمه. بل كل من صار كاملا يكون مثل معلمه. ​ -- a arabska rjec za musliman je - muslim مسلم -- Musliman Wikipedia hr https://bs.wikipedia.org/wiki/Musliman Luka 6,40 Biblija govori http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Luka&prijevod=sve&glava=6 תנ"ך Tanakh Bible Hebrew - Transcription https://tanah44.wixsite.com/bible-tanakh/luka-h Hebrew Bible OT and NT https://biblehub.com/mod/luke/6.htm?fbclid=IwAR10ujKibiLN66Ci7BZ1JcPMCv8qYC6dmmvT78MIVwE68foA-PXbxCj9Rlw Peshitta (NT) - Aramäisch mit hebräischen Transliteration https://www.obohu.cz/bible/index.php?styl=PES&k=L&kap=6&v=40#v40 Peshitto NT - hebräisch, mit Akzenten und Vokalen https://www.obohu.cz/bible/index.php?styl=PHA&kap=6&k=L&fbclid=IwAR2NF7eohX7eIlUuFqbH8SUipWgs5UBCFkRivwRjGsAcFf41w4V2uxB2DMg Arabic: Smith & Van Dyke https://biblehub.com/arb/luke/6.ht Multilingual https://biblehub.com/multi/luke/6-40.htm Vollkommen – Bibel-Lexikon https://www.bibelkommentare.de/lexikon/3932/vollkommen?fbclid=IwAR26eoeyfJS1zOs-DkzfnlfbfKF7GkfOR0sGJ0ZOrk-OYgyx4E2KLVyi7pY https://www.bibelkommentare.de/bibel/elb_bk/lukas/6 ​ ​ אֵין -Ein תַּלְמִיד -talmid נַעֲלֶה -na aleh עַל־רַבּוֹ -al-rabo וְדַיּוֹ -vedayo לְכָל־תַּלְמִיד -lehol-talmid שָׁלֵם -shalem לִהְיוֹת -lihyot כְּרַבּוֹ -kerabo ​ 40 אֵין תַּלְמִיד נַעֲלֶה עַל־רַבּוֹ וְדַיּוֹ לְכָל־תַּלְמִיד שָׁלֵם לִהְיוֹת כְּרַבּוֹ׃ 40 . Ein talmid na aleh al-rabo wedayo lehol-talmid shalem lihyot kerabo. 40 The disciple is not above his master: but every one that is perfect shall be as his master. -------------------------------------------------------------------- odgovor: Izaija 42,19 19 Tko je slijep ako ne moj sluga , tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? 19 מִי עִוֵּר כִּי אִם־ עַבְדִּי וְחֵרֵשׁ כְּמַלְאָכִי אֶשְׁלָח מִי עִוֵּר כִּמְשֻׁלָּם וְעִוֵּר כְּ עֶבֶד יְהֹוָֽה׃ 19. Mi iver ki im- avdi , vehereš kemalahi ešlah mi iver kim šulam , veiver keved Jehovah. 19 من هو اعمى الا عبدي واصم كرسولي الذي أرسله. من هو اعمى كالكامل واعمى كعبد الرب. ​ Text Analysis https://biblehub.com/text/isaiah/42-19.htm NASB Lexicon https://biblehub.com/lexicon/isaiah/42-19.htm Jubilee Bible 2000 Who is blind, but my slave? or deaf, as my messenger that I sent? Who is blind as he that is p erfect , and blind as the slave of the LORD, https://biblehub.com/multi/isaiah/42-19.htm ​ Dakle prjevod je: Sluga, rob... na engelski: perfekt savrsem....itd ...itd... NIGDE ne pise rjec MUSLIMman ​ ........................................................................ Kupola na stijeni -Jeruzalem str.18 - anydX / dīnā je "istina, pravo"; usp. Mannā, 142b , što daje ukupno 10 semantičkih značenja. Da Arapsko razumijevanje "religije" je sekundarno - islām - "sporazum": Ovo razumijevanje nastaje od neposredno sljedećeg antonima اختلف / c ihtalafa (ne slagati se). Arapski اسلام / islām stoga odražava siro- aramejski atwmlcX / šalmütä. Usp. Sol. (II, 4190 f.): konsenzus, konkordija ----------------------------------------------------------------- Svi su muslimani pokorni, od 6:00 minute Jevreji Abrahamci Koja je vera najbolja? -rabin Eliezer Papo | ZDRAVA GENERACIJA https://www.youtube.com/watch?v=GMBr1cNZ77E ​ Rabin Eliezer Papo MUSLIMAN pokoran https://www.youtube.com/watch?v=dhqmdifcHZE ​ ------------------------------------------------------ Hebrej znaci Onaj koji presao stranu ili prelaz na onu ostranu, tako da SVATKO tko je presao sa Abrahama je hebrej kao i svi njegovi potomci . Inace Glupo je reci SVI su Bili muslimani SVAKI narod u svoj jezik ima kod sebe svoje rjeci ne samo za Predan pokoran vec i za dugo, koji su naravno drugaciji od drugih jezika . Tako se predan pokoran hebrejski kaze Masoret (Predan, pokoran...) od rjec Masora (Predaja) . Pa bi glupo bilo da neko kaze muhamed je bio masoret ili je ok ?? ------------------------------------------------------ DALI SU MUSLIMANI JEDINSTVENI KOLIKO SE HVALE PO FACE GRUPAMA??? TE ....Ako svi muslimani na svijetu vjeruju u jedan te isti Kur’an, otkud ovoliki broj sekti i različitih pravnih škola u islamu?? I sam je Muhamed izjavio da će se islam podijeliti na čak 73 sekte, a samo jedna će ući u dženet...jedna!!! Eee sad koja? Hm.. Najraniji pravci ... Sunitski islam Sunitske škole mišljenja Hanefijski mezheb Barelvi Deobandi Malikijski mezheb Šafijski mezheb Hanbelijski mezheb Šiitski islam Šiitske grupacije Imamije...Imamiti ili Džaferije, sljedbenici 12 imama! Nizariti, Musta'liti, Druzi Mukann'ahiti. Zeidi Ismailije Batinije Talimije itd... Haridžijski islam Haridžijske grupacije Ezarika Nedždat Ibadije Ostali pravci... Sufizam Ezarika, Buhejsije, Mukrimije, Adžaride, Nedždat, Hafsije, Harisije, Sufrije, Kadirije Nakšibendije Bektašije Mevlevije Jesevije Rufaije Čištije Bedevije Kubravije Šazilije Desukije Halvetije Selefizam Pokreti unutar Selefizma Vehabizam Nadalje... Ahmedije Kuranije Zikri Nacija islama Petostepenici itd... Škole Kelama... Ašarijska škola Maturidijska škola Mutezilska škola ----------------------------------------------------------------------------------------------------- komntar musliman: https://www.novizivot.net/biblija-muslimani-islam/ ​ ​

Karl-Heinz 19 Ohlig Kršćanstvo i islam -Sličnosti i razlike Karl-Heinz Ohlig Kršćanstvo i islam -Sličnosti i razlike Kršćanstvo i islam Sličnosti i razlike Karl-Heinz Ohlig Christentum und Islam http://inarah.de/bereits-veroeffentlichte-artikel/christentum-und-islam/ u: Diakonia. Vodič za međunarodnu crkvenu praksu 37, 2006, 242-247 (ISSN 0341-9592) 1. Povijesne preliminarne napomene U ovom se trenutku mogu baviti neadekvatno istraženi počeci islama, koji su se vjerojatno pojavili tek u drugoj polovici 8. stoljeća iz specifične varijante arapskog kršćanstva i zbog toga su mnoge ideje, uključujući dijelove kranjskog materijala iz kršćanstva Tradicije. 1 Od formiranja islama kao neovisne religije došlo je do natjecateljskog odnosa s kršćanstvom koji traje do danas. Zbog sukoba koji traje više od tisuću godina, dijalog je danas težak. U početku se islam proširio na prethodno kršćanska područja, od Tigrisa do Španjolske, a još je uvijek bila prijetnja Europi u 17. stoljeću. Na područjima kojima je vladao kršćanstvo je potisnuto, preostale manjine su preživjele, poput manje židovske zajednice, u statusu "zaštićenih osoba", s kultnom slobodom, ali i konfisciranim oporezivanjem i bez mogućnosti sudjelovanja u javnom i političkom životu. Suprotno tome, "kršćanski svijet" u srednjem vijeku pokušao je povratiti "Svetu zemlju" kroz križarske ratove, zatim i Španjolsku i obraniti se od Osmanskog carstva u modernom vremenu. Od 19. stoljeća Europa se islamskim zemljama predala kao kolonije, ne obraćajući puno pozornosti na njihove tradicije. Iznad svega, sjećanje na kolonijalno doba i tamo prikazanu civilizacijsku, tehničku i vojnu superiornost u odnosu na islamska društva, koja još nisu započela skok u moderno vrijeme, još uvijek opterećuju dijalog. Povrh svega, ova nedavna prošlost dovela je do - dijelom razumljive - obrambene reakcije unutar islama, koje su dovele do povratka vlastitim velikim vremenima i vlastitim političko-religijskim „temeljima“. To otežava otvaranje modernosti. 2. Sličnosti i razlike Kršćanstvo i islam imaju velike sličnosti, ali istovremeno imaju i različita mišljenja. Tko sudjeluje u dijalogu, mora ga znati i razumjeti. 2.1 Obje religije, poput židovske religije, odnose se na svete knjige; oni su "biblijske religije". Ova zajednička osobina nije samo formalna, već nadilazi: kršćanstvo, koje je izraslo iz židovske religije, priznaje sv. Pisanje u; Islam prepoznaje "Pisma" (kršćane), Tore i Evanđelje. Prema vlastitim izjavama, Koran želi samo potvrditi "sveto pismo" i spriječiti pogrešno tumačenje. Kur'an prihvaća mnoge biblijske priče, od početaka s Adamom do Abrahama, Mojsija, proroka do Mesije Isusa, sina Marije. Mojsije se u Kur'anu spominje 136 puta, Marija 34 puta, Isus 24 puta, a izraz Muhammed samo četiri puta. Međutim, ovaj zajednički temelj također ima dvije temeljne razlike. Jedna je poznata iz tisućljetne polemike: kršćani i Židovi optužuju muslimane da su krivo protumačili Kur'an, jer ih samo netačno mijenjaju, često i upućuju na njih iz apokrifnog materijala i usmene predaje; sa svoje strane, Kuran već optužuje (ostale) "vlasnike fontova" da su iskrivili izvornu objavu još od Abrahama. Druga je razlika važnija i čini poteškoće u dijalogu jasnim: Iako su sve tri spomenute religije "biblijske religije", to čine na različite načine. Za Židove (i kršćane) "Stari zavjet" dokumentira Božje spasenje u Izraelu (za kršćane: prema Isusu); "Mjesto" otkrivenja su Izraelovi ljudi, o tome svjedoči samo "Pismo". Slično tome, u kršćanstvu je i sam Isus otkrivenje Boga, njegova "riječ" u povijesti, novozavjetni spisi samo su posredno kanonski ako oni svjedoče o Isusu. Za muslimane je, međutim, sama knjiga, Kur'an, "Božje otkrivenje, Mohamed" samo navjestitelj, on je sam u svom životu i djelu uzor, ali više nije. To znači da Židovi i kršćani mogu slobodno koristiti svoje svete knjige; mogu ih čitati i tumačiti za povijest Izraela ili za Isusa, razlikujući središnji od perifernog; formulacija je samo od sekundarne važnosti. Međutim, u islamu je pojam Kur'ana božanska objava (verbalna inspiracija), tumačenje prema sredini ili "kontekstualno" bilo bi kršenje otkrivenja i volje Božje. Stoga je vrlo teško razumjeti tekstove u Kuranu koji se odnose na arhaične ili etički problematične tradicije kao vremenski ovisne i stoga nisu valjane u njihovom tekstu. 2.2 Sve su tri religije monoteističke. Oni proglašavaju istog Boga, bilo da se on zove Jahve, Allah - tako arapski kršćani ili katolici na Malti nazivaju Bogom - ili Boga, kojim god jezikom nazvani. Ovaj monoteizam povezan je sa strukturno dosljednom idejom o Bogu: o Bogu se razmišlja kao o glumačkom subjektu, s "samopouzdanjem" i voljom; on je čovjekov partner, traži od njega odgovornost i čast. Razlikuje se od koncepta "monističke", npr. Religije dalekog istoka, u kojima se Bog smatra pravim, najdubljim principom i ciljem svega nesposobnog za djelovanje i ne može pomoći ljudima. Iako u razmišljanju o Bogu postoje različiti prioriteti, koji su već prepoznati u povijesti židovske religije (od arhaičnog kažnjavanja i „osvete“ Boga do Boga ljubavi), kršćanstvo se temelji na tom razvoju i naglašava ljubi Božji karakter, u islamu također je o Božjem milosrđu, ali više o Njegovoj pravednosti. Razlika između kršćana i muslimana od samog početka je trinitarni koncept Boga razvijen u kršćanstvu - u kombinaciji s Ispovijedanjem Isusa kao utjelovljenog Boga - koji islam radikalno odbacuje: Bog je jedan, nema partnera i uzvišen je, imati sina; Isus je Mesija, Božji sluga, prorok, to je muslimanska ispovijed. Kako se sve jasnije pokazuje nakon najnovijih studija o počecima islama, ali i povijesti kršćanske teologije, rasprava je jedinstvena za razliku od trinitarnog koncepta Boga, a kristologija je izvorno unutarnja kršćanska rasprava. I židovsko kršćanstvo (vidi npr. Sinoptičari) i rana sirijska crkva predstavljali su strogi monoteizam i kristologiju koji su opisivali značenje Isusa u povijesnim kategorijama (sluga Božji, prorok, izaslanik itd.). Međutim, u helenističkom kršćanstvu Isusa su shvatili kao utjelovljeni Logos (vidi Ivanovo evanđelje), tako da se s vremenom trebalo oblikovati binitarno poimanje Boga, koje je postalo službeno učenje na Vijeću u Nikeji 325 - kasnije proširilo na trinitarni koncept. Sirijska crkva je ovo vjerovanje prihvatila tek na sinodi 410. Odgovarajuće izjave u Kuranu sežu u jedno siro-arapsko kršćanstvo, koje još nije helenizirano, to jest, "pred-benediktinci", i zadržalo je ovaj koncept i kasnije, kada je okolno kršćanstvo predstavljalo nauk o Trojstvu i kristologiji boga-čovjeka. Kontradiktornost u pojmu Boga i kristologije samo je prividno - ali zapravo danas - točka sukoba između kršćanstva i islama. Kršćanstvo je i dalje puno toga što treba učiniti za povijesna istraživanja i kritički osvrt na to pitanje. Budući da su Koran i islam postavili rani oblik kršćanske teologije, o tim se pitanjima može pravilno raspravljati samo ako se ta teologija prizna kao kršćanska legitimna. Razlike proizlaze iz različitih kulturnih i epohalnih pristupa kršćana konceptu Boga i Isusovom obliku u značenju njihova spasenja i ni na koji se način ne odvajaju u načelu. Prilagođavanje mitsko-simboličkoj zajednici u obliku Abrahama ("tri Abrahamske religije") ne vodi dalje, već skriva problem kao i osnovnu zajednicu koja se može naći u monoteizmu (što "Abraham" nije ni znao) , 2.3 Zajedničko svim monoteističkim religijama je vjerovanje u Boga Stvoritelja. Kuran više puta naglašava da su nebo, zemlju i ljude stvorili Bog; jer smo stvorenja Božja, njegovi smo sluge i dužni smo biti zahvalni i poslušni. Također prenosi važne biblijske motive poput šestodnevnog rada (npr. Sura 32.4), jednom varira do osmodnevnog rada (str. 41.9-12), stvaranja Adama iz gline i duha (str. 2.30-34) i Eve od čovjeka (str.4.1) i izjava o dobroti stvaranja. Ipak, koncepcije stvaranja također se razlikuju u dvije odlučujuće točke. Kao prvo, kreativna aktivnost u islamu nije ograničena na "početak"; događa se stalno (creatio continua) i odnosi se na sve prirodne i kulturne pojave: Bog drži ptice u zraku, pušta djecu da izlaze iz utrobe, gradi šatore za ljude i izrađuje im odjeću (str. 16, 78-81). Tako se musliman susreće na svim područjima Allahove kontinuirane kreativne aktivnosti u svom svakodnevnom životu. To daje sjajan osjećaj sigurnosti, ali također čini teže osjećati se odgovornim za oblikovanje svijeta, a samim tim i impulse za njegovo istraživanje i društvene i političke promjene (islamski „fatalizam“). S druge strane, Kuran ne poznaje bezuvjetnu Božju kreativnu aktivnost ("stvaranje iz ničega"), već ga shvaća, u smislu mitova stvaranja pre-orijentalnih visokih religija, kao dizajn postojećeg supstrata; zemlja je bila "koherentna masa" (str. 21.30), a nebo se sastojalo od "(neformalnog) dima" (str. 41.11) prije nego što ga je Bog zamislio. U ovom trenutku, čini se da se "mononos" monoteizma ne razmišlja do kraja. 2.4 Eshatološke ideje Korana odražavaju trenutno popularne kršćanske slikovne motive bile su široko rasprostranjene. Zajedničko je vjerovanje u uskrsnuće, Sudnji sud te u nebo i pakao. Budući da se Kuran smatra objavom u njegovom tekstu, naravno, teško je vidjeti slike nebeskih radosti i muka pakla tamo ponuđenih kao slikoviti svjetovi. Kontroverzna tema između kršćana i muslimana, koncepcija neba kao svojevrsnog raja za ljude, jer su ove rajske djevice s velikim očima, na raspolaganju su i mladi ljudi, u budućnosti mogla postati manje eksplozivna, iako se nova istraživanja vrše unutar islama Kur'anski jezik je prihvaćen; Prema tome, dijelovi Kur'ana su napisani na sirijskom, arapskim slovima, a Hurise treba shvatiti kao sjajno grožđe - paralelno s kršćanskim motivima raja. 2 Najvažnija teološka disidentnost je pogled na kriterije suda, koji u islamu imaju jedini temelj djela neke osobe, suda „prema djelima“. Ova razlika u kršćanskoj nadi oproštajnom, "milostivom" sucu, međutim, proizlazi iz činjenice da se muslimanska etika i nauk o dužnosti ne "visi" tako visoko na zahtjevima vjernika i samo zahtijevaju da učine ono što je "ljudski moguće". To nije toliko sveobuhvatno da nitko ne može učiniti pravdu, zato je "grešnik". To ima prednost u tome što, za razliku od kršćanstva, etička shvaćanja rijetko dovode do neurotičnog straha od neuspjeha; s druge strane, uvijek postoji novi zamah za dubljim čovječanstvom, za uvijek novu samo-korekciju, pa i strukturne promjene. 2.5 Najveće poteškoće nastaju kada je u pitanju nasilno ponašanje prema pripadnicima drugih religija ili prema različitim skupinama u vlastitoj tradiciji, kao što su šiiti ili alaviti. Kršćanska povijest doista poznaje mračna poglavlja u tom pogledu. Međutim, ispravljeni su na više načina jer se kršćanstvo uklapa u moderni pluralistički svijet, ne uvijek bez zastoja, već i zbog osobitosti svojih vlastitih kanonskih dokumenata; Novi zavjet, s najboljom voljom na svijetu, ne može legitimirati nasilje. Kur'an također sadrži pomirljive izjave, posebno u starijim dijelovima; ali u njegovim mlađim dijelovima nasilje se legitimizira, često drastično, a zahtijeva se borba protiv nevjernika: (npr.) "ubijajte pogane gdje god ih nađete, napadnite ih, okružite ih i čekajte ih svuda" ( Str. 9.5). Budući da u Kuranu često postoje kontradiktorni stihovi, muslimanska teologija koristi „teoriju o ukidanju“ još od koranskog vremena: starije Allahove objave poništavaju i ispravljaju mlađe, „ukidaju“. "Ako mi (Bog, autor) izbrišemo stih (iz formulacije objave) ili ga zaboravimo, donijet ćemo bolji" (str. 2.106). Iz toga proizlazi da mnogi muslimani smatraju borilačke i nepomirljive stihove konačnim. Islamski pravni sustav izvukao je zahtjev za primjenom nasilnih sredstava radi širenja vjere iz ove vrste Korana. Na "Sveti rat" se gledalo kao na šesti "stup" ili "dužnost" muslimana. "Dakle, Sveti rat je stalni napor, zaustavlja se samo kad su svi ljudi prihvatili vjerovanje u Boga ili čak ispovijedali islam." 3 Islamski pravni sustav dijeli cijeli svijet na dva područja: „područje islama“ (dar al-islam) i „područje rata“ (dar al-harb). Ako je potrebna snaga kompromisa, potrebno je govoriti o trećoj varijanti, "području ugovora"; obveza održavanja mira tada se primjenjuje samo dok nije bilo promjena. Prema ovoj shemi, mnogi muslimani svoj život u lokalnim društvima shvaćaju kao život u (privremenom?) Području ugovora. Previše ljubaznosti u dijalogu često se promatra ne samo kao znak partnerove slabosti, već i kao korak prema budućoj pobjedi. Rasprava je posebno teška na ovim područjima jer, još jednom, nerazumijevano iznošenje Kur'ana sprječava ispravke, a razlika između religije i društva / politike nije u Kuranu niti u islamskoj tradiciji. Međutim, u islamu su u posljednje vrijeme kritični glasovi. Iako cilj pokrivanja religije i društva / politike ili Svetog rata nije doveden u pitanje, potonji se proglašava "malim naporom". "Velika predanost je duhovna i sastoji se u predanosti srca, u svakodnevnom nastojanju za iskrenom vjerom i djelotvornom pokornošću Bogu i njegovim zapovijedima." 4 Čak i ako to može rezultirati snažnijim egzistencijalnim muslimanskim identitetom, a samim tim i izolacijom , glasovi ove vrste trebaju se odabrati i podržati u razgovoru. 2.6 Vrlo važno područje problema bitno je i prije svega važno za zajednički život u našim društvima. Utječe na ulogu žene. I Kuran i muslimanska pravna tradicija definiraju ih s čovjekova stanovišta vlasništva; ona uopće ne počinje spoznavati autonomno samoodređenje svog života, svoje seksualnosti, partnerstva; ovo se ovdje ne može detaljnije objasniti.5 Partneri iz kršćanskog dijaloga ne bi trebali učiniti nikakve ustupke po ovom pitanju i trebali bi ukazati na vremenske karakteristike ovih ideja, sigurno znajući da njihova vlastita povijest često ima znatan deficit u tim pitanjima. 3. Perspektive međureligijskih dijaloga I globalna situacija i suživot u našim društvima s rastućom muslimanskom manjinom čine dijaloge neizbježnim; nema alternative. Međutim, tim ne bi smjeli upravljati samo odgovarajući službeni dužnosnici, čija razina podataka o njihovoj vlastitoj religiji i vjeri druge religije obično nije dovoljna. Razgovori na „nižim razinama“ popraćeni zajedničkim događajima poput kvartovskih festivala ili proslava vjerojatno su korisniji. Razgovori svih vrsta tek su započeli; prva iskustva nikako nisu pozitivna. Suočavajući se s islamskim idejama, kršćani mogu i moraju najprije naučiti da se određeni broj neslaganja temelji na vlastitoj kršćanskoj povijesti, koju je zamijenila kasnija teologija, ali koja se odražavala i čuvala u Kuranu. Partneri muslimanskog dijaloga moraju shvatiti da zajednički život bez odvajanja religije i politike i bez tumačenja kur'anskih tekstova, što - kao i sve - može se istovremeno shvatiti i riješiti iz njihovog povijesnog konteksta, nije moguće. Pozitivnom razvoju trenutno se može samo nadati.

Zašto Isus nije bio HRISTčanin vidi: Mašiah str 1-3 ; Isus je bio Jevrej Hav arjuni- Kršćani, Kršćani, ​ ​ ​ ZAŠTO Isus nije bio HRISTćanin ZAŠTO Isus nije bio Musliman ​ ​ pitanje Muslimana: Dali je Isus bio HRISTćanin? tj-jel Hrist bio Hristčanin? Odgovor je isti kao kada bi neko pitao: Da li je Muhamed bio Muhamedanac? tj jel Muhamed sljedio samog sebe? ---- Isus je HRIST to jest Mesija -Pomazanik a HRISTčanin je onaj koji sledi HRIST a , Isus nije sledio samog sebe stime nije HRISTčanin. Slediti nekoga je ići njegovim stopama, Ići za njime tj Uzeti njega za primjer. Djela apostolska 11,26 Isus je Znao sta znači Mesija, Hrist, Pomazanik jer je on bio taj. Krist, Hrist... Hebrejski: Mašijah ili Mošijah (משיח) Grčki: (Χριστός) Arabski: المسيح Messiah Transliterationl-masīḥ ​ Dakle Prema Grčkom Mi smo HRISTčani -Christianous Χριστιανούς, a prema Hebrejskom smo MESIJAnci -Mašihijim משיחיים Prema Arabskom kuranu: Nasara (نَصَارَىٰ) Prema Arabskoj Bibliji: مسيحيين مسيحيون masihiuwn Mesijanci-Hriscani ( ova rjec nema u kuranu) ​ ​ ------------------- Svuda gde je Isus rekao SLEDI(te) me , znači da je raekao HRIŠĆANI i Hrisćamstvo: Jeli Isus rekao da se njegovi sljedbenici zovu k/hrišćani? Jeste Rekao UVEK kada je reko sledime i sledite me, je rekao: vi ste Hrišćani JER NJEGA slediti znaci Biti Hristćanin . Matej 8,22 Ali, Isus mu reče: ` Slijedi me, .... Matej 9,9 Isus vidje, prolazeći, sjedjeti u poreznom uredu, jednog čovjeka koji se zvao Matija. On mu reče: ` Slijedi me. ` Ovaj se diže i slijediše ga. Matej 10,38 Tko ne uzme na se križ svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan! Matej 16,24 Tad Isus reče svojim učenicima: ` Ako netko hoće doći za mnom, nek se odrekne sebe samog i uzme svoj križ, i nek me slijedi . Matej 19,21 Isus mu reče: ....Potom dođi, slijedi mene! Matej 19,28 A Isus im reče: ` Uistinu, ja vam to kažem: Za vrijeme obnavljanja svih stvari, kad *Sin čovjekov bude sjeo na svoje prijestolje slave, vi koji ste me slijedili , .... Marko 2,14 Prolazeći, on vidje Levija, sina Alfijeva, kako sjedi u poreznom uredu . On mu reče: ` Slijedi me . ` Ovaj se diže i slijeđaše ga. Ivan 1,43 Sutradan, Isus odluči doseći Galileju. On nađe Filipa i reče mu: ` Slijedi me . ------------------------- Hriscani u Bibliji Po Hristu se i mi, kao njegovi vjernici, nazivamo Hrišćani. Taj naziv dolazi od grčke riječi “hristianoi”, što bi se moglo prevesti “Hiristovi” (sljedbenici). Djela apostolska 11,26 - nađe ga i dovede u Antiohiju. Oni, provedoše cijelu jednu godinu radeći zajedno u toj crkvi i poučavajući jedno zamašno mnoštvo. I to bi u Antiohiji da, po prvi put, ime " kršćanin " bi dano *učenicima. 1. Petrova 4,16 Ako li kao kršćanin , neka se ne stidi, nego neka slavi Boga u ovom imenu! Apostolska djela 9,2 iskati u *velikog svećenika pisma za sinagoge iz Damaska? Ako li nađe ondje sljedbenike Puta ljude ili žene, da ih dovede, svezane, u Jeruzalem. ​ ​ Ono sta Mnooooštvo Muslimana nezna ili ne želi da zna je da Hrišćanin je onaj koji vjeruje i sledi HRISTA= Mesiju, Sina Bozljeg Isus je HRIST a ne Hristćanin on ne sledi sebe nego njega slede vjernici. Prema Grčkom Mi smo HRISTčani -Christianous Χριστιανούς, a prema Hebrejskom smo MESIJAnci -Mašihijim משיחיים Prema Arabskom kuranu: Nasara (نَصَارَىٰ) Prema Arabskoj Bibliji: مسيحيين مسيحيون masihiuwn Mesijanci-Hriscani ( ova rjec nema u kuranu) Prema Hravtski je Hrist ili Krist, Mesija (sta NIŠTA i nikakve veze nema sa Krst-Križ) Prema tome Isus nije bio: sledbenik samog sebe -HRISTA to jest MESIJE ni HRISTćanin tj. Mesijanac tj. Mashihia (مسيحية) , ni Nasara (نَصَارَىٰ) ​ ----------------------- ZAŠTO Isus nije bio Musliman : Rječ Musliman znači: Predan, pokoran Allahu, Isus je predan Jahvi Bogu, Isus nije poznavao Arabski koji u njegovo vreme nije ni postajao onako kao u 7. veku za Vreme Muhameda. Isus je bio Hebrej stime je znao hebrejski kao i Galilejsko-Aramejski. PREDAN, pokoran se hebrejski kaže Masoret od rječi Masorah מסורה šta znači predaja Ezehija 20:37 ili Kabalot -Predaja 2.Solum. 3:6 Kabala-Predanje. Ezekiel 20,37 I propustiću vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavjetne. 37 וְהַעֲבַרְתִּי אֶתְכֶם תַּחַת הַשָּׁבֶט וְהֵבֵאתִי אֶתְכֶם בְּמָסֹרֶת הַבְּרִֽית׃ 37. Vehavarti ethem tahat hašavet veheveti ethem bemasoret haberit. Mat.15:2-6 Mark. 7:3-13 Gal. 1:14 2.Solum. 2:15 2.Solum. 3;16 1.Korin. 11:2 Kol. 2:8 Sama rjec Musliman i Islam se NE pojavljuju zapisano nigde pre Muhmaeda 100 razloga zasto Isus NIJE musliman: http://seit-blog-teme.blogspot.com/2020/07/80-razloga-zasto-isus-nije-musliman.html?view=sidebar ​ ------------------------------------------------------------ komentar muslimana: ko je bio prvi krščanin? odgovor: Jahja komentar muslimana: dokaz iz Biblije da je Jahja ( Ivan, Jovan) nazvan Hriščanin odgovor: HRISTcanin je onaj koji SLEDI HRISTa (Isusa), previse je Bibl. dokaza da je Jahja sledio Isusa HRISTA recimo Marko 1, poglavlje ....itd ... komentar muslimana: gde piše da je Jahja bio hriščanin ili hristcanin odgovor: odgovorio sam ti gore: >> HRISTcanin je onaj koji SLEDI HRISTa (Isusa), previse je Bibl. dokaza da je Jahja sledio Isusa HRISTA recimo Marko 1, poglavlje ....itd ... komentar muslimana: nisam te pitao šta zači grčka riječ hristcanin odgovor: Isto je znacenje i hebrjekse rjeci משיחיים mešihijim -Hriscani -oni koji slede MESIJU ili MESIJAnci Arabski Hriscani ne kazu Nasara ن ص ر vec kazu: مسيحيين , مسيحيون masihiuwn- Hriscani, ova rjec nema u kuranu ​

Jedu li svi Božji glasnici hranu? Do all of God's messengers eat food? https://answering-islam.org/Quran/Contra/eat_or_not.html Protivurečnost Kur'ana Jede li ili ne? Sam Shamoun Kur'an bilježi prigovore nevjernika na Muhammedovo apostolsko vjerovanje s obrazloženjem da je on običan smrtnik koji je jeo baš poput njih: Oni također kažu, 'Što ovom Glasniku smeta što jede hranu i odlazi na tržnice? Zašto mu anđeo nije poslan dolje, da upozori s njim? S. 25: 7 Arberry Kur'an nastavlja da odgovara na prigovor nevjernika: Nikada prije tebe nismo slali nikakve glasnike, ali eto! uistinu su jeli hranu i šetali tržnicama . A Mi smo neke od vas postavili testom za druge: Hoćete li biti nepokolebljivi? A tvoj Gospodar uvijek vidi. S. 25:20 Pickthall Ostale verzije glase: I nikada prije vas nismo poslali nijednog poslanika, ali zaista su jeli hranu i šetali tržnicama ... Hilali-Khan I nismo prije vas poslali nijednog apostola, ali oni su sigurno jeli hranu i obilazili tržnice ... Shakir Prije vas nismo poslali glasnike koji nisu jeli hranu i šetali tržnicama … Khalifa Odgovor je da je svaki glasnik kojeg je Allah poslao bio osoba koja je jela hranu i šetala pijacama, tako da se nevjernici ne bi trebali čuditi što Muhammed jede i šeta po njihovim pijacama. To takođe podrazumijeva da su svi poslanici koje je Allah poslao bili ljudi, baš kao što jasno govore sljedeći tekstovi: I nismo poslali prije vas (kao glasnike) nikoga osim ljudi koje smo nadahnuli među ljudima u gradovima . Nisu li putovali zemljom i vidjeli kakav je bio kraj onih koji su bili prije njih? I uistinu, onaj svijet je najbolji za one koji se boje Allaha i pokoravaju mu se (uzdržavajući se od grijeha i zlih djela i čineći ispravna dobra djela). Zar onda ne razumijete? 12: 109 Hilali-Khan I nismo poslali (kao Naše glasnike) prije tebe osim ljudi koje smo nadahnuli. Pitajte sljedbenike Podsjetnika ako ne znate? Nismo im dali tijela koja nisu jela hranu , niti su bila besmrtna. S. 21: 7-8 Pickthall To je razlog zašto Kur'an zamjera nevjernicima njihov zahtjev da je Allah trebao poslati meleke da im se obrate: A oni koji ne traže sastanak s Nama kažu: Zašto nam meleki nisu spušteni i (Zašto) ne vidimo svoga Gospodara! Sigurno previše misle o sebi i preziru se s velikim ponosom. S. 25:21 Pickthall Kad su im glasnici došli pred njima i iza njih, govoreći: Ne klanjajte se nikome osim Allahu! rekli su: Da je naš Gospodar htio, sigurno bi poslao anđele (k nama), pa eto! mi smo nevjernici u ono što ste poslali. S. 41:14 Pickthall Osim što Kur'an izričito kaže da Allah zaista podiže poslanike među melekima: Bog bira anđele Glasnike i čovječanstvo; zasigurno je Bog svečujući, svevideći. S. 22:75 Arberry Sve pohvale i zahvale neka su Allahu, (jedinom) Začetniku [ili (jedinom) Stvoritelju] nebesa i Zemlje, koji je meleke učinio glasnicima s krilima - dva ili tri ili četiri. Povećava u stvaranju ono što želi. Uistinu, Allah je u stanju učiniti sve. S. 35: 1 Hilali-Khan Stoga se kosi sa njegovom tvrdnjom da su svi poslanici prije Muhammeda bili ljudi ( ovdje ), postoji nekoliko dodatnih problema s odgovorom Kur'ana nevjernicima. Prvo, je li stvarno tako da su svi glasnici otišli na tržnice? Vjerujemo li da su tržišta postojala u svako doba, čak i od same zore ljudskog postojanja? Ili je to jednostavno Muhammedov način projiciranja vlastitih iskustava natrag u živote glasnika prije njega kako bi ih uskladio s njegovim životom? Konkretno, čini se prilično nevjerojatnim da su postojala tržišta u Adamovo vrijeme, kada su on i njegova supruga i njihova djeca bili jedini ljudi na zemlji. Drugo, Kur'an bilježi slučaj kada je Allah poslao glasnike koji su odbili jesti hranu: Naši su glasnici došli Abrahamu s dobrom viješću; rekli su: 'Mir!' 'Mir', rekao je; a trenutno je donio pečeno tele. A kad je vidio da im ruke ne posežu prema njemu, bio je sumnjičav prema njima i začeo strah od njih . Rekli su: 'Ne boj se; poslani smo k narodu Lota. ' S. 11: 69-70 Arberry Je li priča došla do vas, o počasnim gostima [tri anđela; Džibrael (Gabrijel) zajedno s još dvojicom] od Ibrahima (Abrahama)? Kad su ušli kod njega i rekli: " Selam , alejhis-selam !" Odgovorio je; " Salam , alejhis-selam ", i rekao: "Ti si meni nepoznat narod", a zatim se okrenuo svom ukućanstvu, pa iznio pečeno tele [jer su Ibrahimovo (Abrahamovo) vlasništvo uglavnom bile krave] . I stavio ih pred njih, (govoreći): "Nećete li jesti?" Tada je začeo strah od njih (kad nisu jeli).Rekli su: "Ne boj se." I dali su mu radosne vijesti o inteligentnom sinu koji ima znanje (o Allahu i Njegovoj religiji istinskog monoteizma). Tada se njegova supruga oglasila glasnim glasom, udarila je lice i rekla: "Neplodna starica!" Rekli su: "Čak i tako kaže vaš Gospodar. Uistinu, On je Mudri, Sveznajući." [Ibrahim (Abraham)] je rekao: "Pa s kojom ste svrhom došli, o glasnici?" S. 51: 24-31 Hilali-Khan Ova je priča iskrivljena verzija Postanka 18 gdje su se Abrahamu ukazala tri čovjeka. O tome više u nastavku. Kao što se može vidjeti iz verzije Hilali-Khan, muslimanski izlagači smatraju te posjetitelje Božjim anđelima. Odbijanje ovih glasnika da jedu hranu navelo je muslimanske egzegete da zaključe da anđeli ne jedu hranu. Primijetite, na primjer, ono što navodi ovaj komentar: (I kad je vidio da im ruke nisu dopirale) do njegove hrane, jer im nije bila potrebna , (vjerovao im je i stvorio strah od njih) misleći da su lopovi, jer nisu dodirnuli njegovu hranu. Kad su anđeli znali za njegov strah. (Rekli su: Ne boj se!) O Abrahame. (Eto, mi smo poslani puku Lota) da ih uništimo. ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; izvor ) Poznati sunitski komentator Ibn Kathir napisao je u vezi s pitanjem 11: 69-70: To je zato što se anđeli ne bave hranom. Oni to ne žele, niti jedu . Stoga je, kad je Ibrahim vidio kako odbijaju hranu koju im je donio, a da je uopće nije probao, osjetio nepovjerenje prema njima. (Podebljano i podcrtavanje naglasak naše) Stoga Kur'an daje primjer određenih glasnika, za koje se vjeruje da su anđeli, koji nisu jeli hranu, što je u suprotnosti s njegovom tvrdnjom nevjernicima da su svi glasnici ljudska bića koja nužno jedu. Štoviše, ova verzija priče proturječi starijem biblijskom izvještaju koji kaže da su tri muškarca posjetila Abrahama, a jedan od njih bio je Bog u pratnji dva njegova anđela, te da su sva trojica zapravo jeli hranu koju im je Abraham dao! " Gospodin se ukazao Abrahamu kod svetih stabala Mamre . Dok je Abraham sjedio na ulazu u svoj šator tijekom najtoplijeg dijela dana, podigao je pogled i ugledao trojicu muškaraca koji su tamo stajali . Čim ih je ugledao, potrčao je Naklonivši se dok mu je lice dodirivalo zemlju, rekao je, gospodo, molim vas, nemojte prolaziti pored moje kuće bez zaustavljanja; ovdje sam da vam služim. Donesite mi malo vode da operete noge ; možete se odmoriti ovdje ispod ovog drveta. Donijet ću i malo hrane ; dat će vam snagu da nastavite putovanje. Počastili ste me dolaskom u moj dom, pa pustite da vam služim. "Odgovorili su," ' Hvala vam; prihvaćamo. "Abraham je žurno ušao u šator i rekao Sari:" Brzo, uzmi vreću svog najboljeg brašna i ispeci malo kruha. "Zatim je potrčao do stada i odabrao nježno i debelo tele i dao ga slugi koji je požurio da ga pripremi. Uzeo je malo vrhnja, malo mlijeka i mesa i stavio hranu pred muškarce. Tamo im je pod drvetom sam služio I ONI SU JA ... Tada je Gospod rekao Abrahamu : "Postoje strašne optužbe protiv Sodome i Gomore, a njihov je grijeh vrlo velik. Moram sići da bih utvrdio jesu li optužbe koje sam čuo istinite ili ne. ' Tada su DVA ČOVJEKA otišla i nastavila prema Sodomi, ali Gospodin je ostao s Abrahamom ... Nakon što je završio razgovor s Abrahamom,Gospodin je otišao i Abraham se vratio kući. "Postanak 18: 1-8, 20-22, 33 Biblija dobre vijesti " Kad su te večeri dva anđela došla u Sodomu , Lot je sjedio na gradskim vratima. Čim ih je ugledao, ustao je i pošao im u susret. Poklonio se pred njima i rekao:" Gospodo, ovdje sam Molim vas, dođite u moju kuću. Možete oprati noge i prenoćiti. Ujutro možete ustati rano i krenuti svojim putem. "Ali oni su odgovorili:" Ne, prespavat ćemo ovdje na gradskom trgu. "Nastavio ih je nagovarati i napokon su otišli s njim do njegove kuće. Lot je naredio svojim slugama da ispeku malo kruha i pripreme fin obrok za goste. Kad je bilo spremno, ONI SU TO ." Postanak 19: 1-3 Biblija dobre vijesti Dakle, Kur'an ne samo da proturječi samom sebi već i prethodnim spisima Božjih proroka i poslanika. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Contra/beast_messenger.html http://answering-islam.org/Quran/Contra/warners.htm http://answering-islam.org/Quran/Contra/qi038. html http://answering-islam.org/Quran/Sources/allprophets.html Kur'anski proturječji Članci Sama Shamouna u odgovoru na islamsku početnu stranicu

Sura 28:38 Faraon gradi TORANJ u egiptu http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/sura-2838-faraon-gradi-toranj-u-egiptu.html?view=sidebar ​ vidi: geogrf. kurana http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/04/kuranska-geografija_15.html?view=sidebar Biblija VS Kuran Geografija, Likovi...starog Izraela https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/biblija-vs-kuran-geografija-likovi.html?view=sidebar Allah i Geografija Autor kurana Pozna Arabiju Negde DALEKO Ispod jedne Palme tece Potok Sura 28:38 Faraon gradi TORANJ u egiptu Biblija VS Kuran Egipatski Babion ​ https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/o-književnim-izvorima-hamana-u-kur- https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/faraon-i-haman https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/haman-u-kur-anu https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/izgorjele-cigle-u-egiptu HAMAN ŽIDOV-MASA..... PAD HAMANA https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/poglavlje-xii-estera ​ 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. ​ Nema dokaza za Kur'an kao božanska objava u egipatskim natpisima Sphinx Historical Errors Of The Qur'an - Pharaoh & Haman Babilon-Kairo Vjera Abrahamova Maurice Bucaille Kamenolomi Kein Beweis für göttliche Offenbarung des Korans in ägyptischen Inschriften s ecenje blokova velikim teperaturama i vodom pronadjen Brod za transpot blokova ---------------------------- Sura 28:38 Sura 40:36 Sura 40:37 ​ ---------------------- Genesis 11:3 Genesis 11:4 Genesis 11:9 ​ ​ Egiptolozi kritiziraju neke izjave u njegovoj knjizi Mojsije i faraon. Erhart Graefe sa Westfälische Wilhelms-Universität opisao je Bucailleovu tvrdnju da se božansko podrijetlo Kur'ana može zaključiti iz otkrića imena "Haman" u egipatskim hijeroglifima kao "bučnu besmislicu".[6] https://de.wikipedia.org/wiki/Maurice_Bucaille#cite_note-6 Einige Aussagen seines Buches Moses und Pharao werden von Ägyptologen kritisiert. Bucailles Behauptung, man könne vom Fund des Namens „Haman “ in ägyptischen Hieroglyphen auf den göttlichen Ursprung des Koran schlussfolgern, bezeichnet etwa Erhart Graefe von der Westfälischen Wilhelms-Universität als „lärmenden Unsinn“.[6] 6. Raoul Keller: Kein Beweis für göttliche Offenbarung des Korans in ägyptischen Inschriften. (pdf) Komentar muslimana: HAMAN U KUR'ANU - Dr. Maurice Bucaille (Dr. Moris Bukaj) https://www.youtube.com/watch?v=YJ7SZUkZwR8 Sura 28:38 Korkut: O velikaši" – reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac! Mlivo: I reče faraon: "O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim mene, zato mi zapali o Hamane, na ilovači, te mi načini toran j, da bih se ja uspeo bogu Musaovom; a uistinu, ja ga smatram (jednim) od lažova." Tefsir Ibn Kesir: "a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj. naredio je Harunu da pravi za njega pečene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na ovome svijetu zgrade veće od toga tornja. Želio je da pokaže svojim podanicima da smatra lažnim ono što tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, ​ ​ Sura 28:38 https://znaci.ba/quran?field_sura_value=28&field_broj_ajeta_value=38&body_value= https://www.islamawakened.com/quran/28/38/w4wcv.html https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=28&verse=38 uzvišeni toranj https://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=SrH#(28:38:18) glina https://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=Tyn#(28:38:15) ​ Google prevodioc: Sura 28:38 I rekao Firaun "O. poglavice! Ne Znam za tebe bilo koji bog osim mene. ​ Pa potpalite za mene O Haman! Na glina i napravi , za mene uzvišena kula tako da [I] Možda pogledam na (Bog (od) Musa. I doista, ja [Mislim] da on (je) od lažljivci ". ​ ​ Sura 40:36 Korkut: O Hamane" – reče faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza, Mlivo: I reče faraon: "O Hamane! Sagradi mi toranj , da bih ja dosegao sredstva, ​ Sura 40:37 Korkut: staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac." I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu. Mlivo: Sredstva nebeska, pa se uspeo bogu Musaovom - a uistinu, ja ga smatram lašcem." I tako je uljepšano faraonu zlo djela njegovog i odvraćen je od puta, a spletka faraonova (vodi) samo u propast. Genesis 11:3 Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Genesis 11:4 Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji! Genesis 11:9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. muhamed je i ovdje pomjesao jevrejske i hriscanske price iz Biblije , zamjenivsi Babilonski visoki toranj sa eigpatski Babilon ( kairo-predgradje kaira zvani babion) ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ https://www.islaminstitut.de/2009/kein-beweis-fuer-goettliche-offenbarung-des-korans-in-aegyptischen-inschriften/ ​ Nema dokaza za Kur'an kao božanska objava u egipatskim natpisima ​ Institut za islamska pitanja Je li Kuran znanstveno i povijesno provjerljivo čudo? Već dobrih trideset godina tvrdnja da je kuranski tekst znanstveno provjerljivo čudo važan je muslimanski argument za tvrdnju islama o istini. Ova se tvrdnja naširoko koristi za promicanje islama. Muslimanske publikacije sada navode najmanje 200 različitih navodno znanstveno provjerljivih dokaza o čudesnoj prirodi Kurana. Provedeno je sljedeće istraživanje: Spominjanje osobe po imenu Haman u priči o Mojsiju i faraonu u Kuranu (usp. 28,6; 8,38; 29,39; 40,24 + 36) i navodni nalaz drevnog egipatskog natpisa s njegovim imenom mnogo prije dolaska islama razmatraju mnogi muslimani biti najvažniji povijesni dokaz istine Kur'ana i islama. Objavljujemo priopćenje za javnost s najvažnijim činjenicama o ovoj temi s izjavama trojice egiptologa i dopisom prof. Dr. Jürgen Osing sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, koji daje detaljne odgovore na pitanja o ovom natpisu. Nema dokaza o božanskom objavljivanju Kur'ana u egipatskim natpisima Čudesna tvrdnja egiptologa poništena Beč, 1. studenog 2009. Već 15 godina jedan drevni egipatski dovratnik u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti bio je predmet eksplozivne, vjersko-dogmatske rasprave. Neki muslimanski apologeti vjeruju da u ovom postu postoje jasni dokazi o božanskom podrijetlu njihove svete knjige, Kur'ana. Specijalisti za hijeroglife sada su pregledali natpis na postu. Rezultat je otrežnjujući: relikvija ne otkriva nikakve metafizičke istine . Haman - za ovo tajanstveno ime kaže se da je 100 posto dokaz da podrijetlo Korana nije ljudsko. Sveta knjiga islama opisuje osobu iza imena Haman kao bliskog povjerenika ili savjetnika faraona u vrijeme proroka Mojsija. Osim toga, egipatski vladar Haman dao je naredbu da se izgradi zgrada od pečene cigle koja se vinula k Bogu na nebu. Kad je francuski znanstvenik dr. Maurice Bucaille 1994. u svojoj knjizi "Mojsije i faraon: Hebreji u Egiptu" tvrdio je da je uspio osigurati osobu "Haman" u hijeroglifima na ulazu na vratima. Profesionalna oznaka osobe s natpisa, "Glava radnika kamenoloma", savršeno se uklapa u opis Kur'ana, prema Bucailleu. Osim toga, bliski odnos između faraona i hamana može se izvesti iz hijeroglifa. Bucaille zaključuje: Da je takva osoba zaista postojala dokazuju povijesno točne izjave Kur'ana, za razliku od Biblije. ​ U godinama koje su uslijedile, brojni muslimanski propovjednici bavili su se Bucaillesovom analizom. Na primjer, kontroverzni turski pisac Harun Yahya u svojoj knjizi "Prorok Mojsije (as)" piše: “Postojanje imena Haman u staroegipatskim svicima podupire činjenicu da je Kuran nepogrešiva ​​Božja riječ. Kuran nam čudesno daje dio povijesnih podataka koji se nikada nisu mogli pronaći ili učiniti dostupnim u vrijeme proroka Muhameda. " No je li ovo doista božansko čudo? Kako bi odgovorili na ovo pitanje, stručnjaci su sada pregledali natpis na dovratniku. „Staroegipatski hijeroglifi sastoje se od suglasnih glasova. Vokalizacija je nejasna ", objašnjava berlinski egiptolog profesor dr. Jürgen Osing . Dakle, čak se ni u teoriji ime "Haman" ne može osigurati u ovom obliku, već najviše "Hmn". "Ali na postu nije čak ni naziv 'Hmn', već 'Hmn-h" ", kaže Osing. Vještak hijeroglifa profesor dr. Prema natpisu, Erhart Graefe , direktor uglednog Instituta za egiptologiju i koptske studije na Westphalian Wilhelms Sveučilištu u Münsteru, objašnjava: "Završetak je nesumnjivo kratica, dolazi od sličnog naziva." Dr. Katharina Stegbauer s egiptološkog instituta Sveučilišta u Leipzigu slaže se: “Puni naziv skraćenice je Hemen-hetep. U prijevodu to znači: 'Hemen je zadovoljan' ili 'milostiv', a Hemen je egipatsko božanstvo . Egipćani često sastavljaju svoja imena na takav način da je bog povezan s atributom. " No Stegbauer ide još dalje: “Kad se bolje pogleda,„ H “imena„ Haman “iz Korana ne odgovara„ H “u hijeroglifima. To je drugačiji zvuk. Kasnije su ti H-zvukovi spojeni na koptskom, ali fonologija nam je danas uvelike poznata. " Osing , koji je ispitivao razliku između ovih zvukova u svom djelu "Formiranje nominalnih oblika Egipćana", objašnjava: “U vrijeme datiranja dovratnika takav spoj bio je vrlo rijedak. Znam samo za jedan slučaj iz tog razdoblja. " ​ ​ ​ slika 1. Izvor: Kunsthistorisches Museum s MVK i ÖTM, Beč. Uz ljubazno odobrenje. ​ ​ Na pitanje upućuje li naziv radnog mjesta "Šef kamenoloma" bliski odnos s faraonom, Stegbauer to niječe. “Zapravo, naziv radnog mjesta na tom mjestu je 'Glava kamenoklesara iz Amona'. Hemen-hetep vjerojatno je bio zaposlen u hramu. Iz toga se ne može izvesti njegov odnos s faraonom. " Graefe se slaže sa Stegbauerom: “Ostatak teksta sastoji se od uobičajenih želja za mrtvima. U tome nema ništa posebno što upućuje na bliski odnos s faraonom. " Osing dodaje: “Sumnjivo je da egipatski kralj nije trebao svom 'šefu svih kraljevih poslova' povjeriti podizanje tako velike zgrade, već beznačajnu i malo kvalificiranu za gradnju opeke, 'šefa kamenolomaca'. Osim toga, Kuran izričito govori o grijanoj ili spaljenoj opeci. Dokazi o zgradama od opečene opeke u ovom trenutku, međutim, zauzimaju zanemarivo mali dio, osobito u slučaju monumentalnih zgrada. " Otrežnjujući zaključak prof. Graefesa je: "Uz sve ove prigovore izjednačavanje s Kuranskim hamanom nije ništa više od lupanje gluposti." ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ slika2. Izvor: Kunsthistorisches Museum s MVK i ÖTM, Beč. Uz ljubazno odobrenje. ​ ​ Kunsthistorisches Museum (umetničko-historijski muzej) Wien nije znao kakvo je značenje artefakt imao u posljednjih 15 godina. Michaela Hüttner , kustosica egipatsko-orijentalne zbirke u Kunsthistorisches Museum (umetničko-historijski muzej) u Beču, odgovara na pitanje je li Bucaille uopće uspio iz blizine pregledati dovratnik: “Koliko ja znam, dva ulomka vrata nisu bili javno dostupni desetljećima, već su se nalazili samo u našem skladištu. U našim zapisima nema prepiske s gospodinom Bucailleom, niti postoji bilješka da je on ili bilo koji drugi posjetitelj želio vidjeti ovaj artefakt između 1975. i 1995. godine. Posljednjih godina bili smo zapanjeni neobičnim međunarodnim interesom za ovaj dovratnik, ali prvi zahtjev stigao je 2005. " Božansko čudo? Mnogi muslimanski apologeti smatraju da su ova dva ulomka vrata u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti dokaz naučno provjerljive ispravnosti njihove religije. Stručnjaci se ne slažu s tim. Raoul Keller ​ Slijedi pismo o dva fragmenta prof. Dr. J. Osing (em.) Reproducirano: Prof. Dr. Jürgen Osing (em.) Egiptološki seminar na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, u kolovozu 2009 Poštovani, imena na dva egipatska dovratnika dovoljno su jasna za čitanje. Pojavljuju se na kraju oba tekstualna stupca kao ḥ mn-ḥ, kako navode Wreszinski i Ranke . Po mom mišljenju, postoji li još dugačak oblik za ovo ime, ima podređenu ulogu u usporedbi s Kuranskim Hamanom. Na vratima se nalazi naziv ḥ mn -ḥ - i ti se zvukovi moraju uzeti u obzir. Ovaj ḥ mn-ḥ je formiran od imena boga ḥ mn i elementa sa dvosuglasničkim predznakom ḥw, koji se ne može sa sigurnošću utvrditi, a koji se u Novom Kraljevstvu koristi u vezi sa znakom svitka papirusa kao izuzetno uobičajeno "grupno pisanje" za suglasnik ḥ. Kad Ranke parafrazira ime kao ḥ mn-ḥ, arbitrarno je objasniti upitnik na isti način na koji to, na primjer, čini web stranica islamic-awareness.org (srpanj 2009.): „Kao da sugerira„ ḥ “nije zapravo dio naziva ”, pa se stoga u potpunosti eliminira. Tumačenje konačnog ḥ upitno je, ali ne i njegovo postojanje kao dio imena, nakon čega slijedi epitet "s pravim glasom, opravdan" za blagoslovljene mrtve. U usporedbi s imenom arapskog Hamana, postoje dvije razlike: Na arapskoj strani nedostaje ḥ na kraju imena. Kvaliteta prvog h zvuka je drugačija. Točno je da je za Egipćane - u blizini m - zvučni prijelaz ḥ> h povremeno već za 19. - 21. Dinastija je dokazana. (vidi moj "Nominalbildung des Ägyptischen", Mainz 1976., str. 367 f.). Međutim, u vrijeme novog carstva, na kojemu je datiran dovratnik, takva spajanja bila su iznimno rijetka. Poznat mi je samo jedan primjer iz dotičnog razdoblja. Ovo je sekundarni zvuk. Mislim da je upitno treba li takav sekundarni zvuk pripisati izvoru iz kojeg se prihvaća božanski autoritet. Međutim, smatram da je razlika u h-zvukovima podređena, budući da niz drugih naznaka govori protiv jednadžbe. Prema Kuranu, faraon je zatražio od Hamana da sagradi visoku zgradu od pečene cigle. Značajno je napomenuti da egipatski kralj nije trebao svom "poglavaru svih kraljevih poslova" naložiti podizanje tako velike zgrade, već beznačajnog "načelnika kamenolomaca". Potonji su obično imali samo lokalni značaj i nisu imali kvalifikacije za (vjerojatno ogromnu) zidanu zgradu. Što se tiče spaljivanja građevinske opeke, valja napomenuti da je u Egiptu od faraonskih vremena sačuvano gotovo beskrajno obilje zgrada, monumentalnih i manjih od cigli sušenih na zraku. Osim toga, dokazi o izgorjeloj građevinskoj opeci, koji su započeli na lokaciji u istočnoj delti Nila s 19. dinastijom, a zatim su se povećali u kasnom razdoblju, činili su samo zanemarivo mali dio, osobito u monumentalnim zgradama (vidi AJ Spencer, Brick Arhitektura u starom Egiptu. Warminster 1979., passim ). S lingvističkog gledišta, želio bih još jednom naglasiti da je ime Haman etimološki izolirano i u arapskom i u hebrejskom, a to bi bilo i u bilo kojem drugom semitskom jeziku, jer ne postoji niti riječ stablo * hmn niti takva riječ formacijski tip. Kao egipatsko ime, Haman bi bio barem vrlo neobičan i do sada potpuno nepoznat. Ime ukazuje na drugačije podrijetlo (npr. Stari perzijski Humajun "veliki", vidi Köhler-Baumgartner ). Ne samo iz tog razloga, arapski Haman me je prvi put podsjetio na perzijskog Hamana, koji se u knjizi o Ester spominje kao carski upravitelj i nositelj pečata Kserksa i kao neprijatelj Židova i za kojeg se kaže da je došao do neslavnog kraj zbog njegovih spletki. U hebrejskom tekstu ovo ime ima potpuno isti zvuk kao i arapski oblik - ne samo za samoglasnike nego za suglasnike (vidi Köhler -Baumgartner ). Spominjanje takve figure ograničeno je na spise judaizma (i kršćanstva) i islama. Opseg sličnosti između dvoje ljudi po imenu Haman sugerira, po mom mišljenju, da su oni izravno ovisni. Motiv zgrade koja se uzdiže u nebo i oholost suočavanja s njom s Bogom Izraelaca mogao bi se temeljiti na babilonskoj kuli. Takvi zigurati od opeke bili su uobičajeni u Mezopotamiji. Prema Postanku 11: 3, Vavilonska kula izgrađena je od obojene i pečene opeke. Srdačan pozdrav, Jürgen Osing ------------------------------------------------------------------ Historical Errors Of The Qur'an - Pharaoh & Haman https://de.scribd.com/document/6130557/Lies-Rebuttal-Series-Refutation-Of-The-Historical-Errors-Of-The-Qur-an-Pharaoh-Haman ​ ------------------------------------------------------------------------------------------------ Iz Historije znamo da se je Kairo (okolna naselja) zvao pre Muhmaeda Babilon sto potvdjuju i sami Islamski Historicari Na vikipediji mozete naci o strom nazivu za Kairo...mjesto se zvalo "Babilon u Egiptu" - osnovan je u 1.st.n.e. pod Rimljana u vrijeme Trajana, a kasnije se proširio u tvrđavu. Ime Babilon nastalo je iz pogrešnog čitanja drevnog egipatskog naziva mjesta "Kuća Nila Heliopolisa". Iz Islamskih Izvora: Jedan Vojnik je rekao Amru, osvajaču Egipta Sljedeći tekst je arapskog povjesničara i teologa Tabari (umro 923.) koji se pozivao na izvještaj vojnika. Spomenuti Amr bio je muslimanski zapovjednik poljnog boja: “Kad smo Babilon (moderni stari Kairo) osvojili...” u Linku Str.: 14 MATERIALIEN 4.Teil Die arabisch-muslimische Expansion M 4.2 Ein Soldat Amrs, des Eroberers von Ägypten, erzählt https://docplayer.org/61974359-Unterrichtsmaterialien-geschichte-betrifft-uns-der-islam-entstehung-fruehzeit-ausbreitung-mit-zwei-farbigen-oh-folien.html ------- ** https://de.wikipedia.org/wiki/Kairo#Vorgeschichte Kairo/ Vorgeschichte ...man nannte den Ort „Babylon in Ägypten “ – wurde im 1. Jahrhundert n. Chr. unter den Römern zur Zeit Trajans gegründet und später zur Festung ausgebaut. Der Name Babylon entstand aus einer Fehllesung der altägyptischen Ortsbezeichnung „Haus des Nils von Heliopolis “. prevod: Kairo Historija ...mjesto se zvalo "Babilon u Egiptu" - osnovan je u 1.st.n.e. pod Rimljana u vrijeme Trajana, a kasnije se proširio u tvrđavu. Ime Babilon nastalo je iz pogrešnog čitanja drevnog egipatskog naziva mjesta "Kuća Nila Heliopolisa". https://de.wikipedia.org/wiki/Festung_Babylon_(%C3%84gypten ) https://en.wikipedia.org/wiki/Babylon_Fortress u Linku Str.: 14 MATERIALIEN 4.Teil Die arabisch-muslimische Expansion M 4.2 Ein Soldat Amrs, des Eroberers von Ägypten, erzählt Str.: 14 MATERIALIEN 4.Teil Die arabisch-muslimische Expansion M 4.2 Ein Soldat Amrs, des Eroberers von Ägypten, erzählt https://docplayer.org/61974359-Unterrichtsmaterialien-geschichte-betrifft-uns-der-islam-entstehung-fruehzeit-ausbreitung-mit-zwei-farbigen-oh-folien.html Der folgende Text stammt von dem arabischen Historiker und Theologen Tabari (gest. 923), der sich auf den Bericht eines Soldaten beruft. Der genannte Amr war muslimischer Feldherr. Als wir Babylon (das moderne Alt-Kairo) erobert hatten, ... https://docplayer.org/61974359-Unterrichtsmaterialien-geschichte-betrifft-uns-der-islam-entstehung-fruehzeit-ausbreitung-mit-zwei-farbigen-oh-folien.html Jedan Vojnik je rekao Amru, osvajaču Egipta: https://de.wikipedia.org/wiki/Schlacht_bei_Heliopolis_(640 ) https://de.wikipedia.org/wiki/ʿAmr_ibn_al-ʿĀs Sljedeći tekst je arapskog povjesničara i teologa Tabari (umro 923.) koji se pozivao na izvještaj vojnika. Spomenuti Amr bio je muslimanski zapovjednik poljnog boja: “Kad smo Babilon (moderni stari Kairo) osvojili...” Hugh Kennedy: The Great Arab Conquests. Philadelphia 2007, S. 151. ----------------------------------------------------------------------- EGIPATSKI Babilon 1. Wikipedia: https://en.wikipedia.org/wiki/Amr_ibn_al-As vidi kod: Administration Amr "regulated the government of the country [Egypt], administration of justice and the imposition of taxes", according to the historian A. J. Wensinck.[2] During his siege of Babylon, Amr had erected an encampment near the fortress.[57] He originally intended for Alexandria to serve as the Arabs' capital in Egypt, but Umar rejected this on the basis that no body of water, i.e. the Nile, should separate the caliph from his army.[58] [59] [60] [b] Instead, following Alexandria's surrender, in 641 or 642,[62] Amr made his encampment near Babylon the permanent garrison town (miṣr) of Fustat , the first town founded by the Arabs in Egypt.[63] [64] [65] Its location along the eastern bank of the Nile River and at the head of the Nile Delta and edge of the Eastern Desert strategically positioned it to dominate the Upper and Lower halves of Egypt.[57] Fustat's proximity to Babylon, where Amr also established an Arab garrison, afforded the Arab settlers a convenient means to employ and oversee the Coptic bureaucratic officials who inhabited Babylon and proved critical to running the day-to-day affairs of the Arab government google prevodioc: Amr je "regulirao vladu u zemlji [Egipat], provođenje pravde i nametanje poreza", prema povjesničaru A. J. Wensincku. [2] Tijekom opsade Babilona, ​​Amr je podigao logor u blizini tvrđave. [57] Prvotno je namjeravao da Aleksandrija služi kao glavni grad Arapa u Egiptu, ali Umar je to odbio na temelju toga da nijedno vodeno tijelo, tj. Nil, ne bi trebalo odvojiti halifu od njegove vojske. b] Umjesto toga, nakon Aleksandrijeve predaje, 641. ili 642. godine, [62] Amr se utaborio u blizini Babilona, ​​stalnim garnizonskim gradom (miṣr) Fustata, prvim gradom koji su Arapi osnovali u Egiptu. [63] [64] [65] ] Njegov položaj uz istočnu obalu rijeke Nil i na čelu delte Nila i ruba Istočne pustinje strateški je smjestio dominaciju gornjom i donjom polovicom Egipta. [57] Fustatova blizina Babilona, ​​gdje je Amr također uspostavio arapski garnizon, arapskim je doseljenicima pružila prikladno sredstvo za zapošljavanje i nadzor nad koptskim birokratskim dužnosnicima koji su naseljavali Babilon i pokazalo se ključnim za vođenje svakodnevnih poslova arapske vlade 2. https://en.wikipedia.org/wiki/Cairo ovde kod: History The area around present-day Cairo, especially Memphis that was the old capital of Egypt, had long been a focal point of Ancient Egypt due to its strategic location just upstream from the Nile Delta . However, the origins of the modern city are generally traced back to a series of settlements in the first millennium. Around the turn of the 4th century,[22] as Memphis was continuing to decline in importance,[23] the Romans established a fortress town along the east bank of the Nile . This fortress, known as Babylon , was the nucleus of the Roman and then the Byzantine city and is the oldest structure in the city today. It is also situated at the nucleus of the Coptic Orthodox community, which separated from the Roman and Byzantine churches in the late 4th century. Many of Cairo's oldest Coptic churches, including the Hanging Church , are located along the fortress walls in a section of the city known as Coptic Cairo . Following the Muslim conquest in AD 640, the conqueror Amr ibn As settled to the north of the Babylon in an area that became known as al-Fustat . Originally a tented camp (Fustat signifies "City of Tents") Fustat became a permanent settlement and the first capital of Islamic Egypt. In 750, following the overthrow of the Umayyad caliphate by the Abbasids , the new rulers created their own settlement to the northeast of Fustat which became their capital. This was known as al-Askar (the city of sections, or cantonments ) as it was laid out like a military camp. A rebellion in 869 by Ahmad ibn Tulun led to the abandonment of Al Askar and the building of another settlement, which became the seat of government. This was al-Qatta'i ("the Quarters"), to the north of Fustat and closer to the river. Al Qatta'i was centred around a palace and ceremonial mosque, now known as the Mosque of ibn Tulun . In 905, the Abbasids re-asserted control of the country and their governor returned to Fustat, razing al-Qatta'i to the ground. google prjevodioc: Područje oko današnjeg Kaira, posebno Memphis koji je bio stari glavni grad Egipta, dugo je bilo žarište Drevnog Egipta zbog svog strateškog položaja neposredno uzvodno od delte Nila. Međutim, podrijetlo modernog grada uglavnom seže u niz naselja u prvom tisućljeću. Otprilike na prijelazu iz 4. u stoljeće, [22] dok je Memphis i dalje opadao na značaju, [23] Rimljani su uspostavili grad tvrđavu uz istočnu obalu Nila. Ova tvrđava, poznata kao Babilon, bila je jezgra rimskog, a zatim i bizantskog grada i najstarija je građevina u gradu danas. Također se nalazi u jezgri koptske pravoslavne zajednice, koja se odvojila od rimske i bizantske crkve krajem 4. stoljeća. Mnoge najstarije koptske crkve u Kairu, uključujući Viseću crkvu, nalaze se uz zidine tvrđave u dijelu grada poznatom kao Koptski Kairo. Nakon muslimanskog osvajanja 640. godine, osvajač Amr ibn As nastanio se sjeverno od Babilona u području koje je postalo poznato kao al-Fustat. Izvorno šatorski kamp (Fustat označava "Grad šatora") Fustat je postao stalno naselje i prva prijestolnica islamskog Egipta. 750. godine, nakon što su Abasidi srušili umajadski kalifat, novi vladari stvorili su svoje naselje sjeveroistočno od Fustata koje je postalo njihov glavni grad. Ovo je bio poznat kao al-Askar (grad odjeljaka ili kantona) jer je bio uređen poput vojnog logora. Pobuna Ahmada ibn Tuluna 869. dovela je do napuštanja Al Askara i izgradnje drugog naselja, koje je postalo sjedište vlade. Ovo je bio al-Qatta'i ("četvrti"), sjeverno od Fustata i bliže rijeci. Al Qatta'i bio je usredotočen oko palače i svečane džamije, danas poznate kao Džamija ibn Tuluna. 905. godine Abasidi su ponovno uspostavili kontrolu nad zemljom i njihov se guverner vratio u Fustat, sravnivši al-Qatta'i sa zemljom. 3. https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Heliopolis ovdje kod: Arab conquest of Egypt They laid siege to the fortress of Babylon near modern Cairo, which withstood Amr's siege for seven months. google prjevod: Opsjedali su tvrđavu Babilon u blizini modernog Kaira, koja je izdržala Amrovu opsadu sedam mjeseci. ​ 4. Babilonska Tvrđava (Egipat) ovdje vidi sve https://en.wikipedia.org/wiki/Babylon_Fortress ​ 5. 14 MATERIALIEN 4. Teil e arabisch-muslimische Expansion M 4.2 Ein Soldat Amrs, des Eroberers von Ägypten, erzählt Der folgende Text stammt von dem arabischen Historiker und Theologen Tabari (gest. 923), der sich auf den Bericht eines Soldaten beruft. Der genannte Amr war muslimischer Feldherr. Als wir Babylon (das moderne Alt-Kairo) erobert hatten, … ​ Google prevodioc: 14 MATERIJALI 4. djeo Arapsko-muslimanska ekspanzija M 4.2 kaže vojnik Amrsa, osvajač Egipta Sljedeći tekst je arapskog povjesničara i teologa Tabari (umro 923.) koji se pozivao na izvještaj vojnika. Spomenuti Amr bio je muslimanski zapovjednik poljnog boja: “Kad smo Babilon (moderni stari Kairo) osvojili...” ​ ------------------------------------------------------ NEKI muslimani kazu da su u egiptu pronadjeni hijeroglifi (i to na piramidi) sa imenom HAMAN medjutim mnogi naucnici.egiptologi trde da to nije tacno poput Prof. Erhart Graefe https://de.wikipedia.org/wiki/Maurice_Bucaille Einige Aussagen seines Buches Moses und Pharao werden von Ägyptologen kritisiert. Bucailles Behauptung, man könne vom Fund des Namens „Haman“ in ägyptischen Hieroglyphen auf den göttlichen Ursprung des Koran schlussfolgern, bezeichnet etwa Erhart Graefe * von der Westfälischen Wilhelms-Universität als „lärmenden Unsinn“ *Erhart Graefe, auch Erhartus Graefe (11. Februar 1943 in Frankfurt am Main) ist ein deutscher Ägyptologe und Professor a. D. der Westfälischen Wilhelms-Universität in Münster. PREVOD; Neke izjave u svojoj knjizi Mojsije i faraon kritiziraju egiptolozi. Bucailles tvrdi da se iz otkrića naziva "Haman" u egipatskim hijeroglifima o božanskom podrijetlu Korana može izvući, na primjer: Erhart Graefe * sa Westphalian University Wilhelm opisuje kao "lupanje glupostima" * Erhart Graefe , također Erhartus Graefe (11. veljače 1943. u Frankfurtu na Majni) je njemački egiptolog i profesor a. D. Westphalian Wilhelms University u Münsteru. ------------------------------------------- ​ Uvjek kada vam muslimani spomenu Maurice Bucaille ubaci te im ovo: Erhart Graefe *, također Erhartus Graefe Richard Carrier su rekli da Bucaille "Lupa GLUPOSTIMA " ... >> Cosmology and the Koran: A Response to Muslim Fundamentalists (2001) * Erhart Graefe, također Erhartus Graefe (11. veljače 1943. u Frankfurtu na Majni) je njemački egiptolog i profesor a. D. Westphalian Wilhelms University u Münsteru. ------------------------------------------------------------------------------------------- ----------------------------------------------------------------------- U svom video klipu jedan musliman: Vjera Abrahamova je stavio ovaj video: HAMAN U KUR'ANU - Dr. Maurice Bucaille (Dr. Moris Bukaj) https://www.youtube.com/watch?v=YJ7SZUkZwR8 i ispod u opisu pise ovo: Vjera Abrahamova : Ime "Haman" pojavljuje se šest puta u Kur'anu. To je ime od upravnika kamenoloma i graditelja za vrijeme vladavine Faraona u Egiptu. Pogledajte video do kraja Dkele radi se o Hamanu koji je upravnik Kamenoloma Medjutim Kuran kaze : Korkut Sura 28:38 O velikaši" – reče faraon – "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, lažac! Mlivo Sura 28:38 I reče faraon: "O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim mene, zato mi zapali o Hamane, na ilovači , te mi načini toranj, da bih se ja uspeo bogu Musaovom; a uistinu, ja ga smatram (jednim) od lažova." https://znaci.ba/quran?field_sura_value=28&field_broj_ajeta_value=&body_value=&page=5 uz to kaze i: Sura 28:38 Tefsir Ibn Kesir: …"a ti, o Harune, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu", tj. naredio je Harunu da pravi za njega pečene opeke za gradnju visokog tornja, pa ga je izgradio i nije bilo na ovome svijetu zgrade veće od toga tornja. Želio je da pokaže svojim podanicima da smatra lažnim ono što tvrdi Musa, koji poziva ih drugom bogu mimo Faraona, pa je zbog toga rekao: ..."ja mislim ... 12 puta se poljavljuje u Kuranu rjec l-ṭīni the clay glina http://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=Tyn#(28:38:15) Zakljucak Muslimani sami namjerno proturjece i potvrdjuju da je kuran laz jer oni pricaju o kamenolomu a kuran o pecenju opeke. ** Verse (28:38) - Word by Word http://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=28&verse=38 al-Qasas 28:38 28:39 <= Next ayah Prev ayah => 28:37 https://www.islamawakened.com/quran/28/38/w4wcv.html Verse (28:38), Word 15 - Quranic Grammar http://corpus.quran.com/wordmorphology.jsp?location=(28:38:15) Druga stvar u videu je stavio Knjige -Leksikon Die Ägyptischen Personennamen Hermann Ranke Band I Egipatksa licna imena od Hermann Ranke svezak I (nalazi se na strani 240) http://gizamedia.rc.fas.harvard.edu/images/MFA-images/Giza/GizaImage/full/library/ranke_personennamen_1.pdf a ispod stoji oznaka za referencu: m NR Wien Wreszinski S. 130 koja se nalazi na strani XVII http://gizamedia.rc.fas.harvard.edu/images/MFA-images/Giza/GizaImage/full/library/ranke_personennamen_1.pdf ​ a ta oznaka referensce m NR Wien Wreszinski S. 130 se nalazi na Strani 102 pod broj I.34. Aegyptische Inschriften aus dem K.K. Hofmuseum in Wien By Wreszinski, Walter, 1880-1935 https://archive.org/details/AegyptischeInschriftenAusDemKKHofm/page/n101/mode/2up ​ na engkleskom jeziku je objasnjeno to ovde: answering-islam The Haman Hoax Jochen Katz Stage One: Maurice Bucaille Maurice Bucaille is, most probably, the originator of this argument. In a book first published in 1994 (* ), he makes the following claims regarding the name “Haman” in the Qur’an: https://www.answering-islam.org/authors/katz/haman/bucaille.html Opis u slici i prevod : 24 hmn-3 ,(der Gott) hmn ist Groß m MR Kairo 20420a 25 hmn-h ( ?) 2) m NR Wien Wreszinski S. 130 26 hmn-htp (.w) ,(der Gott) hmn ist gnedig m MR ÄZ 37, 64 und Lacau, Sarcoph. II, 28126 PREVOD >>>> 24 hmn-3 ,(Bog) hmn je Veliki m MR Kairo 20420a 25 hmn-h ( ?) 2) m NR Wien Wreszinski Strana. 130 26 hmn-htp (.w) ,(Bog) hmn je milostiv m MR ÄZ 37, 64 iLacau, Sarcoph. II, 28126 Inace: na Nemackom: (der Gott ) znaci: Bog Sphinx https://de.wikipedia.org/wiki/Große_Sphinx_von_Gizeh ​ Sphinx je isklesan iz stjene odozgo -nadole >>kazu Egiptolozi Die Pyramiden: Gizeh - Die letzten Geheimnisse - ZDFinfo Doku 2020 https://www.youtube.com/watch?v=pH7BTKSbKHw kod 34:28 minute zapazite nedovrsene kamene blokove koji su sluzili kao fasada. ​ ​ ​ Nema dokaza za Kur'an kao božanska objava u egipatskim natpisima Institut za islamska pitanja Je li Kuran znanstveno i povijesno provjerljivo čudo? Već dobrih trideset godina tvrdnja da je kuranski tekst znanstveno provjerljivo čudo važan je muslimanski argument za tvrdnju islama o istini. Ova se tvrdnja naširoko koristi za promicanje islama. Muslimanske publikacije sada navode najmanje 200 različitih navodno znanstveno provjerljivih dokaza o čudesnoj prirodi Kurana. Provedeno je sljedeće istraživanje: Spominjanje osobe po imenu Haman u priči o Mojsiju i faraonu u Koranu (usp. 28,6; 8,38; 29,39; 40,24 + 36) i navodni nalaz drevnog egipatskog natpisa s njegovim imenom mnogo prije dolaska islama razmatraju mnogi muslimani biti najvažniji povijesni dokaz istine Kur'ana i islama. Objavljujemo priopćenje za javnost s najvažnijim činjenicama o ovoj temi s izjavama trojice egiptologa i dopisom prof. Dr. Jürgen Osing sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, koji daje detaljne odgovore na pitanja o ovom natpisu. Nema dokaza o božanskom objavljivanju Kur'ana u egipatskim natpisima Čudesna tvrdnja egiptologa poništena Beč, 1. studenog 2009. Već 15 godina jedan drevni egipatski dovratnik u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti bio je predmet eksplozivne, vjersko-dogmatske rasprave. Neki muslimanski apologeti vjeruju da u ovom postu postoje jasni dokazi o božanskom podrijetlu njihove svete knjige, Kur'ana. Specijalisti za hijeroglife sada su pregledali natpis na postu. Rezultat je otrežnjujući: relikvija ne otkriva nikakve metafizičke istine . Haman - za ovo tajanstveno ime kaže se da je 100 posto dokaz da podrijetlo Korana nije ljudsko. Sveta knjiga islama opisuje osobu iza imena Haman kao bliskog povjerenika ili savjetnika faraona u vrijeme proroka Mojsija. Osim toga, egipatski vladar Haman dao je naredbu da se izgradi zgrada od pečene cigle koja se vinula k Bogu na nebu. Kad je francuski znanstvenik dr. Maurice Bucaille 1994. u svojoj knjizi "Mojsije i faraon: Hebreji u Egiptu" tvrdio je da je uspio osigurati osobu "Haman" u hijeroglifima na ulazu na vratima. Profesionalna oznaka osobe s natpisa, "Glava radnika kamenoloma", savršeno se uklapa u opis Kur'ana, prema Bucailleu. Osim toga, bliski odnos između faraona i hamana može se izvesti iz hijeroglifa. Bucaille zaključuje: Da je takva osoba zaista postojala dokazuju povijesno točne izjave Kur'ana, za razliku od Biblije. U godinama koje su uslijedile, brojni muslimanski propovjednici bavili su se Bucaillesovom analizom. Na primjer, kontroverzni turski pisac Harun Yahya u svojoj knjizi "Prorok Mojsije (as)" piše: “Postojanje imena Haman u staroegipatskim svicima podupire činjenicu da je Kuran nepogrešiva ​​Božja riječ. Koran nam čudesno daje dio povijesnih podataka koji se nikada nisu mogli pronaći ili učiniti dostupnim u vrijeme proroka Muhameda. " No je li ovo doista božansko čudo? Kako bi odgovorili na ovo pitanje, stručnjaci su sada pregledali natpis na dovratniku. „Staroegipatski hijeroglifi sastoje se od suglasnih glasova. Vokalizacija je nejasna ", objašnjava berlinski egiptolog profesor dr. Jürgen Osing. Dakle, čak se ni u teoriji ime "Haman" ne može osigurati u ovom obliku, već najviše "Hmn". "Ali na postu nije čak ni naziv 'Hmn', već 'Hmn-h" ", kaže Osing. Vještak hijeroglifa profesor dr. Prema natpisu, Erhart Graefe, direktor uglednog Instituta za egiptologiju i koptske studije na Westphalian Wilhelms Sveučilištu u Münsteru, objašnjava: "Završetak je nesumnjivo kratica, dolazi od sličnog naziva." Dr. Katharina Stegbauer s egiptološkog instituta Sveučilišta u Leipzigu slaže se: “Puni naziv skraćenice je Hemen-hetep. U prijevodu to znači: 'Hemen je zadovoljan' ili 'milostiv', a Hemen je egipatsko božanstvo. Egipćani često sastavljaju svoja imena na takav način da je bog povezan s atributom. " No Stegbauer ide još dalje: “Kad se bolje pogleda,„ H “imena„ Haman “iz Korana ne odgovara„ H “u hijeroglifima. To je drugačiji zvuk. Kasnije su ti H-zvukovi spojeni na koptskom, ali fonologija nam je danas uvelike poznata. " Osing, koji je ispitivao razliku između ovih zvukova u svom djelu "Formiranje nominalnih oblika Egipćana", objašnjava: “U vrijeme datiranja dovratnika takav spoj bio je vrlo rijedak. Znam samo za jedan slučaj iz tog razdoblja. " slika 1. Izvor: Kunsthistorisches Museum s MVK i ÖTM, Beč. Uz ljubazno odobrenje. Na pitanje upućuje li naziv radnog mjesta "Šef kamenoloma" bliski odnos s faraonom, Stegbauer to niječe. “Zapravo, naziv radnog mjesta na tom mjestu je 'Glava kamenoklesara iz Amona'. Hemen-hetep vjerojatno je bio zaposlen u hramu. Iz toga se ne može izvesti njegov odnos s faraonom. " Graefe se slaže sa Stegbauerom: “Ostatak teksta sastoji se od uobičajenih želja za mrtvima. U tome nema ništa posebno što upućuje na bliski odnos s faraonom. " Osing dodaje: “Sumnjivo je da egipatski kralj nije trebao svom 'šefu svih kraljevih poslova' povjeriti podizanje tako velike zgrade, već beznačajnu i malo kvalificiranu za gradnju opeke, 'šefa kamenolomaca'. Osim toga, Kuran izričito govori o grijanoj ili spaljenoj opeci. Dokazi o zgradama od opečene opeke u ovom trenutku, međutim, zauzimaju zanemarivo mali dio, osobito u slučaju monumentalnih zgrada. " Otrežnjujući zaključak prof. Graefesa je: "Uz sve ove prigovore izjednačavanje s Koranskim hamanom nije ništa više od bučne gluposti." slika2. Izvor: Kunsthistorisches Museum s MVK i ÖTM, Beč. Uz ljubazno odobrenje. Kunsthistorisches Museum Wien nije znao kakvo je značenje artefakt imao u posljednjih 15 godina. Michaela Hüttner, kustosica egipatsko-orijentalne zbirke u Kunsthistorisches Museum u Beču, odgovara na pitanje je li Bucaille uopće uspio iz blizine pregledati dovratnik: “Koliko ja znam, dva ulomka vrata nisu bili javno dostupni desetljećima, već su se nalazili samo u našem skladištu. U našim zapisima nema prepiske s gospodinom Bucailleom, niti postoji bilješka da je on ili bilo koji drugi posjetitelj želio vidjeti ovaj artefakt između 1975. i 1995. godine. Posljednjih godina bili smo zapanjeni neobičnim međunarodnim interesom za ovaj dovratnik, ali prvi zahtjev stigao je 2005. " Božansko čudo? Mnogi muslimanski apologeti smatraju da su ova dva ulomka vrata u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti dokaz naučno provjerljive ispravnosti njihove religije. Stručnjaci se ne slažu s tim. Raoul Keller Slijedi pismo o dva fragmenta prof. Dr. J. Osing (em.) Reproducirano: Prof. Dr. Jürgen Osing (em.) Egiptološki seminar na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, u kolovozu 2009 Poštovani, imena na dva egipatska dovratnika dovoljno su jasna za čitanje. Pojavljuju se na kraju oba tekstualna stupca kao ḥ mn-ḥ, kako navode Wreszinski i Ranke. Po mom mišljenju, postoji li još dugačak oblik za ovo ime, ima podređenu ulogu u usporedbi s Koranskim Hamanom. Na vratima se nalazi naziv ḥ mn -ḥ - i ti se zvukovi moraju uzeti u obzir. Ovaj ḥ mn-ḥ je formiran od imena boga ḥ mn i elementa sa dvosuglasničkim predznakom ḥw, koji se ne može sa sigurnošću utvrditi, a koji se u Novom Kraljevstvu koristi u vezi sa znakom svitka papirusa kao izuzetno uobičajeno "grupno pisanje" za suglasnik ḥ. Kad Ranke parafrazira ime kao ḥ mn-ḥ, arbitrarno je objasniti upitnik na isti način na koji to, na primjer, čini web stranica islamic-awareness.org (srpanj 2009.): „Kao da sugerira„ ḥ “nije zapravo dio naziva ”, pa se stoga u potpunosti eliminira. Tumačenje konačnog ḥ upitno je, ali ne i njegovo postojanje kao dio imena, nakon čega slijedi epitet "s pravim glasom, opravdan" za blagoslovljene mrtve. U usporedbi s imenom arapskog Hamana, postoje dvije razlike: Na arapskoj strani nedostaje ḥ na kraju imena. Kvaliteta prvog h zvuka je drugačija. Točno je da je za Egipćane - u blizini m - zvučni prijelaz ḥ> h povremeno već za 19. - 21. Dinastija je dokazana. (vidi moj "Nominalbildung des Ägyptischen", Mainz 1976., str. 367 f.). Međutim, u vrijeme novog carstva, na kojemu je datiran dovratnik, takva spajanja bila su iznimno rijetka. Poznat mi je samo jedan primjer iz dotičnog razdoblja. Ovo je sekundarni zvuk. Mislim da je upitno treba li takav sekundarni zvuk pripisati izvoru iz kojeg se prihvaća božanski autoritet. Međutim, smatram da je razlika u h-zvukovima podređena, budući da niz drugih naznaka govori protiv jednadžbe. Prema Kuranu, faraon je zatražio od Hamana da sagradi visoku zgradu od pečene cigle. Značajno je napomenuti da egipatski kralj nije trebao svom "poglavaru svih kraljevih poslova" naložiti podizanje tako velike zgrade, već beznačajnog "načelnika kamenolomaca". Potonji su obično imali samo lokalni značaj i nisu imali kvalifikacije za (vjerojatno ogromnu) zidanu zgradu. Što se tiče spaljivanja građevinske opeke, valja napomenuti da je u Egiptu od faraonskih vremena sačuvano gotovo beskrajno obilje zgrada, monumentalnih i manjih od cigli sušenih na zraku. Osim toga, dokazi o izgorjeloj građevinskoj opeci, koji su započeli na lokaciji u istočnoj delti Nila s 19. dinastijom, a zatim su se povećali u kasnom razdoblju, činili su samo zanemarivo mali dio, osobito u monumentalnim zgradama (vidi AJ Spencer, Brick Arhitektura u starom Egiptu. Warminster 1979., passim). S lingvističkog gledišta, želio bih još jednom naglasiti da je ime Haman etimološki izolirano i u arapskom i u hebrejskom, a to bi bilo i u bilo kojem drugom semitskom jeziku, jer ne postoji niti riječ stablo * hmn niti takva riječ formacijski tip. Kao egipatsko ime, Haman bi bio barem vrlo neobičan i do sada potpuno nepoznat. Ime ukazuje na drugačije podrijetlo (npr. Stari perzijski Humajun "veliki", vidi Köhler-Baumgartner). Ne samo iz tog razloga, arapski Haman me je prvi put podsjetio na perzijskog Hamana, koji se u knjizi o Ester spominje kao carski upravitelj i nositelj pečata Kserksa i kao neprijatelj Židova i za kojeg se kaže da je došao do neslavnog kraj zbog njegovih spletki. U hebrejskom tekstu ovo ime ima potpuno isti zvuk kao i arapski oblik - ne samo za samoglasnike nego za suglasnike (vidi Köhler -Baumgartner). Spominjanje takve figure ograničeno je na spise judaizma (i kršćanstva) i islama. Opseg sličnosti između dvoje ljudi po imenu Haman sugerira, po mom mišljenju, da su oni izravno ovisni. Motiv zgrade koja se uzdiže u nebo i oholost suočavanja s njom s Bogom Izraelaca mogao bi se temeljiti na babilonskoj kuli. Takvi zigurati od opeke bili su uobičajeni u Mezopotamiji. Prema Postanku 11: 3, Vavilonska kula izgrađena je od obojene i pečene opeke. Jürgen Osing Zigurat je tip drevnih hramova koji se mogu naći u Mezopotamiji i Iranu. Zigurat (hram posvećen božanstvima) je u prvotnom je obliku nadvisivao cijelu okolicu. Na vrhu stupnjevite piramide bila je zvjezdarnica, s kipom i hramom mjesnog božanstva. Do vrha zigurata, vodile su stube. Ispred njega je bilo veliko dvorište, okruženo uredima i skladištima, kamo su se donosili žrtveni darovi i zemljarina, koju su plaćali seljaci zakupci. Kraljevske palače nalazile su se na nešto nižem zaravanku. S jedne se strane zid palače oslanjao na zigurat. Budući da je Sumer oskudjevao u prirodnim bogatstvima, većina je građevina bila pod ostacima zemljajnih opeka, osušenih na suncu ili ispečenih u pećinama. ------------------------------------------------------------------------------------------- Kein Beweis für göttliche Offenbarung des Korans in ägyptischen Inschriften ​ https://www.islaminstitut.de/2009/kein-beweis-fuer-goettliche-offenbarung-des-korans-in-aegyptischen-inschriften/ Institut für Islamfragen Ist der Koran naturwissenschaftlich und historisch nachweislich ein Wunderwerk? Seit gut dreißig Jahren ist die Behauptung, dass der Korantext wissenschaftlich nachweisbar ein Wunderwerk ist, ein wichtiges muslimisches Argument für den Wahrheitsanspruch des Islam. Mit dieser Behauptung wird intensiv für den Islam geworben. In muslimischen Publikationen werden inzwischen mindestens 200 verschiedene angeblich wissenschaftlich nachprüfbare Beweise für den Wundercharakter des Korans aufgeführt. Es wurde dazu folgendes recherchiert: Die Erwähnung einer Person namens Haman in der Geschichte des Mose und Pharao im Koran (vgl. 28,6; 8,38; 29,39; 40,24+36) und der angebliche Fund einer altägyptischen Inschrift mit seinem Namen lange vor dem Aufkommen des Islam wird von vielen Muslimen als der wichtigste historische Beweis für die Wahrheit des Korans und des Islams betrachtet. Wir veröffentlichen dazu eine Pressemeldung mit den wichtigsten Fakten zu dieser Thematik mit Stellungnahmen dreier Ägyptologen sowie einem Brief von Prof. Dr. Jürgen Osing von der Freien Universität Berlin, der ausführlich auf Fragen zu dieser Inschrift antwortet. Kein Beweis für göttliche Offenbarung des Korans in ägyptischen Inschriften Wunderbehauptung von Ägyptologen entkräftet Wien, 1. November 2009. Seit 15 Jahren ist ein altägyptischer Türpfosten im Wiener Kunsthistorischen Museum Gegenstand einer brisanten, religiös-dogmatischen Debatte. Einige muslimische Apologeten sind der Überzeugung, in diesem Pfosten einen klaren Beweis für die göttliche Herkunft ihres heiligen Buches, des Korans, vorliegen zu haben. Hieroglyphen-Spezialisten haben nun die Inschrift auf dem Pfosten untersucht. Das Ergebnis ist ernüchternd: Das Relikt enthüllt keine metaphysischen Wahrheiten. Haman – dieser mysteriöse Name soll der 100-prozentige Beweis dafür sein, dass der Ursprung des Korans kein menschlicher ist. Das heilige Buch des Islam beschreibt die Person hinter dem Namen Haman als einen engen Vertrauten oder Berater des Pharaos zurzeit des Propheten Moses. Darüber hinaus erteilt der ägyptische Herrscher Haman den Auftrag, aus gebrannten Ziegeln ein Gebäude zu bauen, das bis zu Gott in den Himmel ragt. Als der französische Wissenschaftler Dr. Maurice Bucaille 1994 in seinem Buch „Moses und der Pharao: Die Hebräer in Ägypten“ behauptete, er habe die Person „Haman“ in den Hieroglyphen auf einem Türpfosten sichern können, brach bei muslimischen Apologeten eine regelrechte Wunderbegeisterung um diesen Namen aus, die bis heute anhält. Die berufliche Bezeichnung der Person aus der Inschrift, „Vorsteher der Steinbrucharbeiter“, passe perfekt zu der Beschreibung des Korans, so Bucaille. Außerdem könne aus den Hieroglyphen die enge Beziehung zwischen dem Pharao und Haman abgeleitet werden. Bucaille schlussfolgert: Dass eine solche Person tatsächlich existiert hat, belege die historisch korrekten Angaben des Korans, ganz im Gegensatz zur Bibel. In den folgenden Jahren haben zahlreiche muslimische Prediger Bucailles Analyse aufgegriffen. So schreibt beispielsweise der umstrittene türkische Schriftsteller Harun Yahya in seinem Buch „Der Prophet Moses (a. s.)“: „Die Existenz des Namen Haman in den alten ägyptischen Schriftrollen untermauert die Tatsache, dass der Koran das unfehlbare Wort Gottes ist. Der Koran gibt uns hier auf wunderbare Weise ein Stück historischer Information, das man zu Zeiten des Propheten Mohammed niemals hätte auffinden oder erschließen können.“ Doch handelt es sich hierbei wirklich um ein göttliches Wunder? Um diese Frage zu beantworten, haben Experten nun die Inschrift auf dem Türpfosten untersucht. „Altägyptische Hieroglyphen bestehen aus Konsonantenlauten. Die Vokalisation ist unklar“, erläutert der Berliner Ägyptologe Professor Dr. Jürgen Osing. Somit könne selbst in der Theorie der Name „Haman“ in dieser Form gar nicht gesichert werden, sondern allenfalls ein „Hmn“. „Doch auf dem Pfosten befindet sich nicht einmal der Name ‚Hmn‘, sondern ‚Hmn-h‘“, so Osing. Hieroglyphen-Experte Professor Dr. Erhart Graefe, Direktor des renommierten Institutes für Ägyptologie und Koptologie der Westfälischen Wilhelms-Universität in Münster, erklärt nach Ansicht der Inschrift: „Die Endung ist zweifelsohne ein Kürzel, dies geht aus einem ähnlichen Namen hervor.