Kur'an najveća greška

Sura 2:228 Brak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

9. Pravila čekanja za razvedene žene i udovice se čine proizvoljna i nekonzistentna

    Kao opće pravilo, kada brak završi – bilo to razvodom ili smrću muža – islam propisuje period čekanja za ženu prije nego se može udati ponovo.

Sura 2:228 „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.“

Sura 65:4 „A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca,* ako niste znali. Trudne žene čekaju sve dok ne rode.“

Sura 2:234 „Žene su dužne  čekati četiri mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono što vi radite.“

    Žena koja je razvedena od svojeg supruga mora čekati (najmanje) tri mjeseca i žena čiji je muž umro mora čekati (najmanje) četiri mjeseca i deset dana prije nego se smije udati ponovo. Glavni cilj ovakvih uredbi je da ne bude sumnji oko toga tko je otac djeteta ako je žena trudna. U roku tog perioda treba da postane uočljivo da li je žena trudna. Ako ispadne da je trudna, onda je njezin period čekanja sve dok ne rodi dijete, inače je slobodna d se preuda nakon tri mjeseca.

     Moramo se zapitati zašto udovica mora čekati duže od rastavljene, to se čini nepravedno i nekonzistentno, ali nećemo se time baviti u ovom članku.

    Zanimljivije od toga je to što Kur'an čini eksplicitnu iznimku tom pravilu za razvedene žene:

Sura 33:49 „O vjernici, kad se vjernicama oženite, a onda ih, prije stupanja u bračni odnos, pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati, već ih darujte i lijepo ih otpremite.“

    Drugim riječima, ako brak nije još bio konzumiran, odnosno ako još nije bilo seksualnog odnosa, ne može postojati nerođeno dijete. U tom slučaju, žena ne mora čekati 3. mjeseca, i muž kojemu se ne

sviđa može ju (iz bilo kojeg razloga) otpustiti, ne mora joj plaćati troškove još 3. mjeseca, što bi inače bila njegova obaveza (Sura 65:6-7)

    Kakogod, ta iznimka je napravljena samo za razvedene žene, a ne i za udovice. Tema ovog članka je da se obračuna sa tom nekonzistentnošću. 

    Postoje dvije nekonzistentnosti. Kada je brak završen prije nego je konzumiran, žene su tretirane potpuno različito. Razvedenica se može udati odmah, ali udovica mora čekati najmanje 4. mjeseca i 10. dana. U Kur'anu, postoje dvije iznimke normalnom periodu čekanja razvedenih žena (ako je trudna, može se udati tek čim rodi; i ako brak nije konzumiran – nema čekanja). Muslimanski komentatori primjenjuju jednu iznimku koja je dana razvedenicama i na udovice na osnovu analogije (ako je udovica trudna, slobodna se udati čim rodi), ali odbijaju primijeniti i drugu iznimku iako je moguće koristiti istu analogiju.

    Uzmimo za primjer ilustraciju, zamislite dva slučaja: Abdulah i Džumhur se ožene na isti dan, Abdulah se odmah nakon vjenčanja posvađa sa ženom i odmah se razvede prije nego su konzumirali brak, žena mu je slobodna preudati se. Ali Džumhur je bio slabog srca, jadan, umro par sati nakon vjenčanja i njegova udovica mora čekati 4. mjeseca i 10. dana. 

    U slučaju razvedenice imamo svjedočanstvo njezinog bivšeg muža, odnosno svjedočanstvo muškarca da se snošaj nije dogodio. U slučaju udovice imamo samo njezino svjedočanstvo. 

    Može li razlog drugačijeg tretmana biti to što ženino svjedočanstvo nije dovoljno?