Hoće li Isus gorjeti u paklu? Will Jesus burn in Hell? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi032.html Proturječnost Kur'ana: Hoće li Isus gorjeti u paklu? Isus je u Kur'anu dobio položaj vrlo blizak Allahu, ne samo da je uzdignut u raj, već i samom Allahu, on ima mjesto "najbliže Allahu", kako čak 3:45 kaže: Sura 4: 158. Ne, Allah ga je [Isusa] podigao k sebi; ... Sura 3:45. ... Isus, Marijin sin; visoko će biti počašćen na ovom i na onom svijetu, u blizini Allaha. Kur'an snažnim riječima osuđuje one koji slave Isusa kao Boga (putem retoričkog načina na koji je sam Isus poricao da je ikada tražio takvo štovanje): Oni čine bogohuljenje koji kažu: "Allah je Krist, sin Marijin." Ali rekao je Krist: "O, sinovi Izraelovi! Klanjajte se Allahu, Gospodaru mom i Gospodaru vašem." Ko se pridruži drugim bogovima s Allahom - Allah će mu zabraniti vrt i Vatra će mu biti prebivalište. Za nasilnike neće biti nikoga tko će pomoći. - Sura 5:72 I gle! Allah će reći: "O Isuse, sine Marijin! Jesi li rekao da se ljudi klanjaju meni i mojoj majci kao bogovima u odstupanju od Allaha?" Reći će: "Slava Tebi! Nikada ne bih mogao reći ono što nisam imao pravo (reći). Da sam rekao takvo što, zaista bi to znao. Ti znaš što je u mom srcu. Ne znam što je Tvoje. Jer Ti u potpunosti znaš sve što je skriveno. Nikad im nisam rekao ništa osim onoga što si mi naredio da kažem da se klanjam Bogu, Gospodaru i Gospodaru tvome; i bio sam svjedok nad njima dok sam boravio među njima ; kad si me podigao, bio si nad njima Stražar i svjedok si svega - Sura 5: 119-120 A sada stih koji dovodi do proturječnosti navedenom: Sigurno ste vi i ono što obožavate mimo Allaha džehennemsko ogrjev; tome ćete doći. - Sura 21:98 Logika je jasna, Isus nije Bog [5:75], milijuni kršćana danas se klanjaju Isusu, pa čak i Kur'an to priznaje [5: 119], stoga će Isus biti gorivo za paklenu vatru [21:98] zajedno s kršćanima. To je očito u suprotnosti sa ajetima o Isusovom posebnom mjestu u blizini Allaha [Sura 3:45; 4: 158 i drugi]. ==> Sam Muhammad dao je ovaj odgovor nakon što je njegova objava ispitana na istim osnovama. Daljnja rasprava: Odgovor M Ghoniema i MSM Saifullaha opovrgava Bassam Khoury (gramatička pitanja), a daljnje aspekte Sam Shamoun . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Proroci i kraljevi u Izraelu prije Mojsijevog vremena? Proroci i kraljevi u Izraelu prije Mojsijevog vremena? Prophets and Kings in Israel before the time of Moses? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qbhc02.html Proturječnost Kur'ana: Proroci i kraljevi u Izraelu prije Mojsijevog vremena? Kur'an kaže: Sjetite se kako je Mojsije rekao svom narodu: "O narode moj! Sjetite se Allahove naklonosti prema vama, kad je među vama stvorio proroke, učinio vas kraljevima i dao vam ono što nije dao nijednom od naroda." [Sura 5:20] Dvije su mogućnosti kako razumjeti ovaj stih. I jedno i drugo dovodi do ozbiljnih povijesnih pogrešaka. Bilo kako bilo, Muhammed se osvrtao na čitavu izraelsku povijest sa svim njihovim prorocima i kraljevima kad je stavljao ove riječi u usta Mojsijeva. Sam Moses to nikada nije mogao reći na ovaj način, jer je Izrael postao osebujan "narod" tek za vrijeme boravka u Egiptu (a većinu vremena bili su robovi Egipćana). Oni su postali zasebna nacija sami za sebe u Mojsijevo vrijeme Božjim činom oslobađanja, odvođenja iz Egipta i davanja "ustava" kroz njegov savez s njima na planini Sinaj (Izlazak 19-23). Mojsije je bio prvi prorok među Izraelom; i prvi izraelski kralj Saul započet će svoju vladavinu oko 400 godina nakon Mojsija. Stoga, u vrijeme dok je Mojsije stajao pred izraelskim narodom, još nije bilo proroka ili kraljeva među kojima bi se mogao prisjetiti njihova sjećanja. Ovo je, dakle, još jedna povijesna kompresija u Kur'anu i očito proturječje povijesti koja je dokumentirana u Bibliji. Muhamed je čuo za mnoge kraljeve i proroke u Izraelu, ali nije im bilo jasno njihovo povijesno nasljeđivanje, tako da je njegovo neznanje dovelo do ove povijesne pogreške u Kur'anu. Druga mogućnost bila bi da je Muhammed preformulirao sve što je čuo o Izlasku 19, gdje se navodi: Tada je Mojsije otišao Bogu, a Gospod ga je pozvao s planine i rekao: "To je ono što trebate reći kući Jakovljevoj i što trebate reći narodu Izraelovom: ?? I sami ste vidjeli što Učinio sam to u Egiptu i kako sam te nosio na orlovskim krilima i dovodio k sebi. Ako me u potpunosti poslušaš i ispuniš moj savez, onda ćeš od svih naroda biti moje dragocjeno vlasništvo. Iako je cijela zemlja moja, bit ćete za mene kraljevstvo svećenika i sveta nacija. ?? To su riječi koje trebate govoriti Izraelcima. " [Pr. 19: 3-6] Nekoliko zapažanja: Prvo, izraelskom narodu nikada nije ponuđeno da svi postanu kraljevi (kako se čini u ajetu iz Kur'ana). Ne, oni bi trebali postati svećenici, kraljevstvo svećenika, ali to je Božje kraljevstvo, gdje je samo Gospodin njihov kralj. Drugo, u tom se odlomku ne spominju proroci. Treće, i najvažnije, Izraelci su vrlo brzo postali neposlušni, pa stoga nisu svi Izrael postali svećenici, samo je jedna obitelj, potomci Aronovi, primili svećeništvo, dok bi pleme Levi (jedno od dvanaest plemena) bilo sluge za ostale vjerske i hramske dužnosti. Ova ponuda i obećanje "cijelog Izraela, kraljevstva svećenika" nisu postali stvarnost. Nije mi poznat niti jedan odlomak iz Tore ili ostalih dijelova židovskih spisa u kojima se svi Izraelci nazivaju kraljevima. Suprotno tome, na kraju Mojsijeva života, u Ponovljenom zakonu 17: 14-20 Bog PREDVIĐA da će u BUDUĆNOSTI Izrael tada tražiti kralja i unaprijed govori Mojsiju što ljudi trebaju učiniti u tom slučaju. Nitko od njih nije bio kralj u Mojsijevo vrijeme. Ako se Muhammed pozivao na ovaj odlomak, umjesto da je razmišljao o cijeloj izraelskoj povijesti, onda ga je također znatno zbrkao, kako sadržajno, tako i vremenski okvir, jer je u Tori to ponuda za budućnost (koja nije postati stvarnost), dok je u Kur'anu poziv na podsjećanje na ono što im je Allah navodno već dao (međutim nikada nije učinio, zbog njihove neposlušnosti). U svakom slučaju, bez obzira na njegovo tačno značenje, ajet u Kur'anu je povijesno pogrešan. Možemo li doista tvrditi da je autor ove kur'anske zbrke jedini pravi Bog? Jochen Katz Bassam Zawadi odgovor na ovom se članku ovdje . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Sura 2:228 Brak 9. Pravila čekanja za razvedene žene i udovice se čine proizvoljna i nekonzistentna Kao opće pravilo, kada brak završi – bilo to razvodom ili smrću muža – islam propisuje period čekanja za ženu prije nego se može udati ponovo. Sura 2:228 „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.“ Sura 65:4 „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca,* ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode.“ Sura 2:234 „Žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono što vi radite.“ Žena koja je razvedena od svojeg supruga mora čekati (najmanje) tri mjeseca i žena čiji je muž umro mora čekati (najmanje) četiri mjeseca i deset dana prije nego se smije udati ponovo. Glavni cilj ovakvih uredbi je da ne bude sumnji oko toga tko je otac djeteta ako je žena trudna. U roku tog perioda treba da postane uočljivo da li je žena trudna. Ako ispadne da je trudna, onda je njezin period čekanja sve dok ne rodi dijete, inače je slobodna d se preuda nakon tri mjeseca. Moramo se zapitati zašto udovica mora čekati duže od rastavljene, to se čini nepravedno i nekonzistentno, ali nećemo se time baviti u ovom članku. Zanimljivije od toga je to što Kur'an čini eksplicitnu iznimku tom pravilu za razvedene žene: Sura 33:49 „O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.“ Drugim riječima, ako brak nije još bio konzumiran, odnosno ako još nije bilo seksualnog odnosa, ne može postojati nerođeno dijete. U tom slučaju, žena ne mora čekati 3. mjeseca, i muž kojemu se ne sviđa može ju (iz bilo kojeg razloga) otpustiti, ne mora joj plaćati troškove još 3. mjeseca, što bi inače bila njegova obaveza (Sura 65:6-7) Kakogod, ta iznimka je napravljena samo za razvedene žene, a ne i za udovice. Tema ovog članka je da se obračuna sa tom nekonzistentnošću. Postoje dvije nekonzistentnosti. Kada je brak završen prije nego je konzumiran, žene su tretirane potpuno različito. Razvedenica se može udati odmah, ali udovica mora čekati najmanje 4. mjeseca i 10. dana. U Kur'anu, postoje dvije iznimke normalnom periodu čekanja razvedenih žena (ako je trudna, može se udati tek čim rodi; i ako brak nije konzumiran – nema čekanja). Muslimanski komentatori primjenjuju jednu iznimku koja je dana razvedenicama i na udovice na osnovu analogije (ako je udovica trudna, slobodna se udati čim rodi), ali odbijaju primijeniti i drugu iznimku iako je moguće koristiti istu analogiju. Uzmimo za primjer ilustraciju, zamislite dva slučaja: Abdulah i Džumhur se ožene na isti dan, Abdulah se odmah nakon vjenčanja posvađa sa ženom i odmah se razvede prije nego su konzumirali brak, žena mu je slobodna preudati se. Ali Džumhur je bio slabog srca, jadan, umro par sati nakon vjenčanja i njegova udovica mora čekati 4. mjeseca i 10. dana. U slučaju razvedenice imamo svjedočanstvo njezinog bivšeg muža, odnosno svjedočanstvo muškarca da se snošaj nije dogodio. U slučaju udovice imamo samo njezino svjedočanstvo. Može li razlog drugačijeg tretmana biti to što ženino svjedočanstvo nije dovoljno?

Kuranska Kritika 2 Abraham Geiger Kuranska Kritika 2 Abraham Geiger PDF Download Was hat Mohamed aus dem Judenthume aufgenommen http://menadoc.bibliothek.uni-halle.de/ssg/content/titleinfo/916153 https://www.mehdi-azaiez.org/Was-hat-Mohammed-aus-dem?lang=fr Abraham Geiger Google Treanslite Što je Mohamed uzeo od judaizma? pohvala Uredio i pregovor Friedrich Niewöhner. Abraham Geiger (1810-1874) bio je jedan od utemeljitelja očeva liberalnog judaizma i jedan od najsvestranijih znanstvenika u nauci o judaizmu u 19. stoljeću. Također je bio rabin, teolog, publicist i organizator znanosti. Nagradna knjiga vrlo mladog orijentaliste Gegera, Što je Mohamed uzeo od judaizma? (1833.) pokazuje da su u Koranu obrađeni brojni elementi iz hebrejske Biblije i rabinske literature. Geiger u svom pisanju ne promatra Koran kao božansku objavu, već ga povijesno i kritički analizira kao ljudsku poeziju. Napomena za pregled Neue Zürcher Zeitung, 20. kolovoza 2005 Preokretni utjecaj ove filološke studije iz 1933. - radi se o disertaciji autora koji je kasnije postao poznat - danas se teško može izmjeriti, kaže recenzent Andreas Kilcher. Međutim, Abraham Geiger bio je prvi istraživač koji nije samo islam promatrao kao grešku, a Mohamed kao prevarant, već je pokušao i bez ideoloških predrasuda odgovoriti na pitanje o utjecaju židovstva na Koran. U svoje je vrijeme bio revolucionar, strogo povijesni, i smatrao je Koran filološkim „bez teologije“ dok locira proroka Mohameda u njegovo doba. Dakle, to je, prema Kilcheru, samo po sebi zanimljivo - a da ne spominjemo moguće implikacije na opušteniji pristup današnjim vjerskim sukobima. Pregledna zabilješka za Süddeutsche Zeitung, 01.06.2005 Tko će pročitati ovu disertaciju iz 1833. ili tko će je uopće moći čitati, isprva sumnjičavo pita Andreasa Gotzmanna i objašnjava da je autor Abraham Geiger jedan od najutjecajnijih njemačko-židovskih reformskih teologa 19. stoljeća. Gotzmann iskreno priznaje da tekst govori o latiničnim, hebrejskim, arapskim i aramejskim citatima: sveukupni "glomazni tekst" koji bi tek mali broj stručnjaka mogao dešifrirati. Friedrich Niewöhner takav je stručnjak i, prema Gotzmannu, pridonio je izuzetno „naučenom i informativnom“ predgovoru fotografskoj reprodukciji Gegerove disertacije. Ovo je djelo prva Gegerova publikacija, objašnjava recenzent, što je izuzetno zanimljivo jer se Geiger bavio odnosom židovstva i islama. Goigerina Geiger-ova analiza odnosa bi u velikoj mjeri zastarjela, kaže da islam zapravo shvaća kao neovisnu religiju nikako nije pitanje za njegovo vrijeme, izvijestio je. Prema njegovom mišljenju, Geiger se bavio nadogradnjom judaizma i proglasio ga pravim podrijetlom islama, ali i pozadinom mogućnosti približavanja odnosa s kršćanstvom. Dio rane usporedne povijesti religije sa židovske perspektive - sa svim njezinim problemima, dodaje Gotzmann. Pročitajte recenziju na buecher.de ------------------------------------------------------------ https://www.perlentaucher.de/buch/abraham-geiger/was-hat-mohammed-aus-dem-judenthume-aufgenommen.html Abraham Geiger Was hat Mohammed aus dem Judenthume aufgenommen KLAPPENTEXT Herausgegeben und mit einem Vorwort von Friedrich Niewöhner. Abraham Geiger (1810-1874) war einer der Gründerväter des liberalen Judentums und einer der vielseitigsten Gelehrten in der Wissenschaft des Judentums im 19. Jahrhundert. Er war zugleich Rabbiner, Theologe, Publizist und Wissenschaftsorganisator. Die Preisschrift des noch ganz jungen Orientalisten Geiger mit dem Titel Was hat Mohammed aus dem Judenthume aufgenommen? (1833) zeigt, dass zahlreiche Elemente aus hebräischer Bibel und rabbinischem Schrifttum im Koran verarbeitet sind. Geiger betrachtet in seiner Schrift den Koran nicht als göttliche Offenbarung, sondern analysiert ihn historisch-kritisch als menschliche Dichtung. Rezensionsnotiz zu Neue Zürcher Zeitung, 20.08.2005 Die umstürzende Wirkung dieser philologischen Untersuchung aus dem Jahr 1933 - es ist die Dissertation des nachmals hochberühmten Autors - ist heute kaum noch zu ermessen, so der Rezensent Andreas Kilcher. Jedoch war Abraham Geiger der erste Forscher, der den Islam nicht nur als Irrtum und Mohammed als Betrüger betrachtete, sonder ohne ideologische Vorurteile die Frage zu beantworten suchte, wie es mit dem Einfluss des Judentums auf den Koran steht. Er geht dabei, zu seiner Zeit revolutionär, strikt historisch vor und betrachtet den Koran ebenso "theologiefrei" philologisch wie er den Propheten Mohammed in seiner Zeit verortet. Das ist also, so Kilcher, schon an sich interessant - von möglichen Implikationen fürs entspanntere Herangehen an heutige Glaubenskonflikte ganz zu schweigen. Rezensionsnotiz zu Süddeutsche Zeitung, 01.06.2005 Wer wird diese Dissertation aus dem Jahre 1833 lesen beziehungsweise überhaupt lesen können, fragt Andreas Gotzmann zunächst argwöhnisch und erklärt, dass es sich bei dem Verfasser, Abraham Geiger, um einen der einflussreichsten deutsch- jüdischen Reformtheologen des 19. Jahrhunderts handelt. Der Text strotzt von lateinischen, hebräischen, arabischen und aramäischen Zitaten, gibt Gotzmann unumwunden zu: ein insgesamt "sperriger Text" also, den vermutlich nur eine kleine Anzahl von Spezialisten entschlüsseln könnten. Friedrich Niewöhner ist so ein Spezialist und hat laut Gotzmann ein äußerst "gelehrtes und informatives" Vorwort zur fotografischen Reproduktion von Geigers Dissertation beigesteuert. Es handelt sich bei diesem Werk um die erste Veröffentlichung Geigers, erklärt der Rezensent, die insofern hochinteressant sei, als sich Geiger mit dem Verhältnis des Judentums zum Islam auseinandergesetzt hat. Geigers Analyse des Verhältnisses wäre natürlich weitgehend überholt, meint Gotzmann, aber dass er den Islam überhaupt als eigenständige Religion wahrgenommen habe, sei für seine Zeit keineswegs selbstverständlich gewesen, berichtet er. Geiger ging es seines Erachtens darum, das Judentum aufzuwerten und zum eigentlichen Ursprung des Islams zu erklären, das aber vor dem Hintergrund, ebenso das Verhältnis zum Christentum angehen zu können. Ein Stück frühe vergleichende Religionsgeschichte aus jüdischer Perspektive - mit aller ihrer Problematik, setzt Gotzmann hinzu. Lesen Sie die Rezension bei buecher.de ---------------------------------------------------- Abraham Geiger Kuranska Kritika 2 Što je Mohamed uzeo od judaizma?

Kompilacija Kur'ana (temeljni pregled) Sastavljanje Kur'ana Sam Shamoun Prostor Unutar Islamske zajednice postoji velika obmana koja kruži u javnosti u vezi s Muslimanskim spisom, al-Kur'anom. Obmana se odnosi na pretpostavljeno tekstualno očuvanje kur'anskog teksta, a ideja da Kur'an ostaje gotovo netaknut, bez dodavanja ili brisanja, bez ikakvih varijantnih čitanja koja bi dovela u pitanje cjelovitost muslimanskog teksta. Ovaj pogrešni argument, nažalost, uvjerio je mnoge laike da vjeruju da, iako je Biblija pretrpjela tekstualnu korupciju, Kur'an je slobodan od takvog miješanja. Stoga se tvrdi da se na osnovu te činjenice Kur'an čini superiornijim i pouzdaniji je dokument od Svete Biblije. Međutim, pomno ispitivanje povijesnih referenci u vezi sa sastavljanjem Kur'ana pokazuje da težina dokaza ne podržava muslimanske tvrdnje. Suprotno tome, dokazi imaju tendenciju u prilog činjenici da je Kur'an pretrpio mnogo na putu prenošenja. Ispitajmo STVARNU ISTINU prenošenja KURANA Većina naših referenci preuzet će se izravno od islamskih učenjaka i spisa, kako bi se izbjegle muslimanske optužbe za zapadnu znanstvenu pristranost. Takve se optužbe često promoviraju u pokušaju da se zaobiđu očite implikacije na muslimanske tvrdnje. Pa čak i kada citiramo nemuslimanske vlasti, navodi takvih autora ili navode ili uključuju reference na islamske učenjake i djela. Prvo pitanje koje treba riješiti je tvrdnja da je u vrijeme Muhammeda postojao cjeloviti Kur'anski kodeks. Ova tvrdnja ne nalazi potporu, budući da je prvi cjeloviti tekst sastavljen za vrijeme kalifata Abu Bekra, nakon Muhamedove smrti: Prepričan Zaid bin Thabit Al-Ansari: koji je bio jedan od onih koji su nekada pisali Božansku objavu: Abu Bakr poslao je po mene nakon (teških) žrtava među ratnicima (bitke) Yamame (gdje je ubijen velik broj Kur'a). 'Omer je bio prisutan kod Abu Bekra koji je rekao,' Omer mi je došao i rekao: 'Ljudi su pretrpjeli velike žrtve na dan (bitke) protiv Jamame i bojim se da će među Kur'om biti još žrtava' (oni koji Kur'an znaju napamet) na drugim bojnim poljima, pri čemu se MOŽE IZGUBITI veliki dio Kur'ana, osim ako ga ne sakupite . I mišljenja sam da biste trebali sakupljati Kur'an. "Ebu Bekr je dodao," rekao sam 'Omeru: ' Kako mogu učiniti nešto ŠTO ALLAHOV APOSTOL NIJE UČINIO? ''Omer je rekao (meni),' Tako mi Allaha, to je (zaista) dobra stvar. ' Tako je Omer nastavio pritiskati, pokušavajući me nagovoriti da prihvatim njegov prijedlog, sve dok mi Allah nije otvorio njedra, a ja sam imao isto mišljenje kao i Omer. "(Dodao je Zaid bin Thabit :) Omer je sjedio s njim (Abu Bakr) i nije mi govorio. "Vi ste mudar mladić i mi ne sumnjamo u vas (u laž ili zaborav): a nekada ste pisali Božansko nadahnuće za Allahovog Poslanika. Stoga, potražite Kur'an i sakupite ga (u jednom rukopisu). "Tako mi Allaha, da mi je (Abu Bakr) naredio da pomaknem jednu od planina (sa svog mjesta) ne bi mi bilo teže nego ono što mi je naredio u vezi sakupljanja Kur'ana. Rekao sam obojici , "Kako se usuđuješ učiniti nešto ŠTO PROROK NIJE UČINIO? "Ebu Bekr je rekao, "Tako mi Allaha, to je (zaista) dobra stvar. Pa sam se dalje prepirao s njim oko toga sve dok mi Allah nije otvorio njedra za ono što je otvorio njedra Ebu Bekra i Omera. Pa sam počeo locirati Kur 'aničnog materijala i sakupljajući ga s pergamenta, lopatice, lisnih stabljika datulja i iz sjećanja ljudi (koji su to znali napamet). Našao sam s Khuzaimom dva stiha Surat-at-Taube KOJA NISAM NITA NALAO OSTALO (i bili su): - "Doista, među vama je došao apostol (Muhammed). Žali ga što biste trebali dobiti bilo kakvu povredu ili poteškoću. On (Muhammed) je gorljivo zabrinut zbog vas (da bi ga ispravno vodili)" (9.128) Rukopis na kojem je sabran Kur'an ostao je kod Ebu Bekra sve dok ga Allah nije uzeo k sebi, a zatim kod Omera dok ga Allah nije uzeo k sebi i na kraju je ostao kod Hafse, Omerove kćeri. ( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 60, broj 201 ) Broj umrlih memorizera bio je 450: "Tijekom bitke kod Yamame ubijeno je 450 učenjaka Kur'ana." ( Istinite smjernice - Uvod u kur'anske studije , objavio Svjetlo života, PO Box 13, A-9503 Villach, Austrija, 4. dio, str. 47. - pozivajući se na Ibn Kathir-ovo Al-Bidaya wa al-Nihaya , poglavlje o Bitka kod Yamame) Prema drugom izvoru, kad su ti ljudi umrli, sa sobom su ponijeli dijelove Kur'ana koje su samo oni naučili napamet: Zuhri izvještava: 'Čuli smo da su otkriveni mnogi Kur'anski dijelovi, ali da su oni koji su ih naučili napamet pali u borbi protiv Yemame. Ti odlomci nisu bili zapisani, a nakon smrti onih koji su ih poznavali, više nisu bili poznati; niti su Ebu Bekr, niti `Omer niti` Osman još sakupljali tekstove Kur'ana . (Burton: Objavljeni tekst ovdje treba izmijeniti: za "fa lamma jama`a Abu Bakr", predlažem da se pročita: "wa lamma yajma` Abu Bakr", da slijedi: "lam yuktab".) Ti izgubljeni odlomci bili su ne može se naći kod ikoga nakon smrti onih koji su ih naučili napamet . To je, koliko razumijem, bilo jedno od razmatranja koje ih je nagnalo da slijede Kur'an za vrijeme vladavine Ebu Bekra, pretvarajući ga u listove iz straha da ne bi stradali u daljnjim kazalištima ratnih ljudi koji su nosili veći dio Kur'ana koji bi odnijeli sa sobom u grob pri svom padu i koji se njihovim prolaskom ne bi mogli naći bilo koji drugi. (John Burton, Zbirka Kur'ana , str. 126-127, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud, Kitab al-Masahif ', ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 23 ; podebljani naglasak naš) Iz tih izvora shvaćamo da: 1. U vrijeme Muhammeda nije sastavljen nijedan tekst. To se dodatno učvršćuje sljedećim tradicijama: [Zaid b. Thabit je rekao:] "Poslanik je umro, a Kur'an nije okupljen ni na jednom mjestu." (Ahmad b. Ali b. Muhammad al 'Asqalani, ibn Hajar, Fath al Bari [13 sv., Kairo 1939], sv. 9, str. 9; kurziv naš) Izvještava se ... od Alija koji je rekao: „Neka je Allahova milost nad Ebu Bekrom, najistaknutijim ljudima koji će biti nagrađeni zbirkom rukopisa, jer je on PRVI koji je sakupio (tekst) između (dvije) korice ". (John Gilchrist, Jam 'Al-Qur'an - Kodifikacija Kur'anskog teksta Opsežna studija izvorne zbirke Kur'anskog teksta i rano preživjelih rukopisa Kur'ana , [MERCSA, PO Box 342 Mondeor, 2110 Južnoafrička Republika, 1989.], poglavlje 1. Početna zbirka Kur'anskog teksta , str. 27 - citirajući Ibn Abi Dawuda, Kitab al-Masahif , str. 5; podebljano naše naglaske) Međutim, postoje i druga kazivanja koja se tome protive jer tvrde da Ebu Bekr nije bio prvi koji je prikupio Kur'an: Izvještava se ... od Ibn Buraidea koji je rekao: "Prvi od onih koji su sakupili Kur'an u mushaf (kodeks) bio je Salim, oslobođeni rob Ebu Hudhaife". (Isto, citirajući as-Suyuti, Al-Itqan fii Ulum al-Qur'an, str. 135; podebljano naglašavanje naše) Zanimljivo je da je Salim jedan od četvorice ljudi od kojih je Muhammed preporučio učenje Kur'ana: Pripovijedao je Masrik: Abdullah bin 'Amr je spomenuo' Abdullaha bin Masuda i rekao: " Ikad ću ga voljeti, jer sam čuo Poslanika kako govori:" Uzmi (nauči) Kur'an od četiri: "Abdullah bin Masud, Salim , Mu 'adh i Ubai bin Ka'b.' ”( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 61, broj 521 ) Slučajno je bio i jedan od Kurre (recitatora) ubijenog u bitci kod Yamame. Očito je da Salimova kompilacija prethodi onoj Abu Bekrovoj, jer je potonji sakupio Kur'an tek nakon smrti Kurre u Yamami. 2. Velika većina učitelja Kur'ana ubijena je u al-Yamami, zauvijek noseći sa sobom dijelove Kur'ana koje su samo oni znali. 3. Zaid Bin Thabit sakupio je Kur'an od palminog lišća, kamenja i od sjećanja ljudi. Zaid nije bio jedina osoba koja je Kur'an sastavila u obliku knjige. Drugi kao što su Ubayy Bin Kab i Abdallah ibn Masud također su sastavili svoje Kur'ane. U stvari, i Ubaya i Ibn Masuda sam je Muhammed izdvojio kao dvojicu od četiri najbolja učača Kur'ana: Masruq je izvijestio: Išli smo kod Abdullaha Bin Amra i razgovarali s njim. Ibn Numair je rekao: Jednog dana smo spomenuli Abdullaha Bin Masuda, nakon čega je rekao: Spomenuli ste osobu koju volim više od svega . Čuo sam Allahovog Poslanika kako govori: Učite Kur'an od četiri osobe: Ibn Umm Abd (tj. Abdullah Bin Masud - krenuo je od njega - zatim Muadh bin Džebel i Ubayy bin Kab, zatim Salim saveznik Ali Hudhaifa. ( Sahih Muslim , Knjiga 031, broj 6024 ) Druga tradicija potvrđuje da su pored Ibn Masuda, Ubejja i Zaida ibn Thabita, bilo još najmanje dvoje koji su također sakupljali Kur'an: Izvještava se da je Anas rekla: Četiri osobe su sakupljale Kur'an za vrijeme Allahovog Poslanika i svi su bili Ansari: Muadh Bin Jabal, Ubayy Bin Kab, Zaid Bin Thabit, Abu Zaid. Qatada je rekao: Anas, ko je bio Ebu Zaid? Rekao je: Bio je jedan od mojih ujaka. ( Sahih Muslim , knjiga 031, broj 6029 ) Uprkos činjenici da je ova tradicija u suprotnosti sa Zaidovim vlastitim svjedočenjem da u Muhammedovo vrijeme nije sastavljen nijedan kur'anski tekst, on ipak potvrđuje da su drugi Kur'ani bili u opticaju u vrijeme Zaidova kodeksa. Zahvaljujući toj činjenici, među muslimanima se razvila polemika kad su počeli međusobno optuživati za miješanje u Allahovu knjigu, što je na kraju dovelo do toga da je treći kalif Osman poduzeo drastične mjere. 'Hudaifa b. al Yeman je došao u `Uthman izravno s aderbaijanske i armenske granice gdje je, ujedinjujući snage iz Iraka i snage iz Sirije, imao priliku uočiti regionalne razlike u vezi s Kur'anom. "Zapovjedniče vjernika", savjetovao je, " uzmite ovu ummu u ruke prije nego što se raziđu oko Knjige poput kršćana i Židova. "` Uthman je poslala tražeći od Hafse da mu posudi plahte [naslijedio je njezin otac `Omer od Ebu Bekra i sada je u njenom posjedu]" kako bismo ih mogli kopirati u druge sveske, a zatim vratiti. "Poslala joj je suhuf `Osmanu koji sazove Zejda, Sa`ida b. al` As, `Abdul Rahman b. al Harith b. Hisham i` Abdullah b. al Zubair i naredio im da kopiraju listove u nekoliko tomova. Obraćajući se grupi iz Kurejšije , dodao je, "Gdje god se razlikujete od Zaida, napišite riječ na dijaletu Kureiš jer je objavljena na tom jeziku." Kad su kopirali plahte, `Uthman je poslao kopiju u svako glavno središte carstva s naredbom da se sav drugi materijal Kur'ana, bilo u obliku jednog lista ili u cjelini, SPALI ... '( Burton, str. 141-142- pozivajući se na Ahmada b. `Ali b. Muhammada al` Asqalanija, ibn Hadžera, " Fath al Bari ", 13 svezaka, Kairo, 1939/1348, sv. 9, str. 18; podebljano i veliko naglasak naš) I: Hudaifa je rekao, 'Kufani kažu, "tekst` Abdullaha "; Basrani kažu, "tekst Abu Musaa". Od Boga! ako dođem do zapovjednika vjernika, PREPORUČIT ĆU DA JE UTOPIO OVA ČITANJA. " (var. Masahif)` Abdullah je rekao: 'Čini i Bog će te utopiti, ali ne u vodi!' (Burton, str. 146-147- citirajući Abu Bakra `Abdullaha b. Abi Da'uda," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 13; podebljano i veliko naglašavanje naše) Hudhaifa govori o drugoj seriji hadisa koja izvještava o tekstualnim razlikama, ne samo između muslimana u Iraku i Siriji, već i između suparničkih skupina iračkih muslimana. Sjedili smo u džamiji i `Abdullah je učio Kur'an kad je Hudaifa ušao i rekao: 'Čitanje ibn Umm` Abd! [tj. `Abdullah] Čitanje Ebu Muse! Od Boga! ako budem pošteđen da se obratim zapovjedniku vjernih, preporučit ću da im se nametne jednokratno čitanje Kur'ana ! ' 'Abdullah se jako naljutio i oštro razgovarao s Hudaifom koji je zašutio. (Burton, str. 142, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 13; podebljano i veliko naglašavanje naše) 'Jezid b. Ma`avija je bio u džamiji u vrijeme al Walida b. `Uqba, koji je sjedio u grupi među njima bio je Hudaifa. Službenik je pozvao: 'Oni koji slijede čitanje Abu Muse, idu u kut najbliži vratima Kinde. Oni koji slijede `Abdullahovo čitanje, idu u ugao najbliže` Abdullahovoj kući '. Njihovo čitanje Q 2.196 nije se složilo. Jedna je skupina pročitala: "Hodočasti BOGU", a druga čita "Hodočasti KA'BAHU."Hudaifa se jako naljutio, oči su mu se zacrvenjele i ustao je, rastavljajući svoje qamije na čekanju, iako u džamiji. To je bilo za vladavine `Uthmana. Hudaifa je uzviknuo: 'Hoću li netko ići po Zapovijedi vjernih ili ću ja ići sam? To se dogodilo u prethodnim dijeljenjima. ' Prišao je i sjeo, govoreći: 'Bog je poslao Muhammeda koji se s onima koji su išli naprijed borio protiv onih koji su se vratili sve dok Bog nije dao pobjedu svojoj religiji. Bog je uzeo Muhammeda i islam je iskoračio. Da bi ga naslijedio, Bog je izabrao Ebu Bekra koji je vladao sve dok je Bog izabrao. Tada ga je Bog uzeo i islam je brzim koracima krenuo. Bog je imenovao `Omera koji je sjedio usred islama. Bog je tada uzeo i njega. Islam se brzo širio. Sljedeći je Bog izabrao `Uthmana. Božja zakletva! Islam je na točki takvog širenja da ćete uskoro zamijeniti sve ostale religije. ' (Burton,str. 143, Ebu Bekr `Abdullah b. abi Da'ud, "K. al Masahif", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 11; podebljano i veliko naglašavanje naše) Iz ovih tradicija postaje očito da su, suprotno popularnom islamskom učenju, postojali proturječja i različita čitanja između različitih kodeksa. Zanimljivo je primijetiti da su ove varijacije iznjedrile optužbe za korupciju i izopačenost teksta među muslimanskom Ummom , zbog čega je Osman spalio tekstove napisane od strane Muhammedovih očevih i ušnih svjedoka. Uthman je potom nastavio činiti Zaidov kodeks službenim tekstom, prisiljavajući druge da prihvate njegovu odluku. Ova se odluka nije temeljila na Božjoj mudrosti već na izboru jednog čovjeka. Pitanje koje treba postaviti je tko je Osmanu dao pravo da gori Kur'ane, standardizirajući Zaidov tekst, kada su postojali drugi koji su imali više ovlasti za primanje službene standardizacije svojih tekstova, poput Ibn Masuda i Ubayy-a? I Ubayy i Ibn Masud poštovani su zbog svoje sposobnosti pamćenja, s tim da je Ubayy nazvan "Učiteljem Kur'anskih recitatora", a Masud je bez greške izgovorio 70 sura: Abdullah (bin Masud) je izvijestio da je (rekao je svojim ashabima da sakriju svoje primjerke Kur'ana ) i dalje rekao: Onaj ko nešto sakrije mora donijeti ono što je sakrio na Sudnjem danu, a oni su rekli: Nakon čijeg mi načina recitacije zapovijedate da recitiram? Zapravo sam učio pred Allahovim Poslanikom više od sedamdeset poglavlja Kur'ana i drugovi Allahovog Poslanika znaju da ja bolje razumijem Allahovu knjigu (nego oni), i kad bih znao da neko bolje razumije nego ja, otišao bih k njemu. Shaqiq je rekao: Sjedio sam u društvu Muhamedovih drugovaali nisam čuo da je itko to odbacio (odnosno njegovo recitiranje) ili pronašao krivicu . ( Sahih Muslim , knjiga 031, broj 6022 ) Druge tradicije potvrđuju Ibn Masudovo izvanredno znanje o Kur'anu i da ga je Muhammed čak osobno naučio recitaciji onako kako ju je posljednji put dobio od Gabriela: Obavijestio nas je Hashim Ibn al-Qasim; (rekao je): al-Mas'udi nas je obavijestio o autoritetu Qasima, tj. 'Abd al-Rahmana; rekao je: Gabrijel se spuštao pred Allahovog Poslanika i pred njim je učio Kur'an jednom godišnje [P. 4] u ramazanu, do godine kada je umro Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio; kad ga je Gabriel natjerao da dva puta uči Kur'an . 'Abd Allah je rekao: Učio sam Kur'an onako kako ga imam iz usta Allahovog Poslanika te godine . Da sam poznavao nekog bolje upućenog ... u Allahovu knjigu od mene i deve su me njemu prenijele, sigurno bih otišao k njemu; ali tako mi Allaha! NE POZNAM NITI TAKVE OSOBE . (Ibn Sa'dov Kitab al-Tabaqat al-Kabir,Engleski prijevod S. Moinul Haq, MA, Ph.D uz pomoć HK Ghazanfar MA [Kitab Bhavan Exporters & Importers, 1784 Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi - 110 002 Indija], Svezak 2, str. 244; podebljano i veliko naglašavanje naše) Obavijestio nas je Yahya Ibn Khulayf Ibn 'Uqbah al-Basri; (drugi lanac) Obavijestio nas je 'Abd al-Wahhab Ibn' Ata; rekao je: Ibn 'Awn nas je obavijestio o autoritetu Muhammeda ibn Sirina; rekao je: Gabriel je učio Kur'an prije našeg poslanika, Allah ga blagoslovio, jednom godišnje u ramazanu. U godini u kojoj je izdahnuo, izgovorio ju je dva puta prije sebe. Muhammad je rekao: Nadam se da se naš stil čitanja ... podudara s posljednjim Gabrijelovim recitiranjem . (Isto, str. 243; podebljani naglasak naš) Obavijestio nas je Ebu Muavija el-Darir; (rekao je): al-A'mash nas je obavijestio o autoritetu Ebu Zabyana, on o Ibn Abbasu, pitao je: Koje od dva čitanja ( Kur'ana ) više volite? Rekao je on (Abu Zabyan): Mi smo odgovorili: Čitanje 'Abd Allaha . Na to je rekao: Zaista je Kur'an učio (Gabrijel) pred Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, jednom u svakom Ramazanu, osim godine u kojoj je udahnuo posljednji put, kada je učio dva puta. Tada mu je došao Abd Allah Ibn Mes'ud (Poslanik) i saznao je šta je ukinuto ili promijenjeno . Yahya Ibn 'isaal-Ramli nas je obavijestio o Sufjanovom autoritetu, on o al-A'mašu, on o Abu al-Duhi, on o Masruku; rekao je: 'Abd Allah je rekao: Nije objavljena sura , ali znam o čemu je objavljena . Da sam poznavao nekoga ko zna više o Allahovoj knjizi od mene i da su me kamile ili druge jahaće zvijeri tamo odnijele, sigurno sam otišao k njemu ... Wahb Ibn Jarir Ibn Hazm nas je obavijestio: (rekao je): Šuba nas je obavijestio o autoritetu Ibrahima Ibn Muhajira, on o Ibrahimu, on o Abd Allahu; (drugi lanac) Obavijestio nas je Abu Nua'ym al-Fadl Ibn Dukayn; (rekao je): Ebu al-Ahwas nas je obavijestio o autoritetu Sa'ida Ibn Masruka, on o autoritetu Ebu al-Duha, on o autoritetu 'Abd Allaha; rekao je: Allahov Poslanik mi je rekao: Uči ( Kur'an ) prije mene. Na to sam rekao: Kako mogu ponoviti prije vas i to vam je otkriveno. Rekao je: Sviđa mi se. Wahb je u svojoj verziji rekao: Želim to čuti od drugih. On ( 'Abd Allah) je: skladu sam sure od Al-Nisaprije njega, sve dok nisam stigao do ajeta: Ali kako (kako će biti s njima) kad dovedemo od svakog naroda i dovedemo tebi (o Muhammede) svjedoka protiv njih. Abu Nua'ym je u svojoj verziji rekao: Na to je rekao: Dosta je. Obojica su rekli: Tada sam ga vidio da su Poslanikove oči ispunjene suzama, a on je rekao: Ko traži zadovoljstvo u učenju Kur'ana prema njegovom svježem čitanju, trebao bi učiti nakon čitanja Ibn Umm 'Abda . (Isto, str. 441-442; podebljani naglasak naš) Waki 'Ibn al-al-Jarrah nas je obavijestio o autoritetu Ismaila Ibn Khalida, on o autoritetu Ebu' Amr al-Shaybanija; rekao je: Ebu Musa el-Eš'ari je rekao: Ne postavljajte mi pitanja sve dok je ovaj učeni čovjek, to jest Ibn Mes'ud, među vama . (Isto, str. 443; podebljani naglasak naš) Obavijestio nas je Ma'an Ibn 'Isa; (rekao je): Muavija Ibn Salih nas je obavijestio o autoritetu Asada Ibn Wada'aha: Zaista 'Omer je spomenuo Ibn Mes'uda i rekao: (On je) kutija puna znanja zbog čega sam počastio ljude al -Kadisiyah . (Isto, str. 444; podebljani naglasak naš) Kad su ga obavijestili da će Zaidov tekst dobiti službeni status, Ibn Masud je ravnodušno reagirao: Abdullah Ibn Mesud rekao je: "Učio sam od Allahovog Poslanika (vidio) sedamdeset sura koje sam usavršio prije nego što je Zeid Ibn Thabit primio islam." (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mes'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 66 - pozivajući se na Ibn Abi Dawud-ov Kitab al-Masahif , str. 17) "Stekao sam direktno od Allahovog Poslanika (vidio) sedamdeset sura dok je Zaid još bio djetinjasta omladina - moram li sada napustiti ono što sam stekao direktno od Allahovog Poslanika?" (Isto, str. 15) Ibn Masud je tijekom vjerske hutbe ( khutba ) izjavio: “'Obavijestio nas je Affan Ibn Muslim; (rekao je): 'Abd al-Wahid Ibn Ziyad nas je obavijestio; (rekao je): Sulejman al-A'maš nas je obavijestio o autoritetu Shaqiqa Ibn Salamehe; rekao je: 'Abd Allah Ibn Mes'ud nam je održao hutbu kad je izdana naredba koja se odnosi na jednoobrazno čitanje Kur'ana , kao što je i bila. On (Shaqiq) je rekao: Spomenuo je O DECEIT-u i rekao: Ko je tako prevaren, donijet će svoju obmanu na Dan uskrsnuća. Ljudi su krivi za DECEIT U ČITANJU Kur'ana. Volim čitati prema recitaciji njega (Poslanika) kojeg volim više od zejda Ibn Thabita . Po Njemu osim koga nema boga!Naučio sam više od sedamdeset sura s usana Allahovog Poslanika, Allah ga blagoslovio, dok je Zejd Ibn Thabit bio mladić, imao je dvije brave i igrao se s mladima . Tada je rekao: Njime osim onoga koga nema drugog boga! Ako znam da neko više poznaje Allahovu knjigu od mene i ako bi me deve mogle odvesti k njemu, sigurno ću otići k njemu . Tada je Abd Allah otišao. Shaqiq je rekao: Nakon toga sjedio sam u krugovima ashaba Allahovog Poslanika i drugih, ALI NITKO nije proturječio njegovoj izjavi . " (Ibn Sa'd-ov Kitab al-Tabaqat , svezak 2., str. 444.; podebljano, veliko i podcrtavanje naglašava naše) Ovdje Ibn Mesud optužuje muslimane da su u čitanje Kur'ana unijeli obmanu ili obmanu! Ibn Mesud je čak upozorio svoje sljedbenike da ne kopiraju i ne izgovaraju Zaidovu verziju Kur'ana: (19). 3104. Az-Zuhri prenosi od Anasa koji je rekao: „Hu dh aifah bin Al-Yaman došao je do 'U -a čovjeka, u vrijeme kada su ljudi Ash- Sh am-a i ljudi Al-'Iraq-a ratovali da osvoje Arminiyah i A dh arbijan. Hudhaifah je vidio (ljude Eš-Šama i Al-'Iraka) različite oblike učenja Kur'ana . Pa reče 'U -om čovjeku:' O zapovjedniče vjernika! Spasi ovaj narod prije nego što se po pitanju Knjige raziđu kao što su se prije njih razlikovali Židovi i kršćani. ' Dakle, on ( „U -og čovjeka) poslala je poruku Hafsah (govoreći):” Pošaljite nam rukopise, tako da možemo ih kopirati u Musahifonda ćemo vam ga vratiti. ' Tako je Hafsah poslao rukopise 'U th bin' Affanu. 'Uthman je zatim poslao naredbu Zaidu bin Thu abit, Sa'eedu bin Al-'Asu,' Abdur-Rahmanu bin Al-Hari th bin Hi sh amu i 'Abdullahu bin Az-Zubairu da kopiraju rukopise u Musahifu . „Osman je rekao da tri Qurai sh muškaraca: U slučaju da se ne slažete s Zaid bin Th ABIT na bilo kojem mjestu u (recitiranje dijalektom) Kur'an, a zatim napisati ga u dijalektu Qurai sh jer je otkriveno u njihovom jeziku . ' Dakle, kada su kopirani rukopise u Musahif , „U -og čovjek poslan jedan Mushafod onih Musahifa koje su kopirali u svaku provinciju. " Az-Zuhri je rekao: „ Kh arijah bin Zaid [bin Th abit] pripovijeda mi se da Zaid bin Th abit je rekao:„Propustio sam ajet iz sure Al-Ahzab da sam čuo Allahov Poslanik recitira: Među vjernicima su ljudi koji bili vjerni svom savezu s Allahom, od njih su neki ispunili svoje obaveze, a neki od njih još uvijek čekaju. - pa sam ga potražio i pronašao kod Kh uzaime bin Th abita , ili Abu Kh uzaime, pa sam ga stavio u njegovu suru . '" Az-Zuhri je rekao: „Tada su se razišli sa At-Tabutom i At-Tabuhom . Qurai sh rekao: U-Tabut dok Zaid je rekao: U-Tabuh . Njihovo neslaganje izneseno je 'Uthmanu, pa je rekao:' Napišite to kao At-Tabut , jer je to objavljeno na jeziku Kurai sh . '" Az-Zuhri je rekao: „Ubaidullah bin Abdullah bin Utbah obavijestio me je da Abdullah bin Mas'ud nije volio Zaida bin Thabita da kopira Musahif , i rekao je: 'O vi muslimanski narode! Izbjegavajte kopiranje Mushafa i recitaciju ovog čovjeka . Tako mi Allaha! Kad sam prihvatio islam, bio je u slabinama nevjernika '- što znači Zaid bin Th abit - i upravo je u vezi s tim Abdullah bin Mas'ud rekao: "O narode Al-Iraka! Zadržite Musahife koji su kod vas i sakrijte ih . Jer Allah je doista rekao: A ko nešto zataji, doći će sa onim što je sakrio na Sudnjem danu. Pa upoznajte Allaha s Musahifom . '"( Sahih ) (Engleski prijevod Jami 'At-Tirmidhi: Sastavio imam Hafiz Abu' Eisa Mohammad Ibn 'Eisa At-Tirmidhi , preveo Abu Khaliyl (SAD), ahadith priredio i na njega uputio Hafiz Abu Tahir Zubair' Ali Za'i, konačna recenzija Odjel za islamska istraživanja Darussalam [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: novembar 2007.], svezak 5, Od hadisa br. 2606 do 3290, 44. Poglavlja o tefsiru Kur'ana od Allahova Poslanika, poglavlje 9., str. 412-414; podvucite naglasak naš) Zanimljivo je da je muslimanska zajednica u Iraku odbila primiti Uthmanov tekst, preferirajući umjesto njega Ibn Masuda. To je dovelo do sukoba između Hudhaife i Ibn Masuda: `Abdullah, Hudaifa i Abu Musa bili su na krovu Abu Musine kuće. `Abdullah je rekao: 'Čujem da kažete takvi i onakvi.' Hudaifa je rekao, 'Da, žao mi je što ljudi govore o čitanju ovog i o onome što čita. Razlikuju se poput nemuslimana. 'Hudaifa je nastavio,' 'Abdullah b. Qais, poslani ste u Basrane kao guverner i učitelj. USVOJILI SU VAŠEG ADABA, VAŠ DIALEKT I VAŠ TEKST . ' Biti. Mas`ud je rekao, 'Poslani ste Kufanima kao njihov učitelj i USVOJILI SU VAŠEG ADABA, VAŠ DIJALEKT I VAŠE ČITANJE .' "U tom slučaju", uzvratio je b. Mas`ud, 'Nisam ih zaveo. U Božjoj knjizi nema stiha, ali da znam gdje je i u vezi s tim objavljen. Jesam li znao za nekoga tko je od mene učio na tu temu da bih mu trebao ići . ' (Burton, str. 147, Abu Bakr `Abdullah b. Abi Da'ud," K. al Masahif ", ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 14; podebljani naglasak naš) Stvar postaje gora kad shvatimo da je Uthmanov tekst izostavio poglavlja i stihove koje su drugi tekstovi uključivali: Prema Ibn Omeru i Aishi, Muhammedovoj ženi, jedno poglavlje, sura al-Ahzab [33], imalo je 200 ajeta u Muhammedovo vrijeme . Ipak, nakon što je Uthman završen, ostala su samo 73 stiha, eliminirajući gotovo 140 stihova . Ovu predaju potvrđuje i Ubay b. Kabb. ( Istinite smjernice , str. 61– citirajući Al- Suyuti-jev al-Itqan fii ulum al-Qur'an o nasikh wa mansukh i Darwazin-in al-Qur'an Al-Majid ) Stih o kamenovanju muškaraca i žena izbačen je iz osmanskog teksta. To glasi kako slijedi: "Što se tiče starijih muškaraca i žena, kamenujte ih zbog užitka kojem su se prepustili." Umar al-Khattab izjavio je, "Ali za ljude koji mogu reći da Omer dodaje u Allahovu knjigu, ja bih napisao ajet o kamenovanju." (Isto, str. 61) Aiša je spomenula dodatnu klauzulu u svom čitanju Kur'ana koja nije dio muslimanskog pisma koje sada posjedujemo: (29) 2982. Abu Yunus, oslobođeni rob Ai sh aha, rekao je: „Ai sh a mi je naredio da joj napišem Mushaf , a ona je rekla: 'Kad dođete do ovog Ayaha, onda mi recite: Čuvajte strogo ( pet obaveznih) namaza i srednji namaz [1]. ' Pa kad sam je stigao, rekao sam joj i ona mi je izdiktirala: 'Čuvajte strogo (pet obaveznih) namaza, i srednju salatu i salatu Al-Asr . I stani pred Allaha s pokornošću. ' Rekla je: 'To sam čula od Allahovog Poslanika.' "( Sahih ) [1] El-Bekara 2: 238. ( Jami 'At-Tirmidhi , svezak 5., poglavlje 2. U vezi sa surom Al-Baqarah , str. 302-303) Tradicija u Sahih Muslim pokazuje da postoje najmanje dvije sure koje nedostaju: Ebu Harb b. Abu al-Aswad je izvijestio o autoritetu svog oca koji je Abu Musa al-Ashan poslao po recitatore Basre. Došli su k njemu i bilo ih je tristo. Učili su Kur'an, a on je rekao: Vi ste najbolji među stanovnicima Basre, jer ste recitatori među njima. Zato ga nastavite recitirati. (Ali imajte na umu) da vaše dugo recitiranje možda neće otvrdnuti vaša srca kao što su bila otvrdnula srca onih prije vas. Nekad smo uili suru, koja je po duini i ozbiljnosti sliila na ( suru ) Bara`at. Međutim, zaboravio sams izuzetkom ovoga kojeg se sjećam iz toga: 'Kad bi postojale dvije doline pune bogatstva, za Adamova sina on bi čeznuo za trećom dolinom i Adamovu sinu ništa ne bi ispunilo želudac osim prašine.' I mi smo znali učiti suru koja je nalikovala jednoj od Musabbihatovih sura, i ja sam je zaboravio, ali sjetite se ( ovoliko ) iz nje: 'O ljudi koji vjerujete, zašto govorite ono što ne prakticirate' i 'to vam je zabilježeno u vratu kao svjedok (protiv vas) i o tome bi vas pitali na Dan uskrsnuća.' (Knjiga 005, broj 2286 ) Potvrda opravdanosti stiha o Adamovom sinu dolazi od Anasa b. Malik: Anas je izvijestio Allahovog poslanika da je rekao: Ako bi Adamov sin posjedovao dvije doline bogatstva, čeznuo bi za trećom, a želudac Ademova sina nije ispunjen već prašinom. A Allah mu se vraća da se pokaje. ( Sahih Muslim , knjiga 005, broj 2282 ) Anas nastavlja, „Čuo sam Allahova poslanika kako to govori, ali ne znam da li mu je to otkriveno ili ne, ali on je tako rekao.“ ( Sahih Muslim , knjiga 005, broj 2283 ; usp. 2284, 2285) Ipak, prema al-Aswadu objavljena je kao dio sure koja više ne postoji. Prema Hamidi bint Abi Yunusu: „Kad je moj otac imao osamdeset godina, iz Aišinog kodeksa izgovorio je sljedeći ajet: 'Uistinu, Allah i njegovi meleki mole se za Poslanika. O vjernici, molite za njega i usrdno priželjkujte mir za njega i za one koji se mole u prvim redovima. '" Ona dodaje: "Ovaj je stih bio tamo prije nego što su kodeksi izmijenjeni od strane Uthmana ." ( Istinite smjernice , str. 61-62 - pozivajući se na al-Suyut-ov al-Itqan o nasikh wa mansukh [ukidanje i ukidanje]) Prema Hudhaifi, muslimani čitaju „samo četvrtinu sure al-Tawba (9), tj. Što znači da nedostaje veliki broj njenih stihova (Isto, str. 64; pozivajući se na al-Mustadraka ). Ubayy b. Kab je uključio dvije dodatne sure, al-Hafd ( žurba ) i al-Khal (razdvajanje) koje nisu bile uključene u osmanski tekst. Te su sure bile također uključene u tekstove Ibn Abbasa i Ebu Muse (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mes'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 74-75; pozivajući se na al-Suyuti-jev al-Itqan, str. 152-153). Ibn Mesud je odbio uključiti sure 1, 113. i 114., navodeći da su ta poglavlja objavljena kao molitve i uroke za odbacivanje zla. Ovu činjenicu potvrđuju al-Razi, al-Tabari i Ibn Hadžer ( Istinite smjernice , str. 58 - pozivajući se na Ibn Hadžera, al-Tabarija, al- Suyuti 's Itqan , poglavlje o kompilaciji). Kao što Gilchrist primjećuje: “Imam Fakhruddin rekao je da su izvještaji u nekim drevnim knjigama da je Ibn Mes'ud negirao da su Suratul-Fatiha i Mu'awwithatayni [ sure 113-114] dio Kur'ana neugodni po svoje implikacije ... Ali kadija Ebu Bekr rekao je 'Od njega se ne izvještava dobro da oni nisu dio Kur'ana i nema zapisa o takvoj izjavi od njega. Izostavio ih je iz svog rukopisa jer nije odobravao njihovo pisanje. To ne znači da je poricao da su bili dio Kur'ana. Prema njegovom mišljenju sunnet je bio da u tekst ne smije biti upisano ništa ( mushaf ), osim ako to nije naredio Poslanik (vidio) ... a on nije čuo da je to tako naređeno '. (As-Suyuti,Al-Itqan fii Ulum al-Qur'an , str.186). „... Ibn Hadžer al-Askalani, međutim, u svom komentaru na Sahih od al-Buharija (njegov poznati Fath al-Baari ), prihvatio je ova izvješća kao zvučna , citirajući vlasti koje su izjavile da Ibn Mes'ud neće uključiti ta dva 'šarmantne' sure u svom rukopisu kao što je Muhammed, prema njegovim saznanjima, samo naredio da se one koriste kao uroci protiv zlih sila . Smatrao je isnad (lanac predajnika) za ovaj zapis potpuno zvučnim i umjesto toga pokušao uskladiti sukobljene zapise, sugerirajući da je Ibn Mes'ud prihvatio Fatihui "šarmiraju" sure kao što su istinski otkrivene, ali nije ih želio upisati u svoj pisani tekst. " (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mas'uda i Ubayy ibn Ka'ba, str. 68; podebljani naglasak i komentari u zagradama) Prema al-Hadžadžu, „sura dok je al-Tawba bila otkrivena, a zatim je podignuta “, tj. Izgubljena. (Isto, str. 62-63 - citirajući Buharija, Riqaq 10; Zuhd 27; al-Tirmidi, al-Darimi Riqaq 62; i Ahmad Bin Hanbal, 111, 122, 176; iv. 368; v. 117; vi. 55) Aisha govori da je, „Otkriveno je deset stihova koji se tiču udomiteljske veze. Oni su poništeni i zamijenjeni s još pet stihova. " Ipak, i ukinutih i ukidajućih stihova nema nigdje. Također je izjavila: „Otkriveni su stihovi kamenovanja i poticanja, a list papira na kojem su bili napisani nalazio se ispod mog jastuka. Ali tada je Poslanik umro. Shrvana tugom, ušla je zvijer i pojela list papira. ”(Isto, str. 112- pozivajući se na Muslimana Hududa 15 i također br. 3421; Ibn Maja Hudud 9; kurziv naglašava naš) Ovaj postupak spaljivanja pisama očevidaca sa strane Osmana nije dobro prošao kod muslimana općenito jer su izjavili da je on "izbrisao Allahovu knjigu" jer je "Kur'an bio u mnogim knjigama, a sada ste ih sve diskreditirali ali jedan. " (Gilchrist, poglavlje 2. Osmanski prijem Kur'ana , str. 51, 58 - pozivajući se na Abi Dawud Kitab al-Masahif , str. 36, i al-Tabari, Bk.1, pogl. 6, 2952) Pokojni veliki egipatski profesor dr. Taha Hussein rezimira zvjerstvo Uthmanova postupka: Prorok Muhammed rekao je: "Kuran je objavljen na sedam dijalekata, svi su u pravu i savršeni." Kada je Osman zabranio ono što je zabranio iz Kur'ana, i zapalio je ono što je zapalio, zabranio je dijelove koje je Allah otkrio i spalio dijelove Kurana koje je Allahov Poslanik muslimanima dao. Imenovao je malu skupinu Sahabe (bliski Muhammedovi prijatelji) da prepiše Kuran i izostavio je one koji su čuli Poslanika i zapamtili što je rekao. Zbog toga se Ibn Massoud naljutio, jer je bio jedan od najboljih ljudi koji su naučili Kuran napamet. Rekao je da je uzeo iz usta Poslanika sedamdeset sura iz Kur'ana dok je Zejd Ibn Sabit još bio mladić. Kada se Ibn Massoud usprotivio spaljivanju ostalih kodeksa Kur'ana, Osman ga je izveo iz džamijenasiljem, udario ga o zemlju i slomio mu jedno rebro. (Hussein, A-Fitnato Al-Kobra [ Velika pobuna ], str. 160-161, 181-182; kurziv naš) Kao i islamski učenjak Alphonse Mingana: „Konačno, ako dobro razumijemo sljedeći ajet Suratul-Hidžr (xv. 90-91): 'Dok smo spuštali (kažnjavali) razdjelnike (Pisma?) Koji su dijelili Kuran na dijelove,' mi smo u iskušenju da izjavi da su čak i dok je Poslanik bio živ, primijećene neke promjene u recitaciji određenih stihova njegove svete knjige . U ovoj činjenici nema ništa vrlo iznenađujuće, jer Muhammad nije mogao čitati ili pisati, a bio je prepušten na milost i nemilost prijatelja zbog pisanja svojih objava ili, što je češće, nekih plaćeničkih amanatura. "(Mingana," Tri drevna Korana " , Porijeklo Kurana - klasični eseji o svetoj knjizi islama , ur. Ibn Warraq [Prometejske knjige, Amherst, NY, 1998., str. 84; podebljano naglašavanje naše) Mingana bilježi muslimansku reakciju na Osmana b. Affanovo spaljivanje i veliko uništavanje primarnih, konkurentskih kur'anskih kodeksa: "Knjiga, sastavljena ovom metodom, nastavila je biti mjerodavna i standardni je tekst do 29.-30. Hidžretske godine pod kalifom 'Osman. U to je vrijeme divna vjernost arapskog pamćenja bila neispravna, a prema općoj slabosti čovjeka priroda , vjernici su se čuli kako na drugačiji način recitiraju stihove Kur'ana. Ova činjenica posebno je, kako se kaže, bila posljedica stotina dijalekata koji su se koristili u Arabiji. Zaid je ponovno zamoljen da stane na kraj tim varijacijama koje su počeo skandalizirati Poslanikov glasnik . Taj neumorni sastavljač, potpomognut trojicom ljudi iz plemena Quraish, počeo je raditi ono što je već radio prije više od petnaest godina.Prethodne kopije napravljene od prve napisane pod Abu Bakrom bile su uništene po posebnom kalifovom nalogu : objava poslata s neba bila je jedna i knjiga koja sadrži ovu objavu mora biti jedna. Kritičar primjećuje da je jedino jamstvo autentičnosti Kurana svjedočenje Zaida; i iz tog razloga, učenjak koji sumnja da li je Muhammed doista koristio određenu riječ ili ju je Zaid upotrijebio samo po sebi ili na oskudnom svjedočenju nekih arapskih recitatora, ne krši stroge zakone visoke kritike.Ako je sjećanje na Poslanikove sljedbenike utvrđeno kao neispravno od 15. do 30. godine hidžretske godine kada je islam proglašen nad cijelom Arabijom, zašto možda nije bilo neispravno od 612. do 632. godine ne, kada je Poslanik često bio dužan braniti svoje život protiv strašnih agresora? I ako je prvo Zeidovo povlačenje uvijek sadržavalo stvarne Muhammedove riječi, zašto se ovaj sastavljač nije zadovoljio ponovnim uspostavljanjem u cijelosti i zašto je Osman osjećao potrebu za novim povlačenjem? Kako može biti da su se u kratkom razmaku od petnaest godina tako divne inačice mogle uvući u nekoliko primjeraka koji su prethodili vladavini trećeg halife da se našao dužan uništiti sve one koje je mogao pronaći? Ako je 'Uthmana zasigurno nadahnjivala samo vjerska svrha,zašto su ga neprijatelji nazivali 'SUZIVOM KNJIGA' i zašto su mu prilijepili sljedeću stigmu: 'Korane je pronašao mnogo, a jednog ostavio; UPORAO JE KNJIGU ' ? ... "(Ibn Warraq, str. 84-85; podebljano i s velikim naglaskom naše) Mingana, u svom članku Prijenos Kur'ana , citira muslimanskog povjesničara al-Tabarija: “... 'Ali b. Abi Talib i 'Uthman b. Affan je napisao Objavu Poslaniku; ali u njihovoj odsutnosti to je bio Ubai b. Ka'b i Zejd b. Thabit koji je to napisao. ' Obaviještava nas i da su ljudi rekli 'Osmanu:' Kuran je bio u mnogim knjigama, a vi ste ih sve diskreditirali, osim jedne ' ; a nakon Poslanikove smrti, 'Ljudi su ga dali za nasljednika Ebu Bekra, kojeg je pak naslijedio' Omer; i obojica su djelovala u skladu s Knjigom i sunnetom apostola božjeg - i hvala Bogu Gospodaru svjetova; tada su ljudi izabrali 'Osmana b. 'Affan TKO ... ZATRAŽI KNJIGU .' "(Ibn Warraq, str. 102; podebljano i s velikim naglaskom naše) U istom članku Mingana navodi još jednog drevnog pisca u vezi sa sastavljanjem Kur'ana. Autor, kršćanski apologeta po imenu Abd al-Masih al-Kindi, napisao je ispriku pod nazivom Apologija Al-Kindija na dvoru al-Mamun oko 830. godine, otprilike četrdeset godina prije nego što je al-Bukhari sastavio svoju zbirku hadisa. Al-Kindi spominje muslimansku reakciju na sukobljena čitanja koja su postojala među različitim kur'anskim kodeksima koji su kružili nedugo nakon Muhamedove smrti: „… Tada su ljudi propadali u čitanju; neki čitaju prema verziji 'Alija , koju slijede do danas; neki čitaju prema zbirci koju smo spomenuli; jedna je stranka čitala prema tekstu ibn Mes'uda, a druga prema Ubai ibn Ka'bu . Kad je 'Uthman došao na vlast, a ljudi su se svugdje razlikovali u čitanju ,' Ali je tražio osnove za optužbu protiv njega. Jedan bi čovjek čitao stih na jedan način, a drugi na drugi način; i došlo je do promjena i interpolacije, neke su kopije imale više, a neke manje . Kad je to predstavljeno 'Uthmanu, i nužnom opasnošću od podjela, sukoba i otpadništva, on je potom omogućio da se skupe svi listovi i komadići koje je mogao, zajedno s kopijom koja je ispisana u početku. Ali oni se nisu miješali u ono što je bilo u rukama 'Alija ili onih koji su slijedili njegovo čitanje . Ubai je u to vrijeme bio mrtav, što se tiče Ibn Mes'uda, tražili su njegovog primjera, ali on je odbio odustati od njega . Tada su naredili Zaidu ibn Thabitu i s njim 'Abdallah ibn' Abbasu, da revidiraju i isprave tekst, eliminirajući sve ono što je bilo pokvareno ; upućeni su kad se razlikuju u bilo kojem čitanju, riječi ili imenu ili da slijede dijalekt Kurejšije. "Kada je završena recesija, četiri su primjera ispisana velikim tekstom; jedan je poslan u Meku, a drugi u Medinu; treći je poslan u Siriju i nalazi se do danas u Malatji; četvrti je pohranjen u Kufi. Ljudi recite da je ovaj posljednji primjerak još uvijek prisutan u Kufi, ali to nije slučaj, jer je izgubljen u pobuni Mukhtara (AH 67). Kopija Mekke je ostala tamo sve dok grad nije napao Abu Sarayah (AH 200) ; nije ga odnio, ali pretpostavlja se da je izgorio u požaru.Uzornik Medine izgubljen je u vladavini terora, to jest u doba Jezida b. Muavije (AH 60-64). „Nakon gore spomenutog, 'Uthman je pozvao sve prijašnje listove i primjerke i uništio ih, prijeteći onima koji su zadržali bilo koji dio ; i tako su preživjeli samo neki razbacani ostaci, tu i tamo skriveni. Ibn Mes'ud je, međutim, zadržao svog primjera u svojim rukama, a naslijedilo ga je njegovo potomstvo, kao i danas; a isto tako i zbirka 'Ali nastala je u njegovoj obitelji. “Zatim je uslijedio posao Hadžadža b. Jusuf, koji je okupio svaki primjerak koji je mogao dohvatiti, i učinio da u tekstu izostave mnoštvo odlomaka . Među njima su, kažu, bili objavljeni stihovi koji se odnose na Kuću Omeja sa imenima određenih osoba, a na kuću Abbas također s imenima . Šest primjeraka tako revidiranog teksta distribuirano je Egiptu, Siriji, Medini, Meki, Kufi i Basri. Nakon toga pozvao je i uništio sve prethodne primjerke, kao što je to učinio i Uthman prije njega . Neprijateljstvo koje postoji između 'Alija i Abu Bekra,' Omera i 'Osmanaje dobro poznato; kako je svaki od njih u tekst unosio ono što je favoriziralo njegove vlastite tvrdnje, a izostavljalo ono što je inače. Kako onda možemo razlikovati istinsko od krivotvorenog? A što je sa gubicima koje je izazvao Hadžadž? Poznata je vrsta vjere koju je taj tiranin imao u drugim stvarima; kako možemo napraviti arbitra u vezi s Božjom knjigom čovjekom koji nikada nije prestao igrati ruku na ruku Omejada kad god je našao priliku? "(Ibn Warraq, str. 108-109; podebljani naglasak naš) Mingana zaključuje: “Tada al-Kindi, obraćajući se svom prijatelju muslimanu, kaže: 'Sve što sam rekao izvučeno je iz vaših vlastitih vlasti i nijedan argument nije iznet već ono što se temelji na dokazima koje ste vi prihvatili; u dokaz toga imamo sam Kur'an, zbunjujuću gomilu, bez sistema i reda . '"(Ibn Warraq, str. 109-110; podebljani naglasak naš) Problem još uvijek ne prestaje. Tradicija bilježi da je guverner Medine Marwan zaplijenio Zaidin tekst koji je bio u posjedu Hafse do njezine smrti i nastavio ga uništavati. U Kitab Al- Masahifu, Ibn Abi Dawud citira Salima bin Abdullaha: „Kada je Hafsah umrla i vratili smo se s njezina sprovoda, Marwan je poslao s čvrstom namjerom Abdullahu Ben Omaru (Hafsahinu bratu) da mu mora poslati te stranice, a Abdullah Ben Omar mu ih je poslao, a Marwan je to naredio i oni su TORN UP i rekao je . Učinio sam to jer je sve što je bilo u njemu sigurno napisano i sačuvano u (službenom) svesku i bojao sam se da će nakon nekog vremena ljudi biti sumnjičavi prema ovoj kopiji ili će reći da u njoj ima nešto što nije napisano . " (Dr. William F. Campbell, Kur'an i Biblija u svjetlu povijesti i znanosti[Srednjoistočni izvori 1992., ISBN 1-881085-00-7], TREĆI ODJELJAK. Biblija i Kur'an: Učinci kritike i sličnosti u njihovom razvoju, III. Poređeni povijesni razvoj Kur'ana i Evanđelja, B. Konačna zbirka Kur'ana i Evanđelja , str. 120; podebljano i veliko naglašavanje naše) Moramo se zapitati ko je Marwanu dao ovlaštenje da se usudi uništiti službenu, originalnu kopiju Allahove knjige, kopiju napisanu pod autoritetom Ebu Bekra Siddika, Muhammedovog osobnog prijatelja i tasta? Dalje, ako u prijenosu teksta nije nedostajalo ništa, zašto se onda bojao da će ljudi biti sumnjičavi prema tome? Povrh ovog velikog zločina, Kur'an je podvrgnut daljnjim revizijama pod iračkim guvernerom al-Hadžadžom Ibn Jusufom (660.