“ Dr. Katharina Stegbauer vom ägyptologischen Institut der Universität Leipzig stimmt dem zu: „Der komplette Name für das Kürzel lautet Hemen-hetep. Das bedeutet übersetzt: ‚Hemen ist zufrieden’ oder ‚gnädig’, wobei Hemen eine ägyptische Gottheit ist. Ägypter haben häufig ihre Namen so zusammengesetzt, dass darin ein Gott mit einem Attribut verknüpft wird.“ Doch Stegbauer geht noch weiter: „Bei genauerer Betrachtung entspricht das ‚H‘ des Namen ‚Haman‘ aus dem Koran nicht dem ‚H‘ in den Hieroglyphen. Es ist ein anderer Laut. Später sind diese H-Laute zwar im Koptischen verschmolzen, doch die Phonologie ist uns heute weitestgehend bekannt.“ Osing, der in seinem Werk „Die Nominalbildung des Ägyptischen“ den Unterschied dieser Laute untersucht hat, erklärt: „Zu der Zeit, auf die der Türpfosten datiert wird, war eine solche Verschmelzung sehr selten. Mir ist nur ein einziger Fall aus dieser Periode bekannt.“ bild 1. Quelle: Kunsthistorisches Museum mit MVK und ÖTM, Wien. Mit freundlicher Genehmigung. ​ ​ Die Frage, ob die Berufsbezeichnung „Vorsteher der Steinbrucharbeiter“ eine enge Beziehung zum Pharao vermuten lässt, verneint Stegbauer. „Tatsächlich lautet die Berufsbezeichnung auf dem Pfosten ‚Vorsteher der Steinmetze des Amun‘. Wahrscheinlich war Hemen-hetep in einem Tempel beschäftigt. Daraus lässt sich sein Verhältnis zum Pharao nicht ableiten.“ Graefe stimmt Stegbauer zu: „Der Rest des Textes besteht aus den üblichen Totenwünschen. Darin findet sich nichts Besonderes, was auf eine enge Beziehung zum Pharao schließen lässt.“ Zur Berufsbezeichnung des Haman ergänzt Osing: „Es ist zweifelhaft, dass ein ägyptischer König nicht etwa seinen ‚Vorsteher aller Arbeiten des Königs‘ mit der Errichtung eines so gewaltigen Baues beauftragt haben sollte, sondern einen unbedeuteten und für Ziegelbauten wenig qualifizierten ‚Vorsteher der Steinbrucharbeiter bzw. Steinmetze‘. Außerdem ist im Koran ausdrücklich von erhitzten bzw. gebrannten Ziegeln die Rede. Belege für Bauten aus gebrannten Ziegeln zu dieser Zeit nehmen jedoch nur einen verschwindend geringen Teil ein, insbesondere bei Monumentalbauten.“ Prof. Graefes ernüchterndes Fazit lautet: „Bei all diesen Einwänden ist eine Gleichsetzung mit dem koranischen Haman kaum mehr als lärmender Unsinn.“ bild 2. Quelle: Kunsthistorisches Museum mit MVK und ÖTM, Wien. Mit freundlicher Genehmigung. ​ ​ Im Kunsthistorischen Museum Wien war nicht bekannt, welche Bedeutung das Artefakt in den letzten 15 Jahren hatte. Michaela Hüttner, Kuratorin der Ägyptisch-Orientalischen Sammlung des Kunsthistorischen Museums in Wien, antwortet auf die Frage, ob Bucaille den Türpfosten überhaupt aus nächster Nähe hat untersuchen können: „Meines Wissens waren die beiden Fragmente des Türpfostens seit Jahrzehnten nicht öffentlich zugänglich, sondern befanden sich nur in unserem Depot. In unseren Unterlagen findet sich weder eine Korrespondenz mit einem Herrn Bucaille noch ein Vermerk, dass er oder ein anderer Besucher dieses Artefakt im Zeitraum von 1975 bis 1995 sehen wollte. Wir haben uns in den letzten Jahren über das ungewöhnliche internationale Interesse an diesem Türpfosten gewundert, allerdings kam die erste Anfrage dazu erst im Jahr 2005.“ Ein göttliches Wunder? Diese beiden Fragmente eines Türpfostens im Wiener Kunsthistorischen Museum gelten vielen muslimischen Apologeten als Beweis für die wissenschaftlich beweisbare Richtigkeit ihrer Religion. Experten sind anderer Meinung. Raoul Keller Im Folgenden wird ein Schreiben zu den beiden Fragmenten von Prof. Dr. J. Osing (em.) wiedergegeben: Prof. Dr. Jürgen Osing (em.) Ägyptologisches Seminar Freie Universität Berlin Berlin, im August 2009 Sehr geehrte Damen und Herren, die Namen auf den beiden ägyptischen Türpfosten sind deutlich genug zu lesen. Sie erscheinen am Schluss beider Textkolumnen als ḥ mn-ḥ, wie von Wreszinski und Ranke angegeben. Ob für diesen Namen noch eine Langform existiert, spielt meines Erachtens bei dem Vergleich mit dem koranischen Haman eine untergeordnete Rolle. Auf dem Türpfosten steht der Name ḥ mn-ḥ – und diese Laute sind zu berücksichtigen. Dieses ḥ mn-ḥ ist gebildet aus dem Namen des Gottes ḥ mn und einem nicht sicher bestimmbaren Element mit dem Zweikonsonantenzeichen ḥw, das im Neuen Reich in Verbindung mit dem Zeichen der Papyrusrolle als überaus häufige „Gruppenschreibung“ für den Konsonanten ḥ gebraucht wird. Wenn Ranke den Namen als ḥ mn-ḥ umschreibt, so ist es Willkür das Fragezeichen so zu erklären, wie es beispielsweise die Webseite islamic-awareness.org macht (Stand Juli 2009): „As if suggesting „ḥ“ was not actually part of the name“, und damit ganz zu eliminieren. Die Interpretation des auslautenden ḥ ist fraglich, nicht aber seine Existenz als Bestandteil des Namens, dem dann noch das Beiwort „mit wahrer Stimme, gerechtfertigt“ für den seligen Toten folgt. Im Vergleich mit dem Namen des arabischen Haman ergeben sich zwei Diskrepanzen: Auf der arabischen Seite fehlt das ḥ am Ende des Namens. Die Qualität des ersten h-Lautes ist verschieden. Es ist richtig, dass für das Ägyptische – in Nachbarschaft von m – ein Lautübergang ḥ > h gelegentlich schon für die 19.–21. Dynastie nachgewiesen ist. (s. meine „Nominalbildung des Ägyptischen“, Mainz 1976, S. 367 f.). Zurzeit des neuen Reiches jedoch, auf die der Türpfosten datiert wird, waren solche Verschmelzungen äußert selten. Mir ist nur ein einziges Beispiel aus dem fraglichen Zeitraum bekannt. Es handelt sich hierbei um eine sekundäre Lautung. Ich halte es für fraglich, eine solch sekundäre Lautung ausgerechnet einer Quelle zuzuordnen, von der göttliche Autorität angenommen wird. Ich halte jedoch die Verschiedenheit der h-Laute für untergeordnet, da eine Reihe weiterer Indizien gegen eine Gleichsetzung spricht. Laut Koran wird Haman von dem Pharao dazu aufgefordert, aus gebrannten Ziegeln ein hohes Gebäude zu bauen. Es ist bemerkenswert, dass ein ägyptischer König nicht etwa seinen „Vorsteher aller Arbeiten des Königs“ mit der Errichtung eines so gewaltigen Baues beauftragt haben sollte, sondern einen unbedeutenden „Vorsteher der Steinbrucharbeiter bzw. der Steinmetze“. Letztgenannter hatte gewöhnlich lediglich lokale Bedeutung und für einen (vermutlich immensen) Ziegelbau keine Qualifikation. Zum Brennen von Bauziegeln sei angemerkt, dass in Ägypten aus pharaonischer Zeit eine schier unendliche Fülle von Bauten, monumentalen und kleineren, aus luftgetrockneten Ziegeln erhalten ist. Daneben nehmen die mit der 19. Dynastie an einem Ort im östlichen Nildelta einsetzenden, in der Spätzeit dann zunehmenden Belege für gebrannte Bauziegel nur einen verschwindend kleinen Teil ein, insbesondere auch bei Monumentalbauten (s. A. J. Spencer, Brick Architecture in Ancient Egypt. Warminster 1979, passim). Zum Sprachlichen möchte ich noch einmal betonen, dass der Name Haman sowohl im Arabischen wie im Hebräischen etymologisch isoliert ist und dies auch in jeder weiteren semitischen Sprache wäre, da es hier weder einen Wortstamm *hmn noch einen solchen Wortbildungstypen gibt. Als ägyptischer Name wäre Haman zumindest sehr ungewöhnlich und bislang gänzlich unbekannt. Der Name weist auf einen anderen Ursprung hin (z. B. altpersisch Humajun „der Große“, siehe Köhler-Baumgartner). Nicht nur deswegen hat mich das arabische Haman zunächst einmal an den Perser Haman erinnert, der im Esther-Buch als Reichsverweser und Siegelträger des Xerxes und als Feind der Juden erwähnt wird und wegen seiner Intrigen ein unrühmliches Ende gefunden haben soll. Dieser Name weist im hebräischen Text genau die gleiche Lautung auf wie die arabische Form – bei den Vokalen nicht weniger als bei den Konsonanten (siehe Köhler-Baumgartner). Die Erwähnung einer solchen Figur beschränkt sich auf die heiligen Schriften des Judentums (und Christentums) und des Islams. Das Ausmaß der Übereinstimmungen bei den beiden Personen namens Haman legt m. E. einen Schluss auf direkte Abhängigkeit nahe. Das Motiv eines in den Himmel ragenden Gebäudes und der Hybris, hiermit dem Gott der Israeliten entgegenzutreten, könnte an den Turmbau zu Babel angelehnt sein. In Mesopotamien waren solche Ziegelzikkurat verbreitet. Laut Genesis 11,3 wurde der Turm zu Babel aus gestrichenen und gebrannten Ziegeln errichtet. Mit den besten Grüßen Jürgen Osing -------------------------------------------------- --------------------------------------------------------------------------- ------------------------------------------------ Kamenolomi ​ Seltene Wandmalereien in Steinbruch entdeckt In einem Steinbruch in Ägypten haben Forscher Wandmalereien entdeckt, die mehr als 3500 Jahre alt sind. Eine von ihnen zeigt den Götterkönig Amun-Re gemeinsam mit Mondgott Thot - eine Seltenheit. https://www.spiegel.de/wissenschaft/mensch/wandmalereien-in-aegypten-entdeckt-mehr-als-2500-jahre-alt-a-1011719.html In einem Steinbruch in Südägypten sind mehr als 3500 Jahre alte Wandgemälde der Götter Amun-Re und Thot entdeckt worden. Ein schwedisches Archäologen-Team fand die Kunstwerke in einem Steinbruch nördlich der Stadt Assuan, etwa 850 Kilometer von Kairo entfernt. ​ Zufallsfund in Hatnub könnte das Rätsel um den Transport tonnenschwerer Steinblöcke lösen https://blog.selket.de/aus-der-archaeologie/zufallsfund-in-hatnub-koennte-das-raetsel-um-den-transport-tonnenschwerer-steinbloecke-loesen ​ Die Sphinx wurde nicht Stück für Stück zusammengesetzt, sondern war Geschnitzt aus einer einzigen Masse von Kalkstein ausgesetzt, wenn Arbeiter Grub einen hufeisenförmigen Steinbruch in der Gizeh https://www.alamy.de/die-sphinx-wurde-nicht-stuck-fur-stuck-zusammengesetzt-sondern-war-geschnitzt-aus-einer-einzigen-masse-von-kalkstein-ausgesetzt-wenn-arbeiter-grub-einen-hufeisenformigen-steinbruch-in-der-g-image384486421.html ​ Lehmpatzen Bautechniken im Alten Ägypten https://www.evolution-mensch.de/Anthropologie/Bautechniken_im_Alten_Ägypten ​ Video: Ägypten, Steinbruch der Pharaonen https://www.youtube.com/watch?v=qu-wZHRZLmQ ​ ​ ----------------------------------------------------------- Kamenolomi: ​ od 21:00 minute Ägyptische Pyramiden doku deutsch - Wer baute die ägyptischen Pyramiden HD https://www.youtube.com/watch?v=Asq3hYQ4MYQ Der unfertige Obelisk im Steinbruch von Assuan - gesehen von Thilo aswan https://www.youtube.com/watch?v=GZofFD5bDzM&t=116s Wie haben die alten Ägypter ihre Obelisken geschnitten und geschliffen . https://www.youtube.com/watch?v=OGLA70ezOWc ​ ​ DOKU: Tal der Könige - Tor ins Jenseits [Deutsch HD] https://www.youtube.com/watch?v=GcnaDGiDgaQ kraljevska dolinasvi grobovi su uklesani u stjenama ​ najnovije cinjece naucnjaka egitologa i arheologa, Kamenolomi NEKOLIKO njih, a visokim temperaturama su SEKLI kamene blokove .... ima puno kamenoloma a ima jos dan danas stoje nedovrseni blokovi Altägyptische Totenbarke im Wüstensand entdeckt 4.500 Jahre altes Schiff ist ungewöhnlich gut erhalten https://www.scinexx.de/news/geowissen/altaegyptische-totenbarke-im-wuestensand-entdeckt/ https://www.sueddeutsche.de/wissen/archaeologie-schiffswrack-aegypten-galeere-1.5358946 ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​

poglavlje V ​ ​ ​ ​ POBUNA KORAHA Kanaanci nisu bili jedini koji nisu uživali u svom bogatstvu i novcu, jer je slična Korah odredila i Korah. Bio je faraonski blagajnik i posjedovao je toliko velika blaga da je upotrijebio tristo bijelih mazgi da nose ključeve svog blaga, ali "neka se bogataš ne hvali svojim bogatstvom", jer je Korah svojim grijehom izgubio i život i imovine. Korah je svoje bogatstvo dobio u posjed na sljedeći način: Kad je Josip tijekom mršavih godina prodajom žita skupio veliko blago, podigao je tri velike zgrade, široke sto lakata, duge sto lakata i široke sto lakata. , visok stotinu, napunio ih je novcem i predao faraonu, bio je previše iskren da bi svojoj djeci ostavio čak pet srebrnih šekela ovog novca. Korah je otkrio jednu od ove tri riznice.Zbog svog bogatstva postao je ponosan i njegov je ponos donio njegov pad. Vjerovao je da ga je Mojsije previdio imenovanjem njegovog rođaka Elizafana za šefa levitskog odjela Kohatita. Rekao je: "Moj je djed imao četiri sina, Amrama, Ishara, Hebrona i Uziela. Amram je kao prvorođeni imao povlastice kojima su se koristili njegovi sinovi, jer je Aaron vrhovni svećenik, a Mojsije kralj; ali nisam li ja, sin Izhara, drugog sina Kehatova, s pravom tvrdeći da je princ Kohatovca? Mojsije me, međutim, prošao i imenovao Elizafanu, čiji je otac bio Uzziel, najmlađi sin moga djeda. Stoga ću sada potaknuti pobunu protiv Mojsija i srušiti sve institucije koje je on osnovao. " Korah je bio previše mudar čovjek da bi vjerovao da će Bog dopustiti uspjeh pobuni protiv Mojsija i ravnodušno stao uz njega,ali sam uvid koji mu je omogućio da pogleda u budućnost postao je njegova propast. Svojim proročkim okom vidio je da će Samuel, čovjek koji je sjajan i Aron i Mojsije zajedno, biti jedan od njegovih potomaka; i nadalje, njegova dvadeset i četiri potomka, nadahnuta Duhom Svetim, sastavljat će psalme i pjevati ih u Hramu. Ova blistava budućnost njegovih potomaka nadahnula ga je s velikim povjerenjem u njegov pothvat, jer je u sebi mislio da Bog neće dopustiti da otac takvih pobožnih ljudi pogine. Njegovo oko, međutim, nije gledalo dovoljno oštro u budućnost, inače bi također znao da će se njegovi sinovi pokajati zbog pobune protiv Mojsija i zbog toga će se smatrati dostojnim postati očevima proroka i pjevačima Hrama, dok je u ovoj pobuni trebao stradati. Imena ovog nesretnog pobunjenika odgovarala su njegovom djelu i njegovom kraju. Nazvan je Korah, "ćelavost", jer je smrću svoje horde izazvao ćelavost u Izraelu. Bio je sin Izhara, "podnevna vrućina", jer je učinio da zemlja zakipi "poput podnevne vrućine"; i nadalje, određen je kao sin Kohatha, jer Kohath znači "tupost", a kroz svoj grijeh učinio je "da se zubi njegove djece postave na oštrici". Njegov opis sina Levija, "ponašanje", ukazuje na njegov kraj, jer je odveden u pakao. Međutim, Korah nije bio jedini koji se trudio svrgnuti Mojsija. S njim su, prije svega, bili Rubenci, Datan i Abiram, koji itekako zaslužuju njihova imena, jer jedno označava "prekršitelj božanskog zakona", a drugo, "opori". Dalje, bilo je dvjesto pedeset ljudi, koji su po svom rangu i utjecaju pripadali najistaknutijim ljudima u Izraelu; među njima čak i knezovi plemena. U zajednici Rubenovih s Korahom potvrđena je poslovica: "Teško zlom, teško njegovom susjedu." Jer je Korah, jedan od sinova Kahatovih, imao svoju postaju južno od Šatora, a kako su se tamo utaborili i Rubenini, među njima je sklopljeno prijateljstvo, tako da su ga slijedili u pothvatu protiv Mojsija. Mržnju koju je Korah osjećao prema Mojsiju još je više raspirivala njegova supruga. Kad se, nakon posvećenja levita, Korah vratio kući, njegova supruga primijetila je da su mu obrijane dlake na glavi i tijelu i pitala ga tko mu je sve to učinio. Odgovorio je: "Mojsije", na što je njegova supruga primijetila: "Mojsije te mrzi i učinio je to da te osramoti." Korah je, međutim, odgovorio: "Mojsije je obrijao i svu kosu svojih sinova." Ali rekla je: "Kakva mu je važnost bila sramota njegovih vlastitih sinova ako je samo osjećao da te može osramotiti? Bio je posve spreman na tu žrtvu." Kao i kod kuće, tako je i Korah prošao s drugima, jer, bez dlake kao što je bio, nitko ga isprva nije prepoznao, a kad su napokon ljudi otkrili tko je prije njih, zapanjeno su ga pitali tko ga je tako unakazivao.Kao odgovor na njihove upite, rekao je: "To je učinio Mojsije, koji me osim toga uhvatio za ruke i noge da me podigne, a nakon što me podigao, rekao je:" Čist si. " Ali svog brata Arona ukrasio je poput mladenke i zapovjedio mu da zauzme mjesto u Šatoru. " Ogorčen zbog onoga što mu je Mojsije smatrao uvredom, Korah i njegovi ljudi uzviknuše: "Mojsije je kralj, brata svog imenovao je za vrhovnog svećenika, nećake za poglavare svećenika, svećeniku dodjeljuje prinos i mnoge ostale harače ". Tada je pokušao učiniti da Mojsije djeluje smiješno u očima ljudi. Neposredno prije toga Mojsije je ljudima pročitao zakon o rubima na rubovima njihove odjeće. Korah je sada dao napraviti odjeću od ljubičaste boje za dvjesto pedeset ljudi koji su ga slijedili, a koji su svi bili glavni suci.Obučeni tako, Korah i njegovo društvo pojavili su se pred Mojsijem i pitali ga trebaju li pričvrstiti resice na uglove ove odjeće. Mojsije odgovori: "Da." Korah je tada započeo ovaj argument. "Ako je," rekao je, "jedan rub ljubičaste boje dovoljan da ispuni ovu zapovijed, ne bi li čitav odijel ljubičaste boje odgovarao zahtjevima zakona, čak i ako u uglovima nema posebnog ruba ljubičaste boje?" Nastavio je postavljati pred Mojsija slična umješna pitanja: "Mora li Mezuza biti pričvršćen na dovratnik kuće ispunjene svetim Knjigama?" Mojsije odgovori: "Da". Tada Korah reče: "Dvjesto sedamdeset dijelova Tore nije dovoljno, dok su dva dijela pričvršćena za dovratnik dovoljna!" Korah je postavio još jedno pitanje: "Ako je čovjekKoža tamo ima svijetlu mrlju, veličine pola zrna graha, je li čist ili je nečist? "Mojsije:„ Nečist. "„ I ", nastavio je Korah,„ ako se mrlja proširi i pokrije svu njegovu kožu, je li on tada čist ili nečist? "Mojsije:" Čist. "" Zakoni tako iracionalni ", rekao je Korah," nikako ne mogu pratiti njihovo podrijetlo od Boga. Tore, koje ste naučili Izraelu, prema tome nije Božje djelo, već vaše djelo, stoga niste prorok, a Aaron nije veliki svećenik! "nikako ne mogu pratiti njihovo podrijetlo od Boga. Tore, koje ste naučili Izraelu, prema tome nije Božje djelo, već vaše djelo, stoga niste prorok, a Aaron nije veliki svećenik! "nikako ne mogu pratiti njihovo podrijetlo od Boga. Tore, koje ste naučili Izraelu, prema tome nije Božje djelo, već vaše djelo, stoga niste prorok, a Aaron nije veliki svećenik! " KORA ZLOUPORUJE MOJSIJEVA I TORU Tada se Korah zavjetovao s ljudima da ih potakne na pobunu protiv Mojsija, a posebno protiv danaka svećenicima koje on nameće narodu. Da bi ljudi sada mogli stvoriti ispravnu koncepciju represivnog tereta za te zadatke, Korah im je ispričao sljedeću priču koju je izmislio: "U mojoj blizini živjela je udovica s dvije kćeri, koja je posjedovala za njihovu podršku polje čiji je prinos bio dovoljan samo da održe tijelo i dušu na okupu. Kad je ta žena krenula orati svoje polje, Mojsije se pojavio i rekao: 'Nećeš orati zajedno s volom i magarcem.' Kad je započela sjetvu, pojavio se Mojsije i rekao: 'Ne smiješ sijati sjeme ronioca.' Kad su se prvi plodovi pokazali na polju siromašne udovice, pojavio se Mojsije i zapovjedio joj da ga donese svećenicima,jer im se duguje 'prvi od svih plodova zemlje'; i kad je napokon došlo vrijeme da je on posječe, pojavio se Mojsije i naredio joj 'ne ubirati kutove polja, ne skupljati žetve, već ih ostaviti siromašnima'. Kad je učinila sve što joj je Mojsije naložio i htjela istresti žito, Mojsije se još jednom pojavio i rekao: 'Dajte mi svećeničku žrtvu, prvu i drugu desetinu.' Kad je napokon siromašna žena postala svjesna činjenice da se sada više ne može održati od prinosa polja nakon odbitka svih danaka koje joj je Mojsije nametnuo, prodala je polje i sa prihodom kupila ovce,u nadi da bi sada mogla nesmetano imati koristi od vune kao i od mladunaca ovaca. Međutim, prevarila se. Kad se rodio prvak ovaca, pojavio se Aaron i to zatražio, jer prvorođenče pripada svećeniku. Imala je slično iskustvo s vunom. U vrijeme striženja Aaron se ponovno pojavio i zatražio "prvo od ovčjeg runa", koje je, prema Mojsijevu zakonu, bilo njegovo. No, nezadovoljan time, pojavio se kasnije i tražio jednu ovcu od svakih deset kao desetinu, na što je opet, prema zakonu, imao pravo. To je, međutim, bilo previše za punotrpljivu ženu i zaklala je ovce, pretpostavljajući da bi se sada mogla osjećati sigurno, u potpunom posjedu mesa. Ali široko! Aaron se pojavio i, temeljeći svoju tvrdnju na Tori, tražio rame,dva obraza i maw. "Jao!" uzviknula je žena: "Klanje ovaca nije me izbavilo iz tvojih ruku! Neka se meso tada posveti u svetište. ' Aaron je rekao: 'Sve što je posvećeno u Izraelu moje je. Tada će biti sve moje. ' Otišao je, uzevši sa sobom meso ovaca i ostavivši za sobom udovicu i njezine kćeri gorko plačući. Takvi su ljudi ", rekao je Korah zaključujući svoju priču," Mojsije i Aron, koji donose svoje okrutne mjere kao božanski zakoni ".uzevši sa sobom meso ovaca i ostavivši za sobom udovicu i njezine kćeri gorko plačući. Takvi su ljudi ", rekao je Korah zaključujući svoju priču," Mojsije i Aron, koji donose svoje okrutne mjere kao božanski zakoni ".uzevši sa sobom meso ovaca i ostavivši za sobom udovicu i njezine kćeri gorko plačući. Takvi su ljudi ", rekao je Korah zaključujući svoju priču," Mojsije i Aron, koji donose svoje okrutne mjere kao božanski zakoni ". Potaknuta govorima poput ovih, Korahova se horda pojavila pred Mojsijem i Aronom, rekavši: "Teži je teret koji ste na nas položili nego Egipćani; i štoviše, otkako su nas uhodili, svake godine prisiljavamo ponuditi kao počast smrti petnaest tisuća ljudi, bilo bi nam bolje da smo ostali u Egiptu. " Također su prijetili Mojsiju i Aronu neopravdanom ljubavlju prema moći, rekavši: "Na Sinaju je sav Izrael čuo Božje riječi: 'Ja sam tvoj Gospodin.' Zašto se onda uzdignete iznad zajednice Gospodnje? " U napadima na Mojsija nisu imali granica, optužili su ga da vodi nemoralan život i čak su upozorili njihove žene da se drže podalje od njega. Štoviše, nisu se zaustavili na riječima, već su pokušali Mojsije kamenovati,kad je napokon potražio zaštitu od Boga i pozvao Ga u pomoć. Rekao je: "Nije me briga hoće li vrijeđati mene ili Arona, ali inzistiram da se osveti uvreda Tore. 'Ako ti ljudi umru zajedničkom smrću svih ljudi,' i sam ću postati nevjernik i proglasiti Toru nije dao Bog ". MOJSIJEV ZALOHNO SE KORA SA KORAHOM Moses je Korahovo prijestupanje shvatio puno k srcu, jer je u sebi pomislio da možda, nakon mnogih izraelskih grijeha, možda neće uspjeti dobiti Božje oproštenje za njih. Zbog toga nije odmah odlučio o ovom pitanju, već je ljude upozorio da pričekaju sljedeći dan, imajući dugotrajnu nadu da bi Korahova horda, dana vremenu za mirno razmišljanje, mogla i sama shvatiti svoj grijeh do kojeg bi ih mogao odnijeti višak pića daleko. Stoga im je rekao: "Sad se možda neću pojaviti pred Gospodinom, premda On ne uzima ni hranu ni piće, ipak neće suditi o našim postupcima koje smo počinili nakon gozbe i naslade. Ali 'sutra ćemo Gospod će pokazati tko su Njegovi. ' Znate li sada da kao što je Bog u prirodi postavio određene granice između dana i noći, između svjetla i tame,tako je i On razdvojio Izrael od ostalih naroda, a također je odvojio Arona od ostatka Izraela. Ako možete izbrisati granicu između svjetla i tame, tada samo vi uklanjate granicu razdvajanja između Izraela i ostatka, ali ne drugačije. Drugi narodi imaju mnogo religija, mnogo svećenika i klanjaju se u mnogim hramovima, ali mi imamo jednog Boga, jednu Toru, jedan zakon, jedan oltar i jednog velikog svećenika, dok ste vi dvjesto pedeset ljudi, od kojih je svaki prožet želju da postanem vrhovni svećenik, kao što bih i ja volio biti vrhovni svećenik, ako je tako nešto moguće. Ali da bismo dokazali Aaronovu tvrdnju o svom dostojanstvu, 'ovo čine; uzmi ti kadionice, Korah, i sve njegovo društvo; i stavi u nju vatre i stavi na njih tamjan sutra pred Gospodina. 'Prinos tamjana najprijatnija je žrtva pred Gospodinom, ali za onoga koji se nije zvao ova žrtva drži smrtonosni otrov jer je progutala Nadab i Abihu. Ali ja vas molim da ne opterećujete svoje duše smrtonosnim grijehom, jer nitko osim čovjeka kojeg će Bog odabrati za velikog svećenika od broja vas neće ostati živ, a svi će platiti svojim životom prinošenjem tamjana. " Mojsijeve posljednje riječi, međutim, daleko od toga da ih suzdržavaju, samo su ojačale Koraha u njegovoj odluci da izvrši svoj pothvat, jer je bio siguran da će ga Bog odabrati, a ne nitko drugi. Imao je proročku predodžbu da mu je suđeno biti praocem proroka i pjevača Hrama, i zbog toga je mislio da mu je Bog posebno naklonjen.jer je progutalo Nadab i Abihu. Ali ja vas molim da ne opterećujete svoje duše smrtonosnim grijehom, jer nitko osim čovjeka kojeg će Bog odabrati za velikog svećenika od broja vas neće ostati živ, a svi će drugi platiti svojim životom prinoseći tamjan. " Mojsijeve posljednje riječi, međutim, daleko od toga da ih suzdržavaju, samo su ojačale Koraha u njegovoj odluci da izvrši svoj pothvat, jer je bio siguran da će ga Bog odabrati, a ne nitko drugi. Imao je proročku predodžbu da mu je suđeno biti praocem proroka i pjevača Hrama, i zbog toga je mislio da mu je Bog posebno naklonjen.jer je progutalo Nadab i Abihu. Ali ja vas molim da ne opterećujete svoje duše smrtonosnim grijehom, jer nitko osim čovjeka kojeg će Bog odabrati za velikog svećenika od broja vas neće ostati živ, a svi će platiti svojim životom prinošenjem tamjana. " Mojsijeve posljednje riječi, međutim, daleko od toga da ih suzdržavaju, samo su ojačale Koraha u njegovoj odluci da izvrši svoj pothvat, jer je bio siguran da će ga Bog odabrati, a ne nitko drugi. Imao je proročku predodžbu da mu je suđeno biti praocem proroka i pjevača Hrama, i zbog toga je mislio da mu je Bog posebno naklonjen.Međutim, ove posljednje Mojsijeve riječi, daleko od toga da ih suzdržavaju, samo su ojačale Koraha u njegovoj odluci da izvrši svoj pothvat, jer je bio siguran da će ga Bog odabrati, i nitko drugi. Imao je proročansku predodžbu da mu je suđeno da bude praotac proroka i pjevača Hrama, i zbog toga je mislio da ga Bog posebno favorizira.Međutim, ove posljednje Mojsijeve riječi, daleko od toga da ih suzdržavaju, samo su ojačale Koraha u njegovoj odluci da izvrši svoj pothvat, jer je bio siguran da će ga Bog odabrati, i nitko drugi. Imao je proročansku predodžbu da mu je suđeno da bude praotac proroka i pjevača Hrama, i zbog toga je mislio da ga Bog posebno favorizira. Kad je Mojsije shvatio da je Korah nepovratan, ostatak svog upozorenja uputio je onim drugim levitima, ljudima iz Korahova plemena, koji će se, bojao se, pridružiti Korahu u njegovoj pobuni. Upozorio ih je da budu zadovoljni počastima koje im je Bog dodijelio i da ne teže svećeničkom dostojanstvu. Svoj je govor zaključio posljednjim pozivom Korahu da ne izaziva raskol u Izraelu, rekavši; "Da je Aaron samovoljno preuzeo svećeničko dostojanstvo, učinili biste s pravom da odolite njegovoj pretpostavci, ali Bog je čiji su atributi uzvišenost, snaga i suverenitet zaodjenuo Arona ovim dostojanstvom, tako da su oni koji su protiv Arona u stvarnosti protiv Boga ". Korah nije odgovorio na sve ove riječi, misleći da bi najbolji put koji bi slijedio bio izbjegavanje svađe s tako velikim mudracem kao što je Mojsije,osjećajući se sigurnim da bi mu se u takvom sporu trebalo svrgnuti i, suprotno vlastitom uvjerenju, biti prisiljen popustiti Mojsiju. Mojsije je, vidjevši da je beskorisno urazumiti Koraha, poslao glasnika Dathanu i Abiramu, pozivajući ih da se pojave pred njegovim sudom. Učinio je to jer je zakon zahtijevao da se optuženi pozove da se pojavi pred sucem, prije nego što mu se presuda donese, a Moses nije želio da ti ljudi budu kažnjeni bez saslušanja. Oni su, međutim, odgovorili glasniku koji je poslao Mojsije: "Nećemo doći gore!" Ovaj besramni odgovor imao je nesvjesno proročanstvo. Nisu išli gore, već, kako je pokazao njihov kraj, dolje, do vraga. Štoviše, osim toga, odbili su udovoljiti Mojsijevom zahtjevu, poslali su Mojsijevu sljedeću poruku: "Zašto se postavljaš za gospodara nad nama? Kakvu si nam korist donio? Izveo si nas Egipta, zemlje "poput vrta Gospodnjeg"ali nas nisi doveo u Kanaan, ostavivši nas u pustinji gdje nas svakodnevno posjećuje kuga. Čak ste i u Egiptu pokušali preuzeti vodstvo, baš kao i ne. Zaveo si narod u njihovom izlasku iz Egipta kad si im obećao da ćeš ih odvesti u zemlju mlijeka i meda; u svojoj zabludi slijedili su te i bili razočarani. Pokušavaš li nas sada nagovoriti kao što si i njih nagovorio, ali nećeš uspjeti, jer nećemo doći i poslušati tvoj poziv. "Pokušavaš li nas sada nagovoriti kao što si i njih nagovorio, ali nećeš uspjeti, jer nećemo doći i poslušati tvoj poziv. "Pokušavaš li nas sada nagovoriti kao što si i njih nagovorio, ali nećeš uspjeti, jer mi nećemo doći i poslušati tvoj poziv. " Besramnost ove dvojice muškaraca, koji nisu htjeli ni razgovarati o svom prijestupu s Mojsijem, do krajnosti je izazvala njegov gnjev, jer čovjek dobiva određeno zadovoljstvo zbog rasprave o sporu s tim protivnicima, dok se loše osjeća ako ne mogu razgovarati o tome. U svojoj ljutnji rekao je Bogu: "O Gospodaru svijeta! Znam dobro da su ti grešnici sudjelovali u prinosima džemata koji su prinošeni za sav Izrael, ali kako su se povukli iz zajednice, ne prihvaćaj Ti njihov dio ponude i neka je ne proguta nebeska vatra. Upravo sam se ja prema njima tako ponašao, nisam uzimao novac ljudima za svoj trud, čak i kad je moje plaćanje trebalo. Uobičajeno je za svakoga tko radi za utočište da bih dobio plaću za njegov rad, ali putovao sam u Egipat na vlastitu guzicu,i nisam uzeo nijednog od njihovih, iako sam putovanje poduzeo u njihovom interesu. Uobičajeno je da oni koji imaju spor idu pred suca, ali ja to nisam čekao i otišao sam ravno njima da riješim svoje sporove, nikada ne proglašavajući nevine krive ili nevine. " Kad je sada shvatio da njegove riječi nemaju utjecaja na Koraha i njegovu hordu, zaključio je svoje riječi poslasticom pred vođe prstenova: "Sutra sutra budite ti i sve tvoje društvo pred Gospodom, ti i oni i Aron. " Korah je proveo noć prije presude pokušavajući pridobiti ljude na svoju stranu, i uspio je u tome. Otišao je do svih ostalih plemena, govoreći im: "Nemojte misliti da tražim počasni položaj za sebe. Ne, želim samo da ta čast zauzvrat padne na ždrijeb svakoga, dok je Mojsije sada kralj, i njegov brat vrhovni svećenik ". Sljedećeg su se jutra svi ljudi, a ne samo Korahova prvotna četa, pojavili pred Tabernakulom i počeli prepirati Mojsije i Arona. Mojsije se sada bojao da će Bog uništiti sve ljude jer su se pridružili Korahu, pa je stoga rekao Bogu: "Gospodaru svijeta! Ako se narod pobuni protiv kralja od krvi i mesa jer je deset ili dvadeset ljudi proklelo kralja ili svojih veleposlanika, a zatim šalje svoje domaćine da masakriraju stanovnike zemlje,nevin kao i kriv, jer nije u stanju sa sigurnošću reći tko je od njih počastio kralja, a koji od njih ga je prokleo. Ali Ti poznaješ čovjekovu pomisao i ono što mu savjetuju srce i bubrezi, pred Tvojim je umovima tvojih stvorenja otvoren rad, tako da Ti znaš tko je imao duh svakog od njih. ' Hoće li jedan čovjek zgriješiti i hoćeš li se razljutiti na svu zajednicu? '"Bog je potom rekao Mojsiju" Čuo sam molitvu za skupštinu. Reci im onda: 'Ustanite od Korahovog šatora, Datana i Abirama.' "umovi leže pred Tobom, tako da Ti znaš tko je imao duh svakog od njih. ' Hoće li jedan čovjek zgriješiti i hoćeš li se naljutiti na svu zajednicu? '"Bog je potom rekao Mojsiju" Čuo sam molitvu za skupštinu. Recite im onda: 'Ustanite od Korahovog šatora, Datana i Abirama.' "umovi leže pred Tobom, tako da Ti znaš tko je imao duh svakog od njih. ' Hoće li jedan čovjek zgriješiti i hoćeš li se naljutiti na svu zajednicu? '"Bog je potom rekao Mojsiju" Čuo sam molitvu za skupštinu. Reci im onda: 'Ustanite od Korahovog šatora, Datana i Abirama.' " Mojsije nije odmah izvršio ove upute, jer je još jednom pokušao upozoriti Dathana i Abirama na kaznu koja im predstoji, ali oni su odbili poslušati Mojsija i ostali su u svojim šatorima. "Sada", rekao je Mojsije, "učinio sam sve što sam mogao i ne mogu više ništa učiniti." Stoga se, obraćajući se džematu, rekao: "Pomaknite se, molim vas, iz šatora ovih opakih ljudi, koji su još u mladosti zaslužili smrt kao kaznu za svoje postupke. U Egiptu su izdali tajnu mog ubojstva Egipćanina : na Crvenom moru oni su razljutili Boga željom da se vrate u Egipat; u Alushu su prekinuli subotu, a sada su se skupa pobunili protiv Boga. Oni sada itekako zaslužuju izopćenje i uništenje sve svoje imovine. 'Ne dirajte, dakle, ništa njihovo,da ne biste bili progutani za sve njihove grijehe. " Zajednica je poslušala Mojsijeve riječi i povukla se iz stanova Datana i Abirama. Oni, nimalo zastrašeni, nisu bili suzdržani od svoje opake namjere, već su stajali pred vratima svojih šatora, zlostavljajući i klevetajući Mojsija. Mojsije je nakon toga rekao Bogu: "Ako ti ljudi umru na svojim krevetima kao i svi ljudi, nakon što su im liječnici prisustvovali i posjetili ih poznanici, onda ću javno priznati" da me Gospodin nije poslao "da radim sva ta djela, ali da sam ih učinio po svome. " Bog je odgovorio: "Što ćeš učiniti da ja učinim?" Mojsije: "Ako je Gospodin već dao zemlji usta da ih proguta, dobro je, ako ne, učini to sada." Bog je rekao: "Odredi nešto, i to će ti se utvrditi." Mojsije nije bio jedini koji je inzistirao na uzornom kažnjavanju horde Koraha. Sunce i Mjesec pojavili su se pred Bogom, rekavši: "Ako zadovoljiš sina Amramova, krenut ćemo svojim putem oko svijeta, ali ne drugačije." Bog je, međutim, bacio munje za njima, kako bi mogli izvršavati svoje dužnosti, rekavši im: "Nikad niste zagovarali Moju stvar, ali niti se zalagali za stvorenje od krvi i mesa." Od tada Sunce i Mjesec uvijek moraju biti natjerani na dužnost, nikada to ne čine dobrovoljno, jer ne žele gledati grijehe čovjeka na zemlji. KORAH I NJEGOVA HORDA KAZNENI Bog nije iskazao zadovoljstvo svojim vjernim slugom. Usta pakla približila su se mjestu na kojem su stajali Dathan, Abiram i njihove obitelji, a tlo pod njihovim nogama postalo je tako strmo da nisu mogli uspravno stajati, nego su se otkotrljali do otvora i brzo ušli u jamu. Zemlju nije progutala samo ove opake ljude, već i njihov imetak. Čak se i njihov lan pranja ili pribadača koji im je pripadao kotrljao prema ustima zemlje i tamo nestajao. Nigdje na zemlji nije ostao trag o njima ili njihovom posjedu, pa čak i njihova imena nestala su iz dokumenata na kojima su napisana. Međutim, nisu naišli na trenutnu smrt, već su postupno tonuli u zemlju, čije se otvaranje prilagođavalo opsegu svakog pojedinca.Prvo su nestali donji ekstremiteti, a zatim se otvor proširio, a trbuh slijedio, sve dok na taj način nije progutano cijelo tijelo. Dok su tonuli polako i bolno, nastavili su plakati: "Mojsije je istina, a njegova Tora je istina. Priznajemo da je Mojsije zakoniti kralj i istinski prorok, da je Aron legitimni veliki svećenik i da je Toru dao Bože. Sad nas izbavi, učitelju Mojseju! " Te su se riječi čule u cijelom logoru, kako bi se svi mogli uvjeriti u zloću Korahova pothvata.da je Aaron zakoniti vrhovni svećenik i da je Toru dao Bog. Sad nas izbavi, učitelju Mojseju! "Ove su se riječi čule u cijelom taboru, kako bi se svi mogli uvjeriti u zloću Korahova pothvata.da je Aaron zakoniti vrhovni svećenik i da je Toru dao Bog. A sada nas izbavi, učitelju Mojseju! "Ove su se riječi čule u cijelom taboru, kako bi se svi mogli uvjeriti u zloću Korahova pothvata. Bez obzira na ove sljedbenike Koraha, koje je zemlja progutala, dvjesto pedeset ljudi koji su prinosili tamjan s Aronom pronašli su smrt u nebeskoj vatri koja se spustila na njihovu žrtvu i progutala ih. Ali onaj koji se susreo s najstrašnijim oblikom smrti bio je Korah. Potrošen žrtvom tamjana, zatim se otkotrljao u obliku vatrene kugle do otvora u zemlji i nestao. Postojao je razlog za ovu dvostruku kaznu od Koraha. Da je primio kaznu spaljivanjem sam, tada bi se oni koje je zemlja progutala i koji nisu uspjeli vidjeti Koraha razbijenu istom kaznom, žalili na Božju nepravdu, govoreći: "Korah nas je uvalio u propast, pa ipak je i sam pobjegao ". Da je on, s druge strane,progutala zemlja, a da smrt nije upoznala vatrom, tada bi se oni koje je požar progutao požalili na nepravdu Boga koja je autoru njihovog uništenja omogućila da ostane nekažnjen. Sada, međutim, i oni koji su poginuli u vatri i oni koje je zemlja progutala svjedočili su kako njihov vođa dijeli svoju kaznu. Ova strašna smrt nije, međutim, bila dovoljna za okajanje grijeha Koraha i njegovog društva, jer njihova kazna nastavlja se u paklu. Muče ih u paklu, a na kraju trideset dana pakao ih opet baca blizu površine zemlje, na mjestu gdje su progutani. Tko god tog dana spusti uho na zemlju na tom mjestu, čuje vapaj. "Mojsije je istina, a njegova Tora je istina, ali mi smo lažljivci." Tek nakon Uskrsnuća prestat će njihova kazna, jer čak i unatoč svom teškom grijehu nisu predani u vječno prokletstvo. Neko su vrijeme Korah i njegovo društvo vjerovali da nikada ne bi trebali znati za olakšanje od ovih paklenih mučenja, ali Hannah su ih riječi ohrabrile da ne očajavaju. Pozivajući se na njih, najavila je proročanstvo: "Gospodin spušta u šeol i podiže." Isprva nisu imali stvarne vjere u ovo proročanstvo, ali kad je Bog uništio Hram i potonuo njegove portale duboko u zemlju dok nisu stigli do pakla, Korah i njegovo društvo držali su se portala govoreći: "Ako se ti portali vrate opet prema gore, tada ćemo se kroz njih i mi vratiti prema gore. " Bog ih je potom odredio za čuvare ovih portala nad kojima će morati stražariti dok se ne vrate u gornji svijet. ON I TRI SINA KORAH SPASILI Bog je strogo kaznio neslogu, jer premda nebeska odredba inače ne kažnjava nikog ispod dvadeset godina, u Korahovoj pobuni zemlja je živa progutala čak i djecu koja su bila samo jednodnevni starci, žene i djeca, svi zajedno. Od sve čete Koraha i njihovih obitelji, samo su četiri osobe izbjegle propast, na pamet: On, Peletov sin, i Korahova tri sina. Kao što je bila Korahova supruga koja je svojim poticajnim riječima svog muža bacila u propast, tako i njegova supruga On duguje svoje spasenje. Za ove dvije žene uistinu vrijedi poslovica: "Svaka mudra žena gradi kuću, a luda je ruši vlastitim rukama." Dana, čije su ga sposobnosti donijele razliku daleko iznad sposobnosti njegovog oca, izvorno se pridružio Korahovoj pobuni. Kad je stigao kući i o tome razgovarao sa svojom ženom,rekla mu je: "Kakvu ćeš korist od toga imati? Ili Mojsije ostaje gospodar, a ti si njegov učenik, ili Korah postaje gospodar, a ti njegov učenik." On je vidio istinitost ovog argumenta, ali izjavio je da smatra da mu je dužnost pridržavati se Koraha jer mu je dao svoju zakletvu koju sada nije mogao položiti natrag. Njegova ga je supruga, međutim, smirila moleći ga da ostane kod kuće. Međutim, da bi bila posve sigurna u njega, dala mu je vino, nakon čega je duboko zaspao u opojnom stanju. Njegova je supruga sada izvršila svoje djelo spasenja, govoreći u sebi: "Sva je skupština sveta i kad budu takve, neće prići nijednoj ženi čija je kosa nepokrivena." Sada se pokazala na vratima šatora s raspršenom kosom i kad god bi netko iz Korahovog društva krenuo u On,vidjevši ženu u takvom stanju, krenuo je natrag i zbog ovog lažljivca suprug nije sudjelovao u pobuni. Kad se zemlja otvorila da proguta Korahovo društvo, krevet na kojem je On još uvijek spavao počeo se ljuljati i kotrljati do otvora u zemlji. Ona ga je, međutim, uhvatila, rekavši: "Gospodaru svijeta! Moj se muž svečano zavjetovao da više nikada neće sudjelovati u raspravama. Ti koji živiš i izdržiš do vječnosti, možeš ga kazniti u budućnosti ako se ikad pokaže lažnim zavjet." Bog je uslišio njezinu molbu i On je bio spašen. Sada je zatražila da On ode Mojsijeu, ali on je to odbio, jer se sramio pogledati Mojsijevo lice nakon što se pobunio protiv njega. Njegova je supruga umjesto njega otišla k Mojsiju. Mojsije ju je isprva izbjegavao, jer je želio da nema nikakve veze sa ženama, ali dok je ona gorko plakala i jadikovala,primljena je i rekla je Mojsiju sve što se dogodilo. Sada ju je otpratio do njezine kuće, na čijem je ulazu povikao: "Hajde, sine Pelethov, iziđi, Bog će ti oprostiti grijehe." Pozivajući se na ovo čudesno izbavljenje i na život proveden u vršenju pokore, ovaj bivši sljedbenik Koraha nazvan je On, "pokornik", Peletov sin, "čudo". Njegovo pravo ime bilo je Nemuel, sin Eliaba, brata Datana i Abirama.čudo. "Pravo mu je ime bilo Nemuel, sin Eliaba, brata Datana i Abirama.