-714.). Abi Dawud napominje: “Sveukupno al-Hadžadž Ibn Jusuf napravio je jedanaest izmjena u čitanju osmanskog teksta ... U al-Baqari (Sura 2: 259) izvorno je pisalo Lam yatasannah waandhur, ali je promijenjeno u lam yatasannah ... U al-Maj. (sura 5:48) čitalo je shari ya'aten wa minhaajan, ali je izmijenjeno kako bi se shir 'atawwa minhaajan. ”(Gilchrist, poglavlje 5. Sab'at-I-Ahruf u hadiskoj literaturi , str.109 - pozivajući se na Ibn Dawud-ov Kitab al-Masahif, str.117) Čini se da su se muslimani osjećali slobodno dodajući i oduzimajući Kur'an onako kako su smatrali da treba, bez obzira je li to Božja riječ ili nije. Ova činjenica postaje jasnija zaključkom Arthura Jeffreyja o Hajjajevim revizijama. Prema Arthuru Jeffreyju: „Kaže se da je praksa pokazivanja postala općeprihvaćena i dosljedno provedena kroz cijeli Kodeks zbog aktivnosti poznatog službenog al-Hadžaja b. Jusif, koji je bio možda najznačajnija ličnost u islamu za vrijeme kalifata Abd al-Malika. Međutim, kada dođemo ispitati izvještaje o djelu al-Hadžaja u ovom pitanju, otkrivamo na iznenađenje da dokazi snažno ukazuju na činjenicu da njegovo djelo nije bilo ograničeno na preciznije utvrđivanje teksta Kur'ana nizom točaka koji pokazuju kako se to čita, ali čini se da je izvršio potpuno novu reviziju Kur'ana , poslavši kopije ovog novog teksta u velika metropolitanska središta i naredivši uništavanje ranijih primjeraka u postojanje tamo,kao što je Uthman učinio ranije. " ( Kur'an kao Sveto pismo [New York: Books for Libraries, 1980], str.99; kurziv naglašava naš) Još jedno pitanje s kojim su se muslimani morali suočiti bilo je čitanje varijanti. Kad je Kur'an izvorno napisan, nije bilo znakova samoglasnika ili dijakritičkih znakova koji bi razlikovali značenja riječi. Kako bismo ilustrirali probleme koje ovaj stil pisanja može stvoriti u tekstu, napisat ćemo rečenicu bez samoglasnika: h gv hm bd Ovu bi se rečenicu moglo čitati na nekoliko mogućih načina, ovisno o kontekstu. Na primjer, to bi moglo značiti "dao mu je ponudu" ako je bio dobavljač ili "dao mu je pupoljak" ako je bio u cvjećari ili "dao mu je krevet" ako je bio u prodavaonici namještaja. Taj je tekstualni stil iznjedrio tisuće varijanti između kodeksa koji su bili dostupni u to vrijeme. Druga varijanta čitanja proizlaze iz klauzula koje su ili dodane ili izostavljene iz teksta. Usporedba tekstova Uthmana i Ibn Masuda ilustrirat će ovo: S. 2: 275 u Uthmanovom primjerku započinje Allathiina yaq kuluunar - ribaa laa yaquumuuna - "oni koji proždiru kamate neće izdržati." Kodeks Ibn Masuda započeo je na isti način, ali je dodao " yawmal qiyamati ", Dan uskrsnuća - tj. "Oni koji proždiru kamate neće stajati na Danu uskrsnuća." S. 5:91 u Uthmanovom tekstu glasi Fusiyaamu thaalaythati ayyammin - "Postite tri dana." Ibn Masud je nakon posljednje riječi uključio pridjev mutataabi'aatin, što znači "uzastopni dani". S. 6: 153 započinje Wa anna haatha siraatii - "Zaista je ovo moj put." Ipak, verzija Ibn Masuda glasi Wa haatha siraatu rabbakum - "Ovo je put vašeg Gospodara." S. 33: 6, u vezi s Muhammedovim suprugama, navodi Wa azwaajuhu ummahaatuhuu - „a njegove su žene njihove majke (vjernika)“. Ipak, Ibn Masud dodaje Wa huwa abuu laahum - "a on (Muhammad) im je otac." (Gilchrist, poglavlje 3. Kodeksi Ibn Mas'uda i Ubayy Ibn Ka'ba , str. 69-70 - pozivajući se na Arthur Jeffrey Materials ; Abi Dawud's Kitab al-Masahif ) Treba napomenuti da je u četiri prethodna primjera Ubayy b. Kab, Ibn Abbas i Ibn Ebi Davud bili su u skladu s Ibn Mesudovim čitanjem. U stvari, klauzula u S. 33: 6 višestruko je potvrđena prema pokojnom muslimanskom učenjaku i prevoditelju Muhammadu Asadu, Stoga, povezujući se s prethodnim spominjanjem dobrovoljnih, izbornih odnosa (za razliku od onih krvnim), ovaj stih ukazuje na najvišu manifestaciju izbornog, duhovnog odnosa: onog od Boga nadahnutog Proroka i osobe koja se slobodno odluči slijediti mu. Izvještava se da je i sam Poslanik rekao: "Nitko od vas nema stvarne vjere ako mu nisam draži od njegovog oca, djeteta i čitavog čovječanstva" (Buhari i Muslim, pod Anasovim autoritetom, s nekoliko gotovo identičnih verzija u ostalim kompilacijama). Ashabi su Poslanika uvijek smatrali duhovnim ocem svoje zajednice.Neki od njih - npr. Ibn Masud (kako ga navodi Zamakhshari) ili Ubayy ibn Kab, Ibn Abbas i Muawiyah (kako navodi Ibn Kathir) - jedva da su ikad izgovarali gornji ajet, a da nisu dodali, kao objašnjenje, "videći da je on [kao] otac njima "; i mnogi tabiini - uključujući Mudžahida, Katadu, lkrimah i Al-Hasana (usp. Tabari i Ibn Kathir) - učinili su isto : otuda i moja interpolacija ove fraze u zagradama. (Međutim, vidi također ajet 40 ove sure i odgovarajuću napomenu.) Što se tiče statusa Poslanikovih supruga kao "majki vjernika", ovo proizlazi prvenstveno iz činjenice da su dijelile život Božjeg apostola u svom najintimniji aspekt. Slijedom toga, nisu se mogli ponovno vjenčati nakon njegove smrti (vidi stih 53 dolje), budući da su svi vjernici bili, duhovno,njihova djeca". (Izvor ; podebljano naglašavanje naše) To objašnjava zašto je ovo umetnuo u svoj prijevod, iako u zagradama: Poslanik ima veće zahtjeve prema vjernicima nego [oni sami], [budući da im je on otac], a supruge su im majke: Činjenica je da je ovaj odlomak višestruko posvjedočen što dodatno ublažava Uthmanovu (po) verziju koja je najtočnija i najautentičnija. Ostala mjesta na kojima je čitanje Ibn Masuda našlo podršku kod ostalih recitatora uključuju: S. 3: 127, standardna verzija glasila je Wa saari'uu ("budi brz"), dok su Ibn Masud i Ubayyova čitanja bila Wa saabiquu ("budi naprijed") I Ibn Masud i Ubayy čitali su Yusrifullaahu - " odvraćenog od Allaha" - umjesto Uthmanovog Yusrafa - " odvraćenog ". (S. 6:16) (Gilchrist, poglavlje 3., str. 71. - pozivajući se na Maki -jev Kitab al-Kasf i Arthur Jeffrey-ove materijale za povijest teksta Kur'ana ) To čini slučaj protiv osmanskog teksta koji je dobio službeni status još jači, jer dokazi ukazuju na to da je kodeks Ibn Masuda izrazito nadmoćan. Da bismo predstavili kratki sažetak naših otkrića primijetili smo da: Kur'an nije sastavljen savršeno. Nedostaje mnogo sadržaja Kur'ana. U opticaju je bilo više od jednog Kur'ana. Primarni kodeksi očevidaca su spaljeni. Po ovlaštenju jednog čovjeka odobren je službeni tekst Kur'ana. Čak je i ovaj službeni kodeks na kraju uništen i napravljeno je jedanaest revizija. Tisuće varijanti postojale su između ovih konkurentskih tekstova kako je dokumentirano u knjizi Arthura Jeffreyja, koja pak navodi vlastito djelo Abi Dawud. Prije zaključka potrebno je riješiti dvije zablude. Postoje oni unutar Islamske zajednice, poput dr. Jamal Badawi iz Halifaxa u Novoj Škotskoj, koji tvrde da je pamćenje Kur'ana osiguralo njegovo očuvanje i autoritet. Ovi ljudi tvrde da su stotine pojedinaca bile žive, koje su Kur'an naučile izravno od Muhammeda i predale ga sjećanju. To je osiguralo pravilno objavljivanje i očuvanje sadržaja Kur'ana. Ova je logika zabluda iz dva razloga: Tvrdnja da je napamet sačuvao Kur'an je lažna zbog činjenice da je veliki broj učitelja ( hafiza ) ubijen u bitci kod al-Yamame, uzimajući one dijelove Kur'ana koje su samo oni pamtili grob s njima, nikad više za recitaciju. Upravo su ti isti recitatori, tj. Ibn Masud, Ubayy itd., Zapisivali kodekse iz sjećanja što je dovelo do proturječnosti, dodavanja, propusta i do tisuća varijanti čitanja među natjecateljskim tekstovima. To pokazuje pogrešna sjećanja recitatora. Zanimljivo je da nam kažu da je čak i sam Muhammed zaboravio određene stihove: 'Božiji Poslanik čuo je čovjeka kako noću uči i rekao: "Neka se Bog smiluje tom čovjeku! Upravo me podsjetio na ajet takav i takav, a na suru sam zaboravio takav i takav ."' (Burton, str. 129, Buhari, "K. Fad'il al Qur'an", bab nisyan al Qur'an) Poslanik je učio Kur'an i izostavio aju . Kad je završio molitvu, upitao je: 'Je li Ubayy u džamiji?' 'Evo me, Božiji poslaniče.' "Zašto me onda niste pozvali?" 'Mislio sam da je aya povučena.' "Nije povučen, zaboravio sam ." (Ibid., Str. 65-66, `Abdul Rahman al Tha`alibi," al Jawahir al Hisan fi tafsir al Qur'an ", 2 sveska, Alžir, 1905, sv. 1, str. 95) Druga zabluda je da su ove varijante bile jednostavno dijalekatske razlike koje su postojale između različitih arapskih plemena. Dalje se tvrdi da ove dijalekatske razlike ne utječu na tekst, budući da je Muhammedu bilo dopušteno do sedam dijalekatskih čitanja ( Sab'at-l-Ahruf ). Suprotno tome, dokazi ukazuju na mnogo više od jednostavnih dijalekatskih varijacija, već na grube propuste cijelih sura, ajeta i duljine poglavlja. Oni koji izlažu ovu teoriju temelje je na čisto željenom razmišljanju bez čvrstih dokaza koji podupiru takve tvrdnje. U stvari, sedam ahrufa složi problem za muslimane. Sljedeći muslimanski odgovor pokazatelj je zašto: Drugo, što se podrazumijeva pod stilovima ( ahruf , sing. Harf )? NAJBOLJE od znanstvenih MIŠLJENJA koja se odnose na ono što se misli je da postoji sedam načina učenja Kur'ana, gdje se formulacije mogu razlikovati, ali značenje je isto; ako postoji drugačije značenje, to je varijacije teme, a ne suprotstavljanje i proturječje. Treće… Neki od učenjaka rekli su da se pod ahrufom podrazumijevalo arapsko narječje, ali ovo je DALEKO DOBITO zbog hadisa Omera ibn al-Khattaaba koji je rekao: „Čuo sam kako je Hishaam ibn Hakeem izgovarao Soorat al-Furqaan na način drugačiji od onog na kojem sam ga izgovarao i način na koji me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio da ga izgovaram. Spremao sam se raspravljati s njim dok je klanjao, ali sačekao sam dok nije završio molitvu, a zatim sam mu svezao odjeću oko vrata i uhvatio ga za nju te ga doveo Allahovom Poslaniku. na njega) i rekao: 'Allahov Poslaniče, čuo sam ovog čovjeka kako izgovara Soorat-al-Furqaan na način drugačiji od onoga kako si mi to učio.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: 'Uči to', i on je to izgovorio onako kako sam čuo da ga izgovara. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Otkriveno je ovako.'Tada mi je rekao:' Recitiraj ', pa sam ja recitirao, a on je rekao,' Otkriveno je ovako. ' Ovaj Kur'an je objavljen na sedam različitih načina, pa ga recitirajte na način koji vam je najlakši. '" Poznato je da je Hishaam bio Asadi Qurashi (tj. Iz klana Bani Asad u Kurejšima), a 'Umar je bio Adawi Qurashi (tj. Iz klana Bani' Adiyy u Kurejšu). Oboje su bili iz Kurejšija i Kurejšije su imale samo jedan dijalekt . Da je razlika u ahrufu (stilovima) bila razlika u dijalektima, zašto bi se dvojica ljudi iz Kurejšije razlikovali? Znanstvenici su spomenuli BLIZU ČETRDESET RAZLIČITIH MIŠLJENJA o ovom pitanju! Možda je najispravnije ono što smo gore spomenuli. A Allah najbolje zna. Četvrto: Čini se da je sedam stilova otkriveno s različitim formulacijama , na što ukazuju hadisi 'Umara, jer ' je Umarov prigovor bio stilu, a ne značenju . Razlike između ovih stilova nisu stvar kontradikcije i suprotstavljanja, već su istoznačnice, kao što je rekao Ibn Mas'ood: "To je kao da jedan od vas govori halumma , aqbil ili ta'aal (svi različiti načini govoreći" Dođi ovdje '). " Peto: Što se tiče sedam recitacija ( al-qiraa'aat al-saba ' ), ovaj broj nije zasnovan na Kur'anu i Sunnetu, već je to idžtihad Ibn Mudžaahida (Allah mu se smilovao). Ljudi su mislili da je al-ahruf al-saba ' (sedam stilova) al-qiraa'aat al-saba' (sedam recitacija), jer je slučajno bio isti broj. Ali ovaj je broj možda nastao slučajno, ili ga je Ibn Mudžaahid namjerno učinio kako bi odgovarao onome što je ispričano o broju stilova ( ahruf ) koji su sedam . Neki su ljudi mislili da su stilovi ( ahruf ) recitacije, ali ovo je pogreška. Među znanstvenicima nije poznat takav komentar. Sedam recitacija jedan je od sedam stilova, a to je stil koji je 'Uthmaan odabrao za sve muslimane. Šesto: Kada je 'Uthmaan napravio kopije Kur'ana, učinio je to prema jednom stilu ( harf ), ali je izostavio točke i samoglasnike kako bi se mogli prilagoditi i neki drugi stilovi. Dakle, Mus-haf koji je kopiran u njegovo vrijeme mogao se čitati u skladu s drugim stilovima, a koji god je stil prilagodio Mus-haf iz 'Osmana, i dalje je bio u upotrebi, a stilovi koji se nisu mogli prilagoditi nisu više korišteni . Ljudi su počeli kritizirati jedni druge zbog drugačijeg recitiranja, pa ih je 'Uthmaan ujedinio dajući im jedan stil Kur'ana . Sedmo: Vaša tvrdnja da su različiti recitacije Mudžahida značili sedam stilova ( ahruf ) nije tačna , kao što je rekao šejh el-islam ibn Tejmije. ( Majmoo'ah al-Fatawa , svezak 13, str. 210) ... Pitanja i odgovori o islamu (www.islam-qa.com ) ( Pitanje # 5142: Objava Kur'ana u sedam stilova (ahruf, sing. Harf) ; podebljano i veliko naglašavanje naše) U svjetlu prethodnih razmatranja, nemamo drugog izbora nego zaključiti da pamćenje nije uspjelo sačuvati Kur'an. To je možda razlog zašto su muslimani bili prisiljeni priznati da je Kur'an nepotpun zapis: `Abdullah b. `Omer je navodno rekao, ' Neka niko od vas ne kaže:" Imam cijeli Kur'an. " Kako on zna što je sve to? VIŠE JE KURANA PROŠLO [dhb]. Neka kaže umjesto toga, DOBIO SAM ŠTA JE PREŽIVJELO . "'(Burton, str. 117, Jalal al Din` Abdul Rahman b. Abi Bakr al Suyuti, "al Itqan fi` ulum al Qur'an ", Halabi, Kairo, 1935/1354, točka 2, str. 25) Neki od nas su se sastali kako bi razmijenili hadiske izvještaje. Jedan je momak rekao: 'Dosta je ovoga! Pozovite se na Božju knjigu. ' Imran b. Husain je rekao: 'Ti si budala! Pronalazite li u Božjoj knjizi molitve koje su detaljno objašnjene? Ili brzi? Kur'an se na njih odnosi samo općenito . Sunna je ta koja daje detaljno objašnjenje. ' (Isto, str. 21., al Hamdani, "I`tibar", str. 24.-5.) Nijedan mezheb ne dozvoljava nasljeđivanje nevjernika i vjernika; nasljeđe čovjeka bez roba; nasljedstvo žrtve ubojstva. Svi madahibi prihvaćaju svjedočenje dvaju muških svjedoka u slučajevima ubojstava. Ovi i mnogi drugi dogovoreni principi i postupci nisu spomenuti u Kur'anu . (Isto, str. 23) Zaključak Za razliku od Svete Biblije koja ima preko 25 000 rukopisa s primjercima duljim od dvije tisuće godina (tj. Svici s Mrtvog mora), dokazi Kur'anskog rukopisa (MS) blijede u usporedbi. Štoviše, niti dva kur'anska rukopisa (MSS) nisu identična (što je prilično zabavno u svjetlu opetovanog muslimanskog napada na tekstualnu tradiciju NT-a i njihove tvrdnje da niti jedan grčki NT MSS nisu identični!). Kao što je jedan srednjovjekovni muslimanski autor napisao u vezi s postojećim kuranskim MSS-om, koji su se svi temeljili na Ibn Masudovoj verziji, a ne na Osmanovoj: Ovako kaže Muhammed ibn Ishaq [al- Nadim ]: Vidio sam brojne kur'anske rukopise, koje su prepisivači zabilježili kao rukopise od Ibn Mes'uda. NISU DVA KURANSKA KOPIJA BILA DOGOVORENA, a većina ih je bila na teško obrađenom pergamentu . (Abu'l-Faraj Muhammad ibn Ishaq Al-Nadim, Fihrist - Istraživanje islamske kulture iz X. stoljeća , uredio i preveo Bayard Dodge [Great Books of the Islamic World, Inc., Columbia University Press, 1970.], str. 57; podebljano i s velikim naglaskom naše) Nisu samo MSS Kur'ana Ibn Masuda bili ujednačeni prema al-Nadimu: Knjige o neskladu [kur'anskih] rukopisa. Neslaganja između rukopisa naroda al-Madina, al-Kufa i al-Basrah , prema al- Kisai ; knjiga Halafa , Neslaganja rukopisa; Neslaganja naroda al-Kufe, al-Basrah i Sirije u vezi s rukopisima , napisao al- Farra ' ; Neslaganja između rukopisa , Abu Da'ud al- Sijistani ; knjiga al- Mada'ini o neskladu između rukopisa i sastavljanja Kur'ana; Neslaganja između rukopisa Sirije, al-Hijaza i al-Iraka , od Ibn Amiraal-Yahsubi; knjiga Muhammeda ibn 'Abd Al-Rahmana al- Isbahanija o neskladu u rukopisima . (Isto, str. 79; podebljani naglasak naš) S obzirom na sva ova razmatranja i činjenice, skloni smo zaključiti da islam i Kur'an nemaju čvrstih i provjerljivih dokaza koji bi potkrijepili njihov autoritet i nadahnuće, te da dokazi iz rukopisne tradicije i ranih islamskih referenci nepobitno dokazuju da Kur'an nije u potpunosti sačuvan. Dodatak A Muslimanski učenjaci priznaju korupciju kur'anskog teksta Nisu svi muslimanski učenjaci vjerovali da je Kur'an savršeno očuvan, ali slobodno priznaju masovnu korupciju islamskog teksta od strane Osmana, trećeg islamskog kalifa. Ovi muslimani su pretežno šiitske sekte, grane koja vjeruje u primat Alija ibn Abu Thaliba kao zakonitog nasljednika Muhammeda, koji je njegov prvi rođak i zet. Ova je činjenica nevjerojatna budući da muslimani vole citirati liberalne kršćanske teologe, kršćane s protunaravnim predrasudama, kako bi dokazali da je Sveta Biblija pretrpjela neovlaštene promjene. Ipak, ovdje unutar islama nalazimo skupinu bogobojaznih pojedinaca koji vjeruju u nadahnuće i čuda, koji potvrđuju i podržavaju Muhammedovo poslanstvo i koji su još uvijek dovoljno iskreni da priznaju činjenicu da mnogo nedostaje iz islamske objave. Jedna od najpoznatijih šijitskih knjiga napisana na temu korupcije je Skraćivanje na iskrivljavanju Knjige Gospodara lordova, autora Imama al-Nurija. Prema njemu, mnogi se imami kao što su al-Saduuq, al-Tubrusi, al-Sighaar, al-Kalleeni, Ibn Shahir Ashuub, al-Ayyaashi, al-Medžlisi i al-Nu`maani slažu da je Osman gadno petljao Kur'an ' an, izuzimajući i dodajući stihove koji su mu najviše odgovarali. Prema al-Nuriju: „Bilo je različitih kolekcionara, princ vjernika bio je prvi među njima, čija se kolekcija razlikovala od svih ostalih kolekcionara. Postoje još tri primjerka Kurana koje su sakupili halife, osim primjeraka Ibn Ka`ba, Ibn Mas`uuda, koji su sami po sebi četiri primjerka. " I: „Kada se ovi opći i posebni izvještaji pomno razmotre, iz njihova doslovnog ili sugeriranog značenja saznajemo da Kuran sada postoji između ruku muslimana na istoku i zapadu, jer je vezan dvjema jaknama, i prema njegovo prikupljanje i uređenje, nije bilo tako tijekom života Glasnika. ”(Vidi Nurijevu knjigu) Ostale knjige uključuju Iskrivljenje Ahmeda Ibn Muhammada i Iskrivljenje i supstituciju Muhammeda Ibn Hasana al-Sairatija . Prema tim islamskim izvorima, više od dvjesto stihova je ili izmijenjeno ili je u potpunosti izostavljeno. Evo popisa iz knjiga šiita: Prema šiitskim učenjacima, Muhamedovi su nasljednici izbrisali jednu cijelu suru pod nazivom al-wilaya . To glasi kako slijedi: O apostole! Obznanite moju opomenu, pa će i oni znati. Uistinu, oni koji se oglušuju na moje stihove i presudu su gubitnici. Oni koji svoje zavjete drže do vas, nagradit ću ugodnim rajima. Uistinu, Allah prašta i nudi veliku nagradu. Uistinu, Ali je pobožan i njegova će zasluga biti dodijeljena na Sudnjem danu. Ni na koji način nismo neuki u vezi s nepravdom koja mu je učinjena. Dali smo mu čast nad svim vašim ukućanima. On i njegovo potomstvo su strpljivi. Njihov je protivnik vođa kriminalaca. Recite onima koji nisu vjerovali nakon što su povjerovali: "Tražite li ovosvjetske užitke u životu, trčeći za njim, zaboravljajući ono što su vam Allah i Njegov poslanik obećavali, kršeći obećanja nakon što su ih ponovo potvrdili?" Dali smo vam prispodobe kojima biste se mogli voditi. O apostole, otkrili smo ti očigledne stihove. U njima su oni za koje Allah može tvrditi da su mrtvi, a onaj ko bude stajao uz njega bit će izložen. Sklonite se od njih jer vas izbjegavaju. Dovest ćemo ih na dan kada im ništa neće pomoći ili im pružiti milost. U paklu imaju status koji će im priličiti. Hvalite svog velikog Gospodara i budite od onih koji se klanjaju. Poslali smo Mojsija i Arona, ali oni su Aaronu nanijeli nepravdu. Neka to bude dobro strpljenje! Od njih smo napravili majmune i svinje i proklinjali ih do dana uskrsnuća. Budite strpljivi jer će im biti dodijeljena pobjeda. Kroz vas se, kao i bivšim glasnicima prije vas, ispunjava sud. Od njih smo vam postavili zakonskog skrbnika kako bi se oni pokajali. Tko god okrene leđa Mojoj zapovijedi, vratit ću ga, pa neka još neko vrijeme uživa u svojoj nevjerici. Neće vas pitati za izdajnike. O apostole! Zavjetovali smo se za vas onima koji su vjerovali. Stoga, uhvatite se za to i budite zahvalni. Uistinu, Ali je jedan od poslušnih, noću ležeći ničice, upozoravajući na Posljednji dan i nadajući se nagradi svoga Gospodara. Recite, hoće li se s tim ugnjetačima postupati jednako dok se zna za moje mučenje? Perje će im se napuniti oko vrata i žalit će zbog svojih djela. Rekli smo vam dobru vijest da će doći njegovo potomstvo. Naš poredak neće prekršiti. Na njima i za mene neka budu molitve i milost, bili oni živi ili mrtvi, sve dok ne uskrsnu. Na one koji im griješe nakon tebe Moj je gnjev, jer oni su izgubljeni narod. Oni koji slijede njihove korake budu milostivi od Mene, oni će biti sigurni u sobama. Hvala Allahu,gospodar svjetova. (Istinite upute , pt. 4, str. 65-66 - citirajući al- Nurijev Fasl al-Khitab, str. 110) Prema jednom Abu Ja`faru, izvorno čitanje S. 2:59 glasi: "Oni koji su prestupili obitelj Muhammed promijenili su riječ od one koja im je dana, pa smo s neba poslali pošast nad onima koji su prestupili obitelj Muhammed." (Isto, str. 67 - pozivajući se na komentar Ibrahima al-Qummija, svezak 1., str. 48) Abu Abdallah navodi da S. 2:91 ispravno glasi: "... Ono što je Allah poslao u vezi s Alijem, oni kažu ..." ( Fasl al-Khitab, str. 205) S. 2: 143 trebao bi biti: "Postavili smo vas pravedno uravnoteženim imamima, to jest vođama kojima biste mogli biti svjedoci nad narodima." (Isto, str. 213) S 3: 128 započinje sa: "Odluka nije za vas ..." Ipak ga čita Abu Abdallah: "Odluka je o vama ..." (Isto, str. 218-219) S. 4:65 Abu Abdallah čita kao: "... protiv vaše odluke u vezi s vladavinom, ali pokorite se Allahu i prihvatite ih s punim uvjerenjem." Ipak ga čita Ebu Ja`far: "I u njihovim dušama ne nalaze otpor onome što su Muhammed i obitelj Muhammed odlučili ..." (Isto, str. 225-226) Abdallahov komentar na 3: 110 je: “Hoće li najbolji ljudi ubiti princa vjernika [Alija], al-Hasana i al-Husaina [Alijeve sinove]? Ispravno čitanje glasi: 'Bili ste najbolji imami evoluirani za čovječanstvo.' "(Isto, str. 217) Posljednja klauzula u S. 4:79 prema Abdallahu trebala je glasiti: "... zlo vam se događa, unaprijed sam ga odredio!" (Isto, str. 226) Abu Ja`far ukazuje da je 3: 185 trebao biti "i uskrsnut će" kao završni dio rečenice. (Isto, str. 219) Iako postoji mnogo više ajeta koje možemo iznijeti, ovi su primjeri dovoljni da sasvim jasno pokažu da Kur'an još uvijek nije savršeno očuvan, što su potvrdili i sami bogobojazni muslimani. Dodatak B Sahih al-Bukhari i Kur'anski tekst Budući da hadisku zbirku imama al-Buharija muslimani smatraju premijernom zbirkom islamskih tradicija, smatrajući je drugom u odnosu na sam Kur'an, na nama je da je ispitamo u odnosu na Kur'ansku kompilaciju . Ispitujući dokaze koje je iznio imam al-Bukhari, utvrdili smo da se date izjave u potpunosti slažu s ostalim islamskim referentnim radovima navedenim u ovoj studiji. Daleko od toga da potvrđuje savršenu kompilaciju Kur'ana, al-Buharijeva zbirka priznaje činjenicu da je Kur'an pretrpio korupciju tijekom prenošenja s usmenog na pisani format. U cijelom će se izdanju koristiti dr. Muhammad Muhsin Khan, prijevod Sahih Al-Bukhari na engleski jezik, točnije šesti svezak njegovog kompleta. Ovaj prijevod možete pročitati i na mreži: http://www.usc.edu/schools/college/crcc/engagement/resources/texts/muslim/hadith/bukhari/ Svezak 6, knjiga 061, broj 509 Veliki broj recitatora ubijen u bitci kod Yamame (protiv Musailame). Dijelovi Kur'ana su se bojali izgubljeni. Kur'an će biti sastavljen u jednu zbirku, što Muhammed nije učinio. Zaid b. Thabit je sastavio Kur'an. Nisam mogao pronaći posljednji stih S. Al-Tawbe, osim kod Abi Khuzaime al-Ansarija Svezak 6, knjiga 061, broj 510 Tijekom rata protiv Azerbejdžana i Armenije, Hudhaifa bin al-Yamama obavijestio je Osmana da su Iračani, koji su čitali Ibn Masudovu verziju Kur'ana, i Sirijci, koji su čitali Ubayevu verziju, optužili jedni druge za dodavanje i / ili izostavljanje iz Kur'a 'anički tekst. Uthman je zadužio Zaida, Abdullaha bin Az-Zubaira, Saida b. al-As i Abdur-Rahman b. Harith rođ. Hisham da prepiše kur'anski MSS na kuraiškom dijalektu. Nove kopije poslane u svaku provinciju. Kur'ani drugih ashaba naredili su da se spale. Svezak 6, knjiga 061, broj 511 Posljednja dva ajeta sure El-Tavba pronađena su samo kod jedne osobe, Abu Kuzaime, što potvrđuju sljedeće tradicije: `Omer je odlučio prikupiti Kur'an. Obratio se ljudima: 'Ko god je dobio direktno iz usta Poslanika bilo koji dio Kur'ana, neka nam ga sada donese ovdje.' Zapisali su ono što su čuli na listove, tablete i palmine grane. ` Umar ne bi prihvatio ništa ni od koga dok dva svjedoka ne daju iskaz . Na njega je izvršen atentat dok je još bio angažiran na njegovoj kolekciji. Njegov nasljednik, `Uthman obratio se narodu, 'Neka tko god ima nešto od Knjige Božje donese nam je ovdje.' ` Uthman ni od koga ne bi prihvatio ništa dok dva svjedoka ne svjedoče . Khuzaima b. Thabit je rekao: 'Vidim da ste izostavili dva stiha . Niste ih napisali. ' Pitali su šta su i on je rekao: 'Imao sam direktno od Poslanika: "Došlo je do vas ..." "Uthman je rekao:" I svjedočim da ti stihovi dolaze od Boga. " Pitao je Khuzaimu gdje bi trebali ući u njih . Odgovorio je: 'Neka budu blizu posljednjeg kur'anskog otkrivenja.' Tako je Bara'a zapečaćena ovim riječima. (John Burton, Zbirka Kur'ana , 1977, str. 123- pozivajući se na Abu Bakra `Abdullaha b. Abi Da'uda, " Kitab al-Masahif " , ur. A. Jeffery, Kairo, 1936/1355, str. 10; podebljani naglasak naš) [Zaid izvještava:] Pronašao sam posljednji ajet sure al Tawba kod Ebu Khuzaime al Ansarija, pronašavši ga ni sa kim drugim : "Eto, sad vam je došlo ..." do kraja sure. (Burton, str. 119 - pozivajući se na Ahmada b. `Ali b. Muhammad al` Asqalanija, ibn Hajar, Fath al Bari , 13 svezaka, Kairo, 1939/1348, sv. 9, str. 9; podebljano naglašavanje naše) Ova činjenica dodatno uništava mit da je Kur'an savršeno očuvan pamćenjem, jer ako je to bio slučaj, zašto je samo Khuzaima imao na raspolaganju posljednja dva ajeta Al-Tawbe? Zar ovi nisu trebali biti u posjedu svih memorizera? Pretpostavlja se da se hadis odnosi na činjenicu da je Huzaima jedini napisao ajete, dok su ih drugi obvezali na pamćenje. Opet, čini se da je ovo željno razmišljanje, jer ovaj hadis ne govori ništa o traženju kodeksa koji sadrže ove stihove. Zanimljivo je da je ovu tvrdnju prvi put iznio Ahmad ibn Ali ibn Muhammad al-Asqalani ibn Hajar u svom Fath al-Baari fii Sharh al-Bukhari . Ibn Hadžer je rođen 773. hidžretske godine (1372. godine), a umro je 852. hidžretske godine (1451. hidžretske godine). Sljedeće se pojavljuje u Zborniku Kur'ana Johna Burtona , str. 127-128: Iz Zaidove izreke ne proizlazi da on nije uspio pronaći aju iz sure al Tawba kod bilo koga drugog, da u to vrijeme to nije bila mutawatira među onima koji su svoj Kur'an naučili od ashaba , ali nije čuo izravno od Poslanika. Ono što je Zaid tražio bili su dokazi onih koji su svoje kur'anske tekstove upućivali direktno od Poslanika ... Ispravno tumačenje Zaidove opaske da nije uspio pronaći aju ni sa kim drugim jest da je nije uspio pronaći u pisanom obliku, a ne da nije uspio pronaći one koji su to nosili u svojim sjećanjima . ( Fath al-Baari , sv. 9, str. 12; podebljano naglašavanje naše) Problem s Ibn Hadžerovom tvrdnjom je taj što on nije očevidac, niti je njegovo djelo rani zapis o sastavljanju Kur'ana. Umjesto toga, njegovo je djelo mnogo kasniji komentar na zbirku Sahih al-Bukharija , koja sama po sebi nije zapis očevidaca. Stoga najraniji izvor koji tvrdi da je Zaid tražio autorizirane pisane tekstove koji uključuju ove stihove datira najmanje osam stoljeća nakon Muhamedove smrti! Stoga se muslimanska tvrdnja ne može shvatiti ozbiljno, jer ne postoje dokazi očevida koji podupiru takvu pogrešnu tvrdnju. Radi pravičnosti, mora se reći da je, prema drugim islamskim tradicijama, Ubayy ibn Kab također priznao postojanje ova dva posljednja ajeta: Oni su sakupili Kur'an u mushaf u vrijeme vladavine Ebu Bekra, neki ljudi su pisali na Ubayyov diktat. Kad su stigli do Q 9: 127, neki su pretpostavili da je to posljednji dio Kur'ana koji je objavljen. Ali Ubej je istakao da ga je Poslanik naučio još dva ajeta i, budući da su posljednji iz Kur'ana objavljeni, Knjiga bi trebala zatvoriti bilješku na kojoj je započela. (Burton, Zbirka Kur'ana, str. 124 - citirajući Ebu Bekra Abdullaha b. Abi Da'uda Kitab Al Masahif ) Ipak, ovo zapravo potvrđuje da nisu svi Kur'an napamet naučili napamet, jer su se samo dva muslimana čak i prisjetila ovih ajeta. Svezak 6, knjiga 061, broj 515 Između sukobljenih verzija Kur'ana postojao je kontradiktoran poredak sura. Svezak 6, broj 527 Neki su recitatori izostavili stihove koje je spomenuo Ubayy ibn Kab, usprkos reputaciji potonjeg i njegovom oklijevanju da ih slijedi izostavljajući ono što je osobno čuo od Muhammeda: Pripovijedao je Ibn 'Abbas:' Omer je rekao: "Ubai je bio najbolji od nas u učenju (Kur'ana), ali mi ostavljamo nešto od onoga što on uči." Ubai kaže: "Uzeo sam ga iz usta Allahovog Poslanika i neću ostaviti ni za što ." ... To snažno sugerira da su mnogi stihovi nestali. Svezak 6, knjiga 061, brojevi 558 , 562 Sam Muhammed zaboravio je dijelove Kur'ana. Svi ovi dokazi iz najbolje i najpouzdanije zbirke hadisa ne ostavljaju sumnju da Kur'an daleko nije od savršene kompilacije. U službi našega Velikog Boga i uskrsloga Spasitelja, Gospodina Isusa Krista, Božjeg ljubljenog i vječnog Sina, u vijeke vjekova. Amen. Dođi Gospodine Isuse, dođi. Uvijek ćemo te voljeti onako kako nam to omogućuje tvoja suverena milost. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Text/index.html http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_seventy.htm http://answering-islam.org/Responses/Saifullah/bravo1. htm http://answering-islam.org/Responses/Saifullah/bravo4.htm http://answering-islam.org/Responses/Menj/bravo_r4bc.htm http://answering-islam.org/Responses/Menj/bravo_r4bc_add .htm http://answering-islam.org/Responses/Abualrub/allahs_identity.htm http://www.answeringmuslims.com/2009/02/failure-of-muslim-response-to-ibn-masud.html http: //www.answeringmuslims.com/2008/12/aisha-and-ubayy-ibn-kab-on-100-verses.html http://www.answeringmuslims.com/2008/12/islams-amazingly-unfalsifiable-claims .html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/quranically-confused-muhammads-chosen.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/more-lost-surahs-of-perfectly-preserved.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/fogg-is-lifted.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/seven-ahruf-quranic-escape-clause.html http: // www.answeringmuslims.com/2009/01/manuscript-genocide-and-illusion-of.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/quran-vs-bible-ex-muslims-comparison-of.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/bible-quran-and-impact-of-textual.html http://www.answeringmuslims.com/2009/01/bible-quran-and-impact-of -textual.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/ibn-masud-on-zaids-mushaf.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/quran-missing-prayer.html http://www.answeringmuslims.com/2009/02/zaid-ibn-thabit-vs-ubayy-ibn-kab-on .html Kuran, odgovor na islamsku početnu stranicu

Smrt , San, Spavanje, Dusa Vidi: Sura 3:55 Neiskrenost Kur'ana Sura 4:157 Jevreji kazu Isa je Mesih Duša Nefsan Sura 5:35 Sura 3:55 إِذْ قَالَ اللَّهُ يَا عِيسَىٰ إِنِّي مُتَوَفِّيكَ وَرَافِعُكَ إِلَيَّ وَمُطَهِّرُكَ مِنَ الَّذِينَ كَفَرُوا وَجَاعِلُ الَّذِينَ اتَّبَعُوكَ فَوْقَ الَّذِينَ كَفَرُوا إِلَىٰ يَوْمِ الْقِيَامَةِ ۖ ثُمَّ إِلَيَّ مَرْجِعُكُمْ فَأَحْكُمُ بَيْنَكُمْ فِيمَا كُنْتُمْ فِيهِ تَخْتَلِفُونَ Korkut: I kada Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učiniću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi: Mlivo: Kad reče Allah: "O Isa! Ja sam Taj koji će ti smrt dati i Sebi te uzvisiti i Koji će te očistiti od onih koji ne vjeruju, i Koji će učiniti (da) oni koji te slijede budu nad onima koji ne vjeruju do Dana kijameta. Zatim je Meni povratak vaš, pa ću presuditi među vama o onom u čemu ste se razilazili. https://znaci.ba/quran?field_sura_value=3&field_broj_ajeta_value=55&body_value= (vidi dole ispod) -------------------- Sura 39:42 Smrt https://greskekurana.wixsite.com/kuran-najveca-greska/sura-39-42-smrt اللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنْفُسَ حِينَ مَوْتِ هَا وَالَّتِي لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِ هَا ۖ فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَىٰ عَلَيْهَا الْ مَوْتَ وَيُرْسِلُ الْأُخْرَىٰ إِلَىٰ أَجَلٍ مُسَمًّى ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ Korkut Sura 39:42 Allah uzima duše u času njihove smrti , a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju. Mlivo Sura 39:42 Allah uzima duše u vrijeme smrti njihove - a koja nije umrla - u snu njenom. Tad zadržava onu kojoj je odredio smrt , a šalje drugu do roka određenog. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmišljaju. https://znaci.ba/quran?field_sura_value=39&field_broj_ajeta_value=42&body_value= https://www.islamawakened.com/quran/39/42/default.htm https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=39&verse=42 (39:42:10) manāmihā their sleep https://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=nwm#(39:42:10) 1. Slep = spavanje manāmihā مَنَامِهَا 2. Dream = san Tefsir Ibn Kesir Sura 39:42 "Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog." U njemu su dokazi da se one sastaju u Visokom Društvu, kao što stoji u merfu´ hadisu koji prenose Ibn - Mende i drugi. Bilježe Buharija i Muslim od Ebu - Hurejrea, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kad neko od vas želi leći u postelju, neka istrese čaršaf (ogrtač), jer on ne zna šta će se poslije njega desiti, a zatim neka kaže: 'U ime Tvoje, moj Gospodaru, liježem na bok, i u ime Tvoje ustajem; ako mi uzmeš dušu, smiluj joj se, a ako mi je povratiš, čuvaj je kao što čuvaš Svoje dobre robove.'" Neki od prethodne uleme, tumačeći ovaj ajet časni, kažu: 'Duše umrlih - kad umru, a duše živih - kad zaspu - uzimaju se, pa se upoznaju koliko Allah hoće da se upoznaju, "pa zadržava one kojima je odredio da umru", koje su već umrle, "a ostavlja one druge do roka određenog...", tj. do roka koji im je određen. I Ibn - Abbas, r.a., kaže: "Uzima duše mrtvih a vraća duše živih." "...to su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju." ---- Covjek ,,uceni" musliman ne zna da se u Kuranu Sura 3:55 kaze da je Hrist umro i da mu Bog uzeo dusu, ucinio da umre a ne da ga je u snu uzeo. Kome je muka sve ovo citati evo video sa Islamskim ucenjakom od cetvrtog ( 4:40 )minuta. https://youtu.be/vi_iNqBlIIM Pa kaze brat da se u ajetu Sura Al Imram 3:55 da je Bog Rekao Hristu da ce ga u snu uzeti sebi dok original Arapski kaze da ce mu dusu (odvojiti od tijela) uzeti sebi, da ce uciniti da Hrist umre.( Mutawafika(متوفيك) ) Dakle rijec Tawafa od koje je izvednica Mutawafika(متوفيك) u Kuranu je pomenuta 25 puta, od toga 18 puta znaci smrt a 7puta san. San moze da znaci samo ako uz nju idu rijeci noc ili san(spavanje) dok u svim drugim slucajevima znaci uzimanje duse-SMRT Pa kaze stih : إذ قال الله يعيسى إني متوفيك ورافعك 3:55 Kad rece Bog Isusu ja cu te uzeti ( Mutawafika-uciniti da umre) i podici Sebi... Dje je ovdje da ce ga Bog podici sebi u snu? Nema. Zasto nema? Jer rijec Mutawafika u Kuranu kad nije uz rijeci san i noc znaci uzimanje duse od tijela- SMRT. Dalje za samog Muhameda u Suri 10 se opet kaze da ce umrijeti kao sto je i umro i opet se koristi rijec Tawafa. s.10:46 وَاِمَّا نُرِيَـنَّكَ بَعۡضَ الَّذِىۡ نَعِدُهُمۡ اَوۡ نَـتَوَفَّيَنَّكَ فَاِلَيۡنَا مَرۡجِعُهُمۡ ثُمَّ اللّٰهُ شَهِيۡدٌ عَلٰى مَا يَفۡعَلُوۡنَ A evo i sta na to kaze krem de la krem Tefsira- Al Tabari: da je Bog ucinio da Isus umre. Za sve koji ne vjeruju dolje je na Arapskom Tefsir Al Tabari za ajet 3:55 nije ga tolko tesko prevesti pa kaze: Nabraanje lanca prenosilaca pa kaze da je Bog Rekao Isusu da ce ga USMRTITI. Evo i link Tefsira. https://www.esinislam.com/Tafseer-Al-Quran/Tafseer-At-Tabariy/Surah-3.htm?fbclid=IwAR1qhJ4czXfiUfi6gSsxc1CF2nC-lZ1B5RWtdVIo60ZtBqWTJp_3ZQLMe6E#inlineAyah55 في تول عر وجل : { الله يعيسى إلي متوفيك ورافعك إلى } ... الآية كلها ، قال : رفعه الله إليه ، فهو عنده في السماء . وقال آخرون : معنى ذلك : إني متوفيك وفـاة موت . ذكر من قال ذلك : حدثنـي الـمثنى ، قال : ثنا عبد الله بن صالح ، قال : ثنـي معاوية ، عن علـيّ ، عن ابن عباس ، قوله : { إني متوفيك } يقول : إنـي مـميتك . حدثنا ابن حميد ، قال : ثنا سلمة ، عن ابن إسحاق ، عمن لا يتهم ، عن وهب بن منبه الـيـمـانـي أنه قال : توفـى الله عیسی ابن مريم مريـم ثلاث ساعات من النهار حتى رفعه إلـيه . حدثنا ابن حميد ، قال : ثنا سلمة ، عن ابن TAFSIR AL - TABARI FOR : Q3 : 55 Pa dalje Sahih Buhari vol 6 strana 1410 izmedju hadisa 4622 i 23 sam Ibn Abas ( Mastilo vjernika) kako su ga prozvali opet kaze da je Bog ucinio da umre pa Isusa Uzeo Sebi. Imate sliku dolje.... I slag na torti evo video koji ce vam sve ovo lijepo objasniti iako je video Rob Cristiana na njemu je Isamski ucenjak koji govori o pravilnom prevodu ajeta 3:55. neki prevodi Kuranu dodaju svoje rijeci? a znase da za to u S Arabiji moze i da leti glava? kazu da je prevod Sure 3:55 I kada Alah Rece: Isa Ja cu ti dusu U SNU uzeti i k sebi Te uzdignuti... A da vidimo sta original text kaze: 3:55 Sjeti se kad Alah Rece: O Isa, zaista Cu Ti uzeti dusu(MUTAWAFIKA -uciniti da umre) i k Sebi Te Uzdignuti... Rijec Tawafa koja je osnova rijeci Mutawafika se 25 puta javlja u Kuranu i svih 18 puta kad nije uz rijeci noc ili san znaci samo SMRT. pa bi pravilan prevod bio da mu je Bog uzeo dusu od tijela, ucinio da umre. Isto to Bog kaze za Muhameda u suri 10:46 (rijec Tawafa -umrijeti) i Muhamed je umro. Evo sta Islamski ucenjak kaze Od 4og minuta je zanimljivo https://youtu.be/vi_iNqBlIIM --------------------------------------- (8:43:5) مَنَا مِكَ manāmika ن و م your dream -tvoj san (30:23:3) manāmukum san, spavanje مَنَامُكُمْ (is) your sleep ن و م (37:102:10) l-manāmi the dream san (39:42:10) manāmihāt heir sleep (2:255:12) nawmun sleep san (25:47:7) wal-nawma and the sleep san (78:9:2) nawmakum your sleep san (7:97:9) nāimūna (were) asleep spavati (68:19:7) spavali, usnili -nāimūna نَائِمُونَ were asleep. ن و م ------------------------------------------ Quran Dictionary - م و ت smrt l-mawta مَوْتِ هَا (of) their death, م و ت mawtihā smrt مَنَامِ هَا their sleep. ن و م manāmihā spavati الْ مَوْتَ the death, م و ت l-mawta San Dakle: Smrt i San = mawtihā م و ت Spavanje i San = manāmihā ن و م -------------------------- Sura 62:8 قُلْ إِنَّ الْمَوْتَ الَّذِي تَفِرُّونَ مِنْهُ فَإِنَّهُ مُلَاقِيكُمْ ۖ ثُمَّ تُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُمْ بِمَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ Korkut Sura 62:8 Reci: "Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." Mlivo Sura 62:8 Reci: "Uistinu, smrt od koje bježite - pa sigurno će vas ona sresti, zatim ćete biti vraćeni Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa će vas obavijestiti o onom šta ste radili." https://znaci.ba/quran?field_sura_value=62&field_broj_ajeta_value=&body_value=&page=1 l-mawta م و ت الْمَوْتَ the death - smrt ----------- Sura 2:217 يَسْأَلُونَكَ عَنِ الشَّهْرِ الْحَرَامِ قِتَالٍ فِيهِ ۖ قُلْ قِتَالٌ فِيهِ كَبِيرٌ ۖ وَصَدٌّ عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ وَكُفْرٌ بِهِ وَالْمَسْجِدِ الْحَرَامِ وَإِخْرَاجُ أَهْلِهِ مِنْهُ أَكْبَرُ عِنْدَ اللَّهِ ۚ وَالْفِتْنَةُ أَكْبَرُ مِنَ الْقَتْلِ ۗ وَلَا يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّىٰ يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا ۚ وَمَنْ يَرْتَدِدْ مِنْكُمْ عَنْ دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُولَٰئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۖ وَأُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ Korkut: Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati. Mlivo: Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanje u njemu je velik (grijeh) - a odvraćanje od puta Allahovog i nevjerovanje u Njega, i Mesdžidul-harama i progon stanovnika njegovih iz njega - veće je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja." I neće se prestati boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako mognu. A ko od vas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima će propasti djela njihova na Dunjau i Ahiretu i takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito. https://znaci.ba/quran?field_sura_value=2&field_broj_ajeta_value=217&body_value= ------------------- Sura 29:57 كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ۖ ثُمَّ إِلَيْنَا تُرْجَعُونَ Korkut Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti. Mlivo Svaka duša će iskusiti smrt, zatim ćete Nama biti povraćeni. https://znaci.ba/quran?field_sura_value=29&field_broj_ajeta_value=57&body_value= ------------------ (6:61:12) the death l-mawtu الْمَوْتُ م و ت http://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=mwt#%286:61:12%29 http://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=6&verse=61 ------------------------------------- I ovde se muslimanski učenjaci razilaze i ne slazu, imaju Četri (4) načina objašnjenja: Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." 1. Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. 2. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! 3. A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." 4. Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' S ura Al-imran 3:55 Prevod ?? I kada Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu u snu uzetii k Sebi te uzdignuti! ... Tefsir Ibn Kesir Sura 3:55 Komentatori se razilaze u pogledu riječi Allaha Uzvišenog: "Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te uzdignuti." Katade i neki drugi kažu: "To je inverzija, a znači: Ja ću te k Sebi uzdignuti i dušu ti uzeti nakon toga. Neki kažu: "Ja ću te uzeti iz ovoga svijeta, a ne usmrtiti! A drugi: "Dušu uzeti znači uzdići." Većina međutim tvrdi: "Pod riječi ovdje se misli na 'san' kao što Allah Uzvišeni kaže: "On je Onaj Koji vam noću dušu uzima!" (6:60), odnosno: "Allah uzima duše u času njihove smrti, a koje nisu umrle u snu." (39:42) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi kada bi ustao iz sna: /504 / "Hvala Allahu, Koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio!" Ima mišljenja da to znači: "uzdizanje u snu".[129] [129] Ja bih dodao: Allah to najbolje zna, ali za mene je najprihvatljivije mišljenje Katade i drugih, tj. da je to inverzija i da znači: “Ja ću te uzdignuti i dušu ti uzeti." ------ Allah Uzvišeni kaže: "...i nisu ga sigurno ubili, nego ga je Allah k Sebi uzdigao." ( 4:157 ) Zatim kaže: "I nema nijednog sljedbenika Knjige, koji, prije nego on umre, neće u njega posigurno povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti." Riječi Allaha Uzvišenog: "prije nego on umre" odnose se na Isaa, a.s., tj. kada siđe na Zemlju prije Sudnjeg dana. O tome će, inšallah, biti govora kasnije. "Spasit ću te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana sudnjega!" Prema tome, nakon što je Allah k Sebi uzdigao Mesiha, njegovi sljedbenici su se podijelili u više grupa. Neki su ostali da vjeruju u ono s čime ga je Allah i poslao, tj. da je on Allahov rob i poslanik, te da je sin Njegove robinje. Neki su otišli u krajnost smatrajući ga Božijim sinom. Neki kažu da je on Bog, a drugi da je "treći u trojstvu", o čemu nam Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, dajući odgovor svakoj grupi. Oni su na tome ustrajali oko trista godina, do vladavine kralja po imenu Konstantin, koji je prihvatio kršćanstvo. Navodi se da je on to učinio u želji da ih prevari i iskvari ga. On je u kršćanstvo ponešto dodao, a ponešto izostavio, a u njegovo vrijeme postavljeni su i određeni postulati. Dozvolio je da se jede i svinjsko meso. U to vrijeme oni su klanjali okrećući se prema istoku, podizali su crkve, hramove i samostane, a on je na njihov post dodao deset dana zbog grijeha koji je sam počinio. Tako je vjera Mesihova postala vjera Konstantinova, koji je podigao više od dvanaest hiljada crkava, samostana, hramova i manastira, kao što je za sebe podigao i poseban grad. Za cijelo to vrijeme oni su bili superiorni nad židovima, Allah ga je pomogao protiv njih budući da je bio bliži istini od njih, iako su i jedni i drugi bili nevjernici. Kada je Allah Uzvišeni poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svi koji su u njega povjerovali vjerovali su ispravno u Allaha, Njegove meleke, poslanike i knjige. Tako su Sljedbenici Muhammedovi, sallallahu alejhi ve sellem, postali sljedbenici svih vjerovjesnika na Zemlji, budući da ih je on pozivao da vjeruju u sve što je istinito. Oni su postali preči svakom poslaniku od njegovih sljedbenika koji tvrde da pripadaju njegovom ummetu i da su na njegovom putu. Stoga su oni, budući da su uistinu vjerovali u Mesiha, protjerali kršćane iz Šama u Bizantiju tako da su se oni nastanili u gradu Konstantinopolu. Tako će islam i njegovi pripadnici ostati superiorni u odnosu na njih do Dana sudnjega! Iskreni, i onaj kome se vjeruje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je svoj ummet da će oni kasnije osvojiti Konstantinopolis, zarobiti imovinu koja je u njemu i izvojevati veliku bitku nad Bizantincima, kakvu ljudi nisu vidjeli niti će vidjeti. When said Allahl O Isa Indeed I (will) take you and raise you to Myself and purify you from those who disbelieve[d] and I will make those who follow[ed] you superior (to) those who disbelieve[d] on (the) Day (of) [the] Resurrection Then to Me (is) your return and I will judge between you about what you were [in it] differing Kada rekao je Allahl O Isa Doista ja (hoće) te uzeti i podići te sebi i očisti vas iz koji ne vjerovati[d] i napravit ću koji pratio te nadređeni (za) one koji ne vjerovati[d] na (dan) dan (od) [] uskrsnuća Zatim meni (je) vaš povratak a ja ću suditi između vas o čemu ti si bio [u tome] razlikuju se Wann genannt Allahl O Isa In der Tat ich (wird) dich nehmen und dich abholen an mich und reinige dich von die, die nicht glauben[d] und ich werde machen die, die dir gefolgt Vorgesetzter (Zu denen, die nicht glauben[d] An (der Tag (von) [der] Auferstehung Dann mir (ist) deine Rückkehr und ich werde urteilen zwischen Ihnen Über was Du warst [drin] abweichend Dakle ako idemo po (nepoznatom) prevodu: I kada Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu u snu uzetii k Sebi te uzdignuti! .. . I ako san znači: smrt i duša znači: život ( person ) onda če Allah Isusov život u smrti uzeti i uzdignuti ka njemu. Ispada da ce Allah prvo Isusa usmrtiti i onda uzeti k sebi -Ozivjeti, to bi znacilo da je Allah ubio Isusa da bi ga uzdigao k sebi. Znaci Ipak je UMRO, ipak su ga Jevreji ubili... Korkut: I kada Allah reče: "O Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika..... Mlivo: Kad reče Allah: "O Isa! Ja sam Taj koji će ti smrt dati i Sebi te uzvisiti i Koji će te očistiti od onih koji ne vjeruju..... posto Kuran kaze u ajetu 3:55 da je Hristu Bog uzeo dusu, ucinio da umre(Mutawafika koje je uvjek smrt ako nije u kombinaciji sa rijecima san ili noc a tu nije) A u drugom da ga Jevreji nisu ubili i razapeli onda imamo jasnu stvar a to je da i sam Kuran tvrdi da je umro u najmanju ruku. Dal ga je Bog usmrtio da Ga uzme ili je neko posle petljao po ajetu dje se kaze da ga nisu ni ubili ni razapeli jer se u Sirijaku a mislim i na Arapskom manipulacijom tacaka iznad osnovnog texta na kom je Kuran pisan moze dobiti da su Ga i ubili i razapeli. ono objasnjenje da je Bog ucinio da Hrist umre zasto samo ajet u Sura 4:157 govori o Raspecu a tako je vazna stvar? ako Kuran u ajetu 3:55 kaze da je Bog ucinio da Hrist umre a 4:157 da ga jevreji nisu ubili i razapeli sto realno i nisu, da se tu mozda ne radi o tome da jevreji nisu uspjeli da ga zaista ubiju da On nestane i uniste Mu Misiju i da su ga u stvari ubili Rimljani??? https://youtu.be/iWWHb9C4t9c Pa ih Ibn Abas pobija Ima u Tefsiru Al Tabari ali na Arapskom Obajsnava se Sta ta rijec uvjek u Kuranu znaci i sta Ibn Abas u Tefsiru Al Tabari i u komentarima Al Buharija vol 6 strana 1410 između hadisa 4623-4622 kaze Sad mogu muslimani da prave mentalnu gimnastiku na 25 puta se u kuranu pominje ta rijec i uvjek je u vezi smrti ako nije vezana za spavanje radi se o smrti li uzimanju sa zemlje sto je malo slikovit prevod i mentalna gimnastika da bi skrili da je i u Kuranu Hrist umro evo ima cak na zou tubu musliman to kaze https://www.youtube.com/watch?v=vi_iNqBlIIM Verse (3:55) - Word by Word https://corpus.quran.com/translation.jsp?chapter=1&verse=1&fbclid=IwAR23U02EEilNNVYH7GeZ2ABHAXihO5dHHLemrLKD6GHZ3Uvn1dpv_wczEyk When idh إِذْ ا ذ said qāla قَالَ ق و ل Allah l-lahu اللَّهُ ا ل ه O Isa yāʿīsā يَاعِيسَى ع ى س Indeed I innī إِنِّي ا ن ن (will) take you mutawaffīka مُتَوَفِّيكَ و ف ى and raise you warāfiʿuka وَرَافِعُكَ ر ف ع to Myself ilayya إِلَيَّ ا ل ى and purify you wamuṭahhiruka وَمُطَهِّرُكَ ط ه ر from mina مِنَ م ن those who alladhīna الَّذِينَ ا ل ل ذ disbelieve[d] kafarū كَفَرُوا ك ف ر and I will make wajāʿilu وَجَاعِلُ ج ع ل those who alladhīna الَّذِينَ ا ل ل ذ follow[ed] you ittabaʿūka اتَّبَعُوكَ ت ب ع superior fawqa فَوْقَ ف و ق (to) those who alladhīna الَّذِينَ ا ل ل ذ disbelieve[d] kafarū كَفَرُوا ك ف ر on ilā إِلَى ا ل ى (the) Day yawmi يَوْمِ ى و م (of) [the] Resurrection l-qiyāmati الْقِيَامَةِ ق و م Then thumma ثُمَّ ث م م to Me ilayya إِلَيَّ ا ل ى (is) your return marjiʿukum مَرْجِعُكُمْ ر ج ع and I will judge fa-aḥkumu فَأَحْكُمُ ح ك م between you baynakum بَيْنَكُمْ ب ى ن about what fīmā فِيمَا ف ى you were kuntum كُنْتُمْ ك و ن [in it] fīhi فِيهِ ف ى differing takhtalifūna تَخْتَلِفُونَ خ ل ف ---------------------------------------------------- Sura 12:36 sanjao s.12:43 sanjao Sura Jusuf 12:44 dva puta rjec SAN aḥlāmin Ima li rijec noc ili spavanje pored Tawafa Ili Mutawafika? Nema. U Kuranu svaki put kad je bez rijeci noc ili spavanje Znaci smrt Nije san, i tu se Islamski ucenjaci razilaze Ako pored re rijeci ima san ili noc onda nije smrt ---------------------------------------- Sura 10:46 muamed je umro ----------------------------------------------------------------------------------------- Da li je Isa a.s uzdignut dva puta na nebo? Da li je Allah, dž. š., dva puta uzdigao Sebi Isaa, alejhis-selam? Naime, čitao sam u jednoj knjizi da je Isa, alejhis-selam, uzdignut na nebo, a zatim se po drugi put vratio na Zemlju kako bi utješio svoju majku i obavijestio jevreje o nekom pitanju. Poslije toga je došlo do njegovog uzdignuća po drugi put. Da li je ovo tačno? Odgovor Neka je hvala Uzvišenom Allahu. Kur’an spominje da se uzdignuće Isaa, alejhis-selam, na nebo desilo samo jedanput: “…već ga je Allah uzdigao Sebi…” (En-Nisa, 158) Allah, dž. š., nije spomenuo da je Isa, alejhis-selam, ponovo vraćen na Zemlju. Zbog toga, oni koji tvrde suprotno moraju doći sa argumentom kako bi se njihovo mišljenje prihvatilo. Ako to nisu u stanju, a sigurno nisu, onda rasprava s njima nema nikakve svrhe. Uzvišeni Allah kaže: “I kada Allah reče: ‘O, Isa, dušu ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onome u čemu se niste slagali presuditi.” (Alu Imran, 55) Imam Ibn Džerir, tumačeći ovaj ajet: “…dušu ću ti uzeti…”, u svom Tefsiru kaže da to znači “uzdignut ću te”. Većina mufesira smatra da uzimanje duše koje se spominje u ovom ajetu znači stanje sna, kao što Uzvišeni Allah kaže: “On vas noću uspavljuje…” (El-En‘am, 60), “Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju.” (Ez-Zumer, 42) Allahov Poslanik , ﷺ, nakon buđenja iz sna učio je sljedeću dovu: “Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio, i Njemu se, napokon, sve vraća.” (Buhari, br. 6312; Muslim, br. 2711) Kur’an je iznošenjem istine o uzdizanju Isaa, alejhis-selam, na nebo direktno demantirao tvrdnju jevreja da su ga ubili. Uzvišeni Allah o njima kaže: “Ali zato što su zavjet svoj prekršili i što u Allahove dokaze nisu povjerovali, što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: ‘Naša su srca okorjela’, Allah im je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih je samo malo vjerovalo – i zbog nevjerovanja njihovog i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme i zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjeminog, Allahovog poslanika…’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.” (En-Nisa, 155–159) Iz ovog ajeta nedvojbeno zaključujemo da Isa, alejhis-selam, još nije umro. Allah, dž. š., uzdigao ga je Sebi onog trenutka kada su ga jevreji namjeravali ubiti. Pred Sudnji dan, kao jedan od velikih predznaka njegovog nastupanja, sići će Isa, alejhis-selam, na Zemlju i pravedno suditi po šerijatu. Živjet će onoliko koliko to Allah, dž. š., bude odredio, a zatim će umrijeti prirodnom smrću i muslimani će mu klanjati dženazu. U tumačenju navedenog ajeta, Ibn Kesir kaže: “Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…kada bude umirao…’, odnose se na Isaa, alejhis-selam. Tako značenje ovog ajata glasi: ‘Nema nijednog sljedbenika Knjige koji neće u Isaa, alejhis-selam, onako kako treba povjerovati i to kada bude sišao na Zemlju pred Sudnji dan. On neće prihvatiti druge vjere mimo islama i ukinut će džizju jer će sljedbenici Knjige zbog prihvatiti islam…’ Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…i spasit ću te od nevjernika…’ (Alu Imran, 55), znače: ‘Spasit ću te od nevjernika tvojim uzdizanjem na nebo.’ ‘…I učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta…’ (Alu Imran, 55) To se ubrzo i ostvarilo. Nakon uzdignuća Isaa, alejhis-selam, na nebo, njegovi sljedbenici razišli su se na nekoliko frakcija. Neki od njih bili su na Pravom putu i vjerovali su u sve ono sa čime je došao Isa, alejhis-selam. U njemu su vidjeli Allahovog roba i poslanika i sina Merjemina. Drugi su prevršili svaku mjeru i otišli u jednu krajnost, tvdeći da je on Allahov sin, a treći su otišli još dalje, pa su rekli da je on Allah (neka je uzvišen Gospodar svih svjetova od tvrdnji nevjernika). Četvrti su zastupali stav o trojstvu. Kur’an nam govori o njihovim zabludama i kategorički pobija stavove svake od ovih zalutalih frakcija, nazivajući njihove pobornike nevjernicima. U takvim ideološkim razlikama ostali su oko tri stoljeća. Tada na tron Bizantijskog carstva dolazi car Konstantin koji prihvata kršćanstvo kao svoju novu vjeru. To čini, po nekim mišljenjima, iz lukavstva i prevare kako bi lakše izopačio kršćansku vjeru, pošto je bio filozof. Drugi su mišljenja da je iskrivio kršćanstvo iz svog neznanja. Bilo kako bilo, važno je napomenuti činjenicu da je Konstantin izobličio i preinačio vjeru sa kojom je došao Isa, alejhis-selam. Dodavao je i oduzimao iz vjere shodno svom nahođenju. U njegovo vrijeme postavljeni su zakoni i Vrhovni koncil koji je u stvarnosti podmukla podvala. Za vrijeme njegove vladavine dozvoljeno je konzumiranje svinjskog mesa, a u svojoj molitvi su se (sada) okretali prema istoku. U tom periodu crkve i vjerske objekte počeli su ukrašavati freskama sa ljudskim likovima. Konstantin je njihovom postu, prema onome što oni tvrde, dodao još deset drugih dana zbog određenog grijeha koji je bio počinio. Tako je na kraju vjera sa kojom je došao Isa, alejhis-selam, postala Konstantinovom vjerom. U periodu njegove vladavine izgrađeno je preko 12.000 vjerskih objekata (crkve, samostani, hramovi, svetišta i dr.). Izgradio je i veliki grad koji je po njemu dobio naziv Konstantinopol. Njega je slijedila sekta melkita, koji su sa svim onim što su uradili pobijedili i obuzdali jevreje. Konstantina je Allah, dž. š., potpomogao nad jevrejima zbog toga što je on bio bliži Istini od njih, iako su svi nevjernici, neka je Allahovo prokletstvo na njih. Od trenutka poslanstva Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ, ko je povjerovao u njega – on vjeruje u Allaha, dž. š., Njegove meleke, Njegove knjige i Njegove poslanike na jedino ispravan način. Oni su sa tim svojim činom prihvatanja Allahovog Poslanika, ﷺ, sljedbenici i svih ostalih poslanika koji su se pojavili na Zemlji.” Allah, dž. š., najbolje zna. Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 76. https://pitajucene.com/pitanje/da-li-je-isa-a-s-uzdignut-dva-puta-na-nebo/ ---------------------------------------------------------------------------------------------------- ISA će doći A.S. Jevrejske tvrdnje o ubistvu Isaa, a. s. http://isacedoci.blogspot.com/2011/01/mesih-isa-sin-merjemin-u-kuranu.html

Poglavlje.12 Izopačenost Kur'ana i gubitak mnogih njegovih dijelova Dvanaesto poglavlje Izopačenost Kur'ana i gubitak mnogih njegovih dijelova Na stranici 131 svoje knjige "El-Sheaa i ispravak", suvremeni muslimanski učenjak, dr. Mosa-El-Mosawy, daje ovo iskreno priznanje, "Oni koji usvajaju pojam izopačenosti Kur'ana prisutni su među svim različitim islamskim skupinama, ali većina njih potječe iz učenjaka El-Sheaa." Perverzija Kur'ana nezamisliva je predodžba za muslimana laika, jer učenjaci islama skrivaju ovu istinu od objavljivanja ili saznanja. Naravno, nismo bili zadovoljni samo onim što je dr. El-Mosawy već spomenuo, nego smo se vratili najpopularnijim drevnim učenjacima i Muhammedovoj rodbini i suputnicima da istraže ovaj pojam u vezi sa izopačenošću i gubitkom nekoliko dijelova Kur'an jer su to ljudi od povjerenja u pogledu povijesti i razvoja islama. Nakon ispitivanja svjedočanstava ovih velikih drugova, odgovor je bio pozitivan. Jasno su rekli da se dogodilo izopačenje i gubitak velikih ulomaka Kur'ana. Promotrimo njihovo svjedočenje kako bismo zabludjelim muslimanima predstavili istinu kakvu je objavljuju njihovi pouzdani duhovni vođe i učenjaci. Varajući veo mora se ukloniti kako bi ljudi mogli vidjeti pravo lice Kur'ana. 'Ibn Omer al-Khattab izričito priznaje, "Neka niko od vas ne kaže da je stekao cijeli Kur'an. Kako on zna da je to sve? Mnogo Kur'ana je izgubljeno, pa neka kaže:" Stekao sam od njega ono što je dostupno "'(Suyuti: Itqan, dio 3, stranica 72). A'isha (također stranica 72) dodaje priču o ibn Omeru i kaže, "Za vrijeme proroka, poglavlje Stranki znalo je čitati dvjesto stihova. Kad je Uthman uređivao kopije Kur'ana, zabilježeni su samo trenutni (ajeti)" (73 ajeta). Istu izjavu daje Ubaj ibn Ka'b, jedan od velikih drugova. Na stranici 72, dio 3, Suyuti kaže, "Ovaj poznati drug je pitao jednog od muslimana: 'Koliko ajeta u poglavlju Strana?' Rekao je: 'Sedamdeset dva ili sedamdeset i tri stiha.' Rekao mu je (Ubay), 'Nekad je to bilo gotovo jednako poglavlju Krave (oko 286 stihova) i uključivalo je stih kamenovanja.' Čovjek je pitao: 'Koji je stih kamenovanja?' Rekao je: 'Ako su starac ili žena počinili preljub, kamenujte ih do smrti. " Ovu istu priču i isti dijalog koji se odvijao između ashaba i jednog od muslimana bilježi Ibn Hazm (svezak 8, dio 11, stranice 234 i 235). Tada je Ibn Hazm rekao, "'Ali Ibn Abi Talib rekao je da ovo ima pouzdan lanac autoriteta (Najslađi [Al Mohalla] svezak 8.)." Zamakh-shari ga je također citirao u svojoj knjizi "al-Kash-Shaf '(3. dio, stranica 518.). To su neupitne izjave stupova islamske religije koji su prenijeli Muhammedove izreke i biografiju "Predaja" i koji su tumačili Kur'an - među njima Ibn 'Omer, A'isha, Ubay Ibn Ka'b i' Ali Ibn Ebi Talib. Ibn 'Omer navodi da je propušten velik dio Kur'ana. A'isha i Ubay Ibn Ka'b tvrde da su desetci ajeta iz "Poglavlja stranaka" izgubljeni. »I Ali to potvrđuje. U vezi s ovim određenim stihom, sljedeći je slučaj zabilježen u "Itqanu" Suyutija (1. dio, stranica 168), "Tijekom sakupljanja Kur'ana ljudi su dolazili Zejdu Ibn Thabitu (sa ajetima koje su naučili napamet). Izbjegavao je bilježenje bilo kojeg ajeta, osim ako ga nisu potvrdila dva svjedoka. Posljednji ajet poglavlja o pokajanju pronađen je samo kod Huzejme Ibn Thabit. Zayd je rekao, 'Snimite to jer je Božji apostol svjedočenje Khuzayme izjednačio sa svjedočenjem dvojice ljudi.' 'Omer je došao sa stihom kamenovanja, ali on nije zabilježen, jer je on bio jedini svjedok toga. " Može se samo pitati i pitati: "Treba li Omeru još jedan svjedok da se složi s njim? Da li bi lagao Boga i Kur'an? Zbog toga je Omer nakon toga rekao:" Da ljudi ne bi rekli, "Umar je dodao u Božju knjigu ', zabilježio bih stih kamenovanja" (3. dio, stranica 75. Itkana). Također pogledajte knjigu Skieka Kishka (dio 3, stranica 64). Još jedno priznanje A'ishe: "Među (ajetima) koji su spušteni, (ajet) od deset dojenja ukinut je (ajet koji poziva na pet dojenja. Božji apostol je umro i ovaj je ajet i dalje čitao kao dio Kur'a" an. O ovome su govorili Abu Bakr i 'Omer "(pogledati Suyuti-jev qan, dio 3, stranice 62 i 63). Događaji koji su doveli do gubitka nekih stihova Pripitomljena životinja jede kur'anske stihove U svojoj knjizi (svezak 8, dio II, stranice 235 i 236), Ibn Hazm jasno kaže, "Ajeti o kamenovanju i dojenju bili su u posjedu A'ishe-e u (kur'anskoj) kopiji. Kad je Muhammed umro i ljudi su se zauzeli pripremama za ukop, pripitomljena životinja ušla je i pojela je." To je izjavila i sama A'isha koja je točno znala što posjeduje. Također, Mustafa Husayn, koji je uredio i reorganizirao knjigu Zamakh-Shari "al-Kash-shaf", tvrdi ovu činjenicu na stranici 518. 3. dijela. Kaže da su oni koji su govorili o ovom incidentu i rekli da je pripitomljena životinja jeli ajete bili pouzdane osobe među njima 'Abdulla Ibn Ebi Bekr i sama Aiša. Ovu istu priču spomenuli su i Dar-al-Qutni, al-Bazzar i al Tabarani, po autoritetu Muhammeda Ibn Ishaka koji ju je čuo od 'Abdulle koji ju je i sam čuo od A'ishe. Profesor Mustafa ukazuje da to ne znači da je do ukidanja ovih stihova moglo doći prije nego što ih je pripitomljena životinja pojela. Zašto je onda Omer htio zabilježiti ajet kamenovanja u Kur'anu ako je njegovo učenje ukinuto? I zašto su ljudi čitali stihove dojenja? I, ako je Muhamed umro dok su se ti stihovi još uvijek čitali, tko ih je ukinuo? Je li ih pripitomljena životinja ukinula? Očito je da se to zaista dogodilo prema svjedočenju ashaba, muslimanskih učenjaka i same A'ishe. Ostala pitanja koja su izgubljena, nisu zabilježena i promijenjena U 3. dijelu, na stranici 73, Suyuti je rekao, "Hamida, kći Abi Yunisa, rekla je: 'Kad je moj otac imao osamdeset godina, pročitao je u kopiji A'ishe," Bog i njegovi anđeli blagoslivljaju (doslovno se mole) proroka O vi koji vjerujete, blagoslovite ga i oni koji se mole u prvim redovima. "Zatim je rekla:" To je bilo prije nego što je 'Osman promijenio kur'anske primjerke. ""' Na stranici 74 čitamo, "Omer je rekao 'Abdul-Rahmanu Ibn' Oafu, 'Niste li među ajetima našli da smo primili jedan koji kaže:" Težite dok ste se trudili u prvom trenutku? "Ne lociramo ga (više)." 'Abdul-Rahman Ibn' Oaf mu je rekao: 'Ovaj je ajet uklonjen među one koji su uklonjeni iz Kur'ana. "' Poznato je da je 'Abdul-Rahman Ibn' Oaf bio jedan od velikih drugova i bio je među onima koji su bili nominirani za hilafet. Također, na istoj stranici (74, dio 3) "The Itqana" čitamo, "Maslama al-Ansar je rekao ashabima Muhammedu: 'Pričajte mi o dva ajeta koja nisu zabilježena u Kur'anu koja je' Osman sakupio. ' Nisu to uspjeli. Maslama je rekao: "Oh, vi koji ste vjerovali i doselili se i borili se za stvar Boga žrtvujući svoja i svoja imanja, primili ste radosnu vijest, jer ste uspješni. Također, oni koji su ih sklonili , pomogao im i obranio ih, protiv kojih je Bog (otkrio) Njegov gnjev, nijedna duša ne zna što ih čeka kao nagradu za ono što su učinili. "' Na stranicama 73. i 74. u trećem dijelu Suyuti nam bilježi sve primjedbe Muhammedovih ashaba u vezi s nesačuvanim kur'anskim ajetima koje čitatelji nisu uspjeli pronaći u Kur'anu koje je 'Osman sakupljao i koji se trenutno nalazi u modu. Vrijedno je primijetiti da citiramo samo svjedočenja najpouzdanijih vlasti čije svjedočenje visoko cijene i citiraju svi učenjaci i studenti Kur'ana, kao što su "Ali", Osman, Abu Bakr, Aisha (Muhammedov supruga), Ibn Mes'ud i Ibn Abbas. U kontekstu izlaganja Kur'ana, ovi učenjaci se uvijek citiraju kako bi rasvijetlili događaje koji su se dogodili u vrijeme Muhammeda. Niko nije mogao bolje protumačiti postavke islama nego što su to mogli ovi učenjaci. Ako razmišljamo o prvom dijelu "Itqana", od Suyutija, čitamo (stranica 184), "Malik kaže da je nekoliko ajeta iz 9. poglavlja (Sura o pokajanju) odbačeno od početka. Među njima je i" U ime Boga milosrdnog, Milostivog ", jer je dokazano da je duljina sure o pokajanju bila jednaka do dužine Kravine sure. " To znači da je ovo poglavlje izgubilo 157 stihova. Također (stranica 184), Sujuti nam kaže da su riječi, "U ime Boga milosrdnog, milosrdnog" pronađene u poglavlju Pokajanja u kur'anskoj kopiji koja je pripadala Ibn Mes'ud-u koju je 'Osman zaplijenio i izgorio kad je uređen trenutni Kur'an. Nisu izbačeni samo stihovi, već su i ukinuta čitava poglavlja iz „osmanske kopije koja je danas u rukama svih muslimana. Suyuti i drugi učenjaci svjedoče da kur'anske kopije Ubaya i Ibn Mes'uda uključuju dva poglavlja koja se nazivaju "Hafad" i "Khal" '. Oboje se nalaze iza poglavlja "Asr" (103) (vidi str. 182. i 183. prvog dijela gn). Također ukazuje da kur'anska kopija 'Abdulla-Ibn Mes'uda ne sadrži poglavlje "Hamd" i "Muwithatan" (sura 113, 114). Na stranici 184. Suyuti nam govori da je Ubay ibn Abi Ka'b u svojoj kur'anskoj kopiji zabilježio dva poglavlja koja počinju sa: "O Bože, molimo za tvoju pomoć" i "O Bože, ti koga štujemo." To su dva poglavlja "Hafad" i "Khal". Na stranici 185. Suyuti nas uvjerava na osnovu autoriteta najpoznatijih prorokovih drugova da je 'Ali ibn Abi Talib bio svjestan ova dva poglavlja. 'Omer ibn al-Khattab ih je navikao čitati nakon sedžde. Sujuti ih u cijelosti bilježe na stranici 185. Dostupni su svakom Arapinu koji ih želi pročitati. Zatim,Sujuti dodaje da se dva poglavlja nalaze i u kur'anskoj kopiji ibn 'Abbasa. Što bismo još trebali reći nakon što smo čuli svjedočenja ibn 'Abbasa, Omera, Alija, ibn Mas'uda i ibn Abi Ka'b Taliba? Očito je da je Kur'an nekad obuhvaćao ova dva poglavlja. Ako čitatelj pita, "Što mislite podrazumijevajući izgovaranje '... kur'anske kopije ibn' Abbasa 'ili' ... kopije ibn Mes'uda ... A'ishe ', itd.? Je li bilo mnogo različitih kur'anskih kopija? ' Neću dati odgovor, ali to prepuštam muslimanskim učenjacima i ljetopiscima dok ispitujemo kako su kur'anske kopije spaljene i sačuvana samo jedna univerzalna kopija. Zbirka Kur'ana i žestoki spor među učenjacima i ashabima Među najveće događaje koji su se dogodili za vrijeme vladavine 'Osmana ibn' Affana, trećeg halife nakon Muhammeda, je zbirka Kur'ana. Ovdje je prikladno zabilježiti ukratko priču o prvoj zbirci Kur'ana koja se dogodila u vrijeme Ebu Bekra nakon Muhammedove smrti. Svi kroničari, bez iznimke, nikada nisu dovodili u pitanje autentičnost incidenta (pogledati "Itqan" od Suyutija, 1. dio, stranica 165, dr. Ahmad Shalabi, str. 37. i 38., al-Bukhari, 6. dio, stranica 477.) ). Što su Buhari rekli u vezi s tim? "'Omer je rekao Ebu Bekru,' predlažem da naredite da se sakupi Kur'an. ' Ebu Bekr mu je rekao: 'Kako možeš učiniti nešto što Allahov poslanik nije učinio.' Tada je Ebu Bekr prihvatio njegov prijedlog i došao Zejdu i rekao mu: 'Ti si mudar mladić i mi ne sumnjamo u tebe. Zato bi trebao potražiti fragmente Kur'ana i sakupiti ga.' Zejd je rekao: 'Tako mi Allaha da su mi naredili da prebacim jednu od planina ne bi mi bilo teže nego ovo što mi nalaže da sakupljam Kur'an. " Pitanje koje se postavlja je, zašto Muhammed nije naredio da se sakupi Kur'an? Zašto mu anđeo Gabriel nije predložio da učini tako važan zadatak kako bi izbjegao nesuglasice, sporove i borbu koja se širila među ljudima? Mogao je izbjeći raspravu o poglavljima i stihovima Kur'ana koja je bjesnila među velikim učenjacima. Drugo, zašto je Zejd zadatak prikupljanja ajeta iz Kur'ana smatrao težim od uklanjanja planine? Za prvo pitanje nema odgovora. Naravno, Gabriel je trebao narediti Muhammedu da sakupi Kur'an dok je još bio živ kako bi spasio svoj narod od sporova i borbi. Odgovor na drugo pitanje je očit jer je velik broj učitelja i učača Kur'ana već bio ubijen u ratovima otpadnika, posebno u bitci kod Yamame. Pa, kako je Zejd mogao temeljito prikupiti Kur'an? Uklanjanje planine je mnogo lakše, kao što je rekao. Što se dogodilo u vrijeme Uthmana? U svojoj knjizi "Povijest islamskog prava" (stranica 38), dr. Ahmad Shalabi kaže, "Kur'an je prikupljen i povjeren Hafsi. Među ljudima nije proglašen sve do ere 'Osmana ibn' Affana. Huthayfa, jedan od Muhammedovih pratilaca koji su se borili u Armeniji i Adharbijan, rekao je 'Osmanu', Muslimani se ne slažu na (ispravnom) čitanju Kur'ana i međusobno se bore. ' "Uthman je naredio Zejdu ibn Thabitu i ostaloj trojici da sakupe Kur'an u jednom primjerku. Nakon što su to postigli, Uthman je naredio da se ostatak Kur'ana kopira u rukama Muhammedovih pratilaca. bio u 25. godini H. " Svi se muslimanski učenjaci slažu - poput Al-Buharija (dio 6, stranica 225), Suyutija u "The Itqanu" (dio 1, stranica 170) i Ibn Kathira u "Početku i kraju" (dio 7, stranica 218) u kojem primjećuje, "'Osman je spalio ostatak primjeraka koji su bili u rukama ljudi jer se nisu složili oko (ispravnog) čitanja i potukli su se međusobno. Kada su došli uzeti ibn Mes'udovu kopiju da je pokvare, rekao im je, 'Znam više od Zejda ibn Thabita (kojem je' Osman naredio da sakupi kopije Kur'ana). ' 'Uthman je napisao ibn Mes'udu tražeći da preda svoj primjerak na spaljivanje. " Kad je ibn Mes'ud rekao da je upućeniji od Zejda, njegova tvrdnja nije dovedena u pitanje jer je bio vrlo pouzdana osoba. U dijelu 7, stranici 162 svoje knjige "Početak i kraj", ibn Kathir je o njemu rekao da je nekad učio ljude Kur'anu i tradiciji. Neki su čak mislili da je član Muhamedove obitelji jer mu je bio lak pristup Muhammedovom okupljanju dok je Zayd još bio mlad. Buhari komentarišu (dio 6, stranica 229) da je Muhammed potaknuo svog sljedbenika da uči Kur'an od četvero ljudi, među njima ibn Mes'ud Zayd među njima nije spomenut. Ipak, kada je 'Osman tražio od Zejda da sakupi Kur'an, nije dodao ibn Mes'uda u odbor. Suvremeni učenjak, Sheikh Kishk, primjećuje u svojoj knjizi "Pravna mišljenja" (1. dio, stranica 102), "Četiri najvažnija komentatora su ibn 'Abbas, ibn Mas'ud,' Ali ibn Abi Talib i 'Ubay ibn Ka'bal-Ansari." Dakle, ibn Mes'ud je jedan od četiri velika izlagača Kur'ana, a Zejd ibn Thabit nije uživao isti prestiž ibn Mes'uda. Bilo je općepoznato da su i ibn Mes'ud i ibn Ali Ka'b bili navikli pisati dva poglavlja Hafada i Khal 'koja su sada eliminirana iz trenutnog Kur'ana koji je Zejd prikupio. Ibn Mes'ud tvrdi da poglavlje hvale i Mu'witatan nisu dio Kur'ana (pogledati "Itqan" Suyutija, 1. dio, str. 221., 222.). Unatoč tome, Zayd ih je snimio. Bila je to neobična stvar, "Uthmanov nalog da spale pratioce". Ako to dovedemo u pitanje, bit ćemo skloni vjerovati da su se ove kopije razlikovale od kur'anske kopije koju je Zejd uredio i sastavio, inače ih Uthman ne bi spalio. To nije zaključak autora, ali to je mišljenje mnogih velikih suvremenih muslimanskih učenjaka, među kojima je Ibrahim al-Abyari, koji je svoje mišljenje izrazio u svojoj knjizi "Povijest Kur'ana" (3. tisak, 1982. , stranica 107). Jasno kaže, "Postojale su i druge kopije Kur'ana, poput primjerka Abi Musa al-Ash'arija, al-Maqdada ibn al-Aswada i Salima, klijenta Abi Huthayfe. Među tim primjercima postojale su razlike, razlike koje je Huthayka To je uplašilo Osmana, pa je izdao naredbu da se sakupi Kur'an, jer su Kufije slijedile kopiju ibn Mas'uda, Sirijci kopiju ibn Abi Ka'ba, narod Basre, kopiju Musa al-Ash'arija; Damasceni, kopija ibn Maqdada. " Na stranici 41 dodaje: "Ibn Qutayba kaže da razlike između recitacija različitih kur'anskih kopija mogu uključivati i značenje." Također na stranici 109, kaže: "Kada su Ebu Bekr i Omer dodijelili Zejdu ibn Thabitu da sastavi Kur'an, postojala je prethodna kompilacija Kur'ana koju je napravila grupa najvećih ashaba poput 'Alije ibn Abi Taliba, ibn Mas'uda i ibna 'Abbas i drugi. " Musliman se ima pravo pitati i pitati zašto su se Ebu Bekr i Omer potrudili da to učine kad su ibn Mes'ud i ibn Abbas koji su (prema Muhammedu) bili najupućeniji ljudi u Kur'anu već imali ostvarili? Zašto ih barem nisu dodali u odbor ili zatražili njihova mišljenja? U vezi s kopijom 'Ali ibn Abi Taliba, imam Khu'i nam u svojoj knjizi "al-Bayan" (stranica 222) kaže sljedeće: "Postojanje Imam-ove Alijeve kopije neupitna je stvar. Svi učenjaci to priznaju i kažu da sadrži dodatke koji nisu pronađeni u trenutnom Kur'anu. Ti su dodaci pod naslovom" Božja objava za objašnjenje namjeravano '(svrha). " Imam Khu'i jedan je od najvećih učenjaka među šiitima. Svoje je podatke izvukao iz onoga što je imam al-Tabari zabilježio u svojoj knjizi "" al-Ihtijaj "" ("Izvinjenje") (uputiti se na dr. Musu, Šiiti i reformacija, str. 132, 133). Dr. Musa također ukazuje: "Naši učenjaci i legisti zaključuju iz epizode koju su zabilježili Tabari u knjizi al-Ihtijaj o postojanju kur'anske kopije koju je sastavio imam 'Ali. Ova epizoda govori da je' Ali rekao Talhi (jednom od Muhammedovih rođaka i suputnici) da je svaki stih koji je Bog dao Muhammedu u mom posjedu, koji mi je diktirao Božji apostol i napisao moj tekst, zajedno s izlaganjem svakog stiha i svih zakonitih i nezakonitih (pitanja). " Doktor Musa nam kaže da je, uprkos činjenici da je proučavao islam i pravnu nauku pod upravom imama al-Khu'ija, bio umiješan u žestoku svađu u vezi s ovom ozbiljnom stvari. Ali reći ćemo dr. Musi da svi šiiti i njihovi učenjaci (čiji je ukupan broj više od sto pedeset miliona muslimana rasutih po cijelim islamskim zemljama) vjeruju u to. Čak i šeik Kishk, koji je bio jedan od učenjaka sunita, ponavlja slične izjave u svojoj knjizi "Pravna mišljenja" (1. dio, stranica 103). On kaže, "'Ali je primijetio:' Pitajte me o Božjoj knjizi. Kunem se Bogom da ne postoji nijedan stih za koji ne znam da li je poslan dolje noću ili tijekom vremena, ili na ravnicu ili na planinu." Također navodi slične riječi o ibn Mes'ud-u. Uprkos tome, 'Ali ibn Mes'ud i ibn Abi Ka'b bili su diskvalificirani da daju svoj doprinos sastavljanju Kur'ana i njihovi su primjerci zanemareni, iako su bili najvažniji objašnjavači Kur'ana, zajedno s ibn 'Abbas. To je 'Alijeva kopija koja sadrži dodatni materijal koji nedostaje trenutnom Kur'anu i uključuje Božja otkrivenja za objašnjenje namjeravanih svrha. To se dogodilo tokom sastavljanja Kur'ana za vrijeme 'Osmana ibn' Affana. Stoga nije čudo što ibn Kathir izričito spominje da su Muhammed ibn Abi Bakr, pravednik i brat A'ishe, Muhammedove supruge, sudjelovali s 'Ammarom ibn Yasirom, jednim od poznatih ashaba, u atentatu na' Osmana , ponavljajući, "Izmijenili ste Božju knjigu" (pogledajte Bidaya i The Nihaya, dio 7, stranica 185). Na stranici 166, ibn Kathir bilježi da je veliki broj učitelja Kur'ana psovao Osmana i poticao ljude da se pobune protiv njega. Pitanje je: "Zašto recitatori Kur'ana to čine i zašto se ibn Kathir zavjetuje da je ibn Abi Bakr to rekao 'Osmanu? Je li' Osman zaista promijenio kopije Kur'ana kao Hamida kći Abi Yunisa svjedočio zajedno s ostalim velikim drugovima koje smo spomenuli? Da, zaista! Spor među ashabima i sedam čitanja Kur'ana Po autoritetu svih učenjaka, Suyuti nam kaže da su se najugledniji ashabi složili oko broja poglavlja Kur'ana i njihovih ajeta. Nisu se složili oko redoslijeda poglavlja. Za nas je naveo redoslijed poglavlja u 'Alijinim i ibn Mes'udovim primjercima (pogledati Itqan, 1. dio, str. 176 i 189). Kaže nam da je mnoštvo učenjaka reklo da je redoslijed poglavlja rezultat mišljenja drugova i oko toga se međusobno nisu slagali. Suyuti priznaje na ovoj stranici da su i 'Ali i ibn Mas'ud posjedovali svoju kopiju. Također je i Ubay ibn Ka'b posjedovao svoje. Smatrao je spor oko stiha "U ime Boga Samilosnog i Milostivog", upečatljivim primjerom o sporu između najuglednijih ashaba i učenjaka. Neki su rekli da to nije jedan od kur'anskih ajeta, pa im je ibn 'Abbas rekao da su iz Kur'ana izbacili 114 ajeta jer je to ponovljeno 114 puta. Zamakh-šari, koji je zabilježio ovaj incident u Kaš-šafu (1. dio, str. 24-26), navodi da su oni koji su poricali ove ajete bili sam ibn Mes'ud, Abu Hanifa, Malik i svi recitatori i legisti Medine , Basra i Sirija. Imam Malik je govorio: "Ovaj ajet ne treba čitati naglas niti privatno, jer nije dio Kur'ana. Šejh Kišk se slaže sa Zamah-šerijem u ovom pitanju i potvrđuje da je došlo do spora među najvećim učenjacima jer Neki poznati učenjaci poput Qurtubija i ibn 'Arabija istog su mišljenja kao i Malik da ovaj ajet nije Kur'an (pogledati "Pravna mišljenja" suvremenog egipatskog učenjaka Sheikh Kishk-a, 9. dio, str. 41-47). Naravno, ovaj je ajet uključen u sva poglavlja Kur'ana, osim u poglavlje pokajanja. Razlog tome je vrlo značajna priča koja otkriva da su sastavljanje Kur'ana i poredak poglavlja proizvod ljudskog napora u skladu s naredbom 'Osmana. U svom "Itqanu" (1. dio, str. 172.173) Suyuti nam kaže: "Ibn 'Abbas je rekao' Osmanu ', zbog čega ste spojili poglavlje Anfala i poglavlje Tawba (pokajanje) a da ih ne razdvajate stihom:" U ime Boga samilosnog, Milostivog "? (I zašto ) jeste li ih stavili među sedam dugih (poglavlja)? ' "Uthman je rekao," Poglavlja su nekad bila davana Božjem apostolu. Anfalino poglavlje bilo je među prvima koja su objavljena u Medini, a poglavlje Pokajanja među posljednjima. Njegova priča bila je slična prvoj priči (Anfala), pa sam pomislio da je to dio toga. Tada je apostol Božji umro, a da nam nije pokazao da je dio (Anfala); tako sam ih kombinirao i nisam napisao među njima stih, " U ime Boga Samilosnog, Milostivog ", i to je među dugima." ' Red i organizacija Kur'ana ovisili su o 'Osmanovom pogledu kad se priznao ibn' Abbasu. Ovaj put 'Uthmanovo mišljenje bilo je pogrešno. Suyuti nam govori u "Itqanu" (1. dio, stranica 195.) da je među učenjacima izbio spor zbog ovog stiha koji je objavljen u nekim od sedam čitanja, ali ne u svim. Možete se zapitati što su "sedam čitanja" i na što mislimo kad kažemo da je Kur'an poslan u "sedam slova" (čitanja). Kratko bismo odgovorili na ovo pitanje prije nego što prijeđemo na posljednju temu u ovom poglavlju, a to su vjerska učenja, mitske epizode i značenje poglavlja sadržanih u Kur'anu. Sedam slova (čitanja) Kur'ana I bivši i potonji muslimanski učenjaci slažu se po ovom pitanju. Svi su se oslanjali na Muhammedove poznate izjave koje su Bukhari i drugi zabilježili, kao i na incident koji većina ovih učenjaka često citira. Incident se dogodio između Omera ibn al-Khattaba i jednog od velikih drugova po imenu Hisham ibn al-Hakam u kojem je Muhammad bio arbitar. Muhammedove izjave Muhammed je rekao: "Gabriel me natjerao da čitam na (jednom dijalektu), ponovno sam se savjetovao s njim i nastavio tražiti još (dijalektičko čitanje), a on je nastavio dodavati sve dok nisam završio sa sedam čitanja" (pogledati Buharija, 6. dio, stranica 227, i "Itqan", 1. dio, stranica 131). Sujuti nam kaže da je ovo priznanje citirano u al-Buhariju, a Sahih muslimana po ovlasti ibn 'Abbasa. Također, ibn 'Abbas nam je naznačio (1. dio, stranica 132.) da je Muhammed rekao, "Moj Gospodar mi je rekao da Kur'an čitam na jednom dijalektu. Poslao sam natrag i zamolio Ga da olakša mom narodu. Odgovorio mi je (rekavši):" Čitajte na dva dijalekta. " Ponovno sam zatražio od njega, pa mi je poslao (govoreći): 'Pročitajte to na sedam dijalekata. " "Gabriel i Michael su me posjetili. Gabriel je sjeo s moje desne strane, a Michael s moje lijeve strane. Gabriel je rekao (meni), 'Pročitajte Kur'an na jednom dijalektu.' Michael je rekao: "Dodaj (još dijalekata)" dok nije dosegao sedam dijalekata. " Ovo su Muhammedove izjave, ali prije nego što aludiramo na značenje sedam slova (čitanja) kako su ih zabilježili muslimanski učenjaci, pogledajmo incident koji se dogodio između 'Omera i Hišama (6. dio, stranica 482 al. Buhari). Omer ibn El-Hattab je rekao: "Čuo sam Hishama ibn Hakima kako uči El-Furkana i slušao sam njegovo učenje i primijetio da je čitao na nekoliko različitih načina kojima me Allahov poslanik nije naučio. Htio sam skočiti na njega tokom njegove molitve i kada je završio molitvu, stavio sam mu gornju odjeću oko vrata i uhvatio ga za njega te rekao: 'Ko te naučio ovu suru za koju sam čuo da je čitaš?' Odgovorio je: 'Allahov Poslanik me to naučio.' Rekao sam: 'Lagao si jer me je Allahov Poslanik naučio na drugačiji način.' Pa sam ga odvukao Allahovom Poslaniku i rekao mu: 'Čuo sam ovu osobu kako uči suru El-Furkan na način koji me nisi naučio.' Allahov Poslanik je rekao: "Objavljeno je na oba načina. Objavljeno je da se ovaj Kur'an čita na sedam različitih načina, parecitirajte iz toga koji vam je način lakši . "' Pogledajte i knjigu dr. Shalabija (stranica 40), zajedno s drugim glavnim izvorima, jer su svi oni zabilježili ovu priču. Vrlo je zanimljivo primijetiti da je Muhammed, prorok, odobrio čitanje obojice, usprkos očitim razlikama među njima koje su provocirale 'Omera i prisilile ga da se brutalno odnosi prema Hishamu i vuče ga za odjeću. Značenje sedam slova (čitanja) Suyuti kaže u "Itqanu" (1. dio, str. 131-140) da su se učenjaci međusobno prepirali oko značenja sedam slova. Neki poput ibn Qutaybe rekli su da postoji razlika u značenju, a ne samo u upotrebi rječnika ili dijalekta. Za neke riječi značenje se može mijenjati u skladu s vokalizacijom riječi. Glagol može biti u prošlom vremenu ili imperativ kao što nalazimo u poglavlju Saba ': 19; ili ovisi o dijakritičkim točkama riječi koje dovode do promjene značenja; ili je li fraza dodana ili izbrisana iz stiha; ili ako je riječ zamijenjena drugom. To su stavovi ibn Qutaybe koji je jedan od najpoznatijih učenjaka svog vremena. Ibn al-Jazri se slaže s njim i priznaje da se značenje mijenja iz jednog čitanja u drugo. Sujuti navodi da su muslimanski učenjaci to rekli zbog incidenta koji se dogodio između 'Omera i Hišama ibn Hakeema, jer su obojica pripadali istom plemenu Kurejš i koristili su isti dijalekt. Nemoguće je reći da 'Omer nije odobravao Hishamov dijalekt. To označava da Sedam slova ne znači puku razliku u dijalektu arapskih plemena, inače 'Umar se ne bi usprotivio Hishamovom čitanju (vidi Suyuti, 1. dio, stranica 136). Ipak, neki drugi učenjaci poput Al-Tabarija tvrde da je razlika samo u rječniku. Jedan učenjak slaže se s Tabarijem koji je rekao da je ibn Mes'ud čitao: "'Svaki put kad (munja) zasja, oni hodaju njime' (poglavlje 2:20). Ipak, on može pročitati:" Prošao ili otišao naprijed "; to jest, iznoseći isto značenje, ali koristeći različite rječnike." Čitatelju je očito da razlike između sedam čitanja uključuju značenje i rječnik jer su i Omar i Hišam pripadali istom plemenu koje govori istim dijalektom. Ipak, razlikovali su se u čitanju ajeta jer je Kur'an dat bez ikakve vokalizacije ili dijakritičke točke, kao što su učenjaci naznačili. U ovom je slučaju neizbježno da se značenje izloži promjenama i poremećajima kao što su ibn Qutayba, ibn al-Jazri i drugi spomenuli i pokazali na određenim primjerima. Tada je očito da u kur'anskom tekstu postoji sedam različitih dijalekata. To je stvorilo dilemu za muslimanske učenjake. Čak je i sam Suyuti aludirao (stranica 136) na činjenicu da je ovo pitanje stvorilo sumnju u svijesti učenjaka jer je sedam dijalekata tražilo od Gabriela da svaki stih dostavi sedam puta. Priznanje čudne stvari učenjaka U svom "Itqanu" (odlomak 1., stranica 137.) Suyuti primjećuje, "Veliki učenjak, to je Mawardi, rekao je da je Muhammed dopustio čitanje (Kur'ana) na osnovu bilo kojeg od Sedam pisama kao što se dogodilo u epizodama 'Omera. Također je dopustio zamjenu pisma još jedno pismo ". Suyuti također kaže na (stranice 141.142), "Mnoštvo učenjaka i legista reklo je da je 'osmanski Kur'an (napisan) samo u skladu s jednim slovom (dijalektom)." Na stranicama 170 i 171 Suyuti dodaje: "Kada su se momci i njihovi učitelji borili jedni protiv drugih tijekom ere 'Osmana zbog razlike u čitanju (kur'anski tekst), on (' Osman) je standardizirao čitanje i natjerao ljude da ga recitiraju u skladu s tim jer se bojao neredi otkako se Iračani i Damasceni nisu slagali oko dijalekta. Ali prije toga, kur'anske kopije (nekad su se čitale) na osnovu Sedam pisama u kojima je Kur'an dan. " Ispitajmo sada što je dr. Shalabi rekao u vezi s tim. U svojoj knjizi "Povijest islamskog prava" (str. 40-41) napominje: "'Osman je želio da standardizirani tekst čitaju svi muslimani, ali, nakon ere' Osmana, muslimani su ponovo počeli čitati Kur'an na osnovu Sedam slova kao nekada. Svaka je zemlja slijedila dijalekt čuveni recitator kome je vjerovao. Tada se javno mnijenje zaustavilo na Sedam čitanja uzetih od najuglednijih recitatora koji su bili Nafi ', Ibn Khathir, Abu' Umar, Ibn 'Amir,' Asim, Hamza i Kisa'i. Egipat, za primjerice, slijedio je čitanje Hafasa koji ga je naučio od 'Asima.' Takve okolnosti stvorile su problem mnogim muslimanima koji su tražili rješenje. Jedan od ispitivača postavio je šeiku Kishku pitanje na koje je ovaj učenjak pokušao odgovoriti u svojoj knjizi "Pravna mišljenja" (1. dio, str. 113 i 114). Pitanje je bilo: "Čuo sam recitatora koji je čitao kur'anski tekst: 'O vi koji biste vjerovali čak i da vam bezbožni glasnik donosi vijesti, budite oprezni.' Pročitao je, "Istražite", umjesto "Budite oprezni". Molim za pojašnjenje ovog čitanja i drugih sličnih stihova. " Šejh Kišk odgovara: "Čitanje recitera" Istražite "ispravno je čuveno štivo koje je predano (ljudima). Hamza, Kasa'i i Khalaf su ga slijedili. Ova trojica bila su među deset na koje su se muslimani oslanjali da svoje čitanje Kur'anske kopije na koje se uputio ispitivač ne sadrže ovo čitanje, pa je čitanje ispravno, jer kur'anske kopije s kojima je (ispitivač) upoznat imaju dijakritičke točke utemeljene na recitaciji Hafasa Da je Kur'an, u naše vrijeme, napisan prema učenju Hamze ili čitanju bilo koga od onih koji su bili s njim, dijakritičke točke bile bi podudarne s čitanjem (Hafas). "Možda postoje kur'anske kopije napisane po istom obrascu kao i ovo čitanje, ali ono što treba uzeti u obzir je autentičnost lanca vlasti i njegovo neprekinuti slijed. Sva ta čitanja pokazala su se točnim i da je plemeniti istražitelj malo razmislio, otkrio bi da se tvorba riječi može čitati na dva načina na temelju razlike u dijakritičkim točkama. To je jedna od tajni ' Osmanska kopija jer u doba halife 'Osmana ibn' Affana nije bilo vokalizacije niti dijakritičkih točaka. " Unatoč ovom odgovoru, pitanje koje je i dalje bez objašnjenja glasi: "Na kojem je dijalektu Kur'an dat Muhammedu? Na kojem su dijalektu bile ploče kad je još bio kod Boga? Je li postojao jedan Kur'an ili sedam Kur'ana sa sedam dijalekata? Na što je mislio šeik Kishk (i njegov prorok Muhammed) kad je rekao da su svi dijalekti i sva značenja tačni ? "

Allah zabranjuje sebi Hadis-i-kudsi, Muslim: 1828 Uzvišeni Allah kaže: "Robovi moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje, i vama sam ga učinio zabranjenim, pa ne činite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja ću vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim pa tražite da vas nahranim i Ja ću vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja ću vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i noću i danju, a Ja sve grijehe opraštam pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doći do onoga što bi Meni štetu nanijelo pa da Mi naštetite; niti možete doći do onoga što bi Meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg čovjeka, to ništa ne bi povećalo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svačijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoči igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koja vam Ja zapisujem, a potom ću vam za njih dati odgovarajuću naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe." (kudsi-hadis ) http://www.imamitewhida.com/kutubhana/islamski-tekstovi/163-hadis-kudsi.html http://minber.ba/index.php/hutbe-kategorija/20878-komentar-ebu-zerrovog-hadisa http://www.islambosna.ba/sve-sto-treba-jeste-da-trazis/ https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/tradicija/item/5344-musliman-ne-cini-zulum

Poglavlje I: Josip Ja JOSIP - LJUBIMNI SIN - JOSIPA SMRZIO BRITREN - JOSEPH GAO U JAMU - PRODAJA - JOSEFOVA TRI MAJSTORA - JOSIPOV KAPUT DONESEN OCU - JUDA I SINOVI - ŽENE SINA JAKOVA - JOSIPA ROBOVA POTIFARA - JOSIPA I ZULEIKE - JOSIP SE OTPORA ISKUŠENJU - JOSIP U ZATVORU - FARAOHOVI SNOVI - JOSIP PRED FARAOHOM - VLADAR EGIPTA - JOSEPH'S BRIGHEN BRETHREN - DRUGO PUTOVANJE U EGIPT - JOSIPA I BENJAMINA - LOV UHVATIO - JUDA SE MOLI I PRIJETNJI - JOSEPH SE SAM ZNA - JAKOV PRIMIO SJAJNE NAREDE - JAKOV STIHE U EGZIFESNI GOSPODIN -JAKOV 'POSLJEDNJA ŽELJA - BLAGOSLOV EPHRAIMA I MANASSEHA - BLAGOSLOV DVANAEST PLEMENA - SMRT JAKOVA - SINOVI JAKOVA U RATU SA SINOVIMA ESAUA - ZEPHO KING KITTIM - RATNI NACIJI - JOZEFOVA VELIKOST - ASENATH - BRAK JOSIPA - LJUBAV I NEBOJNA BRITRENA - KAZNENO PODRUČJE - SMRT I POKROV JOSIPA JOSIP - OMILJENI SIN Jakov nije bio izuzet iz udjela koji spada u udio svih pobožnih. Kad god očekuju da će uživati u životu u miru, Sotona ih ometa. Pojavi se pred Bogom i kaže: "Nije li dovoljno što je budući svijet odvojen za pobožne? Kakva prava oni imaju da uživaju u ovom svijetu?" Nakon mnogih nedaća i sukoba koji su snašli Jakovljev put, mislio je da će napokon mirovati, a onda je uslijedio Josipov gubitak i nanio mu najtežu patnju. Uistinu, malo je i zlih dana u godinama Jakovljevog hodočašća, jer vrijeme provedeno izvan Svete zemlje činilo mu se bez radosti. Samo je dio njegovog života prošao u zemlji njegovih otaca, tijekom kojih je bio zauzet stvaranjem prozelita, u skladu s primjerom koji su mu dali Abraham i Izak,je li smatrao vrijednim dok je živio, a ovo je sretno vrijeme bilo kratko. Kad su Josipa oteli, ali prošlo je osam godina od povratka u očevu kuću. Pa ipak, samo je zbog Josipa Jakov bio spreman proći sve nevolje i nedaće povezane s boravkom u kući Labana. Doista, Jakovljev blagoslov što je imao tobolac pun djece bio je zaslugom Josipa, a isto tako podjela Crvenog mora i Jordana za Izraelce bila je nagrada za pobožnost njegova sina. Jer među sinovima Jakova Josip je bio onaj koji je izgledom najviše nalikovao njegovu ocu, a također je i taj kojem je Jakov prenosio upute i znanje koje je dobio od svojih učitelja Šema i Ebera. Čitav tijek sinova života samo je ponavljanje očeva. Kako je majka Jakova dugo ostala bez djece nakon vjenčanja, tako je i majka Josipa.Kao što je Rebeka pretrpjela teške patnje rađajući Jakova, tako je i Rachel rodila Josipa. Kako je Jakovljeva majka rodila dva sina, tako je i Josipova majka. Poput Jakova, i Josip se rodio obrezan. Kako je otac bio pastir, tako je i sin. Kao što je otac služio radi žene, tako je i sin služio pod ženom. Poput oca, i sin je prisvojio prvotno pravo svog starijeg brata. Oca je mrzio njegov brat, a sina njegova braća. Otac je bio omiljeni sin u usporedbi sa svojim bratom, kao i sin u usporedbi sa svojom braćom. I otac i sin živjeli su u zemlji stranca. Otac je postao sluga gospodara, ujedno i sina. Gospodara kojem je otac služio Bog je blagoslovio, kao i gospodara kojem je sin služio. Oca i sina u pratnji anđela,i obje su se udale za svoje žene izvan Svete zemlje. Otac i sin bili su blagoslovljeni bogatstvom. Ocu su se u snu najavljivale velike stvari, pa tako i sinu. Kako je otac otišao u Egipat i okončao glad, tako je i sin. Kako je otac od sinova zahtijevao obećanje da će ga pokopati u Svetoj zemlji, tako je i sin. Otac je umro u Egiptu, ondje je umro i sin. Tijelo oca bilo je balzamovano, ujedno i tijelo sina. Kako su očevi posmrtni ostaci odneseni u Svetu zemlju na sahranu, tako i posmrtni ostaci sina. Otac Jakov osiguravao je uzdržavanje svog sina Josipa u razdoblju od sedamnaest godina, pa je tako sin Josip osiguravao uzdržavanje svog oca Jakova u razdoblju od sedamnaest godina.Ocu su se u snu najavljivale velike stvari, pa tako i sinu. Kako je otac otišao u Egipat i okončao glad, tako je i sin. Kako je otac od sinova zahtijevao obećanje da će ga pokopati u Svetoj zemlji, tako je i sin. Otac je umro u Egiptu, ondje je umro i sin. Tijelo oca bilo je balzamovano, ujedno i tijelo sina. Kako su očevi posmrtni ostaci odneseni u Svetu zemlju na sahranu, tako i posmrtni ostaci sina. Otac Jakov osiguravao je uzdržavanje svog sina Josipa u razdoblju od sedamnaest godina, pa je tako sin Josip osiguravao uzdržavanje svog oca Jakova u razdoblju od sedamnaest godina.Ocu su se u snu najavljivale velike stvari, pa tako i sinu. Kako je otac otišao u Egipat i okončao glad, tako je i sin. Kako je otac od sinova zahtijevao obećanje da će ga pokopati u Svetoj zemlji, tako je i sin. Otac je umro u Egiptu, ondje je umro i sin. Tijelo oca bilo je balzamovano, ujedno i tijelo sina. Kako su očevi posmrtni ostaci odneseni u Svetu zemlju na sahranu, tako i posmrtni ostaci sina. Otac Jakov osiguravao je uzdržavanje svog sina Josipa u razdoblju od sedamnaest godina, pa je tako sin Josip osiguravao uzdržavanje svog oca Jakova u razdoblju od sedamnaest godina.tako i sin. Otac je umro u Egiptu, ondje je umro i sin. Tijelo oca bilo je balzamovano, ujedno i tijelo sina. Kako su očevi posmrtni ostaci odneseni u Svetu zemlju na sahranu, tako i posmrtni ostaci sina. Otac Jakov osiguravao je uzdržavanje svog sina Josipa u razdoblju od sedamnaest godina, pa je tako sin Josip osiguravao uzdržavanje svog oca Jakova u razdoblju od sedamnaest godina.tako i sin. Otac je umro u Egiptu, ondje je umro i sin. Tijelo oca bilo je balzamovano, ujedno i tijelo sina. Kako su očevi posmrtni ostaci odneseni u Svetu zemlju na sahranu, tako i posmrtni ostaci sina. Otac Jakov osiguravao je uzdržavanje svog sina Josipa u razdoblju od sedamnaest godina, pa je tako sin Josip osiguravao uzdržavanje svog oca Jakova u razdoblju od sedamnaest godina. Do svoje sedamnaeste godine, Joseph je posjećivao Bet ha-Midrash i postao je toliko naučen da je svojoj braći mogao podijeliti Halakot koji je čuo od svog oca, i na taj način ga se može smatrati njihovim učiteljem. Nije se zaustavio na formalnim uputama, pokušao im je dati i dobre savjete, a postao je miljenik sinova sluškinja, koji bi ga ljubili i grlili. Unatoč njegovoj učenosti, bilo je nešto dječačko u vezi s Josipom. Naslikao je oči, pažljivo odjenuo kosu i koračao mljevenjem. Ove mladenačke oskudice nisu bile toliko žalosne koliko je navikla ocu donositi zle izvještaje svoje braće. Optužio ih je da se prema zvijerima pod njihovom brigom ponašaju okrutno - rekao je da su jeli meso otrgnuto od žive životinje - a optužio ih je da bace pogled na kćeri Kanaanaca i prezirno postupaju sa sinovima sluškinje Bilhah i Zilpah, koje su nazivali robovima. Za ove neutemeljene optužbe Joseph je morao skupo platiti. I sam je prodan kao rob, jer je optužio svoju braću da su sinove sluškinja nazvao robovima, a Potifarova žena bacila je oči na Josipa, jer je sumnjao na svoju braću da su bacili pogled na Kanaance žene. A koliko je malo bilo istinito da su bili krivi za okrutnost prema životinjama, proizlazi iz činjenice da su u vrijeme kad su smišljali svoj zločin nad Josipom, ipak poštivali sva pravila i propise rituala u klanju jareta djeteta koze s krvlju od kojih su mu okrznuli kaput mnogih boja. JOSIPA MRZIO NJEGOVA BRAĆA Josipovo kažnjavanje protiv braće natjeralo ih je da ga mrze. Među svima njima Gad je bio posebno bijesan i to s dobrim razlogom. Gad je bio vrlo hrabar čovjek, a kad bi zvijer grabljivica napala stado, nad kojim je noću čuvao stražu, uhvatio bi ga za jednu nogu i vrtio okolo dok ga ne bi omamilo, a zatim bi ga bacio. na udaljenost od dva stadija i tako ga ubijte. Jednom je Jakov poslao Josipa da čuva stado, ali on se nije držao samo trideset dana, jer je bio nježan momak i razbolio se od vrućine te je požurio natrag do oca. Na povratku je rekao Jakovu da sinovi sluškinja imaju običaj klati odabranu stoku i jesti je, bez dobivanja dozvole Jude i Rubena. Ali njegovo izvješće nije bilo točno. Ono što je vidio bilo je kako Gad kolje jedno janje,koju je bio ugrabio iz samih čeljusti medvjeda i ubio ga jer ga se nakon njegove prestrave nije moglo održati na životu. Josipov je račun zvučao kao da su sinovi sluškinja bili uobičajeno nepromišljeni i neoprezni u trošenju očeve materije. Ogorčenju braće dodala se i njihova zavist prema Josipu, jer ga je otac volio više od svih njih. Josipova ljepota osobe bila je jednaka ljepoti njegove majke Rachel, a Jacob je morao samo gledati u njega kako bi se utješio smrću svoje voljene žene. Dovoljan razlog za njegovo razlikovanje među njegovom djecom. U znak svoje velike ljubavi prema njemu, Jacob je Josipu poklonio kaput od mnogo boja, toliko lagan i nježan da ga se može zdrobiti i sakriti na zatvorenom dlanu jedne ruke. Hebrejsko ime odjeće, Passim, prenosi priču o prodaji Josipa. Prvo slovo, Pe, označava Potifara, njegovog egipatskog gospodara; Samek se zalaže za Soharim, trgovce koji su Josipa kupili od društva Ismaelita kojima su ga braća prodala; Yod se zalaže za te iste Ismaelite; i Mem,za Midjance koji su ga dobili od trgovaca, a zatim su ga riješili Potifara. Ali Passim. ima još jedno značenje, "rascjepi". Njegova su braća znala da će Crveno more za nekoliko dana zbog Josipa biti rascijepljeno i bili su ljubomorni na slavu koja će mu se dodijeliti. Iako su bili ispunjeni mržnjom prema njemu, mora se reći u njihovu korist da nisu bili smrknuti, zlobni. Nisu skrivali osjećaje, otvoreno su proglasili svoje neprijateljstvo.mora se reći u njihovu korist da nisu bili smrknuti, zlobni. Nisu skrivali osjećaje, otvoreno su proglasili svoje neprijateljstvo.mora se reći u njihovu korist da nisu bili smrknuti, zlobni. Nisu skrivali osjećaje, otvoreno su proglasili svoje neprijateljstvo. Jednom je Josip usnio san i nije se mogao suzdržati da ga ne ispriča svojoj braći. Govorio je i rekao: "Čujte, molim vas, ovaj san koji sam sanjao. Evo, sabrali ste voće, a i ja sam. Voće vam je istrunulo, ali moje je ostalo zdravo. Vaše će sjeme postaviti glupe slike idola, ali oni će nestati kad se pojavi moj potomak, Mesija Josipov. Čuvat ćete istinu o mojoj sudbini od znanja moga oca, ali ja ću čvrsto stajati kao nagrada za samoodricanje svoje majke i klanjat ćete se pet puta prije mene. " Braća su isprva odbila poslušati san, ali kad ih je Josip iznova nagovarao, poslušali su ga i rekli: "Hoćeš li zaista kraljevati nad nama? Ili ćeš zaista imati vlast nad nama?" Bog im je stavio u usta tumačenje koje je trebalo provjeriti u Josipovom potomstvu. Jeroboam i Jehu, dva kralja, i Joshua i Gideon, dvojica sudaca, bili su među njegovim potomcima, što odgovara dvostrukim i naglašenim izrazima koja su njegova braća koristila u tumačenju sna. Tada je Josip sanjao još jedan san, kako su se sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklonili pred njim, a Jakov, kojem je to prvo rekao, obradovao se zbog toga, jer je pravilno razumio njegovo značenje. Znao je da je njega samoga označilo sunce, ime kojim ga je Bog nazvao kad je preko noći odsjeo na svetom mjestu Hrama. U to je vrijeme čuo Boga kako govori anđelima: "Došlo je sunce". Mjesec je stajao za Josipovu majku, a zvijezde za njegovu braću, jer pravednici su poput zvijezda. Jacob je bio toliko uvjeren u istinitost sna da ga je ohrabrilo da vjeruje da će doživjeti uskrsnuće mrtvih, jer Rachel je bila mrtva, a njezin povratak na zemlju san je jasno naznačio. Tamo je zalutao, jer se nije govorilo o Josipovoj majci, već o njegovoj udomiteljici Bilhah,koji ga je odgojio. Jakov je san napisao u knjizi, bilježeći sve okolnosti, dan, sat i mjesto, jer ga je sveti duh upozoravao: "Pazite, ove će se stvari zasigurno ostvariti." Ali kad je Josip ponovio svoj san svojoj braći, u nazočnosti oca, Jakov mu je zamjerio, rekavši: "Ja i tvoja braća, to ima smisla, ali ja i tvoja majka to je nezamislivo, jer je tvoja majka mrtva. " Ove su Jakovljeve riječi izricale Božji prijekor. Rekao je, "Tako će tvoji potomci s vremenom nastojati spriječiti Jeremiju u objavljivanju njegovih proročanstava." Jacob se može opravdati, govorio je na ovaj način samo kako bi odvratio od Josipa zavist i mržnju svoje braće, ali oni su mu zavidjeli i mrzili jer su znali da će se ostvariti tumačenje kojega je Jakov san dao. JOSEPH GAO U JAMU Jednom su braća Josipa odvela stada svoga oca na pašnjake Sihema i namjeravali su tamo opustiti se i uživati. Dugo su se držali podalje i nije se čula vijest o njima. Jakov je počeo biti zabrinut zbog sudbine svojih sinova. Strahovao je da je izbio rat između njih i naroda Sihema, i odlučio je poslati Josipa k njima i neka ponovno javi, je li dobro s njegovom braćom. Jakov je želio znati i o stadima, jer dužnost je brinuti se o dobrobiti bilo čega od čega se može profitirati. Iako je znao da bi mržnja njegove braće mogla donijeti neugodne pustolovine, Josip se, u sinovskom poštovanju, izjasnio da je spreman ići na očev zadatak. Kasnije, kad god se Jacob sjetio volje duha svog dragog sina,prisjećanje ga je zabolo u srce. Rekao bi u sebi: "Znao si mržnju svoje braće, a opet si rekao: Evo me." Jakov je otpustio Josipa, uz naredbu da putuje samo po dnevnom svjetlu, rekavši nadalje: "Idite sada, pogledajte hoće li biti dobro s vašom braćom i sa stadom; i pošaljite mi riječ" - nesvjesno proročanstvo. Nije rekao da je očekivao da će ponovno vidjeti Josipa, već samo da će se javiti od njega. Od saveza dijelova, Bog je na temelju Abrahamovog sumnjičavog pitanja odlučio da Jakov i njegova obitelj dođu u Egipat da tamo prebivaju. Preferencija koju je Josipu iskazao njegov otac i zavist koju je izazvao, što je konačno dovelo do prodaje Josipa i njegovog osnivanja u Egiptu, bili su samo prikriveno sredstvo koje je stvorio Bog, umjesto da je izravno izvršio Njegov savjet odvodeći Jakova u Egipat kao zarobljeni. Josip je stigao do Shehema, gdje je očekivao da će pronaći svoju braću. Shechem je uvijek bio mjesto lošeg predznaka za Jakova i njegovo potomstvo - tamo je Dina bila obeščašćena, tamo se deset Izraelovih plemena pobunilo protiv kuće Davidove dok je Roboam vladao u Jeruzalemu i tamo je Jeroboam postavljen za kralja. Ne našavši svoju braću i stado u Shechemu, Josip je nastavio putovanje u smjeru sljedećeg pašnjaka, nedaleko od Shechema, ali je izgubio put u pustinji. Gabriel u ljudskom obliku pojavio se pred njim i pitao ga, govoreći: "Što tražiš?" A on odgovori: "Tražim svoju braću." Na to je anđeo odgovorio: "Tvoja su se braća odrekla božanskih svojstava ljubavi i milosrđa. Kroz proročku objavu saznali su da se Hiviti pripremaju za rat s njima,pa su stoga otišli stoga da odu u Dothan. A morali su napustiti ovo mjesto i iz drugih razloga. Dok sam još stajao iza zavjese koja prekriva Božansko prijestolje, čuo sam da će danas započeti egipatsko ropstvo i da ćeš ti biti prva koja će mu biti podvrgnuta. "Tada je Gabriel odveo Josipa do Dothana. Kad su ga braća izdaleka vidjela, urotili su se protiv njega da ga ubiju. Njihov prvi plan bio je postaviti pse na njega. Šimun je zatim Leviju rekao: "Evo, gospodar snova dolazi s novim snom, onaj čiji će potomak Jeroboam uvesti štovanje Baala. Dođi dakle sada i ubijmo ga da vidimo što će biti s njegovim snove. " Ali Bog je rekao: "Kažete: Vidjet ćemo što će biti s njegovim snovima, a ja kažem isto: Vidjet ćemo i budućnost će pokazati čija će riječ stajati, vaša ili moja." Simon i Gad krenuli su s ubojstvom Josipa, a on je pao na lice i zamolio ih: "Smilujte se meni, braćo moja, smilujte se srcu moga oca Jakova. Ne stavljajte ruku na mene da prolijem nevinu krv, jer vam nisam učinio zlo. Ali ako sam vam učinio zlo, kažnjavajte me kaznom, ali vaše ruke nisu ležale na meni zbog oca našega Jakova. " Te su riječi dotaknule Zebulona, a on je počeo jadikovati i plakati, a Josipov plač se podigao zajedno s bratovim, a kad su Simon i Gad digli ruke na njega da izvrše njihov zli plan, Josip se sklonio iza Zebulona i zamolio svoje ostala braća da mu se smiluju. Tada ustade Ruben i reče: "Braćo, nemojmo ga ubiti, nego ga bacimo u jednu od suhih jama,koje su naši oci iskopali ne pronašavši vode. "To je bilo zbog Božje providnosti; Ometao je da se voda u njima digne kako bi se moglo izvršiti Josipovo spašavanje, a jame su ostale suhe sve dok Josip nije bio siguran u rukama Ismaeliti. Reuben je imao nekoliko razloga za zalaganje u ime Josipa. Znao je da će ih kao najstarijeg od braće njihov otac smatrati odgovornim ako ga zadesi neko zlo. Osim toga, Ruben je bio zahvalan Josipu što ga je uvrstio među jedanaest Jakovljevih sinova u priči o njegovom snu o suncu, mjesecu i zvijezdama. Od svog nepoštovanja prema Jakovu, nije se smatrao dostojnim da ga se smatra jednim od njegovih sinova. Prvo je Ruben pokušao obuzdati svoju braću od njihove svrhe i obratio im se riječima punim ljubavi i suosjećanja. Ali kad je vidio da ni riječi ni molbe neće promijeniti njihovu namjeru, molio ih je, govoreći: "Braćo moja, barem me poslušajte u vezi s tim, da ne budete tako opaki i okrutni da ga ubijete. na svog brata, ne prolij krvi,baci ga u ovu jamu u pustinji i neka tako propadne. Tada se Ruben udaljio od svoje braće i sakrio se u planine kako bi u povoljnom trenutku mogao požuriti i izvući Josipa iz jame i vratiti ga ocu. Nadao se da će njegova nagrada biti oproštena zbog prijestupa koji je počinio nad Jacobom. Njegova dobra namjera bila je osujećena, ali je Ruben bio nagrađen od Boga, jer Bog daje naknadu ne samo za dobra djela, već i za dobre namjere. Kao što je bio prvi od Josipove braće koji ga je pokušao spasiti, tako je grad Bezer iz plemena Ruben bio prvi od gradova utočišta imenovanih da štite život nevinih koji traže pomoć. Nadalje, Bog je rekao Rubenu, rekavši: "Kao što si ti prvi nastojao vratiti dijete njegovom ocu, tako je Osija, jedan od tvojih potomaka,bit će prvi koji će pokušati odvesti Izrael natrag svome nebeskom Ocu. " Braća su prihvatila Rubenov prijedlog, a Simon je zgrabio Josipa i bacio ga u jamu koja se rojila zmijama i škorpionima, pored koje je bila još jedna neiskorištena jama, napunjena iznutricama. Kao da ovo nije dovoljno mučenje, Simon je naredio svojoj braći da bacaju veliko kamenje na Josipa. U svojim kasnijim odnosima s ovim bratom Šimunom, Josip je pokazao svu opraštajuću dobrotvornost svoje naravi. Kad je Šimona u Egiptu držao kao taoca, Josip je, toliko daleko od toga da mu se naljutio, naredio da se pred njega stavlja napunjena perad na sve njegove obroke. Nezadovoljni izlaganjem Josipa zmijama i škorpionima, njegova su ga braća skinula prije nego što su ga bacili u jamu. Skinuli su mu kaput u mnogim bojama, gornju odjeću, hlače s hlača i košulju. Međutim, gmazovi mu nisu mogli naštetiti. Bog je čuo njegov vapaj nevolje i skrivao ih u rascjepovima i rupama i nisu mu mogli prići. Iz dubine jame Josip se obratio svojoj braći, rekavši: "O braćo moja, što sam vam učinio i koji je moj prijestup? Zašto se ne bojite pred Bogom zbog svog ponašanja prema meni? Zar nisam meso vašeg i kost vaše kosti? Jakov, tvoj otac, nije li i on moj otac? Zašto se tako ponašaš prema meni? I kako ćeš moći podići svoje lice pred Jakovom? O Juda, Rubeno, Šimun , Levi, braćo moja, izbavi me,Molim te s mračnog mjesta u koje si me bacio. Iako sam počinio prijestup prema vama, ipak ste vi djeca Abrahama, Izaka i Jakova, koja su bila suosjećajna sa siročadima, davala su hranu gladnima i oblačila gole. Kako onda možete zadržati sažaljenje prema vlastitom bratu, vlastitom mesu i kostima? I premda sam sagriješio protiv tebe, ipak ćeš poslušati moju molbu zbog moga oca. O da je moj otac znao što mi braća čine i što su mi govorili! "vlastito meso i kost? I premda sam sagriješio protiv tebe, ipak ćeš poslušati moju molbu zbog moga oca. O da je moj otac znao što mi braća čine i što su mi govorili! "vlastito meso i kost? I premda sam sagriješio protiv tebe, ipak ćeš poslušati moju molbu zbog moga oca. O da je moj otac znao što mi braća čine i što su mi govorili! " Da ne bi čuli Josipov plač i povike nevolje, njegova su braća prošla dalje iz jame i stala na daljinu iz luka. Jedini među njima koji je iskazao sažaljenje bio je Zebulon. Dva dana i dvije noći nijedna hrana nije prolazila usnama zbog njegove tuge zbog Josipove sudbine, koji je morao provesti tri dana i tri noći u jami prije nego što je prodan. U tom su razdoblju njegova braća Zebulonu naredila da pazi na jami. Izabran je da straži jer nije sudjelovao u obrocima. Dio vremena Juda se također suzdržavao da ne jede s ostatkom i izmjenjivao se gledajući, jer se bojao da bi Simon i Gad mogli skočiti dolje u jamu i okončati Josipov život. Dok je Josip tako čamio, njegova su ga braća odlučila ubiti. Prvo bi završili svoj obrok, rekli su, a onda bi ga doveli i ubili. Kad su pojeli, pokušali su izgovoriti milost, ali Juda im je zamjerio: "Uskoro ćemo oduzeti život čovjeku, a opet bismo blagoslovili Boga? To nije blagoslov, to je prezir prema Gospodinu. Što dobitak je ako ubijemo brata? Prije će se spustiti kazna Božja na nas. Imam vam dobar savjet. Tamo prolazi pored putujuće čete Jišmaelaca na putu za Egipat. Dođite i pustimo ga da ga prodamo Jišmaelcima , i neka naša ruka ne bude na njemu. Jišmaelci će ga povesti sa sobom na putovanje i on će biti izgubljen među narodima zemlje. Slijedimo običaj prethodnih dana, i za Kanaana,sin Hamov, učinjen je robom zbog svojih zlih djela, a to ćemo učiniti i s našim bratom Josipom. " PRODAJA Dok su Josipova braća razmišljala o njegovoj sudbini, sedam midjanskih trgovaca prošlo je blizu jame u kojoj je ležao. Primijetili su da iznad njega kruže mnoge ptice, odakle su pretpostavili da u njima mora biti vode, te su, žedni, zastali kako bi se osvježili. Kad su se približili, začuli su Josipa kako vrišti i zavijao, pogledali su dolje u jamu i vidjeli mladost lijepe figure i lijepog izgleda. Zvali su ga govoreći: "Tko si ti? Tko te doveo ovamo i tko te bacio u ovu jamu u pustinji?" Svi su se udružili, odvukli ga i poveli sa sobom kad su nastavili put. Morali su proći pored njegove braće koja su Midjance pozvala: "Zašto ste učinili tako nešto,da ukrade našeg roba i ponese ga sa sobom? Dječaka smo bacili u jamu, jer je bio neposlušan. A sada nam vratite našeg roba. "Midijanci su odgovorili:" Što je, ovaj momak, kažete, vaš rob, vaš sluga? Vjerojatnije je da ste mu svi robovi, jer vas ljepotom oblika, ugodnim izgledom i lijepim izgledom izvrsuje. Zašto ćete nam onda govoriti laži? Nećemo slušati vaše riječi niti vam vjerovati, jer smo našli dječaka u pustinji, u jami, izveli smo ga i sa sobom ćemo ga ponijeti na putovanje. "Ali sinovi Jakovljevi inzistirao je: "Vratite nam našeg roba, da ne