čudo. "Pravo mu je ime bilo Nemuel, sin Eliaba, brata Datana i Abirama. Još čudesnije od onog iz Ona bilo je spasenje Korahova tri sina. Jer kad je zemlja zinula da proguta Koraha i njegovo društvo, ovi su povikali: "Pomozi nam, Mojsije!" Shekinah je zatim rekao: "Ako bi se ti ljudi pokajali, trebali bi se spasiti; pokajanje želim, a ništa drugo." Tri Korahova sina sada su istovremeno odlučila da se pokaju za svoj grijeh, ali nisu mogli otvoriti usta, jer je oko njih izgarala vatra, a ispod njih zjapio je pakao. Bog je, međutim, bio zadovoljan njihovom dobrom mišlju, i pred očima cijelog Izraela, za njihovo spasenje, u paklu je ustao stup na koji su sjeli. Ondje su sjedili i pjevali hvale i pjevali Gospodina slađe nego što je ikad smrtno uho čulo, tako da su ih Mojsije i sav Izrael željno uslišali.Bog ih je nadalje razlikovao kad su od Njega primili proročki dar, a zatim su u svojim pjesmama najavljivali događaje koji će se dogoditi u budućem svijetu. Rekli su: "Ne bojte se dana u koji će Gospodin 'uhvatiti krajeve zemlje i zle se istresati s njega', jer će se pobožni prilijepiti za Prijestolje slave i naći će zaštitu pod krilima Shekine. Ne bojte se, pobožni ljudi, Sudnjeg dana, jer će sud nad grešnicima imati nad vama jednako malo vlasti kao i nad nama kad su svi ostali poginuli i mi smo bili spašeni. "jer će se pobožni prilijepiti za Prijestolje slave i naći će zaštitu pod krilima Shekine. Ne bojte se, pobožni ljudi, Sudnji dan, jer će sud nad grešnicima imati nad vama jednako malo vlasti kao nad nama kad su svi ostali poginuli i mi smo bili spašeni. "jer će se pobožni prilijepiti za Prijestolje slave i naći će zaštitu pod krilima Shekine. Ne bojte se, pobožni ljudi, Sudnji dan, jer će sud nad grešnicima imati nad vama jednako malo vlasti kao nad nama kad su svi ostali poginuli i mi smo bili spašeni. " IZRAEL JE UVJEREN U AARONOVO SVEĆENSTVO Nakon smrti dvjesto pedeset sljedbenika Koraha, koji su stradali od prinošenja tamjana, Eleazaru, sinu Aaronovom, naređeno je da "izvadi kadionice iz paljevine", u kojoj su duše, a ne tijela od grešnika spaljen, da je od tih mjedenih ploča načinio pokrivač za oltar. Eleazar, a ne njegov otac, veliki svećenik, primio je ovu nalogu, jer je Bog rekao: "Kadionica je donijela smrt dvojici Aronovih sinova, pa neka treći sada donese kadionicu i izvrši istek za grešnike." Pokrivač oltara izrađen od mjedi ovih kadionica trebao je "biti spomen na sinove Izraelove, do kraja da se nijedan stranac, koji nije iz Aronovog sjemena, ne približi kaditi pred Gospodom. " Takav, međutim, nije biobiti kažnjen poput Koraha i njegove družine, ali na isti način kao što je Mojsija nekoć Bog kaznio gubom. Ovu je kaznu posjetio kralj Uzija, koji je pokušao zapaliti tamjan u Hramu, tvrdeći da je kraljev zadatak izvršiti službu pred kraljem svih. Nebesa su požurila na scenu da ga progutaju, baš kao što je nebeska vatra nekad progutala dvjesto pedeset ljudi, koji su nepravedno preuzeli prava svećeništva; zemlja se trudila da ga proguta kao što je nekoć progutala Koraha i njegovo društvo. Ali nebeski glas objavio je: "Ni na koga osim na Koraha i njegovu četu nisu došle ovakve kazne, ni na kakve druge. Kazna ovog čovjeka bit će guba." Stoga je Uzija postao gubavac.Ovu je kaznu posjetio kralj Uzija, koji je pokušao zapaliti tamjan u Hramu, tvrdeći da je kraljev zadatak izvršiti službu pred kraljem svih. Nebesa su požurila na scenu da ga progutaju, baš kao što je nebeska vatra nekad progutala dvjesto pedeset ljudi, koji su nepravedno preuzeli prava svećeništva; zemlja se trudila da ga proguta kao što je nekoć progutala Koraha i njegovo društvo. Ali nebeski glas objavio je: "Ni na koga osim na Koraha i njegovu četu nisu došle ovakve kazne, ni na kakve druge. Kazna ovog čovjeka bit će guba." Stoga je Uzija postao gubavac.Ovu je kaznu posjetio kralj Uzija, koji je pokušao zapaliti tamjan u Hramu, tvrdeći da je kraljev zadatak izvršiti službu pred kraljem svih. Nebesa su požurila da ga pogube, baš kao što je nebeska vatra nekad progutala dvjesto pedeset ljudi, koji su nepravedno preuzeli prava svećeništva; zemlja se trudila da ga proguta kao što je nekoć progutala Koraha i njegovo društvo. Ali nebeski glas objavio je: "Ni na koga osim na Koraha i njegovu četu nisu došle ovakve kazne, ni na kakve druge. Kazna ovog čovjeka bit će guba." Stoga je Uzija postao gubavac.kao što je nebeska vatra nekad progutala dvjesto pedeset ljudi, koji su nepravedno preuzeli prava svećeništva; zemlja se trudila da ga proguta kao što je nekoć progutala Koraha i njegovo društvo. Ali nebeski glas objavio je: "Ni na koga osim na Koraha i njegovu četu nisu došle ovakve kazne, ni na jednu drugu. Kazna ovog čovjeka bit će guba." Stoga je Uzija postao gubavac.kao što je nebeska vatra nekad progutala dvjesto pedeset ljudi, koji su nepravedno preuzeli prava svećeništva; zemlja se trudila da ga proguta kao što je nekoć progutala Koraha i njegovo društvo. Ali nebeski glas objavio je: "Ni na koga osim na Koraha i njegovu četu nisu došle ovakve kazne, ni na kakve druge. Kazna ovog čovjeka bit će guba." Stoga je Uzija postao gubavac. Mir, međutim, nije uspostavljen uništenjem Koraha i njegove čete, jer se upravo na dan koji je uslijedio nakon strašne katastrofe, pobuna protiv Mojsija, koja je bila još žešća od prethodne. Jer iako su ljudi sada bili uvjereni da se ništa nije dogodilo bez Božje volje, ipak su mislili da Bog sve to čini zbog Mojsija. Stoga su položili na njegova vrata nasilni Božji bijes protiv njih, ne kriveći zlo za one koji su kažnjeni, već Mojsija, koji je, kako su rekli, uzbudio Božju osvetu nad njima. Optužili su Mojsija da je smrt mnogih najplemenitijih među njima donio kao kaznu za ljude, samo da se više ne usude pozvati na odgovornost i da tako osigura bratu.posjedovanje svećeničke službe, budući da je nakon toga nitko neće poželjeti, jer je zbog nje najplemenitiji među njima doživio tako strašnu sudbinu. Rodbina onih koji su poginuli potaknula je plamen ogorčenja i potaknula ljude da postave granicu Mojsijevoj ljubavi prema moći, inzistirajući da javna dobrobit i sigurnost Izraela zahtijevaju takve mjere. Ovi nepristojni govori i njihova neprestana, nepopravljiva izopačenost navukli su na njih Božji gnjev do te mjere da ih je želio sve uništiti i naredio Mojsijeu i Aronu da odu iz zajednice da bi mogao odmah krenuti u njihovu propast.Rodbina onih koji su poginuli potaknula je plamen ogorčenja i potaknula ljude da postave granicu Mojsijevoj ljubavi prema moći, inzistirajući da javna dobrobit i sigurnost Izraela zahtijevaju takve mjere. Ovi nepristojni govori i njihova neprestana, nepopravljiva izopačenost navukli su na njih Božji gnjev do te mjere da ih je želio uništiti sve, te zapovjedio Mojsijeu i Aronu da odu iz zajednice da bi mogao smjesta krenuti u njihovu propast.Rodbina onih koji su poginuli potaknula je plamen ogorčenja i potaknula ljude da postave granicu Mojsijevoj ljubavi prema moći, inzistirajući da javna dobrobit i sigurnost Izraela zahtijevaju takve mjere. Ovi nepristojni govori i njihova neprestana, nepopravljiva izopačenost navukli su na njih Božji gnjev do te mjere da ih je želio sve uništiti i naredio Mojsijeu i Aronu da odu iz zajednice da bi mogao odmah krenuti u njihovu propast. Kad je Mojsije vidio da je "izašao gnjev od Gospodina i započela pošast", pozvao je Arona, rekavši: "Uzmi kadionicu i stavi vatru s oltara, stavi na nju tamjana i nosi je. brzo u skupštinu i izvršite pomirnicu za njih. " Ovaj lijek protiv smrti Mojsije je naučio od samog Anđela smrti u vrijeme dok je boravio na nebu da primi Toru. U to je vrijeme primio dar od svakog anđela, a anđeo smrti bio je otkriće tajne da ga tamjan može držati na oku. Mojsije je, primjenjujući ovaj lijek, imao na umu i svrhu pokazivanja ljudima nepravde njihova praznovjerja u vezi s prinošenjem tamjana. Nazvali su je smrtonosnom jer je donijela smrt Nadabu i Abihuu,kao i na dvjesto pedeset sljedbenika Koraha. Sada ih je želio uvjeriti da je upravo taj tamjan spriječio kugu i naučiti ih da grijeh donosi smrt. Aaron, međutim, nije znao zašto koristi tamjan, pa je stoga rekao Mojsiju: ​​"O moj gospodaru Mojsije, jesi li nametnuo moju smrt? Moji sinovi su izgorjeli jer su u kadionice stavljali čudne požare. Hoću li sada donijeti svetu? vatru s oltara i odnijeti van? Sigurno ću kroz ovu vatru sresti smrt! " Mojsije je odgovorio: "Idi brzo i učini kako sam ti naredio, jer dok stojiš i razgovaraš, oni umiru." Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši: "Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako time mogu služiti samo Izraelu."Sada ih je želio uvjeriti da je upravo taj tamjan spriječio kugu i naučiti ih da grijeh donosi smrt. Aaron, međutim, nije znao zašto je koristio tamjan, pa je stoga rekao Mojsiju: ​​"O moj gospodaru Mojsije, jesi li nametnuo moju smrt? Moji sinovi su izgorjeli jer su u kadionice podmetali čudne vatre. Hoću li sada donijeti svetu? vatru s oltara i iznijeti van? Sigurno ću kroz ovu vatru sresti smrt! " Mojsije je odgovorio: "Idi brzo i učini kako sam ti zapovjedio, jer dok stojiš i govoriš, oni umiru." Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši: "Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako time mogu služiti samo Izraelu."Sada ih je želio uvjeriti da je upravo taj tamjan spriječio kugu i naučiti ih da grijeh donosi smrt. Aaron, međutim, nije znao zašto koristi tamjan, pa je stoga rekao Mojsiju: ​​"O moj gospodaru Mojsije, jesi li nametnuo moju smrt? Moji sinovi su izgorjeli jer su u kadionice stavljali čudne požare. Hoću li sada donijeti svetu? vatru s oltara i iznijeti van? Sigurno ću kroz ovu vatru sresti smrt! " Mojsije je odgovorio: "Idi brzo i učini kako sam ti naredio, jer dok stojiš i razgovaraš, oni umiru." Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši: "Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako time mogu služiti samo Izraelu."nije znao zašto koristi tamjan i zato je rekao Mojsiju: ​​"O moj gospodaru Mojsije, jesi li nametnuo moju smrt? Moji sinovi su izgorjeli jer su u kadionice podmetali čudne vatre. Da sada doprem sveti oganj s oltara i odnijeti je vani? Sigurno ću kroz ovu vatru sresti smrt! " Mojsije je odgovorio: "Idi brzo i učini kako sam ti naredio, jer dok stojiš i razgovaraš, oni umiru." Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši: "Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako time mogu služiti samo Izraelu."nije znao zašto je koristio tamjan i zato je rekao Mojsiju: ​​"O moj gospodaru Mojsije, jesi li nametnuo moju smrt? Moji sinovi su izgorjeli jer su u kadionice stavljali čudne vatre. Da sada doprem sveti oganj s oltara i odnijeti je vani? Sigurno ću kroz ovu vatru sresti smrt! " Mojsije je odgovorio: "Idi brzo i učini kako sam ti naredio, jer dok stojiš i razgovaraš, oni umiru." Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši: "Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako time mogu služiti samo Izraelu."Hoću li sada donijeti svetu vatru s oltara i odnijeti je vani? Sigurno ću sresti smrt kroz ovu vatru! "Mojsije je odgovorio:" Idi brzo i učini kako sam ti zapovjedio, jer dok stojiš i govoriš, oni umiru. "Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši:" Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako samo time mogu služiti Izraelu. "Da sada donesem svetu vatru s oltara i odnesem je vani? Sigurno ću sresti smrt kroz ovu vatru! "Mojsije je odgovorio:" Idi brzo i učini kako sam ti zapovjedio, jer dok stojiš i govoriš, oni umiru. "Aaron je požurio izvršiti zapovijed koja mu je data, rekavši:" Čak i ako je to moja smrt, rado se pokoravam ako samo time mogu služiti Izraelu. " Anđeo smrti u međuvremenu je stvorio užasan pustoš među ljudima, poput žetelaca koji kosi red za redom, ne dopuštajući nikome da se izvuče red koji je dodirnuo, dok, s druge strane, niti jedan čovjek nije umro prije nego što je stigao red u kojem je čovjek stajao. Aaron, kadionica u ruci, sada se pojavio i ustao između redova živih i mrtvih držeći Anđela smrti na odstojanju. Ovaj se sada obratio Aaronu, rekavši: "Prepustite me poslu, jer ja sam od Boga poslan da to radim, dok mi vi zapovijedate da se zaustavim u ime stvorenja koje je samo od krvi i mesa." Aaron, međutim, nije popustio, već je rekao: "Mojsije djeluje samo onako kako mu Bog zapovijeda, i ako mu ne vjeruješ, evo, Bog i Mojsije su u Šatoru, neka nas oboje povedu tamo."Anđeo smrti odbio je poslušati njegov poziv, nakon čega ga je Aaron silom uhvatio i, gurnuvši kadionicu pod njegovo lice, odvukao u Tabernakul gdje ga je zaključao, tako da je smrt prestala. Na taj je način Aaron isplatio dug Mojsiju. Nakon štovanja Zlatnog teleta, koje se dogodilo bez neke Aronove krivnje, Bog je odredio da sva četiri Aronova sina umru, ali Mojsije je ustao između živih i mrtvih i kroz svoju molitvu uspio u spasivši dvije od četiri. Na isti je način Aaron sada ustao između živih i mrtvih kako bi se odvratio od Izraela Anđela smrti. Bog je u svojoj dobroti sada jednom zauvijek želio da se ljudi uvjere u istinu da je Aaron bio izabrani, a njegova kuća kuća svećeništva, stoga je naredio da ih Mojsije uvjeri na sljedeći način. Na Božju zapovijed uzeo je drvenu gredu, podijelio je na dvanaest štapova, naredio da svaki princ iz plemena vlastitom rukom napiše svoje ime na jednoj od palica i položio šipke preko noći pred svetište. Tada se dogodilo čudo da je štap Arona, princa plemena Levi, nosio Neizrecivo Ime zbog čega je štap cvjetao tijekom noći i davao zrele bademe. Kad su se ljudi, koji su cijelu noć razmišljali o tome koje bi pleme sutra trebalo dokazati štapom njegovog princa za odabranog, rano ujutro odveli u svetište,i vidjevši cvjetove i bademe na Aronovoj šipci, napokon su se uvjerili da je Bog odredio svećeništvo za njegovu kuću. Bademi, koji sazrijevaju brže od bilo kojeg drugog voća, istodobno su ih obavijestili da će Bog brzo izreći kaznu onima koji bi se trebali usuditi uzurpirati svećeničke moći. Mojsije je Aaronovu palicu potom položio pred Svetu arku. Upravo su tu palicu kraljevi koristili do vremena uništenja Hrama, kada je na čudesan način nestao. Ilija će je u budućnosti donijeti i predati Mesiji.istodobno ih obavijestio da će Bog brzo izreći kaznu onima koji bi se trebali usuditi uzurpirati svećeničke moći. Mojsije je Aaronovu palicu potom položio pred Svetu arku. Upravo su tu palicu kraljevi koristili do vremena uništenja Hrama, kada je na čudesan način nestao. Ilija će je u budućnosti donijeti i predati Mesiji.istodobno ih obavijestio da će Bog brzo izreći kaznu onima koji bi se trebali usuditi uzurpirati svećeničke moći. Mojsije je Aaronovu palicu potom položio pred Svetu arku. Upravo su taj štap kraljevi koristili do vremena uništenja Hrama, kada je na čudesan način nestao. Ilija će je u budućnosti donijeti i predati Mesiji. VODE MERIBE Korehova pobuna dogodila se za vrijeme izraelskog boravka u Kadesh-Barnei, odakle su, kratko vrijeme prije, špijuni bili poslani. Ostali su na tom mjestu tijekom devetnaest godina, a zatim su dugo vremena neprestano lutali od mjesta do mjesta pustinjom. Kad je napokon završilo vrijeme koje je Bog odredio za njihov boravak u pustinji, a generacija za koju je Bog rekao da mora umrijeti u pustinji platila je kaznu za svoj grijeh, vratili su se ponovno u Kadeš-Barneu. Oduševili su se ovim mjestom koje im je priuštilo dugogodišnje stanovanje i nastanili se očekujući veselo i ugodno vrijeme. Ali proročica Miriam sada umire, a gubitak žene koja je zauzela mjesto visoko poput braće, Mojsija i Arona,odjednom postalo očito na način koji su pobožni shvatili kao i bezbožnici. Bila je jedina žena koja je umrla tijekom marša kroz pustinju, a to se dogodilo iz sljedećih razloga. Bila je vođa naroda zajedno sa svojom braćom, a kako to dvoje nije smjelo voditi ljude u obećanu zemlju, morala je podijeliti njihovu sudbinu. Štoviše, zdenac koji je Izraelu pružio vodu tijekom marša kroz pustinju, bio je Božji dar ljudima kao nagrada za dobra djela ove proročice i budući da je taj dar bio ograničen na vrijeme marša kroz pustinju, morala je umrijeti malo prije ulaza u obećanu zemlju.Bila je vođa naroda zajedno sa svojom braćom, a kako to dvoje nije smjelo voditi ljude u obećanu zemlju, morala je podijeliti njihovu sudbinu. Nadalje, zdenac koji je Izraelu opskrbio vodom tijekom marša kroz pustinju, bio je Božji dar ljudima kao nagrada za dobra djela ove proročice i budući da je taj dar bio ograničen na vrijeme marša kroz pustinju, morala je umrijeti malo prije ulaza u obećanu zemlju.Bila je vođa naroda zajedno sa svojom braćom, a kako to dvoje nije smjelo voditi ljude u obećanu zemlju, morala je podijeliti njihovu sudbinu. Nadalje, zdenac koji je Izraelu opskrbio vodom tijekom marša kroz pustinju, bio je Božji dar ljudima kao nagrada za dobra djela ove proročice i budući da je taj dar bio ograničen na vrijeme marša kroz pustinju, morala je umrijeti malo prije ulaza u obećanu zemlju.a kako je taj dar bio ograničen na vrijeme marša kroz pustinju, morala je umrijeti malo prije ulaska u obećanu zemlju.a kako je taj dar bio ograničen na vrijeme marša kroz pustinju, morala je umrijeti malo prije ulaska u obećanu zemlju. Jedva da je Mirjam umrla, kad je i bunar nestao i kad je krenuo nedostatak vode, da bi sav Izrael mogao znati da su samo zahvaljujući zaslugama pobožne proročice bili pošteđeni nedostatka vode tijekom četrdeset godina marša. Dok su Mojsije i Aron sada bili u dubokoj tuzi zbog sestrine smrti, gomila ljudi okupila se da se svađa s njima zbog nedostatka vode. Mojsije je, vidjevši mnoštvo ljudi kako se izdaleka približavaju, rekao svom bratu Aronu: "Što sve to mnoštvo može poželjeti?" Drugi je odgovorio: "Nisu li djeca Abrahama, Izaka i Jakova ljudi dobrog srca i potomci ljudi dobrog srca? Oni dolaze izraziti svoje suosjećanje." Mojsije je, međutim, rekao: "Nisi u stanju razlikovati dobro uređenu povorku od ovog šarolikog mnoštva;da su se ti ljudi okupili u urednoj povorci, kretali bi se pod vodstvom pravila tisuća i vladara stotina, ali eto, kreću se u neurednim postrojbama. Kako onda mogu biti njihove namjere da se tješe s nama! " Dva brata nisu dugo trebala sumnjati u svrhu mnoštva, jer su im zakoračili i počeli prepirati Mojsije, rekavši: "Bio je to težak udarac za nas kad je četrnaest tisuća i sedamsto naših ljudi su umrli od kuge; teže je podnijeti smrt onih koje je zemlja progutala i na neprirodan način izgubila život; međutim, najteži udarac od svih bila je smrt onih koji su izgriženi u prinošenje tamjana, na čiji nas strašni kraj neprestano podsjeća pokrov oltara, izrađen od mesinganih ploča kadionica kojima su se koristili oni nesretnici. istodobno s njima, umjesto da postanu žrtve mučenja smrti od žeđi ". Isprva su usmjeravali svoje prijekore samo protiv Mojsija, budući da je Aaron, zbog njegove izvanredne ljubavi prema miru i njegove dobrodušnosti, bio miljenik ljudi, ali jednom zanošeni patnjom i bijesom, počeli su izbacivati ​​svoje optužbe protiv obojica braće, rekavši: "Ranije ste nam uvijek odgovarali da su nas tuge obuzimale i da Bog nije stajao uz nas, jer je među nama bilo grešnih i bezbožnih ljudi. Sad kad smo 'skup Gospodnji, "zašto ste nas ipak doveli do ovog siromašnog mjesta u kojem nema vode bez koje ne mogu živjeti ni čovjek ni zvijer? Zašto ne potičete Boga da se sažali nad nama budući da je zdenac Mirjam nestao njenom smrću?" "Pravednik gleda na život svoje zvijeri", a činjenica da su ti ljudi, tako blizu smrti, i dalje razmatrali patnje svojih zvijeri, pokazuje da su, bez obzira na svoj stav prema Mojsiju i Aronu, bili zaista pobožni ljudi. I, u istini, Bog nije zgrešio njihove riječi protiv Mojsija i Arona, "jer Bog nikog ne smatra odgovornim za ono što izgovara u nevolji." Iz istog razloga ni Mojsije ni Aron nisu odgovorili na optužbe bačene protiv njih, već su požurili u svetište moleći Božju milost za Njegov narod. Također su smatrali da će ih sveto mjesto zakloniti u slučaju da ljudi namjeravaju položiti ruke na njih. Bog se zapravo odjednom pojavio i rekao im: "Požurite odavde; Moja djeca umiru od žeđi,a vi nemate ništa bolje od toga da oplakujete smrt starice! "Zatim je zapovjedio Mojsiju" da govori stijeni da ona pušta vodu ", ali im je impresionirao zapovijed da ne iznose ni med ni ulje stijene, već samo voda. Ovo je trebalo dokazati Božju moć koja može izliti iz stijene ne samo one tekućine koje se u njoj nalaze, već i vodu koja inače nikad ne izlazi iz stijene. Naredio je i Mojsiju da govori na stijenu, ali ne da je udari palicom. "Jer," rekao je Bog, "zasluge onih koji spavaju u špilji Machpelah dovoljne su da njihova djeca dobivaju vodu iz stijene."ali im je impresionirao zapovijed da iz stijene ne izbacuju ni med ni ulje, već samo vodu. To je trebalo dokazati Božju moć koja može izliti iz stijene ne samo one tekućine koje se u njoj nalaze, već i vodu koja inače nikada ne izlazi iz stijene. Također je naredio Mojsiju da govori sa stijenom, ali da je ne udara svojim štapom. "Jer," rekao je Bog, "zasluge onih koji spavaju u špilji Machpelah dovoljne su da njihova djeca dobivaju vodu iz stijene."ali im je impresionirao zapovijed da iz stijene ne izbacuju ni med ni ulje, već samo vodu. To je trebalo dokazati Božju moć koja može izliti iz stijene ne samo one tekućine koje se u njoj nalaze, već i vodu koja inače nikada ne izlazi iz stijene. Također je naredio Mojsiju da govori sa stijenom, ali da je ne udara svojim štapom. "Jer," rekao je Bog, "zasluge onih koji spavaju u špilji Machpelah dovoljne su da njihova djeca dobivaju vodu iz stijene."zasluge onih koji spavaju u špilji Machpelah dovoljne su da njihova djeca dobivaju vodu iz stijene. "zasluge onih koji spavaju u špilji Machpelah dovoljne su da njihova djeca dobivaju vodu iz stijene. " Mojsije je tada iz Šatora donio svetu palicu na kojoj je bilo neizrecivo Božje Ime i, u pratnji Arona, stavio se na stijenu da iz nje iznese vodu. Na putu do stijene sav ga je Izrael slijedio, usput zaustavivši se na bilo kojoj stijeni, zamišljajući kako bi mogli izvući vodu iz nje. Nezadovoljnici su sada krenuli huškajući narod protiv Mojsija, govoreći: "Zar ne znate da je sin Amramov nekoć bio Jetrov pastir, a svi pastiri znaju o mjestima u pustinji koja su bogata vodom? Mojsije će sada pokušati nas odvesti do takvog mjesta gdje ima vode, a zatim će nas prevariti i izjaviti da je prouzrokovao da voda istječe iz stijene. Ako je zapravo u stanju iznijeti vodu iz stijena, onda neka donese iz bilo koje stijene na koju se učvrstimo. "Mojsije je to lako mogao učiniti, jer mu je Bog rekao: "Neka vide kako voda teče iz stijene koju su odabrali", ali kad se na putu do stijene okrenuo i shvatio da umjesto da ga slijede stajao u skupinama oko različitih stijena, svaka grupa oko neke stijene kojoj je to pogodovao, zapovjedio im je da ga slijede do stijene na koju se učvrstio. Oni su, međutim, rekli: "Zahtijevamo da nam donesete vodu iz stijene koju smo odabrali, a ako ne želite, ne brinemo da izvučemo vodu iz druge stijene."zapovjedio im je da ga slijede do stijene na koju se učvrstio. Oni su, međutim, rekli: "Zahtijevamo da nam donesete vodu iz stijene koju smo odabrali, a ako ne želite, ne brinemo da izvučemo vodu iz druge stijene."zapovjedio im je da ga slijede do stijene na koju se učvrstio. Oni su, međutim, rekli: "Zahtijevamo da nam donesete vodu iz stijene koju smo odabrali, a ako ne želite, ne brinemo da izvučemo vodu iz druge stijene." MOJSIJEV GNJEV UZROKUJE NJEGOVU KRAJU Kroz četrdeset godina Moses se nastojao suzdržati od oštrog obraćanja ljudima, znajući da će mu Bog, ako samo jednom izgubi strpljenje, umrijeti u pustinji. Ovom prilikom, svladao ga je njegov bijes i povikao Izraelu riječi: "O vi luđaci, ukočeni, koji želite učiti svog učitelja, vi koji svojim strijelama gađate svoje vođe, mislite li da iz ove stijene koju ste odabrali moći ćemo iznijeti vodu? Zavjetujem se da ću pustiti da voda teče iz te stijene samo ono što sam izabrao. " Te oštre riječi nije uputio nekolicini među Izraelcima, već svim ljudima, jer Bog je učinio čudo da je mali prostor ispred stijene držao cijeli Izrael. Nošen bijesom, Mojsije se još više zaboravio,i umjesto da govori stijeni kako mu je Bog zapovjedio, udario je u stijenu koju je sam odabrao. Kako Mojsije nije postupio po Božjoj zapovijedi, stijena nije odjednom poslušala i pustila je samo nekoliko kapi vode, tako da su se rugači povikali: "Sine Amramov, je li ovo za odojke i za one koji se odbiju od mlijeka? " Mojsije se sada još više razljutio i po drugi put udarao o stijenu iz koje su šikljali potoci toliko silni da su mi mnogi njegovi neprijatelji umirali u strujama, a istodobno se voda izlijevala iz svih kamena i stijena pustinje . Bog ovdje rekao je Mojsiju: ​​"Ti i Aron mi niste vjerovali, zabranio sam vam da bijete stijenu, ali vi ste je udarili; niste me posvetili u očima sinova Izraelovih jer niste ni iz koga donijeli vodu jedna od stijena, kako su ljudi željeli;sagrešili ste protiv mene kad ste rekli: "Hoćemo li izvući vodu iz ove stijene?" a vi ste postupili suprotno Mojoj zapovijedi, jer niste razgovarali sa stijenom kao što sam vam zapovjedio. Stoga se zavjetujem da „nećete uvesti ovaj sabor u zemlju koju sam im dao“, a tek dok mesijansko vrijeme ne budete vodili Izrael u Svetu zemlju. “Bog je nadalje rekao Mojsiju:„ Trebao si imati iz života Ismaela naučio imati veću vjeru u Mene; Naredio sam da mu izvire bunar, iako je on bio samo jedno ljudsko biće, zbog zasluga njegova oca Abrahama. Koliko više nego što si imao pravo očekivati, ti koji bi se mogao osvrnuti na zasluge tri patrijarha kao i na vlastite ljude, jer su oni prihvatili Toru i pokoravali se mnogim zapovijedima. Da,čak bi i iz vlastitog iskustva trebao steći veću vjeru u Moju volju da pomognem Izraelu. Kad ste mi u Refidimu rekli: 'Skoro su spremni da me kamenuju', nisam li vam odgovorio: 'Zašto optužujete Moju djecu? Bog s tvojom palicom pred narodom, i ti ćeš udariti stijenu i iz nje će poteći voda. ' Ako sam činio za njih takva čuda kad još nisu prihvatili Toru i još nisu vjerovali u Mene, zar ne biste znali koliko bih sada učinio za njih? "i iz nje će poteći voda. ' Ako sam činio za njih takva čuda kad još nisu prihvatili Toru i još nisu vjerovali u Mene, zar ne biste znali koliko bih sada učinio za njih? "i iz nje će poteći voda. ' Ako sam činio za njih takva čuda kad još nisu prihvatili Toru i još nisu vjerovali u Mene, zar ne biste znali koliko bih sada učinio za njih? " Bog "uzima mudre u njihovu lukavost". Davno je prije toga donio odluku da Mojsije umire u pustinji, a Mojsijeva uvreda u Kadešu bila je samo izgovor koji je Bog primijenio da možda ne izgleda nepravedno. Ali Mojsijeu je dao istiniti razlog zašto mu nije dopustio da uđe u obećanu zemlju, rekavši: "Bi li to moglo biti od velike koristi za vašu slavu ako biste u zemlju uveli novu generaciju nakon što ste iz Egipta izveli šezdeset mirijada i pokopali ih u pustinji? Ljudi bi izjavili da generacija pustinje nema udjela u budućem svijetu, zato ostanite s njima, da biste na njihovo čelo mogli nakon Uskrsnuća ući u obećanu zemlju. " Mojsije je sada rekao Bogu: "Ti si odredio da umrem u pustinji poput generacije pustinje koja te naljutila. Preklinjem Te,napiši u Tvojoj Tori zbog čega sam tako kažnjen da buduće generacije ne smiju reći da sam bio poput naraštaja pustinje. "Bog je uslišio ovu želju i u nekoliko odlomaka Svetog pisma izložio ono što je zaista bilo uvrijeđeno zbog toga od čega je Mojsiju zabranjen ulazak u obećanu zemlju. Do toga je došlo samo zbog prijestupa na stijeni u Kadešu, gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima Izraelove djece, a Bog je posvećen dopuštajući pravdi da uzme naravno bez poštivanja osoba i kažnjavanja Mojsija. Stoga se ovo mjesto nazivalo Kadeš, "svetost", a En Mišpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu donesena presuda Mojsiju i ovom je rečenicom posvećeno Božje ime.da buduće generacije ne smiju reći da sam bio poput naraštaja pustinje. "Bog je uslišio ovu želju i u nekoliko je odlomaka Svetog pisma izložio ono što je zaista bilo prijestup zbog kojeg je Mojsiju zabranjen ulazak u obećanu zemlju. Do toga je došlo samo zbog prijestupa na stijeni u Kadešu, gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima izraelske djece, a Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tokom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. ovo se mjesto zvalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu presuda izrečena Mojsiju i ovom rečenicom je posvećeno Božje ime.da buduće generacije ne smiju reći da sam bio poput naraštaja pustinje. "Bog je uslišio ovu želju i u nekoliko je odlomaka Svetog pisma izložio ono što je zaista bilo prijestup zbog kojeg je Mojsiju zabranjen ulazak u obećanu zemlju. Do toga je došlo samo zbog prijestupa na stijeni u Kadešu, gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima izraelske djece, a Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tokom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. ovo se mjesto zvalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na ovom mjestu donesena presuda Mojsiju i ovom je rečenicom posvećeno Božje ime.i u nekoliko odlomaka Svetog pisma izložio ono što je zaista bilo prijestup zbog kojeg je Mojsiju zabranjen ulazak u obećanu zemlju. Do toga je došlo samo zbog prijestupa na stijeni u Kadešu, gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima izraelske djece; i Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tokom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. Stoga se ovo mjesto nazivalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu presuda izrečena Mojsiju i ovom rečenicom je posvećeno Božje ime.a u nekoliko je odlomaka Svetog pisma izložio ono što je zaista bilo prijestup zbog kojeg je Mojsiju zabranjen ulazak u obećanu zemlju. Do toga je došlo samo zbog prijestupa na stijeni u Kadešu, gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima izraelske djece; a Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tijekom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. Stoga se ovo mjesto nazivalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu presuda izrečena Mojsiju i ovom rečenicom je posvećeno Božje ime.gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima djece Izraelove; i Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tokom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. Stoga se ovo mjesto nazivalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu presuda izrečena Mojsiju i ovom rečenicom je posvećeno Božje ime.gdje Mojsije nije uspio posvetiti Boga u očima djece Izraelove; a Bog je posvećen dopuštajući pravdi da krene svojim tijekom bez poštivanja ljudi i kažnjavajući Mojsija. Stoga se ovo mjesto nazivalo Kadesh, "svetost", a En Mishpat, "izvor pravde", jer je na tom mjestu presuda izrečena Mojsiju i ovom rečenicom je posvećeno Božje ime. Kako je voda bila povod za Mojsijevu kaznu, Bog nije rekao da je ono što je stvorio drugog dana stvaranja "dobro", jer je tog dana stvorio vodu i ono što je donijelo Mojsijevu smrt nije bila dobra. Ako je smrt Mosesu ovom prilikom bila predodređena vrlo teška kazna, potpuno nesrazmjerna njegovom prijestupu, onda je još više smrt istodobno bila namijenjena Aronu. Jer nije bio kriv ni za jedan drugi prekršaj osim za pridruživanje Mojsiju u njegovom prijestupu, a "tko se tako pridruži prijestupniku, toliko je loš kao i sam prijestupnik." Ovom je prilikom Aaron, kao i obično, pokazao svoju apsolutnu odanost i vjeru u Božju pravdu. Mogao je reći: "Nisam zgriješio; zašto moram biti kažnjen?" ali on se osvojio i nije se branio, zbog čega ga je Mojsije uvelike pohvalio. EDOMOV NEBROTSKI STAV PREMA IZRAELU Iz Kadeša Mojsije je poslao veleposlanike kralju Edoma tražeći od njega da dopusti Izraelu da putuje njegovim teritorijom. "Jer", pomislio je Mojsije, "kad se naš otac Jakov sa samo malobrojnom trupom ljudi planirao vratiti u očevu kuću koja nije bila smještena u Ezavovom posjedu, prethodno mu je poslao glasnika da ga pita za dopuštenje. Koliko još onda pripada nama, velikom broju ljudi, da se suzdržimo od ulaska na Edomovo područje prije nego što primimo njegovu sankciju da to učinimo! " Mojsijevi veleposlanici bili su zaduženi da slijedeću poruku predaju edomskom kralju: "Od vremena našega djeda Abrahama trebala je biti otkupljena mjenica, jer mu je Bog naložio da u Egiptu njegovo rodo bude porobljeno Bila je vaša dužnost, kao i naša, otkupiti ovu bilješku, a vi znate da smo mi izvršili svoju dužnost, a vi niste htjeli. Bog je, kao što znate, obećao Abrahamu da će oni koji su bili u ropstvu u Egiptu bi kao nagradu trebali dobiti Kanaan za svoj posjed. Ta je zemlja, dakle, naša, koja je bila u Egiptu, a ti koji si izbjegao otkup duga, sada imaš pravo na našu zemlju. Prođimo onda kroz tvoju zemlju dok ne dođemo do svoje. Znajte i da su patrijarsi u grobu suosjećali s našim patnjama u Egiptu,i kad god smo zazivali Boga, čuo nas je i poslao nam jednog od svojih anđela službenika da nas izvede iz Egipta. Zamislite onda da vam neće pomoći sve vaše oružje ako zavapimo Božju pomoć, koja će vas odmah srušiti i domaćine, jer ovo je naše nasljedstvo, a 'Jakovljev glas' nikada se ne pokaže neučinkovitim. Da ipak ne biste molili da vam naš prolazak vašom zemljom donosi samo smetnje i nikakvu korist, obećavam vam da, iako iz bunara koji nas prati na putovima crpimo piće, a hranom se opskrbljujemo kroz manu , mi ćemo, ipak, vodom i hranom od vašeg naroda, da vi profitirate našim prolazom. "da će ti sve tvoje oružje ništa koristiti ako molimo Božju pomoć, koja će odmah srušiti tebe i tvoje domaćine, jer ovo je naše nasljedstvo, a 'Jakovljev glas' nikad se ne pokaže neučinkovitim. Da ipak ne biste molili da vam naš prolazak vašom zemljom donosi samo smetnje i nikakvu korist, obećavam vam da, iako iz bunara koji nas prati na putovima crpimo piće, a hranom se opskrbljujemo kroz manu , mi ćemo, ipak, vodom i hranom od vašeg naroda, da vi profitirate našim prolazom. "da će ti sve tvoje oružje ništa koristiti ako molimo Božju pomoć, koja će onda odmah zbaciti tebe i tvoje domaćine, jer ovo je naše nasljedstvo, a 'Jakovljev glas' nikad se ne pokaže neučinkovitim. Da ipak ne biste molili da vam naš prolazak vašom zemljom donosi samo smetnje i nikakvu korist, obećavam vam da, iako piće crpimo iz bunara koji nas prati na putovanjima i opskrbljujemo hranom kroz manu , mi ćemo, ipak, vodom i hranom od vašeg naroda, da vi profitirate našim prolazom. "Obećavam ti da ćemo, iako crpimo piće iz bunara koji nas prati na putovanjima i koji se opskrbljuje hranom kroz manu, ipak, vodom i hranom od tvoga naroda, profitirati od našeg prolaska. "Obećavam ti da ćemo, iako crpimo piće iz bunara koji nas prati na putovanjima i koji se opskrbljuje hranom kroz manu, ipak, vodom i hranom od tvoga naroda, profitirati od našeg prolaska. " To nije bilo besposleno obećanje, jer je Mojsije zapravo tražio da ljudi budu liberalni sa svojim novcem, da ih Edomci možda neće uzeti za siromašne robove, ali da će biti uvjereni da je, usprkos boravku u Egiptu, Izrael bila bogata nacija . Mojsije se također obvezao da će stoci osigurati njuške tijekom prolaska kroz Edom, kako ne bi nanijeli štetu zemlji tamošnjih stanovnika. Ovim je riječima završio svoju poruku edomskom kralju: "Desno i lijevo od tvoje zemlje možemo pljačkati i klati, ali u skladu s Božjim riječima ne smijemo dirati tvoje posjede." Ali sve su te Mojsijeve molbe i molbe bile bezuspješne, jer je Edomov odgovor bio u obliku prijetnje: "Ovisite o svojoj baštini, o 'glasu Jakovljevu' na koji Bog odgovara,a i ja ću ovisiti o svom nasljedstvu, 'Ezavovoj ruci i maču.' "Izrael je sada morao odustati od svog pokušaja da dođu do svoje zemlje preko edomskog teritorija, ali ne zbog straha, već zato što im je Bog zabranio da donesu rata protiv Edomca, čak i prije nego što su iz veleposlanstva čuli da im je Edom odbio pravo prolaska. Susjedstvo bezbožnih donosi katastrofu, kao što je Izrael trebao doživjeti, jer su izgubili pobožnog Arona na granici Edoma i pokopali ga na gori Hor. Oblak koji je prethodio Izraelu doista je bio naviknut poravnati sve planine kako bi se mogli kretati ravnim putovima, ali Bog je u pustinji zadržao tri planine: Sinaj, kao mjesto objave; Nebo, kao Mojsijevo groblje; i Hor, koji se sastoji od blizanačke planine, kao groblje Aaronu. Osim ove tri planine, u pustinji ih nije bilo, ali oblak bi ostavio mala uzvišenja na mjestu gdje je Izrael smjestio logor, da bi nakon toga moglo biti postavljeno svetište. TRI PASTIRA Aaron je umro četiri mjeseca nakon smrti svoje sestre Miriam, dok je Moses umro gotovo godinu dana nakon svoje sestre. Njezina smrt dogodila se prvog dana nisana, a Mojsijeva sedmog dana Adar iste godine. Iako se smrt ove trojice nije dogodila u istom mjesecu, Bog je govorio o njima govoreći: "I odsjekao sam tri pastira u jednom mjesecu", jer je On utvrdio njihovu smrt u jednom mjesecu. To je Božji način da ljude svrsta u srodne skupine, a smrt ove trojice pobožnih nije utvrđena zajedno sa šeširom grešne generacije lutalica u pustinji, već je tek nakon što su te generacije umrle, zapečaćena propast tri. Miriam je prva umrla, a ista je sudbina određena i za njezinu braću kao posljedicu njezine smrti. Mirjamina smrt sve je zarobila u duboku žalost, Mojsije i Aron plakali su u svojim stanovima, a ljudi su plakali na ulicama. Mojsije je šest sati bio neupućen u nestanak Mirjaminog zdenca s Mirjaminom smrću, sve dok Izraelci nisu otišli k njemu govoreći: "Koliko ćete dugo sjediti ovdje i plakati?" Odgovorio je: "Da ne zaplačem za sestrom koja je umrla?" Oni su odgovorili: "Dok plačete za jednom dušom, plačite istovremeno za svima nama." "Zašto?" upita on. Rekli su: "Nemamo vode za piće." Tada se podigao sa zemlje, izašao i ugledao zdenac bez kapi vode. Sad se počeo svađati s njima, govoreći: "Nisam li vam rekao: 'Ne mogu vas podnijeti sam'? Imate vladare tisućama, vladare stotinama, vladare pedesetima i vladare desetaka,kneževi, poglavari, starješine i magnati, neka se pobrinu za vaše potrebe. "Izrael je, međutim, rekao:" Sve je na tebi, jer ti si nas izveo iz Egipta i uveo na ovo zlo mjesto; to nije mjesto sjemena, ni smokava, ni vinove loze, ni nara; nema ni vode za piće. ' Ako nam daš vode, dobro je, ako ne, kamenovat ćemo te. "Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je od njih i priveo se Šatoru. Tamo mu je Bog rekao:„ Što te muči? "I Mojsije odgovorio: "Gospodaru svijeta! Tvoja djeca žele me kamenovati, a da nisam pobjegao, do sada bi me kamenovali. "Bog je rekao:" Mojsije, koliko ćeš još dugo klevetati moju djecu? Zar nije dovoljno što ste na Horebu rekli: 'Spremni su me kamenovati'na što sam ti odgovorio: 'Idi gore prije njih pa ću vidjeti hoće li te kamenovati ili ne!' 