sretnete smrt na rubu mača."je li tvoj rob, tvoj sluga? Vjerojatnije je da ste mu svi robovi, jer vas ljepotom oblika, ugodnim izgledom i lijepim izgledom izvrsuje. Zašto ćete nam onda govoriti laži? Nećemo slušati vaše riječi niti vam vjerovati, jer smo našli dječaka u pustinji, u jami, izveli smo ga i sa sobom ćemo ga ponijeti na putovanje. "Ali sinovi Jakovljevi inzistirao je: "Vratite nam našeg roba, da ne sretnete smrt na rubu mača."je li tvoj rob, tvoj sluga? Vjerojatnije je da ste mu svi robovi, jer vas ljepotom oblika, ugodnim izgledom i lijepim izgledom izvrsuje. Zašto ćete nam onda govoriti laži? Nećemo slušati vaše riječi niti vam vjerovati, jer smo našli dječaka u pustinji, u jami, izveli smo ga i sa sobom ćemo ga ponijeti na putovanje. "Ali sinovi Jakovljevi inzistirao je: "Vratite nam našeg roba, da ne sretnete smrt na rubu mača."i mi ćemo ga ponijeti sa sobom na putovanje. "Ali sinovi Jakovljevi inzistirali su:" Vratite nam našeg roba da ne sretnete smrt na oštrici mača. "i mi ćemo ga ponijeti sa sobom na putovanje. "Ali sinovi Jakovljevi inzistirali su:" Vratite nam našeg roba da ne sretnete smrt na oštrici mača. " Nepromišljeni Midijanci izvukli su oružje i usred ratnih raširenja pripremili su se za borbu sa Jakovljevim sinovima. Tada je Simon ustao i ogoljelog mača skočio na Midijance, istodobno izgovarajući krik od kojeg je zemlja odjeknula. Midijanci su pali u velikoj zbunjenosti i rekao je: "Ja sam Šimun, sin hebrejskog Jakova, koji je sam i bez pomoći uništio grad Šekem, a zajedno sa svojom braćom uništio sam gradove Amorejaca. Bog to učini i još više, ako nije istina da se svi Midijanci, vaša braća, ujedinjeni sa svim kanaanskim kraljevima da bi se borili sa mnom, ne mogu izdržati protiv mene. Sada vratite dječaka kojeg ste nam oduzeli, inače ću vaše tijelo dati nebeske ptice i poljske zvijeri ". Midijanci su se silno bojali Šimuna i, prestrašeni i prestrašeni, govorili su sinovima Jakovljevim s malo hrabrosti: "Niste li rekli da ste bacili ovog momka u jamu jer je bio pobunjenog duha? Što će sada? radite li s neposlušnim robom? Umjesto da ga prodate nama, spremni smo platiti bilo koju cijenu koju želite. " Ovaj je govor bio dio Božje svrhe. U srce Midjanaca stavio je da inzistiraju na posjedu Josipa kako ne bi ostao sa svojom braćom i bio ubijen od njih. Braća su pristala, a Josip je prodan kao rob dok su sjedili za svojim obrokom. Bog je rekao, rekavši: "Za jelo ste prodali brata, pa će tako Ahasver prodati svoje potomke Hamanu za obrok, a zato što ste Josipa prodali za roba, reći ćete iz godine u godinu,Mi smo bili robovi faraonu u Egiptu. " Midijanci su Josipu platili dvadeset srebrnjaka, što je bilo dovoljno za par cipela za svaku njegovu braću. Tako su "pravedne prodali za srebro, a siromašne za par cipela". Za tako zgodnog mladića kao što je bio Joseph plaćeni iznos bio je daleko premalen, ali njegov je izgled uvelike izmijenila užasna tjeskoba koju je pretrpio u jami sa zmijama i škorpionima. Izgubio je rumenu put i izgledao je suho i bolesno, a Midjanci su opravdano platili malu svotu za njega. Trgovci su našli Josipa golog u jami, jer su mu ga braća skinula svu odjeću. Da se možda ne bi pojavio pred ljudima u nepristojnom stanju, Bog je poslao Gabriela dolje k njemu, a anđeo je povećao amajliju koja je lupala Josipovu vratu sve dok nije postala odjeća koja ga je u potpunosti prekrila. Josipova braća pazila su na njega dok je odlazio s Midjancima, a kad su ga vidjeli s odjećom na sebi, povikali su za njima: "Dajte nam njegovu odjeću! Golog smo ga prodali, bez odjeće." Njegovi vlasnici nisu htjeli popustiti njihovom zahtjevu, no dogovorili su se da će nadoknaditi braći četiri para cipela, a Josip je zadržao odjeću u kojoj je bio odjeven kad je stigao u Egipat i prodan Potifaru, isti u kojem je bio je zatvoren u zatvoru i pojavio se pred faraonom,i isto što je nosio dok je bio vladar nad Egiptom. Kao pomirbu za dvadeset srebrnjaka koje su njegova braća uzela u zamjenu za Josipa, Bog je zapovjedio da svećenik otkupi svakog prvorođenog sina s jednakom količinom, a također, svaki Izraelac mora godišnje plaćati svetištu kao onoliko koliko je svakome od braće pao koliko i njegov udio u cijeni. Josipova braća kupila su cipele za novac, jer su rekli: "Nećemo ih jesti, jer je to cijena krvi našega brata, ali mi ćemo gaziti po njemu, jer bi on rekao da bi imao vlast nad nas, i vidjet ćemo što će biti s njegovim snovima. " I zbog toga je zapovijed dana: onome tko odbije u Izraelu podići ime svom bratu koji je umro bez sina, neka se cipela skine s noge i pljune u lice. Josipova braća nisu htjela učiniti ništa da sačuvaju njegov život, pa im je Gospod skinuo cipele s nogu, jer kad su sišli u Egipat, Josipovi su robovi skinuli cipele s nogu kad su ušli na vrata i klanjali se pred Josipom kao pred faraonom i, dok su ležali ničice,bili su popljuvani i posramljeni pred Egipćanima. Midijanci su nastavili put do Gileada, ali ubrzo su zažalili zbog svoje kupnje. Bojali su se da je Josip ukraden u hebrejskoj zemlji, premda im je prodan kao rob, i ako ga njegova rodbina nađe kod sebe, bit će im nanesena smrt zbog otmice slobodnog čovjeka. Izuzetna manira Jakovljevih sinova potvrdila je njihovu sumnju da bi mogli biti sposobni za krađu ljudi. Njihovo opako djelo također bi objasnilo zašto su prihvatili tako malu svotu u zamjenu za Josipa. Dok su razgovarali o tim točkama, vidjeli su kako im dolazi putujuća četa Jišmaelita koju su ranije promatrali sinovi Jakovljevi i odlučili su im raspolagati s Josipom, kako barem ne bi izgubili cijenu koju su platili ,i istodobno bi mogao izbjeći opasnost da bude odveden u zarobljeništvo zbog zločina otmice muškarca. I Jišmaelci su Josipa kupili od Midjanaca i platili su istu cijenu kao što su ga dali njegovi bivši vlasnici. JOSIPOVA TRI MAJSTORA U pravilu su jedina roba kojom su Jišmaelci tovarili svoje deve bila smola i kože zvijeri. Providonosnim dijeljenjem ovaj su put nosili vrećice parfumerije, umjesto uobičajenog neugodnog mirisa tereta, taj bi slatki miris mogao biti dodijeljen Josipu na putu u Egipat. Te su aromatične tvari dobro pristajale Josipu, čije je tijelo odavalo ugodan miris, toliko ugodan i raširen da ga je put kojim je putovao odisao, a po dolasku u Egipat parfem iz njegova tijela proširio se cijelom zemljom i kraljevske princeze, slijedeći slatki miris da bi pronašle njegov izvor, stigle su do mjesta na kojem je bio Josip. Čak i nakon njegove smrti, isti je miris njegov kosti proširio u inozemstvo, omogućujući Mojsiju da razlikuje Josipove posmrtne ostatke od svih ostalih i drži zakletvu sinova Izraelovih,da ih intervira u Svetoj zemlji. Kad je Josip saznao da ga Jišmaelci nose u Egipat, počeo je gorko plakati pri pomisli da je tako daleko odmaknut od Kanaana i od oca. Jedan od Ishmaelita primijetio je Josipov plač i plač, misleći da mu je jahanje neudobno, podigao ga je sa stražnje strane deve i dopustio mu da hoda pješice. Ali Josip je nastavio plakati i jecati, neprestano vičući: "O oče, oče!" Još jedan od karavana, umoran od njegovih jadikovki, pretukao ga je, uzrokujući samo još više suza i naricanja, sve dok mladić, iscrpljen njegovom tugom, nije mogao krenuti dalje. Sad su mu svi Ismaeliti u četi zadavali udarce. Ponašali su se prema njemu s neumoljivom okrutnošću i pokušavali ga ušutkati prijetnjama. Bog je vidio Josipovu nevolju i poslao je tamu i užas na Ismaelite,a ruke su im se ukrutile kad su ih podigli da zadaju udarac. Zapanjeni, pitali su se zašto im je Bog to učinio na cesti. Nisu znali da je to bilo zbog Josipa. Putovanje je nastavljeno dok nisu došli do Ephrath, mjesta Rachelin grob. Josip je požurio do majčina groba, bacivši se preko njega, zastenjao je i povikao govoreći: "O majko, majko, koja si me rodila, ustani, izađi i vidi kako je tvoj sin prodan u ropstvo, a nikoga nije trebalo uzeti sažali se na njega. Ustani, vidi svog sina i zaplači sa mnom zbog moje nesreće i promatraj bezdušje moje braće. Probudi se, majko, probudi se iz sna, ustani i pripremi se za sukob s mojom braćom koja su se svukla mene čak i za moju košulju i prodao me kao roba trgovcima, koji su me pak prodali drugima i bez milosti me otrgnuli od oca. Ustani, optuži moju braću pred Bogom i vidi koga će opravdati u presude i koga će smatrati krivim. Ustani, majko, probudi se iz sna svoga,vidi kako je moj otac sa mnom u svojoj duši i duhu i utješi ga i olakšaj mu teško srce. " Josip je plakao i plakao na grobu svoje majke, sve dok, umoran od tuge, nije ležao nepomičan poput kamena. Tada je iz dubine začuo glas težak od suza koji mu je rekao: "Sine moj Josipe, sine moj, čuo sam tvoje prigovore i uzdisaje, vidio sam tvoje suze i spoznao tvoju bijedu, sine moj. Ožalošćen sam. zbog tebe i tvoja je nevolja dodata na teret moje nevolje. Ali, sine moj Josipe, uzdaj se u Boga i čekaj ga. Ne boj se, jer Gospod je s tobom i On će te izbaviti od svih zlo. Sidi u Egipat sa svojim gospodarima, sine moj; ne boj se više, jer je Gospodin s tobom, sine moj. " Ovo i još mnogo sličnije tome glas je izustio, a onda je utihnuo. Joseph je isprva slušao u velikom zaprepaštenju, a onda je izbio u obnovljenim suzama. Ljutit zbog toga, jedan ga je Ishmaelit otjerao od majke 'grob s udarcima i psovkama. Tada je Josip zamolio svoje gospodare da ga vrate k ocu, koji će im za nagradu dati veliko bogatstvo. Ali oni rekoše, "Zašto si rob! Kako možeš znati gdje ti je otac? Da si za oca imao slobodnog čovjeka, ne bi bio dvaput prodan za sitnu sumu." A onda se njihov bijes prema njemu povećao, tukli su ga i maltretirali, a on je plakao gorkim suzama. Sad je Bog gledao na Josipovu nevolju i poslao je tamu da još jednom zaokruži zemlju. Bjesnila je oluja, bljesnula je munja i od gromova cijela je zemlja zatreperila, a Ismaeliti su se u svom strahu izgubili. Zvijeri i deve mirno su stajali i, premlaćujući ih kao što bi to činili njihovi vozači, odbili su se pomaknuti s mjesta, ali su čučali na zemlji. Tada su Jišmaelci razgovarali jedni s drugima i rekli: "Zašto nam je Bog to donio? Koji su naši grijesi, koji su naši prijestupi da nas takve stvari snađu?" Jedan od njih rekao je ostalima: "Možda je ovo došlo na nas zbog grijeha koji smo počinili protiv ovog roba. Pomolimo ga usrdno da nam da oprost, a ako će se Bog smiliti i pustiti ove oluje prođi od nas,znat ćemo da smo pretrpjeli štetu zbog ozljede koju smo nanijeli ovom robovu. " Ismaeliti su postupili prema tim riječima i rekli su Josipu: "Zgriješili smo Bogu i tebi. Moli se Bogu svom i moli Ga da nam uzme ovu smrtnu pošast, jer mi priznajemo da smo zgriješili protiv Njega. " Josip im je ispunio želju i Bog je uslišio njegovu molbu i oluja je utihnula. Naokolo se smirilo, zvijeri su ustale iz ležećeg položaja i karavana je mogla nastaviti svojim putem. Sada su Jišmaelci jasno vidjeli da ih je sva njihova nevolja zadesila zbog Josipa, pa su razgovarali jedni s drugima, govoreći: "Sad znamo da nam se sve to zlo dogodilo zbog ovog jadnika i zbog čega bismo trebali sami sebi donosimo smrt? Savjetujmo se zajedno, što da radimo s robom. "Jedan od njih savjetovao je da se Josipu ispuni želja i vrati ga ocu. Tada bi bili sigurni da će dobiti novac koji su za njega isplatili. Ovaj je plan odbijen, jer su odradili velik dio svog puta i nisu bili skloni ponovnom koraku. Stoga su se odlučili nakon što su Josipa odveli u Egipat i tamo ga prodali. Na taj bi se način riješili njega, a također bi za njega dobili veliku cijenu.i za njega također dobiti veliku cijenu.i za njega također dobiti veliku cijenu. Nastavili su putovanje do granica Egipta i tamo su sreli četvoricu muškaraca, potomaka Medana, sina Abrahamova, i njima su prodali Josipa za pet šekela. Dvije čete, Jišmaelci i Medaniti, stigle su u Egipat istog dana. Ovaj potonji, čuvši da je Potifar, faraonov časnik, zapovjednik straže, tražio dobrog roba, popravljenog mu odmah, kako bi mu pokušao raspolagati s Josipom. Potiphar je bio spreman platiti čak četiri stotine srebrnjaka, jer, koliko god cijena bila, nije se činilo prevelikim za roba koji mu je godio koliko i Josip. Međutim, postavio je uvjet. Medanitima je rekao: "Platit ću vam traženu cijenu, ali morate mi dovesti osobu koja vam je prodala roba da bih mogao saznati sve o njemu,jer mladost mi se čini da nije ni rob ni sin roba. Čini se da je plemenite krvi. Moram se uvjeriti da nije ukraden. "Medaniti su doveli Jišmaelce u Potiphar i svjedočili su da je Josip bio rob, da su ga posjedovali i prodali Medanitima. Potifhar se odmarao zadovoljan ovim izvještajem, platio cijena se tražila za Josipa, a Medanci i Izmaelci pošli su svojim putem. JOSIPOV KAPUT DONESEN OCU Tek što je prodaja Josipa bila izvršena činjenica, sinovi Jakovljevi pokajali su se za svoje djelo. Čak su požurili za Midjancima da otkupe Josipa, ali njihovi napori da ih preteknu bili su uzaludni i morali su prihvatiti neizbježno. U međuvremenu se Ruben pridružio svojoj braći. Bio je toliko duboko zadubljen u pokore, u molitvi i proučavanju Tore, u isticanju svog grijeha protiv oca, da nije mogao ostati sa svojom braćom i čuvati stado, pa se dogodilo da nije bio na mjesto kad je Josip prodan. Njegov prvi zadatak bio je otići do jame, u nadi da će tamo pronaći Josipa. U tom bi ga slučaju tajno odnio i vratio ocu, bez znanja svoje braće. Stajao je na otvoru i iznova i iznova zvao: "Josipe, Josipe!"Budući da nije dobio odgovor, zaključio je da je Josip stradao, bilo zbog terora ili kao rezultat ugriza zmije, pa je sišao u jamu, samo da bi utvrdio da ga nema, ni živog ni mrtvog. Ponovo se popeo na vrh, unajmio odjeću i povikao: "Dječaka nema i kakav ću odgovor dati ocu ako je mrtav?" Tada se Ruben vratio svojoj braći i rekao im da je Josip nestao iz jame, zbog čega je bio duboko ožalošćen, jer je on, kao najstariji od sinova, bio odgovoran njihovom ocu Jakovu. Braća su napravila čistu dojku onoga što su učinili s Josipom i ispričala su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako je njihov trud bio uzaludan.bilo zbog terora ili kao rezultat ugriza zmije, pa se spustio u jamu, samo da bi ustanovio da ga nema, ni živog ni mrtvog. Ponovo se popeo na vrh, unajmio odjeću i povikao: "Dječaka nema i kakav ću odgovor dati ocu ako je mrtav?" Tada se Ruben vratio svojoj braći i rekao im da je Josip nestao iz jame, zbog čega je bio duboko ožalošćen, jer je on, kao najstariji od sinova, bio odgovoran njihovom ocu Jakovu. Braća su napravila čistu dojku onoga što su učinili s Josipom i ispričala su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako je njihov trud bio uzaludan.bilo zbog terora ili kao rezultat ugriza zmije, pa se spustio u jamu, samo da bi ustanovio da ga nema, ni živog ni mrtvog. Ponovo se popeo na vrh, unajmio odjeću i povikao: "Dječaka nema i kakav ću odgovor dati ocu ako je mrtav?" Tada se Ruben vratio svojoj braći i rekao im da je Josip nestao iz jame, zbog čega je bio duboko ožalošćen, jer je on, kao najstariji od sinova, bio odgovoran njihovom ocu Jakovu. Braća su napravila čistu dojku onoga što su učinili s Josipom i ispričala su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako je njihov trud bio uzaludan.Dječaka nema i kakav ću odgovor dati ocu ako je mrtav? "Tada se Ruben vratio svojoj braći i rekao im da je Josip nestao iz jame, zbog čega je bio duboko ožalošćen jer je, budući da je najstariji od sinova bio je odgovoran svom ocu Jakovu. Braća su napravila čistu dojku onoga što su učinili s Josipom i ispričali su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako su njihovi napori bili uzaludni .Dječaka nema i kakav ću odgovor dati ocu ako je mrtav? "Tada se Ruben vratio svojoj braći i rekao im da je Josip nestao iz jame, zbog čega je bio duboko ožalošćen jer je, budući da je najstariji od sinova bio je odgovoran svom ocu Jakovu. Braća su napravila čistu dojku onoga što su učinili s Josipom i ispričali su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako su njihovi napori bili uzaludni .i prepričavali su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako su njihovi napori bili uzaludni.i prepričavali su mu kako su pokušali popraviti svoje zlo djelo i kako su njihovi napori bili uzaludni. Sada nije preostalo ništa drugo nego izmisliti vjerodostojno objašnjenje za nestanak njihova brata koje je trebalo dati Jacobu. Prije svega, ipak su položili zakletvu da neće izdati njegova oca ili bilo koje ljudsko biće što su zapravo učinili s Josipom. Tko je prekršio zakletvu, ostali bi ga bacili u mač. Tada su se zajedno savjetovali što reći Jacobu. Isasaharov je savjet bio da Josipu podere kaput od mnogih boja i umoči ga u krv malog kozlića, kako bi Jacob povjerovao da je njegovog sina rastrgala divlja zvijer. Razlog zašto je predložio dijete bio je taj što njegova krv izgleda poput ljudske krvi. Istekom ovog čina obmane, određeno je da se dijete koristi kao pomirna žrtva kad je posvećen Tabernakul. Simon se usprotivio ovom prijedlogu. Nije se htio odreći Josipovog kaputa i zaprijetio je da će ga pokopati onoga tko bi ga pokušao silom oduzeti od njega. Razlog njegove žestine bio je taj što je bio jako bijesan protiv svoje braće zbog toga što nije ubio Josipa. Ali oni su mu zauzvrat zaprijetili govoreći: "Ako se nećete odreći kaputa, reći ćemo da ste sami izvršili zlo." Na to ga je Simon predao, a Naphtali ga je donio Jakovu, predavši mu ga riječima: "Kad smo tjerali svoja stada kući, pronašli smo ovu odjeću prekrivenu krvlju i prašinom na autocesti, malo dalje od Šehema. Znajte sada bio to kaput vašeg sina ili ne. " Jacob je prepoznao Josipov kaput i, shrvan tugom, pao je ničice i dugo ležao na zemlji nepomično, poput kamena.Tada je ustao, zaustio glasan plač i zaplakao govoreći: "To je kaput moga sina." U velikoj je žurbi Jakov poslao roba svojim sinovima kako bi ih natjerao da dođu k njemu kako bi saznao više o tome što se dogodilo. Navečer su svi došli, odjeća im se iznajmila, a prašina se rasula po glavama. Kad su potvrdili sve što mu je Naphtali rekao, Jakov je izbio u žalosti i jadikovci: "To je kaput moga sina; proždrla ga je zla zvijer; Josip je bez sumnje rastrgan. Poslao sam ga k vama da vidite je li to dobro s tobom i sa stadom. Otišao je obaviti moj posao i dok sam mislila da je s tobom, nesreća je zadesila. " Na to su sinovi Jakovljevi odgovorili: "Nije nam uopće došao. Otkako smo te napustili, nismo ga gledali." Nakon ovih riječi, Jakov više nije mogao sumnjati da su Josipa rastrgle divlje zvijeri, a on je tugovao za svojim sinom, govoreći: "O sine moj Josipe, sine moj, poslao sam te da pitaš za dobrobit tvoje braće i sada razderan si divljim zvijerima. Ja sam kriv što te je ova zla šansa spopala. Nevolje zbog tebe, sine moj, jako sam uznemiren. Kako mi je drag bio tvoj život i kako je gorka tvoja smrt! Bože, umrla sam za tebe, o Josipe, sine moj, jer sad sam u nevolji zbog tebe. O sine moj Josipe, gdje si ti, a gdje ti je duša? Ustani, ustani sa svoga mjesta i pogledaj moju tugu za dođi i prebroji suze koje mi se slijevaju niz obraze i iznesem priču o njima pred Bogom, da se Njegov gnjev odvrati od mene. O Josipe, sine moj, kako je bolna i zastrašujuća bila tvoja smrt!Nitko nije umro smrću poput tvoje otkako svijet postoji. Dobro znam da se to dogodilo zbog mojih grijeha. O da bi se ti vratio i vidio gorku tugu koju mi je nanijela tvoja nesreća! Ali istina je, nisam te ja stvorio i oblikovao te. Nisam ti dao ni duha ni duše, ali Bog te stvorio. Oblikovao je tvoje kosti, prekrio ih mesom, udahnuo ti dah života u nosnice, a onda te dao meni. I Bog koji me dao tebi, uzeo me je od mene i od Njega je ova raspodela došla na mene. Dobro je učinjeno ono što Gospodin čini! "U tim je riječima i mnogim drugima sličnima njima Jakov tugovao i plakao za svojim sinom, sve dok nije pao na zemlju ničice i nepomičan.O da bi se ti vratio i vidio gorku tugu koju mi je nanijela tvoja nesreća! Ali istina je, nisam te ja stvorio i oblikovao te. Nisam ti dao ni duha ni duše, ali Bog te stvorio. Oblikovao je tvoje kosti, prekrio ih mesom, udahnuo ti dah života u nosnice, a onda te dao meni. I Bog koji me dao tebi, uzeo me je od mene i od Njega je ova raspodela došla na mene. Dobro je učinjeno ono što Gospodin čini! "U tim je riječima i mnogim drugima sličnima njima Jakov tugovao i plakao za svojim sinom, sve dok nije pao na zemlju ničice i nepomičan.O da bi se ti vratio i vidio gorku tugu koju mi je nanijela tvoja nesreća! Ali istina je, nisam te ja stvorio i oblikovao te. Nisam ti dao ni duha ni duše, ali Bog te stvorio. Oblikovao je tvoje kosti, prekrio ih mesom, udahnuo ti dah života u nosnice, a onda te dao meni. I Bog koji me dao tebi, uzeo me je od mene i od Njega je ova raspodela došla na mene. Dobro je učinjeno ono što Gospodin čini! "U tim je riječima i mnogim drugima sličnima njima Jakov tugovao i plakao za svojim sinom, sve dok nije pao na zemlju ničice i nepomičan.udahnuo ti dah života u nosnice, a onda te dao meni. I Bog koji me dao tebi, uzeo me je od mene i od Njega je ova raspodela došla na mene. Dobro je učinjeno ono što Gospodin čini! "U tim je riječima i mnogim drugima sličnima njima Jakov tugovao i plakao za svojim sinom, sve dok nije pao na zemlju ničice i nepomičan.udahnuo ti dah života u nosnice, a onda te dao meni. I Bog koji me dao tebi, uzeo me je od mene i od Njega je ova raspodela došla na mene. Dobro je učinjeno ono što Gospodin čini! "U tim je riječima i mnogim drugima sličnima njima Jakov tugovao i plakao za svojim sinom, sve dok nije pao na zemlju ničice i nepomičan. Kad su sinovi Jakovljevi vidjeli žestinu očeve tuge, pokajali su se za svoje djelo i gorko zaplakali. Pogotovo je Juda bio pogođen tugom. Položio je očevu glavu na koljena i obrisao suze dok su mu potekle iz očiju, dok je i sam izbio u silovitom plaču. Sinovi Jakova i njihove žene nastojali su utješiti oca. Organizirali su veliku parastos i plakali i tugovali zbog Josipove smrti i zbog očeve tuge. Ali Jakov je odbio da se utješi. Vijesti o smrti njegovog sina prouzročile su gubitak dva člana Jacobove obitelji. Bilhah i Dinah nisu mogle preživjeti svoju tugu. Bilhah je preminula baš onog dana kad je izvještaj stigao do Jakova, a Dinah je ubrzo umrla, pa je u jednom mjesecu imao tri gubitka da oplakuje. Primio je vijest o Josipovoj smrti u sedmom mjesecu, Tishri, i desetog dana u mjesecu, pa se stoga Izraelovoj djeci na ovaj dan traži da plaču i muče svoje duše. Nadalje, na današnji će dan žrtva za grijeh biti pomirnica jarac, jer su sinovi Jakovljevi prestupili s jaretom, u krv u koju su umočili Josipov kaput, i tako donijeli tugu na Jakova. Kad se donekle oporavio od zadivljujućeg udarca koji mu je zadala vijest o smrti njegovog omiljenog sina, Jacob je ustao sa zemlje i obratio se sinovima, a suze su mu cijelo vrijeme tekle niz obraze. "Gore", rekao je, "uzmi mačeve i lukove, izađi na polje i izvrši pretragu, možda ćeš pronaći tijelo moga sina i donijeti mi ga, kako bih ga mogao pokopati." Pazite i na grabežljive zvijeri i uhvatite prvog koga sretnete. Uhvatite ga i donesite mi. Može biti da će se Bog sažaliti nad mojom tugom i staviti zvijer među vaše ruke koja je rastrgala moje dijete u komadima i osvetit ću mu se. " Sinovi su Jakovljevi sutra krenuli izvršavati naloge svoga oca, dok je on ostao kod kuće i plakao i jadikovao za Josipom. U pustinji su pronašli vuka kojeg su uhvatili i donijeli Jakovu živim rekavši: "Evo prve divlje zvijeri koju smo sreli i donijeli smo ti je. Ali od leša tvog sina nismo vidjeli ni traga." Jakov je zgrabio vuka i usred glasnog plača obratio mu se ovim riječima: "Zašto si proždirao mog sina Josipa, bez ikakvog straha od Boga Zemlje i bez imalo razmišljanja o tuzi koju ćeš srušiti ti si mog sina progutao bez razloga, nije bio kriv ni za kakav prekršaj, a odgovornost za njegovu smrt svalio si na mene. Ali Bog osvećuje onoga koji je progonjen. " Dajući Jakovu utjehu, Bog je otvorio usta zvijeri i rekao je: "Kao što živi Gospodin, koji me stvorio, i kako živi tvoja duša, gospodaru, nisam vidio tvog sina i nisam rastrgao iz daleke zemlje došao sam potražiti vlastitog sina, koji je s tobom doživio sličnu sudbinu. Nestao je i ne znam je li mrtav ili živ, pa sam prije deset dana došao ovamo Ovoga dana, dok sam ga tražila, susreli su me tvoji sinovi, uhvatili su me i, dodajući još tuge mojoj tuzi zbog izgubljenog sina, doveli su me ovamo k tebi. Ovo je moja priča i sada, O sine čovječji, u tvojim sam rukama, možeš danas raspolagati mnom onako kako se čini dobro tvojim očima, ali kunem ti se Bogom koji me je kupka stvorio, nisam vidio tvog sina niti sam ga rastrgao u dijelovima,nikad mi čovječje meso nije ušlo u usta. "Zapanjen govorom vuka, Jakov ga je nesmetano pustio kamo god je htio, ali oplakao je sina Josipa kao i prije. Prirodni je zakon da koliko god netko mogao tugovati zbog smrti drage osobe, na kraju godine utjeha pronalazi put do srca ožalošćenog. Ali nestanak živog čovjeka nikada se ne može izbrisati iz sjećanja. Stoga je činjenica da je bio neutješan natjerala Jakova da posumnja da je Josip živ, a izvještajima svojih sinova nije dao potpunu vjeru. Njegovu nejasnu sumnju pojačalo je nešto što mu se dogodilo. Popeo se u planine, iskopao dvanaest kamena iz kamenoloma i na njih napisao imena svojih sinova, njihova sazviježđa i mjesece koji odgovaraju sazviježđima, kamen za sina, pa tako: "Ruben, Ram, Nisan, "i tako za svakog od njegovih dvanaest sinova. Zatim se obratio kamenju i naredio da se sagnu pred onim obilježenim Rubenovim imenom, zviježđem,i mjesec, a nisu se micali. Dao je istu zapovijed u vezi s kamenom označenim za Šimuna, a kamenje je opet stalo. I poštovao je sve svoje sinove, sve dok nije stigao do kamena za Josipa. Kad je govorio o ovome, "Zapovijedam vam da padnete pred Josipa", svi su se klanjali. Isti je test pokušao i s drugim stvarima, s drvećem i snopovima, a rezultat je uvijek bio isti, a Jacob nije mogao, ali nije osjećao da je njegova sumnja istinita, Josip je bio živ.Isti je test pokušao i s drugim stvarima, s drvećem i snopovima, a rezultat je uvijek bio isti, a Jacob nije mogao, ali nije osjećao da je njegova sumnja istinita, Josip je bio živ.Isti je test pokušao i s drugim stvarima, s drvećem i snopovima, a rezultat je uvijek bio isti, a Jacob nije mogao, ali nije osjećao da je njegova sumnja istinita, Josip je bio živ. Postojao je razlog zašto Bog Jakovu nije otkrio stvarnu Josipovu sudbinu. Kad su njegova braća prodala Josipa, njihov strah da bi izvještaj o njihovom bezakonju mogao doći do Jakovljevih ušiju naveo ih je na izricanje zabrane svima koji bi trebali izdati istinu bez pristanka svih ostalih. Judah je iznio prigovor da je zabrana nevaljana, osim ako se ne odredi u nazočnosti deset osoba, a bilo ih je samo devet, jer Ruben i Benjamin nisu bili tamo kad je zaključena prodaja Josipa. Kako bi izbjegli poteškoće, braća su Boga ubrojili u desetu osobu, pa se stoga Bog osjećao dužnim suzdržati se da Jakovu ne otkrije pravo stanje stvari. On je takoreći imao na umu zabranu koju su izrekla braća Josipa. I dok je Bog od Jakova skrivao istinu, Isaac se nije osjećao opravdanim kad ga je upoznao sa svojim unukom 'sudbina, koja mu je bila dobro poznata, jer je bio prorok. Kad god je bio u društvu Jakova, tugovao je s njim, ali čim ga je napustio, prestao je pokazivati tugu, jer je znao da Josip živi. Jacob je tako jedini među najbližima Josipovim rođacima ostao u neznanju o stvarnoj sreći svog sina i bio je jedan od svih koji su imali najveći razlog za žaljenje zbog svoje smrti. Govorio je: "Savez koji je Bog sklopio sa mnom u vezi s dvanaest plemena sada je ništavan. Uzalud sam nastojao uspostaviti dvanaest plemena, vidjevši da je sada Josipova smrt uništila savez. Sva su djela Božja bila napravljeni da odgovaraju broju plemena - dvanaest su znakovi zodijaka, dvanaest mjeseci, dvanaest sati dan, dvanaest noć, a dvanaest kamenja postavljeno je u Aronov naprsnik - i sad kad je Josip otišao, ništavan je savez plemena. " Izgubljenog sina nije mogao zamijeniti sklapanjem novog braka, jer je obećao svom tastu da neće uzeti uz suprugu nikoga osim svojih kćeri, a to se obećanje, kako ga je protumačio, održalo i nakon smrti Labanovih kćeri kao i dok su bile žive. Osim tuge zbog svog gubitka i žaljenja zbog kršenja saveza plemena, Jakov je imao još jedan razlog za tugovanje zbog Josipove smrti. Bog je rekao Jakovu, "Ako nitko od vaših sinova ne umre tijekom vašeg života, možete na to gledati kao na znak da nakon vaše smrti neće biti smješten u Gehenu." Misleći da je Josip mrtav, i Jakov je imao svoju sudbinu, jer je sada vjerovao da je osuđen na Gehenu. Njegova je žalost trajala sve dvadeset i dvije godine, što odgovara broju godina koje je proživio odvojeno od roditelja i nije ispunio dužnost sina prema njima. U svojoj žalosti Jakov je stavio kostrijet na slabine i postat će uzor kraljevima i kneževima u Izraelu, jer su David, Ahab, Joram i Mordokaj učinili isto kad je naciju snašla velika nesreća. JUDA I NJEGOVI SINOVI Kad su sinovi Jakovljevi vidjeli kako je njihov otac neutješan, otišli su k Judi i rekli mu: "Kriva si za ovu veliku nesreću." Judah je odgovorio: "Ja sam te pitao: Kakva je korist ako ubijemo svog brata i sakrijemo njegovu krv? A sada kažeš da grijeh leži na mojim vratima." Braća su nastavila raspravljati: "Ali ti si rekao:" Dođi i pusti ga da ga prodamo Ismaelcima, i mi smo slijedili tvoj savjet. Da si rekao: "Vratimo ga ocu, poslušali smo ove tvoje riječi također." Braća su Judeju potom oduzela dostojanstvo, jer je do tada bio njihov kralj, a također su ga isključili iz zajedništva, a on je svoju sreću morao tražiti sam. Posredovanjem svog glavnog pastira Hirah, upoznao se s kanaanskim kraljem Adullama, imenom Barsan. Iako je bio dobro svjestan korupcije generacija Kanaanaca, dopustio je strasti da ga izbori i uzeo je Kanaanca za ženu. Kralj Adullamite održao je banket u njegovu čast, na kojem je njegova kćer Bath-shua natočila vino, a Juda je opijena vinom i strašću uzela i udala za nju. Judin postupak može se usporediti s postupkom lava koji prolazi pored strvine i jede je, iako je cur, koji mu je prethodio na putu, odbio dodirnuti je. Čak je i Ezav došao na vrijeme da prizna da su kanaanske kćeri zle,a lav Juda mora uzeti jednog od njih za ženu. Sveti duh zavapio je protiv Jude kad se oženio Kanaankom iz Adulama, rekavši: "Izraelska slava sišla je u Adulamu." Prvorođeni Judin sin iz ovog braka nazvan je Er, "bez djece", prikladno ime za njega koji je umro, a da nije rodio bilo kakav problem. Na Judinu želju, Er se oženio Tamar, kćerkom Arama, sina Šemova, ali budući da ona nije bila Kanaanka, njegova je majka koristila vještine protiv nje, a on je nije poznavao, a anđeo Gospodnji ubio ga je treći dan nakon njegova vjenčanja. Tada je Judah dao Tamar svom drugom sinu Onanu, brak se sklopio prije nego što je prošao tjedan svadbenih proslava za Er. Čitava je godina Onan živjela s Tamarom, a da je nije poznavao, i kad je, napokon, Judah izrekao prijetnje zbog toga, doista je imao spolni odnos s njom, ali, uvažavajući zabrane svoje majke, nije se pobrinuo da s njom rodi bilo kakvu djecu. I on je umro zbog svog bezakonja,a njegovo ime Onan "tugovanje" bilo je dobro odabrano, jer je vrlo brzo njegov otac pozvan da tuguje za njim. Sada je Juda smislio plan vjenčanja Tamere sa svojim najmlađim sinom Shelahom, ali njegova supruga to nije dopustila. Mrzila je Tamaru jer nije bila od kćeri Kanaana poput nje same, a dok je Juda bila odsutna od kuće, Bath-shua je za kćeri Kanaana izabrala ženu za svog sina Šelu. Judah je bio jako ljut na Bath-shua zbog onoga što je učinila, a također je Bog izlio svoj bijes na nju, jer je zbog svoje zloće morala umrijeti, a smrt joj se dogodila godinu dana nakon smrti njezinih dva sina.Mrzila je Tamaru jer nije bila od kćeri Kanaana poput nje same, a dok je Juda bila odsutna od kuće, Bath-shua je za kćeri Kanaana izabrala ženu za svog sina Šelu. Judah je bio jako ljut na Bath-shua zbog onoga što je učinila, a također je Bog izlio svoj bijes na nju, jer je zbog svoje zloće morala umrijeti, a smrt joj se dogodila godinu dana nakon smrti njezinih dva sina.Mrzila je Tamaru jer nije bila od kćeri Kanaana poput nje same, a dok je Juda bila odsutna od kuće, Bath-shua je za kćeri Kanaana izabrala ženu za svog sina Šelu. Judah je bio jako ljut na Bath-shua zbog onoga što je učinila, a također je Bog izlio svoj bijes na nju, jer je zbog svoje zloće morala umrijeti, a smrt joj se dogodila godinu dana nakon smrti njezinih dva sina. Sad kad je Bath-shua umrla, Juda je možda ispunio njegovu želju i oženio Tamara za svog najmlađeg sina. Ali čekao je da Shelah odraste, jer se bojao za svoj život, vidjevši da je Tamar donijela smrt dvojici muževa prije njega. Tako je dvije godine ostala udovica u očevoj kući. Obdarena darom proročanstva, Tamar je znala da je postavljena za rodonačelnicu Davida i Mesije, i odlučila je poduzeti krajnju mjeru kako bi bila sigurna da će ispuniti svoju sudbinu. U skladu s tim, kad joj je sveti duh otkrio da Juda ide gore u Timnu, skinula je s nje odjeću svoga udovstva i sjela na vrata Abrahamova šatora i tamo susrela Judu. Sve vrijeme dok je živjela u kući svog tasta, nikada joj nije vidio lice,jer u svojoj je kreposti i čestitosti to uvijek držala pokrivenim, a sad kad ju je Juda upoznao, nije je prepoznao. Kao nagradu za njezinu skromnost Bog ju je natjerao da postane majka kraljevske Davidove loze, potomka Izaije i njegova oca Amoza, obojica proroci i kraljevske krvi. Juda je prošao pored Tamere, ne obraćajući pažnju na nju, a ona je podigla pogled prema nebu i rekla: "Gospodaru svijeta, hoću li izaći prazan iz kuće ovog pobožnog čovjeka?" Tada je Bog poslao anđela koji je postavljen nad ljubavnom strašću i prisilio je Judu da se vrati. Uz proročanski oprez, Tamar je zahtijevala da, kao zalog za nagradu koju joj je obećao, ostavi s njom svoj pečat, svoj plašt i svoj štap, simbole kraljevstva, sudaštva i mesijanstva, tri razlike potomka Tamare iz njenog sjedinjenja s Judom. Kad joj je Judah poslao obećanu nagradu, jareće jare, rukom svog prijatelja, kako bi primio zaloge iz njezine ruke, Tamar nije bilo moguće pronaći i bojao se da će je dalje tražiti, da ne bi bio posramiti. Ali Tamar,koja je ubrzo shvatila da je s djetetom, osjećala se vrlo sretnom i ponosnom, jer je znala da će biti majka kraljeva i otkupitelja. Kad se saznalo za njezinu državu, na silu su je odvukli pred sud u kojem su kao suci sjedili Isaac, Jacob i Judah. Judah je, kao najmlađi od sudaca i najmanje dostojanstven, bio prvi koji je donio odluku, jer je tako propisano u kaznenim predmetima, da istaknuti suci ne nadgledaju manje i neprimjereno utječu na njihove odluke. Judejevo je mišljenje bilo da je žena mogla biti kažnjena smrtnom kaznom spaljivanjem, jer je bila kći velikog svećenika Shema, a smrt vatrom je kazna koja je zakonom određena za kćer velikog svećenika koja vodi nečastivo život. Započele su pripreme za njezino pogubljenje. Uzalud je Tamar tražila tri zavjeta koja je dobila od Jude, nije ih mogla naći i gotovo je izgubila nadu da će uspjeti izvući priznanje svog tasta. Podigla je pogled prema Bogu i molila se: "Molim Tvoju milost, Bože, ti koji uslišavaš vapaj nevolje u času njegove potrebe, odgovori mi, da budem pošteđen da iznesem tri sveta djeco, koja će biti spremna trpjeti smrt vatrom zbog slave Imena Tvoga. " Bog joj je uslišio molbu i poslao anđela Mihaela da joj pomogne. Stavio je obećanja na mjesto na kojem ih Tamar nije mogla ne vidjeti, a ona ih je uzela i bacila pred noge sudaca, uz riječi: "Od čovjeka čiji sam to dijete,ali iako stradam u plamenu, neću ga izdati. Nadam se u Gospodara svijeta da će On okrenuti srce čovjekovu i ispovjediti se. "Tada je Juda ustao i rekao:" S vašim dopuštenjem, braćo moja i ljudi moga oca. kuća, stavljam do znanja da s kojom mjerom čovjek mjeri, odmjerit će mu se, bilo dobrom ili zlom, ali sretan čovjek koji prizna svoje grijehe. Jer uzeo sam Josipov ogrtač i obojio ga dječjom krvlju, a zatim ga položio k nogama oca govoreći: "Znaj sada je li to ogrtač tvog sina ili ne, zato moram sada priznati prije dvor, kome pripada ovaj pečat, ovaj plašt i ovo osoblje. Ali bolje je da se na ovom svijetu posramim nego na onom svijetu,pred licem mog pobožnog oca. Bolje je da stradam u vatri koja se može ugasiti, nego da me bace u paklenu vatru koja proždire druge požare. Sada, dakle, priznajem da je Tamar nevina. Po meni je ona dijete, ne zato što se prepustila nedozvoljenoj strasti, već zato što sam zadržao njezin brak sa svojim sinom Shelahom. "Tada se začu nebeski glas koji je rekao:" Oboje ste nevini! Bila je volja Božja da se to dogodi! "Oboje ste nevini! Bila je volja Božja da se to dogodi! "Oboje ste nevini! Bila je volja Božja da se to dogodi! " Otvoreno judejsko priznanje natjeralo je njegovog najstarijeg brata Rubena da javno prizna priznanje grijeha koji je počinio nad svojim ocem, jer je to dotad držao u tajnosti. Tamar je rodila sinove blizance, Pereza i Zerahu, obojica koji su hrabrošću i pobožnošću nalikovali svom ocu. Nazvala je prvog Pereza "moćnim", jer je rekla: "Pokazao si se velikom moći i sasvim je prikladno da trebaš biti jak, jer ti je suđeno posjedovati kraljevstvo." Drugi se sin zvao Zerah, jer se pojavio iz maternice prije svog brata, ali opet je bio prisiljen natrag da ustupi mjesto Perezu. Ova dvojica, Perez i Zerah. poslao je Joshua kao špijune, a liniju koju je Rahab vezala na prozoru svoje kuće u znak vojske Izraelca dobila je od Zeraha. Grimizna nit koju mu je babica vezala za ruku, da ga označi kao dijete, pojavila se prva i povukla se. ŽENE SINOVA JAKOVA Juda je prvi od sinova Jakovljevih stupio u brak. Nakon prodaje Josipa Midjancima, njegova su braća rekla Judi: "Da su uvjeti kao prije, naš bi nam otac sada pružio žene. Takav kakav jest, u potpunosti je zaokupljen tugom za Josipom i moramo potražiti oko samih žena. Ti si naš poglavica i prvo bi se trebao oženiti. " Judin brak s Alit, kćerkom plemenitog trgovca Shua, koji je konzumiran u Adullamu, rezidenciji njegova prijatelja Hirah, ili, kako su ga kasnije nazivali, Hiram, kralj Tira, nije bio sretan. Njegova su dva najstarija sina umrla, a nedugo zatim i supruga. Bila je to Judina kazna jer je započeo dobro djelo i ostavio ga nedovršenim, jer "onaj koji započinje dobro djelo, a ne izvršava ga do kraja, srušava nesreću na svoju glavu". Juda je spasio Josipa od smrti, ali bio je njegov prijedlog da ga proda u ropstvo. Da ih je nagovarao da vrate dječaka njegovom ocu, njegova bi braća poslušala njegove riječi. Nedostajalo mu je postojanosti da ustraje dok ne dovrši započeto djelo Josipovog izbavljenja. Iste godine, godine Josipove nesreće, vjenčali su se i sva ostala njegova braća. Rubenova se žena zvala Elioram, kći kanaanskog Uzija iz Timne. Simon se prvo oženio sestrom Dinah, a potom i drugom suprugom. Kad su Simon i Levi masakrirali ljude iz Sihema, Dina je odbila napustiti grad i slijediti svoju braću, govoreći: "Kamo da ponesem svoju sramotu?" Ali Simon se zakleo da će se oženiti njome, kao i kasnije, a kad je umrla u Egiptu, odnio je njezino tijelo u Svetu zemlju i tamo ga pokopao. Dinah je bratu rodila sina, a iz njenog zajedništva sa Šekemom, sinom Hamorovim, nastala je kći, po imenu Asenath, nakon toga Josipova supruga. Kad se Dina rodila ova kći, njezina su je braća, sinovi Jakovljevi, htjeli ubiti kako prst ljudi ne bi uperio u plod grijeha u očevoj kući.Ali Jakov je uzeo komad kositra, ispisao na njega Sveto ime i privio ga oko vrata djevojke, stavio je pod trnje i tamo je napustio. Anđeo je odnio bebu dolje u Egipat, gdje ju je Potiphar usvojio kao svoje dijete, jer je njegova žena bila neplodna. Godinama nakon toga, kad je Josip putovao zemljom kao potkralj, djevojke su ga bacale darove kako bi ga natjerao da okrene oči u njihovom smjeru i pružila im priliku da gledaju u svoju ljepotu. Asenath nije posjedovala ništa što bi mogla učiniti kao poklon, stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.i privezao je za vrat djevojke, stavio je pod trnje i tamo je napustio. Anđeo je odnio bebu dolje u Egipat, gdje ju je Potiphar usvojio kao svoje dijete, jer je njegova žena bila neplodna. Godinama nakon toga, kad je Josip putovao zemljom kao potkralj, djevojke su ga bacale darove kako bi ga natjerao da okrene oči u njihovom smjeru i pružila im priliku da gledaju u svoju ljepotu. Asenath nije posjedovala ništa što bi mogla učiniti kao poklon, stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.i privezao je za vrat djevojke, stavio je pod trnje i tamo je napustio. Anđeo je odnio bebu dolje u Egipat, gdje ju je Potiphar usvojio kao svoje dijete, jer je njegova žena bila neplodna. Godinama nakon toga, kad je Josip putovao zemljom kao potkralj, djevojke su ga bacale darove kako bi ga natjerao da okrene oči u njihovom smjeru i pružila im priliku da gledaju u svoju ljepotu. Asenath nije posjedovala ništa što bi mogla učiniti kao poklon, stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.gdje ju je Potiphar usvojio kao svoje dijete, jer mu je žena bila neplodna. Godinama nakon toga, kad je Josip putovao zemljom kao potkralj, djevojke su ga bacale darove kako bi ga natjerao da okrene oči u njihovom smjeru i pružila im priliku da gledaju u svoju ljepotu. Asenath nije posjedovala ništa što bi mogla učiniti kao poklon, stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.gdje ju je Potiphar usvojio kao svoje dijete, jer mu je žena bila neplodna. Godinama nakon toga, kad je Josip putovao zemljom kao potkralj, djevojke su ga bacale darove kako bi ga natjerao da okrene oči u njihovom smjeru i pružila im priliku da gledaju u svoju ljepotu. Asenath nije posjedovala ništa što bi mogla učiniti kao poklon, stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom.stoga je skinula amulet ovješen s vrata i dala mu ga. Tako se Josip upoznao s njezinom lozom i oženio se s njom, vidjevši da ona nije Egipćanka, već ona koja je preko majke povezana s kućom Jakovljevom. Osim sina Dine, Šimun je od Bune, djevojke koju je zarobio u pohodu na Šekem, imao još jednog sina zvanog Saul. Levi i Issachar vjenčali su se s dvije kćeri Jobaba, Eberovog unuka; supruga prvoga zvala se Adina, supruga drugoga Aridah. Danova supruga bila je Elflalet, kći moapskog Hamudana. Njihov brak dugo je ostao bez djece, napokon su dobili sina, kojeg su zvali Hushim. Gad i Naphtali oženili su se ženama iz Harana, dvije sestre, kćeri Amorama, Nahorovog unuka. Naphtalijeva supruga Merimit bila je starija od njih dvoje, a mlađa, supruga Gada, zvala se Uzit. Prva Asherova supruga bila je Adon, kći Ephlala, unuka Ishmaela. Umrla je bez djece, a on se oženio drugom suprugom Hadorah, kćerkom Abimaela, Šemova unuka. Bila je udata i ranije, njezin prvi suprug bio je Malchiel, također Shemov unuk, a problem ovog prvog braka bila je kći, imenom Serah. Kad je Asher doveo svoju ženu u Kanaan, s njima je došla i trogodišnja siroče Serah. Odgajana je u kući Jakova i hodala je putem pobožne djece, a Bog joj je dao ljepotu, mudrost i pronicljivost. Zebulonova žena bila je Maroshah, kći Molada, unuka Midjanaca, sina Abrahama od Keture. Kad je Benjamin imao samo deset godina, Jakov je uzeo Mahliju za ženu, kćer Aramovu, Terahova unuka, i rodila mu je pet sinova. U osamnaestoj godini oženio se drugom suprugom Arbat, kćerkom Zimrana, sina Abrahamova od Keture, a od nje je imao i pet sinova. JOSIPA ROBA POTIFARA Kad su Josipa prodali kao roba Ismaelitima, šutio je iz poštovanja prema svojoj braći i nije rekao svojim gospodarima da je sin Jakova, velikog i moćnog čovjeka. Čak i kad je došao kod Midjanaca s Jišmaelcima, a prvi ga je pitao nakon roditeljstva, i dalje je rekao da je rob, samo da ne bi postidio svoju braću. Ali najugledniji od Midjanaca prekorio je Josipa, rekavši: "Ti nisi rob, tvoj te izgled izdaje", i zaprijetio mu je smrću ako ne prizna istinu. Josip je, međutim, bio nepokolebljiv, nije htio izdajnički postupiti prema svojoj braći. Stigli u Egipat, vlasnici Josipa nisu se mogli složiti oko njega. Svatko je želio da ga ima isključivo i isključivo. Stoga su ga odlučili ostaviti kod trgovca dok se ne vrate u Egipat sa svojom robom. I Bog je pustio Josipa da nađe milost u očima trgovca. Sve što je imao, cijelu svoju kuću, dao je Josipu u ruku i zato ga je Gospodin blagoslovio s puno srebra i zlata, a Josip je ostao s njim tri mjeseca i pet dana. U to je vrijeme od Memfise došla žena Potifara i ona je bacila pogled na Josipa, za čiju je osobnost čula od eunuha. Ispričala je svome mužu kako se određeni prodavač obogatio kroz mladog Hebreja i dodala: "Ali kaže se da je mladić ukraden izvan kanaanske zemlje. Idite, dakle, i sudite nad njegovim vlasnikom i odvedite mladost u svoju kuću da vas blagoslovi Bog Hebreja jer milost nebeska počiva na mladosti. " Potiphar je pozvao trgovca, a kad se pojavio pred njim, grubo mu je rekao, rekavši: "Što to čujem? Da kradeš duše iz kanaanske zemlje i voziš promet s njima?" Trgovac je prosvjedovao zbog svoje nevinosti i nije se mogao natjerati da se povuče iz njegove tvrdnje da je četa Jišmaelita privremeno ostavila Josipa pod njegovom nadzorom, sve dok se ne vrate. Potiphar ga je dao skinuti golog i pretući, ali nastavio je ponavljati istu izjavu. Tada je Potiphar pozvao Josipa. Mladež se klanjao pred ovim poglavarom eunuha, jer je bio treći po činu faraonovih časnika. I obratio se Josipu i rekao: "Jesi li rob ili slobodan čovjek?" a Josip je odgovorio: "Rob". Potiphar ga je nastavio ispitivati: "Čiji si ti rob?" Josip: "Pripadam Izmaelitima." Potiphar: "Kako si postao rob?" Josip: "Kupili su me u kanaanskoj zemlji." Ali Potiphar je odbio dati povjerenje onome što je rekao, a dao ga je i svući i pretući. Supruga Potifara, koja je stajala kraj vrata, vidjela je kako je Josipa zlostavljana i poslala je mužu poruku: "Tvoja je presuda nepravedna, jer ti kažnjavaš slobodno rođenu mladež koja je ukradena s njegova mjesta kao da je on onaj koji je počinio zločin ". Dok se Josip čvrsto držao onoga što je rekao, Potiphar mu je naložio zatvor, dok se njegovi gospodari ne bi trebali vratiti. U svojoj grješnoj čežnji za njim, njegova je supruga htjela imati Josipa u svojoj kući, a ona je sa svojim mužem rekla ovim riječima: "Zašto zatočenog, plemenito rođenog roba držiš zarobljenikom? Radije ga pusti na slobodu i neka te posluži. " Odgovorio je, "Zakon Egipćana ne dopušta nam da uzmemo ono što pripada drugome prije nego što se svi naslovi razjasne ", a Josip je ostao u zatvoru dvadeset i četiri dana, sve do povratka Ismaelita u Egipat. U međuvremenu su negdje čuli da je Josip sin Jakova, pa su mu rekli: "Zašto si se pretvarao da si rob? Vidiš, mi imamo podatke da si sin moćnika u Kanaanu, a tvoj otac tuguje za tobom u kostrijetima. " Josip je bio na namjeri da otkrije svoju tajnu, ali je nadzirao sebe zbog svoje braće i ponovio je da je rob. Unatoč tome, Ismaeliti su ga odlučili prodati da ga ne nađu u njihovim rukama, jer su se bojali osvete Jakova, koji je, kako su znali, bio u velikoj naklonosti kod Gospodina i kod ljudi. Trgovac je molio Ismaelite da ga izbave iz pravnog progona Potifara i oslobode sumnje u krađu ljudi. Ismaeliti su pak razgovarali s Josipom i zatražili da svjedoči pred Potifarom da su ga kupili za novac. Učinio je to, a onda ga je poglavica eunuha oslobodio zatvora i otpustio sve zainteresirane strane. Uz dopuštenje supruga, Potifarova je supruga poslala eunuha Ismaelitima, tražeći od njega da kupi Josipa, ali on se vratio i izvijestio da za roba traže pretjeranu cijenu. Poslala je drugog eunuha, naloživši mu da zaključi pogodbu, i premda su tražili jednu minu zlata, ili čak dvije, on nije smio štedjeti novac, već je trebao kupiti ropkinju i dovesti je k sebi. Eunuh je dao Jišmaelcima osamdeset zlatnika za Josipa, međutim rekao je svojoj gospodarici da je isplatio stotinu komada. Josip je primijetio obmanu, ali šutio je kako se eunuh ne bi mogao posramiti. Tako je Josip postao rob idolopokloničkog svećenika Potifara, ili Poti-phera, kako su ga ponekad nazivali. Osigurao je posjed zgodne mladeži u nepristojnu svrhu, ali anđeo Gabriel ga je osakatio na takav način da to nije mogao postići. Njegov je gospodar uskoro imao prilike primijetiti da je Josip bio pobožan koliko i lijep, jer kad god bi bio zaokupljen svojim službama, šapnuo bi molitvu: "Gospodaru svijeta, Ti si moje povjerenje, Ti si moja zaštita. Neka ja pronalazim milost i naklonost u očima Tvojim i pred svima koji me vide i u očima moga gospodara Potifara. " Kad je Potiphar primijetio pomicanje usana, rekao je Josipu: "Namjeravaš li čaroliju na mene?" "Ne," odgovorio je mladić, "molim Boga da mi dopusti da nađem naklonost u tvojim očima." Čula se njegova molitva. Potiphar se uvjerio da je Bog s Josipom. Ponekad bi napravio test Josipove čudesne moći. Kad bi mu donio čašu hipokrada, rekao bi: "Radije bih da se vino pomiješa s absintom", a začinjeno se vino odmah promijenilo u gorko vino. Što god je želio, mogao je sigurno dobiti od Josipa i jasno je vidio da je Bog ispunio želje svog roba. Stoga je stavio u svoju ruku sve ključeve svoje kuće i nije znao što je bilo s njim, od Josipa nije krio ništa osim njegove žene. Vidjevši da Shekinah počiva na njemu, Potiphar se prema Josipu nije odnosio kao prema robovu, već kao prema članu njegove obitelji, jer je rekao: "Ova mladost nije izrezana za rad roba, dostojan je prinčeva mjesta." Prema tome,pružio mu je upute u umjetnosti i naredio mu da ima bolju cenu od ostalih robova. Josip je zahvalio Bogu na novom i sretnom stanju. Molio se: "Blagoslovljen si, Gospodine, što si me učinio da zaboravim kuću svoga oca." Ono što je njegovu sadašnju sreću učinilo tako ugodnom bilo je to što je uklonjen od zavisti i ljubomore svoje braće. Rekao je: "Kad sam bio u očevoj kući i dao mi je nešto lijepo, moja braća su me zagrdila sadašnjost, a sada, Gospode, zahvaljujem Ti što živim u izobilju." Bez briga, usmjerio je pozornost na svoj vanjski izgled. Slikao je oči, oblačio kosu i težio da bude elegantan u hodu. Ali Bog mu je rekao, govoreći: "Tvoj otac tuguje u vreći i pepelu, dok ti jedeš, piješ i oblačiš kosu. Stoga ću podići ljubavnicu protiv tebe i bit će ti neugodno." Tako je Josip 'Ispunjena je tajna želja da mu se dopusti da dokaže svoju pobožnost pod iskušenjem, kao što je bila provjerena pobožnost njegovih otaca. JOSIP I ZULEIKA "Bacite palicu u zrak, uvijek će se vratiti na svoje izvorno mjesto." Poput njegove majke Rachel, Joseph je bio zanosne ljepote, a supruga njegova gospodara bila je ispunjena nepobjedivom strašću za njim. "Njezin osjećaj pojačavala je astrološka prognoza da joj je suđeno da preko Josipa ima potomstvo. To je bila istina, ali ne u onom smislu u kojem je razumjela proročanstvo. Josip se kasnije oženio njenom kćerkom Asenathom i rodila mu je djecu, ispunjavajući tako pročitano u zvijezdama. " U početku Josipu nije priznala ljubav. Prvo ga je pokušala zavesti umjetnošću. Izgovarajući se da bi ga posjetila, odlazila bi k njemu noću i, budući da nije imala sinova, pretvarala bi se da želi da ga usvoji. Josip se tada molio Bogu u njezino ime, a ona je rodila sina. Međutim, nastavila ga je grliti kao da je njezino vlastito dijete, no on nije primijetio njezin zli dizajn. Napokon, kad je prepoznao njezinu bezobzirnu varku, tugovao je mnogo dana i nastojao je Božjom riječju odvratiti od grešne strasti. Ona mu je sa svoje strane često prijetila smrću i predavala ga kažnjavanjima kako bi ga učinio podložnim svojoj volji, a kad ta sredstva nisu imala učinka na Josipa, pokušala ga je zavesti primamljivanjima. Rekla bi, "Obećavam ti, ti ćeš vladati mnom i svime što imam,ako se želiš, ali predaješ se meni. i ti ćeš mi biti isto što i moj zakoniti muž. "Ali Josip je pazio na riječi svojih otaca, ušao je u svoju odaju, postio i molio Boga da ga izbavi iz napora Egipćanka. Unatoč zabludama koje je prakticirao, i premda je siromašnima i bolesnicima davao hranu koja mu se dijelila, njegov je gospodar mislio da živi luksuzno, jer oni koji poste u slavu Božju postaju lijepi. Supruga Potifara često je razgovarala sa svojim mužem u pohvalu Josipovoj čednosti kako on ne bi mogao sumnjati u stanje njezinih osjećaja. I, opet, poticala bi Josipa potajno, govoreći mu da se ne boji njezina muža, da je uvjeren u njegovu čistoću života, i premda mu treba nositi priče o Josipu i sebi, Potiphar im neće vjerovati. A kad je vidjela da je sve ovo neučinkovito, obratila mu se sa zahtjevom da je on nauči Božju riječ, rekavši: "Ako je tvoja želja da napustim štovanje idola, onda ispuni moju želju i nagovorit ću tog egipćanina moj muž da se odrekne idola i hodat ćemo po zakonu tvoga Boga. " Josip je odgovorio: "Gospodin ne želi da oni koji se boje Njega hodaju u nečistoći niti mu je drago u preljubniku." Drugi put mu je došla i rekla: "Ako ne izvršiš moju želju, ubit ću Egipćanina i udati se za tebe prema zakonu." Kad je Josip razderao svoju odjeću, i rekao je, "O ženo, boj se Gospodina i ne izvrši ovo zlo djelo, da ne bi uništila na sebe uništenje, jer ja ću svima objaviti tvoje nečiste svrhe." Opet mu je poslala jelo pripremljeno s čarobnim čarolijama, pomoću kojih se nadala da će ga dovesti u svoju moć. Ali kad ga je eunuh stavio pred njega, ugledao je sliku čovjeka koji mu je zajedno s jelom pružio mač i, upozoren vizijom, dobro se pobrinuo da ne okusi hranu. Nekoliko dana kasnije došla mu je ljubavnica i pitala ga zašto nije jeo ono što mu je ona poslala. Zamjerio joj je rekavši: "Kako si mi mogao reći, ja se ne približavam idolima, već samo Gospodinu? Bog mojih otaca otkrio mi je tvoju nepravdu preko anđela, ali da znaš da zloba bezbožnika nema moć nad onima koji se boje Boga u čistoći, jest ću ti hranu pred očima, a Bog mojih otaca i anđeo Abrahamov bit će sa mnom. "Supruga Potifara pala je ničice pred Josipove noge i usred suza obećala je da više neće činiti ovaj grijeh. Ali njezina nesveta strast prema Josipu nije je odmakla, a zbog nevolje zbog neispunjene želje izgledala je toliko loše da joj je muž rekao: "Zašto ti je lice palo?" A ona je odgovorila: "Imam bol u srcu i stenjanje duha me tlači." Jednom kad je bila nasamo s Josipom, pojurila je prema njemu plačući: "Ugasit ću se ili ću skočiti u zdenac ili jamu ako mi se ne predaš." Primijetivši njezinu krajnju uznemirenost, Joseph ju je pokušao smiriti ovim riječima: "Zapamti, ako se odmakneš, supruga supruga, Asteho, tvoj suparnik, zlostavljat će tvoju djecu i istrijebiti tvoje sjećanje sa zemlje." Ove nježno izgovorene riječi imale su suprotan učinak od onog što se namjeravalo. Jedino su joj više rasplamsavali strast hraneći joj nade. Rekla je: "Eto, vidiš, sada me voliš! Dovoljno mi je da razmisliš za mene i za sigurnost moje djece. Sad očekujem da će mi se želja ispuniti." Nije znala da je Josip govorio kao i zbog Boga, a ne zbog nje. Njegova ljubavnica, ili, kako su je zvali, Zuleika, progonila ga je dan za danom svojim zaljubljenim pričama i laskanjem, govoreći: "Kako je lijep tvoj izgled, kako je lijep tvoj oblik! Nikad nisam vidio tako naklonjenog roba kao ti si. " Josip bi odgovorio: "Bog koji me je stvorio u maternici moje majke stvorio je sve ljude." Zuleika: "Kako su lijepe tvoje oči kojima si očarao sve Egipćane, i muškarce i žene!" Josip: "Kakve god lijepe mogle biti dok sam ja živa, tako grozne biti će ih gledati u grobu." Zuleika: "Kako su lijepe i ugodne tvoje riječi! Molim te, uzmi harfu, sviraj i pjevaj, da čujem tvoje riječi." Josip: "Lijepe i ugodne su moje riječi kad objavljujem hvalu svoga Boga." Zuleika: "Kako je lijepa tvoja kosa! Uzmi moj zlatni češalj i počešljaj ga." Josip: "Koliko dugo ćeš i dalje tako razgovarati sa mnom? Prekini! Bilo bi ti bolje da brineš o svom domaćinstvu." Zuleika: "U mojoj kući nema ničega o čemu bih se brinuo, osim tebe samoga." Ali Josipova krepost bila je nepokolebljiva. Dok je ona tako govorila, on nije ni podigao pogled da pogleda svoju ljubavnicu. Ostao je jednako nepokolebljiv kad mu je davala darove, jer mu je pružala odjevne predmete jedne vrste za jutro, druge za podne i treće vrste za večer. Niti su ga prijetnje mogle pokrenuti. Rekla bi: "Iznijet ću lažne optužbe protiv tebe pred tvojim gospodarom", a Josip bi odgovorio: "Gospod izvršava presudu za potlačene." Ili: "Oduzet ću ti