'Uzmi štap i saberi zajednicu, ti i Aron, brat tvoj, i govori im stijeni pred njihovim očima da ona izda svoju vodu.' " Mojsije je sada otišao potražiti stijenu, a za njim i sav Izrael, jer nije znao koja je stijena iz koje je Bog rekao da će voda teći. Jer stijena iz koje je potekao Mirjamin bunar nestala je među ostalim stijenama na takav način da je Mojsije nije uspio razaznati među brojem. Putem su vidjeli stijenu koja je kapala i zauzeli su svoja mjesta ispred nje. Kad je Mojsije vidio da ljudi miruju, okrenuo se i rekli mu: "Dokle ćeš nas voditi?" Mojsije: "Dok ne izvučem vodu iz stijene." Narod: "Dajte nam vode odmah, da pijemo." Mojsije: "Koliko se dugo svađate? Postoji li na cijelom svijetu stvorenje koje se tako pobuni protiv svog Stvoritelja, kad je sigurno da će vam Bog dati vodu iz stijene,iako ne znam koji bi to mogao biti! "Narod:" Bio si prorok i naš pastir tijekom našeg marša kroz pustinju, a sada kažeš: 'Ne znam iz koje stijene će vam Bog dati vodu. '" Mojsije ih je potom okupio oko stijene, govoreći sebi: "Ako sada govorim sa stijenom, zapovijedajući joj da izvadi vodu, a ona ne rađa nijednu, podvrgnut ću se poniženju u nazočnosti zajednice, jer oni će reći , 'Gdje je tvoja mudrost?' "Stoga je ljudima rekao:" Znate da Bog može učiniti čuda za vas, ali sakrio je od mene iz koje će stijene pustiti vodu da teče. Jer kad god za to dođe vrijeme da je Bog želio da čovjek ne zna, onda mu njegova mudrost i razumijevanje ne pomažu. " Mojsije je tada podigao svoj štap i pustio ga da se tiho spusti na stijenu koju je položio, izgovarajući, kao da se obraća Izraelu, riječi: "Hoćemo li vam iznijeti vodu iz ove stijene?" Stijena je sama od sebe sada počela davati vodu,pri čemu je Mojsije udario štapom po njemu, ali tada više nije tekla voda već krv. Mojsije je nakon toga rekao Bogu: "Ova stijena ne donosi vodu", a Bog se odmah okrenuo stijeni s pitanjem: "Zašto ne donosiš vodu, već krv?" Stijena je odgovorila: "Gospodaru svijeta! Zašto me Mojsije udario?" Kad je Bog upitao Mojsija zašto je udario stijenu, odgovorio je: "Da bi mogla donijeti vodu." Bog je, međutim, rekao Mojsiju: ​​"Jesam li ti zapovjedio da udariš stijenu? Samo sam rekao: 'Govori s tim.' Mojsije se pokušao obraniti rekavši:" Jesam razgovarao s njim, ali to nije donijelo ništa . " "Ti si," odgovorio je Bog, "dao Izraelu uputu:" U pravednosti ćeš suditi bližnjemu svome "; zašto onda,zar nisi stenu ocjenjivao "po pravdi", stijenu koja te podržavala u Egiptu kad si iz nje stvorio takav med? Je li to način na koji to vraćate? Ne samo da ste bili nepravedni prema stijeni, već ste i moju djecu nazvali budalama. Ako si onda mudar čovjek, ne postaje ti mudar čovjek ako imaš ikakve veze s budalama, pa stoga s njima nećeš naučiti poznavati zemlju Izrael. "Istodobno je Bog dodao," Ni ti, ni tvoj brat, ni tvoja sestra neće kročiti na izraelsku zemlju. "Jer čak je i u Egiptu Bog upozorio Mojsija i Arona da se suzdrže da Izraelce ne zove budalama i kao Mojsije, ne izazivajući Aaronov protest, kod vode Kadeša, nazvavši ih budalama, određena je smrtna kazna za njega i njegovog brata.Kad je Bog obavijestio Mojsija o predstojećoj kazni zbog njega i njegovog brata, okrenuo se prema stijeni, govoreći: "Pretvori svoju krv u vodu", i tako se to i dogodilo. ​ ​ ​ PRIPREMA AARONA ZA PRETHODNU SMRT Kao znak posebne naklonosti Bog priopćava pobožnima dan njihove smrti, kako bi mogli prenijeti svoje krune svojim sinovima. Ali Bog je smatrao da je osobito prikladno pripremiti Mojsija i Arona za predstojeću smrt, rekavši: "Ova dva pobožna čovjeka tijekom svog života nisu učinila ništa bez savjetovanja sa Mnom i zato ih neću odvesti s ovog svijeta, a da ih prethodno nisam obavijestio." Kad se, dakle, približilo Aronovo vrijeme, Bog je rekao Mojsiju: ​​"Moj sluga Mojsije, koji je bio 'vjeran u cijeloj Mojoj kući', moram ti priopćiti jednu važnu stvar, ali ona mi teško teži." Mojsije: "Što je to?" Bog: "Aron će se sabrati svom narodu, jer neće ući u zemlju koju sam dao sinovima Izraelovim, jer ste se pobunili protiv moje riječi u vodama Meribe." Mojsije je odgovorio: "Gospodaru svijeta! Očito je i poznato pred Prijestoljem slave tvoje, da si gospodar svega svijeta i stvorenja svojih koje si na ovome svijetu stvorio, tako da smo mi u tvojoj ruci i u Tvojoj ruci leži da s nama radiš kako želiš. Međutim, nisam sposoban otići svom bratu i ponoviti mu Tvoje povjerenje, jer je stariji od mene,i kako ću onda pretpostaviti da se popnem svom starijem bratu i kažem: 'Popni se na goru Hor i tamo umri!' "Bog odgovori Mojsiju:" Nećeš usnom dodirnuti ovu stvar, nego 'uzmi Arona i Eleazara njegova sine, i odvedi ih na goru Hor. ' Uspni se i ti s njima i tamo s bratom govori slatke i nježne riječi, čiji će ga teret, međutim, pripremiti za ono što ga čeka. Kasnije kad budete svi troje bili na gori, 'skinite Aronu haljine i obucite ih na sina Eleazara, a Aron će se sabrati svom narodu i tamo umrijeti.' Kao uslugu Meni pripremim Arona za njegovu smrt, jer me je sram to sam ispričati. "Ne dotakni ovo pitanje usnom, nego 'uzmi Arona i njegovog sina Eleazara i odvedi ih na goru Hor'. Uspni se i ti s njima i ondje s bratom govori slatke i nježne riječi čiji će ga teret, međutim, pripremiti za ono što ga čeka. Kasnije kad budete svi troje bili na gori, 'skinite Aronu haljine i obucite ih na svog sina Eleazara, a Aron će se sabrati svom narodu i tamo umrijeti.' Kao uslugu Meni pripremim Arona za njegovu smrt, jer me je sram to sam ispričati. "Ne dotakni ovo pitanje usnom, nego 'uzmi Arona i njegovog sina Eleazara i odvedi ih na goru Hor'. Uspni se i ti s njima i tamo s bratom govori slatke i nježne riječi, čiji će ga teret, međutim, pripremiti za ono što ga čeka. Kasnije kad budete svi troje bili na gori, 'skinite Aronu haljine i obucite ih na sina Eleazara, a Aron će se sabrati svom narodu i tamo umrijeti.' Kao uslugu Meni pripremim Arona za njegovu smrt, jer me je sram to sam ispričati. "Kasnije kad budete svi troje bili na gori, 'skinite Aronu haljine i obucite ih na sina Eleazara, a Aron će se sabrati svom narodu i tamo umrijeti.' Kao uslugu Meni pripremim Arona za njegovu smrt, jer me je sram to sam ispričati. "Kasnije kad budete svi troje bili na gori, 'skinite Aronu haljine i obucite ih na sina Eleazara, a Aron će se sabrati svom narodu i tamo umrijeti.' Kao uslugu Meni pripremim Arona za njegovu smrt, jer me je sram to sam ispričati. " Kad je Mojsije to čuo, u njegovu je srcu nastala vreva i nije znao što treba učiniti. Tako je strastveno plakao da ga je tuga zbog nadolazećeg gubitka brata i sam doveo na rub smrti. Kao vjernom Božjem sluzi, međutim, nije mu preostalo ništa drugo, nego izvršiti zapovijed svoga Učitelja, pa se stoga privezao Aronu u Tabernakul, da ga obavijesti o njegovoj smrti. Sada je bio običaj tijekom četrdeset godina marša pustinjom da se ljudi svakodnevno okupljaju, prvo prije sedamdeset starješina, zatim pod njihovim vodstvom pred knezovima plemena, a zatim da se svi pojave pred Eleazarom i Aronom, a s njima da odu k Mojsiju da mu predstave svoj jutarnji pozdrav. Na današnji dan, međutim, Mojsije je promijenio ovaj običaj, a nakon što je zaplakao noć, vrana pijetla sazvala je Eleazara i rekla mu: "Idi i pozovite me starješine i knezove, jer ja imam da im prenesem Gospodinovu nalogu. " U pratnji tih ljudi, Mojsije se nije udvojio Aronu koji je, vidjevši Mojsija kad je ustao, upitao: "Zašto si promijenio uobičajeni običaj?" Mojsije: "Bog mi je naložio da ti prenesem poruku." Aaron: "Reci mi to. "Mojsije:" Pričekaj dok ne izađemo. "Aaron je potom odjenuo svojih osam svećeničkih odjevnih predmeta i obojica izašli. Sada je Mojsije uvijek bio običaj kad god je išao od svoje kuće do Prebivališta hodati u središtu, s Aaronom zdesna, Eleazarom slijeva, zatim starješinama s obje strane i ljudima koji su slijedili straga. Po dolasku u Šator, Aaron bi se smjestio kao najbliži s Mojsijeve desne ruke, Eleazar s njegove lijeve strane, a starješine i knezovi ispred. Međutim, na današnji je dan Mojsije promijenio ovaj poredak; Aaron je hodao po sredini, Moses s desne ruke, Eleazar s lijeve strane, starješine i knezovi s obje strane, a ostatak ljudi koji je išao za njim. Kad su Izraelci to vidjeli, silno su se obradovali, rekavši: "Aron sada ima viši stupanj Duha Svetoga od Mojsija, pa mu Mojsije ustupa počasno mjesto u središtu." Narod je volio Arona više od Mojsija. Otkad je Aaron postao svjestan da je izgradnjom Zlatnog teleta doveo do prijestupa Izraela, njegov je pokušaj kroz sljedeći životni put iskupiti svoj grijeh. Išao bi od kuće do kuće, a kad god bi našao onoga koji nije znao recitirati svoju Šemu ', podučavao ga je Šemi'; ako netko nije znao moliti, naučio ga je kako se moli; i ako je našao onoga koji nije sposoban prodrijeti u proučavanje Tore, inicirao ga je u to. Međutim, nije smatrao da je njegov zadatak ograničen 'uspostavljanju mira između Boga i čovjeka, 'ali nastojao je uspostaviti mir između učenih i neukih Izraelaca, među samim učenjacima, među neukim i između muškarca i žene. Stoga su ga ljudi jako voljeli i radovali se kad su vjerovali da je sada stekao viši rang od Mojsija. Stigavši ​​u Šator, Aaron je sada želio ući, ali Mojsije ga je zadržao govoreći: "Sad ćemo ići dalje od tabora." Kad su izašli iz logora, Aaron je rekao Mojsiju: ​​"Reci mi nalog koji ti je Bog dao." Mojsije odgovori: "Čekaj dok ne stignemo do planine." U podnožju planine Mojsije je rekao ljudima: "Ostanite ovdje dok se ne vratimo k vama; ja, Aron i Eleazar poći ćemo na vrh gore i vratit ćemo se kad budemo čuli Božansku objavu." Sva trojica sada su se popela. AARONOVA SMRT Moses je želio obavijestiti brata o njegovoj predstojećoj smrti, ali nije znao kako to učiniti. Na kraju mu reče: "Arone, moj brate, je li Bog što dao na tvoje čuvanje?" "Da", odgovorio je Aaron. "Što, moli?" upita Mojsije. Aaron: "Oltar i stol na kojem su pastirski kruhovi dao mi je u službu." Mojsije: "Može biti da će On sada od tebe zahtijevati sve što je dao na tvoje čuvanje." Aaron: "Što, moli?" Mojsije: "Zar ti nije povjerio svjetlo?" Aaron: "Ne samo jedno svjetlo, već svih sedam svijećnjaka koji sada gore u svetištu." Moses je, naravno, namjeravao uputiti Aaronovu pozornost na dušu, "svjetlost Gospodnju", koju je Bog dao na njegovo čuvanje i koju je sada tražio natrag. Kao Aaron,u svojoj jednostavnosti, nije primijetio aluziju, Mojsije nije ulazio u daljnje pojedinosti, već je primijetio Aaronu: "Bog te s pravdom nazvao nevinim čovjekom jednostavnog srca." Dok su oni tako razgovarali, pred njima se otvorila špilja, na što je Mojsije zatražio da brat uđe u nju, a Aaron je odmah pristao. Mojsije je sada bio u tužnoj nevolji, jer je, da bi slijedio Božju zapovijed, morao Aronu skinuti haljine i odjenuti ih na Eleazara, ali nije znao kako tu temu prenijeti svom bratu. Napokon je rekao Aaronu: "Moj brate Arone, nije ispravno ulaziti u špilju u koju se sada želimo spustiti ulažući se u svećeničke haljine, jer bi tamo mogli postati nečisti; špilja je vrlo lijepa, pa je stoga moguće da su u njemu stari grobovi. " Aaron je odgovorio: "U pravu si." Mojsije je potom svom bratu skinuo svećeničku odjeću i odjenuo ga Aronovom sinu Eleazaru. Kako ne bi bilo prikladno da je Aaron bio pokopan nag, Bog je učinio čudo da je, čim je Mojsije skinuo jednu od Aaronovih odjevnih predmeta, odgovarajuća nebeska odjeća bila raširena po Aronu i kad mu je Moses oduzeo svu njegovu svećeničke odjeće, našao se odjeven u osam nebeskih odjeća. Drugo se čudo dogodilo u skidanju Aronove odjeće, jer je Mojsiju bilo omogućeno da skine donju odjeću prije gornje. To je učinjeno kako bi se zadovoljili zakon da svećenici nikada ne smiju gornju odjeću koristiti kao donje rublje, što bi Eleazar morao učiniti da je Mojsije prvo skinuo Aaronovu gornju odjeću i s tim uložio svog sina. Nakon što je Eleazar odjenuo odjeću velikog svećenika, Mojsije i Aron rekli su mu: "Čekaj nas ovdje dok se ne vratimo iz špilje", i obojica su ušli u nju. Na svom su ulazu ugledali rašireni kauč, pripremljeni stol i upaljenu svijeću, dok su anđeli službenici okruživali kauč. Aaron je tada rekao Mojsiju: ​​"Dokle ćeš, o moj brate, i dalje prikrivati ​​povjerenje koje ti je Bog povjerio? Znaš da je i on sam, kad ti se prvi put obratio, svojim usnama proglasio za mene, ' Kad te vidi, bit će mu drago u srcu. ' Zašto onda skrivaš povjerenje koje ti je Bog povjerio? Čak i ako bi se odnosilo na moju smrt, trebao bih je preuzeti s veselim likom. " Mojsije je odgovorio: "Dok i sami govorite o smrti, priznat ću da BogRiječi koje se odnose na mene odnose se na tvoju smrt, ali bojala sam se da ti to dam do znanja. Ali gledaj sada, tvoja smrt nije poput smrti drugih bića od krvi i mesa; i ne samo da je tvoja smrt izvanredna, već vidi! Anđeli službenici došli su vam stati uz vas u vašem rastanku. " Kad je govorio o nevjerojatnoj smrti koja je čekala Arona, Mojsije je htio aludirati na činjenicu da je Aaron, poput svoje sestre Miriam i kasnije Mosesa, trebao umrijeti ne zbog Anđela smrti, već poljupcem od Boga. Aaron je, međutim, rekao: "O moj brate Mojsije, zašto mi nisi ovo priopćio u nazočnosti moje majke, moje žene i moje djece?" Mojsije nije odmah odgovorio na ovo pitanje, već je pokušao Aronu uputiti riječi utjehe i ohrabrenja, rekavši: "Zar ne znaš, brate moj, da li si prije četrdeset godina zaslužio sresti svoju smrt kad si oblikovao Zlatno tele , ali tada sam stao pred Gospodina u molitvi i poticaju i spasio te od smrti. I sada se molim da je moja smrt bila poput tvoje! Jer kad umreš, pokopam te, ali kad umrem, neću imati brata da me pokopaju.Kad ti umreš, tvoji će sinovi naslijediti tvoj položaj, ali kad ja umrem, stranci će naslijediti moje mjesto. "Ovim i sličnim riječima Moses je hrabrio svog brata, dok se napokon nije veselio svom kraju s nepomičnošću. Aaron je legao na ukrašeni kauč i Bog je primio njegovu dušu. Mojsije je zatim napustio špilju koja je odmah nestala, tako da nitko ne može znati ili razumjeti kako se to dogodilo. Kad je Eleazar vidio kako se Mojsije vratio sam, rekao mu je: "O moj učitelju, gdje je moj otac?" Mojsije je odgovorio: "Ušao je u Džennet." Tada su se obojica spustili s planine u kamp. Kad su ljudi vidjeli kako su se Mojsije i Eleazar vratili bez Arona, uopće nisu bili raspoloženi za vjerovanje komunikaciji Aaronove smrti. Nisu uopće mogli vjerovati da je čovjeka koji je pobijedio Anđela smrti sada pobijedio on. Tada su se među ljudima stvorila tri mišljenja o Aaronovoj odsutnosti. Neki su izjavili da je Moses ubio Arona jer je bio ljubomoran na njegovu popularnost;neki su mislili da je Eleazar ubio svog oca da bi mu postao nasljednik kao veliki svećenik; a bilo je i nekih koji su izjavili da je uklonjen sa zemlje da bi bio preveden na nebo. Sotona je toliko nahuškao narod protiv Mojsija i Eleazara da su ih htjeli kamenovati. Mojsije se nakon toga molio Bogu rekavši: "Oslobodi mene i Eleazara ove nezaslužene sumnje, a također pokaži ljudima Aaronov odar, da možda ne vjeruju da je još uvijek živ, jer u svom bezgraničnom divljenju prema Aronu mogu čak i učiniti Bog od njega. " Bog je tada rekao anđelima: "Podignite visoki nosač na kojem leži Moj prijatelj Aron, kako bi Izrael mogao znati da je mrtav i da nisam položio ruku na Mojsija i Eleazara." Anđeli su učinili kako im je naređeno, a Izrael je tada vidio Aaronov odar kako pluta zrakom,dok su Bog prije nje i anđeli iza zapjevali Aronu pogrebnu pjesmu. Bog je jadikovao riječima: "Ulazi u mir; oni počivaju u svojim krevetima, svaki koji hodi u svojoj ispravnosti", dok su anđeli rekli: "Zakon istine bio je u njegovim ustima, a nepravda u njegovim usnama : hodao je sa Mnom u miru i pravdi i mnoge je odvraćao od bezakonja. " OPĆE ŽALBE ZA AARONOM Kad je Izrael vidio pogrebne obrede koje su u čast Arona pripremili Bog i anđeli, pripremili su i sprovodnu ceremoniju od trideset dana u kojoj su sudjelovali svi ljudi, muškarci i žene, odrasli i djeca. Ovo univerzalno oplakivanje nije imalo temelja samo u izraelskom oponašanju božanske žalosti i ceremonija koje su priredili Mojsije i Eleazar, ili u njihovoj želji da pokažu svoje poštovanje prema preminulom velikom svećeniku, već prije svega u istini da su ljudi duboko volio je Arona i duboko osjećao njegovu smrt. Žalili su za njim čak i više nego kasnije za Mojsijem; za potonjim je samo dio ljudi prolio suze, ali za Aarona svi. Mojsije je kao sudac bio dužan dijeliti pravdu prema krivcima, tako da je među ljudima imao neprijatelje, ljude koji nisu mogli zaboraviti da ih je na sudu proglasio krivima.Nadalje, Mojsije je ponekad bio težak s Izraelom kad im je držao grijehe, ali nikada Aron. Ovaj potonji "volio je mir i težio miru, volio je ljude i približavao ih Tori. U svojoj poniznosti nije smatrao da je njegovo dostojanstvo povrijeđeno donoseći pozdrave prvo i najnižim, da, nije ni propustio da pozdravi kad je bio siguran da je čovjek prije njega bio zao i bezbožan. Stoga je jadikovanje anđela za Aronom kao onim "koji je mnoge odvratio od bezakonja" bilo opravdano. Ta je njegova dobrota navela mnoge grešnike na reforme, koji su u trenutak kad se spremao počiniti grijeh pomislio je u sebi: "Kako ću moći podići pogled na Aaronovo lice? Ja, s kojim je Aaron bio tako ljubazan, pocrvenim da bih učinio zlo. "Aaron je prepoznao svoj posebni zadatak kao zadatak mirotvorca.Ako je otkrio da su ispala dva čovjeka, požurio je prvo jednom, pa drugom, govoreći svakom: "Sine moj, zar ne znaš što radi s kim si se posvađao? U srcu mu kuca, žalosno raskomada odjeću i kaže: 'Jao meni! Kako ikada više mogu podići oči i pogledati svog suputnika protiv koga sam tako postupio?' "Aaron bi tada razgovarao sa svakim odvojeno dok oba bivša neprijatelja ne bi uzajamno opraštaju jedni drugima i čim se ponovno nađu licem u lice pozdrave se kao prijatelji. Kad bi Aaron čuo da muž i žena žive u razdoru, požurio bi s mužem, rekavši: "Dolazim k tebi jer čujem da ti i tvoja žena živite u razdoru, zbog čega se morate od nje razvesti. Međutim, imajte na umu da ako biste se trebali umjesto svoje sadašnje žene oženiti drugom,vrlo je upitno hoće li vaša druga supruga biti dobra kao ova; jer će vam na vašoj prvoj svađi reći da ste zavađeni čovjek, kao što je pokazao i vaš razvod od prve žene. "Mnogo tisuća sindikata spasili su od naglog pucanja napori Arona i sinova rođeni u parovima okupljenim iznova, obično su dobivali Aaronovo ime, zahvaljujući svom postojanju, zahvaljujući njegovu zagovoru. U žalosti za Aaronom sudjelovalo je ne manje od osamdeset tisuća mladića s njegovim imenom.a sinovi rođeni u parovima okupljenim iznova obično su dobivali Aaronovo ime, zahvaljujući svom postojanju zahvaljujući njegovom zagovoru. Ne manje od osamdeset tisuća mladića s njegovim imenom sudjelovalo je u žalosti za Aaronom.a sinovi rođeni u parovima okupljenim iznova obično su dobivali Aaronovo ime, zahvaljujući svom postojanju, zahvaljujući njegovom zagovoru. Ne manje od osamdeset tisuća mladića s njegovim imenom sudjelovalo je u žalosti za Aaronom. Kad je Mojsije vidio duboku tugu nebeskih bića i ljudi zbog Arona, planuo je strasnim plačem i rekao: "Jao meni, koji sam sada ostao potpuno sam! Kad je Mirjam umrla, nijedan joj nije došao pokazati posljednji oznake časti, a samo smo ja, Aaron i njegovi sinovi stajali oko njenog odlagališta, plakali za njom, oplakivali je i pokopali. U Aaronovoj smrti, ja i njegovi sinovi bili smo prisutni u njegovom odmorištu da mu ukažemo posljednje počasne ocjene . Ali jao! Kako ću proći? Tko će biti nazočan mojoj smrti? Nemam ni oca ni majku, ni brata ni sestru, koji će onda plakati za mnom? " Bog mu je, međutim, rekao: "Ne boj se, Mojsije, i sam ću te sahraniti usred sjaja, i kao što je nestala špilja u kojoj je Aaron lagao, da nitko ne bi mogao znati mjesto gdje je Aron pokopan, tako će i nijedan smrtnik ne zna tvoje grobno mjesto.Kao što Anđeo smrti nije imao moć nad Aaronom, koji je umro 'poljupcem', tako ni Anđeo smrti neće imati moć nad tobom, a ti ćeš umrijeti 'poljupcem.' "Mojsije se smiri na te riječi, znajući napokon da je imao svoje mjesto među blaženima pobožnim. Blago vama, jer ne samo da ih Bog osobno okuplja k sebi, već čim umru, anđeli im idu radosno u susret i blistavih lica odlaze pozdravljati njih, govoreći: "Uđite u mir."anđeli im idu radosno u susret i blistavih lica odlaze da ih pozdrave govoreći: "Uđite u mir."anđeli im idu radosno u susret i blistavih lica odlaze da ih pozdrave govoreći: "Uđite u mir." LAŽNI PRIJATELJI Kad su se Mojsije i Eleazar vratili s planine bez Arona, Izrael je rekao Mojsiju: ​​"Nećemo te pustiti s ovog mjesta dok nam ne pokažeš Arona, mrtvog ili živog." Mojsije se molio Bogu, on je otvorio špilju i sav Izrael vidio je u njoj Arona kako leži mrtav na nosaču. Odmah su osjetili što su izgubili u Aaronu, jer kad su se okrenuli prema logoru, vidjeli su da su oblaci slave koji su pokrivali mjesto logora tijekom njihova četrdeset godina marša nestali. Stoga su shvatili da je Bog te oblake poslao samo zbog Arona, i stoga ih je, uz Aaronovu smrt, natjerao da nestanu. Oni među Izraelom koji su se rodili u pustinji, koji su sada, zbog odlaska oblaka slave, prvi put ugledali sunce i mjesec, htjeli pasti pred njih i obožavati ih,jer su oblaci od njih uvijek skrivali sunce i mjesec, a pogled na njih ostavio je na njih užasan dojam. Ali Bog im je rekao: "Nisam li vam zapovjedio u svojoj Tori: 'Pazite, dobro, pazite ... da svoje oči ne podignete prema nebu i kad vidite sunce, mjesec i zvijezde, čak svu nebesku vojsku, ti si odvučen i klanjaš im se i služiš im? ' Jer Bog je taj koji te izveo iz egipatske peći da bi mogao biti narod njegova nasljedstva. "a kad ugledate sunce, mjesec i zvijezde, čak i svu vojsku nebesku, odvučete se i poklonite im se i služite im? ' Jer Bog je taj koji te izveo iz egipatske peći da bi mogao biti narod njegova nasljedstva. "a kad ugledate sunce, mjesec i zvijezde, čak i svu vojsku nebesku, odvučete se i poklonite im se i služite im? ' Jer Bog je taj koji te izveo iz egipatske peći da bi mogao biti narod njegova nasljedstva. " Nestajanje oblaka slave nadahnulo je Izraela užasom, jer za sada im nije bilo pomoći protiv napada neprijatelja, dok nitko nije mogao ući u izraelski tabor dok su ih oblaci pokrivali. Taj strah doista nije bio neutemeljen, jer Amalek jedva da je saznao da je Aron mrtav i da su oblaci slave nestali, kad je odmah krenuo u uznemiravanje Izraela. Amalek je postupio u skladu s savjetom koji mu je dao njegov unuk Ezav, jer su njegove riječi njegovom unuku bile: "Unatoč svim mojim bolovima, nisam uspio ubiti Jakova, zato imajte na umu da me osvetite njegovim potomcima. " "Ali kako, jao!" upita Amalek: "Hoću li se moći natjecati s Izraelom?" Ezav je odgovorio: "Pogledajte dobro i čim vidite da se Izrael spotakne, skočite na njih."Amalek je na to nasljeđe gledao kao na zvijezdu vodilju svojih djela. Kad je Izrael prijestupio, govoreći s malo vjere: "Je li Gospodin među nama ili nije?" Amalek se odmah pojavio. Jedva da su Izrael njegovi uhodi opako napali da uzviknu: "Učinimo kapetana i vratimo se u Egipat", kad je Amalek bio na poprištu da se bori s Izraelom. U kasnijim vremenima i Amalek je slijedio tu politiku, a kad se Nabukodonozor preselio u Jeruzalem kako bi ga uništio, Amalek je zauzeo položaj na milju od svetog grada, rekavši: "Ako Izrael pobijedi, ja bih trebao izjaviti da sam došao pomozite im, ali ako Nabukodonozor pobijedi, onda ću zaustaviti bijeg Izraelaca koji su bježali. " Nade su mu se ostvarile, jer je Nabukodonozor pobijedio i stojeći na križanju,posjekao je bježeće Izraelce i dodao uvredu ozljeđivanjem bacajući sredstva protiv Boga i naroda i ismijavajući ih. Kad nakon Aaronove smrti Amalek više nije smatrao Izrael opasnim, budući da su oblaci nestali, odmah je krenuo u rat s njima. Amalek, međutim, nije krenuo u otvoreni rat protiv Izraela, već je zanatstvom pokušao postići ono čemu se u otvorenom ratovanju nije usudio nadati. Skrivajući oružje u odjeći, Amalečani su se pojavili u izraelskom logoru kao da su ih htjeli saučestiti zbog Aaronove smrti, a neočekivano su ih napali. Nezadovoljni time, Amalečani su se prerušili u kanaansku nošnju i govorili govor potonjeg, tako da Izraelci možda neće moći znati jesu li pred sobom imali Amalečane, kako se činilo da izgleda njihov osobni izgled, ili Kanaance kao njihov naznačena haljina i govor.Razlog ove prerušavanja bio je taj što je Amalek znao da je Izrael naslijedio naslijeđe od svog pretka Izaka da je Bog uvijek uslišavao njihovu molitvu, stoga je Amalek rekao: "Ako se sada pojavimo kao Kanaanci, molit će Boga da im pošalje pomoć protiv Kanaanaca, i mi ćemo ih ubiti. " Ali sve ove Amalekove lukavstva nisu bile korisne. Izrael je svoju molitvu uputio Bogu sljedećim riječima: "Gospodaru svijeta! Ne znamo s kojim narodom sada ratujemo, bilo s Amalecima ili s Kanaanima, ali koji god narod bio, molite da se nad njim kazni." Bog je čuo njihovu molitvu i, obećavši im da će stati uz njih, naredio im je da potpuno unište neprijatelja, rekavši: "Iako sada imate posla s Amalekom, ne ponašajte se prema njemu kao prema drugim Ezavovim sinovima protiv kojih možda ne ratujete, već pokušajte u potpunosti da ih unište,kao da su Kanaanci. "Izrael je postupio prema ovoj zapovijedi, ubijajući Amalečane u borbi i posvećujući njihove gradove Bogu. Amalekov jedini dobitak u ovom pothvatu bio je taj što su na početku rata uhvatili robinju koja je nekad im pripadao, ali koji su kasnije prešli u posjed Izraelaca. Za Izrael je ovaj napad Amaleka doista imao ozbiljne posljedice, jer čim su shvatili približavanje neprijatelja, bojali su se nastaviti pohod na Palestinu, koja sada više nije pod zaštitom oblaka, koji su nestali Aaronovom smrću; stoga su odlučili vratiti se u Egipat. Zapravo su izveli dio ovog projekta povlačeći se osam postaja, ali leviti su ih slijedili, a u Moserahu je došlo do žestoke svađe između onih koji su se htjeli vratiti u Egipat i levita koji su inzistirali na nastavku marša prema Palestini. Od prvih, osam plemenskih divizija uništeno je u ovoj svađi, pet Benjaminovih i po jedna Simeonitska, Gaditska i Ašeritska divizija, dok je od levita jedna divizija potpuno istrebljena,a troje drugih desetkovano na takav način da se nisu oporavili sve do Davidovih dana. Leviti su napokon pobijedili, jer su čak i njihovi protivnici shvatili da je s njihove strane bila ludost željeti povratka u Egipat i da je njihov gubitak bio samo kazna jer nisu priredili ceremoniju žalosti prikladnu za počast Aronovog čovjeka pobožnost. Potom su u Moserah proslavili veliku žalosnu ceremoniju za Aaronom, pa su iz tog razloga ljudi kasnije govorili o ovom mjestu kao o mjestu gdje je Aaron umro, jer su se tamo održavali veliki obredi žalosti.te da je njihov gubitak bio samo kazna jer nisu priredili ceremoniju žalovanja prikladnu za počast čovjeka Aaronove pobožnosti. Potom su u Moserah proslavili veliku žalosnu ceremoniju za Aaronom, pa su iz tog razloga ljudi kasnije govorili o ovom mjestu kao o mjestu gdje je Aaron umro, jer su se tamo održavali veliki obredi žalosti.i da je njihov gubitak bio samo kazna jer nisu priredili ceremoniju žalovanja prikladnu za počast čovjeka Aaronove pobožnosti. Potom su proslavili veliku ceremoniju žalosti za Aaronom u Moserah, pa su iz tog razloga ljudi kasnije govorili o ovom mjestu kao o mjestu gdje je Aaron umro, jer su se tamo odvijali veliki obredi žalosti. PRIJEMNA ZMIJA Zahvaljujući odbijanju kralja Edoma da dopusti Izraelu da prođe kroz njegovu zemlju, oni su bili dužni, upravo u trenutku kad su na kraju svog marša povjerovali sebi, nastaviti ga, tako da zaobiđu zemlju Edomsku. Ljudi, umorni od dugogodišnjih marševa, sada su postali ljuti, govoreći: "Već smo bili blizu obećane zemlje i sada se moramo okrenuti još jednom! Isto je bilo i s našim očevima koji su, blizu svog cilja, morao se vratiti i lutati oko trideset i osam godina. Tako će biti i s nama! " U svojoj potištenosti počeli su mrmljati protiv Boga i Mojsija, "gospodar i sluga im je kao jedno". Žalili su se da su u potpunosti bačeni na manu kao sredstvo za uzdržavanje.Ova posljednja spomenuta pritužba dolazila je od onih kojima se Bog zavjetovao da nikada neće vidjeti zemlju na koju se zakleo patrijarsima. Ti ljudi nisu mogli podnijeti pogled na proizvode palestinskog tla, umirući čim su ih ugledali. Sad kad su stigli na rub obećane zemlje, trgovci su u logor Izraelaca unijeli domaće proizvode, ali oni, koji nisu mogli u njima sudjelovati, i dalje su morali prikupljati hranu isključivo od mane.još uvijek morao nastaviti prikupljati opskrbu isključivo od mane.još uvijek morao prikupljati hranu isključivo od mane. Tada se na zemlji začuo glas koji se začuo s neba, objavljujući ovu najavu: "Dođite ovamo i evo ljudi! Dođite ovamo i poslušajte, zmijo s riječima:" Prašinu ćeš jesti! ", Ali nije se žalio na Ali vi, narode moj koje sam izveo iz Egipta, za koje sam učinio da manna kiši s neba, a prepelice lete s mora i izvor koji izvire iz ponora, vi mrmljate protiv Mene zbog mane, govoreći: 'Naša se duša gadi ovom laganom kruhu.' Neka sad dođu zmije, koje se nisu žalile, iako je god hrana koju su jele okusila samo prašinu, i neka grizu one koji mrmljaju iako imaju hranu koja ima svaki zamisliv okus. Zmija, koja je bila prvo stvorenje koje je klevetalo njegov Stvoritelj i zbog toga je kažnjen, kaznit će sada ovaj narod,koja, ne profitirajući na primjeru zmijske kazne, huli na svog Stvoritelja izjavivši da će im nebeska hrana koju im on napokon donijeti smrt. "Upravo one zmije koje je tijekom četrdeset godina pohoda izgorio oblak slave i ležeći nagomilane oko logora, te iste zmije sada su tako užasno grizle ljude da je njihov otrov spalio duše onih koje su napali.te iste zmije sada su ljude tako užasno ugrizle da je njihov otrov spalio duše onih koje su napali.te iste zmije sada su ljude tako užasno ugrizle da je njihov otrov spalio duše onih koje su napali. Kad se Mojsije obručio na ugrize, čuvši da su previše bolesni da bi mu došli, oni su mu, svjesni svoje krivnje, rekli: "Zgriješili smo, jer smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe; moli se Gospodinu da nam oduzme zmije. " Mojsije je bio krotak takav da je odmah oprostio narodu prijestup prema sebi i odmah zamolio Božju pomoć. Bog je, međutim, oprostio njihov grijeh čim su se pokajali, i tako dao primjer čovjeku da i oprosti kad se zatraži. Kao ozdravljenje za one koji su bili ugrizeni, Bog je sada naredio Mojsiju da napravi mesinganu zmiju i stavi je na stup da bi se moglo dogoditi da je svaki ugriženi pogleda i živi. Mojsije učini kako mu je zapovjeđeno i načini mesinganu zmiju. Čim ga je bacio uvis, ostao je lebdjeti u zraku, tako da bi ga svi mogli pogledati. Poludio je zmijsku mjed, jer na hebrejskom Nahash znači "zmija", a Nehoshet "mjed"; stoga je Mojsije stvorio zmiju od supstance koja je imala zvuk sličan zvuku predmeta izrađenog od nje. Međutim, pogled na mjedenu zmiju nije sa sobom donio ozdravljenje i život; ali kad god su oni koje su zmije ugrizle podigli pogled i podredili svoja srca volji nebeskog Oca, bili su izliječeni;ako o Bogu nisu razmišljali, poginuli bi. Pogled na mesinganu zmiju donio je zacjeljivanje ne samo onima koje su zmije ugrizle, već i onima koje su ugrizli psi ili druge životinje. Lijek potonjeg postignut je još brže od liječenja prvog, jer im je bio dovoljan ležeran pogled, dok su prvi izliječeni tek nakon dugog i ustrajnog pogleda. U ARNONU Žamor ljudi, zbog kojeg je Bog poslao na njih zmije, dogodio se u Zalmonahu, mjestu gdje su rasle samo bodlje i bodlje. Odatle su odlutali do Punona, gdje ih je stigla Božja kazna. U slijedeće dvije stanice, također u Obothu i Iye-abarimu, nastavili su svoje neprijateljske akcije protiv Boga, koji je zbog toga bio pun gnjeva protiv njih, i nije ih više gledao s naklonošću dok nisu stigli do Arnona. Božja je naklonost odmah iskazana tijekom izraelskog prolaska kroz dolinu Arnon, gdje je za Izrael učinio čudesa koja su bila velika kao i prije na prolasku kroz Crveno more. Ovu su dolinu tvorile dvije uzvišene planine koje su ležale toliko blizu jedna drugoj da su ljudi na dva njihova vrha mogli međusobno razgovarati. Ali u prolazu s jedne planine na drugu,trebalo je prijeći udaljenost od sedam milja, prvo se spustiti u dolinu, a zatim se opet popeti na drugu planinu. Amoriti, znajući da Izrael sada treba proći dolinom, okupili su se u nebrojeno mnoštvo, a jedan dio njih sakrio se u špiljama, kojih je bilo mnogo na obroncima planine, dok je drugi dio njih čekao Izrael u dolina ispod, nadajući se da će ih neočekivano napasti i uništiti odozgo i odozdo u njihovom prolazu kroz dolinu. Bog je, međutim, isfrustrirao ovaj plan, ostvarivši tako da se Izrael uopće nije spustio u dolinu, već je ostao gore, sljedećim čudom. Jer dok je planina s jedne strane doline bila puna špilja, druga se u potpunosti sastojala od šiljastih stijena; i Bog je pomaknuo ovu stjenovitu planinu tako blizu druge,da su isturene stijene jedne ušle u špilje druge i da su svi Amoriti koji su bili skriveni u njima slomljeni. Pomaknula se stjenovita planina, a ne ona druga, jer je ta ista stjenovita planina početak obećane zemlje, a na prilazu Izraela s druge planine, koja je bila Moabit, zemlja im je uskočila, jer to ih je čekalo najteže. Stara poslovica kaže: "Ako djetetu date komad kruha, recite o tome njegovoj majci." Bog je isto tako želio da Izrael zna velika čuda koja je učinio zbog njih, jer nisu slutili napad koji su pogani planirali izvršiti na njih. Bog je stoga naredio da se bunar koji se ponovno pojavio od njihovog boravka u Beerothu protječe pored špilja i u velikom broju ispere dijelove leševa. Kad se Izrael nije okrenuo prema bunaru, opazili su ga u dolini Arnona, blistajući poput mjeseca i crtajući s njim leševe. Tek tada otkrili su čuda koja su za njih napravljena. Ne samo da su se planine u početku pomicale zajedno da bi ih pustile da prođu, a zatim se opet razdvajale, već ih je Bog spasio od velike pogibelji.Sada su intonirali pjesmu hvale zdencu koji im je otkrio veliko čudo. Kad je Izrael na prolazu kroz Crveno more htio intonirati pjesmu hvale, Mojsije im nije dopustio da to čine sami, već im je prvo otpjevao pjesmu koju su trebali otpjevati Gospodinu. Jer tada je Izrael bio mlad i mogao je samo ponoviti ono što je njegov učitelj Mojsije pjevao prije njih, ali kad je narod stigao do Arnona, nakon četrdeset godina marširanja pustinjom potpuno je narastao. Sada su Izraelci otpjevali vlastitu pjesmu, govoreći: "Gospodaru svijeta! Tebi pripada da činiš čudesa za nas, dok je naša dužnost da Tebi intoniramo pjesme hvale." Mojsije nije sudjelovao u pjesmi hvale na zdencu, jer je zdenac dao priliku za njegovu smrt u pustinji i ne može se očekivati ​​da će itko pjevati o svom krvniku. Kako je Mojsije želio da nema nikakve veze s ovom pjesmom, Bog je zahtijevao da se u njoj također ne spominje njegovo vlastito ime,ponašajući se u tim slučajevima poput kralja koji je bio pozvan za prinčev stol, ali je odbio poziv kad je saznao da njegov prijatelj ne smije biti na gozbi. Pjesma uz zdenac bila je sljedeća: "Ovo je zdenac koji su iskopali svjetski patrijarsi Abraham, Izak i Jakov, knezovi iz davnina pretraživali su glave naroda, izraelski zakonodavci Mojsije i Aaron, svojim su motkama natjerali vodu da teče. U pustinji ju je Izrael primio na poklon, a nakon što su je primili, slijedio je Izrael u svim njihovim lutanjima, uzdignutim planinama i dubokim dolinama. Tek dok nisu došli u granica Moaba je to nestala, jer Izrael nije poštovao riječi Tore ".ali je odbio poziv kad je saznao da njegov prijatelj ne smije biti na gozbi. Pjesma uz zdenac bila je sljedeća: "Ovo je zdenac koji su iskopali svjetski patrijarsi Abraham, Izak i Jakov, knezovi iz davnina pretraživali su glave naroda, izraelski zakonodavci Mojsije i Aaron, svojim su motkama natjerali vodu da teče u pustinji. U pustinji ju je Izrael dobio na dar, a nakon što su je primili, slijedio je Izrael u svim njihovim lutanjima, po visokim planinama i dubokim dolinama. Tek dok nisu došli u granica Moaba je nestala, jer Izrael nije poštovao riječi Tore ".ali je odbio poziv kad je saznao da njegov prijatelj ne smije biti na gozbi. Pjesma uz zdenac bila je sljedeća: "Ovo je zdenac koji su iskopali svjetski patrijarsi Abraham, Izak i Jakov, knezovi iz davnina pretraživali su glave naroda, izraelski zakonodavci Mojsije i Aaron, svojim su motkama natjerali vodu da teče u pustinji. U pustinji ju je Izrael dobio na dar, a nakon što su je primili, slijedio je Izrael u svim njihovim lutanjima, po visokim planinama i dubokim dolinama. Tek dok nisu došli u granica Moaba je to nestala, jer Izrael nije poštovao riječi Tore ".knezovi su stara vremena pretraživali, glave naroda, izraelski zakonodavci, Mojsije i Aron, svojim su motkama pokrenuli vodu. U pustinji ga je Izrael dobio na dar, a nakon što su ga primili, slijedio je Izrael u svim njihovim lutanjima, do visokih planina i dubokih dolina. Tek kad su došli do granice Moaba, ona nije nestala, jer Izrael nije poštovao riječi Tore. "knezovi su stara vremena pretraživali, glave naroda, izraelski zakonodavci, Mojsije i Aron, svojim su motkama pokrenuli vodu. U pustinji ga je Izrael dobio na dar, a nakon što su ga primili, slijedio je Izrael u svim njihovim lutanjima, do visokih planina i dubokih dolina. Tek kad su došli do granice Moaba, ona nije nestala, jer Izrael nije poštovao riječi Tore. " Izrael je sam pjevao pjesmu, a ne manu, jer su u nekoliko navrata ometali nebesku hranu, pa je Bog rekao: "Ne želim da nađete manu manu, niti da je hvalite sada, "i nije im dopustio da pjevaju pjesmu hvale manni. SIHON, KRALJ AMORITA Slomljenje skrivenih u špiljama planine u Arnonu bio je samo početak čudesa koja je Bog učinio Izraelu tijekom njihovog osvajanja zemlje. Upravo u Arnonu, Sihon, kralj amorejaca, i njegov narod koji su, jedva mjesec dana nakon Aaronove smrti, jurišali na Izrael, bili su potpuno uništeni od njih. Ovaj amoritski kralj, a isto tako i Og, kralj Bashama, bili su sinovi Ahije, čiji je otac Šemazaj bio jedan od palih anđela. U skladu sa svojim nebeskim podrijetlom, Sihon je bio div koji nitko nije mogao izdržati, jer je bio golemog rasta, viši od bilo kojeg tornja na cijelom svijetu, a njegova bedrena kost iznosila je osamnaest lakata, prema tadašnjem velikom laktu. Unatoč svojoj velikoj veličini, bio je i flota stopala, zbog čega su ga zvali Sihon, "ždrijebe"da ukaže na čistoću kojom se kretao, jer se njegovo pravo ime zvalo Arad. Mojsije se silno bojao ratovanja protiv ovog diva, ali Bog je Sihonove i Ogove anđele čuvare stavio u lance, a zatim rekao Mojsiju: ​​"Evo, počeo sam predavati Sihona i njegovu zemlju pred tobom: počni posjedovati da može naslijediti njegovu zemlju. " Jer doista nakon što su pali anđeli Sihona i njegov narod, Mojsije se više nije imao čega bojati, jer su njegovi neprijatelji tako predani u njegove ruke. Bog je uvjeravao Mojsija da će "početi plašiti se njega i straha od njega na narode koji su pod cijelim nebom", zapovijedajući suncu da mirno stoji tijekom njegova rata protiv Sihona, kako bi sav svijet mogao vidjeti da Bog se borio za Mojsija. Mojsije je sada pitao bi li mogao prije ratovanja poslati veleposlanike u Sihon da ga zamole da dopusti Izraelu da prođe kroz zemlju. Bog je odgovorio: "Kako sada! Zapovjedio sam ti: 'Ustani, bori se s njim u borbi, započni posjedovati njegovu zemlju!' a ti mu želiš poslati glasnike mira? " Mojsije je, međutim, odgovorio: "Želim slijediti Tvoj primjer kada si želio povesti Izrael iz Egipta, a ipak me poslao faraonu s porukom da dopusti Izraelu, tvom narodu, da prođe, iako si mogao progutao cijeli Egipat jednim bljeskom munje. Kad si i Ti otkrio Toru, ponudio si je poganskim narodima na prihvaćanje prije nego što si je dao Izraelu. " Bog je vidio pravdu Mojsijevih riječi,i naredio mu da nikada u budućnosti ne objavi rat gradu prije nego što je prethodno pozvao ljude da se predaju u miru. Mojsije je zatim poslao poslanicu Sihonu u kojoj je zatražio da dopusti Izraelu da prođe kroz zemlju, obećavši mu da će se pobrinuti da narod ide kraljevom magistralom, tako da ne treba razloga da se boji djela nasilja nad oženjenim ženama ili zavođenja djevojčica. "Čak ćemo", nastavio je Mojsije, "platiti vodu koja se inače daje besplatno, a isto tako od tebe kupovati hranu po povoljnim cijenama." Ovo pismo Sihonu, bez obzira na to, sadržavalo je komunikaciju da će Izraelci pokrenuti rat protiv Sihona u slučaju da im ne dopusti da prođu. Mojsijeva pretpostavka da bi Sihon trebao dopustiti Izraelu da prođe zvučala je u ušima Sihona poput poziva čuvaru vinograda da mu omogući berbu. Sihon 'Odgovor je stoga bio sljedeći: "Ja i moj brat Og primamo danak od svih ostalih kanaanskih kraljeva da svojim neprijateljima onemogućimo pristup zemlji, a sada tražite da vam dam besplatan pristup Kanaanu!" Uslijedio je rat između Sihona i Mojsija, koji je završio briljantnom pobjedom Izraela. Sihon i njegov sin, koji su mu bili junački snažni, pronašli su smrt u ovoj borbi. Bog je to tako ostvario da Izraelu nije bilo potrebno mukotrpno ratovati jedan za drugim gradom u Sihonovoj zemlji, okupio je sve vojske ovog amoritskog kralja u Hešbon. Kad je ovaj grad i domaćini u njemu uništeni, pred njima je ležala sva ostala Sihonova zemlja. Pobjeda Izraela bila je tim čudesnija, jer je Hešbon bio izuzetno dobro utvrđen grad, tako da, da su mu stanovnici bili komarci, smrtnim putem ne bi mogao biti zarobljen, a još manje kad bi njime opskrbljivali junak Sihon i njegovi herojski ratnici.Ovu pobjedu omogućila je samo činjenica da ih je Bog posjetio s grčevima toliko strašnim da su se smotali i zgrčili od bolova, nesposobni da stoje u borbenim redovima, tako da ih je Izrael mogao posjeći dok su bili polumrtvi od grčevitih bolova. Bog im je također navukao maske na lice, tako da nisu mogli jasno vidjeti, a uzimajući jedni druge za Izraelce, ubio je vlastiti narod. Padom Hešbona Izrael je došao u posjed cijele zemlje Sihona, osim Jazera, pa je Mojsije poslao špijune u taj grad. Ljudi koje je tamo poslao, Caleb i Phinehas, nisu bili samo sposobni ratnici, već i pobožni ljudi. Rekli su: "Mojsije je jednom poslao špijune koji su donijeli veliku nesreću svim svojim naraštajima, napasti ćemo ovaj grad, uzdajući se u Boga i sigurni smo da nećemo propasti, jer se Mojsije molio za našu dobrobit." Potom su napali Jazer, osvojili ga, a kad su se dan nakon što ih je Mojsije poslao, vratili su mu se, obavijestili su ga da su osvojili Jazer i ubili njegove stanovnike. VELIKI OG Rat sa Sihonom dogodio se u mjesecu Elulu. Sljedećeg mjeseca Tishri odmarali su se zbog svetih dana, ali odmah nakon njih krenuli su u borbu protiv Og. Ovaj kralj nije požurio u pomoć svom bratu, iako je bio udaljen samo jedan dan od njega, jer je bio siguran da bi Sihon mogao osvojiti Izrael bez njegove pomoći. Međutim, pogriješio je u ovome, kao i u nekim drugim stvarima. U ratu četiri kralja protiv petero, Og je bio taj koji je Abrahamu donio vijest o ropstvu njegova nećaka Lota, pretpostavljajući da će Abraham zasigurno požuriti u pomoć svom srodniku, biti ubijen u borbi i tako omogućiti Ogu da dobije u posjed lijepa Sarah. Bog, međutim, nijednog čovjeka ne ostavlja nenagrađenim ili nekažnjenim. Nagraditi ga za brzoplete korake da savjetuje Abrahama iz Lotovog ropstva,Bog mu je dao život na pet stotina godina, ali na kraju je ubijen jer ga je samo zli motiv naveo na obavljanje ove službe za Abrahama. Nije, kao što se nadao, stekao Saru, već ju je ubio njezin potomak Mojsije. Bitka protiv Oga odvijala se u Edreiu, predgrađe kojeg je Izrael dosegnuo prema noći. Sljedećeg jutra, međutim, jedva u sivu zoru, Mojsije je ustao i pripremio se za napad na grad, ali gledajući prema gradskom zidu, začuđeno je povikao: "Evo, u noći su podigli novi zid oko grada! " Mojsije nije vidio jasno u maglovito jutro, jer nije bilo zida, već samo golemi Og koji je sjedio na zidu i nogama dodirujući tlo dolje. S obzirom na ogroman Ogov rast, Mojsijeva je pogreška bila oprostiva, jer kao grobar koji je kasnije bio povezan, sama Og-ova bedrena kost izmjerila je više od tri parazanga. "Jednom sam," tako bilježi Abba Saul, "ulovio jelena koji je pobjegao u bedrenu kost mrtvaca. Proganjao sam je i trčao duž tri parazange bedrene kosti,ali još nije bio došao do kraja. "Ova bedrena kost, kako je kasnije utvrđeno, bila je Ogova. Ovaj div nikada u svim svojim danima nije koristio drvenu stolicu ili krevet, jer bi se oni slomili ispod njegove težine, već je sjedio na željeznim stolicama i ležao na željeznim krevetima. Nije bio samo gorostasne građe i snage, već i širine koja je bila potpuno nesrazmjerna čak i s njegovom visinom, jer širina mu je bila polovica visine, dok je normalni udio širine i visine jedan prema tri. U mladosti Og je bio rob Abrahama, koji ga je primio na poklon od Nimroda, jer Og je nitko drugi nego Eliezer, Abrahamov upravitelj. Jednog dana, kad mu je Abraham zamjerio i vikao na njega, Eliezer se toliko uplašio da mu je jedan zub ispao, a Abraham je od njega oblikovao krevet u kojem je uvijek spavao. Og je svakodnevno proždirao tisuću volova ili jednak broj drugih životinja i pio u skladu s tim,zahtijevajući dnevno ne manje od tisuću mjera tekućine. Ostao je u Abrahamovoj službi do Izakovog braka, kada mu je Abraham dao svoju slobodu kao nagradu za to što je preuzeo namu da Rebeku zadobije za svog sina i odvede je u svoju kuću. Bog ga je također nagradio na ovom svijetu, da ovaj opaki vještak ne bi polagao pravo na nagradu na budućem svijetu. Stoga je od njega stvorio kralja. Tijekom svoje vladavine osnovao je šezdeset gradova koje je okružio visokim zidinama, od kojih najniži nije bio niži od šezdeset milja.da ovaj opaki čudak možda neće polagati pravo na nagradu na budućem svijetu. Stoga je od njega stvorio kralja. Tijekom svoje vladavine osnovao je šezdeset gradova koje je okružio visokim zidinama, od kojih najniži nije bio niži od šezdeset milja.da ovaj opaki čudak možda neće polagati pravo na nagradu na budućem svijetu. Stoga je od njega stvorio kralja. Tijekom svoje vladavine osnovao je šezdeset gradova koje je okružio visokim zidinama, od kojih najniži nije bio niži od šezdeset milja. Mojsije se sada bojao ratovati protiv Oga, ne samo zbog njegove goleme snage i ogromne veličine, čemu je Moses sada bio svjedočio svojim očima, nego je također pomislio: "Imam samo sto dvadeset godina, dok on ima više od pet stotina. Sigurno nikada ne bi mogao dostići tako dobnu dob da nije počinio zaslužna djela. " Moses se također sjetio da je Og jedini div koji je izbjegao Amraphelovu ruku, i u tome je shvatio znak posebne Božje naklonosti prema Og. Mojsije se, osim toga, bojao da je Izrael u nedavnom ratu protiv Sihona mogao počiniti grijehe, da ih Bog sada ne bi stao uz njih. "Pobožni se uvijek boje posljedica grijeha i zato se ne oslanjaju na uvjeravanja koja im je Bog dao;"stoga se Mojsije sada bojao napasti Og, iako mu je Bog obećao pomoć protiv svojih neprijatelja. Bog mu je, međutim, rekao: "Kakva je tvoja ruka, njegovo uništenje određeno je od trenutka kada je zlim očima pogledao Jakova i njegovu obitelj kad su stigli u Egipat." Jer već tada mu je Bog rekao: "O zli kite, zašto ih gledaš svim zlim okom? Zaista će ti oko puknuti, jer ćeš pasti u njihove ruke."jer ćeš pasti u njihove ruke. "jer ćeš pasti u njihove ruke. " Og je svoju smrt dočekao na sljedeći način. Kad je otkrio da izraelski logor ima tri paraanga u opsegu, rekao je: "Sad ću razbiti planinu od tri parazange, baciti je na izraelski logor i smrviti ih." Učinio je kako je planirao, podigao je planinu od tri parazanga, položio je na svoju glavu i došao marširajući u pravcu izraelskog logora da ih baci na njih. Ali što je Bog učinio? Natjerao je mrave da perforiraju planinu, tako da se to sklizne s Ogove glave dolje na njegov vrat, a kad ga je pokušao otresti, zubi su mu se izgurali i produžili ulijevo i udesno, a planinu nije propustio, sada je stajao ondje s planinom, ne mogavši ​​je baciti s njega. Kad je Mojsije to vidio, uzeo je sjekiru dugu dvanaest lakata, skočio deset lakata u zrak i zadao udarac Og 'gležanj, što je uzrokovalo divovu smrt. Ovo je bio kraj posljednjeg diva, koji nije bio samo posljednji po vremenu, već i po značaju, jer je usprkos svojoj visini i snazi ​​bio najneznačajniji od divova koji su stradali u poplavi. Og-ovom smrću sve su njegove zemlje pale na zemlju Izraelaca bez još jednog udarca mača, jer Bog je to odredio da su svi Ogovi ratnici bili s njim u susretu s Izraelom, a nakon što ih je Izrael pobijedio, ostale su samo žene i djeca u svoj zemlji. Da je Izrael bio obvezan napredovati po svakom gradu ponaosob, nikada ne bi završili zbog broja gradova i snage domaćina Amorejaca. Nisu sami Sihon i Og, kraljevi Amorejaca, bili takvi divovi i heroji, već svi Amorejci. Kad je Hadrijan osvojio Jeruzalem, pohvalio se svojom pobjedom, na što je Rabba Johanan, sin Zakkaia, rekao: "Ne hvali se svojom pobjedom nad Jeruzalemom, jer da ga nije Bog za tebe osvojio, ti ga nikad ne bi trebao steći." " Potom je odveo Hadrijana do špilje gdje mu je pokazao leševe Amorejaca, od kojih je svaki imao po osamnaest lakata, i rekao: "Kad smo bili vrijedni pobjede, ovi su nam pali u ruke, ali sada, zbog naših grijeha, vladaš li nama. " Pobjeda nad Sihonom i njegovim domaćinima bila je velika kao i nad faraonom i njegovim domaćinima, a tako je bila i pobjeda nad Ogom i njegovim domaćinima. Svaka od tih pobjeda bila je jednako važna kao i ona tijekom trideset i jednog kralja koje je Joshua kasnije zarobio, a Izraelu bi bilo prikladno da pjeva Gospodinu pjesme hvale kao i nakon faraonovog uništenja. David je kasnije učinio ovaj propust, jer je iznio pjesmu hvale u znak zahvalnosti za pobjedu koju je Bog dao Izraelu nad Sihonom i Ogom. Bez izravne Božje pomoći ove pobjede ne bi bile moguće, ali poslao je stršljene na njih i njihovo je uništavanje bilo nepovratno. Dva stršljena progonila su Amorite; jedno je ugrizlo jedno oko, drugo drugo oko i otrov tih malih stvorenja konzumirao je ona koja su ih ugrizla. Ti su stršljeni ostali na istočnoj strani Jordana i nisu nastavili marširati prema Izraelu prema regijama zapadno od Jordana, no unatoč tome napravili su veliku pustoš među Kanaancima u regiji zapadno od Jordana. Stršljeni su stajali na istočnoj obali Jordana i pljuvali su svoj otrov na suprotnu obalu, tako da su pogođeni Kanaanci oslijepili i bili razoružani. Kad je Bog obećao Mojsiju da će poslati anđela u Izrael, odbio je ponudu riječima: "Ako Tvoja prisutnost ne ide sa mnom, ne podiži nas gore", na što je Bog odgovorio: "Žališ se jer želim poslati samo anđela da ti pomognem u osvajanju zemlje. Koliko god zaista živio, sada ti neću poslati čak ni anđela, već stršljena da uništi izraelske neprijatelje. Međutim, samo zbog tebe ja predajem neprijatelja u Izraelovu zemlju. rukama, a ne kao da je Izrael to zaslužio vlastitim dobrim djelima. " Ogov krevet, izrađen od bjelokosti, koji je mjerio dužinu od devet ruku, uzimajući za ruku div gorostasa, Og je sačuvao u amonitskom gradu Rabbah, jer je znao da Izrael neće prodrijeti ni u zemlju Amonaca niti Moabita , jer im je Bog zabranio preblizu Lotovim potomcima. Također im je zabranio da ratuju s Edomcima; na taj je način Ezav, sin ljubazan prema svom ocu Izaku, bio nagrađen time što Izrael nije napastovao njegove potomke, Edomce. Bog je rekao Izraelu: "Na ovom svijetu nećete se pokolebati nad planinom Seir, kraljevinom Edomovom, ali u budućem svijetu, kad budete pušteni, dobit ćete ga u posjed. Međutim, do tada se pripazite sinovi Ezavovi, čak i kad vas se boje, još više kada ćete prebivati ​​među njima. " MOJSIJEV GOVOR PRIZNANJA Kao što je Abraham prije svoje smrti razgovarao sa svojim sinom Izakom, on sa svojim sinom Jakovom, a Jakov sa svojim sinovima, riječima opominjući ih da idu Gospodinovim putovima, pa Mojsije također nije otišao s ovog svijeta bez da je prethodno pozvao Izrael polagati račune za svoje grijehe i opominjući ih da poštuju Gospodnje zapovijedi. Mojsijev govor opomene imao je veći učinak od otkrivanja Dekaloga na gori Sinaj, jer dok je Izrael, nedugo nakon što su na Sinaju rekli: "Činit ćemo kako smo čuli", prestupio klanjajući se Zlatnom teletu, Mojsije 'riječi opomene ostavile su na njih snažan dojam i on ih je vratio Bogu i Tori. Bog je zato rekao: "Kao nagradu tebi jer su me tvoje riječi poticaja dovele Izraela da me slijedi, odredit ću te riječi kao tvoje,iako ste ih govorili samo izvršavajući Moju zapovijed. " Mojsije je, međutim, držao svoj govor poticajem ljudima tek nakon pobjede Sihona i Oga, jer je Mojsije pomislio: "Da sam ih pozvao na odgovornost prije ovih pobjeda, oni bi odgovorili: 'Pokušava podsjetite nam se naših grijeha jer nas nije u stanju odvesti u obećanu zemlju protiv Sihona i Oga, a naše grijehe traži kao izgovor. '"Ali nakon što je Mojsije dokazao što može učiniti, mogao bi se sigurno odvažiti podsjetiti na ljudi njihovi grijesi. Sada je okupio sve izraelske slojeve, plemiće kao i obične ljude, rekavši im: "Sad ću vam izreći strogu ukoru za vaše grijehe, i ako netko ima što za ispriku, neka napreduje to." Na taj je način isključio mogućnost da kasnije kažu: "Da smo čuli riječi Amramova sina,trebali smo odgovoriti na svaku riječ četverostruko i peterostruko. " Mojsije je sada ispričao deset iskušenja kojima su iskušavali Boga: kako su se na Crvenom moru pokajali slijedeći ga, pa čak i tri stanice na putu za Egipat; kako su čak i nakon čuda koje im je pokvarilo Crveno more imali toliko malo vjere u Boga da su rekli: "Kao što smo na ovom mjestu neozlijeđeni prošli kroz Crveno more, tako su to učinili i Egipćani u drugom njegovom dijelu." U Marah i u Rephidimu iskušavali su Boga zbog nedostatka vode, a kako su se dva puta pobunili protiv Boga zbog vode, tako su to učinili i zbog mane. Kršili su dva zakona koja im je Bog dao u vezi s manom, čuvajući je iz dana u dan i skupljajući je u subotu, iako je Bog strogo zabranio oba. Zbog svoje žudnje za tijelom također su dva puta prestupili,mrmljajući za mesom istodobno kad su primili manu, iako je mana u potpunosti zadovoljila njihove potrebe; a nakon što im je Bog udovoljio želji i poslao im prepelice, oni ostaju zadovoljni samo kratko vrijeme, a zatim su opet zatražili prepelice, sve dok im Bog nije udovoljio i toj želji. "Ali najgore od svega", rekao im je Mojsije, "bilo je štovanje Zlatnog teleta. I ne samo to, nego opet u Paranu, kojeg su špijuni zavodili, prestupili ste u želji da napravite idola i pod njegovim vodstvom povratak u Egipat "."bilo je štovanje Zlatnog teleta. I ne samo to, već ste u Paranu, zavedeni špijunima, prestupili u želji da napravite idola i pod njegovim se vodstvom vratili u Egipat.""bilo je štovanje Zlatnog teleta. I ne samo to, nego ste opet u Paranu, zavedeni špijunima, prestupili u želji da napravite idola i pod njegovim se vodstvom vratili u Egipat." Mojsije im je tada ukazao da su zbog njihova grijeha četrdeset godina zalutali u pustinji, jer bi ih inače Bog doveo u Palestinu istog dana kad ih je izveo iz Egipta. Nije samo zamjerio Izraelu grijesima koje su počinili protiv Boga, već i zlom koje je učinio sam Mojsije, spominjući kako su mu bacali dojenčad u krilo, govoreći: "Kakvu hranu imaš za ovo?" Tom je prigodom bilo očito koliko je jedan narod bio dobar i pobožan, jer sve grijehe koje im je nabrojao nisu počinili oni, već njihovi očevi, koji su svi u međuvremenu umrli, a ipak su šutjeli , i nisu odgovorili na ovu strogu opomenu koju im je izrekao njihov vođa. Mojsije, međutim, nije samo upozorio narod da ide Gospodinovim putovima,ali rekao je Izraelu: "Blizu sam smrti. Tko god je od mene naučio stih, poglavlje ili zakon, neka dođe k meni i nauči ga iznova", nakon čega je ponovio svu Toru, pa tako i to na sedamdeset svjetskih jezika da ne samo Izrael već i svi pogani mogu čuti Božja učenja. BALAK, KRALJ MOABSKI "Bog ne dopušta da ništa ostane nenagrađeno, čak ni ugledna riječ ne ostaje bez svoje nagrade." Starija od dvije Lotove kćeri nazvala je njezina sina Moaba, koji je začeta krivicom, "od oca", dok je mlađa, radi pristojnosti, svog sina nazvala Ammon, "sin moga naroda", i ona je nagrađena za njezin osjećaj ispravnosti. Jer kad je Mojsije htio ratom pregaziti potomstvo Lota, Bog mu je rekao: "Moji se planovi razlikuju od tvojih. Iz ovog će naroda poteći dva goluba, Moabita Ruta i Amonijanka Naomi, pa iz tog razloga ove dvije nacije moraju biti pošteđen ". Postupak koji je Bog naredio Izraelu prema ove dvije nacije nije bio jednolik. Što se tiče Moaba, Bog je rekao: "Vex nije Moab, niti se s njima bori u borbi", što je nagovijestilo da Izrael neće ratovati protiv Moabaca, već da će ih oni moći opljačkati ili svesti na robovanje. S druge strane, u vezi s Amonovim sinovima, Bog je zabranio Izraelu da tim potomcima mlađe Lotove kćeri pokaže i najmanji znak neprijateljstva, ili ih na bilo koji način uzbuni, tako da se Izrael nije ni pokazao u bojnom polju Amoncima. Izraelski neprijateljski, iako ne ratoboran stav prema Moabu nadahnuo je te ljude i njihove kraljeve velikim strahom, toliko da su izgledali kao stranci u svojoj zemlji, bojeći se kao i oni da bi morali proći poput Egipćana; jer su Izraelci u Egipat došli kao stranci, ali s vremenom su zavladali zemljom tako da su Egipćani od njih morali unajmiti svoja prebivališta. Njihov strah još je više pojačalo njihovo uvjerenje da Izrael neće obraćati pažnju na Božju zapovijed da im ne ratuju protiv Lotovih potomaka. Ta se njihova pretpostavka temeljila na činjenici da je Izrael uzeo u posjed kraljevstva Sihona i Oga, iako su ona izvorno bila dio posjeda Amona i Moaba. Hešbon, glavni grad Sihona, prije je pripadao Moabu;ali Amorejci su, zahvaljujući Balaamu i podršci njegova oca Beora, uzeli od Moaba te i neke druge krajeve. Amoriti su unajmili ovu dvojicu čarobnjaka da proklinju Moaba, što je rezultiralo time da su Moabiti bili bijedno poraženi u ratu protiv Sihona. "Teško tebi, Moabe! Poništen si, narode Kemoški!" Ovi i slični izgovori bile su zlokobne riječi koje su Balaam i njegov otac iznijeli protiv Moaba. Kemoš je bio crni kamen u obliku žene, kojeg su Moavci štovali kao svog boga.Ovi i slični izgovori bile su zlokobne riječi koje su Balaam i njegov otac iznijeli protiv Moaba. Kemoš je bio crni kamen u obliku žene, kojeg su Moabci štovali kao svog boga.Ovi i slični izgovori bile su zlokobne riječi koje su Balaam i njegov otac iznijeli protiv Moaba. Kemoš je bio crni kamen u obliku žene, kojeg su Moavci štovali kao svog boga. Kako je dio Moaba prešao u Sihonovo vlasništvo, tako je i jedan dio Amona pao u Ogove ruke, a budući da je Izrael prisvojio ovu zemlju, Moabci su se bojali da će im oduzeti svu svoju zemlju. Stoga su se u velikoj uzbuni okupili u svojim postovima, u kojima su znali da su sigurni od napada Izraela. Njihov je strah u stvarnosti bio sasvim neutemeljen, jer Izrael nikada nije sanjao da će prekršiti Božju zapovijed ratujući s Lotovim potomcima. Mogli bi bez ikakve sumnje zadržati bivše pokrajine Moab i Amon, jer ih nisu uzeli od njih, već od Sihona i Oga, koji su ih zarobili. U to je vrijeme kralj Moaba bio Balak, koji je prije bio vazal Sihona, i u tom svojstvu bio je poznat kao Zur. Nakon Sihonove smrti izabran je za kralja, iako nije bio dostojan tako visokog čina. Favoriziran srećom, dobio je kraljevsko dostojanstvo, položaj koji njegov otac nikada nije popunio. Balak je bilo prikladno ime za ovog kralja, jer je krenuo u uništavanje izraelskog naroda, zbog čega su ga zvali i sinom Zippora, jer je letio brzo poput ptice da proklinje Izrael. Balak je bio veliki mađioničar, koji je za svoje čarobnjaštvo upotrijebio sljedeći instrument. Izgradio je pticu s nogama, trupom i glavom od zlata, ustima od srebra i brončanim krilima, a za jezik ju je opskrbio jezikom ptice Yadu'a. Ova je ptica sada bila postavljena kraj prozora gdje je danju sjalo sunce, a noću mjesec,i tamo je ostao sedam dana, tijekom kojih su se prije toga prinosile paljenice i obavljale ceremonije. Krajem ovog tjedna ptičji jezik počeo bi se micati i ako ga nabode zlatna igla, odao bi velike tajne. Bila je to ptica koja je Balaku podijelila sav njegov okultni nauk. Jednog dana, međutim, plamen koji je iznenada skočio izgorio je krilima ove ptice, što je Balaka jako uznemirilo, jer je smatrao da je blizina Izraela uništila njegov čarobnjački instrument.plamen koji je iznenada skočio izgorio je krilima ove ptice, što je Balaka jako uzbunilo, jer je smatrao da je blizina Izraela uništila njegov čarobnjački instrument.plamen koji je iznenada skočio izgorio je krilima ove ptice, što je Balaka jako uznemirilo, jer je mislio da je blizina Izraela uništila njegov čarobnjački instrument. Moabiti koji su sada shvatili da je Izrael pobijedio njihove neprijatelje nadnaravnim sredstvima, rekli su: "Njihov vođa je uzgojen u Midijanu, raspitajmo se dakle kod Midjanaca o njegovim karakteristikama." Kad su se savjetovali sa midjanskim starješinama, oni su odgovorili: "Njegova snaga ostaje u ustima." "Tada ćemo", rekoše Moabiti, "suprotstaviti mu se čovjeku čija snaga leži i u njegovim ustima", i odlučne da pozovemo Bileamovu podršku. Zajednica Moaba i Midjanaca utvrđuje istinitost poslovice: "Lasica i Mačka su se gozbom radovali mesu nesretnog Psa." Jer između Moaba i Midjanaca uvijek je postojalo nepomirljivo neprijateljstvo, ali oni su se ujedinili kako bi uništili Izrael, baš kao što su se Lasica i Cat udružili kako bi zaustavili svog zajedničkog neprijateljskog Psa. Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

Je li Isus već umro? Did Jesus Die already? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi036.html Protivurečnost Kur'anu: Je li Isus već umro? Ovo zapažanje naučio sam od jednog Ahmadije, jer ova skupina tvrdi da je Isus doista umro. 4: 157. To što su rekli (u hvalisanju) "Ubili smo Krista Isusa, sina Marije, Allahove poslanice"; ali ga nisu ubili niti razapeli ali tako je učinjeno da im se prikaže a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji bez ikakvog (određenog) znanja, već samo nagađanja koja slijedi jer ga sigurno nisu ubili. 4: 158. Naprotiv Allah ga je podigao k sebi ; ... 5:75 Mesija, sin Marijin, bio je samo Glasnik; ... 3: 144 A Muhammed je samo poslanik. Uistinu su svi Glasnici umrli prije njega ... (Prijevod Maulvi Sher Ali) Ne znači li 3: 144 da je Isus umro? To proturječi standardni musliman tumačenje 4: 158 da ga je Bog uskrisio za sebe na životu , a on će se vratiti na smrt nakon što je njegov drugi dolazak, odnosno nakon a ne prije Muhameda. Riječ koja se ovdje koristi za "glasnike" je al-russul , što znači POSLANICI (al = the, russul = glasnici), što znači da se ovaj ajet odnosi na SVE glasnike. Da ga prevodim, bilo bi kao: - zaista su (svi) Glasnici umrli prije njega. Za detaljnu raspravu o kur'anskom odlomku o raspeću (4: 157-158) vidi poglavlje 5: "Isus Krist: razapet?" u Islamu i kršćanstvu Chawkata Moucarryja i kršćanstvu na razmeđi i članku Sama Shamouna Raspeće Kristovo - Kršćanska kritika Kur'ana . Zanimljivo je iznijeti nekoliko zapažanja koliko različiti ajeti 3: 144 imaju različiti prevoditelji Kur'ana . Očito se bore s tim problemom. Za ovaj stih čini se da je gornji prijevod Ahmadija zaista najbliži stvarnom značenju. Kao takav, prihvaćajući Ahmadijevo tumačenje, proturječnost bi bila riješena. Ali to ostaje kontradikcija u klasičnom i pravovjernom shvaćanju Kur'ana. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

https://biblijaimi.forumactif.org/t1654-j#8770 Sura 7:163-166 Jevreji koje Allah pretvorio u Majmune Sura 2:146 cekanje Mesiju u Meki 3 Samaricani i muhamed Jevreji čekaju Poslanika u Meki i Medini Jevreji kazu Uzejr je sin Bozlji Sura 9:30 Jevreji rekli MESIH je Isa Sura 4:157 ​ Tri pitanja Muhamedu Što se stvarno dogodilo s Banu Qurayzom Jevrejska plemena u Arabiji Kontradikcija Kur'ana 2 ​ ​ Abraham , Sura 3:65 Kuran pre Abrahama Sura 3:67 Ibrahimov monoteizam ​ Hram hodočašće ​ Kupola na stijeni -Jeruzalem -------------- ​ ​ Jevreji u Kuranu su ustvari jevrejka sekta (Saduceji i druge sekte) ​ Jevreji http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/04/jevreji.html?view=sidebar Što Kur'an 'časni' – doista misli o nemuslimanima? MUHAMED I ŽIDOVI http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/muhamed-i-zidovi.html?view=sidebar Islam o Jevrejima http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/islam-o-jevrejima.html?view=sidebar Jevreji koje spominje KURAN…sve najgore o Jevrejima… http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/jevreji-koje-spominje-kuran.html?view=sidebar Lažni Talmud Muslimana http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/lazni-talmud-muslimana.html?view=sidebar https://www.google.de/search?q=JESUS+OF+NAZARETH’S+TRIAL+IN+THE+UNCENSORED+TALMUD&hl=de&sxsrf=ALiCzsb3aQhZCJ9u49rKBg3GFOX0c1UcxA%3A1665237551508&ei=L4JBY5e9HvL67_UP85qX4AU&ved=0ahUKEwjXkOWl5dD6AhVy_bsIHXPNBVwQ4dUDCA0&uact=5&oq=JESUS+OF+NAZARETH’S+TRIAL+IN+THE+UNCENSORED+TALMUD&gs_lcp=Cgdnd3Mtd2l6EANKBAhBGAFKBAhGGABQ6hNYwxxg9yBoAXAAeACAAUuIAZkCkgEBNJgBAKABAcABAQ&sclient=gws-wiz Lažne Jevrejke http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/lazne-jevrejke.html?view=sidebar Kako se Jevreji Mole http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/kako-se-jevreji-mole.html?view=sidebar Jeruzalem u Kuran http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/jeruzalem-u-kuran.html?view=sidebar MUHAMED I ŽIDOVI http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/muhamed-i-zidovi.html?view=sidebar Jevreji i Krscani SU KRIVI za Kran VIDEO http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/jevreji-i-krscani-su-krivi-za-kran.html?view=sidebar Jevreji čekaju Poslanika u Meki i Medini http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/jevreji-cekaju-poslanika-u-meki-i-medini.html?view=sidebar ​ --------------- Židovi D3: Židovi Vanjska kritika Kur'ana D5: Kupola na stijeni Izrael, Jeruzalem Arheologia Jeruzalema http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/arheologia-jeruzalema_14.html?view=sidebar Gradilište Al-Aksa http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/gradiliste-al-aksa.html?view=sidebar ------------------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------------------ Kupola na stijenu (Qubbat Al- S akhra) http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/kupola-na-stijenu-qubbat-al-s-akhra.html?view=sidebar Arapski islamski natpisi na kupoli stijene u Jeruzalemu SLIKE http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/arapski-islamski-natpisi-na-kupoli.html?view=sidebar Napisi bakrene ploče na kupoli stijene u Jeruzalemu SLIKE http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/napisi-bakrene-ploce-na-kupoli-stijene.html?view=sidebar Zaboravljeni svjedok: Dokazi za ranu kodifikaciju Kur'ana http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/zaboravljeni-svjedok-dokazi-za-ranu.html?view=sidebar ----------- PDF Felsendom-08 Neudeutung der arabischen Inschrift im Felsendom zu Jerusalem Postoji još jedan dokaz da su Kur'anske poruke iskrivljene u ranim danima islama i ništa poput 'Kur'ana više ne postoji. Natpisi nekoliko kur'anskih stihova ukrašeni su na Jeruzalemskoj stijeni, što je najvjerojatnije prvi islamski spomenik koji je trebao biti veliko umjetničko ostvarenje, sagrađeno 691. godine (Whelan, 1998., str. 1-14). Ti se natpisi značajno razlikuju od sadašnjeg standardnog teksta (Warraq, 2000, str. 34). Drevni kur'anski rukopisi o Sani i Božanskom padu http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/drevni-kuranski-rukopisi-o-sani-i.html?view=sidebar Die Gründungsinschrift Kufi-Inschriften von 72h (= 691/692 n. Chr.) https://de.wikipedia.org/wiki/Felsendom ------------ http://inarah.de/dokumente/ Neudeutung der arabischen Inschrift im Felsendom zu Jerusalem sve 22 strane: slike i arabski sa arabski latinica i prevod DE ------------ 8.Typische Fehltranskriptionen ähnlich aussehender syrischer Buchstaben Christoph Luxenberg Nema bitke kod "Badr" Na sirijskim slovima u ranim rukopisima Kurana https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/christoph-luxenberg-nema-bitke-kod-badr.html?view=sidebar -------------------- ( Muhammad i Židovi Muhammad and the Jews https://answering-islam.org/Muhammad/Jews/index.html ) ( Louis Ginzberg u Legendama o Židovima ne govori izravno o islamu, ali je vrijedan izvor za moguće izvore. The Legends of the Jews by Louis Ginzberg does not directly discuss Islam, but is a valuable resource for possible sources. https://answering-islam.org/Books/Legends/index.htm ) ---------------------- PDF Prorok Muhamed i Jevreji Jevreji i Jevrejska plemena, ugovori, bitke ....od strana 5- nadalje https://www.jevrejsketeme.in.rs/jevrejske-teme-pdf/PROROK%20MUHAMED.pdf ​ ​ C2: Talmudski izvori u Kur'anu Abraham Geiger Kuranska Kritika 2 Što je Mohamed uzeo od judaizma? Günter Lüling 2 Islam i historija Izraela ​ Odgovor antisemitskim napadima na Talmud - Eliezer Papo https://www.youtube.com/watch?v=aSoxztVRRFU ​ ​ Jevreji jesus-in-talmud.pdf o Muhamedu Židovski pogledi na Muhameda https://en.m.wikipedia.org/wiki/Jewish_views_on_Muhammad?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR3LbEjB9dV84mIb29G3iyh7EVRzNzHIeGdTSIbugBBV7vx2I4qgISPkql8_aem_AVUXnYGiynRtOOUyGf47myNMXNt5ueV2Iu2R_HuQIofE8-89qG-5PTDF62J-q-AnE9IrUNaCy7QEFebPeRh0V5uk https://en-m-wikipedia-org.translate.goog/wiki/Jewish_views_on_Muhammad?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR3LbEjB9dV84mIb29G3iyh7EVRzNzHIeGdTSIbugBBV7vx2I4qgISPkql8_aem_AVUXnYGiynRtOOUyGf47myNMXNt5ueV2Iu2R_HuQIofE8-89qG-5PTDF62J-q-AnE9IrUNaCy7QEFebPeRh0V5uk&_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=de Muhamed i Zidovi.pdf PROROK MUHAMED.pdf Komentar M- muslimana: Od osobina koje su karakteristične za ove pogane ljude jeste i škrtost, i oni su Allah ih ubio Gospodara svih svjetova optužili škrtošću, i kada je Allah objavio riječi: "Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti." (Prijevod značenja Sura: Al-Beqara Krava, 2:245) Pa su kazali Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "O Muhammede, šta je to, tvoj Gopodar postao siromašan pa sada traži pozajmicu?" Pa je Allah učinio baš njih od onih koji su kažnjeni i kod kojih se nalazi ova pogana i ružna osobina, i rekao je Allah, azze ve dželle: "Jevreji govore: "Allahova ruka je stisnuta!" Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!" (Prijevod značenja Sura: Al-Maaida – Trpeza, 5:64) Odgovor H-Hriscana: PRVO to nisu Jevreji vec navodno neka Jevrejska sektica iz medine, DRUGO to Jevreji i Judaizam NIKADA nisu rekli .... M: to su bila jevrejska plemena koja su uvek smisljali spletke protiv njega i jako su i vrlo dobro znali da je on zadnji poslanik! Odakle znas da nisu to jevreji rekli ? Dali imas dokaz? H: Jevreji rekli MESIH je Isa Sura 4:157.......Jevreji kazu Uzejr je sin Bozlji Sura 9:30.....itd itd da ne nabrajam dalje, OVI nisu Jevreji a ni Judaizam... vec neka mala sektica ovo su ociti dokazi iz samog Kurana da ne SPOMINJEMO anticka Jevrejska kazivanja o arabiji i etc M: i vrlo dobro znali da je on zadnji poslanik!..... H: to su samo vase Islamske lazi, propagande, price i etc , CITAJ malo i Jevrejsku istoriju , benu Nadir - je bilo moćno židovsko pleme, veoma bogati pogotovu palminim plantazama, Muhmaedu su oni puno smjtali radi imetka i zato jer ga nisu priznali za poslanika (sta je logicno) pa ih je ubijao, porobljavao, ganjao i etc M: Allah dz.s kaze Jevreji.Benu nadir i benu kurejz pleme se nikada nisu drzali dogovora sa Poslanikom Muhamedom a.s nego su uvek ukidali ugovore pre vremena ili kako njima odgovara.Jevreji su kroz historiju bili promenjiv narod i neveran.Kada nisu htjeli da priznaju Isusa pa kako onda da priznaju Muhameda a.s. H: to su samo muslimanske izmisljotine, prpagande, lazi i etc, Jevreji su drzali dogovore PRE nego sta je Muhamed dosao na vlast, da ne spominjemo druga mjesta, zemlje, carstva… tako da ne citaj samo muslimanske izvore vec i Jevrejske ako vec zelis nesto reci, Muhamed je bio jako ocajan da ga Jevreji nisu priznali za poslanka nakon sta je KIBLA bila prema Jeruzalem i mnostva drugih Jevrejskih obicaja, vjerovanja i etc koje muhamed preuzeo od Jevreja samo da bi ga priznali, al naravno nisu LOGICNO jer tako sta ne postoji u Bibliji ni u Judaizmu koliko god to vi voleli da nije tako. ​ ​ Jevrejska plemena u Arabiji PRE Muhameda http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/muhamed-pre-kurana-sakupljac-informaija.html?view=sidebar ​ ​ Muslimani kazu: Jevreji se Nisu drzali ugovor koji je postavio muhamed, te ga izdali i borili se protiv muslimana odgovor: Arabske Hriscane je muhamed takodjer izgonio iz Meke ​ Jevrejska Plemena koje je muhamed sta porobio, sta ubio, sta izgonio : U Medini (Jesrib) su postojala tri glavna židovska plemena prije Muhameda i islama u Arabiji: 1.Banu Nadir , Banu Nadir bio je osobito neprijateljski prema Muhammedovoj novoj religiji. Nadir - moćno židovsko pleme u Medini koje se suprostavilo Muhammedu, izgnano je iz Medine utočište su pripadnici ovog plemena našli u Hajberu 2. Banu Qainuqa 3. Banu Qurayza Banu Qurayza. Kurejza - židovsko pleme koje je sarađivalo sa Mekkom tokom Bitke na Hendeku; muški pripadnici plemena su nakon toga smaknuti, žene i djeca prodati u roblje Banu Nadir, the Banu Qainuqa, and the Banu Qurayza. Banu Nadir was particularly hostile to Muhammad's new religion. https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_Jews_in_Saudi_Arabia --Ostala Arapska židovska plemena: Banu Alfageer, Banu Awf, Banu Aws, Banu Harith or Bnei Chorath, Banu Jusham, Banu Quda'a, Banu Sa'ida Sa'laba -jedno od dvadeset židovskih plemena u Jesribu/Medini, Banu Shutayba, Banu Ghifar... itd… ​ Saudijska Arabija je jedina zemlja Bliskog istoka u kojoj tri abrahamovske religije nisu uspjele pronaći nikakav modus suživota, makar krhak i ranjiv, kao što se često događa. Krajem XX. stoljeća Saudijska Arabija, zemlja u kojoj je rođen islam, postala je jednom od vodećih financijera islamskog integralizma diljem svijeta. U vrijeme propovijedanja poslanika Muhameda u VII. stoljeca., Židovi i kršćani su bili prisutni na arapskom tlu. Židovska zajednica je bila posebno brojna i utjecajna u Medini, ali je došla u sukob s Muhamedom i njegovim sljedbenicima, pri čemu su pobijeni svi muški članovi židovskog plemena Benu Kurejze, između 600 i 700 muškaraca. ​

Zul-Karnejn Poslanici | kuran-hadisi-tefsir Poslanici Knjiga Kazivanja o poslanicima ​ Adam Ibrahim Ismail Izak Zul-Karnejn Musa Yuša bin Nun Nuh Zul-Karnejn | kuran-hadisi-tefsir Zul-Karnejn Sura 18:86 Sunce zalazi | kuran-hadisi-tefsir Rekosmo: "O Zul-karnejne! Hata iza belaga magribes semsi vecedeha tagrubu fı aynin hamietiv ve vecede ındeha kavma kulna yazel karneyni Abeceda | kuran-hadisi-tefsir , ​ Z zamena Promena zapovesti , Zemlja , Zemlja je Ravna , Centar zemlje , Zastava na straznjici, Zul-Karnejn Zakir Naik | kuran-hadisi-tefsir Rekosmo: "O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu." ​ 40:51 Minuta -Dr. Campbell je spomenuo 86, ajet sure Kehf 41:59 Minuta -i kaze da je Zul-Karnejn vidio kako Sunce zalazi 4. Zul-Qarnain | kuran-hadisi-tefsir Kur'an govori o Zul-Karnejnu kao povijesnoj ličnosti. Tko bi mogao biti taj čovjek? Rekli smo: "O Zul-Karnejne! U Kur'anu 18:83 čitamo: "Tražit će te od Zul-Karnejna. Reci: Učit ću vam njegov spomen." I kao odgovor izgovorio je: "Pitaće te od Zul-Karnejna ..." Ono što je Kur'an podrazumijevao pod Zul-Karnainom, ono je što su ljudi iz Knjige mislili pod Zul-Karnejnom 5. Zul-Qarnain i Sunce | kuran-hadisi-tefsir Zul-Qarnain i Sunce 5. oko toga je li Zul-Qarnain Aleksandar ili nije, u ovom dijelu istražit ćemo tvrdnje Kur'ana o Zul-Qarnainu , pod pretpostavkom da Zul-Qarnain nije Aleksandar Veliki. Rekli smo: "O Zul-karnejne! (Ti imaš vlast,) ili da ih kazniš ili da se ophodiš s njima ljubazno." Rekli smo: "O Zul-karnejne! (Ti imaš vlast,) ili da ih kazniš ili da se ophodiš s njima ljubazno." Kur'an: Je li to čudo? | kuran-hadisi-tefsir https://answering-islam.org/authors/newton.html#q ​ Skribalove pogreške Vrata Zul-Qarnain Zul-Qarnain Scribal Errors Grammatical Errors The Gate Zul-Qarnain Zul-Qarnain and the Sun Inventions to protect Skribalske i gramatičke pogreške u Kur'a | kuran-hadisi-tefsir Skribalove pogreške Gramatičke pogreške Vrata Zul-Qarnain Zul-Qarnain i Sunce Izumi za zaštitu čuda Odgovori Zul-Qarnain : , i . Mjesto izlaska i zalaska Sunca | kuran-hadisi-tefsir Contra/qe003.html ​ ​ ​ ​ ​ Kur'an i naučni problem: Mjesto izlaska i zalaska Sunca Dok je, [putnik Zul-karnain Islamu i zalasku sunca Nadalje: Jusuf Ali u svom komentaru izvještava da se smatra da je Zul-karnain Zul-Qarnainu, njegovim vratima i mjestu zalaska sunca Musliman Odgovor od strane Datum: čet, 13. ožujka ​ ​ ​

CH. 5 Ropstvo u islamu ​ ​ ​ ​ Peto poglavlje Ropstvo u islamu Svi drevni i suvremeni učenjaci priznaju činjenicu ropstva u islamu i pojašnjavaju status robova. Odabrao sam mišljenja najpoznatijih učenjaka kako bih rasvijetlio njihov stav. Učenjaci al-Azhara u Egiptu U svojoj knjizi "Pitate i odgovori na islam", dr. 'Abdul-Latif Mushtahari, generalni nadzornik i direktor homiletike i usmjeravanja na Sveučilištu Azhar, kaže (str. 51,52), "Islam ne zabranjuje ropstvo, ali ga zadržava iz dva razloga. Prvi razlog je rat (bilo da se radi o građanskom ratu ili stranom ratu u kojem je zarobljenik ili ubijen ili zarobljen ), pod uvjetom da rat nije između muslimana jedni protiv drugih - nije prihvatljivo porobljavanje nasilnika ili počinitelja, ako su muslimani. Samo zarobljenici nemuslimani mogu biti robovi ili ubijeni. Drugi razlog je seksualno razmnožavanje robova koji bi generirali više robova za svog vlasnika. " Tekst je jasan da svi ratni zarobljenici moraju ili biti ubijeni ili postati robovi. Drevni učenjaci se u potpunosti slažu oko ovog pitanja, kao što su Ibn Timiyya, Ibn Hisham, Malik itd. Ibn Timiyya kaže (sv. 32, str. 89), "Korijen početka ropstva su ratni zarobljenici; blagodati su postale zakonite za zemlju Muhammeda." Tada (sv. 31, str. 380), jasno i bez srama ukazuje, "Ropstvo je opravdano zbog samog rata; međutim, nije dozvoljeno robovanje slobodnom muslimanu. Zakonsko je ubiti nevjernika ili ga porobiti, a također dopušta odvođenje njegovog potomstva u zatočeništvo. U 4. dijelu, str. 177 "Poslanikove biografije" (Al-Road Al-Anf '), Ibn Hisham kaže, "Prema islamskom zakonu o ratnim zarobljenicima, odluka je prepuštena muslimanskom imamu. On ima mogućnost izbora da ih ubije ili da ih zamijeni za muslimanske zarobljenike ili da ih porobi. To se odnosi na muškarce, ali žene i djeci nije dozvoljeno ubijanje, ali ih treba razmijeniti (da bi se iskupio muslimanski zarobljenici) ili porobiti - uzmite ih kao robove i sluškinje. " Ovo je izjava Ibn Hišama, na kojeg se oslanjaju svi muslimani i studenti Muhammedove biografije. Naravno, ove stvari koje je Ibn Hisham bilježio odvijale su se neprekidno u svim Muhamedovim ratovima i invazijama. Svi su Muhammedovi ljudi (njegove supruge i sam Muhammed) posjedovali mnogo robova - muškaraca i žena. U svojoj kampanji protiv djece Qurayze (židovskog plemena), Muhammad je ubio sve muškarce (700-900) u jednom danu. Zatim je podijelio žene i djecu među svojim ljudima. Kalifi su kroz vijekove slijedili Muhammedove korake i porobili (stotine i tisuće) muškarce i žene koji su bili zarobljeni u ratovima. Mnogi od njih bili su Perzijanci i Bizantinci. Svi islamski kroničari bez iznimke zabilježili su ove činjenice. Način na koji su arapski muslimani napali Afriku i ubijali i porobljavali Afričane dobro je poznata povijesna činjenica. U sv. 2, dio 3, str. 13, Malik Ibn Anas ponovio je isti tekst kao i Ibn Hišam kojeg također citiraju Ibn Timijja i Ibn Kajjim el-Dževzijja u svojoj knjizi "Zad al-Ma'ad" (3. dio, str. 486). Svi su oni učili istom principu i govorili iste riječi. Ovo pitanje je dostavljeno Ibn Timiyyi koji je bio muftija islama (sv. 31, str. 376, 377), "Čovjek se oženio sluškinjom koja mu je rodila dijete. Bi li to dijete bilo slobodno ili bi bilo ropstvo u vlasništvu?" Ibn Timiyya odlučno kaže, "Njeno dijete koje mu je rodila bilo bi vlasništvo njezina gospodara prema svim imamima (poglavarima četiriju islamskih pravnih škola) jer dijete slijedi (status) svoje majke na slobodi ili u ropstvu. Ako je dijete nije rase Arapa, on je prema učenjima definitivno rob u vlasništvu, ali učenjaci su međusobno osporavali (njegov status) je li Arap - mora li biti porobljen ili ne jer kad je A'isha (Muhammedov supruga) imala je sluškinju koja je bila Arapkinja, Muhammed je rekao A'ishi, `Oslobodi ovu sluškinju jer je od djece Jišmaela." Tada Ibn Timiyya izjavljuje (sv. 31, str. 380) da legist Abu Hanifa kaže: "Muhammad je Arapin; stoga nije dopušteno porobljivati ​​Arape zbog plemenitosti ove rase budući da je Muhammed od njih." Ipak, drugi se učenjaci ne slažu s njim, ističući da je i Muhammed (u jednoj od svojih kampanja) porobio Arape. Međutim, iz Muhammedovih tradicija vidljivo je da je Arape smatrao najplemenitijom rasom, posebno Kurejšima, svojim plemenom. Njegovu poznatu izreku (da halife moraju biti izabrani iz plemena Kurejš) priznaju svi prevoditelji tradicije bez iznimke. Trebao je reći A'ishi, "Oslobodi je jer je ona ljudsko biće poput tebe. Nije važno je li ona potomak Ishmaela ili Isaaca!" Islam potiče muslimane da drže robove - nema oslobođenja Svi muslimanski učenjaci priznaju da je islam zadržao princip ropstva, iako neki od njih tvrde da islam potiče oslobađanje robova. Možda neke od Muhammedovih izreka i nekoliko kur'anskih ajeta ukazuju na to, ali s praktičnog gledišta shvaćamo da je oslobađanje robova bilo rijetka pojava. Razlog je dobro poznat. Ni Muhammed, ni njegove supruge ili drugovi nisu bili dobar primjer u tom pogledu. Ponekad je Muhammed govorio o zaslugama oslobađanja roba, ali i sam je posjedovao desetke robova i sluškinja. Međutim, susrećemo čudno mišljenje koje su iskazale Muhammedove žene i njegovi prijatelji u kojem ih potiče da zadrže svoje robove. U sv. 33, str. 61 Ibn Timiyya kaže, "Svatko tko kaže:` Ako to učinim (tako nešto), svaki rob kojeg posjedujem postat će slobodan ' njegova zakletva nije dužan i on može otkupiti svoju zakletvu na bilo koji način i zadržati svoje robove. (Može to učiniti) postom nekoliko dana ili hranjenjem nekih gladnih ljudi ". Na istoj stranici Ibn Timiyya naglašava da su to rekli svi Muhammedovi prijatelji (poput Ibn Abbasa i Ibn Omera), kao i njegove supruge (kao što su Zaynab, A'isha i Um Salama). Je li oslobađanje robova loša stvar pa je moguće da se čovjek koji se zakune da će osloboditi svoje robove odrekne zakletve i zadrži ih? Treba reći da je onaj ko položi zakletvu da će osloboditi svoje robove ako se to i dogodi, dužan ispuniti svoju zakletvu i osloboditi svoje robove, ali vidimo da Muhammedove žene, njegovi veliki drugovi i njegova rodbina govore nešto drugačije prema svjedočenju od Ibn Temije. Kur'an sam (na nekoliko mjesta) odobrava ropstvo i osigurava muslimanu pravo da posjeduje desetke robova ili robova bilo njihovom kupnjom ili kao ratna blagodat. Kur'an govori o posjedovanju robova kao o "posjedovanju vrata" (poglavlje 58: 3, sura El-Mudžadila). Robovi Muhammeda - prorok slobode i jednakosti! Sam Muhammed posjedovao je brojne robove nakon što se proglasio prorokom. Ovdje bih želio citirati Ibn Qayyima al-Jawziyyu koji je jedan od najvećih učenjaka i kroničara islama. U svojoj knjizi "Zad al-Ma'ad" (I dio, str. 160), on kaže, "Muhammad je imao mnogo robova i robinja. On ih je kupovao i prodavao, ali je kupio (više robova) nego što je prodao, posebno nakon što ga je Bog osnažio svojom porukom, kao i nakon doseljavanja iz Meke. On (jednom) prodao jednog crnog roba za dvoje. Zvao se Jacob al-Mudbir. Kupovina robova bila je veća (nego što je prodavao). Navikao je iznajmljivati ​​i zapošljavati mnogo robova, ali unajmio je više robova nego što ih je unajmio. Ta se trgovina nekada odvijala na tržištu robova na Arapskom poluotoku i u Meki. Muhammed je bio naviknut prodavati, kupovati, unajmljivati, iznajmljivati ​​i razmjenjivati ​​jednog roba za dvoje. Stoga je imao sve veći broj robova, posebno nakon što je tvrdio da je prorok, i nakon njegove imigracije iz Meke kako bi izbjegao smrt od ruke svog plemena Kurejš. Također, robovi Muhammeda i njegovih sljedbenika neprestano su se povećavali kao rezultat onih koji su zarobljeni u ratovima, a ne samo kupnjom. To bi trebalo upozoriti one koji su prihvatili islam - muslimane New Yorka, Chicaga, Georgije, Detroita, Los Angelesa, kao