hranu;" pri čemu Josip, "Gospod daje hranu gladnima." Ili: "Natjerat ću te u zatvor;" pri čemu Josip, "Gospodin razriješava zatvorenike." Ili, "Postavit ću na tebe težak posao koji će te dvostruko saviti;" nakon čega je Josip, "Gospodin podiže pognute. "Ili:„ Oslijepit ću ti oči! ", Na što Josip,„ Gospodin otvara oči slijepima. " Kad je počela vršiti svoje prokletstvo nad njim, odbio ih je riječima: "Bojim se svog gospodara." Ali Zuleika bi rekao: "Ubit ću ga." Josip je s ogorčenjem odgovorio: "Nedovoljno da bi od mene učinio preljubnika, osim toga želio bih da budem i ubojica?" I dalje je govorio, govoreći: "Bojim se Gospodina, Boga moga!" Zuleika: "Gluposti! Nije ovdje da te vidi! Josip: "Velik je Gospodin i hvaljen je, a veličina njegova ne može se istražiti." Nakon toga odvela je Josipa u svoju odaju, gdje je idol visio iznad kreveta. To je pokrila da možda neće biti svjedok onoga što je namjeravala učiniti. Josip je rekao: "Iako prikrivaš oči idola, upamti, oči Gospodnje trče amo-tamo kroz cijelu zemlju. Da", nastavio je Josip, "imam mnogo razloga da to ne učinim zbog Bože. Adam je protjeran iz Raja zbog kršenja lagane zapovijedi; koliko bih se više trebao bojati kazne Božje, kad bih počinio tako težak grijeh kao preljub! Gospodin ima naviku odabrati omiljenog člana naše obitelji kao žrtvu sebi. Možda želi da odabere mene, ali ako izvršim tvoju volju, učinim se neprikladnim da budem žrtva Bogu. Također, Gospodin ima naviku da se iznenada pojavi u vizijama noć,onima koji Ga ljube. Tako se On ukazao Abrahamu, Izaku i Jakovu i bojim se da bi mi se mogao ukazati baš u trenutku dok se nečistim s tobom. I kao što se bojim Boga, tako se bojim i svog oca, koji je prvorođenog sina Rubena, zbog nemoralnog čina, povukao rodno pravo i predao mi ga. Da ispunjavam tvoju želju, podijelio bih sudbinu svog brata Rubena. " Takvim je riječima Josip nastojao izliječiti suprugu svoga gospodara od bezobzirne strasti koju je za njega začela, dok se on pazio da se drži daleko od gnusnog grijeha, ne iz straha od kazne koja će uslijediti, niti iz obzira prema mišljenje ljudi, ali zato što je želio posvetiti Ime Božje, blagoslovljen neka je pred cijelim svijetom. Upravo taj njegov osjećaj Zuleika nije mogao shvatiti, a kad ga je napokon ponijela strast, rekla mu je nepogrešivim jezikom što želi, a on je ustuknuo od nje, rekla je Josipu: "Zašto odbijaš ispuniti moja želja? Nisam li udana žena? Nitko neće saznati što si učinio. " Josip je odgovorio: "Ako su nam neudate poganske žene zabranjene, koliko još njihove udate žene? Kako Gospodin živi,Neću počiniti zločin koji ste mi naredili. "U tome je Josip slijedio primjer mnogih pobožnih ljudi koji polažu zakletvu u trenutku kada im prijeti opasnost da podlegnu iskušenju i nastoje na taj način skupiti moralnu hrabrost da kontroliraju svoje zli nagoni ". Kad ga Zuleika nije mogla nadvladati, da ga nagovori, želja ju je bacila u tešku bolest, a sve su je egipatske žene došle posjetiti i rekle su joj: "Zašto si tako mlitava i rasipana, ti koja nema ništa? Nije li vaš suprug princ velik i cijenjen u očima kralja? Je li moguće da možete poželjeti što više od vašeg srca? " Zuleika im odgovori, rekavši, "Danas će vam se to otkriti odakle dolazi država u kojoj me vidite." Naredila je svojim sluškinjama da pripreme hranu za sve žene i ispred njih je u svojoj kući podijelila gozbu. Stavila je noževe na stol kako bi oljuštila naranče, a zatim je naredila Josipu da se pojavi, odjeven u skupe odjeće, i pričeka svoje goste. Kad je Josip ušao, žene nisu mogle skinuti pogled s njega, i sve su noževima prerezale ruke, a naranče u rukama bile su prekrivene krvlju, ali one su, ne znajući što rade, nastavile gledati ljepota Josipa ne skrećući pogled s njega. Tada im je Zuleika rekao: "Što ste učinili? Evo, postavio sam naranče pred vas da jedete, a vi ste porezali ruke." Sve su ih žene pogledale u ruke i eto, bile su pune krvi, a ona je potekla i zamrljala njihovu odjeću. Rekli su Zulejki: "Ovaj rob u tvojoj kući nas je očarao i nismo mogli odvratiti pogled od njega zbog njegove ljepote." Tada je rekla: "To se dogodilo tebi koja si ga pogledala samo trenutak, a ti se nisi mogao suzdržati! Kako se onda mogu kontrolirati u čijoj kući on neprestano boravi i koji iz dana u dan vidi kako ulazi i izlazi? Kako, onda, da ne propadam ili da ne propadam zbog njega! " A žene su govorile govoreći: "Istina je, tko može gledati ovu ljepoticu u kući i suzdržavati se od njezinih osjećaja? Ali on je tvoj rob!Zašto mu ne otkriješ ono što ti je u srcu, nego da propustiš da ti život propadne kroz ovu stvar? "Zuleika im odgovori:" Svakodnevno se trudim da ga nagovorim, ali on neće pristati na moje želje. Obećao sam mu sve što je pošteno, ali nisam se susreo s njim, pa sam bolestan, kao što vidite. " Bolest joj se povećala. Njezin suprug i njezino kućanstvo nisu sumnjali u uzrok njezina propadanja, ali sve žene koje su bile njezine prijateljice znale su da je to zbog ljubavi koju je rodila Josipa i savjetovale su je cijelo vrijeme da pokuša namamiti mladost. Određenog dana, dok je Josip obavljao gospodarev posao u kući, Zuleika je došla i iznenada pala na njega, ali Josip je bio jači od nje i pritisnuo ju je na zemlju. Zuleika je zaplakala i glasom molbe i gorčine duše rekla je Josipu: "Jesi li ikad poznavao, vidio ili čuo za ženu moju vršnjakinju u ljepoti, a kamoli za ženu koja ljepotom premašuje moju? Ipak sam pokušaj te nagovoriti svakodnevno, padam u padu zbog ljubavi prema tebi, odajem ti svu ovu čast, a ti nećeš slušati moj glas! Je li to zbog straha od svog gospodara,da te kazni? Kako kralj živi, zbog toga vam gospodar neće naštetiti. Dakle, sada, molim te, poslušaj me i pristani na moju želju radi časti koju sam ti ukazao i oduzmi mi ovu smrt. Jer zašto bih mogao umrijeti zbog tebe? "Josip je i dalje bio nepokolebljiv prema tim značajnostima kao i prije. Zuleika, međutim, nije bila obeshrabrena; ona je neprestano tražila svoje molbe, dan za danom, mjesec za mjesecom, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla stezi. Na bradu mu je bila postavljena željezna okovnica, a on je bio prisiljen držati glavu podignutu i gledati je u lice."zbog te te stvari neće zadesiti tvoja gospodara. Dakle, sada, molim te, poslušaj me i pristani na moju želju radi časti koju sam ti ukazao i oduzmi mi ovu smrt. Jer zašto bih mogao umrijeti zbog tebe? "Josip je i dalje bio nepokolebljiv prema tim značajnostima kao i prije. Zuleika, međutim, nije bila obeshrabrena; ona je neprestano tražila svoje molbe, dan za danom, mjesec za mjesecom, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla stezi. Na bradu mu je bila postavljena željezna okovnica, a on je bio prisiljen držati glavu podignutu i gledati je u lice."zbog te te stvari neće zadesiti tvoja gospodara. Dakle, sada, molim te, poslušaj me i pristani na moju želju radi časti koju sam ti ukazao i oduzmi mi ovu smrt. Jer zašto bih mogao umrijeti zbog tebe? "Josip je i dalje bio nepokolebljiv prema tim značajnostima kao i prije. Zuleika, međutim, nije bila obeshrabrena; ona je neprestano tražila svoje molbe, dan za danom, mjesec za mjesecom, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla stezi. Na bradu mu je bila postavljena željezna okovnica, a on je bio prisiljen držati glavu podignutu i gledati je u lice."i pristani na moju želju radi časti koju sam ti ukazao i oduzmi mi ovu smrt. Jer zašto bih mogao umrijeti zbog tebe? "Josip je i dalje bio nepokolebljiv prema tim značajnostima kao i prije. Zuleika, međutim, nije bila obeshrabrena; ona je neprestano tražila svoje molbe, dan za danom, mjesec za mjesecom, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla stezi. Na bradu mu je bila postavljena željezna okovnica, a on je bio prisiljen držati glavu podignutu i gledati je u lice."i pristani na moju želju radi časti koju sam ti ukazao i oduzmi mi ovu smrt. Jer zašto bih mogao umrijeti zbog tebe? "Josip je i dalje bio nepokolebljiv prema tim značajnostima kao i prije. Zuleika, međutim, nije bila obeshrabrena; ona je neprestano tražila svoje molbe, dan za danom, mjesec za mjesecom, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla stezi. Na bradu mu je bila postavljena željezna okovnica, a on je bio prisiljen držati glavu podignutu i gledati je u lice."međutim, to nije bilo obeshrabreno; nastavila je s neprestanim molitvama, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla ograničenju. Na bradu mu je stavila željezni okov, a on je bio prisiljen podići glavu i gledati je u lice. "međutim, to nije bilo obeshrabreno; nastavila je s neprestanim molitvama, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, cijelu godinu, ali uvijek bez i najmanjeg uspjeha, jer Josip u svojoj čestitosti nije dopuštao ni da je gleda, pa je pribjegla ograničenju. Na bradu mu je stavila željezni okov, a on je bio prisiljen podići glavu i gledati je u lice. " JOSIP OTPORI SE KUŠANJU Vidjevši da ne može postići svoj cilj preklinjanjem ili suzama, Zuleika je napokon upotrijebila silu, kad je procijenila da je došlo do povoljne šanse. Nije dugo trebala čekati. Kad se Nil izlio iz obala i, prema godišnjem običaju Egipćana, svi popravljeni na rijeci, muškarci i žene, ljudi i prinčevi, praćeni glazbom, Zuleika je ostao kod kuće pretvarajući se da je bolestan. Ovo je bila njezina dugo očekivana prilika, pomislila je. Ustala je i popela se u državnu dvoranu te se odjenula u kneževske odjeće. Na glavu je stavila drago kamenje, kamenje od oniksa postavljeno u srebro i zlato, uljepšala je lice i tijelo svakakvim stvarima za pročišćavanje žena, parfemisala je dvoranu i cijelu kuću kasijom i tamjanom, širila smirnu i aloje posvuda,a nakon toga se sjela na ulaz u dvoranu, u predvorje koje je vodilo do kuće, kroz koju je Josip morao proći na posao. I, gle, Josip je došao s polja i trebao je ući u kuću kako bi obavio posao svoga gospodara, ali kad je stigao do mjesta na kojem je sjedila Zuleika i vidio sve što je učinila, okrenuo se natrag. Njegova gazdarica, opazivši ga, dovikne mu: "Što te muči, Josipe? Idi svojim poslom, učinit ću ti mjesto da prođeš do svog sjedala." Josip je učinio kako mu je ona naredila, ušao je u kuću, sjeo na svoje mjesto i kao i obično započeo posao svoga gospodara. Tada je Zuleika iznenada stao pred njega u svoj svojoj osobnoj ljepoti i veličanstvenosti haljine i ponovio želju svoga srca. Bilo je to prvi i posljednji put da ga je Josipova nepokolebljivost napustila, ali samo na trenutak. Kad je uspio ispuniti želju svoje ljubavnice, pred njim se pojavila slika njegove majke Rachel,i slika njegove tetke Leah, i slika njegovog oca Jakova. Posljednji mu se obratio ovako: "S vremenom će imena vaše braće biti uklesana na naprsnik velikog svećenika. Želiš li da se tvoje ime pojavi s njihovim? Ili ćeš ovu čast izgubiti grešnim ponašanjem? Jer znaj , onaj koji drži društvo s bludnicama rasipa svoju tvar. " Ova vizija mrtvih, a posebno slika njegovog oca, dovela je Josipa k sebi i njegova nedopuštena strast otišla je od njega.onaj koji održava društvo s bludnicama rasipa svoju supstancu. "Ova vizija mrtvih, a posebno slika njegovog oca, privela je Josipa k sebi i njegova nedopuštena strast otišla je od njega.onaj koji održava društvo s bludnicama rasipa svoju supstancu. "Ova vizija mrtvih, a posebno slika njegovog oca, privela je Josipa k sebi i njegova nedopuštena strast otišla je od njega. Zapanjen brzom promjenom lica, Zuleika je rekao: "Prijatelju i istinite ljubavi, zašto si toliko uplašen da si blizu onesviješćenja? Josip: "Vidim oca!" Zuleika: "Gdje je? Zašto, nema ga u kući." Josip: "Ti pripadaš narodu sličnom magarcu, on ništa ne opaža. Ali ja pripadam onima koji mogu nešto vidjeti." Josip je pobjegao, dalje od kuće svoje ljubavnice, one iste kuće u kojoj su se prije činila čudesa nad Sarom, a faraon je tamo držao zarobljenicu. Ali jedva da je bio vani kad ga je grešna strast opet obuzela, pa se vratio u Zulejkinu odaju. Tada mu se Gospodin ukazao držeći Eben Shetiyah u ruci i rekao mu: "Ako je se dotakneš, bacit ću ovaj kamen na kojem je osnovana zemlja i svijet će propasti." Ponovno pušten, Joseph je počeo bježati od svoje ljubavnice, ali Zuleika ga je uhvatila za odjeću, a ona je rekla: "Dok živi kralj, ako ne želiš ispuniti moju želju, moraš umrijeti." mač slobodnom rukom ispod haljine i, pritiskajući ga uz Josipovo grlo, rekla je: "Učini kako ti zapovijedim ili ćeš umrijeti."Joseph je istrčao, ostavivši komad odjeće u rukama Zulejke dok se brzim, energičnim pokretom otrgnuo iz ruku žene. Zulejkina strast prema Josipu bila je toliko silovita da je, umjesto vlasnika, kojeg nije uspjela pokoriti svojoj volji, poljubila i pomilovala ulomak tkanine koji joj je ostao u ruci. Istodobno nije usporavala opažanje opasnosti u koju se dovela, jer je, bojala se, Joseph mogao izdati njezino ponašanje, i razmatrala je načine i načine kako izbjeći posljedice svoje ludosti. U međuvremenu su se njezini prijatelji vratili s festivala u Nilu i došli su je posjetiti i raspitati se za njezino zdravlje. Pronašli su je bijedno bolesnu zbog uzbuđenja koje je prošla i tjeskobe u kojoj je bila. Priznala je ženama što se dogodilo s Josipom i savjetovali su je da ga pred mužem optuži za nemoral, a zatim i on bio bačen u zatvor. Zuleika je prihvatila njihov savjet i molila je posjetitelje da podrže njezine optužbe podnoseći i pritužbe protiv Josepha da ih je iznervirao neprimjerenim prijedlozima. Ali Zuleika nije u potpunosti ovisila o pomoći svojih prijatelja. Osim toga, planirala je prevaru kako bi bila sigurna da će uvjeriti svog supruga u Josipovu krivnju. Odložila je bogate državne haljine, odjenula uobičajenu odjeću i odnijela u svoj bolesnički krevet u kojem je ležala kad su ljudi otišli na festival. Također je uzela Josipovu poderanu odjeću i položila je kraj sebe. Tada je poslala dječačića da pozove neke muškarce iz svoje kuće i ispričala im priču o Josipovom navodnom bijesu, rekavši: "Pogledajte hebrejskog roba, kojeg je vaš gospodar doveo u moju kuću i koji je pokušao učini mi danas nasilje! Jedva da ste otišli na festival kad su ušli u kuću i uvjeravajući se da nikoga nije ovdje, pokušao me prisiliti da popustim njegovoj požudnoj želji. Ali uhvatila sam njegovu odjeću, poderala je ,i zavapila jakim glasom. Kad je čuo da sam povisila glas i zaplakala, obuzeo ga je strah, pobjegao je i izvukao ga, ali on je svoju odjeću ostavio kod mene. "Ljudi iz njene kuće nisu progovorili ni riječi, već u bijesa protiv Josipa, otišli su do svog gospodara i izvijestili ga o onome što se dogodilo. U međuvremenu su i muževi Zulejkinih prijatelja razgovarali s Potifarom, na poticaj njihovih žena, i žalili se njegovom robovu da je zlostavljao ih.prijatelji su također razgovarali s Potifarom, na poticaj njihovih žena, i žalili se njegovom robovu da ih je zlostavljao.prijatelji su također razgovarali s Potifarom, na poticaj njihovih žena, i žalili se njegovom robovu da ih je zlostavljao. Potiphar je požurio kući i pronašao svoju ženu neraspoložene, a premda je uzrok njezine potištenosti bio žalostan što nije uspio pridobiti Josipovu ljubav, pretvarala se da je to bijes zbog nemoralnog ponašanja roba. Optužila ga je sljedećim riječima: "O mužu, neka ne živiš dan više ako ne kazniš opakog roba koji je htio uprljati tvoj krevet, koji nije imao na umu tko je bio kad je došao k nama kuću, da se ponizi skromno, niti je vodio računa o uslugama koje je primio od vaše blagodati. Izgradio je prikriveni plan da zlostavlja vašu suprugu, i to u vrijeme promatranja festivala, kada biste vi bili odsutni. " Te je riječi izgovorila u trenutku bračne bliskosti s Potifarom, kad je bila sigurna da utječe na svog supruga. Potiphar je vjerovao njezinim riječima i dao je Josipu nemilosrdno bičevati. Dok su okrutni udarci padali na njega, on je zavapio Bogu: "O Gospode, Ti znaš da sam nevin za te stvari i zašto bih danas umro zbog lažne optužbe od strane ovih neobrezanih, nečistih ljudi ? " Bog je otvorio usta Zulejkinu djetetu, bebi od samo jedanaest mjeseci, i obratio se muškarcima koji su tukli Josipa, rekavši: "Kakva je vaša svađa s tim čovjekom? Zašto mu nanosite takvo zlo? Laže moja majka govori, a prijevara je ono što izgovaraju njezina usta. Ovo je istinita priča o onome što se dogodilo ", i dijete nastavi pričati sve što je prošlo - kako je Zuleika prvo pokušala nagovoriti Josipa da se pokvari, a zatim pokušala prisiliti ga da izvrši njezinu volju. Narod je slušao u velikom čuđenju.Ali izvještaj je završen, dijete nije progovorilo ni riječi, kao prije. Iznenađen govorom vlastitog djeteta, Potiphar je naredio svojim izvršiteljima da prestanu kažnjavati Josipa i stvar je iznesena na sud gdje su svećenici sjedili kao suci. Josip je prosvjedovao zbog svoje nevinosti i ispričao sve što se dogodilo prema istini, ali Potiphar je ponovio izvještaj koji mu je dala njegova supruga. Suci su naredili da se donese Josipov odjevni predmet koji je imala Zuleika i pregledali suzu u njemu. Ispostavilo se da je to bilo na prednjem dijelu plašta i došli su do zaključka da ga je Zuleika pokušala čvrsto držati, a u pokušaju mu je onemogućio Josip protiv kojeg je sada podigla izmišljenu optužnicu. Odlučili su da Josip nije podnio smrtnu kaznu, ali osudili su ga na lišenje slobode, jer je on bio uzrok mrlje na Zulejkinom lijepom imenu. " I sam Potiphar bio je uvjeren u Josipovu nevinost i kad ga je bacio u zatvor, rekao mu je: "Znam da nisi kriv za tako podli zločin, ali moram te odvesti u trajnost da se ne bi prljavština prilijepila za moju djecu . " JOSIP U ZATVORU Kao kaznu zbog progona njegove desetero braće pred njegovim ocem, Josip je deset godina morao čamiti u zatvoru na koji su ga zakletve zarobljenika osuđivali. Ali, s druge strane, budući da je pred Bogom posvetio svoje ime Božjom svojom čestitošću i svojom postojanošću, bio je nagrađen. Slovo He, koje se dva puta javlja u Ime Božje, dodano je njegovom imenu. Zvali su ga Joseph, ali sada i Jehoseph. Iako je bio vezan u zatvoru, Joseph još nije bio siguran od mahinacija svoje ljubavnice, čija se strast prema njemu nije nimalo smanjila. Zapravo je bila ona ta koja je natjerala svog supruga da promijeni namjeru u vezi s Josipom; nagovarala ga je da zatoči roba, a ne da ga ubije, jer se nadala da će se kao zatvorenik lakše prilagoditi njezinim željama. Govorila je svome mužu, rekavši: "Ne uništavajte svoje imanje. Bacite roba u zatvor i držite ga tamo dok ga ne prodate i vratite novac koji ste mu platili." Tako je imala priliku posjetiti Josipa u njegovoj ćeliji i pokušati ga nagovoriti da izvrši njezinu volju. Rekla bi: "Taj i taj bijes izvršio sam nad tobom, ali dok živiš, stavit ću ti još bijesa ako me ne poslušaš."Ali Josip je odgovorio: "Gospod izvršava presudu za potlačene." Zuleika: "Pogurat ću stvari toliko daleko da će te svi ljudi mrziti." Josip: "Gospodin ljubi pravednike." Zuleika: "Prodati ću te u čudnu zemlju." Josip: "Gospod čuva strance." Tada bi pribjegla primamljivanjima kako bi ostvarila svoju želju. Obećala bi ga pustiti iz zatvora, ako bi joj samo uslišio želju. Ali on bi rekao, "Bolje je ostati ovdje nego biti s tobom i počiniti prijestup protiv Boga." Ovi su se posjeti Josipu u zatvoru Zuleike nastavili dugo, ali kad je, napokon, vidjela da su joj sve nade uzaludne, pustila ga je na miru. Kako je ljubavnica ustrajala u ljubavi prema Josipu, tako se ni njegov gospodar, njezin suprug, nije mogao odvojiti od svog omiljenog roba. Iako zatvorenik, Josip je nastavio služiti za potrebe Potifara, a od upravnika zatvora dobio je dopuštenje da dio svog vremena provodi u kući svoga gospodara. Na mnoge druge načine tamničar se pokazao ljubazno raspoloženim prema Josephu. Uvidjevši revnost i savjesnost mladića u izvršavanju zadataka koji su mu postavljeni, i pod čarolijom njegove očaravajuće ljepote, olakšao mu je zatvorski život što je više moguće. Čak mu je naručio i bolja jela od uobičajene zatvorske karte, i smatrao je suvišnim oprezom da čuva Josipa, jer u njemu nije mogao vidjeti nikakvu pogrešku, i primijetio je da je Bog s njim, u dobrim i lošim danima.Čak ga je imenovao za nadglednika zatvora, a kako su Josip naredili, to su morali činiti i ostali zatvorenici. Dugo su ljudi razgovarali ni o čemu drugom, osim o optužbi koju je protiv Josipe iznijela njegova ljubavnica. Kako bi skrenuo pozornost javnosti s njega, Bog je odredio da dvojica visokih časnika, glavni batler i glavni pekar, uvrijede svog gospodara, egipatskog kralja, pa su smješteni u kuću kapetana kapetana stražar. Sad su ljudi prestali govoriti o Josipu i govorili samo o skandalu na dvoru. Optužbe postavljene na vrata plemenitih zatvorenika bile su da su pokušali učiniti nasilje nad faraonovom kćeri i urotili su se da bi otrovali samog kralja. Osim toga, pokazali su se zapuštenima u svojoj službi. U vinu koji je glavni batler dao kralju da pije, otkrivena je muha, a kruh koji je glavni pekar postavio na kraljevsku ploču sadržavao je malo kamenčića. "Zbog svih ovih prijestupa faraon ih je osudio na smrt, ali zbog Josipa je Božanskom providnošću određeno da ih kralj prvo zatvori u zatvor prije nego što naredi njihovo pogubljenje. Gospodin je raspirivao kraljev gnjev protiv svojih sluga samo da bi se mogla ispuniti Josipova želja za slobodom, jer su oni bili oruđe njegova izbavljenja iz zatvora, i premda su bili osuđeni na smrt, ali s obzirom na uzvišenu službu držali su na dvoru, čuvar zatvora dodijelio im je privilegije, jer ih je, na primjer, čovjek trebao čekati, a imenovani Josip bio je. 1]ali zbog Josipa je Božanskom providnošću određeno da ih kralj prvo zatvori u zatvor prije nego što naredi njihovo pogubljenje. Gospodin je raspirivao kraljev gnjev protiv svojih sluga samo da bi se mogla ispuniti Josipova želja za slobodom, jer su oni bili oruđe njegova izbavljenja iz zatvora, i premda su bili osuđeni na smrt, ali s obzirom na uzvišenu službu držali su na dvoru, čuvar zatvora dodijelio im je privilegije, jer ih je, na primjer, čovjek trebao čekati, a imenovani Josip bio je. 1]ali zbog Josipa je Božanskom providnošću određeno da ih kralj prvo zatvori u zatvor prije nego što naredi njihovo pogubljenje. Gospodin je raspirivao kraljev gnjev protiv svojih sluga samo da bi se mogla ispuniti Josipova želja za slobodom, jer su oni bili oruđe njegova izbavljenja iz zatvora, i premda su bili osuđeni na smrt, ali s obzirom na uzvišenu službu držali su na dvoru, čuvar zatvora dodijelio im je privilegije, jer ih je, na primjer, čovjek trebao čekati, a imenovani Josip bio je. 1]ipak s obzirom na uzvišenu službu koju su obnašali na dvoru, čuvar zatvora dodijelio im je privilegije, jer ih je, na primjer, čovjek detaljno trebao pričekati, a imenovani Josip bio je. 1]ipak s obzirom na uzvišenu službu koju su obnašali na dvoru, čuvar zatvora dodijelio im je privilegije, jer ih je, na primjer, čovjek detaljno trebao pričekati, a imenovani Josip bio je. 1] Glavni batler i glavni pekar bili su zatvoreni u zatvoru deset godina, kad su sanjali san, obojica, ali što se tiče tumačenja, svaki je sanjao samo san drugog. Ujutro kad im je Josip donio vodu za pranje, zatekao ih je tužne, potištene duhovima i, na način mudraca, pitao ih je zašto toga dana izgledaju drugačije od ostalih dana. Rekli su mu: "Sanjali smo san ove noći i naša dva sna nalikuju jedan drugome u određenim detaljima i nema nikoga tko bi ih mogao protumačiti." A Josip im je rekao: "Bog daje čovjeku razum da protumači snove. Recite im meni, molim vas." Kao nagradu za pripisivanje veličine i zasluga Onome kome pripada Josip je kasnije postigao svoj uzvišeni položaj. Glavni batler nastavio je pričati svoj san: "U mom snu, evo, loza je bila preda mnom; a u trsu su bile tri grane; bilo je to kao da pupa, a njezini cvjetovi pucaju i grozdovi joj rađaju zrelo grožđe; i faraonova mi je čaša bila u ruci; uzeo sam grožđe i utisnuo ih u faraonovu čašu i dao čašu u faraonovu ruku. " Glavni batler nije bio svjestan da njegov san sadrži proročanstvo o budućnosti Izraela, ali Josip je prepoznao neprekidno značenje i san je protumačio ovako: Tri grane su tri oca, Abraham, Izak i Jakov, čiji su potomci u Egipat će otkupiti tri vođe, Moses, Aaron i Miriam; a čaša dana u faraonovu ruku čaša je gnjeva koju će na kraju morati isušiti.Ovo tumačenje sna Josip je zadržao za sebe, a glavnom batleru ništa nije rekao, ali iz zahvalnosti zbog radosne vijesti o izbavljenju Izraela iz ropstva Egipta dao mu je povoljno tumačenje svog sna i molio njega da ga ima u sjećanju, kad bi mu trebalo biti dobro, i oslobodi ga iz tamnice u kojoj je bio zatvoren. Kad je glavni pekar čuo tumačenje batlerovog sna, znao je da je Josip ispravno protumačio njegovo značenje, jer je i on sam vidio tumačenje sna svog prijatelja i nastavio pričati Josipu što je sanjao u noći: "I ja sam bio u snu i evo, tri su mi košarice bijelog kruha bile na glavi; a u gornjoj košari bilo je raznih vrsta peciva za faraona; i ptice su ih pojele iz košare na moja glava." Također je ovaj san prenio proročanstvo o budućnosti Izraela: Tri košare su tri kraljevstva kojima će Izrael biti podložan, Babilon, Medija i Grčka; a najgornja košara označava opaku vladavinu Rima, koja će se protezati nad svim narodima svijeta, sve dok ptica ne dođe, koja je Mesija, i uništi Rim.Josip je opet držao proročanstvo u tajnosti. Glavnom pekaru dao je samo tumačenje koje se odnosilo na njegovu osobu, ali za njega je bilo nepovoljno, jer je Josip kroz svoj san bio upoznat sa stradalnim Izraelom koji bi morao proći. I sve se dogodilo, kao što je rekao Josip, trećeg dana. Na dan kad je dvojici uglednih zatvorenika objasnio značenje njihovih snova, faraonu se rodio sin i kako bi proslavio radosni događaj, kralj je priredio gozbu za svoje prinčeve i sluge koja je trebala trajati osam dana. Pozvao je njih i sve ljude za svoj stol i ugostio ih kraljevskim sjajem. Gozba je započela treći dan nakon rođenja djeteta, a tom je prilikom glavni batler vraćen u čast svog batinarskog položaja, a glavni pekar je obješen, jer su faraonovi savjetnici otkrili da nije batlerov kriv da je muha pala u kraljevo vino, ali pekar je kriv zbog nepažnje što je dopustio da kamenčić uđe u kruh.Isto se tako činilo da batler nije sudjelovao u zavjeri da bi otrovao kralja, dok je pekar otkriven kao jedan od zavjerenika, a svoj je zločin morao izbaviti životom. PHARAOHOVI SNOVI Ispravno govoreći, Josip je trebao izaći slobodan iz svoje tamnice istog dana kao i batler. Do tada je bio tamo već deset godina i iskupio se zbog klevete koju je izrekao protiv svojih deset braće. Međutim, ostao je u zatvoru dvije godine duže. "Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina i čija je nada Gospodin", ali Josip se pouzdao u tijelo i krv. Molio se glavnom batleru da ga se prisjeti kad to bude dobro s njim, i spomenuo ga faraonu, a batler je zaboravio svoje obećanje i zato je Josip morao ostati u zatvoru dvije godine više od prvotno dodijeljenih godina njemu tamo. Batler ga nije namjerno zaboravio, ali Bog je odredio da ga njegovo pamćenje propadne. Kad bi sebi rekao, ako se to dogodi,Sjetit ću se slučaja Josipa, uvjeti koje je on zamišljao sigurno će se promijeniti, ili ako je stvorio čvor kao podsjetnik, anđeo je došao i otkopčao čvor, a Josip mu nije pao na pamet. Ali "Gospodin zaustavlja tamu", a Josipovo oslobođenje nije odgodio niti jedan trenutak izvan vremena određenog za to. Bog je rekao: "Ti si, batleru, zaboravio Josipa, ali ja nisam", i natjerao je faraona da sanja san koji je bio povod za Josipovo oslobađanje. U snu je faraon vidio kako iz Nila izlazi sedam kina, dobro raspoloženih i debelog mesa, i svi zajedno mirno pasu na rubu rijeke. U godinama kada je žetva obilna, među ljudima vlada prijateljstvo i ljubavi i bratske sloge, a ovih sedam debelih kina stajalo je sedam takvih prosperitetnih godina. Nakon debelih kina, još je sedam izašlo iz rijeke, zaljubljenih i mršavih, i svaka je okrenuta leđima drugima, jer kad prevlada nevolja, jedan se čovjek okreće od drugog. Nakratko se probudio faraon, a kad je ponovno zaspao, sanjao je drugi san, o sedam činova i dobrom klasju kukuruza i sedam klasova tankih i propuhanih istočnim vjetrom, uveli automobili koji su gutali pune uši . Odmah se probudio, bilo je jutro, a snovi koji se sanjaju ujutro su oni koji se ostvaruju. Ovo nije bio prvi put da je faraon sanjao te snove. Posjećivali su ga svake noći tijekom dvije godine, a on ih je ujutro uvijek zaboravljao. Tada se prvi put sjećao njih, jer je stigao dan da Josip izađe iz svoje zatvorske kuće. Faraonovo je srce snažno zakucalo kad je svoje snove napamet probudio. Posebno ga je uznemirila druga, oko klasja. Odrazio je da što god ima usta može jesti, pa mu se stoga san o sedam mršavih kina koji su pojeli sedam masnih kina nije činio neobičnim. Ali klasje koje je progutalo druge klasje uznemirilo je njegov duh. Stoga je pozvao sve mudrace svoje zemlje, a oni su uzalud nastojali pronaći zadovoljavajuće tumačenje.Objasnili su da sedam debelih kina znači da će se faraonu roditi sedam kćeri, a sedam mršavih kina da će pokopati sedam kćeri; klasje kukuruza značilo je da će faraon osvojiti sedam zemalja, a uništene klasje da će se sedam provincija pobuniti protiv njega. Oko klasja nisu se svi složili. Neki su mislili da dobre uši predstavljaju sedam gradova koje je sagradio faraon, a sedam uvelih ušiju nagovještavalo je da će ti isti gradovi biti uništeni na kraju njegove vladavine.a sedam uvelih ušiju nagovještavalo je da će ti isti gradovi biti uništeni na kraju njegove vladavine.a sedam uvelih ušiju nagovještavalo je da će ti isti gradovi biti uništeni na kraju njegove vladavine. Pronicljiv kakav je bio, faraon je znao da niti jedno od ovih objašnjenja nije pogodilo čavao u glavu. Izdao je dekret kojim poziva sve tumače snova da se pojave pred njim zbog smrtne boli i dodijelio je velike nagrade i odlikovanja onome koji bi trebao uspjeti pronaći pravo značenje svojih snova. Pokoravajući se njegovom pozivu, pojavili su se svi mudraci, mađioničari i sveti pisari koji su bili u Mizraimu, gradu Egiptu, kao i oni iz Gosena, Raamsesa, Zoana i cijele Egipatske zemlje, a s njima su i došli kraljevići, časnici i kraljeve sluge iz svih gradova zemlje. Kralj je svima ispričao svoje snove, ali nitko ih nije mogao protumačiti na njegovo zadovoljstvo. Neki su govorili da su sedam debelih kraljeva sedam legitimnih kraljeva koji će vladati Egiptom, a sedam vitkih kinova postavilo je sedam prinčeva koji će ustati protiv ovih sedam kraljeva i istrijebiti ih. Sedam dobrih klasova bilo je sedam superiornih egipatskih prinčeva koji će ući u rat za svog gospodara, a poraziće ih isto toliko beznačajnih prinčeva, koje je sedam opuhanih klasova oplemenilo. Drugo je tumačenje bilo da je sedam masnih kina bilo sedam utvrđenih gradova Egipta, koji će u neko buduće vrijeme pasti u ruke sedam kanaanskih naroda, koji su bili nagoviješteni u sedam vitkih kina. Prema ovom tumačenju, drugi je san nadopunio prvi. To je značilo da će faraonovi potomci povratiti suverenu vlast nad Egiptom u narednom razdoblju, a pokorit će i sedam kanaanskih naroda. Bilo je i treće tumačenje, koje su dali neki: Sedam debelih kina su sedam žena koje bi faraon uzeo za ženu, ali one bi umrle tijekom njegova života, a njihov gubitak označava sedam mršavih kina. Nadalje, faraon bi imao četrnaest sinova, a sedam jakih osvojilo bi sedmero slabića, kao što su razneseni klasovi u njegovom snu progutali klasove klasje. I četvrto: "Faraone, imat ćeš sedam sinova, ovo je sedam debelih kina. Ovih će tvojih sinova ubiti sedam moćnih pobunjenih prinčeva. Ali tada će doći sedam manjih prinčeva i ubit će sedam pobunjenika. , osveti se za svoje potomke i vrati gospodstvo svojoj obitelji. " Kralj je bio jednako zadovoljan tim tumačenjima kao i ostalima, koja je već čuo, i u svojoj je srdžbi naredio da se ubiju mudraci, mađioničari i egipatski pisari, a vješali su se pripremili za pogubljenje kraljevski dekret. Međutim, Mirod, faraonov glavni batler, prestrašio se, vidjevši da je kralj bio toliko uznemiren zbog svog neuspjeha da osigura tumačenje svojih snova da je bio na putu da odustane od duha. Bio je uznemiren zbog kraljeve smrti, jer je bilo dvojbeno hoće li ga nasljednik prijestolja zadržati na položaju. Odlučio je učiniti sve što je u njegovoj moći da faraon održi na životu. Stoga je zakoračio pred njega i rekao, govoreći: "Sjećam se danas dvije svoje pogreške, pokazao sam se nezahvalnom Josipu, jer nisam pred tebe iznio njegovu molbu, a vidio sam te i u nevolji zbog tvoj san, a da ti nije dao do znanja da Josip može tumačiti snove. Kad je Gospodinu Bogu drago da se razljuti faraon sa svojim slugama, kralj me smjestio u odjeljenje u kući kapetana straže, mene i glavnog pekara.S nama je bio jednostavan mladić, jedan od prezrene rase Hebreja, rob zapovjednika straže, i on nam je protumačio naše snove, i dogodilo se, kako je on protumačio nama, tako je i bilo . Zato, kralju, ostani za ruku vješala, neka ne pogube Egipćane. Rob o kojem govorim još je uvijek u tamnici i ako kralj pristane da ga pozove ovamo, sigurno će protumačiti vaše snove. " JOSIP PRIJE PHARAOHA "Prokleti su zli koji nikada ne čine posve dobro djelo." Glavni batler opisao je Josipa s prezirom kao "roba" kako bi mu moglo biti nemoguće zauzeti ugledno mjesto na dvoru, jer je zakon o statutima Egipta bio da rob nikada ne može sjediti na prijestolju kao kralj , pa čak ni nogu nije stavio u uzengiju konja. Faraon je opozvao smrtni edikt koji je izdao protiv egipatskih mudraca, te je poslao i pozvao Josipa. Impresionirao je brigu nad svojim glasnicima, oni nisu trebali uzbuđivati i zbunjivati Josipa i učiniti ga nesposobnim da pravilno protumači kraljev san. Izveli su ga na brzinu iz tamnice, ali prvo se Josip, iz poštovanja prema kralju, obrijao i obukao svježu odjeću koju mu je anđeo donio iz Raja, a zatim je ušao faraonu. Kralj je sjedio na kraljevskom prijestolju, odjeven u prinčevsku odjeću, prekriven zlatnim efodom na prsima, a fino zlato efoda je zaiskrilo, a karbunul, rubin i smaragd plamtili su poput baklje i sav drago kamenje postavljeno na kraljevu glavu bljesnulo je poput plamteće vatre i Josip je bio silno zapanjen pojavom kralja. Prijestolje na kojem je sjedio bilo je prekriveno zlatom i srebrom te kamenjem od oniksa i imalo je sedamdeset stepenica. Ako je neki princ ili druga ugledna osoba došao na audijenciju kod kralja, bio je običaj da on napreduje i popne se na trideset i prvu stepenicu prijestolja, a kralj bi se spustio na trideset i šest stepenica i razgovarao s njim. Ali ako je netko od ljudi došao razgovarati s kraljem, popeo se tek na treću stepenicu,a kralj bi sišao četiri stepenice sa svog sjedala i odande mu se obratio. Također je bio običaj da se onaj koji je znao svih sedamdeset jezika popeo na sedamdeset stepenica prijestolja do vrha, ali ako je čovjek znao samo neke od sedamdeset jezika, smjelo mu je uspinjati se na onoliko stepenica koliko je znao jezika, bez obzira je li bilo ih je mnogo ili malo. A još je jedan običaj Egipćana bio da nitko ne može vladati nad njima ako ne bude gospodar svih sedamdeset jezika.A još je jedan običaj Egipćana bio da nitko ne može vladati nad njima ako ne bude gospodar svih sedamdeset jezika.A još je jedan običaj Egipćana bio da nitko ne može vladati nad njima ako ne bude gospodar svih sedamdeset jezika. Kad je Josip došao pred kralja, sagnuo se do zemlje i popeo se na treću stepenicu, dok je kralj sjeo na četvrtu s vrha i razgovarao s Josipom govoreći: "O mladiću, moj sluga svjedoči o tebi, da si najbolja i najrazboritija osoba s kojom se mogu posavjetovati. Molim te, jamči mi iste usluge koje si ukazao ovom mojem slugi i reci mi koji su to događaji koje vizije mojih snova nagovještavaju . Želim da iz straha ništa ne potiskuješ, niti mi se dodvoravaj lažljivim riječima ili riječima koje mi se sviđaju. Reci mi istinu, premda je to tužno i alarmantno. " Josip je prvo pitao kralja odakle je znao da tumačenje mudraca iz njegove zemlje nije istinito, a faraon je odgovorio: "Vidio sam san i njegovo tumačenje zajedno, pa me zato ne mogu prevariti." U svojoj skromnosti Joseph je poricao da je bio vješt u tumačenju snova. Rekao je, "To nije u meni; to je u Božjoj ruci, i ako je to Božja želja, dopustit će mi da objavim vijesti o miru faraonu." I za takvu je skromnost nagrađen suverenitetom nad Egiptom, jer Gospod časti one koji Ga časte. Tako je i Daniel nagrađen za govor Nebukadnezaru: "Postoji Bog na nebu koji otkriva tajne, ali što se mene tiče, ta mi se tajna ne otkriva ni zbog kakve mudrosti koju imam više od bilo kojeg živog, već zbog namjere da tumačenje bude objavljeno kralju i da biste znali misli svoga srca. " Tada je faraon počeo pričati svoj san, samo što je neke točke izostavio, a druge netočno ispripovijedao kako bi mogao iskušati hvaljene Josipove moći. Ali mladić ga je ispravio i sastavio snove točno onako kako su noću posjetili faraona i kralj je bio silno zadivljen. Josip je mogao postići ovaj podvig, jer je sanjao isti san kao i faraon, u isto vrijeme kad i on. Nakon toga faraon je prepričao svoje snove, sa svim detaljima i okolnostima, i to upravo onako kako ih je vidio u snu, osim što je izostavio riječ Nil u opisu sedam mršavih vrsta, jer su ovu rijeku obožavali Egipćani, i oklijevao je reći da je ono što je zlo došlo od njegova boga. Sada je Josip nastavio kralju dati istinsko tumačenje dvaju snova. Oboje su bili otkriće o nadolazećih sedam dobrih godina i sedam godina gladi koje će ih pratiti. U stvarnosti je bila svrha Boga da nanese Egiptu glad od četrdeset i dvije godine, ali zemlji su nanesene samo dvije godine ovog mučnog razdoblja, radi blagoslova Jakova kada je došao u Egipat u drugoj godini gladi. Ostalih četrdeset godina palo je na zemlju u vrijeme proroka Ezekiela. Joseph je više nego samo protumačio snove. Kad je kralj dao glas sumnjama u vezi s tumačenjem, rekao mu je znakove i znakove. Rekao je: "Neka ti ovo bude znak da su moje riječi istinite, a moj savjet izvrstan: Tvoja će supruga, koja u ovom trenutku sjedi na rodnom stoliću, roditi sina, a ti ćeš mu se radovati, ali usred tvoje radosti reći će ti se tužna vijest o smrti tvog starijeg sina, koji ti se rodio prije dvije godine, i moraš naći utjehu za gubitak jednog rođenjem drugog. " Jedva da se Josip povukao iz prisutnosti kralja, kad je faraonu donijeta izvještaj o rođenju sina, a ubrzo nakon toga i izvještaj o smrti njegovog prvorođenca, koji je iznenada pao na pod i preminuo . Nakon toga je poslao po sve velikane svoga carstva i sve svoje sluge, i obratio im se rekavši: "Čuli ste riječi Hebreja i vidjeli ste da su se postigli znakovi koje je prorekao, a također sam znajte da je on istinski protumačio san. Savjetujte mi sada kako se zemlja može spasiti od gladi. Pogledajte amo-tamo hoćete li naći čovjeka mudrog i razumnog koga bih mogao postaviti nad zemlju, jer ja uvjeren sam da se zemlja može spasiti samo ako poslušamo hebrejski savjet. "Velikani i prinčevi priznali su da se sigurnost može osigurati samo pridržavanjem Josipovih savjeta i predložili su da kralj u svojoj pronicljivosti odabere čovjeka za kojeg smatra da je jednak velikom zadatku. Na to je faraon rekao: "Ako bismo putovali i pretraživali zemlju od kraja do kraja, ne bismo mogli naći nikoga poput Josipa, čovjeka u kojem je Božji duh. Ako dobro razmislite, postavit ću ga nad zemlju koju on spasio je svojom mudrošću. "Postavit ću ga nad zemlju koju je spasio svojom mudrošću. "Postavit ću ga nad zemlju koju je spasio svojom mudrošću. " Astrolozi, koji su bili njegovi savjetnici, zanijekoše i rekoše: "Roba, koga je njegov današnji vlasnik stekao za dvadeset srebrnika, predlažeš da nas postaviš za gospodara?" Ali faraon je tvrdio da Josip nije bio samo čovjek slobodnog rođenja izvan svake sumnje, već i potomak plemićke obitelji. Međutim, faraonovi knezovi nisu ušutkani, oni su nastavili izražavati svoje protivljenje Josipu, govoreći: "Zar se ne sjećaš nepromjenjivog zakona Egipćana, da nitko ne može biti kralj ili zamjenik, ako ne govori sve jezike ljudi? I ovaj Hebrej ne zna nikoga osim vlastitog jezika, i kako je bilo moguće da čovjek vlada nad nama koji ne može govoriti ni jezikom naše zemlje? Pošaljite i dovedite ga ovamo,i ispitajte ga u odnosu na sve stvari koje bi vladar trebao znati i imati, a zatim odlučite kako vam se čini mudrim. " Faraon je popustio, obećao je učiniti po njihovoj želji, a sljedeći je dan odredio kao vrijeme za ispitivanje Josipa, koji se u međuvremenu vratio u njegov zatvor, jer se, zbog supruge, njegov gospodar bojao da ostane u njemu njegova kuća. Tijekom noći Gabriel se ukazao Josipu i naučio ga svih sedamdeset jezika, a on ih je brzo usvojio nakon što je anđeo promijenio ime iz Joseph u Jehoseph. Sljedećeg jutra, kada je došao u prisutnost faraona i plemića kraljevstva, budući da je znao svaki od sedamdeset jezika, popeo se na sve stepenice kraljevskog prijestolja, sve dok nije dosegao sedamdesetu, najvišu, koja je sjedila kralja, a faraon i njegovi knezovi radovali su se što je Josip ispunio sve zahtjeve potrebne onomu koji je trebao vladati Egiptom. Kralj je rekao Josipu: "Dao si mi savjet da pazim na čovjeka diskretnog i mudrog i postaviš ga nad egipatsku zemlju da on u svojoj mudrosti spasi zemlju od gladi. Kao što ti je Bog sve pokazao ovo, a kako si gospodar svih jezika svijeta, nema nikoga toliko diskretnog i mudrog kao ti. Stoga ćeš biti drugi u zemlji nakon faraona i prema tvojoj riječi sav će moj narod ući i otići napolje; moji će knezovi i moje sluge primati mjesečnu apanaciju od tebe; prije nego što se narod klanja, samo ću na prijestolju biti veći od tebe. " VLADAR EGIPTA Sada je Josip požnjeo žetvu svojih vrlina i prema mjeri njegovih zasluga Bog mu je dodijelio nagradu. Usta koja su odbila poljubac protivzakonite strasti i grijeha primila su poljubac poštovanja od ljudi; vrat koji se nije sagnuo grijehu ukrašavao je zlatni lanac koji je na njega stavio faraon; ruke koje nisu dodirivale grijeh nosile su prsten s pečatom koji je faraon uzeo iz svoje ruke i stavio na Josipov; tijelo koje nije došlo u dodir s grijehom bilo je odjeveno u bisera; noge koje nisu koračale u smjeru grijeha odmarale su se u kraljevskim kočijama, a misli koje su se ne oskvrnile grijehom proglašavale su se mudrošću. Josip je postavljen na svoje visoko mjesto i svečanom ceremonijom uložio je obilježja svog ureda. Kralj je skinuo svoj prsten s pečatom i stavio ga na Josipovu ruku, obukao ga u kneževsku odjeću, stavio mu zlatnu krunu na glavu i položio zlatni lanac na vrat. Tada je zapovjedio svojim slugama da natjeraju Josipa da se vozi na svojoj drugoj kočiji koja je išla uz bok kočije u kojoj je sjedio kralj, a također ga je natjerao da jaše na velikom i snažnom konju kraljevih konja, a njegove su sluge dirigirali nego ulicama grada Egipta. Glazbenici, ni manje ni više nego tisuću udarajućih činela i tisuću flauta koje pušu, i pet tisuća ljudi s isukanim mačevima koji su blistali u zraku tvorili su prethodnicu. Dvadeset tisuća kraljeva 'Velike grande opasane zlatom vezenim kožnim remenima marširale su zdesna od Josipa, a isto toliko lijevo od njega. Žene i djeve plemstva gledale su kroz prozore zagledajući se u Josipovu ljepotu, a na njega su sipali lance, prstenje i dragulje, da bi mogao samo usmjeriti pogled prema njima. Ipak, nije podigao pogled, i kao nagradu Bog mu je učinio dokaz protiv zlog oka, niti je ikada imalo moć nanijeti štetu bilo kojem od njegovih potomaka. Kraljeve su ga sluge, prethodeći mu i slijedeći, kadile na njegovom putu tamjan i kasiju i sve slatke začine i sipale smirnu i aloju kamo god je išao. Dvadeset vjerovjesnika krenulo je prije njega i proglasili: "To je čovjek kojeg je kraljeva banja izabrala da bude drugi nakon njega. Svim državnim poslovima on će upravljati,a tko se odupre njegovim zapovijedima ili se odbije pokloniti do temelja, umrijet će smrću pobunjenika protiv kralja i kraljevog zamjenika. " Ljudi su se bez odlaganja klanjali i vikali: "Živio kralj i živio kraljev zamjenik!" A Josip je, gledajući s konja ljude i njihovo veselje, uskliknuo, pogleda usmjerenih prema nebu: "Gospodin podiže siromaha iz prašine i podiže siromahe s gomile. O Gospodaru nad vojskama, blagoslovljen je čovjek koji se uzda u Tebe ". Nakon što je Josip u pratnji faraonovih časnika i knezova proputovao čitav grad Egipat i pregledao sve što se u njemu nalazi, vratio se kralju istog dana, a kralj mu je darovao polja i vinograde, a također tri tisuće talenata srebra i tisuću talenata zlata, oniksa i bdelija i mnoge druge skupe stvari. Kralj je, osim toga, zapovjedio da svaki Egipćanin daruje Josipa, inače će biti usmrćen. Na otvorenoj ulici postavljena je platforma i ondje su svi položili svoje darove, a među ostalim bilo je mnogo zlata i srebra, kao i drago kamenje, koje su tamo nosili ljudi i velikani, jer su vidjeli da je Josip uživao u naklonost kralja. Nadalje, Josip je od faraona primio stotinu robova i oni su trebali izvršiti sve njegove naloge,a sam je stekao još mnogo toga, jer je boravio u prostranoj palači. Tri godine bile su joj potrebne za izgradnju. Posebna je veličanstvenost bila počašćena državnom dvoranom, koja je bila njegova dvorana za audijencije, i prijestoljem od zlata i srebra, obloženim dragim kamenjem, na kojemu je bila predstavljena cijela zemlja Egipat i rijeka Nil. I kako se Josip umnožavao u bogatstvu, tako se i umnožavao, jer je Bog dodavao njegovu mudrost da ga svi mogu voljeti i častiti. Faraon ga je nazvao Zaphenath-paneah, onaj koji s lakoćom može otkriti tajne stvari i time se raduje srcu čovjeka. Svako slovo imena Zaphenath-paneah također ima svoje značenje. Prva, Zadde, zalaže se za Zofeha, vidioca; Pe za Podeha, otkupitelja; Opatica za Nabi, prorok; Taw za Tomeka, pristašu; Pe za Potera, tumač snova; Ain za Aruma, pametan;Opatica za Nabon, diskretna; i Het za Hakama, mudar. Ime Josipove supruge na isti je način ukazivalo na njezinu povijest. Asenath je bila kći Dine i Hamora, ali je napuštena na granicama Egipta, samo da bi ljudi mogli znati tko je ona, Jakov je priču o svom roditeljstvu i rođenju urezao na zlatnu pločicu pričvršćenu oko vrata. Na dan kada je Asenath bio izložen, Potiphar je sa svojim slugama prošetao blizu gradskog zida i začuli su glas djeteta. Na zapovijed kapetana doveli su mu bebu i kad je pročitao njezinu povijest sa zlatne ploče, odlučio ju je usvojiti. Poveo ju je kući sa sobom i odgojio kao kćer. Alef u Asenathu označava On, gdje je Potiphar bio svećenik; Samek za Setirah, Hidden, jer je skrivena zbog svoje izvanredne ljepote; časna sestra za Nohemet,jer je plakala i molila da je se izbavi iz kuće pogana Potifara; i Taw za Tammah, savršenu, zbog njezinih pobožnih, savršenih djela. Asenath je Josipu spasila život dok je još bila dojenče. Kad su Potifarova supruga i ostale žene Josipa optužile za nemoralno ponašanje, a njegov je gospodar bio na putu da ga objesi, Asenath je prišla svom udomitelju i ona ga je pod zakletvom uvjerila da je optužba protiv Josipa lažna. Tada je Bog rekao: "Dok živiš, jer si pokušao obraniti Josipa, bit ćeš žena koja će nositi plemena koja je on odredio da rodi. Asenath mu je rodio dva sina, Manaseha i Ephraima, tijekom sedam godina obilja, jer se u vrijeme gladi Josip suzdržavao od svakog prepuštanja životnim užicima. Otac ih je uzgajao u čednosti i strahu od Boga, bili su mudri i dobro upućeni u svako znanje i u državne poslove, tako da su postali miljenici dvora i školovali se kod kraljevskih knezova. Prije nego što je glad zahvatila zemlju, Josip je našao priliku pružiti kralju veliku uslugu. Opremio je vojsku od četiri tisuće i šest stotina ljudi, pružajući svim vojnicima štitove i koplja, kopče i kacige i praćke. S ovom vojskom, potpomognut kraljevim slugama i časnicima i narodom Egipta, vodio je rat s Taršišem prve godine nakon imenovanja za potkralja. Narod Taršiša napao je teritorij Ismaelita, a ovi posljednji, malobrojni u to vrijeme, bili su jako pritisnuti i obratili su se egipatskom kralju za pomoć protiv svojih neprijatelja. Na čelu svoje vojske junaka, Josip je krenuo do zemlje Havilah, gdje su mu se pridružili i Jišmaelci, i ujedinjenim snagama borili su se protiv naroda Taršiša, potpuno ih razbili,naselili svoju zemlju s Jišmaelcima, dok su se poraženi ljudi sklonili kod svoje braće u Javan. Josip i njegova vojska vratili su se u Egipat, a ni jednog čovjeka nisu izgubili. Ubrzo se potvrdilo Josipovo proročanstvo: ta i šest sljedećih godina bile su godine obilja, kao što je i predvidio. Žetva je bila toliko velika da je samo jedno klas dalo dvije gomile žita, a Josip je obazrivo dogovorio da obilno osigura godine gladi. Sakupio je svo žito i u gradu smještenom usred svakog okruga slagao je plodove okolo, a pepeo i zemlja su posipali na sakupljenu hranu iz samog tla na kojem je uzgajana; također je sačuvao zrno u klasju; sve su to mjere predostrožnosti kako bi se zaštitile od truljenja i plijesni. Stanovnici Egipta također su pokušali, za vlastiti račun, odvojiti dio preobilne žetve sedam plodnih godina protiv potrebe budućnosti, ali kad je došlo teško vrijeme nedostatka,i otišli su u svoja skladišta da donesu dragocjeno žito, eto, istrunulo je i postalo neprikladno za hranu. Glad je ljude zahvatila tako iznenada da je kruh neočekivano izdao dok su sjedili za njihovim stolovima, nisu imali ni zalogaja kruha s mekinjama. Stoga su bili natjerani da se obrate Josipu i mole njegovu pomoć, a on ih je opomenuo, rekavši: "Odustanite od vjernosti svojim lažnim idolima i recite: Blago onome koji daje kruh svakom tijelu." Ali oni su odbili poreći svoje lažljive bogove, te su se obratili faraonu, samo da bi im on rekao: "Idite k Josipu; učinite što vam kaže!" Za to je faraon bio nagrađen. Bog mu je podario dug život i dugu vladavinu, sve dok se nije uzoholio i obuzela zaslužena kazna. Kad su Egipćani prišli Josipu s molbom za kruh, on je rekao, rekavši: "Neobrezanima ne dajem hrane. Idite odavde i obrežite se, a onda se vratite ovamo." Ušli su u faraonovo prisustvo i požalili mu se zbog Josipa, ali on je rekao kao i prije: "Idite k Josipu!" A oni su odgovorili: "Dolazimo od Josipa, a on nam je grubo rekao govoreći:" Idite odavde i obrežite se! U početku smo vas upozorili da je Hebrej i da će se prema nama tako ponašati. " Faraon im je rekao: "O budale, nije li prorokovao kroz sveti duh i objavio cijelom svijetu da će doći sedam godina obilja nakon kojih slijedi sedam godina nedostatka? Zašto niste spasili prinos jednu ili dvije godine protiv dana vaše potrebe? " Plačući, odgovorili su: "Žito koje smo ostavili po strani u dobrim godinama je istrunulo." Faraon: "Zar nemate ništa od jučerašnjeg brašna?" Egipćani: "I sam kruh u košari istrunuo!" Faraon: "Zašto?" Egipćani: "Jer je Josip tako htio!" Faraon: "O budale, ako njegova riječ ima moć nad žitom, čineći ga da istrune kad on želi da istrune, onda i mi moramo umrijeti, ako je to njegova želja u vezi s nama. Idite, dakle, k njemu i učinite kao što vam on daje ". JOSIPOV BRETEN U EGIPTU Glad, koja je najprije nanijela teškoće bogatima među Egipćanima, postupno je proširila svoj pustoš sve do Fenike, Arabije i Palestine. Iako su Jakovljevi sinovi, kao mladići, obilazili ulice i autoceste, ipak nisu znali što njihov stari kućni otac Jakov zna, da se kukuruz može nabavljati u Egiptu. Jakov je čak sumnjao da je Josip u Egiptu. Njegov proročanski duh, koji ga je napustio u vrijeme njegove tuge za sinom, ipak se opet i opet očitovao u mutnim vizijama i bio je odlučan poslati svoje sinove dolje u Egipat. Postojao je još jedan razlog. Iako još nije bio u oskudici, ipak ih je natjerao da odu tamo po hranu, jer mu je bilo nesklono da svojim ugodnim stanjem izazove zavist sinova Ezava i Jišmaela. Iz istog razloga,kako bi izbjegao trvenja s okolnim narodima, zapovjedio je svojim sinovima da se ne pojavljuju u javnosti s kruhom u rukama ili u ratnim sredstvima. I budući da je znao da će vjerojatno privući pažnju, zbog svog herojskog stasa i lijepog izgleda, upozorio ih je da ne idu zajedno u grad kroz ista vrata ili, uistinu, pokazujući se svi zajedno bilo gdje u javnosti, da na njih se ne baci zlo oko. Glad u Kanaanu nadahnuo je Josipa u nadi da će vidjeti svoju braću. Kako bi se osigurao njihov dolazak, izdao je uredbu o otkupu kukuruza u Egiptu, kako slijedi: "Po zapovijedi kralja i njegovog zamjenika i kraljevskih kraljevića, neka bude propisano da onaj tko želi kupiti žito u Egipat možda neće poslati svog roba ovamo da izvrši naloge, ali mora za to naplatiti vlastite sinove. Egipćanin ili Kanaanin koji je kupio žito, a zatim ga ponovo proda, bit će ubijen, jer nitko neće moći kupiti više nego što zahtijeva za potrebe svog domaćinstva. Također, tko dođe s dvije ili tri životinje teretne i natovari ih žitom, bit će usmrćen. " Na vratima grada Egipta, Josip je smjestio straže, čiji je ured trebao ispitati i skinuti ime svih koji bi trebali doći kupiti kukuruz, kao i ime njihova oca i djeda, a svake večeri popis imena tako izrađena predana je Josipu. Ove mjere opreza morale su dovesti Josipovu braću u Egipat, a također će ga upoznati s njihovim dolaskom čim uđu u zemlju. Na putovanju su njegova braća više mislila na Josipa nego na njihove zadatke. Rekli su jedni drugima: "Znamo da je Josip odveden u Egipat i tamo ćemo ga potražiti, a ako ga pronađemo, otkupit ćemo ga od gospodara i ako njegov gospodar odbije prodati ga. , mi ćemo upotrijebiti silu, iako sami propadamo. " Na vratima grada Egipta braću Josipa pitali su kako se zovu, kao i njihova oca i djeda. Dežurni stražar bio je Manaše, sin Josipov. Braća su se podvrgla ispitivanju, rekavši: "Idemo u grad, pa ćemo vidjeti hoće li ovo uklanjanje naših imena biti stvar poreza. Ako je to tako, nećemo se buniti; ali ako je nešto drugo u pitanju, sutra ćemo vidjeti što se može učiniti u slučaju. " Navečer dana kad su ušli u Egipat, Josip je otkrio njihova imena na popisu, koji je imao običaj svakodnevno pregledavati, i zapovjedio je da se zatvore sve stanice za prodaju kukuruza, osim samo jedne. Nadalje, čak ni na ovoj stanici nije se trebalo pregovarati o prodaji, osim ako se prvo nije dobilo ime budućeg kupca. Njegova braća, čijim je imenima Josip namjestio nadzornika mjesta, trebali su biti ugrabljeni i dovedeni k njemu čim se pojave. Ali prva misao braće bila je da ga Josip potraži i što im je bila prva briga. Tri dana tražili su ga svugdje, čak i u najneuglednijim četvrtima grada. U međuvremenu je Josip bio u komunikaciji s nadglednikom stanice koja je bila otvorena za prodaju kukuruza i, čuvši da se njegova braća nisu tamo pojavila, poslao je neke svoje sluge da ih potraže, ali ih nisu pronašli ni u Mizraimu, grad Egipat, ni u Gošenu, ni u Ramzesu. Potom je poslao šesnaest slugu da naprave kuću koja će ih potražiti u gradu, a oni su otkrili braću Josipu na mjestu loše slave i progonili ih pred njihovim gospodarom. JOSEPH SE SUSRIJE S BRAĆOM S velikom krunom od zlata na glavi, odjeven u bise i ljubičastu, okružen hrabrim ljudima, Josip je sjedio na svom prijestolju u svojoj palači. Njegova su se braća spustila pred njega u velikom divljenju njegovoj ljepoti, njegovom veličanstvenom izgledu i njegovom veličanstvu. Nisu ga poznavali, jer kad je Josip prodan u ropstvo, bio je golobrad mladić. Ali on je poznavao svoju braću, izgled im se nije nimalo promijenio, jer bili su bradati kad je bio odvojen od njih. Bio je sklon da im se javi kao njihovog brata, ali ukazao mu se anđeo, onaj koji ga je doveo iz Šehema svojoj braći u Dothan, i govorio govoreći: "Oni su ovamo došli s namjerom da te ubiju." Kasnije, kad su se braća vratila kući i ispričala Jakovu svoje avanture, rekli su mu da ih je čovjek lažno optužio pred egipatskim vladarom, ne znajući da je onaj koji je huškao Josipa na njih anđeo. Upravo u vezi s tim pitanjem, a znači i njihovim tužiteljem, Jakov je, kad je poslao svoje sinove na njihov drugi pohod u Egipat, molio Boga: "Svemogući Bože, daj milost pred čovjekom." Josip se učinio neobičnim za svoju braću, uzeo je svoju šalicu u ruku, pokucao o nju i rekao: "Po ovoj čarobnoj čaši znam da ste špijuni." Oni su odgovorili: "Sluge tvoje došle su iz Kanaana u Egipat da kupe kukuruz." Josip: "Ako je istina da ste ovamo došli kupiti kukuruz, zašto je svaki od vas u grad ušao na zasebna vrata?" Braća: "SVI smo sinovi jednog čovjeka u kanaanskoj zemlji i on nam je zapovjedio da ne ulazimo zajedno u grad na istim vratima da ne privučemo pažnju ljudi iz tog mjesta." Nesvjesno su govorili kao vidioci, jer riječ SVE uključuje Josipa kao jedan od njihovih brojeva. Josip: "Uistinu, vi ste špijuni! Svi ljudi koji dođu kupiti kukuruz, vraćaju se kući bez odgađanja, ali ovdje ste se zadržali tri dana, bez ikakvih kupovina, i cijelo ste vrijeme brbljali po neuglednim dijelovima grad, a samo špijuni to neće učiniti. " Braća: "Mi smo tvoje sluge dvanaest braće, sinovi Jakova, sina Izaka, sina hebrejskog Abrahama. Najmlađi je danas s našim ocem u Kanaanu, a jedan je nestao. Njega smo tražili u ovu zemlju i tražili smo ga čak i u lošim kućama. " Josip: "Jeste li pretraživali bilo gdje drugo na zemlji i je li Egipat ostao samo zemlja? I ako je istina da je u Egiptu, što bi trebao raditi vaš brat u kući loše poznate, ako uistinu, vi ste potomci Abrahama, Izaka i Jakova? " Braća: "Čuli smo da su neki Ismaeliti ukrali našeg brata i prodali ga u ropstvo u Egiptu, a kako je naš brat bio pošteno u obliku i licu, mislili smo da je možda prodan u nedopuštene svrhe, pa smo pretraživali čak neugledne kuće da ga pronađu ". Josip: "Govorite varljive riječi kad sebe nazivate Abrahamovim sinovima. Faraonskim životom ste špijuni i išli ste iz jedne ugledne kuće u drugu da vas nitko ne može otkriti." Izraz "faraonskim životom" mogao bi iznevjeriti Josipov stvaran osjećaj prema svojoj braći, da su oni znali njegovu naviku polaganja zakletve samo kad je kasnije htio izbjeći održati riječ. Josip je nastavio razgovarati sa svojom braćom: "Pretpostavimo da biste trebali otkriti kako vaš brat služi kao rob, a njegov gospodar trebao bi tražiti visoku svotu za svoju otkupninu, biste li je platili?" Braća: "Da!" Josip: "Ali pretpostavimo da bi ga njegov gospodar trebao odbiti predati pod bilo koju cijenu na svijetu, što biste vi učinili?" Braća: "Ako nam ne ustupi našeg brata, ubit ćemo gospodara i odvesti brata." Josip: "Pogledajte sada koliko su istinite bile moje riječi da ste špijuni. Prema vlastitom priznanju, došli ste ubijati stanovnike zemlje. Izvještaj nam je rekao da ste vas dvoje masakrirali narod Šehema zbog nepravde učinjeno vašoj sestri, a sada ste sišli u Egipat da ubijete Egipćane zbog svog brata. Uvjerit ću se u vašu nevinost samo ako pristanete poslati jednog svog broja kući i dovesti svog najmlađeg brata ovamo. " Njegova su braća odbila poslušati se, a Josip je dao da ih sedamdeset njegovih hrabrih ljudi strpa u tamnicu i tamo su ostali tri dana. Bog nikada ne dopušta da pobožni osiromaše dulje od tri dana, pa je bilo Božansko dijeljenje da su Josipova braća puštena trećeg dana i da im je Josip dopustio povratak kući, pod uvjetom da, međutim, jedan od njih ostaju kao taoci. Ovdje se može vidjeti razlika između Josipa i njegove braće. Iako je zadržao jednog od njih da bude vezan u zatvoru, on je i dalje rekao: "Bojim se Boga", a ostale je otpustio, ali kad je on bio u njihovoj moći, nisu razmišljali o Bogu. U ovo je vrijeme, sigurno, njihovo ponašanje bilo takvo kakvo postaje pobožnim, koji mirno rezignirano prihvaćaju njihovu sudbinu i priznaju Božju pravednost, jer On mjeri nagradu i mjeru kazne. Shvatili su da je njihova sadašnja kazna zauzvrat za bezdušno postupanje koje su podijelili s Josipom, ne obazirući se na njegovu nevolju, premda je pao pod noge svakom od njih, plačući i moleći ih da ga ne prodaju u ropstvo. Reuben je podsjetio ostale da su morali izvršiti dvije pogreške,nepravda protiv njihova brata i nepravda protiv njihova oca, koji je bio toliko ožalošćen da je uzviknuo: "Sići ću u grob svome sinu tugujući." Josipova braća nisu znala da egipatski potkralj razumije hebrejski i može slijediti njihove riječi, jer je Manaseh stajao i bio je tumač između njih i njega. Josip je odlučio zadržati Simona kao taoca u Egiptu, jer je on bio jedno od njih dvoje - Levi je bio drugi - i savjetovao je da se Josipa ubije, a spasio ga je samo zagovor Rubena i Jude. Nije pritvorio ni Levija, jer se bojao da će, ako oboje ostanu zajedno, Egipat doživjeti istu sudbinu iz njihovih ruku kao i grad Šekem. Također, više je volio Šimuna nego Levija, jer Šimun nije bio omiljen među sinovima Jakovljevim i oni se ne bi oduprli njegovom pritvoru u Egiptu previše nasilno, dok bi mogli uništiti Egipat, kao nekadašnji Šekem, ako bi im se oduzeo Levi, njihov mudar čovjek i veliki svećenik. Osim toga, Simon je bio taj koji je Josipa spustio u jamu, zbog čega je imao posebnu zamjerku na njega. Kad su braća popustila Josipovom zahtjevu i pristala ostaviti brata kao taoca, Simon im je rekao: "Želite učiniti sa mnom kao što ste to učinili s Josipom!" Ali oni su u očaju odgovorili: "Što možemo učiniti? Naša će kućanstva izginuti od gladi." Simon je odgovorio: "Učini kako hoćeš, ali što se mene tiče, daj mi da vidim čovjeka koji će se usuditi baciti me u zatvor." Josip je poslao faraonu poruku da mu dopusti sedamdeset svojih hrabrih ljudi, kako bi mu pomogli u uhićenju pljačkaša. Ali kad se sedamdeset pojavilo na sceni i htjelo položiti ruku na Simona, glasno je zavapio, a njegovi su napadači pali na pod i izbili im zube. Faraonovi hrabri ljudi, kao i svi ljudi koji su stajali oko Josipa, pobjegli su prestrašeni, samo su Josip i njegov sin Manase ostali mirni i nepomični. Manaseh je ustao,zadao Simonu udarac u potiljak, stavio mu rukave na ruke i okove na noge i bacio ga u zatvor. Josipova braća bila su silno zaprepaštena herojskom snagom mladeži, a Simon je rekao: "Ovaj udarac nije zadao Egipćanin, već onaj koji je pripadao našoj kući." Bio je vezan i odveden u zatvor pred očima ostale Josipove braće, ali čim su se sklonili iz vida, Josip je naredio da mu se postavi dobra karta i on se prema njemu odnosio s velikom ljubaznošću. Josip je dopustio da ode još devet braće, noseći obilno sa sobom kukuruz, ali impresionirao ih je da se sigurno moraju vratiti i sa sobom povesti svog najmlađeg brata. Putem je Levi, koji se osjećao usamljeno bez svog stalnog suputnika Simona, otvorio svoju vreću i odnio novac koji je platio za kukuruz. Svi su zadrhtali, a srce ih je iznevjerilo i rekli su: "Gdje je, dakle, Božja milost prema našim očevima Abrahamu, Izaku i Jakovu, vidjevši da nas je predao u ruke egipatskog kralja, da je on može podići lažne optužbe protiv nas? " A Juda reče: "Zaista smo krivi za svog brata, zgriješili smo Bogu, jer smo prodali svog brata, svoje tijelo i zašto pitate: Gdje je, dakle, Božja milost prema našim očevima? " Ruben je govorio na isti način: "Nisam vam ni rekao, govoreći: Ne griješi protiv djeteta i ne bi čuo? I sada ga Gospodin zahtijeva od nas. Kako možeš reći: Gdje je onda Božja milost prema našim ocima, iako ste mu sagriješili? " Nastavili su putovanje kući, a otac ih je susreo na putu. Jakov se začudio što nije vidio Simona s njima, a kao odgovor na njegova pitanja, rekli su mu sve što ih je snašlo u Egiptu. Tada je Jakov povikao: "Što ste učinili? Poslao sam Josipa k vama da vidite je li vam dobro, a vi ste rekli:" Zla ga zvijer prožderala. Šimun je pošao s vama po kupnju kukuruza, a vi kažete: Egipatski ga je kralj bacio u tamnicu. A sada ćete odvesti Benjamina i ubiti ga. S tugom ćete srušiti moje sijede dlake u grob. " Riječi Jakova, koje je izgovorio: "Ja sam se lišio moje djece", htjele su približiti njegovim sinovima da sumnja na njihovu smrt i na Šimonov nestanak, a njihove izvještaje u vezi s obojicom smatrao je izumi. Neutješnim ga je učinilo to što se sada, izgubivši dva sina, nije mogao nadati da će ispuniti Božansko obećanje da bi trebao biti predak dvanaest plemena. Stoga je u svojoj misli bio prilično odlučan da Benjamin ni pod kojim uvjetima ne dozvoli da ode sa svojom braćom, a Rubenu nije dao nikakav odgovor kad je rekao: "Ubij moja dva sina ako ga ne dovedem k tebi." Smatrao je da je ispod svog dostojanstva dati odgovor na takav balderdash. "Moj prvorođeni sin", rekao je u sebi, "je budala. Kakva će mi korist,ako ubijem njegova dva sina? Zar ne zna da su njegovi sinovi podjednako moji? "Judah je savjetovao svoju braću da odustanu od nagovaranja oca tada; pristao bi, mislio je, na sve potrebne mjere čim im se izda kruh i na drugo putovanje za Egipat postao imperativ. DRUGO PUTOVANJE DO EGIPTA Kad su zalihe kupljene u Egiptu pojedene, a obitelj Jakovljeva počela je trpjeti glad, došla su mu djeca i rekla su: "Daj nam kruha da ne umremo od gladi pred tobom." Riječi malenih izmamile su Jakovu užarene suze, a on je pozvao svoje sinove i zapovjedio im da ponovno siđu u Egipat i kupe hranu. Ali Juda mu je rekao: "Čovjek nam je svečano prosvjedovao rekavši da ne bismo trebali vidjeti njegovo lice, osim ako naš brat Benjamin ne bude s nama i ne možemo se pojaviti pred njim s praznim izgovorima." A Jakov reče: "Zašto ste se toliko pogodili sa mnom da ste čovjeku rekli jeste li još imali brata?" Bilo je to prvi i jedini put da se Jakov prepustio praznim razgovorima i Bog je rekao: "Posao mi je bio podići njegova sina na položaj egipatskog vladara, a on se žalii kaže: "Zašto ste se tako loše ponašali prema meni?" I Juda je protestirao zbog prijekora da je inicirao egipatskog potkralja u njihovim obiteljskim odnosima, riječima: "Pa, znao je ono drvo od kojeg su naši bebi treneri napravljeno! Oče ", nastavio je," ako Benjamin pođe s nama, on nam zaista može biti oduzet, ali možda i neće. To je dvojbena stvar, ali sigurno je da ćemo, ako ne pođe s nama, svi umrijeti od gladi. Bolje je ne brinuti se o onome što je sumnjivo i svoje postupke voditi prema onome što je sigurno. Egipatski je kralj snažan i moćan kralj i ako odemo k njemu bez brata, svi ćemo biti usmrćeni. Zar ne znaš i nisi čuo da je ovaj kralj vrlo moćan i mudar,a nema ga poput njega po cijeloj zemlji? Vidjeli smo sve zemaljske kraljeve, ali nikoga poput egipatskog kralja. Sigurno bi netko rekao da među svim zemaljskim kraljevima nema nikoga većeg od Abimeleka, filistejskog kralja, ipak je egipatski kralj veći i moćniji od njega, a Abimeleka teško možemo usporediti s jednim od njegovih časnika. Oče, nisi vidio njegovu palaču i njegovo prijestolje i sve njegove sluge kako stoje pred njim. Niste vidjeli tog kralja na svom prijestolju, u svoj svojoj veličanstvenosti i sa svojim kraljevskim oznakama, odjeven u svoje kraljevske halje, s velikom zlatnom krunom na glavi. Niste vidjeli čast i slavu koju mu je Bog dao, jer nema njemu sličnog na cijeloj zemlji. Oče, nisi vidio mudrost, razum,i znanje koje je Bog dao u njegovom srcu. Čuli smo njegov slatki glas kad nam je govorio. Ne znamo, oče, tko ga je upoznao s našim imenima i svime što nas je snašlo. Pitao je i za tebe govoreći: Je li tvoj otac još živ i je li s njim dobro? Niste vidjeli da je poslove egipatske vlade regulirao on, jer nitko ne pita za njih svoga gospodara faraona. Niste vidjeli strahopoštovanje i strah koji on nameće svim Egipćanima. Čak smo i mi izašli iz njegove prisutnosti prijeteći da ćemo učiniti Egipat kao i gradove Amorejaca i silno bijesni zbog svih njegovih riječi koje je govorio o nama kao špijunima, ali kad smo se vratili pred njega, njegov užas je pao na nas svi, i nitko od nas nije uspio s njim razgovarati ni riječ, velika ili mala. Dakle, oče, pošalji momka s nama,i ustat ćemo i sići u Egipat i kupiti hranu za jelo da ne umremo od gladi. " Judah je ponudio da njegov dio svijeta dođe kao jamstvo za Benjamina, i tako je svečano obećao da će ga vratiti zdravog i zdravog, a Jakov je uslišio njegov zahtjev i dopustio Benjaminu da sa ostalim sinovima siđe u Egipat. Sa sobom su sa sobom nosili i odabrane poklone za vladara Egipta, stvari koje izazivaju čuđenje izvan Palestine, poput murexa, puža koji proizvodi tirijsku ljubičastu, i raznih vrsta melema i bademovog ulja i ulje pistacije i med tvrd kao kamen. Nadalje, Jacob im je stavio dvostruki novac kako bi osigurao rast cijena u međuvremenu. I nakon što su svi ovi poslovi bili riješeni, obratio se svojim sinovima, rekavši: "Ovdje je novac, a ovdje je i poklon, a također i vaš brat. Postoji li još nešto što vam treba?" A oni su odgovorili: Da, treba nam i ovo, osim,da zagovaraš za nas kod Boga. "Tada se njihov otac molio:" O Gospode, Ti koji si u vrijeme stvaranja nazvao Dosta! nebu i zemlji kad su se protezali sve dalje i dalje prema beskraju, postavili granicu i mojim patnjama, recite im: Dosta! Svemogući Bog daj vam milost pred egipatskim vladarom da vam pusti Josipa, Šimuna i Benjamina. " Ova je molitva bila zagovor, ne samo za sinove Jakovljeve, već i za njihove potomke - da će Bog s vremenom izbaviti deset plemena, kao što je izbavio njih dvoje, Judu i Benjamina, i nakon što je dopustio uništenje dva hrama, trećem bi dao beskrajni nastavak. Jakov je također u ruke svog sina dao pismo upućeno potkralju Egipta. Pismo je teklo ovako: "Od tvoga sluge Jakova, sina Izaka, unuka Abrahama, kneza Božjeg, do moćnog i mudrog kralja Zaphenathpaneah-a, vladara Egipta, mir! Javljam svom gospodaru kralju da glad nas boli u kanaanskoj zemlji i zato sam poslao k vama svoje sinove da nam kupe malo hrane kako bismo mogli živjeti, a ne umrijeti. Moja su me djeca okružila i molila da pojedu, ali , nažalost, jako sam star i ne vidim svojim očima, jer su teške godinama, a također i zbog mojih neprestanih suza za mojim sinom Josephom, koji mi je oduzet. moji sinovi da ne prolaze kroz vrata zajedno istovremeno, kad su stigli u grad Egipat,uzimajući u obzir stanovnike zemlje da ih ne bi nepotrebno primijetili. Također sam im zapovjedio da idu gore-dolje u egipatsku zemlju i traže mog sina Josipa, možda bi ga tamo pronašli. "To su učinili, ali vi ste ih zato smatrali špijunima. Čuli smo izvještaj o vašoj mudrosti i pronicljivosti. Kako onda možete gledati na njihova lica, a opet ih proglasiti špijunima? Pogotovo kao što smo čuli ti si protumačio faraonov san i predskazao dolazak gladi, zaprepašteni smo što ti u svom razlučivanju nisi mogao razaznati jesu li oni špijuni ili ne. "A sada, o moj gospodaru kralju, šaljem ti svog sina Benjamina, kao što si tražio od mojih ostalih sinova. Molim te, dobro se brini za njega dok ga ne pošalješ natrag k meni u miru sa svojom braćom. nisi čuo i zar ne znaš što je naš Bog učinio faraonu kad je uzeo našu majku Saru k sebi? Ili što se dogodilo Abimeleku zbog nje? I što je naš otac Abraham učinio devet kraljeva Elama, kako je ubio ih i istrijebio njihove vojske, iako je sa sobom imao malo ljudi? Ili niste čuli što su moja dva sina Šimun i Levi učinili s osam gradova Amorejaca koje su uništili zbog svoje sestre Dine? Benjamin ih je utješio zbog gubitka Josipa. Što će onda učiniti onome koji pruža ruku moći da ga otme od njih? "Ne znaš li, o kralju egipatski, da je snaga našega Boga s nama i da uvijek posluša naše molitve i da nas nikada ne napusti? Da sam pozvao Boga da ustane protiv tebe kad su mi sinovi rekli kako ponašao si se prema njima, ti i tvoj narod, svi biste bili uništeni da je Benjamin mogao sići k vama. Ali pomislio sam da moj sin Simon prebiva u vašoj kući i možda ste mu činili dobrote, pa sam zato nije se pozivao na Božju kaznu nad tobom. Sad moj sin Benjamin silazi k tebi s mojim drugim sinovima. Pazi na sebe, drži oči usmjerene prema njemu, i Bog će svoje oko usmjeriti na sve tvoje kraljevstvo. "Rekao sam sve što mi je na srcu. Moji sinovi sa sobom vode svog najmlađeg brata u Egipat i šaljete li ih sve natrag k meni u miru." Ovo pismo Jakov je stavio u čuvanje Judeje, naloživši mu da ga preda egipatskom vladaru. Njegove posljednje riječi sinovima bile su opomena da se dobro brinu o Benjaminu i ne ostavljaju ga daleko od pogleda, ni na putu ni nakon dolaska u Egipat. Oprostio se od njih, a zatim se obratio u molitvi Bogu, rekavši: "Gospodaru neba i zemlje! Sjeti se Svoga saveza s našim ocem Abrahamom. Sjeti se i moga oca Izaka, i daj milost mojim sinovima i ne predaj ih u ruke egipatskog kralja. O moj Bože, učini to radi milosti svoje, otkupi moje sinove i spasi ih iz ruku Egipćana i vrati im svoju dvojicu braće. " Također su se žene i djeca u kući Jakovljevoj molili Bogu usred suza i molili Ga da otkupi njihove muževe i očeve iz ruku egipatskog kralja. JOSIPA I BENJAMINA Jozefova je radost bila velika kad su njegova braća stala pred njega, a Benjamin bio s njima. U svom najmlađem bratu vidio je pravog pandana svoga oca. Naredio je svom sinu Manaseu, upravitelju svoje kuće, da uvede ljude u palaču i pripremi im obrok. Ali on se trebao pobrinuti za pripremu mesnih jela u prisutnosti gostiju, kako bi svojim očima vidjeli da je stoka zaklana prema ritualnim propisima, te žila kuka koja se nalazi na udubljenju bedra je uklonjeno. Večera na koju je Josip pozvao svoju braću bila je subota, jer je on držao sedmi dan i prije objave zakona. Sinovi Jakovljevi odbili su poziv upravitelja i došlo je do prepucavanja. Dok ih je pokušavao natjerati da uđu u banketnu dvoranu, pokušali su ga prisiliti, jer su se bojali da je to samo varka da se domognu njih i magarca, zbog novca koji su pronašli u vrećama po povratku iz njihovo prvo putovanje u Egipat. U svojoj skromnosti stavljaju gubitak svojih zvijeri na istu razinu kao i gubitak njihove osobne slobode. Prosječnom čovjeku imovina je dragocjena koliko i sam život. Stojeći na vratima Josipove kuće, obratili su se upravitelju i rekli: "U jako smo smanjenim okolnostima. U našoj smo zemlji podržavali druge, a sada ovisimo o tome da li ćete nas podržati." Nakon ovih uvodnih riječi ponudili su mu novac koji su pronašli u vrećama. Upravitelj ih je uvjeravao u vezi s novcem, rekavši: "Kako god bilo, bilo zbog vaših zasluga ili zbog zasluga vaših otaca, Bog je učinio da nađete blago, za novac koji ste platili jer mi je kukuruz došao u ruku. " Tada im je doveo Simona. Njihov je brat izgledao poput kožne boce, tako masne i zaobljene da je narastao tijekom boravka u Egiptu. Rekao je svojoj braći kakav je tretman bio prema njemu. Onog trenutka kad su napustili grad, pušten je iz zatvora,a nakon toga sjajno se zabavljao u kući egipatskog vladara. Kad se Josip pojavio, Juda je uhvatio Benjamina za ruku i predstavio ga namjesniku i svi su mu se poklonili do zemlje. Josip ih je pitao za dobrobit njihova oca i djeda, a oni su odgovorili: "Sluga tvoj, otac naš, zdrav je; on je još živ", a Josip je iz njihovih riječi znao da njegova djeda Izaka više nema. Umro je u vrijeme kad je Josip pušten iz zatvora, a Božja radost u oslobađanju Josipa bila je prekrivena Njegovom tugom za Izakom. Tada je Judah predao očevo pismo Josipu, koji je bio tako dirnut kad je vidio poznati rukopis, da se morao povući u svoju odaju i zaplakati. Kad se vratio, pozvao je Benjamina da mu se približi, a on je položio ruku na glavu svog najmlađeg brata i blagoslovio ga riječima: "Bog ti bio milostiv, sine moj. "Njegov je otac jednom spomenuo" djecu koju je Bog milostivo dao Tvom sluzi ", a kako Benjamin nije bio među djecom o kojoj se tako govori, jer je rođen kasnije, Josip mu je to sada nadoknadio blagoslivljajući ga milošću Božjom. Stol je bio postavljen u tri odjela, za Josipa, za njegovu braću i za Egipćane. Jakovovi sinovi nisu se usudili jesti jela koja su im postavljena, bojali su se da možda nisu pripremljeni u skladu s ritualnim propisima - kazna za Josipa zbog klevete njegove braće, koju je jednom optužio da nije bila prevrtljiva u poštivanju prehrambenih zakona. Egipćani, opet, nisu mogli sjediti za istim stolom s Jakovljevim sinovima, jer su ovi jeli meso životinja kojima su se prvi klanjali. Kad je sve bilo spremno i gosti su trebali sjesti, Josip je podigao šalicu i, pretvarajući se da udiše svoje znanje iz nje, rekao je: "Juda je kralj, pa neka sjedne na čelo stola i pusti Rubena prvorođeni zauzimaju drugo mjesto ", i tako je svojoj braći dodijelio mjesta koja odgovaraju njihovom dostojanstvu i njihovoj dobi. Štoviše, sjedio je zajedno braću koja su bila sinovi iste majke, a kad je stigao do Benjamina, rekao je: "Znam da najmlađi među vama nema brata koji nosi njegova vlastita majka, pored kojeg bi mogao sjediti, a također je nemam, pa bi mogao zauzeti svoje mjesto pored mene. " Braća su se u svemu tome čudila jedni drugima. Tijekom obroka Josip je uzeo svoj dio i dao ga Benjaminu, a njegova je žena Asenath slijedila njegov primjer, a također i Ephraim i Manasseh, tako da je Benjamin uz onu koju je dobio poput ostalih sinova Jakova imao i četiri porcije. Za jelo se posluživalo vino i to je bilo prvi put nakon dvadeset i dvije godine da su ga Josip i njegova braća okusili, jer su vodili život Nazarećana, njegove braće, jer su žalili zbog zla koje su učinili Josipu, i Josipa jer je tugovao zbog sudbine svog oca. Josip je stupio u razgovor sa svojim bratom Benjaminom. Pitao ga je ima li brata kojeg je rodila vlastita majka, a Benjamin je odgovorio: "Imao sam ga, ali ne znam što je s njim." Josip je nastavio sa svojim pitanjima: "Jeste li supruga?" Benjamin: "Da, imam ženu i deset sinova." Josip: "A kako se zovu?" Benjamin: "Bela, Becher i Ashbel, Gera i Naaman, Ehi i Rosh, Muppim i Huppim i Ard." Josip: "Zašto si im dao tako neobična imena?" Benjamin: "U znak sjećanja na mog brata i njegove patnje: Bela, jer je moj brat nestao među narodima; Becher, bio je prvorođeni sin moje majke; Ashbel, odveden je od mog oca; Gera, živi u stranac u čudnoj zemlji; Naaman, bio je izuzetno lijep; Ehi, bio mi je jedini brat od oca i moje majke zajedno; Rosh, bio je na čelu svoje braće; Muppim, bio je lijep u svakom pogledu; Huppim, bio je oklevetan; i Ard, jer je bio lijep poput ruže. " Josip je naredio da mu se donese njegov čarobni astrolab, pri čemu je znao sve što se događa, i rekao je Benjaminu: "Čuo sam da su Hebreji upoznati sa svim mudrostima, ali znaš li ti što o tome?" Benjamin odgovori: "I tvoj je sluga vješt u svakoj mudrosti, čemu me naučio moj otac." Zatim je pogledao astrolab i na svoje veliko zaprepaštenje pomoću njega otkrio da je onaj koji je prije njega sjedio na prijestolju bio njegov brat Josip. Primijetivši Benjaminovo čuđenje, Joseph ga je upitao: "Što si vidio i zašto si zapanjen?" Benjamin je rekao: "Vidim po tome da moj brat Josip sjedi ovdje preda mnom na prijestolju." A Josip je rekao: "Ja sam Josip, tvoj brat! To ne otkrivaj našoj braći.Poslat ću te s njima kad odu, zapovjedit ću im da se vrate natrag u grad i odvest ću te od njih. Ako riskiraju svoje živote i bore se za tebe, hoću li znati da su se pokajali za ono što su mi učinili i učinit ću im se poznatim. Ali ako te napuste, zadržat ću te da ostaneš sa mnom. Otići će i ja im se neću objaviti. " Tada se Josip raspitao za Benjamina što su njegova braća rekli ocu nakon što su ga prodali u ropstvo, i čuo je priču o kaputu umočenom u krv jarećeg jareta. "Da, brate", rekao je Joseph, "kad su mi skinuli kaput, predali su me Ismaelitima, koji su mi vezali pregaču oko struka, bičevali me i zapovjedili mi da pobjegnem. Ali lav je napao onoga koji su me pretukli i ubili, a njegovi drugovi su se uzbunili i prodali su me drugim ljudima. " Odbačen od Josipa lijepim riječima, njegova su braća krenula na put prema kući čim je jutro zavladalo, jer je dobro pravilo "napustiti grad nakon izlaska sunca i ući u grad prije zalaska sunca". Osim toga, Josip je imao određeni razlog zašto svojoj braći nije dopustio da odlaze iz grada tijekom noći. Bojao se susreta između njih i njegovih sluga i da bi njegovi ljudi mogli doživjeti najgore, jer su sinovi Jakovljevi bili poput divljih zvijeri koje noću prevladavaju. LOPOV UHVATIO Još nisu bili daleko iza gradskih vrata, kad je Josip poslao Manasea, upravnika njegove kuće, da krene za njima i potraži srebrnu čašu koju je sakrio u Benjaminovoj vreći. Dobro je poznavao svoju braću, nije im se usudio dopustiti da se predaleko udalje od grada prije nego što bi pokušao prisiliti na njihov povratak. Nadao se da će ih blizina grada zastrašiti i natjerati ih da poslušaju njegove zapovijedi. Manaše je stoga dobio zapovijed da ih zaustavi, blagim govorom ako može, ili grubim govorom ako mora, i vrati ih u grad. Postupao je prema njegovim uputama. Kad su braća čuli optužbu za krađu, rekli su: "S onim tko od vaših sluga pronađe čašu, neka umre, a mi ćemo također biti službenici moga gospodara." A Manaše reče: "Kao što kažete,tako je bilo ispravno učiniti, jer ako se deset osoba optuži za krađu, a ukradeni predmet pronađe jedna od njih, svi se smatraju odgovornima. Ali neću biti tako teška. Onaj kod koga se nađe čaša bit će obveznik, a ostatak će biti neporočan. " Pretražio je sve vreće i kako ne bi pobudio sumnju da zna gdje je čaša, započeo je kod Rubena, najstarijeg, a zaustavio se kod Benjamina, najmlađeg, a čaša je pronađena u Benjaminovoj vreći. Njegova su braća u bijesu vikala na Benjamina: "O, lopove i sine lopove! Tvoja je majka svojim lopovima postidila našeg oca, a sada nas stidiš." Ali on je odgovorio: "Je li ovo tako zlo kao i pitanje jarećeg jarca - kao i djela braće koja su rođenog brata prodala u ropstvo?" U bijesu i muci braća iznajmljuju odjeću. Bog im je platio vlastitim novčićem. Natjerali su Jakova da se razdere u svojoj žalosti zbog Josipa, a sada su to morali učiniti zbog vlastitih nevolja. I dok unajmljuju odjeću zbog svog brata Benjamina, tako je Mordokaj, Benjaminov potomak, bio predodređen da je otrgne zbog svoje braće, izraelskog naroda. Ali budući da je braća nanesena braći preko Manaseha, upravitelja Josipa, dodjela teritorija datog plemenu Manaseh bila je "rastrgana" na dvije, polovica plemena morala je živjeti s jedne strane Jordana druga polovica s druge strane. A Josip, koji se nije ustezao da toliko gnjavi svoju braću da unajmljuju odjeću u svom podrumu, bio je kažnjen,u tome što je njegov potomak Joshua bio doveden u takav očaj nakon poraza od Aja da je i on unajmio odjeću. Osuđeni za krađu izvan svake sumnje, braći Josipu nije preostalo ništa drugo nego da se povinuju zapovjednikovoj zapovijedi i vrate se u grad. Pratili su ga bez odgađanja. Svatko od njih ukrcao je svoje dupe, podižući teret jednom rukom sa zemlje na stražnji dio zvijeri, a zatim su se povukli korakom prema gradu i dok su hodali, grubo su tapkali Benjamina po ramenu, govoreći: "O ti lopove i kradljivče, donio si nam istu sramotu kao i tvoja majka na našeg oca. " Benjamin je u strpljivoj tišini podnio udarce i uvredljive riječi i bio je nagrađen za svoju poniznost. Za podvrgavanje udarcima po ramenu, Bog je odredio da Njegova Shekinah "stanuje među njegovim ramenima", a nazvao ga je i "miljenikom Gospodnjim". Josipova se braća bez straha vratila u grad. Iako je to bila velika metropola, u njihovim se očima pojavio kao zaselak od deset osoba, koji su mogli obrisati okretom ruke. Odveli su ih u prisutnost Josipa, koji, suprotno svojoj uobičajenoj navici, toga dana nije održavao sjednicu suda na forumu. Ostao je kod kuće kako njegova braća ne bi mogla biti izložena sramoti u javnosti. Pali su na zemlju prije njega i tako se ostvario njegov san o jedanaest zvijezda koje su mu se poklonile. Ali čak i dok je odavao počast Josipu, Judah je u sebi kipio od potisnutog bijesa i rekao je svojoj braći: "Uistinu, ovaj me čovjek natjerao da se vratim ovamo samo da bih danas trebao uništiti grad." Čuvan od svojih hrabrih ljudi s desne i lijeve strane, Josip se obratio svojoj braći režeći: "Kakvo ste ovo djelo učinili da biste mi ukrali čašu? Dobro znam, uzeli ste je da biste otkrili uz njezinu pomoć gdje je nestao tvoj brat. " Judah je bio glasnogovornik, a on je odgovorio: "Što ćemo reći svom gospodaru u vezi s prvim novcem koji je pronašao u ustima naših vreća? Što ćemo govoriti o drugom novcu koji je također bio u našim vrećama? I kako ćemo to raščistiti Ne možemo se priznati krivima, jer znamo da smo nevini u svim tim stvarima. Ipak, ne možemo se proglasiti nevinima, jer Bog je otkrio nepravdu tvojih slugu, poput vjerovnika koji pokušava i pokuša naplatiti dug koji mu pripada.Dva brata paze da ne uđu zajedno u kuću veselja i veselja, da ne budu izloženi zlom oku, ali svi smo zajedno bili uhvaćeni na jednom mjestu zbog grijeha koji smo počinili u društvu. " Josip: "Ali ako je vaša kazna za prodaju Josipa, zašto bi trebao patiti ovaj vaš brat, najmlađi, onaj koji nije sudjelovao u vašem zločinu. Juda: "Lopov i njegovi drugovi su uzeti zajedno." Josip: "Ako biste se mogli pobijediti da svom ocu izvijestite o bratu koji nije ukrao i nije vas posramio, da ga je divlja zvijer rastrgala, lako ćete nagovoriti sebe da to kažete o brate koji je ukrao i sramotio te. Idi i reci ocu: 'Konop slijedi za kantom za vodu.' Ali ", nastavio je Joseph, protresući svoj ljubičasti plašt," ne daj Bože da vas sve optužim za krađu. Samo onaj mladić koji je ukrao šalicu da bi bogovao prebivalište njegova brata ostat će mi kao moj rob; odnesite se u miru k ocu. " Sveti duh je zazvao: "Veliki mir oni koji vole zakon tvoj!" Sva su braća pristala predati Benjamina vladaru Egipta, samo je Juda zamjerio i povikao: "Sad je sve gotovo s mirom!" i pripremio se upotrijebiti silu, ako je potrebno, da spasi Benjamina iz ropstva. JUDA SE PRIJETI I PRIJETI. Josip je otpustio svoju braću i glavnom silom odveo Benjamina i zatvorio ga u odaju. Ali Juda je otvorio vrata i s braćom stao pred Josipa. Odlučio je upotrijebiti tri načina oslobađanja Benjamina kojima je raspolagao. Bio je spreman uvjeriti Josipa argumentom, ili ga pokrenuti preklinjanjem ili pribjeći sili kako bi postigao svoj kraj. Govorio je: "Činiš nam nepravdu. Tko si rekao:" Bojim se Boga ", pokazao si se sličnim faraonu, koji se ne boji Boga. Presude koje izgovaraš nisu u skladu s našim zakoni, niti su u skladu sa zakonima naroda. Prema našem zakonu, lopov mora platiti dvostruku vrijednost onoga što je ukrao. Samo, ako nema novca, prodaje se u ropstvo, ali ako ima novac, dvostruko vraća. A prema zakonu naroda, lopovu se oduzima sve što posjeduje. Učini to, ali pusti ga na slobodu. Ako čovjek kupi roba, a zatim otkrije da je lopov , transakcija je nevažeća. Ipak, želite od jednog učiniti roba za kojeg optužujete da je lopov. Sumnjam da ga želite zadržati u svojoj moći u nedopuštene svrhe,i ovom požudnošću sličiš faraonu. I ti si poput faraona jer daješ obećanje i nećeš ga ispuniti. Rekao si svojim slugama: Dovedite svog najmlađeg brata k meni kako bih ga usmjerio. Zovete li ovu postavku svojim očima? Ako nisi želio ništa osim roba, bi li sigurno prihvatio našu ponudu da ti služimo kao roblje umjesto Benjamina. Reuben je stariji od njega i premašujem ga po snazi. Ne može a da ne bude kako kažem, ti imaš na umu požudu s našim bratom.onda biste li sigurno prihvatili našu ponudu da vam služim kao roblje umjesto Benjamina. Reuben je stariji od njega i premašujem ga po snazi. Ne može a da ne bude kako kažem, ti imaš na umu požudu s našim bratom.onda biste li sigurno prihvatili našu ponudu da vam služim kao roblje umjesto Benjamina. Reuben je stariji od njega i premašujem ga po snazi. Ne može a da ne bude kako kažem, ti imaš na umu požudu s našim bratom. "Stoga neka ove moje riječi koje ću izgovoriti nađu ulaz u vaše srce: Zbog bake ovog momka bili su faraon i njegova kuća pogođena bolnim pošasti, jer ju je on u svojoj palači zadržao jednu noć protiv nje Njegova majka umrla je prerano smrću zbog prokletstva koje je njegov otac izgovorio u nepromišljenoj žurbi. Pazite onda da vas ovo prokletstvo ne udari i ne ubije. Dvoje od nas uništilo je cijeli grad zbog jedna žena, koliko bismo to više radili zbog muškarca i tog muškarca voljenog Gospodina, u čijoj je dodjeli određeno da Bog prebiva! "Ako samo izgovorim zvuk, kuga koja će vršiti smrt zaustavit će se zemljom do ne. U ovoj je zemlji faraon prvi, a ti druga nakon njega, ali u našoj zemlji moj je otac prvi, a ja Ja sam drugi. Ako ne udovoljiš našem zahtjevu, izvući ću mač i prvo te posjeći, a zatim faraon. " Kad je Juda izrekao ovu prijetnju, Josip je dao znak, a Manasseh je lupnuo nogom o zemlju tako da se cijela palača zatresla. Judah je rekao: "Samo jedan pripadnik naše obitelji može tako otisnuti pečat!" i zastrašen ovom pokazivanjem velike snage, moderirao je svoj ton i manire. "Od samog početka", nastavio je govoriti, "pribjegavali ste raznim izgovorima da biste nas osramotili. Stanovnici mnogih zemalja sišli su u Egipat da kupe kukuruz, ali ni u jednoj niste postavljali pitanja o njihovom obiteljski odnosi. U miru, nismo došli ovamo tražiti tvoju kćer u braku ili možda želiš savez s našom sestrom? Ipak, dali smo ti odgovor na sva tvoja pitanja. " Josip je odgovorio: "Uistinu, možeš lagano razgovarati! Postoji li među tvojom braćom još jedan brbljav poput tebe? Zašto toliko govoriš, dok tvoja braća starija od tebe, Ruben, Šimun i Levi, stoje u tišini?" Juda: "Nitko od moje braće nije toliko stavio na kocku kao ja, ako se Benjamin ne vrati svome ocu. Bio sam jamstvo za svog oca govoreći:" Ako ga ne dovedem k tebi i ne postavim ga pred tebe, onda mi dopustite da zauvijek snosim krivnju, na ovom i na budućem svijetu. Ostala su se braća namjerno uskratila sudjelovanju u sporu između Jude i Josipa, rekavši: "Kraljevi vode spor i čini se da se mi ne miješamo među njih." Čak su se i anđeli spustili s neba na zemlju kako bi bili promatrači borbe između bika Josipa i Jude lava i rekli su: "U prirodnom je toku stvari da se bik treba bojati lava, ali ovdje su njih dvoje angažirani u jednakoj, bijesnoj borbi. " U odgovoru Judi, kada je objasnio da je njegov veliki interes za Benjaminovu sigurnost posljedica zavjeta koji je dao svom ocu, Josip je rekao: "Zašto nisi bio jamstvo za svog drugog brata, kad si ga prodao za dvadeset komada srebro? Tada nisi gledao na tugu koju si nanio svom ocu, već si rekao: "Divlja zvijer proždrla je Josipa. Pa ipak, Josip nije učinio zlo, dok je ovaj Benjamin počinio krađu. Stoga, pođi i reci tvoj otac, konop je slijedio kantu za vodu. " Te su riječi toliko utjecale na Judu da je izbio u jecajima i glasno povikao: "Kako da se popnem ocu, a momak ne bude sa mnom?" Njegov uzvik dosegnuo je razdaljinu od četiri stotine parasanaga, a kad je to čuo Hushim, sin Dana, u Kanaanu, jednim je skokom skočio u Egipat i spojio svoj glas s Judinim, a cijela je zemlja bila u stanju propasti od veliku buku koju su proizveli. Josipovi hrabri ljudi izgubili su zube, a gradovi Pithom i Raamses bili su uništeni i ostali su u ruševinama dok ih Izraelci nisu ponovo izgradili pod upraviteljima zadataka. Također Judina braća, koja su do tog trenutka šutjela, upala su u bijes i lupala nogama po zemlji dok nije izgledalo kao da je duboke brazde u njoj rastrgala ralica. I Juda se obrati svojoj braći, "Budite hrabri, ponašajte se kao muškarci i neka svatko od vas pokaže svoje junaštvo, jer okolnosti zahtijevaju da damo sve od sebe. " Tada su odlučili uništiti Mizraim, grad Egipat, a Juda je rekao: "Povišat ću svoj glas, a s njim i Egipat." Ruben: "Podignut ću ruku i uništiti je." Simon: "Podignut ću ruku i opustošiti palače." Levi: "Izvući ću mač i ubiti stanovnike Egipta." Issachar: "Napravit ću zemlju poput Sodome." Zebulon: "Kao Gomora, učinit ću to." Dan: "Smanjit ću to u pustinju." Tada je Judejin visoki bijes počeo pokazivati znakove izbijanja: njegovo je desno oko prolilo suze krvi; kosa iznad srca toliko mu se ukočila da je probila i unajmila pet odjevnih predmeta u koje je bio odjeven; i uze mesingane šipke, zagrize ih zubima i ispljune kao fini prah. Kad je Josip opazio ove znakove, zadesio ga je strah, a kako bi pokazao da je i on čovjek izvanredne snage, gurnuo se nogom o mramorni pijedestal na kojem je sjedio i on je pukao u iverje. Judah je uzviknuo: "Ovaj je heroj jednak meni!" Tada je pokušao izvući mač iz korica kako bi ubio Josipa, ali oružje se nije moglo pomaknuti, a Juda je time bio uvjeren da je njegov protivnik bogobojazan čovjek i obratio se zadatku prosjačenja da pusti Benjamina da ode,ali je ostao neumoljiv. Juda je tada rekao: "Što ćemo reći ocu kad vidi da naš brat nije s nama i on će tugovati zbog njega?" Josip: "Recite da je uže slijedilo kantu za vodu." Juda: "Ti si kralj, zašto govoriš ovako mudro, savjetujući laž? Teško kralju sličnom tebi!" Josip: "Ima li veće laži od one koju ste govorili o svom bratu Josipu, kojeg ste prodali Midjancima za dvadeset srebrnika, govoreći ocu:" Zla ga je zvijerska kupka proždrla? " Juda: "Sihemska vatra gori u mom srcu, sada ću sagorjeti svu tvoju zemlju vatrom." Josip: "Sigurno će vatra zapaliti Tamaru, tvoju snahu, koja je ubila tvoje sinove, ugasit će vatru Sihemsku." Judah: "Ako iščupam jednu dlaku sa svog tijela, napunit ću cijeli Egipat njegovom krvlju." Josip: "Takav je vaš običaj: tako ste učinili s bratom kojeg ste prodali, a zatim ste umočili njegov kaput u krv, donijeli ga ocu i rekli:" Zla ga zvijer proždere, a ovdje je njegov krv." Kad je Juda to čuo, silno se razljutio i uzeo je kamen težak četiri stotine šekela koji je bio prije njega, bacio ga jednom rukom prema nebu, uhvatio lijevom rukom, a zatim sjeo na njega, a kamen se pretvorio u prah . Na Josipovu zapovijed, Manaše je učinio isto s drugim kamenom, a Josip je rekao Judi: "Snaga nije data samo vama, mi smo i moćni ljudi. Zašto ćete se onda svi hvaliti pred nama?" Tada je Juda poslao Naftalija, rekavši: "Idi i prebroji sve ulice egipatskog grada, dođi i reci mi broj", ali Šimun se umiješa rekavši: "Neka vas ovo ne uznemirava, idem na goru, i uzmi jedan ogroman kamen s planine, baci ga preko cijelog Mizraima, grada Egipta, i ubij sve u njemu. " Čuvši sve ove riječi koje su izgovarali naglas, jer nisu znali da razumije hebrejski, Josip je zapovjedio sinu Manašeu da okupi sve stanovnike Egipta i sve hrabre ljude i dopusti im da mu dođu na konju i pješice. U međuvremenu je Naphtali brzo krenuo izvršiti Judine naloge, jer je bio brz poput okretnog srna, mogao je trčati preko polja kukuruza, a da nije slomio uho. I vratio se i izvijestio da je grad Egipat podijeljen na dvanaest četvrti. Juda je naredio svojoj braći da unište grad; on se sam obvezao sravniti tri četvrtine, a devet preostalih četvrtina dodijelio je ostalima, po jednu četvrtinu svakoj. U međuvremenu je Manaseh okupio veliku vojsku, pet stotina pješaka i deset tisuća pješaka, među njima i četristo hrabrih junaka, koji su se mogli boriti bez koplja i mača, koristeći samo svoje snažne, nenaoružane ruke. Da bi nadahnuo svoju braću na još više straha, Josip im je naredio da se glasno oglašavaju svim vrstama instrumenata, a njihov izgled i hrup koji su proizveli doista su izazvali strah kod neke Josipove braće. Juda ih je, međutim, pozvao: "Zašto ste prestravljeni kad nam Bog daje svoju milost?" Izvukao je mač i izgovorio divlji krik, koji je sav narod bacio u zbunjenost, a u njihovom nesređenom letu mnogi su padali jedni nad drugima i ginuli, a Juda i njegova braća slijedili su narod koji je bježao do kuće faraona. Vraćajući se Josipu,Juda je ponovno izbio u glasnoj graji, a odjeci izazvani njegovim vapajima bili su toliko silni da su svi gradski zidovi u Egiptu i u Gosenu propali, trudnice su donijele prijevremene porode i faraon je bačen s prijestolja. Judaini krikovi čuli su se na velikoj udaljenosti, čak do Succotha. Kad je faraon saznao razlog silne pobune, poslao je Josipu vijest da će morati ustupiti zahtjevima Hebreja, inače će zemlja pretrpjeti uništenje. "Ne možeš se odlučiti", bile su riječi faraona, "između mene i Hebreja, između Egipta i hebrejske zemlje. Ako ne poslušaš moju zapovijed, ostavi me i pođi s njima u njihovu zemlju." JOSEPH SE SAM POZNAJE Vidjevši da su njegova braća doista bila na putu uništavanja Egipta, Josip je odlučio da im se stavi na znanje i bacio se okolo kako bi se otvorio prikladan otvor, što bi prirodno dovelo do njegove najave. Po njegovu nalogu, Manaseh je položio ruku na Judino rame, a njegov dodir ublažio je Judin bijes, jer je primijetio da je bio u kontaktu s njegovim rođakom, jer takva snaga nije postojala ni u jednoj drugoj obitelji. Tada se Joseph nježno obratio Judi, rekavši: "Želio bih znati tko mu je savjetovao da ukrade čašu. Je li to mogao biti jedan od vas?" Benjamin je odgovorio: "Niti su oni savjetovali krađu, niti sam dodirnuo šalicu." "Položite zakletvu", zahtijevao je Joseph, a Benjamin je udovoljio zahtjevu svog brata: "Kunem se da nisam dodirnuo čašu! Koliko je istinit moj brat Joseph od mene;istinito kao što nisam imao nikakve veze sa strelicama koje su mu moja braća dobacivala; istina koliko i nisam bio od onih koji su mu skinuli kaput; istinito kao što nisam imao udjela u transakciji kojom je predan Ismaelitima; istinito kao što ni drugima nisam pomogao da mu umoče kaput u krv; toliko je istinita moja zakletva da nisu savjetovali krađu i da ja nisam počinio krađu. " Josip: "Kako mogu znati da je istina ova vaša zakletva položena nad sudbinom vašeg brata?" Benjamin: "Iz imena mojih deset sinova, koja sam im dao u spomen na život i iskušenja moga brata, vidiš kako sam ga jako volio. Molim te, nemoj srušiti mog oca u tugu . " Čuvši ove riječi trajne ljubavi, Joseph se više nije mogao suzdržavati. Nije mogao a da se ne obznani svojoj braći. Rekao im je ove riječi: "Rekli ste da je brat ovog dječaka mrtav. Jeste li ga i sami vidjeli mrtvog prije sebe?" Oni su odgovorili: "Da!" Josip: "Jesi li stajao pokraj njegovog groba?" Braća: "Da!" Josip: "Jeste li bacili gomile zemlje na njegovo tijelo?" Braća: "Ne." Tada se Josip zamislio, rekavši u sebi: "Moja su braća pobožna kao i prije i ne govore laži. Rekli su da sam mrtva, jer kad su me napustili, bio sam siromašan, a" siromah je sličan mrtvom ; ' stajali su kraj moga groba, to je jame u koju su me bacili, ali nisu rekli da su me prelili zemljom, jer bi to bila laž. " Obraćajući se svojoj braći, rekao je: "Lažete kad kažete da je vaš brat mrtav. Nije mrtav. Vi ste ga prodali, a ja sam ga kupio. Nazvat ću ga i staviti pred vaše oči", a on je počeo zazivati: "Josipe, sine Jakovljev, dođi ovamo! Džozef, sine Jakovljev, dođi ovamo! Razgovaraj s braćom koja su te prodala." Ostali su svoje oči okretali tamo-amo, prema četiri ugla kuće, sve dok ih Josip nije pozvao: "Zašto se gledate tu i tamo? Evo, ja sam Josip, vaš brat!" Njihove su duše pobjegle od njih i mogle su ne daju odgovor, ali Bog je dopustio da se dogodi čudo i njihove su se duše vratile k njima. Josip je nastavio: "To vidite svojim očima, a to vidi i moj brat Benjamin svojim očima, da razgovaram s vama na hebrejskom i zaista sam vaš brat." Ali oni mu ne bi vjerovali. Ne samo da je od glatkog lica pretvoren u bradatog muškarca otkako su ga napustili, već je i napuštena omladina sada stala pred njih vladarom Egipta. Stoga je Josip ogolio svoje tijelo i pokazao im da pripada Abrahamovim potomcima. Sramotni su stajali tamo i u bijesu su željeli ubiti Josipa kao autora svoje sramote i svoje patnje. Ali pojavio se anđeo i bacio ih na četiri kuta kuće. Judah je tako glasno povikao da su se zidovi grada Egipta srušili, žene su donijele prijevremene porode, Josip i Faraon su se otkotrljali sa svojih prijestolja, a Josipovih tristo junaka izgubilo je zube, a glave su zauvijek ostale nepokretne, okrenuti prema natrag, jer su ih okrenuli da otkriju uzrok nereda. Ipak se braća nisu usudila približiti Josipu, previše su se sramili svog ponašanja prema bratu. Nastojao ih je umiriti, govoreći: "Ne budite tužni ni ljutiti na sebe što ste me prodali ovamo, jer me Bog poslao prije vas da sačuvam život." Čak i tako ljubazne riječi poticaja nisu odagnale njihov strah, a Josip je nastavio govoriti: "Koliko god u svom srcu gajim osvetoljubive misli protiv Benjamina, toliko ih malo gajim i protiv vas." A njegova su braća i dalje bila bolesna u slučaju , a Josip je nastavio: "Mislite li da je moguće da vam nanesem štetu? Ako dim od deset svijeća nije mogao ugasiti jednu, kako se može ugasiti deset?" Napokon su se braća smirila i prišla su Josipu, koji je svakoga poznavao po imenu, i plačući ih zagrlio i poljubio redom. Razlog zašto je plakao bio je taj što mu je njegov proročanski duh pokazivao potomke svoje braće porobljene narodima. Naročito je plakao Benjaminovu vratu, jer je predvidio uništenje određeno za dva Hrama koja će se nalaziti u Benjaminovoj dodjeli. A Benjamin je također plakao Josipovu vratu zbog svetišta u Shilohu, na Josipovom području koje je također bilo osuđeno na uništenje. Faraon je bio vrlo zadovoljan izvještajem o pomirenju između Josipa i Hebreja, jer se bojao da bi njihovi sukobi mogli prouzročiti propast Egipta, pa je poslao svoje sluge Josipu da sudjeluju u njegovoj radosti. Također je poslao vijest Josipu da će mu biti drago ako njegova braća borave u Egiptu, a on je obećao da će im dodijeliti najbolje dijelove zemlje za njihovo prebivalište. Nisu se sve faraonove sluge složile sa svojim gospodarom u vezi s ovim pozivom Hebrejima. Mnogi su među njima bili uznemireni, rekavši: "Ako je jedan od sinova Jakovljevih došao ovamo i bio napredan do visokog položaja nad našim glavama, što će nam se zlo dogoditi kad još deset dođe ovamo?" Josip je svojoj braći dao dvije presvlake, jednu za uobičajene dane u tjednu i drugu za subotu, jer kad su čašu pronašli kod Benjamina, unajmili su odjeću, a Josip nije htio braća se kreću u poderanim haljinama. Ali Benjaminu je dao pet promjena u odjeći, iako ne kako bi ga razlikovao od svoje braće. Josip se predobro sjećao kakvu je nevolju njegov otac prouzročio dajući mu kaput od mnogo boja, izazivajući tako zavist svoje braće. Samo je želio reći da će Mardohej, Benjaminov potomak, jednom biti odjeven u pet kraljevskih odjevnih predmeta. Josip je svoju braću, odjeven u zlatno i srebrno vezene odjeće, predstavio faraonu, kojem je bilo drago što se s njima upoznao kad je vidio da su to ljudi herojskog rasta i lijepog izgleda. Dao im je vagone da odvedu njihove obitelji u Egipat, ali kako su bili ukrašeni slikama idola, Juda ih je spalio, a Josip ih je zamijenio s jedanaest drugih vagona, među kojima i onim u kojem se vozio pri pristupanju na dužnost, da pogledam egipatsku zemlju. To je trebao iskoristiti njegov otac na putu u Egipat. Za svako od djece svoje braće poslao je odjeću, a također i po stotinu srebrnika za svakoga, ali za svaku Benjaminovu djecu poslao je deset promjena odjeće. A za supruge svoje braće dao im je bogatu državnu odjeću kakvu su nosile žene faraona,a također i masti i aromatični začini. Svojoj sestri Dini poslao je odjeću izvezenu srebrom i zlatom, smirnu, aloe i druge parfeme, a takve je poklone davao i ženi i snahama Benjaminovim. Za sebe i za svoje žene braća su dobivala sve vrste dragog kamenja i ukrasa od dragulja, poput onih koje nosi egipatsko plemstvo. Josip je otpratio svoju jedanaestoro braće do granice, i tamo ih je pustio sa željom da oni i sve njihove obitelji siđu u Egipat, i naložio im je, uz to, tri maksime koje će putnici poštivati: Ne uzimajte previše velike stepenice; ne raspravljajte o Halakićevim temama, da se ne izgubite; i u grad uđite najkasnije sa zalaskom sunca. JACOB PRIMIO SJAJNE VIJESTI U blistavom duhu, sinovi su Jakovovi putovali do kanaanske zemlje, ali kad su stigli do granične crte, rekli su jedni drugima: "Kako ćemo? Ako se pojavimo pred ocem i kažemo mu da je Josip živ, on će bit će jako uplašen i neće nam biti sklon vjerovati. " Osim toga, Josifova im je zadnja zapovijed bila da se čuvaju i ne zapanje njihova oca vijestima o radosti. Kad su se približili svom prebivalištu, ugledali su Serah, kćer Ašerovu, vrlo lijepu djevojku i vrlo mudru, vještu u sviranju na harfi. Pozvali su je k sebi, dali joj harfu i naredili joj da svira pred Jakovom i pjevati ono što bi joj trebali reći. Sjela je pred Jakova i uz ugodnu melodiju otpjevala sljedeće riječi prateći se na harfi: "Josip, moj stric, živ, on vlada nad cijelim Egiptom, nije mrtav!" Ponovila je ove riječi nekoliko puta, a Jacob je postajao sve ugodnije uzbuđen. Njegova je radost probudila u njemu sveti duh i znao je da ona govori istinu. Duh proročanstva nikada ne posjećuje vidioca kada je u stanju lenobe ili žalosti; dolazi samo zajedno s radošću. Sve Josipove godine 'razdvajanjem od njega Jakov nije imao proročkih vizija, jer je uvijek bio tužan, i tek kad su Serahove riječi ponovno probudile osjećaj sreće u njegovom srcu, proročki ga je duh opet zaposjeo. Jacob ju je za to nagradio riječima: "Kćeri moja, neka smrt nikada ne nadvlada tebe, jer si oživjela moj duh." Tako je i bilo. Serah nije umrla, živa je ušla u Džennet. Na njegov je zahtjev ponavljala riječi koje je otpjevala iznova i iznova, a one su Jakobu pružale veliku radost i oduševljenje, tako da je sveti duh u njemu jačao i jačao.neka smrt nikada nema moć nad tobom, jer ti si oživio moj duh. "Tako je i bilo. Serah nije umrla, živa je ušla u raj. Na njegov zahtjev, ponavljala je riječi koje je pjevala iznova i iznova, a oni su dali Jakovu velika radost i naslada, tako da je sveti duh u njemu jačao i jačao.neka smrt nikada nema moć nad tobom, jer ti si oživio moj duh. "Tako je i bilo. Serah nije umrla, živa je ušla u raj. Na njegov zahtjev, ponavljala je riječi koje je pjevala iznova i iznova, a oni su dali Jakovu velika radost i naslada, tako da je sveti duh u njemu jačao i jačao. Dok je tako sjedio u razgovoru sa Serah, sinovi su mu se pojavili raspoloženi u svoj svojoj veličanstvenosti i sa svim poklonima koje im je dao Josip, a oni su govorili Jakovu govoreći: "Drago mi je što živite, brat naš Josip! On je vladar. nad cijelom egipatskom zemljom i on ti šalje poruku radosti. " U početku im Jacob nije vjerovao, ali kad su otvorili svoje čopore i pokazali mu darove koje je Josip poslao svima, više nije mogao sumnjati u istinitost njihovih riječi. Josip je predosjećao da će njegov otac odbiti dati vjeru svojoj braći, jer su ga već prije pokušali prevariti, a "kazna je lažljivca što se u njegove riječi ne vjeruje čak i kad govori istinu". Stoga im je rekao: "Ako moj otac neće vjerovati vašim riječima, recite mu da me je, kad sam se povukla, da vidi je li s vama dobro, poučavao zakonu junice kojoj je slomljen vrat u dolini ". Kad su to ponovili, nestao je svaki posljednji Jakovljev sumnji i rekao je: "Velika je nepokolebljivost moga sina Josipa. Unatoč svim svojim patnjama ostao je konstantan u svojoj pobožnosti. Da, velike su blagodati koje je Gospodin spasio me iz ruku Ezava i Labana,i od Kanaanaca koji su me progonili. Okusio sam mnogo radosti i nadam se da ću vidjeti još, ali nikada se nisam nadao ponovno pogledati Josipa, a sada ću sići k njemu i gledati ga prije svoje smrti. Tada su se Jakov i članovi njegove obitelji odjenuli u odjeću koju je poslao Josip, među njima i turban za Jakova, te su se pripremili za put u Egipat i ondje boravili s Josipom i njegovom obitelji. Čuvši za njegovu sreću, kraljevi i velikaši Kanaana došli su pričekati Jakova i izraziti mu sućut u njegovoj radosti, a on im je priredio trodnevni banket. Jakov, međutim, neće sići u Egipat, a da se prethodno nije raspitao je li Božja volja da napusti Svetu zemlju. Rekao je: "Kako mogu napustiti zemlju svojih otaca, zemlju svog rođenja, zemlju u kojoj živi Shekinah, i otići u nečistu zemlju u kojoj žive robovi Hamovih sinova, zemlju u kojoj nema strah od Boga?" Tada je donio žrtve u čast Bogu, očekujući da će se na njega spustiti božanska vizija i uputiti ga da li treba sići u Egipat ili je Josip došao u Kanaan. Bojao se boravka u Egiptu, jer se sjećao vizije koju je imao u Bet-Elu na izlasku iz očeve kuće, i rekao je Bogu: "Nalik sam svom ocu. Kao što je bio pohlepan ispunjavajući mav, tako sam i ja, i zato bih sišao u Egipat kao posljedica gladi.Kako je moj otac više volio jednog sina od drugog, tako sam i ja imao svog omiljenog sina, pa bih stoga sišao u Egipat da vidim Josipa. Ali u tome nisam nalik na svog oca, on je imao samo sebe za osigurati, a moja se kuća sastoji od sedamdeset duša, pa sam zato prisiljena sići u Egipat. Blagoslov koji mi je dao moj otac nije se ispunio u meni, već u mom sinu Josipu, kojemu ljudi služe i pred kojim se narodi klanjaju. " Tada se Shekinah obratio Jakovu, dvaput ga zazivajući u znak ljubavi i zapovijedajući mu da se ne boji egipatskog ropstva predviđenog za Abrahamove potomke, jer bi se Bog sažalio nad patnjom svoje djece i izbavio ih iz ropstva. Bog je nadalje rekao, "S tobom ću sići u Egipat", a Shekinah je tamo pratio Jakova dovodeći broj čete s kojom je ušao u Egipat do sedamdeset. Ali dok se Jakov zabavljao u strahu da će njegovi potomci zauvijek ostati tamo, Bog mu je dao sigurnost da će ga povesti naprijed sa svim pobožnim koji su mu bili slični. A Bog je također rekao Jakovu da je Josip ostao nepokolebljiv u svojoj pobožnosti čak i u Egiptu, te bi u ovom trenutku mogao izbaciti sve sumnje iz svog uma,jer je njegova tjeskoba zbog ovog nagnala Jakova da razmišlja o odlasku u Egipat; želio se samo uvjeriti u Josipovu vjernost, a zatim se vratiti kući, ali Bog mu je zapovjedio da ode tamo i ostane tamo. Prije nego što je Jakov napustio Kanaan, otišao je u Beer-Šebu, posjeći cedre koje je Abraham tamo posadio i povesti ih sa sobom u Egipat. Stoljećima su ta stabla cedra ostala u posjedu njegovih potomaka; nosili su ih sa sobom kad su napuštali Egipat i koristili su ih za izgradnju Tabernakula. Iako je Josip svojoj braći stavio na raspolaganje kola za uklanjanje njegove obitelji iz Kanaana u Egipat, ipak su nosili Jakova na rukama, u tu svrhu podijelili su se u tri odjela, jedan za drugim, preuzimajući teret. Kao nagradu za njihovu sinovsku odanost Bog je otkupio njihovo potomstvo iz Egipta. Otac je Judu poslao naprijed da podigne stan u Gošenu, a također i Bet ha-Midrash, da bi Jakov mogao odmah nakon dolaska uputiti svoje sinove. Optužio je Judu za ovaj časni zadatak kako bi mu nadoknadio nepravdu koju mu je počinio. Sve godine Josipove odsutnosti sumnjao je na Judu da je pobijedio s Rachelinim sinom. Koliko je malo sumnja bila opravdana, shvatio je sada kad je posebno Juda marljivo osiguravao sigurnost Benjamina, drugog sina Rachelina. Jakov je stoga rekao Judi: "Učinili ste pobožno, Bogom naloženo djelo i pokazali ste se čovjekom sposobnim za vođenje pregovora s Josipom. Dovršite započeto djelo! Idite u Gošen i zajedno s Josipom pripremite se sve stvari za naš dolazak. Doista, "nastavio je Jakov,"ti si bio uzrok našeg silaska u Egipat, jer je na tvoj prijedlog da je Josip prodan kao rob, a također će preko tvojih potomaka Izrael biti izveden iz Egipta. " Kad su Josipa obavijestili o pristupu njegova oca, silno se obradovao, ponajviše zato što će njegov dolazak zaustaviti govor Egipćana, koji su ga neprestano nazivali robom koji je imao vlast nad njima. "Sad će", pomislio je Joseph, "vidjeti moga oca i moju braću i uvjerit će se da sam čovjek slobodnog rođenja, plemenite građe." U svojoj radosti, očekujući da će vidjeti oca, Josip je vlastitim rukama pripremio svoja kola, ne čekajući da mu sluge posluže, a ovaj ljubavni postupak kasnije se ponovio u korist Izraelaca, jer nije učinio nikakvim učinkom Faraonovo revnost u spremanju vlastitih kola svojim rukama da slijedi Izraelce. JAKOV STIGA U EGIPT Kad su egipatski velikaši promatrali svog potkralja kako dovršava pripreme za susret s ocem, učinili su isto. Doista, Josip je objavio proglas po cijeloj zemlji, prijeteći smrću svima koji nisu izašli u susret Jakovu. Povorka koja ga je pratila bila je sastavljena od bezbroj ljudi, raspoređenih u byssus i purpur, i marširajući uz zvuk svih vrsta glazbenih instrumenata. Čak su i žene Egipta sudjelovale u ceremonijama dočeka. Popeli su se na krovove kuća i zidine gradova, spremni dočekati Jakova uz glazbu činela i bubnjeva. Josip je nosio kraljevsku krunu na glavi, faraon mu ju je ustupio za tu priliku. Sišao je sa svojih kočija kad je bio na udaljenosti od pedesetak ela od svog oca, a ostatak puta pješačio je pješice, a njegov su primjer slijedili egipatski knezovi i plemići. Kad je Jakov ugledao povorku koja se približavala, obradovao se, pa čak i prije nego što je prepoznao Josipa, poklonio se pred njim, ali zato što je dopustio ocu da mu pokaže ovaj znak časti, Josipu je izrečena kazna. Prerano je umro, prije nego što su prošle godine života koje su mu dodijeljene. Da Jacoba ne zadesi šteta od prenaglog susreta s njim, Josip je poslao naprijed svog najstarijeg sina s pet konja, a drugi sin slijedio ga je na isti način. Kako se svaki sin približavao, Jakov je mislio da