i sve Afričane i sve muslimane svijeta. Čak i među Arapima ima muslimana koji nisu svjesni ovih činjenica koje se tiču ​​Muhammeda. Nažalost, ovo je samo mali dio činjenica kojih nisu svjesni u vezi s Muhammedom. Imena Muhammedovih robova A) Muški robovi: Ibn Qayyim al-Jawziyya se uvijek oslanja na prorokove biografije koje su napisali veliki drevni učenjaci. Stoga ga muslimani smatraju autoritetom, primarnim izvorom i vođom među studentima islamske religije. Ovaj učenjak nam u svojoj knjizi "Zad al-Ma'ad" (1. dio, str. 114, 115 i 116) kaže sljedeće, "Ovo su imena Muhamedovih muških robova: Yakan Abu Sharh, Aflah, 'Ubayd, Dhakwan, Tahman, Mirwan, Hunayn, Sanad, Fadala Yamamin, Anjasha al-Hadi, Madam, Karkara, Abu Rafi', Thawban, Ab Kabsha, Salih, Rabah, Yara Nubyan, Fadila, Waqid, Mabur, Abu Waqid, Kasam, Abu 'Ayb, Abu Muwayhiba, Zayd Ibn Haritha, a također i crni rob zvan Mahran, koji je preimenovan (od strane Muhammeda) Safina ( `brod '). On sam iznosi vlastitu priču ; on kaže: "Božji apostol i njegovi drugovi pošli su na put. (Kad) su njihove stvari postale preteške da ih mogu nositi, Muhammed mi je rekao:` Raširi svoju odjeću. " Napunili su je svojim stvarima, a zatim su je stavili na mene. Apostol Božji rekao mi je: `Nosite, jer vi ste brod. ' Čak i kad bih nosio teret šest ili sedam magaraca dok smo bili na putovanju, onaj tko bi se osjećao slabo bacio bi na mene svoju odjeću ili svoj štit ili mač, pa bih ja to nosio, težak teret. `Vi ste brod" (vidi Ibn Qayyim, str. 115-116; al-Hulya, sv. 1, str. 369, citirano od Ahmada 5: 222). Priča pokazuje njihovu bezobzirnost i ne treba objašnjenje ili pojašnjenje. Loše postupanje prema Muhammedu i njegovim drugovima od Mahrana vrlo je odbojno. Ibn Qayyim al-Jawziyya nije jedini koji je zabilježio ovu epizodu i popis imena Muhammedovih robova. Tabari nam također (u svojim Ljetopisima, svezak 2. str. 216, 217, 218) predstavlja ove izvještaje. Nitko među suvremenim muslimanskim vođama ne poriče ove stvari, pogotovo ako je suočen s podacima Tabarija i Ibn Qayyima al-Jawziyye. Ipak, u pogledu Muhammedovog roba Zayda Ibn Harithe, Muhammad ga je oslobodio i usvojio, a zatim ga je oženio svojim (Muhammedovim) rođakom Zaynabom. Kasnije se Zayd razveo od nje nakon što je shvatio da je ona opčinila nju. Skandalozna priča dokumentirana je stihovima u Kur'anu, a muslimanski učenjaci to priznaju. B) Sluškinje sluškinje: U ovom istom odjeljku (Jedan, str. 116), Ibn Qayyim al-Jawziyya, kao i drugi muslimanski autori kronika zabilježili su popis imena Muhammedovih robova sluškinja. To su Salma Um Rafi ', ​​Maymuna kći Abu Asiba, Maymuna kći Sa'da, Khadra, Radwa, Razina, Um Damira, Rayhana, Mary Copts, uz još dvije sluškinje, od kojih mu je jedna dana kao poklon njegovog rođaka Zaynaba i drugog zarobljenog u ratu. Status roba prema islamskim nepravednim zakonima Istražimo zajedno neke čudne stvari koje su prihvatili Muhammed i islam u vezi s robovima. Zatim rasvijetlimo stav kršćanstva prema ovom pitanju. Freemana ne treba ubiti za roba Kur'an, kao i muslimanski učenjaci, u tom su pogledu izričiti. Kur'an (poglavlje o kravi: 178) besramno kaže, "O vjernici! Odmazda vam je propisana po pitanju ubijenog - slobodnjak za slobodnjaka, rob za roba, a žena za ženu." Čitatelju nisu potrebna tumačenja učenjaka da bi razumio ove eksplicitne riječi koje ukazuju da slobodnjaka treba ubiti samo za drugog slobodnjaka, roba za roba, a ženu za ženu. Ipak, obećao sam da ću se pridržavati tumačenja velikih izlagača ovih kur'anskih ajeta među muslimanskim učenjacima, jer su oni upućeniji u svoju Knjigu i njene ajete. Oslanjamo se na njihova tumačenja, a ne na svoja. U komentaru Jalalana (str. 24), čitamo sljedeće u vezi sa gore spomenutim stihom, "Ista kazna izrečena je vjernicima i onome što je slično činu zločina u slučaju ubojstva, na osnovu opisa ili stvarnosti. Slobodnjaka treba ubiti za drugog slobodnjaka, ali ne i za roba, a za ženu zbog žensko, ali musliman (čak i ako je rob) ne smije biti ubijen zbog nevjernika, čak iako je taj nevjernik slobodan čovjek. " Kakva je ovo jednakost među ljudima! Da bi objasnio spomenuti ajet (2: 178), Baydawi iznosi ono što se stvarno dogodilo s prorokom Muhammedom, Abu Bakrom i 'Omerom. To je zabilježeno u njegovoj knjizi pod naslovom "Komentar al-Baydawija". Na str. 36, čitamo, "Šafija i Malik zabranjuju ubijanje slobodnog čovjeka ako ubije svog roba ili robove drugih ljudi. To je zato što je 'Ali Ibn Ebi-Talib spomenuo da je čovjek ubio svog roba, a Muhammed ga je samo bičevao; on nije ubio Po Muhammedovom ovlaštenju bilo je povezano da je rekao da muslimana ne treba ubijati za nemuslimana, a slobodnjaka za roba; također zato što Abu Bakr i Omer Ibn al-Khattab nisu ubili slobodnjaka zbog rob. (Ovo je rečeno) u prisustvu svih Muhammedovih ashaba i niko to nije odobravao niti prigovarao. " To su ajeti iz Kur'ana i to je stav samog Muhammeda, kao i Ebu Bekra i Omera nakon njega. Muslimanski legisti Šafije, Malik i Ibn Timijja izgovaraju isti princip kao u Kur'anu (2: 187). Imam Šafija nam jasno i odlučno govori u prvom dijelu svoje knjige "Ahkam al-Qur'an" ("Kur'anski propisi", str. 275), "Čovjeka ne treba ubiti za svog roba, a slobodnog za roba." Na istoj stranici dodaje, "Vjernika se ne smije ubiti za nevjernika, niti muškarca za njegovog sina, ili muškarca za njegovog roba ili za ženu." Kakva pravda! Kakva ravnopravnost! Zatim dodaje, "Prema učenjacima, slobodnog čovjeka ne treba ubiti za roba." Malik Ibn Anas je upitan: "Kakva je kazna gospodara koji na smrt premlaćuje svog roba?" Odgovorio je: "Ništa!" (Sv. 6, dio 15, str. 164). U sv. 28, str. 378, Ibn Temije takođe kaže: "Ono što smo spomenuli u odnosu na vjernike čija se krv jednako tretira, ograničeno je na slobodnog muslimana protiv drugog slobodnog muslimana." U tom pogledu nemam boljih svjedoka od ovih učenjaka: Ebu Bekra, 'Omera', Alija i Muhammedova djela, i svih velikih, popularnih muslimanskih učenjaka. Rob nema pravo na imovinu ili novac Ibn Hazm kaže u sv. 6, dio 9, "Robu nije dozvoljeno da napiše oporuku kad umre, niti može (bilo što) oporučiti jer cijela njegova imovina pripada gospodaru." U dijelu I, str. 180 svoje knjige, "Uređenja Kur'ana", Šafija također kaže, "Kur'anski ajet;` Vjenčanje sa ženama koje vam se čine dobrima, dvoje ili troje ili četvero namijenjeno je samo slobodnom čovjeku, a ne robovima, jer u njemu kaže da je onaj koji pošteno postupa osoba koja posjeduje novac i robovi ne posjeduju novac. "' Također ukazuje u II. Dijelu, str. 21, "Onaj u vlasništvu nema novca." Osim toga, prema islamskom zakonu, svi muslimani dobivaju dijelove ratne blagodati, osim robova i žena. Malik Ibn Anas kaže (sv. 2, 3. dio, str. 33,34), "Robovi i žene nemaju udjela u blagodati." To je istina čak i ako su se borili s ostatkom muslimana. U III dijelu "Proročke biografije" (str. 386), Ibn Kathir kaže, "Rob ne dobiva ništa od blagodati bilo da je to nagrada novac ili žene." Svjedočenje roba nije prihvatljivo U sv. 35, str. 409 Ibn Timiyya primjećuje, "Šafiji, Malik i Ebu Hanifa, koji su legisti islama, tvrde da svjedočenje roba nije prihvatljivo." Ako okrenemo i stranice "Uređenja Kur'ana" od strane šafije (II dio, str. 142), on će odrediti, "Svjedoci moraju biti iz redova našeg slobodnjaka, ne naših robova, već slobodnjaka koji pripadaju našoj vjeri!" Svjedočenje Židova ili kršćanina nije prihvatljivo, kao što smo već spomenuli, čak i ako bi pravda bila otežana zbog nedostatka njihova svjedočenja. Ovo nije važno. U svom "Sahihu" (III dio, str. 223), El-Buhari primjećuje, "Svjedočenje roba nije prihvatljivo u brakovima." Koje je značenje Šafijine izjave, "Svjedok ne bi trebao biti od naših opsjednutih robova." Zar gospodin Shafi'i ne zna da je samo Bog taj koji posjeduje ljude? Kako se usuđuje izgovoriti frazu, "naši opsjednuti robovi". Nema kazne za onoga tko lažno optužuje robove Poznato je da će, ako musliman lažno optuži drugog slobodnog muslimana i okleveta njegovu čast, biti kažnjen bičevanjem s osamdeset udaraca bičem. To se dogodilo kad su neki Muhammedovi drugovi i rođaci optužili A'ishu, njegovu suprugu, za preljub s jednim od mladića jer su ostali nakon odlaska karavane, a kasnije ujutro stigli zajedno. Muhammed je naredio da se svako od njih bičeva s osamdeset udaraca bičem. Ali ako musliman proklinje roba, ne bi bio kažnjen. Ovo je mišljenje svih učenjaka. Na primjer (svezak 8, dio II, str. 27 1), Ibn Hazm tvrdi da je to mišljenje Abu Hanife, Šafije, Malika i Sufjana al-Thawrija, a ne samo njegovo mišljenje. To je ono što Sharawi besramno primjećuje, "Robinje su lišene dostojanstva i podvrgnute zlostavljanju, jer nikome nisu` čast "(to jest, nisu slobodne, ugledne žene koje pripadaju slobodnom muškarcu). To su iste riječi koje je ponovio Šafi ' i (I dio, str. 307) u svojoj knjizi "Ahkam iz Kur'ana", tako da robinja ne smije biti zastrta. Kad god je Muhammed uzeo ženu kao zarobljenicu, ako joj je nametnuo veo, Muslimani bi rekli da ju je uzeo za suprugu, ali ako bi je ostavio otkrivenu, rekli bi: `Posjedovao ju je kao robinju ', to jest, postala je vlasništvo njegove desne ruke." Dobar je primjer incident Safiyye, kćeri Haya, koja je uzeta kao blagodat u ratu Khaybaru. Sve su kronike (kao i biografije bez iznimke) zabilježile: "Pitamo se zašto se za žene i djevojke kaže da su" prolivenog dostojanstva "." Šafiji i Šaravi navode ovu riječ od riječi. Da li je potrebno da ponovimo da islam odbacuje dostojanstvo čovjeka pod pretvaranjem da je rob, da je žena ili da je nemusliman? O pitanjima seksa i braka - i o crnim robovima 1. Rob ne može sam odabrati. To su potvrdili svi muslimanski učenjaci po Muhammedovom autoritetu. U sv. 6, 9. dio, str. 467, Ibn Hazm je rekao, "Ako se rob oženi bez dozvole gospodara, brak će mu biti nevaljan i mora biti bičevan jer je počinio preljub. Mora biti odvojen od supruge. Ona se također smatra preljubnicom jer je Muhammed rekao:" Bilo koja rob koji se vjenča bez odobrenja gospodara je prostitutka. '" Isti tekst citira Ibn Qayyim al-Jawziyya (5. dio, str. 117. "Zad al-Maad"), kao i Ibn Timiyya (T. 32, str. 201). Malik Ibn Anas govori više (sv. 2, dio 4) više od toga. Kaže (str. 199, 201, 206), "Rob se ne ženi bez odobrenja gospodara. Ako je rob dvojice gospodara, mora dobiti odobrenje obojice." 2. Mužjak i robinja prisiljeni su na brak. Malik Ibn Anas izričito kaže, "Gospodar ima pravo prisiliti svog roba ili ženu da se vjenčaju bez dobivanja njihovog odobrenja" (sv. 2, str. 155). Ibn Hazm kaže da je i Sufyan al-Thawri rekao da gospodar ima pravo prisiliti svog roba da se vjenča bez osiguranja njihovog odobrenja (sv. 6, dio 9, str. 469). Ibn Temije je istog mišljenja. S tim u vezi ne smijem propustiti spomenuti da je Malik Ibn Ons, koji je (nakon što se složio s ostalim učenjacima da gospodar ima pravo prisiliti svog roba da se vjenča) dodao, "Gospodar nema pravo prisiliti robinju da se vjenča s ružnom crnom robinjom ako je lijepa i okretna, osim u slučaju krajnje potrebe" (vidi Ibn Hazm, svezak 6., dio 9., str. 469.) . Ovdje se pitamo, što je Malik Ibn Anas mislio kad je rekao: " Ružni crni rob "? Cijeni li se čovjek na osnovi boje kože? Kažete li to, o Malik Ibn Anas, i jedan si od velike četvorice legista? Ili se čovjek cijeni na temelju njegove osobnosti, razmišljanja i srca? Također se imamo pravo zapitati zašto je Mihran, crni rob , pretrpio poniženje koje su mu nanijeli Muhammed i njegovi drugovi kad su ga natjerali da svoje stvari nosi u zapaljenoj pustinji dok mu je Muhammed govorio: "Nosite ih, jer vi ste Brod." Tako je postao poznat pod tim prezimenom. Nisu li imali na desetke drugih robova? Muhammad je čak razlikovao (u islamu) između crnog i bijelog psa! Ipak, ono što nas se ovdje tiče je ono što sam istaknuo o robovima općenito, njihovi se gospodari prema njima ponašaju kao da nisu ljudi koji imaju osjećaje, želje i samovolju. Nastavimo našu raspravu kako bismo imali potpuniju sliku o tome kako islamska religija zloupotrebljava dostojanstvo muškaraca i žena pod pretvaranjem da su robovi, a ne slobodni ljudi. 3. Arapski slobodnjak ne oženi se robinjom ako to nije neizbježno: U sv. 31, str. 383, Ibn Timiyya kaže, "Nije dopušteno da se arapski slobodnjak oženi robom u vlasništvu, osim ako je to neizbježno, kao što je nemogućnost vjenčanja sa slobodnom ženom. Ako se to dogodi i on se vjenča s robom, i njezina bi djeca bila robovi, jer slijede (status) majke u ropstvu ". Malik Ibn Anas napominje, "Nije dopušteno da se muškarac vjenča s robom osim sa svojom slobodnom ženom. U ovom slučaju, njegova supruga ima pravo razvesti se od njega. Isto tako, ako se oženi slobodnjakinjom dok je već oženjen robinjom, a on to ne uspije reći ona je, dakle, slobodna žena ima pravo napustiti ga "(Malik, sv. 2, str. 204). Nemam komentara o tim čudnim načelima, ali pitam se zašto se arapski slobodnjak ne može oženiti robinjom. Nije li on muškarac, a ona žena? I zašto (ako je neizbježno da se on oženi njome) svi njezini potomci trebaju biti robovi? To su bezazlene i nemilosrdne uredbe. Očito je da Muhammed nije uspio promijeniti tradiciju plemenskog društva iz predislamskog razdoblja. Većina arapskih muslimana imala je robove. Njegovi suputnici, supruge i on sam posjedovao ih je i zadržao na desetke. Kupio je više nakon što je potvrdio svoje proročanstvo i objavio svoju poruku - poruku ili jednakost, slobodu i ljudska prava! Što bi se dogodilo da se slobodanka uda za svog roba? Mogla bi biti žena otvorenog uma koja nije razlikovala jednog muškarca od drugog. Stoga se mogla zaljubiti u svog roba koji ju je također volio i namjeravali su se službeno vjenčati. Kakav je stav islama u ovom slučaju? Da se tako nešto dogodilo u islamskom društvu, bila bi to katastrofa! Pogledajmo reakciju Omera Ibn Khattaba u tim situacijama. U sv. 8, Dio 11, str. 248, 249, Ibn Hazm primjećuje, "Žena je udana za svog roba. Umar ju je namjeravao kamenovati , ali umjesto toga ih je odvojio i poslao roba u progonstvo. Rekao je ženi:" Protuzakonito je da se vjenčaš sa svojim robom! " Druga se žena udala za svog roba. Umar ju je bičevao i zabranio bilo kojem muškarcu da je oženi . Drugi put je slobodna žena došla do Omera i rekla mu: "Ja nisam lijepa žena i imam roba kome bih htjela voleli se vjenčati. ' Umar je to odbio.bičevao je robovai naredio da se proda u stranoj zemlji. Rekao je ženi: `Protuzakonito je da se vjenčaš s onim što posjeduje tvoja desnica. Samo muškarci imaju pravo vjenčati se s onim što posjeduje njihova desna ruka. Čak i ako ga oslobodite da biste se vjenčali s njim i on postane slobodan, manumisija će biti nevaljana, a brak nevaljan. "' Ima li komentara o bezobzirnosti ovog drugog halife koji je bio Muhamedov tast i jedan od deset kojima je Muhammed obećao raj? Jedan je od dvojice kojima je Muhammed zatražio da ih ljudi slijede kao uzor kad je izjavio: "Ugledajte se na Ebu Bekra i Omera." Ipak, Umar je bio tiranin, nemilosrdan čovjek bez srca koji je ženu bez razloga pokušao kamenovati, osim što se oženio muškarcem koji joj je bio rob. Također je bičevao drugu ženu, zabranivši bilo kojem drugom muškarcu da je oženi, te pretukao i protjerao roba. A kad je treća žena htjela osloboditi svog roba kako bi se udala za njega i živjela sretno zajedno, posebno nakon što je izgubila nadu u brak sa slobodnjakom, islam i Omer su se umiješali i rekli: "Ne, to nije dopušteno." Bičevao je roba i prodao ga u stranu zemlju. Pod tim,postao je primjer neumoljivosti, tvrdog srca i odvratnog ugnjetavanja. Što se tiče spola i braka, Ibn Timiyya kaže: "Onaj koji posjeduje majku posjeduje i njezinu djecu. Budući da je majčin majstor, on ga postaje vlasnikom njezine djece bez obzira jesu li rođena od muža ili su bila izvanbračna djeca. Dakle, gospodar ima pravo na spolni odnos s kćeri njegove sluškinje jer su njegovo vlasništvo, pod uvjetom da on istovremeno ne spava s majkom "(sv. 35, str. 54). Vrijednost roba - kolika je njegova cijena u dinarima? "Ako rob u vlasništvu napadne nekoga i ošteti njegovu imovinu, njegov zločin bit će mu vezan za vrat. Reći će se njegovom gospodaru:` Ako želite, možete platiti kaznu za štetu koju je učinio vaš rob ili ga predati biti osuđen na smrt. ' Njegov gospodar mora odabrati jednu od dvije mogućnosti - ili vrijednost roba i njegovu cijenu ili štetu koju je rob nanio "(sv. 32, str. 202, Ibn Timiyya). Da li se na taj način izračunava vrijednost čovjeka? Ako bi gubitak iznosio, na primjer, 600 dinara, a vrijednost roba po procjeni gospodara nije premašila više od 400 dinara jer je bio bolestan ili slab, njegov gospodar bi ga, u ovom slučaju, dostavio da bude ubijen ! Pogledali smo šest točaka koje se tiču ​​statusa robova u islamskoj religiji. Zapravo, svaka je točka, ako o njoj razmišljamo, dovoljna da razjasni istinu. Otkriva nam kako se ljudsko dostojanstvo slama u praksi ropstva. Od samih početaka pozivali smo se na načelo ropstva kakvo se očituje u ovoj religiji, a naveli smo i imena Muhammedovih robova, gospodara i "Božjeg apostola!" Položaj kršćanstva - podučavanje Evanđelja Kršćanstvo je po tom pitanju vrlo odlučno. Riječi i duh Evanđelja vrlo su jasni. Od samog početka u ovom smo istraživanju i istraživanju koristili temeljno načelo; naime, usporedba uvijek mora biti između Evanđelja i Kur'ana - kršćanstvo kao religija i učenja i islam kao religija, kako bi se vidjelo koje od njih dvoje otkriva misli istinskog, živog Boga. Također, usporedba bi trebala biti između Muhammeda, njegovog života i njegovih izreka s jedne strane i Krista, Njegova života i učenja s druge strane. Ako bismo pronašli (na primjer) neke Europljane ili Amerikance koji su si dopustili da steknu robove, ne bismo za to trebali kriviti kršćanstvo jer moramo shvatiti da Evanđelje uči nešto drugo. Vidimo da Isus i njegovi učenici nisu posjedovali robove. U tom pogledu krivimo islam, jer je sam Muhammed na desetke stekao robove i ropkinje. Svi njegovi prijatelji, njegove supruge i većina muslimana njegovog doba i nakon toga bili su robovi. Kur'an to potiče, a učenjaci to ne negiraju. Krivimo islamsku misao i ponašanje Muhammeda u vezi s ovom materijom i drugim pitanjima zabilježenim u najautentičnijim islamskim izvorima. Ni u jednoj temi se ne bismo trebali zadržavati na ponašanju nekih kršćana ili nekih muslimana, već pokušati ispitati stav islamske misli (ili kršćanske misli) prema pitanjima o kojima se raspravlja. Na primjer, neki ljudi vjeruju da je čovjek poput Homeinija ekstremist zbog islama, religije tolerancije, ljubavi i razuma. Mi smo sa svoje strane iznenađeni kad to čujemo, jer tko kaže da je ta izjava istinita? Islam nije religija tolerancije, ljubavi ili razuma. Nikako! Islam je sušta suprotnost ovoj tvrdnji. Zar nismo vidjeli da ova religija ponižava i progoni žene i nemuslimane, kao i da vodi uvredljive ratove i potiče muslimane da ubijaju otpadnike? Je li Muhammed, koji je naredio ubojstvo žene koja ga je vrijeđala, prorok tolerancije? Zašto bismo trebali kriviti Homeinija kada je izdao naredbu da se ubije Rushdie? Zar Rushdie (prema zakonu islama i Muhammeda, a ne zakonu Ujedinjenih naroda) zaslužuje smrt zbog napada na Kur'an, Muhammeda i njegove žene? Homeini nikada nije bio radikalan ; uvijek je bio istinski Muhammedov učenik . Namjeravao je provoditi islamske zakone i boriti se protiv naroda koji ih se ne pridržavaju - poput Iraka (iako je islam njegova službena religija). Kad se muslimani međusobno ubijaju, to je zato što su Muhamedovi prijatelji i učenici to učinili neposredno nakon njegove smrti, a svaki od njih pokušava prisiliti svog prijatelja da ide na pravi put. Homeini je pravi musliman koji slijedi Muhammeda i njegove prijatelje. Stoga čujemo o "izvozu islamske revolucije" u druge zemlje. Sve su te stvari kompatibilne sa stavovima Muhammeda i ispravno vođenih halifa koji su ga naslijedili poput Abu Bekra, Omera i Alija. Kada je Homeini zaklao svoje protivnike, slijedio je stope Alija koji je ubio neistomišljenike, poput Talhe, Al Zubaira i Al Khwarega, iako su bili vjerni muslimani. E sad, što Novi zavjet kaže o robovima? Ako okrenemo stranice Novog zavjeta, čitamo ove stihove: „Nema ni Židova ni Grka, nema ni roba ni slobodnog, nema ni muškog ni ženskog spola, jer svi ste jedno u Kristu Isusu“ (Gal 3,28). Krist je uvijek upozoravao svoje učenike i sve vjernike da se ne nazivaju učiteljima. Rekao im je: "Ali vi se ne zovite` Rabbi '[gospodar], jer Jedan je vaš Učitelj [gospodar], Krist, a svi ste vi braća "(Matej 23: 8). "Ali tko je među vama najveći, bit će vam sluga. A tko se uzvisi, bit će ponižen (ponižen), a tko se ponizi, uzvišen će biti" (Mt 23,12). Posljednjim riječima Krist je preokrenuo sve slabe ljudske standarde - "... najveći među vama bit će vam sluga." Kako su duboke i duboke ove divne riječi! O ovoj istini se u Novom zavjetu jasno govori pod vodstvom Duha Svetoga. Dogodilo se da je postojao rob zvani Onezim koji je pobjegao od svog gospodara Filemona. Onesimus je apostola Pavla upoznao u Rimu i preobratio se na kršćanstvo. Pavao ga je vratio Filemonu s vrlo impresivnim pismom koje je uključeno u Novi zavjet i u kojem čitamo ove blistave riječi, "Šaljem ga natrag. Vi ga dakle primate, to jest moje vlastito srce. Primite ga ... ne više kao roba, već ... kao voljenog brata, ..., i u tijelu i u Gospodinu " (Poglavlje 1). Pavao, Petar i ostatak učenika nisu imali ovlasti ukinuti ropstvo unutar Rimskog carstva. Pavao nije bio jedan od rimskih namjesnika, već bjegunac i progonjeni čovjek. Kasnije su on i većina učenika ubijeni od strane Rimljana zajedno s tisućama njihove kršćanske braće. Muhammed i njegovi nasljednici bili su vladari i mogli su zabraniti ropstvo. Umjesto toga, zadržali su ga i zadržali svoje robove. U drugom je pismu Pavao poticao kršćane da „svojim slugama daju pravedno i pošteno“ (Kol 4: 1). Tekst naglašava ove dvije riječi - bratstvo i pravda - jer ne postoji ni rob ni slobodan čovjek, već su svi jedno u Kristu. Egipatska povijest prenosi priču o hrabrom čovjeku koji je stajao ispred svojih tiranskih vladara koji su maltretirali ljude i u mukama se pitali: "Zašto ste porobili ljude čije su ih majke rodile kao slobodne osobe?" Ovaj hrabri čovjek nije znao da se obraća mnoštvu ljudi kroz vijekove, bilo nemilosrdnim zapadnjacima u Europi i Americi ili samom proroku islama koji nije uspio osloboditi robove jer ih je sam stekao na desetke. Kršćanski vjerski vođe poput Johna Wesleyja hrabro su osudili ropstvo u Europi i uputili snažne poruke vladarima Europe i Amerike. Oni su vodili pokret oslobađanja robova tijekom dana Abrahama Lincolna. Sada postoje umnoženi crnci koji u Americi zauzimaju razne počasne i počasne položaje. Predaju na fakultetima i sveučilištima. Sjede na klupi sudova zemlje - čak i Vrhovni sud. Oni su slobodno izabrani na lokalne, županijske, državne i savezne funkcije. Imaju visoke vojne dužnosti. Oni grade vlastitu sreću s kojom rade kako žele. Oni se bez straha slobodno žene i podižu obitelj . To je ono što je Isus učio - "Nema razlike ...." ​

Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? ​ Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? ​ https://answering-islam.org/Quran/Tafsir/index.html Everything in heaven and earth prostrates to Allah https://answering-islam.org/Quran/Versions/016.049-50.html Are they all obedient and prostrating to Allah? https://answering-islam.org/Quran/Contra/all_obedient.html ​ ​ ​ ​ Sadrzaj ove stranice: 1 2 3 4 5 ​ ​ Kur'anska kontradikcija Sve i svi su poslušni Bogu? Da li svi klanjaju Allahu? Kur'an tvrdi da se sva živa bića klanjaju Allahu i pokoravaju mu se: A Allahu se klanja ono što je na nebesima i što god je na zemlji živih bića ( dabbatin ) , i meleka (takođe) i nisu ponosni. Boje se svoga Gospodara iznad sebe i rade ono što im je naređeno . S. 16: 49-50 Pickthall Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Svi su Mu poslušni . S. 30:26 Hilali-Khan Sedžda je izraz pokoravanja moći i autoritetu onoga kome je klanjanje. To podrazumijeva poslušnost onoga koji čini sedždu prema volji onoga kome je dženaza. Gornja dva stiha samo koriste različite riječi da bi dali istu izjavu. 1 Međutim, nije potrebno puno razgledavanja oko sebe da bi se jednostavno primijetilo da većina ljudi nije poslušna zakonima islama i da ne čini sedždu pred Allahom. Te su izjave objektivno pogrešne. Štoviše, Kur'an si proturječi jer stotinama puta govori o neposlušnima, prijestupnicima i zločincima, kako među ljudima tako i među džinima. Vidi, na primjer, članak o Iblisu , glavni primjer neposlušnog stvorenja. Da riječ dabbatin u S. 16:49 također uključuje i ljude, lako se vidi iz sljedećih tekstova koji čovječanstvo identificiraju kao stvorenja ( dabbatin ): Kad bi Allah uzeo čovječanstvo za zadatak zbog njihovog nepravde, on ovdje ne bi ostavio živo biće ( dabbatin ) , već ih odbija na određeni rok, a kad dođe njihov rok, ne mogu to odgoditi ni sat vremena (još) unaprijed (to). S. 16:61 Pickthall Kad bi Allah uzeo čovječanstvo za zadatak onim što zaslužuju, ne bi ostavio živo biće ( dabbatin ) na površini zemlje; ali On ih kažnjava do određenog roka, a kad dođe njihov rok - tada će Allah zaista vidjeti svoje robove. S. 35:45 Pickthall Sljedeći ajet govori o svim živim bićima stvorenim iz vode, što mnogi muslimani citiraju kako bi dokazali znanstvenu točnost Kur'ana, jer ovo nekako nagovještava evolucijsku teoriju da je život započeo u vodi: A Allah je stvorio od vode svako živo biće ( kulla dabbatin ) : od njih je ono što hoda trbuhom, a od njih ono što hoda na dvije noge , a od njih ono što hoda na četiri; Allah stvara ono što želi; Allah sigurno ima moć nad svim stvarima. S. 24:45 Šakir Ovaj tekst najvjerojatnije ima na umu i ljude jer su to bića koja se sastoje od vode i hodaju na dvije noge. Dakle, sva ljudi se pokoravaju i boje se svoga Gospodara prema Kur'anu. Ipak, to je u suprotnosti s drugim izjavama koje kažu da postoji mnogo ljudi koji ne slijede ili se ne boje svog Stvoritelja. Zapravo, čak je u suprotnosti sa samim odlomcima koji čovjeka identificiraju kao stvorenje! Još jednom primijetite dvije reference koje smo gore naveli: A kad bi Allah prigrabio čovječanstvo NJIHOVO POGREŠNO , On ne bi ostavio na njemu (zemlji) niti jedno pokretno (živo) biće, već ih odgađa na određeni rok i kada njihov mandat dođe, niti oni mogu odgoditi niti mogu li to unaprijediti za sat vremena (ili trenutak). S. 16:61 Hilali-Khan I kad bi Allah kaznio ljude za ono što su zaradili , ne bi ostavio pokretna (živa) bića na površini zemlje, već im daje predah do određenog roka, a kada njihov mandat dođe, Allah, uistinu, je ikada vidio sve svoje robove. S. 35:45 Hilali-Khan Prema tome, s jedne strane Kur'an tvrdi da se sva stvorenja klanjaju Allahu (16:49) i da su mu sva poslušna (30:26). S druge strane, ne postoji nijedno ljudsko biće koje je u potpunosti pokorno Allahu. Zapravo je izjava u S. 16:61 mnogo jača. Ne postoji nijedno ljudsko biće koje ne zaslužuje smrt zbog svojih nedjela. Proturječnost je očita. 2 Nadalje, ne samo da ljudi imaju problem poslušnosti, ni anđeli nisu svi poslušni, ali to je tema druge rasprave ( 1 , 2 , 3 , 4 ). Jochen Katz Bilješke: 1. Da sedžda podrazumijeva poslušnost, može se vidjeti i iz samog S. 16: 49-50. Odlomak govori o paralelnom ponašanju Allahovog stvaranja na nebu (meleki) i na zemlji (živa bića). Što se tiče meleka, izričito se ponavlja i objašnjava šta znači njihova sedžda: oni nisu ponosni, ali se boje svog Gospodara i pokoravaju se njegovim naredbama. Zapravo, pažljiva književna analiza ovog odlomka pokazuje da Pickthallov prijevod nije u potpunosti točan, a posljednji dio, "nisu ponosni. Oni se boje svoga Gospodara iznad sebe i čine ono što im je naloženo", zapravo se odnosi na obje teme , anđeli i živa bića. Dakle, S. 16: 49-50 daje potpuno istu izjavu kao i S. 30:26, rekavši da se sva stvorenja na zemlji (koja uključuje i ljude) uvijek pokoravaju Allahu. 2. Štoviše, osim čiste činjenične pogreške (većina ljudi ne čini sedždu Allahu) i unutarnje kontradikcije između različitih odlomaka Kur'ana (kao što je gore navedeno), postoji još jedna kontradikcija. Unatoč činjenici da Kur'an tvrdi da potvrđuje Bibliju i donosi istu poruku kao i svi proroci prije, općenite tvrdnje u S. 16: 49-50 i 30:26 izravno se suprotstavljaju temeljnom biblijskom učenju da su svi ljudi sagriješili i trebaju spasenje koje je donio Božji Mesija, tj. pomiriteljskom smrću Isusa Krista (Rimljanima 3,9-26). Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi010.html 1 ​ Proturječnost Kur'ana: Mogu li anđeli poslušati? O melecima: Jer NITKO nije ohol (pred svojim Gospodarom). SVI se boje svog Gospodara, visoko iznad njih, i rade SVE što im je naređeno. - Sura 16: 49-50 I gle, rekli smo ANĐELIMA: "Poklonite se Adamu". I ONI su se poklonili, OSIM Iblisa. Odbio je i bio je ohol. - Sura 2:34 Allahova zapovijed data je melekima. Budući da je Iblis optužen da nije poslušan, on mora biti jedan od anđela. Suprotstavljajući se 16:50, odbio je = nije poslušan i ohol je = arogantan (pred svojim Gospodinom). Vidi također 7:11, 15: 28-31, 17:61, 18:50, 20: 116, 38: 71-74. Musliman je odgovor od strane Shaahin Amiri-Sharifi Datum: Ned 24. studeni 00:39 EST 1996 bok ovo je odgovor: - Mogu li anđeli prekršiti? - "iblis" nije iz "mala'eka" (uglovi), već je "jin" prema točnom citatu Kur'ana (18:50) i "jin" s imaju slobodnu volju, za razliku od "mala'eka" (kutova). svi su se kutovi poklonili Adamu, opet prema točan citat Kur'ana (15:30 i 38:73). evo objašnjenja zašto obično i pogrešno po mom mišljenju, "iblis" se smatra kao da je kut ili kao da mu je naređeno da se pokloni i Adamu. priča kaže: bog naređuje "kutovima" da se poklone Adamu (ne "iblis"! on nije uključen. ali bio je božji član sud i stoga prisutni tijekom ovog scenarija), oni "svi" učiniti, a "iblis" odbije. ovo "odbijanje" samo po sebi nije razlog što ga je bog odbacio od sebe, uostalom i on nije bilo uključeno u danu narudžbu. ali njegovo objašnjenje, kada otkrije svoju rasističku narav (on je iz "bezdimne vatre" i adam iz "blata", pa sebe smatra višim), zatim bog odbija ga sa njegova dvora. shaahin Odgovori u nastavku na Saifullaha učinit će nebitnim i objašnjenje Shaahin Amiri-Sharifija. Na to ne trebamo davati daljnji odgovor. Daljnja rasprava o gore navedenom pitanju u našim odgovorima na Saifullaha: 1 , 2 , 3 i na Obena: 4 . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam https://answering-islam.org/Quran/Contra/all_obedient.html 2 https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi010a.html ​ Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? ​ 2 ​ ​ ​ Proturječnost Kur'ana: Mogu li anđeli poslušati? Odgovor Saifullahu U našem odjeljku Protivdjeljenja Kur'anu naveli smo: O melecima: Jer NITKO nije ohol (pred svojim Gospodarom). SVI se boje svog Gospodara, visoko iznad njih, i rade SVE što im je naređeno. - Sura 16: 49-50 I gle, rekli smo ANĐELIMA: "Poklonite se Adamu". I ONI su se poklonili, OSIM Iblisa. Odbio je i bio je ohol. - Sura 2:34 Allahova zapovijed data je melekima. Budući da je Iblis optužen da nije poslušan, on mora biti jedan od anđela. Suprotstavljajući se 16:50, odbio je = nije poslušan i ohol je = arogantan (pred svojim Gospodinom). Vidi također 7:11, 15: 28-31, 17:61, 18:50, 20: 116, 38: 71-74. Dr. MSM Saifullah odgovara na gore navedeno sljedećim: Pobijanje U stihu I gle, Rekli smo melekima: "Poklonite se Adamu" i oni su se poklonili. Nije tako Iblis: odbio je i bio ohol: Bio je od onih koji odbacuju vjeru. [Kur'an 2:34] priroda Iblîsa se ne spominje, tj. je li on bio anđeo ili netko drugi. Ali stih Eto! Rekli smo anđelima: "Poklonite se Adamu": Poklonili su se osim Iblisu. Bio je jedan od džina i prekršio je zapovijed svoga Gospodara. Hoćete li onda uzeti njega i njegovo potomstvo kao zaštitnike, a ne mene? A oni su vam neprijatelji! Zlo bi bilo zamjena za zločince! [Kur'an 18:50] pojašnjava tko je Iblîs. On je bio jedan od džina ne anđela kako pogrešno tvrdi kršćanskih misionara. Koristili smo tradicionalnu metodu kur'anske egzegeze koja uključuje kontekst i unutarnje odnose, tj. Al-Qur'ân yufassiru ba c d uhu ba c d an ( različiti dijelovi Kur'ana objašnjavaju jedni druge ). O onome što se daje općenito na jednom mjestu detaljno se govori na nekom drugom mjestu u Kur'anu. Ono što se kratko obrađuje na jednom mjestu proširuje se na nekom drugom mjestu. A Allah najbolje zna! Odgovor: Zapravo, kontradikcija i dalje ostaje budući da Kur'an pripovijeda o dva anđela koja su pala u grijeh: I slijedite ono što su đavli lažno odnosili protiv Salomonova kraljevstva. Salomon nije vjerovao; ali vragovi nisu vjerovali, učeći čovječanstvo magiji i onome što je objavljeno dvojici anđela u Babelu, Harutu i Marutu (alal-malakayni bi-Baabila Haaruuta wa Maaruut ). Niti su oni (dva meleka) to nekome učili dok nisu rekli: Mi smo samo iskušenje, zato ne vjerujte (u Allahove upute). I od ove dvojice (anđela) ljudi saznaju ono čime uzrokuju podjelu između muškarca i žene; ali time povređuju nikoga osim Allahovim dopuštenjem. I oni nauče ono što im škodi, a njima ne koristi. I zasigurno znaju da onaj ko njime trguje neće imati (sretan) dio na Ahiretu; i zasigurno je zla cijena za koju prodaju svoju dušu, ako su to znali. S. 2: 102 Pickthall Yusuf Ali komentira: " Ovaj je ajet interpretiran na razne načine . Tko su bili Harut i Marut? Šta su oni naučili? Zašto su naučili? Pogled koji se meni pohvaljuje je stav Tafsir Haqqani , koji slijedi Baidhawi i Tafsir Kabir . Riječ" anđeli " Primjena Haruta i Maruta je figurativna. Znači "dobri ljudi, znanja, nauke (ili mudrosti) i moći". U modernim jezicima riječ "anđeo" odnosi se na dobru i lijepu ženu. Ranija tradicija stvorila je anđele muško, i na njih primijenio atribute koje sam spomenuo, zajedno sa svojstvom ljepote, koje se podrazumijevalo u dobroti, znanju, mudrosti i moći ... Među židovskim tradicijama u Midrašu (židovski tafsir) bila je priča o dva anđela koja su tražila Božje dopuštenje da siđu na zemlju, ali su podlegla iskušenju i za kaznu su ih objesila o noge u Babilonu . Takve priče o anđelima koji greše i koji su bili kažnjeni kažnjavali su i rani kršćani ... Možda ovdje postoji aluzija na anđele koji greše , ali mnogo produhovljeni i izričito smo upozoreni da se ne bavimo magijom ili da vjerujemo da nam bilo što može naštetiti osim po Božjoj volji, a Bog je pravedan i pravedan. "(Ali, Časni Kur'an , f. 104, str. 45) Glavni problem Alijeve tvrdnje je da Kur'an nikada ne koristi izraz "anđeli" za ljudska bića. Kuran je najbliži nazivanju čovjeka anđelom najbliži u S. 12:31, pa čak i tada je to u metaforičnom smislu: A kad je čula za njihov lukavi razgovor, poslala im je i pripremila im kauč na razvlačenje (za ležanje na gozbi), dala svakom od njih nož i rekla (Josipu): Izađite k njima! A kad su ga ugledali, uzvisili su ga i porezali ruke uzvikujući: Allahu beskrajni! Ovo nije ljudsko biće. Ovo nije ništa drugo nego neki milostivi anđeo . Pickthall (usp. 7:20) Zapravo se anđeli nazivaju glasnicima, ali ljude nikada ne zovu anđelima. (usp. 11:69, 77, 81; 15:57; 22:75; 35: 1) Prema najstarijim islamskim izvorima, Harut i Marut bili su anđeli koji su sišli i pali u grijeh: "Islamski komentatori tvrde da su demoni pisali čarobnjaštvo onako kako su ga čuli s Asifova jezika (tvrdeći da je Asif b. Barkhia podučavao kralja Salomona). Demoni su to napisali i zakopali ispod svog stolca. Tada mu je Allah oduzeo monarhiju, a on je drugi tvrde da su Izraelci zarađivali za život podučavanjem čaranja kad je sazrijelo vrijeme, no Salomon ih je u tome spriječio. Očito je uzeo njihove knjige i sakrio ih ispod svog kreveta. Kad je umro, demoni su ih izveli i rekao Židovima: "Salomon je vladao nad vama snagom ovoga. Dakle, vi to morate naučiti." Židovi tada negirao Salomonovu poslanstvo. Oni su tvrdili da je Salomon zaplijenila njegovu vladavinu silom. Jinni čovječanstvo mu je bilo potčinjeno silom čaranja. Na to je Kur'an odgovorio: 'Salomon nikada nije vjerovao.' Ibn `Abbas pripovijeda da su u doba Idrisa, kada su anđeli vidjeli zlonamjerna djela Ademovih sinova kako se uzdižu na nebo, prijetili im i rekli: 'To su oni koje ste stvorili na zemlji. Oni te ne poslušaju! ' Allah je izazvao: 'Da vam dopuštam da živite tamo dolje na zemlji i dajem vam iste prednosti, slijedili biste isti put.' Oni su odgovorili: 'Ne daj Bože! Nije na nama da vas ne poslušamo. ' Allah je rekao: 'Izaberite dva najbolja meleka koja ste ikad imali , jer ću ih poslati na zemlju.' Odabrali su Haruta i Maruta koji su bili najpravedniji anđeli. Allah ih je nadahnuo željom,natjerao ih da se spuste na zemlju, zapovjedio im da pravedno sude među ljudima i zabranio im da budu idolopoklonici ili da nepravedno ubijaju ili čine preljub ili piju vino. ' "Tako su sudili danju i uzdizali se noću . Tada im je došla najljepša žena Perzije. Njih je zaljubila. Ne samo da su na njezinoj strani presuđivali, već su i obožavali njezina idola jer su bili ludo u ljubavi s njom . Kad su se htjeli popeti na nebo, krila im nisu pomogla . Zato su otišli do proroka Idrisa i zamolili ga da posreduje u njihovo ime. Rekao im je da mogu birati između mučenja svijeta ili mučenje Posljednjeg dana . Oni su izabrali svjetsko mučenje. Tako vise u Kosi u Babilonu do Posljednjeg dana (vidi komentar al-Qurtubija o Suri al-Baqari 2: 102) "( Istinsko vodstvo [Svjetlo života, poštanski pretinac 13, A-9503 Villach, Austrija], 5. dio, str. 24-25; vidi također vlč. W. St Clair-Tisdall, Izvori islama [T. I T. Clark, 38 George Street, Edinburgh, Škotska], str. 30-36) Muslimanski učenjak Mahmoud Ayoub komentira S. 2: 102: "Komentatori se također nisu složili u pogledu značenja fraze" i one koja je poslana dolje dvjema anđelima u Babelu, Harutu i Marutu. " Tabari govori o autoritetu Ibn 'Abbasa:' Riječ ma znači "ne" [umjesto svog alternativnog značenja, "ono što"]; to jest, magija nije spuštena [ ma unzila] dvojici anđela. Tako bi egzegeza stiha glasila: "I slijedili su magiju koju su sotoni izgovarali u vezi sa Salomonovom vladavinom; ali niti je Salomon odbacio vjeru, niti je Bog poslao magiju dvojici anđela. Umjesto toga, sotone su odbacili vjeru u to učili su ljude magiji u Babelu, to jest Harutu i Marutu "'(Ova tradicija pretpostavlja da su Harut i Marut ljudi koji su magiju učili od sotona u Babelu; dakle, oni nisu bili anđeli. Dva anđela se smatraju Gabrijelom i Michael.) 'To je zato što su mađioničari među Židovima tvrdili da je Bog slao magiju Salomonu jezicima Gabriela i Michaela. Tako je Bog otkrio njihovu lažnu tvrdnju, jer Gabriel i Michael nikada nisu srušili magiju. Harut i Marut bili su dakle dvojica ljudi koji su naučili magiju od sotona '(Tabari, II, str. 419-420).Tabari također poziva Qatadah-a, koji je rekao, " Ma "znači" ono što "ili" što. " Tako su Harut i Marut bili dva anđela . Oni su ljude učili magiji, ali im je bilo naloženo da nikoga ne uče dok ne kažu:" Mi smo sigurno iskušenje; zato ne odbacujte vjeru. ' Magija je ovdje dvije vrste: jednu koju su učili sotone i drugu koju su učila dva anđela ' (Tabari, II, str. 420). " Međutim, većina ranih komentatora složila se da su Harut i Marut bili dva anđela. Njihova se priča pojavljuje vrlo rano u povijesti tefsira po autoritetu prvih magistara nauka među ashabima i njihovim nasljednicima . Priča, kako je prenio Tabari o autoritetu Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa , je kako slijedi: "Kad su se Ademova djeca povećala na zemlji i počinila djela neposluha, anđeli, nebesa, zemlja i planine zazivali su Boga protiv njih, govoreći:" Gospodaru naš, zar ih ne bi uništio? "Bog je anđelima otkrio:" Da sam želju položio u vaša srcai dajte Sotoni vlast nad vama, i da siđete na zemlju, i vi biste to učinili. "Anđeli su u srcu mislili da ako budu poslani dolje, neće griješiti. Bog im je tada objavio:" Izaberite dva najboljih anđela među vama, "i izabrali su Haruta i Maruta . Tako su poslani dolje na zemlju, a Venera je poslana dolje kao lijepa Perzijka. Pali su u grijeh [požudom za njom]. Stoga su dobili odabirući između kazne ovoga svijeta ili svijeta budućeg, ali oni su izabrali kaznu ovoga svijeta “(Tabari, II, str. 428). "Ova tradicija predstavlja osnovne elemente priče, prihvaćene od većine klasičnih komentatora . Međutim, neke tradicije povezuju priču o dva anđela s Božjom izrekom: 'Evo, namještam namjesnika na zemlju' (vidi gore, Pitanje 2:30). Prema ovom stajalištu, Bog je poslao Haruta i Maruta kako bi anđelima koji su ležali ničim pokazali jedinstvenost čovjeka kao stvorenja obdarenog posebnim sposobnostima koje čak ni anđeli ne bi mogli posjedovati, a da pritom ne padnu u grijeh i neposluh (vidi Nisaburi Ja, str. 391, koji priču povezujem o autoritetu Ibn 'Abbasa ). Razi, pak, iz razloga o kojima će biti riječi u nastavku, tvrdi da su dva anđela poslana u vrijeme proroka Enoha (Idris ) (Razi, III, str. 220). " (Mahmoud M. Ayoub,Kur'an i njegovi tumači [Državno sveučilište New York Press, Albany 1984], str. 130-131) Ayoub navodi al-Qurtubija kako niječe da su Harut i Marut anđeli, vjerujući da su umjesto toga bili sotone. Jedini problem ovog stava je taj što se Harut i Marut posebno nazivaju anđelima u Kuranu (S. 2: 102). To implicira da, ako je Qurtubi točan, tada su sotone svojedobno bili anđeli koji nisu poslušali. Ako je to tako, onda ovo jasno potvrđuje da anđeli mogu biti neposlušni Bogu i pasti sa svog položaja na nebu. Ibn Kathir se također usprotivio tome što su Harut i Marut anđeli, tvrdeći da nije postojao zvučni lanac prijenosa koji se vraćao do Muhammeda i da je to priča preuzeta od Židova. Ipak, i Tabari i Nisaburi tvrdili su da je njihova tradicija preuzeta autoritetom Ibn 'Abbasa, a Tabari je također citirao Ibn Mes'uda. Sam Ayoub navodi da priča o Harutu i Marutu koji su anđeli koji su sagriješili nalazi potporu u najranijim tefsirima prvih gospodara nauka među ashabima Muhammeda i njihovih sljedbenika. (Za cjelovitu raspravu o različitim gledištima po ovom pitanju vidi Ayoub, str. 130-136) Konačno, Rječnik islama kaže: "HARUT WA MARUT ... Dva meleka koja se spominju u Kur'anu . Za njih se kaže da su dva meleka koja su, uslijed suosjećanja sa slabostima čovječanstva, poslana na zemlju da budu iskušana. Oboje su sagriješili i im je dopušteno da biraju hoće li biti kažnjeni sada ili ubuduće, izabrali su prvog i još uvijek su suspendirani za noge kod Babela u stjenovitoj jami, gdje su veliki učitelji magije . (TP Hughes, Rječnik islama [Kazi Publications, Chicago Il. 1994], str. 167-168) U svjetlu prethodnih dokaza, postavljamo sljedeća pitanja. Da li Bog zaista ulaže požudu u svoje stvorenje kako bi mogli biti iskušani? Ako da, šta ovo govori o Božjem karakteru kako je navedeno u hadisima i Kur'anu? Budući da su Harut i Marut anđeli koji su zapravo zgriješili protiv Boga, koji bismo ajet trebali prihvatiti? Onaj gdje piše da se svi anđeli pokoravaju Bogu ili onaj gdje su dva anđela očito prekršila Božje zapovijedi i nastavila podučavati čovječanstvo magiji? Šalje li Bog zapravo anđele dolje da uče čovjeka zlu i magiji, čak i ako je to učinjeno u kontekstu upozorenja čovječanstva na njegovu štetu? Zar Bog nije shvatio da će čovjek uzeti znanje koje daju anđeli i upotrijebiti ga za zlo? Ako je naredba o sedždi prije Adama dana anđelima, zašto je Iblis okrivljen što se nije pokorio naredbi vidjevši da on nije anđeo već džin? Postoji li bilo koja referenca u Kur'anu u kojoj se jasno kaže da Božja zapovijed nije bila ograničena na anđele, već je uključivala i džine? Konačno, ne bi li činjenica da se mora pozivati ​​na islamske tradicije da bi se razumjeli određeni ajeti u Kur'anu dokazala da je on nerazumljiv jer pripovijeda o događajima koji današnjim čitateljima nemaju nimalo smisla, ako uopće nemaju? Ne dokazuje li to također da je Kuran bio namijenjen Arapima iz sedmog stoljeća, budući da su živjeli u vrijeme Muhammeda i imali prednost poznavanja prirode tih izvještaja? Nadamo se da će nam osoblje u Islamskoj svjesnosti odgovoriti na ova pitanja. Sam Shamoun Daljnje primjedbe na Saifullahovu izjavu, " [Kur'n 18:50] pojašnjava tko je Ibl. On je bio jedan od Jinn-ovih anđela kako pogrešno tvrde kršćanski misionari. " Ne treba pucati na sve kršćanske misionare. Iznio sam ovu kontradikciju i za nju preuzimam isključivu odgovornost. Opet bih želio ukazati na svrhu ove zbirke. Drago mi je kad vidim da je Saifullah & Co. izgleda naučio puno o reagiranju na proturječja iz načina na koji su kršćani reagirali na muslimanska "biblijska proturječja" i da je važno pogledati sve dostupne informacije. Nadam se da su spremni prihvatiti iste interpretativne principe i prilikom ispitivanja Biblije. Kao što je Sam već primijetio u gore navedenom odgovoru, Saifullah ignorira očito pitanje zašto se Iblis naziva neposlušnim, odbacivačem vjere, ako je zapovijed dana samo anđelima, a on navodno nije bio anđeo. To je barem problem za neke moderne muslimane, što je Rashada Khalifu dovelo do toga da ovaj stih prevede kao "Rekli smo melekima: Padnite ničice prije Adama" Pali su ničice, osim šejtana. Postao je džin, jer nije poslušao naredbu svoga Gospodara ... ", tj. Izvorno je bio melek koji je zbog svoje neposlušnosti pretvoren u džina . Je li Khalifa dao prihvatljiv prijevod ili tumačenje, na nama je da odlučimo, ali to pokazuje da je bio svjestan problema pravičnosti na koji treba odgovoriti. [Jochen Katz] Kur'anske kontradikcije pobijaju početnu stranicu Saifullaha koji odgovara na islam ​ ​ Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? 3 ​ https://answering-islam.org/Quran/Tafsir/index.html Everything in heaven and earth prostrates to Allah Are they all obedient and prostrating to Allah? 3 https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi010a2.html ​ ​ ​ Proturječnost Kur'ana: Mogu li anđeli poslušati? II dio Odgovor Saifullahu U našem odjeljku Protivdjeljenja Kur'anu naveli smo: O melecima: Jer NITKO nije ohol (pred svojim Gospodarom). SVI se boje svog Gospodara, visoko iznad njih, i rade SVE što im je naređeno. - Sura 16: 49-50 I gle, rekli smo ANĐELIMA: "Poklonite se Adamu". I ONI su se poklonili, OSIM Iblisa. Odbio je i bio je ohol. - Sura 2:34 Allahova zapovijed data je melekima. Budući da je Iblis optužen da nije poslušan, on mora biti jedan od anđela. Suprotstavljajući se 16:50, odbio je = nije poslušan i ohol je = arogantan (pred svojim Gospodinom). Vidi također 7:11, 15: 28-31, 17:61, 18:50, 20: 116, 38: 71-74. Čitajući naše opovrgavanje svog ranijeg odgovora , Saifullah je shvatio da to nije zadovoljavajuće i na navedeno odgovara u svojoj reviziji od 25. rujna 1999. kako slijedi: Pobijanje: U stihu I gle, Rekli smo melekima: "Poklonite se Adamu" i oni su se poklonili. Nije tako Iblis: odbio je i bio ohol: Bio je od onih koji odbacuju vjeru. [Kur'n 2:34] priroda Ibla se ne spominje, tj. je li on bio anđeo ili netko drugi. Ali stih Eto! Rekli smo anđelima: "Poklonite se Adamu": Poklonili su se osim Iblisu. Bio je jedan od džina i prekršio je zapovijed svoga Gospodara. Hoćete li onda uzeti njega i njegovo potomstvo kao zaštitnike, a ne mene? A oni su vam neprijatelji! Zlo bi bilo zamjena za zločince! [Kur'n u 18:50] pojašnjava tko je Ibl. On je bio jedan od džina ne anđela kako pogrešno tvrdi kršćanskih misionara. Koristili smo tradicionalnu metodu kur'anske egzegeze koja uključuje kontekst i unutarnje odnose, tj. Al-Qur' n yufassiru ba c duhu ba c dan (različiti dijelovi Kur'ana objašnjavaju jedni druge). O onome što se daje općenito na jednom mjestu, detaljno se govori na nekom drugom mjestu u Kur'anu. Ono što se kratko obrađuje na jednom mjestu proširuje se na nekom drugom mjestu. Kao malu napomenu, u iskušenju smo dodati da je: U islamskoj literaturi Shayt n (eng. Satan, vrag) ime koje se daje nevjernicima Jinnsima. Oni su stvoreni od vatre u skladu s Allahovom izjavom u Kur'anu; "Jinnovi su stvoreni iz vatre užarenog vjetra." (el-Hidžr 15:27). Oni nisu pali anđeli .... [1] Odgovor: To ne rješava problem. Kao što smo već pokazali , Kur'an dokumentira slučaj kada su dva anđela, Harut i Marut, pala iz milosti i počinila prijestupe. Nadalje, ako je Iblis bio džin, zašto ga je Bog krivio što nije poslušao zapovijed upućenu anđelima? Postoji li bilo koja referenca u Kur'anu koja ukazuje na to da je Božja zapovijed na sedždi prije Adama uključivala ne samo meleke Napokon, rani komentatori poput al-Tabarija zapravo su vjerovali da Iblis pripada klasi anđela zvanoj džini. Tabari dokumenti da je razlog zašto ti anđeli bili pozvani džinni je zato što su bili zaštitnici raju (dženetu) . Sljedeći su podaci preuzeti iz Povijesti al-Tabarija: Opći uvod i Od stvaranja do poplave , svezak 1, prev. Franz Rosenthal (Državno sveučilište New York Press, Albany, 1989.): Prema al-Qasimu b. al-Hasan- al-Husayn b. Davud-Hadžadž-Ibn Jurejj- Ibn `Abbas: Iblis je bio jedan od najplemenitijih meleka i pripadao je najčasnijem plemenu među njima . Bio je čuvar Raja. Imao je vlast vladati donjim nebom kao i zemljom. Prema al-Qasim- al-Husayn- Hadžadž- Ibn Jurejj- Salihu, mevla al-Taw'amah i Sharik b. Abir Namir, bilo jedan ili obojica - Ibn `Abbas: Bilo je anđeosko pleme džina, a Iblis mu je pripadao . Upravljao je svim između neba i zemlje. Prema Musau b. Harun al-Hamdani- `Amr b. Hammad- Asbat- al-Suddi- Abu Malik i Ebu Salih- Ibn `Abbas . Također (al-Suddi) - Murrah al-Hamdani- Ibn Mes'ud i neki (drugi) drugovi Poslanika : Iblis je bio vladar nad donjim nebom. Pripadao je plemenu anđela zvanim džini. Nazvani su džinima jer su bili čuvari Dženneta (al-jannah) . Osim što je bio vladar, Iblis je bio i čuvar Raja. Prema `Abdan al-Marwazi- al-Husayn b. al-Faraj- Dahhak b. Muzahim, komentirajući Božju riječ: "Oni su se klanjali, osim Iblisa. On je bio jedan od džina": Ibn `Abbas je govorio: Iblis je bio jedan od najplemenitijih meleka i pripadao je njihovom najčasnijem plemenu . Bio je čuvar raja i bio je vladavina nad donjim nebom kao i nad zemljom. Prema Ibn Humayd- Salamah- Ebu al-Azhar al-Mubarak b. Mudžahid- Šerik b. `Abdallah b. Abi Namir-Salih, mavla al-Taw'amah- Ibn `Abbas: Postoji anđeosko pleme zvano džini. Iblis im je pripadao . Nekad je vladao sve između neba i zemlje. Tada je postao neposlušan i Bog ga je stoga pretvorio u kamenovanog sotonu. Prema al-Qasim-al-Husayn- Hadžadž- Ibn Jurejju, komentirajući: "A ko od njih kaže: Ja sam bog pored Njega": Koji god melek kaže : "Ja sam bog pored Njega", poziva na obožavanje samoga sebe , a to je rekao samo Iblis . Stoga je ovaj ajet objavljen u vezi s Iblisom. (Isto, str. 250-251) Jedan od događaja koji se dogodio za vrijeme vladavine neprijatelja Božijeg dok je bio (još uvijek) poslušan Bogu jeste ono što nam je spomenuto pod autoritetom Ibn `Abbasa u izvještaju koji nam je rekao Abu Kurayb-` Uthman b. Sa'id- Bishr b. `Umarah- Abu Rawq- al-Dahhak- Ibn` Abbas: Iblis je pripadao plemenskoj grupi meleka zvanim džini. Među anđelima su oni stvoreni iz vatre simooma . Nastavio je. Zvao se al-Harith . Nastavio je. Bio je jedan od čuvara raja. Nastavio je. Svi anđeli, osim ove plemenske skupine, stvoreni su od svjetlosti . Nastavio je. Džini spomenuti u Kur'anu stvoreni su "od jarkog plamena ( marij ) vatre" - ( marijbitak) vatreni jezik koji plamti na boku (s i na vrhu). Nastavio je. I stvorio je čovjeka od gline. Prvi koji su se nastanili na zemlji bili su džini. Izazvali su korupciju na njoj i prolili krv i ubijali jedni druge . Nastavio je. Bog im je poslao Iblisa s vojskom anđela. Bili su ona plemenska skupina zvana džini . Iblis i oni s njim izazvali su među njima krvoproliće i na kraju ih protjerali na otoke u oceanima i na planine. Njegov je uspjeh prošao glavom i rekao je: Napravio sam nešto što još nikada nitko nije učinio. Nastavio je. Bog je bio svjestan kako se Iblis osjeća, ali anđeli koji su bili s njim nisu. (Isto, str. 252-253) Ibn Humayd nam je ponovo dao otprilike isti izvještaj, izvještavajući od Salamah-Ibn Ishaq-Khallad b. `Ata'- Tawus ili Abu sl-Hadžadž Mudžahid- Ibn` Abbas i drugi. Međutim, rekao je: (Iblis) je bio melek po imenu Azazil . Bio je jedan od stanovnika i kultivatora na zemlji. Stanovnike na zemlji iz reda meleka zvali su džinima . "(Isto, str. 254) Prema svim tim tradicijama džini su zapravo klasa anđela. Činjenica da postoje dobri i zli džini dokazuje da anđeli mogu odlučiti slijediti Boga ili odbiti njegove zapovijedi. U ovom slučaju, ovo dokazuje da si Kur'an proturječi, jer na jednom mjestu tvrdi da se svi anđeli pokoravaju Bogu. Ipak, u slučaju Haruta, Marut, Iblis i džinski meleki imaju i nastavljaju nepoštivati ​​Boga. To također znači da je navod Bilala Filipa gdje tvrdi da džini nisu anđeli jednostavno pogrešan, jer se komentari Muhamedovih pratilaca s njim u potpunosti ne slažu. Dakle, kontradikcija ostaje. Sam Shamoun Još Kur'anskih kontradikcija Dalje pobijanje početne stranice Saifullaha koji odgovara na islam ​ ​ Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? 4 ​ https://answering-islam.org/Quran/Tafsir/index.html Everything in heaven and earth prostrates to Allah Are they all obedient and prostrating to Allah? 4) https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi010a3.html ​ ​ ​ ​ ​ Proturječnost Kur'ana: Mogu li anđeli poslušati? Odgovor Saifullahu U ovoj drugoj reviziji Saifullah ponovno pokušava uskladiti unutarnju kontradikciju Kur'ana, gdje na jednom mjestu tvrdi da anđeli ne slušaju Boga, a na drugom mjestu navodi da su Iblis, Harut i Marut bili anđeli koji nisu poslušali svoga Gospodara. Naši raniji argumenti još uvijek stoje i trebali bi ih pročitati ( 1 , 2 ) prije nego što nastavimo s najnovijim dodacima od 1. listopada 1999, kako bismo izbjegli pretjerano ponavljanje u ovom članku. Saifullah sada piše: Bilješke Budući da je vjera u Allahovo stvaranje, poput meleka i džina, osnovna za islamsko vjerovanje, vrijedi znati ko su oni i kakva je njihova priroda. Ispod je cjelovit citat iz knjige The Reliance Of The Traveler , koja je priručnik Sh fi'i škole islamske pravne prakse. Ovaj citat daje iscrpne informacije o tome ko su džini i meleki s islamske točke gledišta (naravno, koristeći Kur'an i autentični ahad). Džini Vjerovanje u džinne w22.1 (Al 'al-D n cAbidin :) Naš poslanik Muhammed (Allah neka ga blagoslovi i pomiri ga), koji je bio iskren u svemu što je činio i govorio, obavijestio nas je o stvarima koje su obavezne osobno obavezne za svakoga od nas - vjerovati, prihvatiti, a ne sumnjati ili biti sarkastičan ni u najmanju ruku. Među onim o čemu nas je obavijestio je da je Allah Uzvišeni stvorio meleke koji su čisti duhovi, ni muški ni ženski i stvorio je džin, vatrena bića koja mogu poprimiti razne oblike. Dobri džini su muslimani i vjernici i bit će s nama u raju, gdje ćemo ih vidjeti, ali oni nas neće vidjeti - suprotno od ovog svijeta - dok se nemoralni i zli od njih nazivaju šejtanima, budući da su potomci Sotona, koji je nekad bio u raju, ali nije poslušao zapovijed svoga Gospodara, a sada je "od onih koji se odgađaju do dana poznatog vremena"(Koran 15: 37-38). Razlika između Jinn i Angels w22.2 (Muhammad Sa c d Burhan :) Razlika između džina i meleka je u tome što su anđeli stvoreni od svjetlosti, dok su džini od vatre. Anđeli (neka je mir na njih) se ne razmnožavaju, dok džini čine. Meleki ne čine neposluh, dok džini uključuju i poslušne i neposlušne, kako vjernike, tako i nevjernike, a buntovnike od njih nazivaju šejtanima. Jinn poprima razne oblike, i plemenite i niske, poput zmije i slično, dok anđeli (neka je mir) poprimaju samo plemenite oblike, poput oblika ljudskog bića. Anđeli žive na nebesima i na zemlji, dok džini žive samo na zemlji. Meleki nisu pozvani na odgovornost na Sudnjem danu, već ulaze u raj, a ko omalovaži jednog od njih, počinio je nevjeru. Anđeli poput krugova vjerskog učenja i zikra,i mole Allaha da blagoslovi našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) i nas, i mole oprost za one na zemlji. Oni se raduju onome tko posjeti bolesnika ili traži vjersko znanje, iz zadovoljstva onim što radi. [1] Iz gornjeg citata jasno je da anđeli ne mogu biti džini i obrnuto. Oboje su različiti entiteti koje je stvorio Allah. Dakle, Ibl koji je džin ne može biti "pali anđeo". "Pali anđeo" značio bi da Ibl's nije bio džin i da anđeli imaju slobodnu volju. Ali ta dva pojma su jasno pobijena u samom Kur'nu, tj. Da je Ibl džin (18:50) i da meleki ispituju Allaha (66: 6). Kao kratku napomenu, u iskušenju smo dodati da: U islamskoj literaturi Shayttn (eng. Satan, vrag) je ime koje se daje nevjernicima Jinnsima. Oni su stvoreni od vatre u skladu s Allahovom izjavom u Kur'anu; "Jinnovi su stvoreni iz vatre užarenog vjetra." (el-Hidžr 15:27). Oni nisu pali anđeli ... i anđeli ne mogu biti neposlušni Bogu u skladu s Allahovom izjavom u Kur'nu, ... anđeli strogi i strogi, koji se ne pokoravaju All h-u u onome što im on naredi, već čine sve što je u njihovoj moći. zapovijeda im se (Sura at-Tahreem 66: 6). [2] Odgovor: Saifullah pokušava potpuno ignorirati činjenicu da tradicije koje se pripisuju Muhammedu i njegovim ashabima jasno potvrđuju da su džini bili klasa anđela stvorenih iz različite supstance od ostalih anđeoskih bića. U stvari, Kur'an nikada ne kaže da džini nisu anđeli, već jednostavno pravi razliku u načinu na koji su stvoreni, što nije spriječilo rane muslimane da džine gledaju kao posebnu klasu anđela. Nadalje, čak i kada bismo prihvatili činjenicu da džini nisu meleki, to bi nas svejedno ostavilo s poteškoćama. Zašto je Iblis izbačen iz Božje prisutnosti zbog nepoštivanja zapovijedi upućene melekima, a ne džinima? Saifullah nastavlja: Upotreba Al-Tabarovog Tarêha Kršćanski misionari koristili su al-Tabarov Tar'kh kako bi pokazali da uistinu u islamskoj literaturi postoji koncept "palih anđela". Uvijek je vrijedno pročitati uvod u njegovu knjigu u kojoj al-Tabar daje važan skup izjava, u kojima se jasno kaže: Neka onaj koji pregleda ovu moju knjigu zna da sam se oslanjao u vezi sa svime što u njoj spominjem i za koju predviđam da je ja opisujem, isključivo na ono što mi je preneseno putem izvještaja koje u njemu navodim i tradicije koje pripisujem njihovim pripovjedačima, isključujući ono što se može uhvatiti racionalnim argumentima ili izvesti od ljudskog uma, osim u vrlo rijetkim slučajevima. To je zato što znanje o izvještajima ljudi iz prošlosti i suvremenih pogleda na muškarce sadašnjosti ne dolazi do onoga koji im nije bio svjedok niti je živio u njihovo vrijeme, osim putem izvještaja novinara i prijenosa odašiljača, na isključenje racionalne dedukcije i mentalnog zaključivanja. Stoga, ako u ovoj knjizi spomenem izvještaj o nekim ljudima iz prošlosti,što čitatelj slušatelja smatra neprihvatljivim ili vrijednim osude jer ne vidi nijedan aspekt istine niti bilo kakvu činjeničnu suštinu u njemu, neka zna da se to ne pripisuje nama, već onima koji su nam to prenijeli, a mi smo samo prošli ovo dalje kako nam je preneseno. [3] Dakle, al-Tabar je vjerno prikazivao račune na način na koji ih je primio. Može li se tada smatrati odgovornim ili pripisati ako se pojave bilo kakvi neprihvatljivi računi? Da bi to pretočio u laičke pojmove, al-Tabar je jednostavno odbio odgovornost izbjegavajući zadatak povijesne, ali i kritike. Stoga mu se ne smiju pripisivati ​​lažni računi / prigovori. Samo je vjerno prenosio ono što je primio, bilo autentično ili lažno. Reći da je al-Tabar rekao takvo-takvo o "palim anđelima" i Iblima (i tvrdeći da je autentičan!) Jednostavno pokazuje jednu nesposobnost da se shvate osnove al-Tabarove knjige Tar kh al-Tabar : Tar kh al-Umam wal-Mul k. A Allah najbolje zna! Odgovor: Ovo je možda najslabiji dokaz koji je autor još iznio. Slab je jer se Tabari-jeva izjava može primijeniti na cijelu zbirku hadisa. Obratite pažnju na ono što je Tabari rekao u gornjem navodu i usporedite ga s hadisom u cjelini: "... To je zato što znanje o izvještajima ljudi iz prošlosti i suvremenih pogleda na muškarce sadašnjosti ne dolazi do onoga koji im nije bio svjedok niti je živio u njihovo doba, osim putem izvještaja novinara i prijenosa odašiljači, isključujući racionalnu dedukciju i mentalno zaključivanje ... " Tabarijeva poanta nije toliko poricanje vjerodostojnosti njegovih spisa koliko prenošenje samog hadisa. Ne postoji način da osoba ovjeri bilo koji hadis, a kamoli Tabarijeve spise, jer zbirka tradicija nije zapisana prije više od stotinu godina nakon života Muhammeda i njegovih drugova. Da bi potom pokušao koristiti Tabari-jev citat kao dokaz da Tabari-jeva djela nije moguće provjeriti, jednostavno zato što to, kako se čini, tvrdi da nadilazi predviđeno značenje pisca. Ova se stvar učvršćuje činjenicom da je Tabari uspio utvrditi autentičnost određenih izvještaja svojom sposobnošću da razlikuje zvučne tradicije od onih koje su bile upitne. Obratite pažnju na sljedeće navode preuzete iz Povijesti al-Tabarija, svezak 1. - Opći uvod i iz Stvaranja do poplave (prijevod Franz Rosenthal, Državno sveučilište u New Yorku, Albany 1989.): "Već smo ranije izjavili da su vrijeme samo noćni i danski sati i da su sati samo obilazak sunca i mjeseca stupnjeva sfere. Sada, kad je to tako, postoji (također) zvučna tradicija iz Božiji Poslanik nam je rekao Hannad b. al-Sari, koji je također rekao da je pročitao sve hadise (Ebu Bekru) - Ebu Bekra b. `Ajaš- Abu Sa'd el-Baqqal-` Ikrimah- Ibn Abbas :Židovi su došli do poslanika i pitali ga o stvaranju neba i zemlje. Rekao je: Bog je stvorio zemlju u nedjelju i ponedjeljak. Stvorio je planine i namjene koje posjeduju u utorak. U srijedu je stvorio drveće, vodu, gradove i obrađenu neplodnu zemlju. To su četiri (dana). Nastavio je (citirajući Kur'an): `Reci: Zar zaista ne vjerujete u Onoga Koji je stvorio zemlju u dva dana i postavio druge poput Njega? To je Gospodar svjetova. Čvrsto ga je usidrio (planine) iznad njega, blagoslovio ga i odredio da sadrži količinu hrane koju pruža, (sve) u četiri dana, jednako za one koji traže '- za one koji traže. U četvrtak je stvorio nebo. U petak je stvorio zvijezde, sunce, mjesec i anđele, dok nisu ostala tri sata.U prvom od ova tri sata stvorio je uvjete (ljudskog života), tko će živjeti, a tko umrijeti. U drugom je nanio štetu svemu što je korisno za čovječanstvo. A u trećem, (stvorio) je Adema i dao mu da živi u raju. Naredio je Iblisu da se klanja pred Ademom, a Adama je potjerao iz Raja na kraju sata. Kad su Židovi pitali: Što onda, Muhammede? Rekao je: "Zatim je sjeo ravno na Prijestolje." Židovi su rekli: U pravu ste, ako ste završili, rekli su, sa: Tada se odmarao. Na to se Poslanik jako naljutio i objavljeno je: `Stvorili smo nebo i zemlju i ono što je između njih u šest dana, a umor nas nije dodirnuo. Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)Nanio je štetu svemu što je korisno za čovječanstvo. A u trećem, (Stvorio) je Adema i dao mu da živi u raju. Naredio je Iblisu da se klanja pred Ademom, a Adama je potjerao iz Raja na kraju sata. Kad su Židovi pitali: Što onda, Muhammede? Rekao je: "Zatim je sjeo ravno na Prijestolje." Židovi su rekli: U pravu ste, ako ste završili, rekli su, sa: Tada se odmarao. Na to se Poslanik jako naljutio i objavljeno je: `Stvorili smo nebo i zemlju i ono što je između njih u šest dana, a umor nas nije dotakao. Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)Nanio je štetu svemu što je korisno za čovječanstvo. A u trećem, (Stvorio) je Adema i dao mu da živi u raju. Naredio je Iblisu da se klanja pred Ademom, a Adama je potjerao iz Raja na kraju sata. Kad su Židovi pitali: Što onda, Muhammede? Rekao je: "Zatim je sjeo ravno na Prijestolje." Židovi su rekli: U pravu ste, ako ste završili, rekli su, sa: Tada se odmarao. Na to se Poslanik jako naljutio i objavljeno je: `Stvorili smo nebo i zemlju i ono što je između njih u šest dana, a umor nas nije dotakao. Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)i Adama je potjerao iz Raja na kraju sata. Kad su Židovi pitali: Što onda, Muhammede? Rekao je: "Zatim je sjeo ravno na Prijestolje." Židovi su rekli: U pravu ste, ako ste završili, rekli su, sa: Tada se odmarao. Na to se Poslanik jako naljutio i objavljeno je: `Stvorili smo nebo i zemlju i ono što je između njih u šest dana, a umor nas nije dotakao. Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)i Adama je potjerao iz Raja na kraju sata. Kad su Židovi pitali: Što onda, Muhammede? Rekao je: "Zatim je sjeo ravno na Prijestolje." Židovi su rekli: U pravu ste, ako ste završili, rekli su, sa: Tada se odmarao. Na to se Poslanik jako naljutio i objavljeno je: `Stvorili smo nebo i zemlju i ono što je između njih u šest dana, a umor nas nije dotakao. Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188)Stoga budite strpljivi s onim što govorite. '"(Isto, str. 187-188) " Dva izvještaja koja smo od Božjeg poslanika prenijeli jasno su nam stavila do znanja da su sunce i mjesec stvoreni nakon što je Bog stvorio mnoge stvari iz svog stvaranja. To je zato što hadis Ibn Abbasa o autoritetu Božijeg poslanika ukazuje da je Bog u petak stvorio sunce i mjesec.Ako je to tako, zemlja i nebo i ono što je bilo u njima, osim anđela i Adama, stvoreni su prije nego što je Bog stvorio sunce i mjesec. Sve je to (dakle) postojalo dok nije bilo svjetla i dana, jer noć i dan samo su imenice koje označavaju sate poznate kroz zaobilaženje sunca i mjeseca toka kugle. Ako je točno da su zemlja i nebo i ono što je bilo između njih, osim onoga što smo spomenuli, postojali kad nije bilo sunca i mjeseca, zaključak je da su svi postojali kad nije bilo noći ni dana. Isti (zaključak proizlazi iz) sljedeći hadis Ebu-Hurejre izvijestio je o autoritetu Božijeg poslanika: Bog je stvorio svjetlost u srijedu - što znači "osvijetliti" sunce, ako Bog hoće. "(Isto, str. 190- 191) "Ebu Džafer (al-Tabari) kaže: U vezi s tim, ispravna je izjava, prema našem mišljenju, ona koja je rekla: Bog je stvorio zemlju u nedjelju. Stvorio je nebo u četvrtak, a stvorio je zvijezde i sunca i mjeseca u petak. (Smatramo to ispravnim) zbog ispravnosti izvještaja koji smo ranije spomenuli po ovlaštenju Ibn `Abbasa od Božijeg poslanika. Predaja koja nam je prenesena po ovlasti Ibn` Abbasa je nije nemoguće.Kaže da je Bog stvorio zemlju, ali je nije proširio. Tada je stvorio nebesa "i oblikovao ih (u sedam nebesa)", a nakon toga je "raširio" zemlju. Zatim je iz nje iznio vodu, pašnjak i planine koje je čvrsto usidrio. "Zapravo, po mom mišljenju ovo je ispravna izjava. To je zato što se značenje" širenja "razlikuje od značenja" stvaranja ". Bog kaže: "Je li vas teže stvoriti od neba koje je on stvorio? Podigao mu je visoko krov i oblikovao ga. Zamračio joj je noć i iznio jutro. I to je zemlja koju je nakon toga proširio. "(Isto, str. 216) Tvrdnja da su Tabari nekritički prihvatili izvještaje ne stoji u svjetlu prethodnih citata gdje Tabari jasno razlikuje zvučne tradicije od onih koje su po svojoj prirodi bile upitne. Zapravo, Saifullah i njegovo osoblje neizravno svjedoče o Tabarijevoj sposobnosti da odvoji autentične i neautentične izjave. U radu o hadiskoj nauci nalazimo da Saifullah pruža primjer izmišljene tradicije koja je kružila za vrijeme Omera : " Maudu c ahad th prepoznaju se i prema vanjskim dokazima povezanim s neskladom utvrđenim u datumima ili vremenima određenog incidenta.81 Na primjer, kada je drugi halifa, Umar b. Al-Khattab odlučio protjerati Židove iz Khaibara, neki su židovski uglednici Omeru donijeli dokument koji očito dokazuje da je Poslanik (Allah ga blagoslovio i podario mir) namjeravao da ostanu tamo izuzimajući ih od džizije (poreza na nemuslimane pod vlašću muslimana); dokument iznio svjedoka dvojice ashaba, Sa'da b. Mucadha i Mu'awiyah b. Abi Sufjana. Umar je dokument odbacio izravno, znajući da je izmišljen jer se osvajanje Khaibara dogodilo u 6. hidžretskoj godini, dok je Sa'd b. Mucadh je umro u 3 po Hidžri neposredno nakon Bitke za Rov, a Mu'avija je prihvatio islam u 8 hidžretske godine, nakon osvajanja Meke! 82 " Kada pređemo na fusnotu 82 , nalazimo sljedeću izjavu: "82. vidjeti Ibn al-Qayyim, al-Manar al-Munif fi 'l- Sahih wa' l-Dacif (ur. AF Ab Ab Ghuddah, Lahore, 1402/1982), str. 102-105 za potpunu raspravu. Ibn al-Qayyim spominje više od deset jasnih naznaka krivotvorenja dokumenta, koji su Židovi više puta pokušavali iskoristiti za obmanu muslimana tijekom stoljeća, ali svaki put kad se jedan hadthovski učenjak ukazao na krivotvorenje - na takve slučajeve dogodila se s Ibn Jarérom al-Tabarom (u. 310), al-Khat b al-Bagddd (u. 463.) i Ibn Taimiyyahom (u. 728.), koji su pljuvali na dokument dok je bio rasklopljen ispod njegovih svilenih pokrivača. " Saifullah uključuje Tabarija kao jednog od onih koji su bili svjesni da je dokument koji su distribuirali Židovi očita krivotvorina. Ipak, kako bi Tabari to mogao znati da je jednostavno nekritički bilježio tradicije? Nadalje, primijetite da Saifullah u ovom navodu navodi Tabarija kao "učenjaka hadisa", što je u suprotnosti sa samom poentom koju pokušava utvrditi u ovom radu. Još jedan argument koji su Saifullah i njegovo osoblje iznosili protiv Tabarija jest taj da je potonji sadržavao materijal od Židova i integrirao ga s islamskim izvorima. Pretpostavlja se da bi to potvrdilo da je Tabarijeva zbirka upitne naravi, jer je on u islamske tradicije stopio nepouzdan židovski materijal. Zapravo otkrivamo da je Tabari mogao razlikovati materijal koji je bio židovske prirode od onoga koji potječe od muslimana. Obratite pažnju na sljedeće citate iz Tabarijeve knjige: "Drugi izvještaj, koji se poziva na drugačiji koncept, ono je što mi je rekao Muhammad b. Abi Mansur- Khalaf b. Wasil- Abu Nu'aym- Muqatil b. Hayyan- Ikrimah: Jednog dana kada je Ibn` Abbas sjedio (u kući ili u džamiji), došao mu je čovjek i rekao: Ibn `Abbas, čuo sam kako Ka'b, rabin, priča čudesnu priču o suncu i mjesecu . Nastavio je. Ibn` Abbas koji je bio zavaljen sjedio je Upitao je šta je to. Čovjek je rekao: Predložio je da se na Dan uskrsnuća sunce i mjesec donesu kao da su dva hamstrung vola i bace se u Džehennem. `Ikrimah nastavi. Ibn` Abbas se zgrči s bijesom i tri puta uzviknuo: Ka'b laže! Ka'b laže! Ka'b laže! To je nešto što Židov želi ubrizgati u islam. Bog je previše veličanstven i plemenit da bi odredio kaznu tamo gdje mu se pokorava. Zar niste čuli Božju riječ: "I podložio vam je sunce i mjesec, postojani", misleći na njihovu stalnu poslušnost. Kako bi kaznio dvije sluge koje su hvaljene zbog stalne poslušnosti? Neka Bog prokune tog rabina i njegovog rabina! Koliko je drzak prema Bogu i kakvu je strahovitu izmišljotinu rekao o one dvije sluge koje su poslušne Bogu! ... "(Isto, str. 232-233) Tabari zaključuje Kabovom reakcijom: "Ikrimah je rekao: Ustao sam sa pojedincima kojima je ispričana priča, a mi smo otišli do Ka'ba i obavijestili ga o Ibn` Abbasovom emocionalnom izljevu kada je (saslušao) njegovu priču i o priči koju je Ibn `Abbas izvijestio o .. autoritet poslanika Bog Ka'b ustao s nama, a mi smo otišli Ibn `Abbas Ka'b je rekao: Ja sam naučila o svom emocionalnom ispad u mojoj priči tražim Boga za oprost i kajem.. ja su ispričali priču na temelju istrošene knjige koja je prošla kroz mnoge ruke. Ne znam kakve je izmjene Židova mogla sadržavati. Sad ste ispričali priču na temelju nove knjige koju je nedavno objavio Milostivi i na autoritetu gospodara i najboljih proroka. Volio bih da mi to kažete kako bih ga mogao zadržati u svom sjećanju kako je rečeno po vašem ovlaštenju. Kad mi to kažu, zamijenit će moju izvornu priču . "(Isto, str. 243-244) Ovo opet pretpostavlja činjenicu da je Tabari morao biti svjestan da postoje tradicije koje su Židovi "zagađivali". Navodi primjer takvog "zagađenja", a zatim ga izlaže po autoritetu Ibn Abbasa! Nadalje, Saifullah ne primjenjuje svoju metodu kritike dosljedno. U jednom od svojih članaka navodi hadisku zbirku Wahb b. Munabbih kako bi dokazao da postoje rani zapisi o islamskim tradicijama. Ipak, Saifullah prikladno ne spominje da je Wahb također sadržavao materijal od Židova. To je navelo istaknute muslimane da sumnjaju u Wahbovu vjerodostojnost kao sastavljača hadisa: "Wahb je bio iz San'aa iz Jemena; umro je 110. ili 114. godine. On je bio Ikhbary (pripovjedač), A NIJE PRIJENOSNIK HADISA. Ali njegov glavni interes bilo je ono što nazivamo" Isra'iliyat ", a koje su mu prenošene preko ljudi poput K'ab al Ahbar (koji je umro 32-34 godine.) ... koji je Wahb ubacio u islamske priče . " (Muhammad Abd el-Ghani Hasan iz svoje knjige, Attarikh 'end al-Musleman kako se nalazi u Ketaboki br. 32, str.12) "Ono što je unakazilo naše književno nasljeđe, posebno polje izučavanja Kur'ana (Tefsir) bili su Israi'liyat koji se u njega uvukao i poremetio njegov red. To je, nažalost, VRLO RANO, to jest OD VRIJEMA DRUGA K'AB AL-AHBAR I WAHB IBN MUNABBEH, I DRUGI KOJI SU OD NARODA KNJIGE [tj. Židovi i kršćani] PRITISANI NA ISLAM. OVO JE DAO PUT DO PLITIRANJA, SHEMIRANJA I NAMJERNE ZAVJERE. "Budući da su muslimani vojno porazili Židove i želeći se oduprijeti upotrebom drugog oružja - intelektualnog - oni su se uvukli u Isra'iliyat i, KRAĆE RAZDOBLJA, MUSLIMANSKE KNJIGE BILE PUNO ". (Dr. Yusuf Qaradawi Thaqafat al-Da'iah, Mu'saasat al-Resalah [Beirut, 1979], str. 41) Ove izjave ne samo da bacaju sumnju na Wahbovu vjerodostojnost već i cijelu zbirku hadisa. Doktor Qaradawi priznaje da su islamske tradicije Židovi zagađivali od samog početka. Stoga, ako Saifullah želi ostati dosljedan, mora zajedno izbaciti i Wahba i Tabarija. Na kraju, moramo naglasiti da su učenjaci i prošlosti i sadašnjosti doveli u pitanje cjelovitost cjelokupne islamske tradicije, ne samo Tabarijeve. John Gilchrist napominje: "... Međutim, zapadni su znanstvenici u prošlom stoljeću zauzeli mnogo skeptičniji pristup toj temi . Cijelo je tijelo hadiske literature dovedeno u pitanje i sugerira se da nijedna preživjela tradicija ne može biti prihvaćena kao istinska u nominalnoj vrijednosti . Zaključci nekih od više istaknutih pisaca u tom smislu glasi: "U redu, iz svega rečenog možemo zaključiti da se tradicija ne može primiti s previše opreza ili izložiti previše rigoroznoj kritici; te da niti jedna važna izjava ne bi trebala biti prihvaćena kao tradicija koja sigurno dokazuje samo ako nema neki daljnji temelj vjerojatnosti, analogije ili kolateralnih dokaza u njegovu korist (Muir, Mahometov život, str. lx). "Svaka pravna tradicija od Poslanika, sve dok se ne dokaže suprotno, ne smije se uzimati kao vjerodostojnu ili u biti vjerodostojnu , čak i ako je malo prikrivena, izjavu koja vrijedi za njegovo vrijeme ili vrijeme ashaba, već kao fiktivni izraz pravnog doktrina formulirana kasnije (Schacht, Podrijetlo muhamedanske jurisprudencije , str. 149). "Čini se da nema male sumnje da je praktički cijelo tijelo tradicije bilo lažno . (Robson," Tradicija: Istraga i klasifikacija ", Muslimanski svijet, vol. 1.41, str. 101). "Opsežne studije o pravnom karakteru većine tradicija dovele su zapadne znanstvenike do mišljenja da su se, kako su se razvijali zakoni široko rasprostranjene muslimanske zajednice, kovale tradicije kako bi im se osiguralo autoritet koji se navodno protežu još iz vremena samog Muhammeda Napokon, ako se zakon temelji na odredbi utemeljitelja islama, teško da bi se mogao pitati ili odbiti. Za neke je pisce izmišljanje čitave tradicijske literature postalo takva fait fait da se svaka tradicija automatski tretira kao proizvod, a ne izvor ranog razvoja islamskog prava . Stoga se nastoji podrijetlo svakog hadisa smjestiti u rastući okvir islamskog prava u tim ranim danima. " Tradicije od ashaba jednako su malene kao i tradicije od Poslanika i moraju biti podvrgnute istom ispitivanju kako bi se utvrdilo njihovo mjesto u razvoju pravne doktrine. (Schacht, Podrijetlo muhamedanske jurisprudencije , str. 150). " Čak i muslimanski učenjaci hadisa slobodno priznaju da se događalo izmišljanje na veliko, ali tvrde da glavna djela hadiske literature u cjelini sadrže samo istinske tradicije i da su krivotvorine uglavnom eliminirane . Konsenzus je, u svakom slučaju, postignut slijedeće točke: da su mnoge tradicije izmišljene kako bi se podržale dinastije Ummayad i Abbasid, da su rane pravne škole stvorile tradicije koje podržavaju njihova specifična gledišta i da su suprotstavljene škole izmislile slične hadise da bi im se suprotstavile .da je čak izmišljena tradicija da je Muhamed predvidio krivotvorenje izreka koje mu se pripisuju i proglasio da će onaj tko je tvrdio da je rekao nešto drugo osim onoga što je rekao biti bačen u pakao. Ovo se sigurno mora svrstati u red najistaknutijih pobožnih prijevara! Drugi su iznijeli manje ekskluzivnu, ali unatoč tome jednako preventivnu procjenu prakse izmišljanja hadisa koja će se slijediti nakon Muhamedove smrti, u sljedećoj izreci koja mu se pripisuje: "Poslije moje smrti izreke koje mi se pripisuju umnožit će se baš kao što se veliki broj izreka pripisuje prorocima koji su bili prije mene. Ono što vam kažem kao moju izreku morate uporediti s Kur'anom. Ono što se s tim slaže je iz ja jesam li to stvarno rekao ili nisam ". (Guillaume, Tradicije islama, str. 53). "Međutim, na Zapadu je prevladavajuće nepovjerenje u autentičnost čitave literature o tradiciji dovelo do općeg zaključka da hadisi predstavljaju ono što je islam postao tijekom svog razvoja, a ne ono što je bio tijekom formativnog razdoblja Muhammedova života i rani kalifat . "Rezultat je da zbroj tradicije predstavlja povijest prva dva stoljeća islama. (Tritton, Islam , str. 32). "U prvom redu postalo je sve očitije da su tisuće tradicija o Mohammedu, koje zajedno s Qoranom čine temelj na kojem se temelje doktrina i život zajednice, većim dijelom konvencionalni izraz sva mišljenja koja su vladala među njegovim sljedbenicima tijekom prva tri stoljeća nakon hidžre. (Hurgronje, muhamedanstvo, str. 20) "Dok istražujemo izvore tradicija, otkrivamo da o Mohammedu znamo manje, ali saznajemo više o povijesti islama . (Margoliouth," O muslimanskoj tradiciji " Muslimanski svijet, sv. 2, str. 121). "Sredinom prošlog stoljeća Sir William Muir prvi je put izrazio oblik skepticizma koji je do danas postao norma zapadnjačkih studija hadisa, a njegovo je kratko proučavanje temeljitom kritikom nastavio veliki mađarski učenjak Ignaz Goldziher. Teza potonjeg postala je temelj na kojem se temelje sve naredne studije i nalazi se u drugom svesku njegovog Muhammedanische Studiena objavljenom 1889. godine (djelo citirano u ovoj knjizi prijevod je na engleski jezik njegove knjige). Njegov najistaknutiji nasljednik kaže za svoju studiju da "nije samo izrazio svoju 'skeptičnu rezervu' s obzirom na tradicije sadržane čak i u klasičnim zbirkama,ali su pozitivno pokazali da je velika većina poslanikovih tradicija dokumenti ne vremena kojem oni tvrde da pripadaju, već uzastopnih faza razvoja doktrina tijekom prvih stoljeća islama "(Schacht, Podrijetlo muhamedanske jurisprudencije , str. 4). "Iako je islamska ortodoksija gotovo bez sumnje prihvatila formulaciju hadiske literature u ranim danima (tj. Da su šest glavnih djela općenito vjerodostojna, posebno dva Sahiha, te da ostale rane zbirke sadrže mnoge istinske tradicije), muslimanski učenjaci na početku su cijenili interes Zapada za ovu temu. Pesimistički zaključci glavnih znanstvenika, međutim, prirodno su ih u novije vrijeme učinili nespremnima podržati tu zahvalnost i, iako su radovi tih znanstvenika u cjelini tretirani poštovanje, njihovi su se muslimanski kolege vratili prema točnim zaključcima, koji se gotovo isključivo temelje na sustavu isnad, do kojeg su došli tijekom dana Buharija i Muslima. Islam, ispravno ili pogrešno,snažno je otporan na kritičke analize svoje baštine i svoju sigurnost pronalazi u jednoglasnosti mišljenja koje se održavalo tijekom uzastopnih stoljeća njegove povijesti . Strahuje se da bi takav pristup primljenim zapisima o Muhamedovom životu mogao dovesti do potkopavanja cijele njegove ostavštine. "Islamska se ortodoksija čvrsto držala načela koja se tiču ​​tradicije nakon što su ona formulirana. S druge strane, zapadni učenjaci koji su istraživali hadise došli su do potpuno različitih zaključaka, kao što je gore vidljivo. Njihove ideje o hadisu neprimjerene su ortodoksnim muslimanima. znanstvenici, tako da više ne prepoznaju postignuća orijentalista na drugim poljima, što su prije cijenili. (Juynboll, Autentičnost tradicijske literature, str. 9). " (Gilchrist, Muhammad i religija islama [Isus muslimanima; poštanski pretinac 1804, Benoni, Južnoafrička Republika], str. 239-242) Gilchrist također spominje muslimane koji su došli preispitivati ​​određene aspekte tradicije: "... Međutim, u nekim krugovima postoje širokogrudniji muslimanski učenjaci koji su spremni pristupiti ovoj temi s objektivnijeg, analitičnijeg stanovišta, pa čak su i dotad gotovo sveta djela Hadisa bila testirana i, na trenutke , Jedan od takvih učenjaka kaže: "Uprkos velikoj pažnji i preciznosti hadiskih učenjaka, mnogo se onoga što su oni smatrali istinom kasnije pokazalo lažnim. U svom komentaru na zbirku Muslimana, al Nawawi je napisao: " Brojni su učenjaci otkrili mnoge hadise u zbirkama Muslimana i Buharije koji ne ispunjavaju uvjete provjere koje su pretpostavljali ti ljudi ". (Haykal, Muhammedov život , str. Lxxxii). "(Isto, str. 242) Zapravo, danas ima mnogo muslimana koji su cijelu zbirku hadisa odbacili kao krivotvorine skovane stoljećima nakon Muhammeda i njegovih prvih sljedbenika. Za zainteresirane, evo nekoliko članaka koje su napisali muslimani koji su diskreditirali, odbacili i odbacili cjelokupnu zbirku tradicija [1] , [2] ! Zaključujući, željeli bismo ukazati na činjenicu da naša upotreba Kur'ana i hadisa nije posljedica našeg uvjerenja da su ti izvori pouzdani. Apeliramo na ove tradicije da jednostavno pokažu činjenicu da je islam logički i sam po sebi nedosljedan, proturječi i znanstvenim i povijesnim činjenicama, kao i sam sebi. Sam Shamoun Još Kur'anskih kontradikcija Dalje pobijanje početne stranice Saifullaha koji odgovara na islam