je vidio Josipa i zato je bio pripremljen postupno ga vidjeti licem u lice. U međuvremenu je Jakov otjerao, odakle je sjedio, čovjeka u kraljevskoj odjeći među Egipćanima, krunom na glavi i purpurnim plaštem preko ramena, i upitao je Judu tko bi to mogao biti. Kad su mu rekli da je to Josip, njegova je radost bila velika zbog visokog dostojanstva koje je postigao njegov sin. U to se vrijeme Josip približio ocu i poklonio se pred njim do zemlje, a svi ljudi s njim također su se klanjali. Tada Josip padne ocu na vrat i gorko zaplaka. Posebno ga je ražalostilo to što je dopustio ocu da se pokloni pred njim, ali malo prije, a da to nije spriječio. U trenutku kad je Josip zagrlio oca, Jakov je recitirao Šemu, i nije se dao prekinuti u svojoj molitvi, ali tada je rekao: "Kad su mi donijeli izvještaj o Josipovoj smrti, pomislio sam Bio sam osuđen na dvostruku smrt - da izgubim i ovaj i svijet koji dolazi. Gospodin mi je obećao da će me pretkom u dvanaest plemena, a kako je smrt moga sina onemogućila da ovo obećanje bude shvatio,Bojao sam se da sam propast prouzročio vlastitim grijesima, a kao grešnik nisam mogao, ali ne očekivati da ću izgubiti i budući svijet. Ali sad kad sam te vidio živog, znam da će moja smrt biti samo za svijet ovdje dolje. " Takav je način bio Jakovov dolazak u Egipat. Došao je sa cijelom svojom obitelji, šezdeset i devet osoba, ali broj je povećan na sedamdeset rođenjem Jochebeda, potom Majke Mojsijeve, koje se dogodilo kad je kavalkada napredovala u prostor između jednog i drugi gradski zid. Svi muškarci u njegovoj obitelji bili su oženjeni muškarci; čak su i Pallu i Hezron, od kojih je potonja u vrijeme migracije imala samo godinu dana, a prva, ali dvije godine, sa sobom imale supruge koje su im roditelji izabrali. Općenito, svi su se sinovi i unuci Jakovljevi vjenčali mladi, neki od njih bili su očevi u dobi od sedam godina. Josip uze nešto od svoje braće i pokloni ih faraonu. Odabrao je najslabijeg od njih da kralj ne dođe u napast da ih zadrži u svojoj službi kao ratnike. A kako nije želio da njegova obitelj živi u neposrednoj blizini Egipćana i možda se s njima spaja, predstavio ih je kao pastire. Egipćani su štovali zviježđe kiše i odavali božanske počasti životinjama, a pastira su držali podalje. Faraon je stoga bio sklon uslišiti Josipovu želju, dati im pašnjak Gošen za mjesto boravka, zemlju koja je po njihovom pravu bila po njihovom pravu, jer joj ju je faraon koji je Saru silom oduzeo od Abrahama dao u svoj neopozivi posjed . U razgovoru s faraonom braća Josipa jasno su egipatskom kralju jasno stavila do znanja da im nije namjera zauvijek ostati u Egiptu, već samo privremeno prebivalište. Tada je Josip postavio oca Jakova pred faraona i kad ga je kralj ugledao, rekao je Ogu, koji se u tom trenutku slučajno našao s njim: "Vidiš li! Nisi bio navikao Abrahama nazivati sterilnom mazgom, a evo i njegovog unuka s obitelji od sedamdeset osoba! " Og nije vjerovao vlastitim očima, mislio je da Abraham stoji pred njim, toliko je slična bila sličnost između Jakova i njegova rodonačelnika. Tada je faraon pitao o Jakovljevoj dobi kako bi saznao je li on zapravo Jakov, a ne Abraham. A Jakov je rekao faraonu: "Dani mog hodočašća su stotinu i trideset godina", koristeći riječ hodočašće u odnosu na život na zemlji, koji pobožni smatraju privremenim boravkom u stranim zemljama. „Malo i zlo“, nastavio je, „bili su dani godina mog života.U mladosti sam morao pobjeći u čudnu zemlju zbog brata Ezava, a sada, u starosti, moram opet u tuđu zemlju, a moji dani nisu dostigli dane godina života mojih očeva u dane njihova hodočašća. "Ove su riječi bile dovoljne da uvjere faraona i Oga da čovjek koji je stajao pred njima nije Abraham, već njegov unuk. Kad je Jakov izgovorio riječi: "Dani u godinama mog hodočašća bili su malobrojni i zli", Bog mu je rekao: "Jakove, spasio sam te iz ruku Ezava i Labana, vratio sam ti Josipa i stvorio nego kraljem i vladarem, a ipak govoriš o rijetkim i zlim danima. Zbog svoje nezahvalnosti nećeš dostići dane godina života svojih otaca ", a Jakov je umro u trideset i drugoj godini tri godine manje od oca njegova Izaka. Izlazeći iz faraonove prisutnosti, Jakov je blagoslovio kralja riječima: "Neka ti se daju godine koje su mi još na redu i neka Nil odsad opet preplavi svoje obale i napoji zemlju." Riječi su mu se ispunile. Kako bi pokazao da su pobožni blagoslov za svijet, Bog je učinio da se Nil uzdiže iznad svog korita i fruktificira egipatsku zemlju. JOSEPHOVA PRIJETNOST I VELIKOST Jakov i njegova obitelj sada su se nastanili u zemlji Gošen, a Josip im je pružio sve potrebne stvari, ne samo hranom i pićem, već i odjećom, a u svojoj ljubavi i dobroti svakodnevno je zabavljao oca i braću stol. Protjerao je iz uma nepravdu koju su mu počinila njegova braća i molio je oca da se moli Bogu za njih da oprosti njihov veliki prijestup. Dirnut ovim plemenitim znakom ljubavi, Jakov je povikao: "O Josipe, dijete moje, ti si osvojio srce svog oca Jakova." Josip je osim toga imao i drugih vrlina. Naslov "bogobojazni", koji su nosili samo on, Abraham, Job i Obadija, stekao je svojom dobrotom srca i svojom velikodušnošću. Što god je dao svojoj braći, dao je "dobrim okom", liberalnim duhom. Ako je to bio kruh za hranu, zasigurno će ga biti dovoljno, ne samo da utaži glad svih, već i da se djeca raspadnu, kao što im je to navika. Ali Josip je svojoj obitelji bio više nego pomoćnik. Kao što je pastir pasao svoje stado, tako je osiguravao cijeli svijet tijekom godina gladi. Narod je prokleo faraona, koji je čuvao zalihe kukuruza u svojim blagajnama za vlastitu upotrebu, i blagoslovili su Josipa, koji je razmišljao o gladi i prodavao žito svima koji su dolazili. Bogatstvo koje je stekao prodajom bilo je zakonito, jer cijene nije podizao on, već sami Egipćani. Dio svog posjeda, koji se sastojao od zlata i srebra i dragog kamenja, Josip je sahranio na četiri različita mjesta, u pustinji blizu Crvenog mora, na obali Eufrata i na dva mjesta u pustinji u blizini Perzije i Mediji. Korah je otkrio jedno od skrovišta, a rimski car Antonin, sin Severusa, drugo.Preostala dva nikada neće biti pronađena, jer Bog je bogatstvo koje oni posjeduju rezervirao za pobožne, da bi u njima mogli uživati u kasnijim danima, Mesijinim danima. Ostatak Josipovog posjeda dao je dijelom braći i njihovim obiteljima, a dijelom faraonu, koji ih je stavio u svoju riznicu. Bogatstvo cijeloga svijeta u to se vrijeme slijevalo u Egipat i tamo je ostalo do egzodusa Izraelaca. Ponijeli su ga, ostavljajući Egipat poput mreže bez ribe. Izraelci su blago čuvali sve do vremena Roboama, kojega mu je lišio egipatski kralj Šišak, a on ga je pak morao predati Zerahu, kralju Etiopije. Još jednom je došao u posjed Židova kad je kralj Asa osvojio Zerahu, ali ovaj put su ga zadržali kratko vrijeme, jer ga je Asa predao aramejskom kralju Ben-Hadadu, kako bi ga natjerao da prekine ligu s Baasom, kralj deset plemena. Amonci su je pak zauzeli od Ben-hadada, da bi je izgubili u ratu sa Židovima pod Jošafatom. Ponovno je to ostalo kod Židova, sve do vremena kralja Ahaza, koji ga je poslao Senaheribu kao danak. Ezekiah ga je ponovno osvojio,ali ga je Zedekija, posljednji židovski kralj, izgubio od Kaldejaca, od kojih je došao u Perziju, odatle do Grka i na kraju Rimljana, a kod posljednjeg je ostao za sva vremena. Ljudi su ubrzo ostali bez sredstava za otkup potrebnog kukuruza. Za kratko vrijeme morali su se rastati od svoje stoke, a kad je tako osiguran novac potrošen, prodali su zemlju Josipu, pa čak i osobama. Mnogi od njih bi se prekrili glinom i pojavili se pred Josipom i rekli mu: "O gospodaru kralju, vidi me i vidi moj imetak!" Tako je Josip kupio svu egipatsku zemlju, a stanovnici su postali njegovi podstanari i dali su petinu svojih okupljanja Josipu. Jedina klasa ljudi kojoj je bilo dopušteno da ostane u posjedu svoje zemlje bili su svećenici. Josip im je zahvalio jer su mu omogućili da postane vladar Egiptom. Egipćani su oklijevali da ga naprave svojim potkraljem, jer su se odrekli odabira čovjeka optuženog za preljub za tako visoku dužnost. Svećenici su dali prijedlog da pregledaju Josipovu poderanu odjeću, koju je njegova ljubavnica podnijela kao dokaz njegove krivnje, i provjere je li stanarina ispred ili straga. Da je straga, pokazalo bi njegovu nevinost - pretvorio se u bijeg, a njegova ga je zavodnica uhvatila tako da se odjeća poderala. Ali ako je suza bila ispred, onda bi to bio dokaz njegove krivnje - on je primijenio nasilje sa ženom, a ona je rastrgala plašt u nastojanju da obrani svoju čast.Došao je anđeo Gabriel i prenio stanarinu s prednjeg dijela na stražnji dio, a Egipćani su bili uvjereni u Josipovu nevinost i uklonjene su njihove skrupule oko njegovog uzdizanja u kraljevstvo. Čim su Egipćani saznali za povoljan položaj svećenika, svi su se pokušali dokazati kao pripadnici kaste. Ali Josip je istraživao popise u arhivima i utvrđivao imanje svakog građanina. Svećenicima se favoriziralo na drugi način. Osim što su ostali u posjedu svoje zemlje, od faraona su dobivali i dnevne dijelove, pa je Bog rekao: "Svećenici koji služe idolima svakodnevno dobivaju sve što im treba, koliko još sinovi Abrahama, Izaka i Jakova, koji su Moji svećenici , zaslužuju da im svakodnevno dajem ono što im treba. " Preostalim stanovnicima Egipta, koji su se morali rastati od svoje zemlje, nije bilo dopušteno da ostanu u svojim matičnim provincijama. Josip ih je udaljio iz njihovih gradova i smjestio u druge. Njegova je svrha bila spriječiti Egipćane da o svojoj braći pogrdno govore kao o "progonima sinova prognanika"; učinio ih je svima podjednako izvanzemaljcima. Iz istog razloga, Bog je kasnije, u vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta, učinio da svi narodi promijene svoja prebivališta, tako da se Izraelcima nije moglo zamjeriti što su morali napustiti svoj dom. I, konačno, kad je Sermacherib odveo Židove iz njihove zemlje u progonstvo, također se dogodilo da je taj kralj prvo pomiješao stanovnike svih zemalja svijeta. JAKOVA POSLJEDNJA ŽELJA Zauzvrat za sedamnaest godina koje je Jakov posvetio odgoju Josipa, dobio je sedamnaest godina boravka sa svojim omiljenim sinom u miru i sreći. Zli doživljavaju tugu nakon radosti; pobožni moraju prvo patiti, a onda su sretni, jer sve se dobro završava, a Bog dopušta pobožnicima da posljednje godine svog života provedu u sreći. Kad je Jacob osjetio da mu se bliži kraj, pozvao je Josipa k sebi, i rekao mu je sve što je bilo u njegovu srcu. Pozvao je Josipa, a ne jednog od ostalih sinova, jer je jedini bio u stanju izvršiti njegove želje. Jakov je rekao Josipu: "Ako sam našao milost u tvojim očima, ne sahrani me, molim te, u Egiptu. Samo zbog tebe sišao sam u Egipat i zbog tebe sam govorio: Sada mogu umrijeti. ovo za mene kao istinsku službu ljubavi, a ne zato što se bojite ili zato što to zahtijeva pristojnost. A kad spavam s očevima, sahranit ćete me u njihovom groblju. Izvedite me iz zemlje idolopoklonstva, i pokopajte me u zemlji u kojoj je Bog nastanio Njegovo ime i smirite me na mjestu na kojem će biti pokopana četiri muža i žene, ja posljednji od njih. " Jakov je želio da ga ne pokopaju u Egiptu iz nekoliko razloga. Znao je da će se egipatsko tlo jednom rojiti gamadima, i pobunilo ga je kad je pomislio na svoje truplo izloženo takvoj nečistoći. Štoviše, bojao se, da bi njegovi potomci mogli reći: "Da Egipat nije sveta zemlja, naš otac Jakov nikada nije dozvolio da ga tamo pokopaju", i mogli bi se ovim argumentom ohrabriti da odaberu Egipat kao stalno prebivalište - mjesto. Također, da je tamo njegov grob, Egipćani bi mu mogli pribjeći kad ih je deset pogodilo, a ako bi ga se natjeralo da se moli za njih Bogu, zagovarao bi stvar Gospodinovih neprijatelja. Ako se, pak, ne zauzme za njih, Ime Božje bi se oskrnavilo među poganima, koji bi rekli: "Jakov je beskoristan svetac!" Osim,bilo je moguće da bi ga Bog, izraelsku "raspršenu ovcu" mogao smatrati žrtvom za Egipćane i oprostiti im kaznu. Iz njegovog znanja o ljudima opravdan je još jedan strah da će njegov grob postati predmet idolopokloničkog štovanja, a Bog određuje istu kaznu za obožavane idole kao i za idolopoklonike koji ih štuju. Ako je Jakov imao opravdanih razloga zašto nije želio da mu se tijelo odmara u egipatskom tlu, imao je jednako dobre razloge zašto je želio da ono počiva u Svetoj zemlji. U mesijansko vrijeme, kada će mrtvi ustati, oni koji su pokopani u Palestini probudit će se bez odgađanja za novi život, dok će oni koji su pokopani negdje prvo morati prevrtati se sa zemlje na zemlju kroz zemlju, izdubljenu u tu svrhu, dok ne dođu Sveta Zemlja, i tek tada će se dogoditi njihovo uskrsnuće. Ali osim toga, Jacob je imao poseban razlog za želju da njegovo tijelo bude pokopano u Palestini. Bog mu je rekao u Bet-el-u, "Zemlju u kojoj ležiš, dat ću je tebi i tvom sjemenu", i stoga je poduzeo sve napore da "leži" u Svetoj zemlji kako bi bio siguran da će pripadaju njemu i njegovim potomcima.Unatoč tome, zapovjedio je Josipu da preko svog mrtvog tijela posipa egipatsku zemlju. Jacob je svoje posljednje želje izrazio tri puta. Takav je zahtjev dobrog uzgoja u preferiranju zahtjeva. U posljednjem razdoblju Jakovljeva života može se vidjeti koliko je istina da "čak i kralj ovisi o uslugama u čudnoj zemlji". Jakov, čovjek zbog čijih je zasluga stvoren cijeli svijet, zbog kojeg je Abraham bio izbavljen iz vatrene peći, morao je tražiti usluge drugih dok je bio među neznancima, a kad je Josip obećao da će izvršiti njegov nalog, poklonio se vlastitom sinu, jer je istinita izreka: "Pokloni se lisici u njegovo vrijeme", danu njegove moći. Nije se zadovoljio jednostavnim Josipovim obećanjem da će ispuniti njegovu želju; inzistirao je na polaganju zakletve znakom Abrahamova saveza, stavljajući mu ruku pod bedro u skladu s obredom uobičajenim među patrijarsima! Ali Josip je rekao: "Tretiraš me kao roba. Sa mnom ne trebaš zahtijevati zakletvu. Dovoljna je tvoja zapovijed." Jakov ga je, međutim, poticao rekavši: "Bojim se da ti faraon može narediti da me pokopaš u grob s egipatskim kraljevima. Inzistiram na tome da položiš zakletvu i tada ću biti u miru." Josip je popustio, iako se nije htio podrediti ceremoniji koju je Eliezer iskoristio za potvrdu zakletve koju je položio na zahtjev svog gospodara Abrahama. Rob je postupio u skladu s pravilima ropstva, slobodni čovjek je postupio u skladu s diktatom slobode.A u sinu bi ta stvar bila nepristojna koja je postajala robom. Kad se Josip zakleo da će sahraniti oca u Palestini, dodao je riječi: "Kao što mi zapovijedate, tako ću i preklinjati svoju braću da na mojoj smrtnoj postelji ispune moju posljednju želju i svoje tijelo prenesu iz Egipta u Palestinu . " Jakov, primijetivši Shekinu nad glavom kreveta, gdje ona uvijek počiva u bolesničkoj sobi, sagnuo se na glavu kreveta, rekavši: "Zahvaljujem ti, Gospodine, Bože moj, što iz mog kreveta nije izašao nitko nepodoban moj je krevet bio savršen. " Bio je posebno zahvalan na objavi koju mu je Bog jamčio u vezi s njegovim prvorođenim sinom Rubenom, što se pokajao zbog svog prijestupa protiv oca i okajao se za njega pokorom. Tako su ga uvjerili da su svi njegovi sinovi ljudi koji su dostojni biti rodonačelnici dvanaest plemena i bio je blagoslovljen srećom kakvu nisu znali ni Abraham ni Isaac, jer su obojica imali nedostojne kao i dostojne sinove. Sve dok Jakovljevo vrijeme smrt nije uvijek nailazila na ljude i oduzimala ih prije nego što ih je bolest upozorila na skori kraj. Jednom je Jakov razgovarao s Bogom, rekavši: "Gospodaru svijeta, čovjek iznenada umre, a bolest ga prvo ne spušta i ne može svoju djecu upoznati sa svojim željama u vezi sa svime što ostavi iza sebe. Ali ako čovjek prvo razbolio se i osjećao da mu se bliži kraj, imao bi vremena urediti svoju kuću. " I Bog je rekao, "Uistinu, tvoj je zahtjev razuman i ti ćeš prvi profitirati od nove raspodele", i tako se dogodilo da se Jakov malo razbolio prije svoje smrti. Njegova ga je bolest jako zabrinula, jer je tijekom svog života pretrpio puno toga. Radio je danju i noću dok je bio s Labanom, a sukobi s anđelom i Ezavom, iako je pobijedio od oba, oslabili su ga i nije bio u stanju izdržati poteškoće bolesti. BLAGOSLOV EFRIMA I MANASSEHA Sve godine Jakovljevog boravka u Egiptu, Asenath, supruga Josipa, bila mu je stalna njegovateljica. Kad je vidjela kako mu se bliži kraj, razgovarala je s Josipom: "Čula sam da je onaj koji je pravednik blagoslovio kao da ga je blagoslovila Shekina. Stoga, dovedite svoje sinove ovamo, da im Jakov blagoslovi . " Iako je Josip svom ocu bio predan i pun ljubavi sin, nije ga stalno prisustvovao, jer je želio izbjeći da mu pruži priliku da se raspita u okolnostima dolaska u Egipat. Bio je zabrinut da bi Jakov mogao prokleti svoje sinove i donijeti im smrt ako otkrije činjenice povezane s njihovim izdajničkim odnosima s Josipom. Stoga se dobro brinuo da nikada ne bude sam s ocem. No kako je želio biti informiran o svojoj dobrobiti, organizirao je kurirsku službu između sebe i Jakova. Kad je Josip primio vijest da se otac razbolio, preko svog glasnika, kao i preko Efraima, kojega je Jakov poučavao u Tori, pohitao je u zemlju Gošen, povevši sa sobom svoja dva sina. Želio je biti siguran u pet točaka: Bi li njegov otac blagoslovio svoja dva sina, rođena u Egiptu, i ako bi to učinio, bi li ih imenovao za poglavare plemena? Bi li sebi dodijelio prava prvorođenog i, ako bi, bi li uopće oduzeo Rubenu takva prava? I zašto je njegov otac zakopao majku Rachel pored puta, a nije je odnio u obiteljsku grobnicu u Machpelahu? Jakov je također sumnjao u pet točaka, kad se spremao emigrirati iz Kanaana u Egipat: Nije znao hoće li se njegovi potomci izgubiti među narodom Egipta; hoće li tamo umrijeti i biti pokopan; i hoće li mu biti dopušteno vidjeti Josipa i sinove Josipove. Bog mu je dao sigurnost, rekavši: "Sići ću s tobom u Egipat i zasigurno ću te odvesti nakon tvoje smrti, kao i tvoje potomke, a Josip će ti staviti ruku na oči." Kad se približilo vrijeme za ispunjenje Božanskog obećanja, Bog se ukazao Jakovu i rekao: "Obećao sam da ću ispuniti tvoju želju i došlo je vrijeme ispunjenja." Sveti duh obznanio je Jakovu da mu dolazi Josip, a on se ojačao i sjeo na krevet kako bi odao dužno poštovanje predstavniku vlade. Iako mu je Josip bio sin, također je bio potkralj i imao je pravo na posebne počasne ocjene. Osim toga, Jacob je želio ostaviti dojam da je čovjek dobrog zdravlja. Želio je izbjeći mogućnost da se njegov blagoslov Josipa i Josipovih sinova preispita kao čin neodgovorne osobe. Ojačao se duhovno, kao i fizički, molitvom Bogu, u kojoj ga je molio da pusti sveti duh da se spusti na njega u vrijeme davanja blagoslova Josipovim sinovima. Kad se Josip pojavio u društvu svoja dva sina, otac mu je rekao: "U svih sedamnaest godina koliko si me posjetio, sinove nikada nisi poveo sa sobom, ali sada su oni došli, a ja znam razlog. Ako ih blagoslovim, ponašat ću se suprotno Božjoj riječi, koja mi je obećala učiniti rodonačelnikom dvanaest plemena, jer ako ih usvojim za svoje sinove, bit će četrnaest plemena. Ali ako ih ne blagoslovim, uronit će te u tugu. Neka tako bude, blagoslovit ću ih. Ali nemojte misliti da to radim jer ste me podržavali sve ove godine. Postoji sasvim drugi razlog. Kad sam napustio očevu kuću i otišao u Haran, ponudio sam molitvu u Beth-elu i obećao sam dati Bogu desetinu od svega što sam posjedovao. Što se tiče mog materijalnog posjeda, održao sam zavjet, ali nisam mogao dati desetinu svojih sinova,jer sam prema zakonu morao povući iz računa četvoricu sinova, Rubena, Josipa, Dana i Gada, koji su prvorođena djeca njihovih majki. Kad sam se vratio, Bog mi se ponovno ukazao u Bet-Elu i rekao: "Plodite se i množite se!" Ali nakon ovog blagoslova, nije mi se rodio nijedan sin osim samog Benjamina, i ne može biti nego da je Bog mislio na Manašea i Efraima kada je govorio o 'naciji i družini naroda'. Ako sam sada našao naklonost u tvojim očima, tvoja dva sina Efraim i Manaseh, kao što su Ruben i Šimun, bit će moji, a tada ću moći desetinu svojih deset sinova dati Gospodinu i ostavit ću ovaj svijet oslobođen grijeha što nisam ispunio svoj zavjet Gospodinu u vezi s davanjem desetine. "to su prvorođena djeca njihovih majki. Kad sam se vratio, Bog mi se ponovno ukazao u Bet-Elu i rekao: "Plodite se i množite se!" Ali nakon ovog blagoslova, nije mi se rodio nijedan sin osim samog Benjamina, i ne može biti nego da je Bog mislio na Manašea i Efraima kada je govorio o 'naciji i družini naroda'. Ako sam sada našao naklonost u tvojim očima, tvoja dva sina Efraim i Manaseh, kao što su Ruben i Šimun, bit će moji, a tada ću moći desetinu svojih deset sinova dati Gospodinu i ostavit ću ovaj svijet oslobođen grijeha što nisam ispunio svoj zavjet Gospodinu u vezi s davanjem desetine. "to su prvorođena djeca njihovih majki. Kad sam se vratio, Bog mi se ponovno ukazao u Bet-Elu i rekao: "Plodite se i množite se!" Ali nakon ovog blagoslova, nije mi se rodio nijedan sin osim samog Benjamina, i ne može biti nego da je Bog mislio na Manašea i Efraima kada je govorio o 'naciji i družini naroda'. Ako sam sada našao naklonost u tvojim očima, tvoja dva sina Efraim i Manaseh, kao što su Ruben i Šimun, bit će moji, a tada ću moći desetinu svojih deset sinova dati Gospodinu i ostavit ću ovaj svijet oslobođen grijeha što nisam ispunio svoj zavjet Gospodinu u vezi s davanjem desetine. "i to ne može biti nego da je Bog mislio na Manašea i Efraima kad je govorio o 'naciji i družini naroda'. Ako sam sada našao naklonost u tvojim očima, tvoja dva sina Efraim i Manaseh, kao što su Ruben i Šimun, bit će moji, a tada ću moći desetinu svojih deset sinova dati Gospodinu i ostavit ću ovaj svijet oslobođen grijeha što nisam ispunio svoj zavjet Gospodinu u vezi s davanjem desetine. "i to ne može biti nego da je Bog mislio na Manašea i Efraima kad je govorio o 'naciji i družini naroda'. Ako sam sada našao naklonost u tvojim očima, tvoja dva sina Efraim i Manaseh, kao što su Ruben i Šimun, bit će moji, a tada ću moći desetinu svojih deset sinova dati Gospodinu i ostavit ću ovaj svijet oslobođen grijeha što nisam ispunio svoj zavjet Gospodinu u vezi s davanjem desetine. " Josip je pristao izvršiti očevu volju, a Jakov je dao desetinu svojim sinovima, posvetivši Levija Svecu i postavivši ga poglavarom svoje braće. Zapovjedio je svojim sinovima da se pobrinu da im u svećeničkom nasljeđu nikada ne propadne sin Levija. I dogodilo se to. od svih plemena Levi se jedini koji se nikada nije pokazao nevjernim prema zavjetu otaca. Tako je Jakov usvojio Manašea i Efraima za vlastite sinove, kao što su mu Ruben i Šimun bili sinovi. Imali su pravo poput ostalih na dio u Svetoj zemlji, a poput ostalih trebali su nositi standarde na svom putu kroz pustinju. Zadovoljan Jakovljevim namjerama koje se tiču njegovih sinova, Josip je pitao oca za groblje svoje majke, a Jakov je rekao govoreći: "Dok živiš, tvoja želja da vidiš svoju majku kako leži uz mene u grobu ne prelazi moju. Imao sam radosti u životu samo dok je bila živa, a njezina smrt bila je najteži udarac koji me ikad zadobio. " Josip ga je ispitivao: "Možda ste je morali sahraniti na putu, jer je umrla tijekom kišne sezone, a njezino tijelo niste mogli nositi kišom do našeg obiteljskog groba?" "Ne", odgovorio je Jacob, "umrla je u proljeće, kad su autoceste čiste i čvrste." Josip: "Dopustite mi da sada uzmem njezino tijelo i smjestim ga u naše obiteljsko groblje." Jakov: "Ne, sine moj, da to ne učiniš.Nisam je htio sahraniti na putu, ali Gospodin je to zapovjedio. "Razlog zapovijedi bio je taj što je Bog znao da će Hram biti uništen, a Izrael odveden u protjerivanje, a prognanici će od patrijarha tražiti da zagovarati se za njih kod Boga, ali Bog ih nije uslišao. Na putu do zemlje stranca prošli bi grob Rachel, bacili se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se prema mojoj djeci. Ali ako im se ne smiliš, nadoknadi mi štetu koja mi je počinjena. "Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smiluje se Izraelu. Zbog toga je Rahela pokopana na putu.ali Gospodin je to zapovjedio. "Razlog zapovijedi bio je taj što je Bog znao da će Hram biti uništen, a Izrael odveden u protjerivanje, a prognanici će tražiti da se patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog nije htio na putu do zemlje stranca prošli bi grob Rachel, bacili se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime : "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se prema mojoj djeci. Ali ako im se ne smiliš, nadoknadi mi štetu koja mi je počinjena. "Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smiluje se Izraelu. Zbog toga je Rahela pokopana na putu.ali Gospodin je to zapovjedio. "Razlog zapovijedi bio je taj što je Bog znao da će Hram biti uništen, a Izrael odveden u protjerivanje, a prognanici će tražiti da se patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog nije htio na putu do zemlje stranca prošli bi grob Rachel, bacili se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime : "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se prema mojoj djeci. Ali ako im se ne smiliš, nadoknadi mi štetu koja mi je počinjena. "Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smiluje se Izraelu. Zbog toga je Rahela pokopana na putu.Razlog zapovijedi bio je taj što je Bog znao da će Hram biti uništen, a Izrael odveden u progonstvo, a prognanici će tražiti da se Patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog ih nije uslišao. Na putu do zemlje stranca prošli bi kraj groba Rachel, bacili bi se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu.Razlog zapovijedi bio je taj što je Bog znao da će Hram biti uništen, a Izrael odveden u progonstvo, a prognanici će tražiti da se Patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog ih nije uslišao. Na putu do zemlje stranca prošli bi kraj groba Rachel, bacili bi se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu.i prognanici bi tražili da se patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog ih nije uslišao. Na putu do zemlje stranca prošli bi kraj groba Rachel, bacili bi se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu.i prognanici bi tražili da se patrijarsi zauzmu za njih kod Boga, ali Bog ih nije uslišao. Na putu do zemlje stranca prošli bi kraj groba Rachel, bacili bi se na njega i molili majku da zagovara za njih kod Boga. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu.i mole njihovu majku da se zauzme za njih s Bogom. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu.i mole njihovu majku da se zauzme za njih s Bogom. I Rachel bi se molila Bogu u njihovo ime: "Gospodaru svijeta, pogledaj moje suze i sažalji se nad mojom djecom. Ali ako im se nećeš smilovati, nadoknadi mi štetu koja mi je učinjena." Na njezinu molitvu Bog će uslišati i smilovat će se Izraelu. Zbog toga je i Rachel pokopana na putu. Jakov je sada želio blagosloviti Josipove sinove, ali sveti ga je duh natjerao da vidi Jeroboama, potomka Efraimova, i Jehua, potomka Manašeova, kako će zavesti Izrael na idolopoklonstvo, a Shekinah ga je napustio kad je bio oko da položi ruke na glave svojih unuka. Rekao je Josipu: "Je li moguće da se nisi oženio majkom svoje djece prema zakonu?" Josip je nakon toga doveo suprugu Asenatha k ocu i, ukazujući na njezin bračni ugovor, rekao je: "Ovo je moja supruga za koju sam se vjenčao kako treba, s bračnim ugovorom i dužnom ceremonijom. Molim te, oče moj, blagoslovi moji sinovi makar samo zbog ove pobožne žene ". Jakov je zapovjedio da mu se unuci približe, poljubio ih je i zagrlio u nadi da će njegova radost u njima izmamiti sveti duh, ali nada je bila uzaludna. Josip je zaključio da vrijeme nije naklonjeno blagoslovu i odlučio je otići dok se ne ukaže povoljnija prilika, prvo dokazavši ocu da su njegovi sinovi inicirani u Abrahamovom savezu. Izvan očeve odaje, sam sa sinovima, bacio se pred Boga i zamolio ga da mu ukaže milost, a svojim je sinovima naložio da to učine, govoreći: "Ne zadovoljavajte se svojom visokom stanicom, jer ovosvjetske počasti su samo za molite Boga da bude milostiv i neka se Shekinah spusti na moga oca da vas blagoslovi. " Tada je Bog rekao svetom duhu: "Koliko dugo će još Josip trpjeti? Otkrijte se brzo i uđite u Jakova kako bi mogao podariti blagoslov." Riječima Jakova, "Ephraim i Manasseh, kao što su i Ruben i Simon, bit će moji", Josip je primijetio da je otac više volio svog mlađeg sina Ephraima. To ga je jako zabrinulo zbog prvorodstva njegova starijeg sina i bio je pažljiv da je dvojicu frajera pred oca stavio tako mudro da Manasseh stane nasuprot Jacobovoj desnoj ruci, a Ephraim nasuprot lijevoj ruci. Ali Efrajim je zbog svoje skromnosti bio predodređen za veće stvari od svog starijeg brata Manašea, a Bog je zapovjedio da sveti duh potakne Jakova da rodi Efrajimu prvorodstvo. Kad je Josip opazio kako je njegov otac stavio desnu ruku na Efraimovu glavu, pokušao ju je maknuti na Manašeovu glavu. Ali Jacob ga je odvratio rekavši: "Što, ti bi pomaknuo moju ruku protiv moje volje,ruka koja je nadvladala princa anđeoskih domaćina, koji je velik kao jedna trećina svijeta! Znam stvari koje ti nisu poznate - znam što je Ruben učinio Bilhi, a Juda Tamari. Koliko još znam stvari koje su ti poznate! Misliš li da ne znam što su ti braća učinila, jer ne bi izdao ništa kad god bih te zamolio? Znam da će i Manaseh postati velik, sudac Gideon sići će od njega, ali njegov mlađi brat bit će predak Jošue, koji će sunce i mjesec zaustaviti, premda oni imaju vlast nad cijelom zemljom od kraj do kraja. "Tako je Jakov postavio Efraima mlađeg iznad Manašea starijeg i tako je ostao do svih vremena. Na popisu naraštaja, Manase dolazi iza Efraima, pa je tako bilo i u dodjeli dijelova u Sveta zemlja,tako je bilo i s postavljanjem logora i sa standardima plemena, te u posveti Šatoru - svugdje je Ephraim prethodio Manasehu. Blagoslov koji je Jakov podario svojim unucima bio je sljedeći: "O, da bude volja Božja da hodite Gospodinovim putovima poput mojih otaca Abrahama i Izaka, i neka anđeo koji me je otkupio od svakoga zla njegovu pomoć Joshuau i Gideonu i otkrije im se. Neka se vaša imena imenuju na Izraelu, a poput riba neka izraste u mnoštvo usred zemlje, i kao što su ribe zaštićene vodom, tako i vi biti zaštićen Josipovim zaslugama ". Riječi "poput riba" Jakov je upotrijebio u svrhu približavanja načina smrti koji je čekao Efrajimine, Josipove potomke. Kao što se riba hvata njihovim ustima, tako su i Efraimiti u kasnijim danima pozvali svoju propast svojim neobičnim šuškanjem. U isto vrijeme, Jakovljeve riječi sadržavale su proročanstvo da će Joshua, sin čovjeka Nuna, "ribe", odvesti Izrael u Svetu zemlju. I u njegovim je riječima ležalo još jedno proročanstvo, u vezi sa šezdeset tisuća ljudi koji su se rodili u istoj noći kad i Mojsije, svi zajedno s njim bačeni u rijeku i spašeni zbog njegovih zasluga. Broj dječaka bačenih na ribe u rijeci te noći bio je jednak broju muškaraca u Izraelu na zemlji. Ephraim je od djeda primio poseban i odvojen blagoslov. Jakov mu je rekao: "Ephraim, sine moj, ti si poglavar Akademije i u nadolazećim danima moji će se najizvrsniji i najslavniji potomci zvati Ephrati po tebi." Josip je od oca dobio dva poklona. Prvi je bio Shechem, grad koji je Jakov mačem i lukom branio protiv ponižavanja amorejskih kraljeva kad su se pokušali osvetiti njegovim sinovima zbog ogorčenja počinjenog tamo. A drugi poklon bila je odjeća koju je Bog napravio za Adama i prenosila je iz ruke u ruku, sve dok nije došla u posjed Jakova. Shechem mu je bila nagrada, jer je svojom čestitošću zaustavio plimu nemorala koji je prije svega puknuo u Shechemu. Osim toga, prethodno je imao zahtjev za grad. Šekem, sin Hamora, gospodara grada, dao ga je Dini na dar, a supruga Josipa Asenata, kći Dine, grad mu je po pravu pripadao. Adamovu odjeću koju je Jakov dobio od Ezava. Nije ih silom uzeo od brata, ali Bog je učinio da mu se daju kao nagrada za njegova dobra djela. Pripadali su Nimrodu. Jednom kad je moćni lovac uhvatio Ezava u svojim rezervama i zabranio mu da ide u potjeru, dogovorili su se borbom utvrditi koje su njihove privilegije. Esav se savjetovao s Jakovom i savjetovao mu je da se nikada ne bori s Nimrodom dok je odjeven u Adamove haljine. Njih su se dvije hrvale jedna s drugom, a u to vrijeme Nimrod nije bio odjeven u Adamovu odjeću. Kraj je bio da ga je Ezav ubio. Tako je odjeća koju je nosio Adam pala u ruke Ezava, od njega su prešle u Jakovljevu, a on ih je oporučno ostavio Josipu. Jakov je Josipa naučio i tri znaka po kojima se razlikuje istinski Otkupitelj, koji bi trebao izbaviti Izrael iz ropstva Egipta. Proglasio bi Neizrecivo ime, imenovao starješine i koristio riječ Pakod u obraćanju narodu. BLAGOSLOV DVANAEST PLEMENA Kad su Josip i njegova dva sina napustili Jakova, njegova braća, zavideći obilnim blagoslovima koji su im darovani, rekla su: "Cijeli svijet voli miljenika sreće, a naš je otac blagoslovio Josipa zato što je vladar ljudima." Tada je Jakov govorio: "Oni koji traže Gospodina neće htjeti ništa dobro. Imam dovoljno blagoslova za sve." Jakov je pozvao svoje sinove iz egipatske zemlje i zapovjedio im da mu dođu u Raamses, prvo, međutim, zapovjedivši im da se očiste, kako bi im se mogao pridodati blagoslov koji je trebao udijeliti. Još jedna od njegovih zapovijedi bila je da trebaju osnovati Akademiju, čiji će članovi biti pod upravom. Kad su mu anđeli doveli sinove u njegovu prisutnost, Jakov je rekao, govoreći: "Pazite da među vama ne nastanu neslaganja, jer je unija prvi uvjet izraelskog otkupljenja", i on je bio na točki da otkrije veliku tajnu njima u vezi s krajem vremena, ali dok su stajali oko zlatne postelje na kojoj je ležao njihov otac, Shekinah ga je na trenutak posjetila i tako brzo otišla, a s njom je otišao i svaki trag znanja o velikoj tajni iz um Jakova. Imao je isto iskustvo kao i njegov otac Isaac, koji je također imao gubitak pamćenja koje mu je Bog nanio, da bi ga spriječio da Esavu na kraju otkrije tajnu, kad ga je pozvao da primi njegov blagoslov. Nesreća je zabrinula Jakova da njegovi sinovi nisu dovoljno pobožni da bi ih se moglo smatrati dostojnima otkrića u vezi s mesijanskim dobom, a on im je rekao, "Ishmael i sinovi Ketura bili su oskvrnjeni u pitanju mog djeda Abrahama; moga oca Isaac je rodio neispravan problem u Ezavu i sada se bojim da i među vama postoji jedan koji gaji namjeru služiti idolima. " Dvanaestorica ljudi su progovorili i rekli: "Čuj, Izraele, oče naš, vječni naš Bog je jedini Bog. Kao što je tvoje srce jedinstveno i jedinstveno u davanju pomoći Svetom, blagoslovljen bio On, da bude tvoj Bog, tako također su naša srca jedno i ujedinjeno u Njemu. " Na što je Jakov odgovorio: "Hvaljeno Ime slave Njegovog veličanstva u vijeke vjekova!"I premda cijela tajna mesijanskog vremena nije priopćena sinovima Jakovljevim, ipak je blagoslov svakog od njih sadržavao neke reference na buduće događaje. To su bile riječi koje je Jakov uputio svom najstarijem sinu: "Rubine, ti si moj prvorođeni, moja snaga i početak moje snage! Tvoj bi dio trebao biti tri krune. Trebao bi imati dvostruko naslijeđe svoje prapostojbine , i svećeničko dostojanstvo, i kraljevsku moć. Ali zbog vašeg grijeha, prvorodstvo se dodjeljuje Josipu, kraljevstvo Judeji, a svećeništvo Leviju. Sine moj, ne znam za tebe lijek za iscjeljenje, već čovjek Mojsije , koji će se uzdići k Bogu, učinit će te cijelim i Bog će ti oprostiti grijeh. Blagoslivljam te - neka tvoji potomci budu heroji u Tori i heroji u ratu. Iako moraš izgubiti svoje prvorodstvo, ipak ćeš biti prvi će ući u posjed vašeg udjela u Svetoj zemlji, a na vašem će području biti prvi od gradova utočišta,i uvijek će tvoje ime biti na prvom mjestu na popisu obitelji plemena. Da, bit ćete ujedno i prvi čije će naslijeđe neprijatelj zaplijeniti i koji će biti odveden u zemlje progonstva. " Nakon što su Rubenu tako "izvukli uši", povukao se, a Jakov je pozvao svoje sinove Šimuna i Levija na svoju stranu i obratio im se ovim riječima: "Braćo, bili ste iz Dine, ali ne i od Josipa, u kojeg ste prodali ropstvo. Oružje nasilja kojim ste potukli Šekem ukradeno je oružje, jer nije izgledalo da ste vi izvukli mač. To je bio Ezavov dio. Njemu je rečeno: "Od svog mača ćeš živjeti. U vijeće plemena." od Simona moja duša neće doći kad se u Šitimu skupe da čine opaka djela i moja slava neće biti ujedinjena sa skupštinom Korahovih potomaka Levijevih. U svojoj ljutnji Simon i Levi ubili su princa Sihema i u svojim samovoljno su prodali bika Josipa u ropstvo. Proklet je bio grad Šekem kad su ušli da ga unište. Ako ostanu ujedinjeni,nijedan vladar neće moći ustati pred njima, nijedan rat neće napredovati protiv njih. Stoga ću njihov posjed podijeliti i raštrkati među imanjima ostalih plemena. Potomci Šimonovi bit će mnogi od njih siromašni ljudi, koji će lutati od plemena do plemena i moliti za kruh, a također će Levijevo pleme sakupljati desetinu i darove od svih ostalih. " Riječi Jakova, "podijelit ću ih s Jakovom", izgovorene o Šimunu i Leviju, posebno su se ispunile na Šimunu. Kad je dvadeset i četiri tisuće Šimona palo u Šitimu, udovice koje su ostavile za sobom udale su se za muževe svih ostalih plemena. Ipak, Jakov nije otpustio Simona i Levija, a da ih nije blagoslovio; pleme Šimun trebalo je iznjedriti učitelje i kuglice potrebne čitavom Izraelu i Levija, učenjaka koji će objasniti Toru i donositi odluke u skladu s njezinim učenjima. Kad su preostali sinovi Jakovljevi čuli prijekore koje je njihov otac izrekao njihovoj trojici, bojali su se čuti poput prijekora i pokušali su se izmaknuti njegovoj prisutnosti. Pogotovo je Judah bio uznemiren da bi ga otac mogao izrugivati svojim prijestupom dodirujući Tamaru. Ali Jakov mu je ovako govorio: "Juda, zaslužuješ svoje ime. Majka te nazvala Jehuda, jer je hvalila Boga pri tvom rođenju, a tako će te slaviti i tvoja braća, i svi će se zvati tvojim imenom. I kao što ste otvoreno priznali svoj grijeh, tako će i vaši potomci, Ahan, David i Manaše, javno objaviti svoje grijehe, a Gospod će uslišati njihovu molitvu. Tvoje će ruke poslati strelice za neprijateljem u bijegu i očeva sinovi će ti iskazati poštovanje. Imaš drsku pseću hrabrost i hrabrost lava.Spasio si Josipa od smrti, a Tamar i njezina dva sina od plamena. Niti jedan narod niti jedno kraljevstvo neće moći ustati protiv tebe. Vladari neće prestati iz kuće Judine niti učitelji zakona iz njegova potomstva, sve dok ne dođe njegov potomak Mesija i dok mu ne bude poslušnost svih naroda. Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "i Tamar i njezina dva sina iz plamena. Niti jedan narod niti jedno kraljevstvo neće moći ustati protiv tebe. Vladari neće prestati iz kuće Judine niti učitelji zakona iz njegova potomstva, sve dok ne dođe njegov potomak Mesija i dok mu ne bude poslušnost svih naroda. Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "i Tamar i njezina dva sina iz plamena. Niti jedan narod niti jedno kraljevstvo neće moći ustati protiv tebe. Vladari neće prestati iz kuće Judine niti učitelji zakona iz njegova potomstva, sve dok ne dođe njegov potomak Mesija i dok mu ne bude poslušnost svih naroda. Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "Vladari neće prestati iz kuće Judine niti učitelji zakona iz njegova potomstva, sve dok ne dođe njegov potomak Mesija i dok mu ne bude poslušnost svih naroda. Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "Vladari neće prestati iz kuće Judine niti učitelji zakona iz njegova potomstva, sve dok ne dođe njegov potomak Mesija i dok mu ne bude poslušnost svih naroda. Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "Kako je slavan Mesija iz kuće Judine! Njegova bedra opasana, izaći će u bitku sa svojim neprijateljima. Nijedan kralj i vladar neće ga nadvladati. Planine će biti obojene crveno od njihove krvi, a Mesijeva odjeća bit će poput odjeće onoga koji prisiljava vino. Mesijine oči bit će bistrije od čistog vina, jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. "jer nikada neće vidjeti nečednost i krvoproliće; i zubi će mu biti bjelji od mlijeka, jer nikada neće ugristi što je zauzet nasiljem. " Iako je Issachar bio stariji, Zebulon je sljedeći došao blagoslovljen, kao nagrada za žrtvu koju je podnio zbog svog brata, jer kada je Issachar za svoje zvanje odabrao proučavanje Tore, Zebulon se odlučio posvetiti poslu i podržati njegov brat s dobiti od svoje trgovine, da bi se mogao nesmetano predati zakonu. Njegov je blagoslov bio da osvoji morsku obalu sve do Zidona. „Isahar“, rekao je Jakov, „preuzet će na sebe teret proučavanja Tore, a sva druga plemena će mu doći i zamoliti ga da odluči o njihovim sumnjama u pravna pitanja, a njegovi potomci bit će članovi Sanhedrin i učenjaci koji će se baviti popravljanjem kalendara. " Jakov je blagoslovio Isakara također blagoslovom da plodovi njegove zemlje budu izuzetno veliki, a to je u njegovu vlaku donijelo nebesku, ali i zemaljsku zaradu, jer kad su se pogani kojima su plodovi prodani čudili, židovski trgovci objasnio je da je njihova izvanredna veličina zasluga zasluga plemena Issachar, koje je Bog nagradio za njihovu predanost Tori, pa su mnogi pogani bili natjerani da pređu na židovstvo. U blagoslovu Dana, Jacobove misli zaokupio je uglavnom njegov potomak Samson, koji je poput Boga, bez ikakve pomoći, donio pobjedu svom narodu. Jakov je čak vjerovao da je snažni, junački čovjek Mesija, ali kad mu je otkrivena Samsonova smrt, uzviknuo je: "Čekam na spas tvoj, Gospode, jer pomoć tvoja traje dovijeka, dok je Samsonova pomoć samo za Otkupljenje "nastavio je Jakov" neće izvršiti Samson Dančanin, već Ilija Gaditac, koji će se pojaviti na kraju vremena. " Asherov blagoslov bila je ljepota njegovih žena, koje bi kraljevi i visoki svećenici tražili u braku. U Naftalijevoj zemlji sve bi plodove brzo sazrijevale i donosile se na dar kraljevima i stjecale kraljevsku naklonost davatelja. Ovaj se blagoslov ispunio u Genesaretinoj ravnici. Istodobno je Naphtalijev blagoslov bio proročanstvo o njegovom potomku Deborah, koji je bio poput košute puštene protiv Sisere da ga osvoji, a ona je dala lijepe riječi u svojoj pjesmi Izraelove pobjede. Sam Naphtali zaslužio je opis primijenjen na Deborah, jer je bio brz kao jelen da izvršava Božju volju i bio je glasnik flote svog oca i plemena. Poslali su ga kamo god su htjeli, a on je otpremnicom izvršio njihove zadatke. Služio je Josipovoj braći kao vjesnik, da objavi Jakovu radosnu vijest: "Josip je još živ", a kad ga je pogođeni otac vidio kako prilazi, rekao je: "Evo,ovdje dolazi Neftalim, simpatičan koji objavljuje mir. " Josipov blagoslov premašio je blagoslov sve njegove braće. Jakov je govorio: "O sine kojega sam uzgojio, Josipe, kojega sam odgojio i koji se bio jak oduprijeti primamljivosti grijeha, ti si svojom mudrošću i pobožnim djelima pobijedio sve egipatske čarobnjake i mudrace. Kćeri knezova bacali pred sebe svoje dragulje kako bi im privukli pogled kad ste prolazili egipatskom zemljom, ali niste gledali njihov put i zato ste postali otac dvaju plemena. Čarobnjaci i mudraci Egipat te htio klevetati pred faraonom i klevetati, ali ti si svoju nadu položio na Svemogućeg. Stoga neka te blagoslovi Onaj koji mi se ukazao kao El Shaddai i podari plodno tlo i mnogo stoke. Blagoslov tvoj otac neka ti sada da , i blagoslov koji su mu dali očevi Abraham i Izak,i to je izazvalo zavist velikana svijeta, Jišmaela, Ezava i sinova Keture - neka svi ti blagoslovi budu kruna na Josipovoj glavi i lanac na vratu onoga koji je bio vladar Egipat, a ipak nije umanjio čast zbog svoje braće. " Kleveta o kojoj je Jakov govorio odnosila se na ono što je Potiphar rekao o Josipu prije faraona. On se požalio rekavši: "Zašto si moga roba, kojeg sam kupio za dvadeset srebrnika, postavio za vladara Egipćanima?" Josip se tada počeo braniti, govoreći: "Kad si me kupio za roba, počinio si težak zločin. Samo se potomak Kanaana može prodati kao rob, a ja sam potomak Šema i princ osim toga. Ako se želiš uvjeriti u istinitost mojih riječi, usporedi me sa sličnošću moje majke Sare koju je faraon od nje stvorio! " Donijeli su Sarinu sličnost i, uistinu, činilo se da Josip sliči svojoj predaci i svi su bili uvjereni u njegovu plemenitu lozu. Blagoslov koji je Jakov udijelio Benjaminu sadrži proročanstvo da će njegovo pleme pružiti Izraelu svog prvog vladara i posljednjeg vladara, tako je i bilo, jer su i Saul i Estera pripadali plemenu Benjamin. Isto tako Benjaminovo nasljeđe u Svetoj zemlji gaji dvije krajnosti: Jerihon sazrijeva svoje plodove ranije nego bilo koja druga regija u Palestini, dok ih Beth-el sazrije najkasnije. U Benjaminovom blagoslovu, Jakov se osvrnuo i na službu u Hramu, jer se Sveto mjesto nalazilo na teritoriju Benjamina. A kad je Jakov svog najmlađeg sina nazvao vukom koji proždire, mislio je na suca Ehuda, velikog učenjaka, Benjaminca, koji je osvojio moganski kralj Eglon, a također je imao na umu Benjamince koji su lukavošću i silom zarobili svoje žene . Opet, ako je Benjamina nazvao vukom, Judu lavom, a Josipa bikom, želio je ukazati na tri kraljevstva poznata kao vuk, lav i bik, čiju su propast potomci njegove trojice zapečatili i bit će zapečaćeni sinovi: Babilon, kraljevstvo lava, palo je kroz ruke Daniela iz plemena Judina; Medij, vuk, pronašao je svog gospodara u Benjamite Mordecai; a bik Josip pokorit će rogatu zvijer, kraljevstvo opakosti, prije mesijanskog vremena. SMRT JAKOVA Nakon što je Jakov posebno blagoslovio svakog od svojih sinova, obratio se svima njima, rekavši: "Jesam li vas blagoslovio po svojoj moći, ali u budućim danima uskrsnut će prorok, a ovaj će vas Mojsije blagosloviti i vas, i on će nastaviti s mojim blagoslovima tamo gdje sam ja stao. " Osim toga, dodao je da bi blagoslov svakog plemena trebao utjecati na dobro svih ostalih plemena: pleme Judeja trebalo bi imati udjela u finoj pšenici plemena Benjamin, a Benjamin bi trebao uživati u judejskom ječmu. Plemena bi trebala biti uzajamno korisna, jedno drugom. Štoviše, optužio ih je da ne budu krivi za idolopoklonstvo u bilo kojem obliku ili obliku i da ne puštaju bogohulni govor da im prolazi usnama, te ih je naučio redoslijedu prenošenja svog odlagališta, ovako: "Josip, budući kralj, neće pomoći da se podnese to neće imati ni Levi, kojem je suđeno da nosi Šekininu barku. Juda, Isakar i Zebulon uhvatit će njegov prednji kraj, Ruben, Šimun i Gad desnu stranu, Efrajim, Manaše i Benjamin krajnji kraj, i Dan, Asher i Naphtali s lijeve strane. " I to je bio redoslijed kojim su plemena, noseći svako svoje mjerilo, trebala marširati kroz pustinju, usred njih prebivajući Shekinah. Jakov je potom rekao Josipu, rekavši: "A ti, sine moj Josipe, oprosti svojoj braći zbog prijestupa prema tebi, ne ostavljaj ih i ne žalosti ih, jer ih je Gospodin dao u tvoje ruke da ih sve zaštitiš tvoje dane protiv Egipćana. " Također je opomenuo svoje sinove, rekavši da će Gospodin biti s njima ako budu hodali Njegovim putovima, a On će ih otkupiti iz ruku Egipćana. „Znam", nastavio je, „velika će patnja zadesiti vaše sinove i vaše unuke u ovoj zemlji, ali ako budete poslušali Boga i naučili svoje sinove da ga poznaju, on će vam poslati otkupitelja koji će vas izvesti iz Egipta i povesti vas u zemlju svojih otaca. " Dajući otkaz volji Božjoj, Jakov je čekao svoj kraj, a smrt ga je nježno obavila. Nije Anđeo smrti završio njegov život, već mu je Shekinah poljubac uzeo dušu. Pored tri patrijarha, Abrahama, Izaka i Jakova, samo su Mojsije, Aron i Mirjam odahnuli na ovaj način, poljupcem Shekine. A njih šestero, zajedno s Benjaminom, jedini su čija leševi nisu izloženi pustošima crva, a niti korumpiraju niti propadaju. Tako je Jakov napustio ovaj svijet i ušao u svijet koji dolazi, čiji je predokus uživao ovdje dolje, poput druga dva patrijarha, i nijedan među ljudima. U drugom pogledu njihov život na ovome svijetu nalikovao je životu na budućem svijetu, zla sklonost nije imala moć nad njima, ni ovdje ni ondje, u čemu im je David nalikovao. Josip je naredio da se očevo tijelo stavi na kauč od bjelokosti, prekriven zlatom, okićen draguljima i obješen ogrtačima od bisera i ljubičice. Uz nju je izliveno mirisno vino, a pored njega su gorjeli aromatični začini. Junaci Ezavove kuće, prinčevi iz obitelji Ishmaelove i lav Juda, najhrabriji od njegovih sinova, okružili su raskošni odar Jakova. „Dođite“, rekao je Juda svojoj braći, „posadimo visoko cedro na čelu groba našega oca, vrh će mu sezati do neba, njegove će grane zasjeniti sve stanovnike zemlje i korijenje će izrasti duboko u zemlju, do ponora. Jer iz njega je proizašlo dvanaest plemena i iz njega će proizaći kraljevi i vladari, kaptoli svećenika pripremljeni za služenje žrtava,i družine levita spremne pjevati psalme i svirati na slatkim instrumentima. " Sinovi Jakovljevi poderali su odjeću i opasali se slabinima kostrijetima, bacili se na zemlju i posipali zemlju glavom dok se prašina nije podigla u visokom oblaku. A kad je Asenath, supruga Josipova, čula vijest o Jakovljevoj smrti, došla je, a s njom i egipatske žene, da plaču i tuguju za njim. I ljudi Egipta koji su poznavali Jakova ondje su popravljali i žalovali su dan za danom, a također su mnogi putovali u Egipat iz Kanaana, da sudjeluju u sedamdeset dana napravljenoj žalosti za njim. Egipćani su govorili jedni drugima, govoreći: "Žalimo za pobožnim čovjekom Jakovom, jer je zbog njegove zasluge izbjegnuta glad od naše zemlje," jer umjesto da pustošimo zemlju četrdeset i dvije godine prema po Božjem dekretu, glad je trajala samo dvije godine, i to zbog vrlina Jakova. Josip je naredio liječnicima da balzamiraju leš. Toga se trebao suzdržati, jer je bilo nezadovoljno Bogu koji je progovorio, rekavši: "Zar nisam moć da sačuvam truplo ovog pobožnog čovjeka od pokvarenosti? Nisam li ja rekao te umirujuće riječi, ne bojte se crve, o Jakove, ti mrtvi Izraele? " Josipova kazna zbog ove beskorisne mjere opreza bila je to što je bio prvi od sinova Jakovljevih koji je pretrpio smrt. S druge strane, Egipćani koji su četrdeset dana posvetili balzamiranju leša i pripremili ga za pokop, nagrađeni su za štovanje koje su pokazali. Prije nego što je uništio njihov grad, Bog je Ninevljanima dao četrdesetodnevni odmor zbog njihova kralja, koji je bio egipatski faraon. I za tri rezultata i deset dana žalosti koje su pogani stvorili za Jakova,dobili su naknadu u vrijeme Ahasvera. Tijekom sedamdeset dana, od trinaestog nisana, datuma Hamanovog edikta kojim se nalaže istrebljenje Židova, do dvadeset i trećeg Siwana, kada se Mordokaj toga prisjetio, smjelo im je uživati apsolutnu vlast nad Židovima. Kad su završile sve pripreme za pokop Jakova, Josip je od faraona zatražio dopuštenje da tijelo odnese u Kanaan. Ali on sam nije išao iznijeti svoju molbu pred faraona, jer se nije mogao pojaviti pred kraljem u odjeći žalosnog, niti je bio spreman prekinuti svoju jadikovku nad svojim ocem makar na kratko i stati pred faraona i radije njegovu molbu. Zatražio je da faraonova obitelj zagovara za njega kod kralja iz dodatnog razloga što je želio pridobiti naklonost kraljevih odnosa, kako ne bi savjetovali faraonu da ne ispuni njegovu želju. Postupao je prema maksimi: "Nastojte pridobiti optužitelja da vam ne zadaje nikakve smetnje." Josip se prvo obratio kraljičinu frizeru i ona je utjecala na to da ga kraljica favorizira, a onda je kraljica s kraljem rekla dobru riječ za njega. Isprva je faraon odbio dopuštenje za kojim je žudio Josip, koji ga je, međutim, pozvao da razmotri svečanu zakletvu koju je dao svom umirućem ocu da ga pokopa u Kanaanu. Faraon je želio da traži odrješenje od zakletve. Ali Josip se ponovno pridružio, "Tada ću zatražiti i odricanje od zakletve koju sam ti dao", misleći na incident u svojoj ranijoj povijesti. Egipatski velikani savjetovali su faraonu da ne imenuje Josipa za potkralja i nisu se povukli od ovog savjeta sve dok se Josip u razgovoru s egipatskim kraljem nije pokazao kao gospodar sedamdeset svjetskih jezika, što je bio nužan uvjet ispunjen prije nego što se moglo postati vladarem Egipta.Ali razgovor je dokazao nešto drugo, da sam faraon nije imao pravo na egipatsko kraljevstvo, jer mu je nedostajalo znanje hebrejskog. Bojao se da će, ako se sazna istina, Josip biti uzdignut na svoje mjesto, jer je znao hebrejski pored svih ostalih jezika. U svojoj tjeskobi i nevolji, faraon je natjerao Josipa da se zakleo da nikada neće izdati kraljevo neznanje hebrejskog. Kad je Josip zaprijetio da će se izuzeti od ove zakletve, kao i od zakletve svome umirućem ocu, obuzeo ga je veliki teror i ubrzo je dao Josipu dopuštenje da ode u Kanaan i tamo sahrani oca.jer je znao hebrejski pored svih ostalih jezika. U svojoj tjeskobi i nevolji, faraon je natjerao Josipa da se zakleo da nikada neće izdati kraljevo neznanje hebrejskog. Kad je Josip zaprijetio da će se izuzeti od ove zakletve, kao i od zakletve svome umirućem ocu, obuzeo ga je veliki teror i ubrzo je dao Josipu dopuštenje da ode u Kanaan i tamo sahrani oca.jer je znao hebrejski pored svih ostalih jezika. U svojoj tjeskobi i nevolji, faraon je natjerao Josipa da se zakleo da nikada neće izdati kraljevo neznanje hebrejskog. Kad je Josip zaprijetio da će se izuzeti od ove zakletve, kao i od zakletve svome umirućem ocu, obuzeo ga je veliki teror i ubrzo je dao Josipu dopuštenje da ode u Kanaan i tamo sahrani oca. Štoviše, faraon je izdao dekret u svim dijelovima zemlje prijeteći onima koji su smrtno stradali koji Josipa i njegovu braću neće pratiti s njihovim posmrtnim ostacima na putu u Kanaan, a shodno tome povorku koja je slijedila Jakovljevu ogradu sastojali su se od knezova i plemići Egipta kao i obični ljudi. Nosač su nosili sinovi Jakovljevi. Pokoravajući se njegovoj želji, čak ih ni njihova djeca nisu smjela dodirnuti. Izrađivan je od čistog zlata, obrubljen je umetnutim kamenjem od oniksa i bdelija, a pokrivač je izrađen od zlata tkanih predmeta spojenih s nosačima nitima koje su se držale zajedno s kukama od kamena od oniksa i bdelija. Josip je na glavu oca stavio veliku zlatnu krunu, a u ruku je stavio zlatno žezlo, raspoređujući ga poput živoga kralja. Pogrebni korteš bio je uređen ovim redoslijedom: Prvo su došli hrabri faraonovi ljudi i junački Josipovi ljudi, a zatim i ostali stanovnici Egipta. Svi su bili opasani mačevima i odjeveni u kapute, a ratna zamka bila je na njima. Plačljivi i ožalošćeni hodali su, plačući i jadikujući, na određenoj udaljenosti od odmorišta, a ostatak ljudi išao je iza njega, dok su Josip i njegova obitelj slijedili zajedno za njim, bosih nogu i u suzama, a Josipove su sluge bile blizu njega, svaki čovjek sa svojom opremom i ratnim oružjem. Pedeset Jakovljevih sluga prethodilo je odru, mimoilazeći smirnu po cesti u prolazu, i svakakve parfeme, tako da su sinovi Jakovljevi gazili aromatične začine dok su nosili tijelo naprijed. Tako se povorka kretala sve dok nije stigla do Kanaana. Zaustavilo se na gumnu Atada i tamo su jadikovali vrlo velikom i bolnom jadikovkom. Ali najveća čast koja se dodijelila Jakovu bila je prisutnost Shekine, koja je pratila kortež. Kanaanci u početku nisu namjeravali sudjelovati u žalosti za Jakovom, ali kad su vidjeli ukazane mu počasti, pridružili su se egipatskoj povorci, izgubivši pojaseve svoje odjeće u znak tuge. Također su se pojavili sinovi Ezava, Jišmaela i Keture, premda je njihov cilj bio iskoristiti priliku i zaratiti se protiv sinova Jakovljevih, ali kad su vidjeli Josipovu krunu ovješenu s nosača, slijedili su se edomski i izmaelski kraljevi i knezovi njegov primjer, i na njega je pridodao i njihov, a bio je ukrašen s trideset i šest kruna. Ipak, sukob nije spriječen; izbio je na kraju između sinova Jakova i Ezava i njegovih sljedbenika. Kad su prvi htjeli spustiti tijelo svoga oca u špilju Machpelah, Ezav je to pokušao spriječiti, rekavši da je Jakov svoj dodijeljeni dio grobnice iskoristio za Leah, a jedini preostali prostor za grob pripada njemu samome. Jer, nastavio je Ezav, "iako sam svoje prvorodstvo prodao Jakovu, ipak imam dio u grobu kao Isakov sin." Međutim, sinovi Jakovljevi bili su dobro svjesni činjenice da je njihov otac stekao Ezavov udio u Špilji, pa čak su i znali da postoji prodajna mjenica, ali Ezav je, pretpostavljajući pravilno da je dokument zaostao u Egiptu, porekao da je bilo što takvo ikad razlučeno, a sinovi Jakovljevi poslali su Neftalija, trkača flote,natrag u Egipat po račun. U međuvremenu, dok je trajala ta prepirka između Ezava i ostalih, Hushim, sin Dana, ustao je i zaprepašteno se raspitao zašto nisu nastavili sa pokopom Jakova, jer je bio gluh i nije razumio riječi koje su prošle između diskutanti. Kad je čuo o čemu se radi i da su ceremonije prekinute sve dok se Naphtali nije trebao vratiti iz Egipta s prodajnom mjenicom, uzviknuo je s ogorčenjem: "Moj će djed ležati ovdje nepokopan dok se Naphtali ne vrati!" i zgrabio je palicu i snažno udario Ezava, tako da je umro, a oči su mu ispale iz duplje i pale na Jakovljeva koljena, a Jakov je otvorio oči i nasmiješio se. Ezav je mrtav, pokop njegovog brata mogao je nesmetano teći,a Josip ga je zarobio u špilju Machpelah u skladu s njegovom željom. Njegova su ostala djeca bratu Josipu ostavila sve dogovore povezane sa pokopom tijela njihova oca, jer su smatrala da je za Jakova veća čast ako se kralj brine o svojim posmrtnim ostacima, a ne o jednostavnim privatnim osobama. Glava Ezava, dok je ležao ubijen kraj Jakovljeva groba, skotrljala se u špilju i pala u krilo Izaku, koji je molio Boga da se smiluje njegovom sinu, ali njegove molbe bile su uzaludne. Bog je govorio govoreći: "Dok živim, neće gledati veličanstvo Gospodinovo." SINOVI JAKOVA U RATU S SINOVIMA ESAUA Jakov je pokoren kraljevskom pompom i nakon sedam dana žalosti, sukob između sinova Jakovljevih i sinova Ezavovih izbio je iznova. U okršaju koji je uslijedio kad je Ezav iznio pravo na mjesto u špilji Machpelah, dok su ostaci njegovog brata još uvijek ležali nepokopani, izgubio je četrdeset svojih ljudi, a nakon njegove smrti sreća je favorizirala njegove sinove. Osamdeset njihovih sljedbenika je ubijeno, dok od Jakovljevih sinova nijedan nije izgubljen. Josip je uspio zarobiti Zefoa, sina Elifazova, i pedeset njegovih ljudi, a on ih je pljeskao u lancima i odnio u Egipat. Potom je ostatak napadajuće vojske predvođen Elifazom pobjegao na planinu Seir, povevši sa sobom Ezavovo truplo bez glave da ga pokopa na svom teritoriju. Sinovi Jakovljevi progonili su ih, ali nikoga nisu ubili,iz poštovanja prema ostacima Ezava. Trećeg dana okupila se velika vojska koja se sastojala od stanovnika Seira i djece Istoka i krenuli su u Egipat s ciljem ratovanja protiv Josipa i njegove braće. U bitci koja je započela ova je vojska gotovo potpuno uništena, Josip i njegovi ratnici pokosili su ne manje od šest stotina tisuća ljudi, a mali je ostatak strmoglavo pobjegao. Vrativši se u svoju zemlju nakon ove fatalne kampanje, sinovi Ezava i sinovi Seira međusobno su se posvađali, a sinovi Seira zahtijevali su da njihovi bivši saveznici napuste to mjesto, jer su upravo oni donijeli nesreću zemlji . Ezavovi su sinovi potom poslali glasnika u tajnosti svom prijatelju Agniju, kralju Afrike, moleći ga za pomoć protiv sinova Seira. Udovoljio je njihovom zahtjevu i poslao im trupe sastavljene od pješaka i montiranih ljudi. Sinovi Seira, također, tražili su saveznike i osigurali su pomoć djeci Istoka i Midjanaca, koji su im stavili ratnike na raspolaganje. U susretima koji su uslijedili između neprijateljskih snaga, sinovi Ezavovi bili su iznova i iznova poraženi, dijelom zbog izdaje u vlastitim redovima, jer su njihovi ljudi ponekad bili dezertirani od neprijatelja dok je borba trajala. Napokon, međutim, u bici koja se dogodila u pustinji Paran, sinovi Ezavovi izvojevali su odlučujuću pobjedu. Izmasakrirali su sve ratnike sinova Seira,a Midijanci i djeca Istoka pobijeni su. Nakon toga sinovi Ezavovi vratili su se u Seir i pobili sve stanovnike mjesta, muškarce, žene i djecu, pošteđujući samo pedeset dječaka i djevojaka. Prve su koristili kao robove, a druge su uzeli za ženu. Obogatili su se i plijenom, oduzevši sve posjede Seirovih sinova, a cijela je zemlja podijeljena između pet Ezavovih sinova. Sad su ovi potomci Ezava odlučili postaviti kralja nad sebe, ali kao posljedica izdaje počinjene tijekom rata među njima je zavladala takva mržnja i ogorčenost da su odlučili nikada ne imenovati vladara iz vlastitog naroda. Njihov izbor pao je na Belu, sina Beora, jednog od ratnika koje im je poslao kralj Agnija. Njegov vršnjak nije mogao biti pronađen među savezničkim trupama zbog hrabrosti, mudrosti i lijepog izgleda.Postavili su mu kraljevsku krunu na glavu, sagradili mu palaču i darivali ga srebrom, zlatom i draguljima, sve dok nije živio u velikoj raskoši. Trideset je godina vladao sretno, a smrt je tada dočekao u ratu protiv Josipa i njegove braće. Do ovog rata došlo je jer sinovi Ezavovi nisu mogli iz svog sjećanja otjerati sramotu poraza koji su im nanijeli Josip i njegov narod. Prikupivši pomoć Agnije, Izmaelita i drugih naroda Istoka, krenuli su u drugi pohod na Egipat, u nadi da će Zefoa i njegove sljedbenike izbaviti iz Josifovih ruku. Unatoč golemom domaćinu - imali su ni manje ni više nego osam stotina tisuća pješaka i konjanika - poraženi su kod Raamsesa od Josipa i njegove braće i njihove male čete od šest stotina ljudi. Pokraj svog kralja Bele, na terenu su ostavili četvrtinu svoje vojske. Gubitak njihova kralja teško ih je obeshrabrio, pa su krenuli u bijeg, snažno pritisnuti Josipom, koji je posjekao mnoge bjegunce. Kad se vratio iz bitke, Josip je naredio da se na Zefoa i njegove sljedbenike stave kanapi i okovi i zatočeništvo im je postalo gorče nego prije. Ezavovi sinovi imenovali su Jobaba iz Bozre da naslijedi svog mrtvog kralja Belu. Njegova je vladavina trajala deset godina, ali oni su odustali od svih daljnjih pokušaja ratovanja sa Jakovljevim sinovima. Njihovo posljednje iskustvo s njima bilo je prebolno, ali neprijateljstvo koje su gajili prema njima bilo je sve žešće i njihova mržnja nikada nije jenjavala. Treći im je kralj bio Husham i vladao je njima dvadeset godina. Za vrijeme svoje vladavine Zepho je uspio uspješno izvući bijeg iz Egipta. Ljubazno ga je primio Agnias, kralj Afrike, i imenovao ga vrhovnim zapovjednikom svojih trupa. Upotrijebio je sva sredstva uvjeravanja da potakne svog suverenog gospodara da uđe u rat s Egiptom, ali uzalud, jer je Agnias bio predobro upoznat sa snagom i junaštvom sinova Jakovljevih. Dugi niz godina odupirao se Zephovim argumentima i podmetanjima. Zapravo, kakav je bio, Agnias je imao pune ruke posla s drugim ratnim poduzećima. Otprilike u to se vrijeme dogodilo da je čovjek iz zemlje Kittim, po imenu Uzi, kojega su njegovi sunarodnjaci štovali kao boga, umro u gradu Pozimana, a iza sebe je ostavio lijepu i pametnu kćer. Agnija je čula za Yanijinu ljepotu i mudrost i tužio je za njezinu ruku,a njegovu su mu molbu udovoljili ljudi iz Kittima. Agnijini glasnici žurili su se iz Kittima, noseći svog gospodara obećanje stanovnika da će Yaniah postati njegova supruga, kad je Turnus, kralj Beneventa, stigao na isti zadatak. Njegova je tužba odbijena jer su se stanovnici Kittima bojali prekršiti obećanje dato Agniasu. U svojoj ljutnji, Turnus je otišao na Sardiniju ratovati protiv kralja Luka, Agnijinog brata, namjeravajući se pozabaviti čim drugi postane neškodljiv. Čuvši za dizajn koji je izradio Turnus, Agnias je požurio na Sardiniju uz pomoć svog brata, a bitka se dogodila u dolini Kampanije. Protiv Turnusa bili su raspoređeni Agnija, njegov brat Luk i sin potonjeg Niblos, kojeg je njegov otac imenovao vrhovnim zapovjednikom sardinskih trupa. U prvom susretu Turnus je bio pobjednik,a Sardinci su izgubili svog generala Niblosa. Ali u drugom angažmanu vojska Turnusa bila je potpuno razbijena, a on sam je ostao mrtav na terenu. Njegova je vojska pobjegla, progonivši je Agnija sve do raskrsnice između Rima i Albana. Niblosovo tijelo stavljeno je unutar zlatnog kipa, a njegov je otac podigao visoki toranj nad njegovim grobom, a drugi nad grobom Turnusa, a ove dvije zgrade, povezane mramornim pločnikom, stoje jedna nasuprot drugoj, na križu -puta na kojoj je Agnias zaustavio praćenje odbjegle vojske.a njegov otac podigao je visoki toranj nad njegovim grobom, a drugi nad grobom Turnusa, a ove dvije zgrade, povezane mramornim pločnikom, stoje jedna nasuprot druge, na križanju ceste na kojoj je Agnija stao od slijeđenja nakon odbjegla vojska.a njegov otac podigao je visoki toranj nad njegovim grobom, a drugi nad grobom Turnusa, a ove dvije zgrade, povezane mramornim pločnikom, stoje jedna nasuprot druge, na križanju ceste na kojoj je Agnija stao od slijeđenja nakon odbjegla vojska. Afrički je kralj otišao do grada Beneventa, ali nije poduzeo oštre mjere prema njemu i njegovim stanovnicima, jer je u to vrijeme pripadao zemlji Kittim. Međutim, od tada su grupe vojnika iz Afrike, povremeno, upadale u zemlju Kittim, pod vodstvom Zephoa, kapetana afričke vojske. Agnias je u međuvremenu otišao do Pozimane, kako bi sklopio brak s Yaniah, i vratio se s njom u svoj glavni grad u Africi. ZEPHO KING OF KITTIM Cijelo to vrijeme Zepho nije prestao poticati Agniju da napadne Egipat i uspio je konačno nagovoriti kralja da razmotri njegovu želju, a velika vojska je bila opremljena protiv Egipta i sinova Jakova. Među štitonošama bio je i Balaam, petnaestogodišnji Beov sin, mudar mladić i vješt magičar, i kralj mu je naredio da ga upozna s problemom rata u koji su ulazili. Balaam je uzeo vosak i oblikovao likove ljudi kako bi predstavljao vojsku Agnije i vojsku Egipćana, a on ih je uronio u čarobnu vodu i pustio da plivaju, a čini se da su Egipćani pokorili afričku vojsku. Agnias je u skladu s tim odustao od pohoda, a Zepho je, vidjevši da se njegov suveren ne može nagovoriti na rat sa Jakovljevim sinovima, pobjegao iz zemlje i prevalio se u Kittim. Ljudi iz Kittima primili su ga s velikim počastima i ponudili su mu mnogo novca da ostane s njima i vodi njihove ratove. Jednom se dogodilo dok je Zepho bio u planinama Koptiziah, gdje su se stanovnici Kittima sklonili pred trupe afričkog kralja, da je morao krenuti u potragu za zalutalim volom i otkrio je špilju čije je otvaranje zabranio veliki kamen. Drhtao je kamen u komadima i ušavši u špilju vidio je životinju oblikovanu poput čovjeka gore i jarca dolje, te je ubio neobičnu zvijer koja je upravo proždirala svog izgubljenog vola. Bilo je veliko veselje među stanovnicima Kittima, jer je čudovište već dugo pustošilo među njihovom stokom, i u znak zahvalnosti izdvojili su jedan dan u godini, koji su nazvali Zephovim imenom, u čast svog osloboditelja,i svi su mu ljudi donosili darove i prinosili mu žrtve. U to je vrijeme došlo do toga da je Yaniah, supruga kralja Agnije, pala u tešku bolest, a liječnici su njezinu bolest pripisali klimi i vodi Afrike, kojoj je ona, rodom iz zemlje Kittim , nije se mogla naviknuti, jer joj je bila navika koristiti vodu rijeke Forme, koju su njezini pradjedovi dovode do njezine kuće kroz cjevovod. Agnija je poslana u zemlju Kittim i dala je dio vode Forme donijeti u Afriku. Smatrajući da je puno lakši od vode vlastite zemlje, sagradio je ogroman kanal od zemlje Kittim. u Afriku, a kraljica je odsad imala svu vodu Forme koja joj je trebala. Osim toga, uzeo je zemlju i kamen od Kittima i sagradio palaču za Yaniah, a ona se oporavila od svoje bolesti. U međuvremenu je Zepho izvojevao odlučujuću pobjedu nad afričkim trupama koje su izvršile upad u zemlju Kittim, a ljudi su ga izabrali za kralja. Njegov prvi pothvat bila je kampanja protiv sinova Tubal i Morskih otoka, i opet je bio uspješan, potpuno ih je pokorio. Po povratku, ljudi su sagradili veliku palaču za Zepho i obnovili su njegovo kraljevstvo, a on je nastavio do svoje smrti vladati kraljem Kittima i Italije. Tijekom prvih trinaest godina njegove vladavine, Afrikanci nisu pokušali poremetiti Kittimov mir, ali onda su napali zemlju, da bi je žestoko odbili Zepho, koji je progonio trupe do samih granica Afrike, i Agnias kralj je bio u takvoj zbunjenosti da se neko vrijeme nije usuđivao izvršiti odmazde. Kad je napokon pokušao drugi put, Zepho je uništio njegove trupe do posljednjeg čovjeka. Sada je Agnias u očaju okupio sve stanovnike Afrike, brojne poput pijeska na morskoj obali, i ujedinio je svog velikog domaćina s vojskom svog brata Lucusa, pa je tako treći put pokušao Zepho i ljude zemlje Kittim. Uznemiren, Zepho je napisao svojoj braći u Seiru i zamolio njihovog kralja Hadada da mu pošalje pomoć. Ali ljudi iz Seira zaključili su savez s Agniasom još za vrijeme njihovog prvog kralja Bele i odbili su Zephov zahtjev, a kralj Kittima morao se suočiti s vojskom od osamsto tisuća ljudi koje je Agnias okupio sa svojom malom četom tri tisuće. Tada su ljudi iz Kittima razgovarali sa svojim kraljem Zephoom, rekavši: "Moli za nas Bogu svojih predaka. Možda nas može izbaviti iz ruke Agnije i njegove vojske, jer čuli smo da je On veliki Bog, i On mu pruža sve to povjerenje. " Zepho se molio Gospodinu, rekavši: "O Gospodine, Bože Abrahamov i Izak, oci moji, neka se danas obznani da si ti pravi Bog, a svi bogovi naroda tašti i beskorisni.Sjetite mi se danas ovoga dana zavjeta svoga s ocem našim Abrahamom, koji su naši preci povezali s nama, i učinite milostivo danas sa mnom radi Abrahama i Izaka, naših otaca, i spasite mene i sinove Kittimove iz ruke kralj Afrike, koji je došao protiv nas u boj. " Bog je uslišio Zephovu molitvu i u prvom danu bitke pala je polovica afričke vojske. Agnias je odmah poslao dekret u svoju zemlju, nalažući, prema smrtnoj kazni i oduzimanju imovine, da se svi muškarci zemlje, uključujući dječake koji su prešli desetu godinu, pridruže vojsci i bore se protiv naroda Kittima. Usprkos tim novim pristupima, tristo tisuća jakih, Zepho je u drugoj bitci ponovno potukao Agniju. Afrički general Sosipater pavši ubijen, trupe su pobjegle, na njihovom čelu Agnija s bratom Lukom i Asdrubalom, sinom Agnija. Nakon ovog strašnog poraza Afrikanci nisu više pokušavali poremetiti mir Kittima i njihovi upadi zauvijek su prestali. Unatoč velikoj pobjedi koju je Zepho izvojevao uz Božju pomoć, kralj Kittima hodao je idolopokloničkim putevima ljudi kojima je vladao i putevima Ezavovih sinova, jer, kako kaže poslovica iz drevni, "Iz zloga izlazi zloća", a Zepho nije bio nitko drugi od Ezavovih sinova. Težak poraz koji je nanio Agnias odvezao je Balaama iz Afrike u Kittim, a Zefo ga je primio s velikim počastima, koji ga je dočekao zbog njegove duboke mudrosti. Sad je Zepho pomislio da je stiglo vrijeme da izvrši svoj plan osvete nad Jakovljevim potomstvom, tim više što je u međuvremenu Josip umro, a također su preminula njegova braća i hrabri faraonovi ljudi. U pothvatu su mu se pridružili Hadad, kralj edomski, i narodi Istoka i Jišmaelci. Saveznička vojska bila je toliko golema da je prostor koji je pokrivala dok je bio u redovima bio jednak trodnevnom putovanju. Nastao je u bojnom nizu u dolini Patros, a dočekalo ga je tristo tisuća Egipćana i sto pedeset Izraelaca iz Gosena. Ali Egipćani nisu vjerovali Izraelcima, bojali su se da će prebjeći sinovima Ezava i Jišmaela.Stoga su se s njima dogovorili da Izraelci neće priskočiti u pomoć Egipćanima dok se ne pokaže da neprijatelj prevladava. Zepho, koji je imao visoko mišljenje o Balaamovoj sposobnosti, poželio je da se koristi čarobnim vještinama i otkrije kakav će biti ishod rata, ali Balaamovo znanje mu je zakazalo, nije mogao udovoljiti kraljevoj želji. Egipćani su dobili najgori prvi susret dvije neprijateljske vojske, ali aspekt se stvari promijenio čim su pozvali Izraelce da im pomognu. Izraelci su se molili Bogu da ih podrži svojom pomoći i Gospodin je uslišio njihovu molitvu. Zatim su se bacili na Zefoa i njegove saveznike, a nakon što su posjekli nekoliko tisuća ljudi, takva nesreća i zbunjenost uhvatili su neprijatelja da su naglo pobjegli, progonivši ih Izraelci sve do granice zemlje. Egipćani su, umjesto da pomognu Izraelcima, pobjegli,ostavljajući mali bend svojih saveznika da raspolaže golemim mnoštvom svojih protivnika. Ogorčeni takvim postupanjem, Izraelci su ubili čak dvjesto Egipćana, pod izlikom da misle da pripadaju neprijatelju. RATNI NARODI Hadadu, kralju Edoma, koji nije uspio steći slavu i čast u egipatskom pohodu, pogodovala je sreća u drugom ratu, ratu protiv Moaba. Moavci su se suzdržali od samog susreta s Hadadom i sklopili su savez s Midjancima. U jeku borbe Moabiti su pobjegli s bojnog polja, prepustivši Midjance svojoj sudbini, a ove njihove puste saveznike Hadad i njegovi Edomci posjekli su na čovjeka. Moavci su spasili kožu i trpjeli su samo neugodnosti što su morali plaćati danak. Da bi se osvetili za nevjeru koja se prakticirala protiv njih, Midijanci su, podržani od svojih rođaka, sinova Keturaha, skupili silnu vojsku i napali Moabite sljedeće godine. Ali Hadad im je priskočio u pomoć i opet nanio teški poraz Midjancima,koji su se morali odreći svog plana osvete Moabu. Ovo je početak okorjelog neprijateljstva između Moabita i Midjanaca. Ako jednog Moabca uhvate u midjanskoj zemlji, on je ubijen bez milosti, a Midijanac u Moabu ne prolazi ništa bolje. Nakon Hadadove smrti, Edomci su postavili Samlaha iz Masreke za svog kralja, a on je vladao osamnaest godina. Njegova je želja bila da preuzme stvar Agnije, starog saveznika Edomaca, i kazni Zefoa zbog toga što je ratovao s njim, ali njegovi ljudi, Edomci, nisu mu dopuštali da poduzme nešto što je bilo neprijatno njihovom srodniku , a Samlah je morao napustiti plan. U četrnaestoj godini Samlahove vladavine Zepho je umro, budući da je pedeset godina bio kralj Kittima. Njegov nasljednik bio je Janus, jedan od ljudi iz Kittima, koji je uživao u jednako dugoj vladavini. Balaam je pobjegao u Egipat nakon Zephove smrti, a tamo su ga kralj i svi plemići primili s velikim počastima, a faraon ga je imenovao kraljevskim savjetnikom, jer je mnogo čuo o njegovoj izuzetno velikoj mudrosti . U kraljevstvu Edomita, Samlaha je naslijedio Saul iz Pethor-a, mladić nenadmašne ljepote, čija je vladavina trajala četrdeset godina. Njegov nasljednik na prijestolju bio je Baal Hamon, kralj trideset i osam godina, tijekom kojeg su se vremena Moabiti digli protiv Edomca, kojima su plaćali danak još od vremena Hadada, i uspjeli su odbaciti jaram stranac. Vremena su bila posvuda mučna. Agnija, kralj Afrike, umro je, a dogodila se i smrt Janusa, kralja Kittima. Nasljednici ove dvojice vladara, Asdrubal, sin Agnije, i Latinus, kralj Kittima, tada su ušli u dugotrajni dugogodišnji rat. Isprva je ratna sreća pogodovala Latinusu. Brodima je doplovio do Afrike i Asdrubalu nanio jedan poraz za drugim, a napokon je ovaj afrički kralj izgubio život na bojnom polju. Nakon što je uništio kanal od Kittima do Afrike koji je prije mnogo godina izgradio Agnias, Latinus se vratio u vlastitu zemlju, uzevši sa sobom za suprugu Ushpiziwnah, kćer Asdrubala, koja je bila tako čudesno lijepa da su njezini sunarodnjaci nosili njezinu sličnost na odjeći. Latinus nije dugo uživao u plodovima svoje pobjede. Anibal, mlađi Asdrubalov brat i njegov nasljednik u kraljevskoj vlasti, otišao je brodovima u Kittim i vodio niz ratova koji su trajali osamnaest godina, tijekom kojih je ubio osamdeset tisuća stanovnika Kittima, ne štedeći knezovi i velikaši. Na kraju ovog dugotrajnog razdoblja vratio se u Afriku i vladao svojim narodom u tišini i miru. Edomci tijekom četrdeset i osam godina vladavine Hadada, nasljednika Baala Hamona, nisu prošli ništa bolje od naroda Kittima. Hadadov prvi pothvat bio je ponovno smanjiti Moabite pod suverenitetom Edoma, ali morao je odustati, jer nije mogao pružiti uspješan otpor njihovom novoizabranom kralju, jednom od njihovih ljudi, koji je zatražio pomoć svojih rođaka. Amoniti. Saveznici su zapovijedali velikim domaćinom, a Hadad je bio shrvan. Te su ratove slijedili i drugi između Hadada Edomskog. i Abimenos iz Kittima. Potonji je bio napadačka strana i on je s silnom vojskom napao Seir. Sinovi Seira bili su strašno poraženi, njihov kralj Hadad odveden je u zarobljeništvo, a zatim ga je pogubio Abimenos, a Seir je postao provincija podložna Kittimu i kojom je vladao guverner. Tako je završila neovisnost Ezavovih sinova. Odsad su morali odati počast Kittimu, nad kojim je Abimenos vladao do svoje smrti, u trideset i osmoj godini svoje vladavine. JOSEPOVA VELIKOST Kad se Josip vraćao sa pokopa svoga oca u špilji Machpelah, prošao je jamu u koju su ga nekoć bacila njegova braća, a on je pogledao u nju i rekao: "Blagoslovljen Bog koji je dopustio da se dogodi čudo za mene ovdje! " Braća su iz ovih riječi zahvalnosti, koje je Josip izrekao u skladu sa zakonskim odredbama, zaključili da se njeguje prisjećanja na zlo koje su mu učinili i bojali su se da će im otac umrijeti, da će im brat uzvratiti. njih u skladu s njihovim djelima. Štoviše, primijetili su da je, otkako njihova oca više nema, Josip odustao od navike da ih zabavlja za svojim stolom, a oni su to protumačili kao znak njegove mržnje prema njima. U stvarnosti je to bilo zbog Josipovog poštovanja i poštovanja prema svojoj braći. "Sve dok je moj otac bio živ,"Josip je rekao u sebi", zapovjedio mi je da sjednem na čelo stola, premda je Juda kralj, a Ruben je prvorođeni. To je bila želja mog oca, i ja sam je ispunio. Ali sada nije očito da bih trebao imati prvo mjesto u njihovoj nazočnosti, a opet, budući da sam vladar Egipta, ne mogu ustupiti svoje mjesto bilo kojem drugom. "Smatrao je da je stoga najbolje da nema društvo svoje braće kod sebe jela. Ali oni, ne shvaćajući njegove motive, poslali su mu Bilhu s umirućom porukom njihova oca da treba oprostiti prijestup i grijeh svoje braće. Zbog mirnih putova izmislili su poruku; Jacob nije rekao ništa slično. Josip je sa svoje strane shvatio da njegova braća tako govore samo zato što su se bojali da im ne nanese štetu, a on je plakao da se tako malo pouzdaju u njegovu naklonost. Kad su se pojavili, pali mu pred lice i rekli: "Htio si nekoga od nas učiniti robom za sebe. Evo, svi smo spremni biti tvoji sluge", obratio im se nježno i pokušao uvjeriti njih da nije gajio nikakav zli plan protiv njih. Rekao je: "Ne bojte se, neću vam naštetiti, jer se bojim Boga,i ako mislite da nisam uspio da sjednete za moj stol zbog neprijateljstva prema vama, Bog zna namjere moga srca, zna da sam tako postupio iz obzira prema poštovanju koje vam dugujem. " Nadalje, rekao je: "Vi ste poput zemaljske prašine, pijeska na morskoj obali i zvijezda na nebesima. Mogu li učiniti nešto da ih uklonim sa svijeta? Deset zvijezda ne bi moglo ništa utjecati na jednu zvijezdu , koliko manje jedna zvijezda može učiniti nešto protiv deset? Vjerujete li da imam moć djelovanja suprotno prirodnim zakonima? Dvanaest sati ima dan, dvanaest sati noć, dvanaest mjeseci u godini, dvanaest zviježđa je u nebesa, a ima i dvanaest plemena! Ti si trup, a ja sam glava - od čega glava bez trupa? U moje dobro bi bilo da se prema tebi odnosim s bratskom naklonošću. Prije tvog dolaska bio sam U ovoj zemlji na mene gledaju kao na roba - dokazali ste mi čovjeka plemenitog roda. Sad, ako bih vas trebao ubiti, pokazalo bi se da su moje tvrdnje o aristokratskoj lozi laž.Egipćani bi rekli: On im nije bio brat, oni su mu bili stranci, ali on ih je nazvao svojom braćom da mu služe, a sada je pronašao izgovor da ih skloni s puta. Ili bi me držali za čovjeka bez poštenja. Tko se lažno igra sa svojim rođacima i rodbinom, kako može zadržati vjeru s drugima? I, smireno, kako se usuđujem položiti ruku na one koje su Bog i moj otac blagoslovili? " Kako su Josipovi odnosi bili ljubazni i nježni s njegovom braćom, tako je on bio pomagač i savjetnik Egipćana, a kad je faraon napustio ovaj život, Josip je tada bio čovjek od sedamdeset i jedne godine, kraljeva je posljednja želja bila da može biti otac svom sinu i nasljedniku Magronu i upravljati državnim poslovima umjesto njega. Neki od Egipćana željeli su Josipa učiniti kraljem nakon faraonove smrti, ali ovaj je plan naišao na protivljenje kod ostalih. Prigovorili su strancu na prijestolju, pa je kraljevski naslov prepušten Magronu, zvanom Faraon, prema ustaljenom običaju ime koje su dobili svi egipatski kraljevi. Ali Josip je postao stvarnim vladarom zemlje, i premda je bio samo potkralj u Egiptu, kraljevao je nad zemljama izvan Egipta sve do Eufrata,dijelove koje je Josip stekao osvajanjem. Stanovnici tih zemalja donijeli su mu godišnji danak i druge poklone, i tako je Josip vladao četrdeset godina, voljen od svih i poštovan od Egipćana i drugih naroda, a za sve to vrijeme njegova su braća živjela u Gošenu, sretni i blagi u službi Bogu. A u svom je obiteljskom krugu i Josip bio sretan; živio je da djeluje kao kum pri obrezivanju sinova svog unuka Mahira.živio je da djeluje kao kum pri obrezivanju sinova svog unuka Mahira.živio je da djeluje kao kum pri obrezivanju sinova svog unuka Mahira. Njegov je kraj bio preuranjen u usporedbi s krajem njegove braće; u njegovoj smrti bio je mlađi od bilo koga od njih u njihovoj smrti. Istina je, "Dominion pokopa onoga koji to izvršava." Umro je deset godina prije dodijeljenog vremena, jer je, bez da se sablaznio, dopustio svojoj braći da oca nazivaju svojim "slugom" u njegovoj nazočnosti. ASENATH Bog svakom čovjeku daje ženu koju zaslužuje, pa je Asenath bila dostojna biti pomoćnica Josipa pobožnog. Njezin otac bio je Potiphar, jedan od faraonovih magnata, svrstavajući se među najuglednije među njima zbog mudrosti, bogatstva i položaja. Njegova je kći bila vitka poput Sare, lijepa poput Rebeke i blistavog izgleda poput Rachel. Plemići i prinčevi tužili su je za ruku kad je imala osamnaest godina. Čak je i faraonov nasljednik, njegov prvorođeni sin, tražio da se vjenča, ali njegov je otac odbio udovoljiti njegovoj želji, jer je nije smatrao odgovarajućom ženom za onu kojoj je suđeno sjediti na prijestolju. Kćer moapskog kralja, inzistirao je, više mu odgovara. Ali Asenath je odbila svaki prijedlog braka i izbjegla svaki odnos s muškarcima.Sa sedam djevojaka rođenih istog dana kad i ona sama, živjela je u mirovini u veličanstvenoj palači uz palaču svojih roditelja. Dogodilo se u prvoj od sedam godina obilja da je Josip planirao posjetiti mjesto u kojem je Potiphar boravio i poslao mu vijest da će ga trpjeti, u svojoj kući. Potiphar je bio očaran čašću u perspektivi za njega, a također i mogućnošću koju bi mu pružila da sklopi brak između Asenath i Josipa. Ali kad je kćeri otkrio svoj plan, ona ga je s ogorčenjem odbila. "Zašto bi me želio vidjeti ujedinjenog sa skitnicom, robom", povikala je, "onim koji čak i ne pripada našoj naciji, ali je sin kanaanskog stočara, momka koji je pokušao prekršiti čast njegova ljubavnica, a za kaznu zbog ovog prekršaja bačen je u zatvor, da bi ga faraon oslobodio zbog tumačenja njegova sna? Ne, oče, nikad mu neću postati supruga.Voljan sam se udati za sina faraona, budućeg vladara i egipatskog kralja. " Potiphar je obećao svojoj kćeri da više neće govoriti o planu. U tom je trenutku najavljen Josipov dolazak, a Asenath je napustila prisustvo svojih roditelja i povukla se u vlastite stanove. Stojeći kraj prozora, vidjela je Josipa kako prolazi, a toliko je bila prenesena s njegovom božanskom ljepotom i njegovom neopisivo plemenitom kočijom da je briznula u plač i rekla: "Jadna, glupačo, šta da radim? Dopustila sam da me zavare od prijatelja, koji su mi rekli da je Josip sin kanaanskog pastira. Sad vidim sjaj koji iz njega proizlazi poput sjaja sunca, obasjavajući našu kuću svojim zrakama. U svojoj drskosti i ludosti gledao sam s visine protiv njega, i govorila apsurdne gluposti protiv njega. Nisam znala da je Božji sin, kakav mora biti, jer među ljudima takva ljepota ne postoji. Molim Te,O Bože Josipov, oprosti! Zbog neznanja sam govorio kao budala. Ako će me otac vjenčati s Josipom, zauvijek ću biti njegova. " U međuvremenu je Joseph sjeo za Potifarov stol i promatrao je djevojku koja ga je gledala s jednog od prozora palače. Naredio je da joj se odredi, jer nikada nije dopuštao ženama da ga gledaju ili mu prilaze. Njegova je natprirodna ljepota uvijek fascinirala plemenite egipatske dame i bile su neumorne u naporima koji su im činile da mu priđu. Ali njihovi su pokušaji bili uzaludni. Njegovao je riječi svog oca Jakova, koji je upozorio svog sina da se drži podalje od žena pogana. Potiphar je objasnio Josipu da je djevojka na prozoru bila njegova djevičanska kći koja nikada nije dopuštala muškarcima da borave u njezinoj blizini; bio je prvi muškarac kojeg je ikad pogledala. Otac je nastavio i uputio Josipov zahtjev da dopusti njegovoj kćeri da mu se pokloni. Josip je pružio uslugu koju je želio, a Asenath se pojavio i pozdravio ga riječima: "Mir s tobom, blagoslovljeni od Boga Svevišnjega", na što je Josip uzvratio pozdrav, "Budi blagoslovljen od Gospodina iz kojeg proizlaze svi blagoslovi . " Asenath je također želio poljubiti Josipa, ali je odvratio intimni pozdrav riječima: "Nije slučaj da bogobojazni čovjek, koji blagoslivlja živoga Boga i jede blagoslovljeni kruh života, pije blagoslovljenu čašu besmrtnosti i neiskvarenosti i pomaže se mirisnim uljem svetosti, trebao bi poljubiti ženu čudnog naroda, koja blagoslivlja mrtve i neisplative idole, i jede truli kruh idolopoklonstva, koji guši dušu čovjeka, koji pije libacije prijevare i pomazuje se uljem razaranja. " Ove riječi koje je izgovorio Josip dirnule su Asenathu do suza. Iz suosjećanja s njom, udijelio joj je svoj blagoslov, pozivajući Boga da izlije svoj duh nad nju i učini je da postane članom Njegovog naroda i Njegovog nasljedstva i podari joj dio u životu vječnom. BRAK JOSIPA Izgled i Josipov govor ostavili su tako dubok dojam na Asenathu da je, čim je stigla do svog stana, lišila državne haljine i skinula svoje dragulje, a umjesto toga odjenula kostrije, posula pepeo po glavi i molio Boga usred suza da joj oprosti grijehe. Na taj je način provela sedam dana i sedam noći u svojoj odaji. Ni njezinih sedam poslužitelja nije smjelo ući u njezinu prisutnost za vrijeme njezine pokore. Ujutro, osmog dana, ukazao joj se anđeo, koji joj je zapovjedio da odloži svoju kostrijet i pepeo i da se uredi u svom stanju, jer je ovaj dan iznova rođena, rekao je, da jede blagoslovljeni kruh života, da pije čašu života besmrtnu i pomaži se uljem života vječnog. Asenath je namjeravala postaviti hranu i piće pred svog gosta,kad je opazila saće čudesnog oblika i mirisa. Anđeo joj je objasnio da su je proizvele rajske pčele da služi anđelima i Božjim izabranicima. Uzeo je mali dio za sebe, a ostatak stavio u usta Asenath, rekavši: "Od danas će vaše tijelo cvjetati poput vječnog cvijeća u raju, kosti će vam postajati debele poput njegovih cedrova, snaga neiscrpna budi tvoja, tvoja mladost nikad neće izblijedjeti i ljepota tvoja nikada neće propasti i bit ćeš poput metropole opasane zidom. " Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima: "Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta."Anđeo joj je objasnio da su je proizvele rajske pčele da služi anđelima i Božjim izabranicima. Uzeo je mali dio za sebe, a ostatak stavio u usta Asenath, rekavši: "Od danas će vaše tijelo cvjetati poput vječnog cvijeća u raju, kosti će vam postajati debele poput njegovih cedrova, snaga neiscrpna budi tvoja, tvoja mladost nikad neće izblijedjeti i ljepota tvoja nikada neće propasti i bit ćeš poput metropole opasane zidom. " Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima: "Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta."Anđeo joj je objasnio da su je proizvele rajske pčele da služi anđelima i Božjim izabranicima. Uzeo je mali dio za sebe, a ostatak stavio u usta Asenath, rekavši: "Od danas će vaše tijelo cvjetati poput vječnog cvijeća u raju, kosti će vam postajati debele poput njegovih cedrova, snaga neiscrpna budi tvoja, tvoja mladost nikad neće izblijedjeti i ljepota tvoja nikada neće propasti i bit ćeš poput metropole opasane zidom. " Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima: "Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta."a ostalo je stavio u usta Asenathu, rekavši: "Od danas će vaše tijelo cvjetati poput vječnog cvijeća u raju, kosti će vam postajati debele poput njegovih cedrova, snaga će vam biti neiscrpna, mladost vam nikada neće nestati i ljepota tvoja nikad neće propasti i bit ćeš poput metropole opasane zidom. " Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima: "Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta."a ostalo je stavio u usta Asenathu, rekavši: "Od danas će vaše tijelo cvjetati poput vječnog cvijeća u raju, kosti će vam postajati debele poput njegovih cedrova, snaga će vam biti neiscrpna, mladost vam nikada neće nestati i ljepota tvoja nikad neće propasti i bit ćeš poput metropole opasane zidom. " Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima: "Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta.""Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima:" Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta. ""Na zahtjev Asenath, anđeo je blagoslovio i njezinih sedam polaznika, riječima:" Neka vas Gospod blagoslovi i učini da budete sedam stupova u gradu utočišta. " Na to ju je anđeo napustio i vidjela ga je kako se uspinje prema nebu u vatrenim kočijama vučenim od četiri vatrena stupa. Sad je znala da nije zabavljala čovjeka, već anđela. Nebeski glasnik jedva da je otišao kad je najavljen posjet Josipu, a ona se požurila pripremiti i okititi za njegov doček. Kad je oprala lice, vidjela ga je u vodi i vidjela da je takve ljepote kao nikad prije, tako je velika bila transformacija koju je izvršio anđeo. Kad je Josip došao, nije je prepoznao. Pitao ju je tko je ona, na što je ona odgovorila: "Ja sam sluškinja tvoja Asenath! Bacila sam svoje idole i danas mi je s neba došao jedan posjetitelj. Dao mi je da jedem od kruha života i da piće iz blagoslovljene čaše i on mi je rekao ove riječi: "Dajem te Josipu kao njegovu zaljubljenu ženu da ti zauvijek bude ožalošćeni suprug." I nadalje, rekao je, 'Tvoje se ime više neće zvati Asenath, već će ti biti Grad utočišta,kamo će narodi pobjeći na sigurno. ' I dodao je: 'Idem k Josipu da mu kažem sve one stvari koje se odnose na tebe.' Sad, gospodaru, ti znaš je li čovjek bio s tobom i razgovarao s tobom u moje ime. " Josip je potvrdio sve što je rekla, a oni su se zagrlili i poljubili u znak zaruka koje su proslavili banketom s Potifarom i njegovom suprugom. Vjenčanje se održalo kasnije u nazočnosti faraona, koji je na glavu mladoženja i mladenke stavio zlatnu krunu, dao im svoj blagoslov i u njihovu čast priredio sedmodnevnu gozbu na koju je pozvao magnate i prinčeve. Egipta i drugih zemalja. I tijekom sedam dana svadbenih veselja ljudima je bilo zabranjeno, pod kaznenom smrću, obavljati bilo kakav posao; svi su se trebali pridružiti proslavi Josipovog braka. LJUBAV I NEPOLOŽENI BRETHEN Dvadeset i prvog dana drugog mjeseca druge od sedam godina gladi, Jakov je sišao u Egipat, a posjetila ga je njegova snaha Asenath. Ne malo se čudila njegovoj ljepoti i snazi. Njegova ramena i ruke bile su poput anđela, a slabine poput divovskih. Jakov joj je dao svoj blagoslov, a ona se sa suprugom vratila kući u pratnji sinova Lea, dok su se sinovi sluškinja, sjećajući se zla koje su nekad učinile Josipu, držali podalje. Levi je posebno pojmio naklonost prema Asenathu. Bio je posebno blizak Živom Bogu, jer je bio prorok i mudrac, oči su mu bile otvorene i znao je čitati nebeske knjige napisane Božjim prstom. Otkrio je Asenathi da je vidio njezino buduće počivalište na nebu,a sagrađena je na stijeni i okružena dijamantnim zidom. Na svom putu upoznali su sina faraona, njegovog nasljednika na prijestolju, i toliko je bio prenijet s Asenatinom ljepotom da je smislio plan ubojstva Josipa kako bi osigurao posjed svoje supruge. Pozvao je Simona i Levija te ih je prokletstvima i obećanjima pokušao natjerati da sklone Josipa s puta. Simon se toliko razbjesnio da bi ga odjednom srušio, da njegov brat Levi, koji je bio obdaren darom proročanstva, nije proricao njegovu svrhu i frustrirao je koračajući mu na nogu, šapćući: "Zašto si tako ljut?" , i tako srdit na čovjeka? Mi koji se bojimo Boga, ne možemo zlom uzvratiti. " Obraćajući se faraonskom sinu, rekao mu je da ih ništa neće navesti da izvrše zloću koju je predložio; nego mu je savjetovao da ne poduzima ništa protiv Josipa,inače bi ga ubio mačem koji mu je poslužio u pokolju stanovnika Šehema. Krivca je uhvatila mahnita uzbuna i pao je prije Simona i Levija moleći njihovu milost. Levi mu je podigao napojnicu, govoreći: "Ne boj se, već napusti svoj zli plan i ne krij zabludu protiv Josipa." Ipak, sin faraona nije odustao od svoje zločinačke namjere. Prišao je sinovima Bilhe i Zilpe i pokušao preko njih postići ono što nije uspjelo sa Simonom i Levijem. Pozvao ih je u svoju prisutnost i rekao im za razgovor između Josipa i faraona koji je čuo. Prvi je rekao da je pričekao, ali da bi saznao za smrt svog oca Jakova, kako bi usmrtio sinove sluškinja, jer su oni bili ti koji su ga prodali u ropstvo. Njihov bijes uzbudio je Josipa ovim riječima, sinovi Bile i Zilpe prihvatili su prijedlog sina faraona. Bilo je dogovoreno da ovaj potonji ubije faraona, Josipovog prijatelja, dok bi oni pali na svog brata i sklonili ga s puta. U tu svrhu bilo je opremljeno sa šest stotina sposobnih ratnika i pedeset kopljanika.Prvi dio plana, ubojstvo faraona, nije uspio. Straža palače nije dopustila čak ni prijestolonasljedniku da uđe u očevu spavaću sobu i morao je otići, a da nije učinio svoj cilj. Sad su mu Dan i Gad dali savjet da zauzme svoju postaju s pedeset strijelaca na tajnom mjestu koje je Asenath morala proći na svom putu prema kući. Odatle bi mogao uspješno napasti njezin apartman i steći je u posjed. Naphtali i Asher nisu se brinuli da imaju ikakve veze s tim neprijateljskim pothvatom protiv Josipa, ali Dan i Gad su ih prisilili na to, inzistirajući na tome da svi sinovi sluškinja moraju biti zajedno kao ljudi i odbiti opasnost koja im prijeti. IZDAJA KAŽNJENA Iz njihove zasjede snage faraonovog sina sručile su se na Asenathu i njezinih šest stotina poslužitelja. Uspjeli su isjeći prethodnicu i Asenath je morao poletjeti. Na svoju uzbunu naišla je na sina faraona s pedeset konjanika. Benjamin, koji je sjedio u istoj kočiji s njom, priskočio joj je u pomoć, jer je usprkos mladosti bio izuzetno hrabar. Spustio se s kočije, skupljao kamenčiće i bacajući ih na sina faraona udario ga po čelu i nanio mu tešku ranu. Kočijaš mu je pomogao držeći ga opskrbljenim kamenčićima, koje je bacio na pedeset jahača s takvom stručnom vještinom da ih je četrdeset i osam ubio s toliko projektila. U međuvremenu su Leaini sinovi stigli na lice mjesta i priskočili Asenathu u pomoć, jer je Levi sa svojim proročkim duhom vidio što se događa,i sazvavši svoju petoricu braće on je tamo požurio. Ova šestorica napali su trupe u zasjedi i posjekli ih. Ali opasnost za Asenath nikako nije otklonjena. U ovom trenutku sinovi sluškinja bacili su se na nju i Benjamina s izvučenim mačevima. Namjeravali su ih oboje ubiti i pobjeći da se pokrije u dubini šume. Ali čim je Asenath zatražila pomoć od Boga, mačevi su joj ispali iz ruku napadača i vidjeli su da je Gospodin na strani Asenath. Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."Ova šestorica napali su trupe u zasjedi i posjekli ih. Ali opasnost za Asenath nikako nije otklonjena. U ovom trenutku sinovi sluškinja bacili su se na nju i Benjamina s izvučenim mačevima. Namjeravali su ih oboje ubiti i pobjeći da se pokrije u dubini šume. Ali čim je Asenath zatražila pomoć od Boga, mačevi su joj ispali iz ruku napadača i vidjeli su da je Gospodin na strani Asenath. Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."Ova šestorica napali su trupe u zasjedi i posjekli ih. Ali opasnost za Asenath nikako nije otklonjena. U ovom trenutku sinovi sluškinja bacili su se na nju i Benjamina s izvučenim mačevima. Namjeravali su ih oboje ubiti i pobjeći da se pokrije u dubini šume. Ali čim je Asenath zatražila pomoć od Boga, mačevi su joj ispali iz ruku napadača i vidjeli su da je Gospodin na strani Asenath. Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."U ovom trenutku sinovi sluškinja bacili su se na nju i Benjamina s izvučenim mačevima. Namjeravali su ih oboje ubiti i pobjeći da se pokrije u dubini šume. Ali čim je Asenath zatražila pomoć od Boga, mačevi su joj ispali iz ruku napadača i vidjeli su da je Gospodin na strani Asenath. Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."U ovom trenutku sinovi sluškinja bacili su se na nju i Benjamina s izvučenim mačevima. Namjeravali su ih oboje ubiti i pobjeći da se pokrije u dubini šume. Ali čim je Asenath zatražila pomoć od Boga, mačevi su joj ispali iz ruku napadača i vidjeli su da je Gospodin na strani Asenath. Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri."Pali su joj pred noge i preklinjali njezinu milost. Ublažila je njihovu tjeskobu riječima: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, sinova Leainih. Oni su bogobojazni ljudi. Ali skrivajte se dok se njihov gnjev ne smiri." Kad su se pojavili Lejini sinovi, Asenath je pala pred njih i usred suza ih je nagovorila da poštede sinove sluškinja i ne uzvrate zlom za zlo koje su meditirali. Simon nije htio čuti za ustupke. Inzistirao je na tome da je mjera njihovih grijeha puna i da ih moraju platiti svojim životom, jer su oni bili ti koji su Josipa prodali u ropstvo i srušili neispričanu nesreću na Jakova i njegove sinove. Ali Asenath nije stala, a njezine hitne molbe izborile su dan. Uspjela je smiriti Šimunovu ljutnju, a u Leviju je imala tajnog saveznika, jer je ovaj prorok znao skrovište sinova sluškinja, a on ga nije izdao Šimunu, da mu se pri srcu ne poveća bijes od njih. Također je Levi sputao Benjamina da zada smrtni udarac teško ranjenom faraonovom sinu.Daleko od toga da je dopustio da mu se nanese zlo, oprao mu je rane, stavio ga u kočija i odveo faraonu koji je Leviju od srca zahvalio na usluzi ljubazne ljubavi. Levijevi napori bili su uzaludni, tri dana kasnije sin Faraona umro je od rana koje je nanio Benjamin, a od tuge zbog gubitka svog prvorođenog faraon ga je ubrzo slijedio, napustivši ovaj život u dobi od sedamdeset i sedam godina godine. Svoju krunu ostavio je Josipu, koji je vladao Egiptom četrdeset i osam godina nakon toga. Zauzvrat je krunu predao unuku faraona, dojenčetu u oružju u vrijeme djedove smrti, prema kojem je Josip čitav život djelovao umjesto oca.koji je Leviju od srca zahvalio na uslugama ljubazne dobrote. Levijevi napori bili su uzaludni, tri dana kasnije sin Faraona umro je od rana koje je nanio Benjamin, a od tuge zbog gubitka svog prvorođenog faraon ga je ubrzo slijedio, napustivši ovaj život u dobi od sedamdeset i sedam godina godine. Svoju krunu ostavio je Josipu, koji je vladao Egiptom četrdeset i osam godina nakon toga. Zauzvrat je krunu predao unuku faraona, dojenčetu u oružju u vrijeme djedove smrti, prema kojem je Josip čitav život djelovao umjesto oca.koji je Leviju od srca zahvalio na uslugama ljubazne dobrote. Levijevi napori bili su uzaludni, tri dana kasnije sin Faraona umro je od rana koje je nanio Benjamin, a od tuge zbog gubitka svog prvorođenog faraon ga je ubrzo slijedio, napustivši ovaj život u dobi od sedamdeset i sedam godina godine. Svoju krunu ostavio je Josipu, koji je vladao Egiptom četrdeset i osam godina nakon toga. Zauzvrat je krunu predao unuku faraona, dojenčetu u oružju u vrijeme djedove smrti, prema kojem je Josip čitav život djelovao umjesto oca.napustivši ovaj život u dobi od sto sedamdeset i sedam godina. Svoju krunu ostavio je Josipu, koji je vladao Egiptom četrdeset i osam godina nakon toga. Zauzvrat je krunu predao unuku faraona, dojenčetu u oružju u vrijeme djedove smrti, prema kojem je Josip čitav život djelovao umjesto oca.napustivši ovaj život u dobi od sto sedamdeset i sedam godina. Svoju krunu ostavio je Josipu, koji je vladao Egiptom četrdeset i osam godina nakon toga. Zauzvrat je krunu predao unuku faraona, dojenčetu u oružju u vrijeme djedove smrti, prema kojem je Josip čitav život djelovao umjesto oca. SMRT I POKUP JOSIPA Na smrtnoj postelji Josip se zakleo svojoj braći i naredio im da na njihovoj smrtnoj postelji zakleju se i njihovim sinovima da će njegove kosti nositi u Palestinu, kad bi ih Bog trebao posjetiti i odvesti iz zemlje. Egipta. Rekao je: "Ja, vladar, mogao bih odnijeti tijelo moga oca u Svetu zemlju dok je još bilo netaknuto. Od vas to činim, ali podnosim zahtjev da odatle nosite moje kosti i možete ih intervenirati na bilo kojem mjestu u Palestina, jer znam da je groblje otaca određeno da bude grobnica samo tri patrijarha i njihove tri žene. " Josip je položio zakletvu da će zajedno sa sobom nositi njegove posmrtne ostatke od njegove braće, a ne od sinova, kako bi ga odmah sahranili u Palestini, jer se bojao da Egipćani potonjem neće dati dozvolu za transport njegovih kostiju čak i ako bi se prisjetili što je Josipu bilo dopušteno raditi s očevim tijelom. Prigovorili bi da je Josip bio potkralj, a želja koju je preferirao jedan od tako visokih imanja ne može se odbiti. Nadalje, zakleo je svojoj braći da ne napuštaju Egipat dok se ne pojavi otkupitelj i objavio svoju poruku riječima: "Pakod - zasigurno sam te posjetio" - tradiciju koju je Josip primio od svog oca, koji ju je dobio od Izaka , a Izak ju je zauzvrat bradao od Abrahama. I rekao im je da će Bog otkupiti Izrael preko Mojsija kao kroz Mesiju,na ovom svijetu kao i na budućem svijetu, a egipatsko otkupljenje započelo bi u Tishriju, kada bi Izrael bio oslobođen ropskog rada, i bilo bi dovršeno u sljedećem nisanu, kad bi napustili Egipat. Josip je također opomenuo svoju braću da idu Gospodinovim putovima, kako bi postali dostojni Njegove milosti i pomoći. Pogotovo je impresionirao svoju braću i sinove vrlinom čestitosti i postojanim moralnim životom. Ispričao im je sve što mu se dogodilo, mržnju prema braći, progone žene Potifara, klevetu, zavist i zlobu Egipćana kako bi pokazao kako oni koji se boje Gospoda nisu napušteni od njega u tama, ili ropstvo, ili nevolja ili nevolja. "Prodali su me u ropstvo", rekao je, "ali Gospod me je izbavio; bila sam bačena u zatvor, ali Njegova mi je snažna ruka pomogla. Mučila me glad, ali sam Gospodin mi je dao opskrbu. Bila sam sama i Bog me utješio. A što se vas tiče, ako budete išli putem čistoće i čistoće u strpljivosti i poniznosti srca,Gospodin će prebivati među vama, jer voli čedan život, i ako vi, djeco moja, budete poštivali zapovijedi Gospodnje, On će vas podići ovdje, na ovom svijetu, i blagosloviti vas tamo, na budućem svijetu . Ako vam ljudi žele činiti zlo, molite za njih i Gospodin će vas izbaviti od svakoga zla. Zbog strpljivog strpljenja primio sam kćer svoga gospodara za ženu, a njezin miraz bio je stotinu talenata zlata, a Bog mi je dao i ljepotu poput ljepote cvijeta, više od sve djece Jakovljeve, i sačuvao je ja do duboke starosti u snazi i ljepoti, jer sam u svemu sličio Jakovu. "Ako vam ljudi žele činiti zlo, molite za njih i Gospodin će vas izbaviti od svakoga zla. Zbog strpljivog strpljenja primio sam kćer svoga gospodara za ženu, a njezin miraz bio je stotinu talenata zlata, a Bog mi je dao i ljepotu poput ljepote cvijeta, više od sve djece Jakovljeve, i sačuvao je ja do duboke starosti u snazi i ljepoti, jer sam u svemu sličio Jakovu. "Ako vam ljudi žele činiti zlo, molite za njih i Gospodin će vas izbaviti od svakoga zla. Zbog strpljivog strpljenja primio sam kćer svoga gospodara za ženu, a njezin miraz bio je stotinu talenata zlata, a Bog mi je dao i ljepotu poput ljepote cvijeta, više od sve djece Jakovljeve, i sačuvao je ja do duboke starosti u snazi i ljepoti, jer sam u svemu sličio Jakovu. " Josip je nastavio i rekao im vizije koje je imao, u kojima mu se otkrila budućnost Izraela, a zatim je zatvorio riječima: "Znam da će vas Egipćani ugnjetavati nakon moje smrti, ali Bog će izvršiti osvetu za vašu radi njega, i On će vas odvesti u zemlju obećanja vaših otaca. Ali moje kosti odsad ćete sigurno nositi sa sobom, jer ako moji posmrtni ostaci budu odneseni u Kanaan, Gospodin će biti s vama u svjetlu, a Behar će budi s Egipćanima u tami. Uzmi sa sobom i kosti svoje majke Zilpe i pokopaj ih blizu groba Bile i Rahele. " Te su riječi završile, ispružio je noge i zaspao posljednjim vječnim snom, a cijeli Izrael ga je oplakivao, a cijeli Egipat bio je u velikoj žalosti, jer je i Egipćanima bio suosjećajan prijatelj, i učinio im dobro i dao im mudre savjete i pomoć u svim njihovim pothvatima. Josipova želja da njegove kosti počivaju u Svetoj zemlji ispunila se kad su Izraelci izašli iz Egipta, a ni manje ni više nego Mojsije primijenio je njegovo izvršenje. Takva je bila Josipova nagrada za pobožnost koju je iskazao u zakonu tijela svoga oca, jer je i sam činio sve potrebno, a drugima nije ostavljao ništa. Stoga tako velik čovjek kao što je Mojsije zauzeo se ostvarenjem Josipove želje. Tri dana i tri noći prije izlaska Mojsije je lovio gore-dolje egipatskom zemljom Josipov kovčeg, jer je znao da Izrael ne može napustiti Egipat a da ne posluša zakletvu danu Josipu. Ali njegova je nevolja bila uzaludna; lijesa nije bilo nigdje. Serah, Ašerova kći, srela je Mosesa, umorna i iscrpljena, i kao odgovor na njezino pitanje o uzroku njegove umora, rekao joj je o svojoj besplodnoj potrazi. Serah ga je odveo do rijeke Nil i rekao mu da je olovni lijes koji su za Josipa izradili Egipćani tamo potopljen nakon što je bio skaliran sa svih strana. Egipćani su to učinili na poticaj i uz pomoć mađioničara, koji su, znajući da Izrael ne može napustiti zemlju bez lijesa, svojim umjetnostima postavili ga na mjesto odakle ga nije bilo moguće ukloniti. Mojsije je sada uzeo Josipovu čašu, a on je iz nje izrezao četiri ravna komada, a na jednu je urezao lava, na drugu orla, na treću bika i na četvrtu ljudski lik. Bacio je prvog, sa lavom, u rijeku, govoreći istodobno, "Josipe, Josipe, stigao je čas otkupljenja Izraela, Shekinah se zadržava ovdje samo zbog tebe, oblaci slave očekuju tvoj dolazak . Ako se pokažeš dobro i dobro; ako ne, onda smo jasni iz zakletve. " Ali lijes se nije pojavio. Tada je Mojsije bacio drugu ploču u vodu, onu s likom orla, ponavljajući iste riječi, ali opet lijes nije ustao iz korita Nila, i tu je i ostao, kad je bacio u treću ploča s likom bika i pozvala je Josipa treći put da izađe. Ali četvrti tanjur s ljudskim likom i četvrti zaziv Josipu donijeli su lijes na površinu vode. Mojsije ga je zgrabio i u radosti ga podnio. Dok je Izrael bio zauzet prikupljanjem zlata i srebra od Egipćana, Mojsije nije mislio ni na što drugo osim na Josipov lijes i njegova je sreća bila velika što mu je bilo dopušteno ispuniti Josipovu želju. Tijekom četrdeset godina lutanja pustinjom, lijes je bio usred Izraela, kao nagrada za Josipovo obećanje svojoj braći: "Nahranit ću vas i brinuti o vama." Bog je rekao: "Dok živiš, četrdeset godina će se brinuti za tvoje kosti." Sve to vrijeme u pustinji Izrael je sa sobom nosio dva svetišta, jedno lijes u kojem su se nalazile kosti mrtvaca Josipa, a drugo Kovčeg u kojem se nalazio savez Živog Boga. Putnici koji su vidjeli dvije posude pitali su se i pitali bi ih: "Kako kovčeg mrtvih dolazi pored arke Vječno živih?" Odgovor je glasio: "Mrtvac uvršćen u jednu ispunio je zapovijedi zapisane u drugoj. U posljednjoj je napisano: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, i rekao je: Jesam li ja na mjestu Bogu? Ovdje je napisano , Nećeš imati drugih bogova pred Mojim licem, i rekao je, bojim se Boga. Ovdje je napisano: Ne uzalud uzimaj ime Gospodina, Boga svojega, i zato se nije zakleo Bogom, već je rekao: Faraonskim životom. Ovdje je zapisano: Sjetite se subote,i rekao je nadgledniku svoje palače u petak: "Ubij i pripremi se, znači za subotu." Ovdje je napisano: Poštuj svog oca i majku, i rekao je, kad ga je otac želio poslati svojoj braći, evo me, iako je znao da je opasno za njega. Ovdje je napisano: Ne ubij, a on se suzdržao da ne ubije Potifara kad ga je Potifarova supruga na to nagovorila. Ovdje je napisano: Ne čini preljuba, a on je prezirao preljube prijedloga Potifarove žene. Ovdje je napisano: Ne kradi, a on ništa nije ukrao faraonu, već je sakupio sav novac i donio ga u faraonovu kuću. Ovdje je napisano: Ne smiješ svjedočiti lažno protiv svog susjeda, a on ocu nije rekao ništa od onoga što su mu braća učinila, iako je ono što je mogao reći bila istina.Ovdje je napisano: Ne poželi, a on nije poželio Potifarovu ženu. " Po dolasku u Svetu zemlju, Izraelci su zakopali Josipove kosti u Sihemu, jer je Bog govorio plemenima, govoreći: "Iz Sihema ste ga ukrali, a u Sihem ćete ga vratiti." Bog, koji je toliko brižan za mrtva tijela pobožnih, još je brižniji za njihove duše, koje stoje pred Njim poput anđela i čine svoju službu, služeći Mu. Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

Rađanje i samodostatnost Begetting and Self-sufficiency https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi034.html Rađanje i samodostatnost Ovo je proturječje zbog zabune pojmova. 10:68 Kažu [kršćani]: "Allah je rodio sina!" Neka mu je slava! Sam sebi je dovoljan! Njegove su sve stvari na nebu i na zemlji! Nemate nalog za ovo! (Suštinski identična izjava data je u Suri 2: 116-117.) Ovaj gornji ajet 1) poriče da Bog ima rođenog Sina i 2) to objašnjava rekavši da je Bog sam sebi dovoljan; ne treba mu nitko o kome bi mogao ovisiti. 10:68 govori nam razlog Bog neće imati Sina je jer Bog je samodostatan. Koristit ćemo pravilo iz formalne logike kako bismo dali još jednu izjavu o onome što nam govori ovaj stih. Pravilo je da je (A podrazumijeva B) ekvivalentno (ne podrazumijeva B ne A). IF: Kaže nam da: Bog nema rođenog Sina, jer je sam sebi dovoljan. ONDA, prema Zakonu kontrapozitiva, Kur'an nam također kaže: Ako Bog IMA rođenog Sina, onda Bog NIJE sam sebi dovoljan. Budući da "nije samodovoljan" znači isto što i "ovisan", gore navedeno može se prepraviti kao: Ako Bog IMA rođenog Sina, Bog je ovisan. Ovo je razmišljanje vrlo kur'ansko, jer smatramo da je ova implikacija jasno navedena, na primjer u Suri 6: 101 (vidi dolje). Prema CS Lewisu, "Rađati je postati otac: stvarati znači stvarati. A razlika je u tome. Kad rodiš, rodiš nešto isto kao i ti. Ali kad stvoriš, stvoriš nešto od drugačija vrsta od vas samih. Ono što Bog rađa, to je Bog; kao što ono što čovjek rodi je čovjek. Ono što Bog stvara nije Bog; baš kao što ono što čovjek stvara nije čovjek. " Dakle, ono što Bog rađa je Bog; pa da Bog ima rođenog Sina, to ne bi značilo da bi bio ovisan o nekom drugom entitetu; to bi značilo da će biti ovisan o sebi. NEZAVISAN O SEBI. To je samo značenje samoživosti. Dakle, taj je stih očito sam sebi kontradiktoran i stoga pogrešan. Kur'anski argument snagu dobiva iz obrazloženja da je Bogu potreban "supruga", supruga i da bi stoga bio ovisan, tj. Dulje samodostatan. Na primjer, čitamo u suri 72: 3 "I uzvišeno je veličanstvo našega Gospodara: nije uzeo ni ženu ni sina." na što Jusuf Ali komentira u bilješci 5730: "Oni se odriču ... doktrine sina rođenog od Allaha, što bi podrazumijevalo i ženu od koje je on rođen." To nije samo obrazloženje komentatora, budući da Kur'an sam iznosi ovaj argument u Suri 6: 101, navodeći: Predivni začetnik neba i zemlje; kako može imati sina kad nema suprugu? Sve je stvorio i o svemu ima potpuno znanje. Očito, autor Kur'ana ne može odgovoriti na ovo pitanje i nema potrebna znanja o svim stvarima, jer se nigdje u Bibliji ne spominje supruga. Ovaj rođeni Sin dolazi samo od Oca, bez ikakvog sudjelovanja treće strane, i stoga Bog nije ovisio ni o kome. Ovo rađanje je rođenje s potpunom samodostatnošću. Autor Kur'ana ovo možda nije razumio, ali kur'anska logika je pogrešna ako bi trebala biti odgovor na biblijsku objavu. Ova tema očito postavlja pitanje što "rođenje" znači u odnosu na Boga i kako još uvijek može biti samo jedan Bog u "donošenju" Sina od Oca. (Napomena: Nisam rekao "poslije", već "unutra", jer ovo je stvarnost od vječnosti i ne podliježe našem vremenskom okviru. Sin je bio Bog odvijeka. A ovo "rađanje" je bez sudjelovanja žene ili bilo koji seksualni čin.) Neke od ovih tema mogu se istražiti u odjeljcima o Isusovom identitetu i nauku o Trojstvu . Izlazi članak o terminologiji "rođeni". Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam