Pierre Vogel Ich bin ein Textabschnitt. Klicken Sie hier, um Ihren eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten.

Noino doba Noah's Age https://answering-islam.org/Quran/Contra/noahs_age.html ​ Kur'anska kontradikcija Noino doba Uspoređujući priče o Noi u Bibliji i Kur'anu, nailazi se na sljedeće izjave: Nakon poplave Noa je živio 350 godina. Sve u svemu, Noah je živio 950 godina, a zatim je umro. Postanak 9: 28-29 Zaista, poslali smo Nou njegovom narodu, a on je među njima ostao tisuću godina, sve osim pedeset; pa ih je Potop zahvatio, dok su bili zločinci. S. 29:14 Arberry Očito je Muhammed čuo za Noinu starost od 950 godina, ali je ili nije pravilno razumio ili mu je pamćenje propalo kad je te podatke uvrstio u Kur'an. Očito je mislio da je to bilo Noino doba u vrijeme poplave. Sura 29:14 ima jasnu sekvencijalnu strukturu: Poslali smo Noaha njegovom narodu zadržao se među njima tisuću godina, manje pedeset Potop ih je zahvatio, dok su bili zločinci "Među njima" u drugom dijelu stiha odnosi se na "svoj narod" u prvom dijelu. Noa više ne može ostati s njima nakon što su uništeni u Potopu, stoga se 950 godina mora odnositi na vrijeme prije Potopa. To je i način na koji mnogi prevoditelji Kur'ana razumiju ovaj ajet: I MI smo, sigurno, poslali Nuha svom narodu, a on je ostao među njima tisuću godina, kratko pedeset godina. Tada ih je poplava sustigla, dok su oni bili zločinci. Sher Ali Poslali smo Noau njegovom narodu i on je živio s njima devetsto pedeset godina, a onda ih je poplava zahvatila zbog njihove nepravde. Muhammad Sarwar Poslali smo Nuha svom narodu, a on je ostao s njima tisuću godina, manje i pedeset. Poslije su pretrpjeli poplavu zbog svojih prijestupa. Rashad Khalifa Poslali smo Nuha svom narodu i on je živio među njima tisuću godina manje od pedeset. Tada ih je poplava zahvatila zbog njihovih nedjela. Malik A Mi smo Nou poslali njegovom narodu, tako da je on ostao s njima tisuću godina manje pedeset kalendarskih godina. Tada ih je poplava odnijela dok su bili zli. Slobodni umovi Uistinu, poslali smo Noaha njegovoj naciji, a on je živio među njima tisuću godina, manje pedeset (ali oni su mu to odbacili), a onda ih je Potop zahvatio dok su bili nauditelji. Karibullah I doista, [u davna prošla vremena] Poslali smo Nou k njegovu narodu, a on je živio među njima tisuću godina, pedeset; a onda su ih poplave preplavile dok su još bili izgubljeni u zlu: Muhammad Asad Zanimljivo je da je ova greška Kur'ana u korelaciji s zapažanjem da Kur'an nema ništa o Nuhu nakon Potopa. Kur'anski izvještaj u osnovi završava Allahovom naredbom da se napusti Kovčeg. Događaji iz Postanka 9, posebno savez koji je Bog sklopio s Nuhom i čovječanstvom, ne događaju se u Kur'anu. Što se Kur'ana tiče, priča o Nuhu završava Potopom, osim opaske (izrečene na nekoliko mjesta) da je imao potomstvo. Zapravo, bacivši drugi pogled na formulaciju S. 29:14, mogao bi se čak steći dojam da se 950 godina ne odnosi na Noinu dob u vrijeme Potopa, već na duljinu razdoblja u kojem je poslan je svom narodu kako bi ih upozorio na predstojeću presudu, tj. na vremenski raspon od kojeg je Bog pozvan da bude upozoritelj i Potop. Dakle, imamo sljedeću "kuransku vremensku liniju": ? godine ? 950 godina? godine ? B -------------------- C ---------------------------- ---------- F D Objašnjenje: B = rođenje, C = poziv na proročanstvo, F = Potop i D = smrt. Bilo kako bilo, jedno je jasno: Muhammad je pogrešno dodijelio puni životni vijek Noe samo dijelu svog života. Jochen Katz Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam ​

Ibn Warraq 6 The Origins of the Koran The Origins of the Koran - Podrijetlo Kur'ana PDF Ibn Warraq https://de.scribd.com/document/65398244/The-Origins-of-the-Koran-By-Ibn-Warraq The Origins of the Koran This is a summary of The Origins of The Koran: Classic Essays on Islam's Holy Book, edited by Ibn Warraq (Prometheus Books: Amherst, New York. 1998). Ibn Warraq has provided a valuable collection of some of the most important critical studies of the Koran over the past century. Most of the essays are now a bit dated, and those familiar with the modern revisionist approach to Islamic history will recognise the areas where further study has proposed conclusions very different to some of the authors included here. These essays are foundational reading for all students of the Koran. They reveal many areas where new study is needed as well as providing a good grounding in the materials available to us both within the Islamic tradition and from nonMuslim source. Ibn Warraq himself provides a helpful discussion of the state of contemporary research, and the sections on the collation, variants, and sources of the Koran contains essays by such scholars as Arthur Jeffery and St. Clair-Tisdall. It is to be expected that this type of criticism will be summarily dismissed by most Muslim readers, but it should be very informative for students of religious history. This summary is not authorised by the editor, though it attempts to be a faithful representation of the ideas in this book and does not necessarily reflect my own views. Summary by Sharon Morad, Leeds The Origins of the Koran: Classic Essays on Islam's Holy Book Edited by Ibn Warraq; Prometheus Books, 1998 Summarised by Sharon Morad, Leeds Part One: INTRODUCTION Chapter One: Introduction (pp. 9-35) -Ibn Warraq There is a notable lack of critical scholarship on the Koran. Major questions still needing answers include: 1. 2. 3. 4. How did the Koran come to us? [issues of compilation and transmission] When was it written and who wrote it? What are the sources of the Koran? [the origin of stories, legends, and principles] What is the Koran? [How do we determine authenticity?] The traditional account claims that the Koran was revealed to Muhammad, written down in bits, and not collated before Muhammad's death. The Collection Under Abu Bakr (p. 11) Abu Bakr was caliph from 632-634. There are several incompatible traditions describing a collation during his reign. 1. 'Umar was worried that bits of the Koran would be lost after many Muslims were killed at the Battle of Yamama. Therefore he commissioned Zaid ibn Thabit to collect the Koran and write it down? 2. Or was it Abu Bakr's idea? Or maybe 'Ali's? 3. There are several other difficulties: Could this have been accomplished in only two years? The Muslims were fighting the Battle of Yamama (in Central Asia), why had these new converts memorised the Koran but the Arab converts had not? Why was this collation not an official codex but rather the private property of Hafsa? It sounds like these traditions were invented to credit the popular Abu Bakr and (more significantly) to debit the much maligned 'Uthman. The Collection of the Koran (pp. 12-13) 'Uthman was caliph from 644-656. He was asked for an official codex by one of his generals because the troops were fighting over which reading of the Koran was correct. Zaid was once again commissioned, with the help of three others. But… 1. The Arabic of the Koran was not a dialect. 2. There are variations between the number and names of the people working with Zaid. (One version lists somebody already dead at that time!) 3. In these stories there is no mention of Zaid's involvement in an earlier rescension. Most scholars assume that the 'Uthmanic rescension is correct and the Abu Bakr rescension is fictitious, but they have no valid reasons for preferring it over the latter, as the same reasons for dismissing the Abu Bakr story (biased, unreliable, late sources, attempts to credit the collector etc…) can be applied to the 'Uthman story as well. One major (and often un-addressed) question is – how much can we rely upon the memories of the early Muslims? Can we assume that they not only remembered everything perfectly, but that they heard and understood Muhammad perfectly in the first place? Variant Versions, Verses Missing, Verses Added (pp. 13-18) Modern Muslims assert that the current Koran is identical to that recited by Muhammad. But earlier Muslims were more flexible. 'Uthman, A'isha, and Ibn Ka'b (among others) all insisted that much of the Koran had been lost. Codices were made by different scholars (e.g. Ibn Mas'ud, Ubai ibn Ka'b, 'Ali, Abu Bakr, alAswad). 'Uthman's codex supposedly standardised the consonantal text, yet consonantal variations persisted into the 4th century AH. An unpointed and unvowelled script contributed to the problem. Also, although 'Uthman tried to destroy rival codices variant readings survived. Standardisation was not actually achieved until the 10th century under the influence of Ibn Mujahid. Even he admitted 14 versions of the Koran. These are not merely differences in recitation; they are actual written variations. Also, if some verses were omitted, why couldn't some have been added? For example, the Kharajites considered the Joseph story to be an interpolation, and most scholars suggest the addition of scribal glosses designed to explain the text or smooth out rhyme. Scepticism of the Sources (pp. 18-34) Muhammad died in 632. The earliest written material of his life is the sira of Ibn Ishaq (750), but Ibn Ishaq's work was lost. We only have parts of it available in quotation by Ibn Hisham (834). The hadith are even later. There are six authoritative collections of hadith: Bukhari, Muslim, Ibn Maja, Abu Dawud, al-Tirmidhi, and al-Nisai. All are dated between 200 and 300 years after Muhammad. Scholars have attempted to distinguish which hadith contain real information from those containing legendary, theological or political embellishment. Wellhausen insists that the 8th century version (i.e. Ibn Ishaq) was accurate, and later versions were deliberate fictions designed to alter the 8th century story. Caetani and Cammens suggest that most sira were invented to construct an 'ideal' past and a justification for contemporary exaggerated exegesis of the Koran. Most scholars conclude that the stories about Muhammad prior to becoming a prophet are fictitious. In his important critique of the hadith Goldhizer argues that many hadith accepted even by the most rigorous collectors were 8th and 9th century forgeries with fictitious isnads. These hadith arose out of quarrels between the 'Umayyads and their opponents – both sides freely inventing hadith to support their respective positions. The manufacture of hadith speeded up under the 'Abbasids who were vying with the 'Alids for primacy. Even Muslims acknowledged a vast number of forgeries [~90% of hadith were discarded], but even so the collectors were not as rigorous as could be hoped. Even in the 10th century over 200 forgeries were identified in Bukhari. At one point 12 different versions of his work existed. In his study of the hadith Schacht concludes: i. ii. iii. iv. Isnads only began to be widely used after the 'Abbasid revolution, and then they were formulated carelessly. The better an isnad looks the more likely it was to be spurious No existing hadith can reliably be ascribed to Muhammad Most of the classical corpus was widely disseminated after Shafi'i (820) and most of he legal tradition was formulated in the 9th century. His methodology includes looking at legal decisions – if they didn't refer to a crucial tradition it's because the tradition wasn't there. He argues that traditions were created in response to 9th century conditions and then redacted back several centuries. Islam cannot be traced accurately back before the 8th century. Wansbrough argues that the Koran and the hadith developed out of sectarian controversies and were projected back to the time of Muhammad. Islamic law developed after contact with Rabbinic Judaism outside the Hijaz. Muhammad is portrayed as a Mosaic-type prophet, but the religion was Arabised – Arabic prophet, Arabic Holy language, Arabic scripture. At the same time as the formation of this Arabic religion we see the beginning of interest in preIslamic Arabic poetry, further suggestive of a rise in Arab nationalism. Negative evidence further supports a late date for the creation of the Koran. There is no record of the Koran being used in legal decisions before the 9th century, and the Fiqh Akbar I (a sort of Muslim creed drafted in the mid-8th century to represent orthodox views) contains no reference to the Koran. Cook, Crone, and Hinds argue that Islam developed as an attempt to find a common identity among peoples united in conquests that began when the Arabs joined Messianic Judaism in an attempt to retake the Promised Land. Looking at non-Muslim all we can say is that Muhammad lived, was a merchant and taught about Abraham. But other than that nonMuslim sources do not confirm the traditional Islamic account. We have no reason to think that he lived in central Arabia (much less Mecca), or that he taught about the Koran. The Koran first appears late in the 7th century, and the first inscriptions with Koranic material (e.g. on coins and the Dome of the Rock) show trivial divergence from the canonical text. The earliest Greek sources say that Muhammad was alive in 634 (Muslim sources say he died in 632). In the 660's the Armenian chronicler describes the community of Jews and Arabs, but Muslims say that the Arabs split with the Jews during Muhammad's lifetime. The Armenian also describes Palestine as the focal point of the Ishmaelite (i.e. Arab) activity, though Muslims say this focus switched to Mecca in AH 2. The result of their research is described in Hagarism: The Making of the Islamic World (1977). The major thesis of this work is that Muhammad preached a message of Jewish Messianism and became involved in a joint attempt by Jews and Arabs, citing common Abrahamic decent, to reconquer Palestine. Therefore the earliest non-Muslim sources report strong anti-Christian sentiment. But, eventually the Arabs quarrelled with the Jews in Palestine and needed to establish a separate religious identity. They were inhibited by lack of an indigenous religious structure, so they borrowed heavily from the Samaritans. For example, note the similar emphasis on the unity of God, the fatiha resembles a Samaritan prayer, the Koran only seems to know of the Torah or the Psalms (the Samaritans do not recognise the rest of the Hebrew scriptures), the importance of Moses, and the similarities between the Samaritan view of the Messiah and the Muslim concept of the Mahdi. Samaritan structure with Muslim parallels Prophet Samaritan Moses Muslim Major event Exodus Scripture Holy Mountain Sanctuary near Mountain Shechem Mecca Pentateuch Mt. Sinai/ Gerizim Koran Mt. Hira Muhammad Hijra Slaves on Horses: The Evolution of the Islamic Polity argues that the traditions about the caliphate are fictitious, and Meccan Trade and the Rise of Islam claims that the existence of the Koran required the invention of stories to explain it. These stories became more detailed and elaborate over time and the further from Arabia that they were collected. Chapter Two: The Koran (pp. 36-63) -Theodor Nöldeke The present Koran is identical with the original. Muhammad probably could read and write, but he tended to use a scribe. There is some suggestion that part of the Koran was written down during Muhammad's lifetime, since he had its inserted and deleted in large suras which he probably could not have remembered unless they were written down. The Koran itself admits that Muslims accused Muhammad of changing verses (S. 16:103). Variations are explained by the abrogation of verses and laws. The Quraishites preferred the stories by Nadr son of Harith, who told Persian myths – so Muhammad had him executed. The Koran contains many Biblical characters, but the stories are mixed up. The variations came from either the Jewish Haggada or the New Testament apocrypha or they are simply mistakes made by a listener (e.g. Haman is believed to be the minister of Pharaoh, and Mary is believed to be the sister of Aaron). The style is semi-poetical. Rhyme is maintained throughout, but rhythm is rarely used. There are many reasons to criticise the style – arbitrary leaps between subjects, annoying word repetitions, and poor grammar. The challenge to 'produce a sura like it' is completely subjective. Muhammad repeatedly emphasised that the Koran is in Arabic, but he borrowed many foreign terms to express ideas that had no Arabic expression. Sometimes he misused these terms (e.g. the Aramaic 'furquan' meaning 'redemption' is used to mean 'revelation'). Differences between the Meccan and Medinan suras are due to a change in circumstances as Muhammad moved from being the preacher of a small, despised sect to becoming an autocratic ruler. However, establishing the chronology of revelation is almost impossible. The traditions that attempt to do so disagree with each other and are not reliable. In fact, there is very little reliable information at all about Muhammad before the Hijra. We are not even sure when to date the beginning of his prophethood (probably ~610). The Meccan suras tend to be short and are reminiscent of the oracles of pagan soothsayers, even beginning with the same oaths involving heavenly objects like stars. The greatest passage in the Koran is S. 1 – alfatiha. This shows the influence of the Jews, especially in the reference to God as 'Rahman.' The Medinan suras are longer and contain sketches of the histories of previous prophets, laws, and diatribes against Jews and Christians. The beginning of each sura has a cryptic series of letters – for which no meaning is known. After the death of Muhammad no one knew the entire Koran by heart. Many Arabs revolted against Abu Bakr and had to be forcibly put down. The greatest opposition came from Maslama (a.k.a. Musailima) who claimed to be a prophet but was executed by Abu Bakr. Then 'Umar asked Zaid ibn Thabit to collate the Koran. The suras were arranged from longest to shortest, as even then the chronological order was imperfectly known. That codex was given to Hafsa. Other scholars also compiled their own codices. These became sources of contention because they different from one another. So, 'Uthman asked Zaid to write another codex and all the others were destroyed despite a fair amount of grumbling by their compilers. The variations between the codices could not be variations of dialect, as at this point the Arabic script could not express such variations, being both unvowelled and unpointed. The distinctives of the destroyed codices have survived somewhat in oral tradition. Ibn K'ab's codex contains two extra suras (similar to al-fatiha) and Ibn Masu'd has a different order and omits suras 1, 113, and 114. Ibn Mas'ud seriously opposed the use of Zaid's codex over his own, arguing that he [ibn Mas'ud] had been a disciple of Muhammad for longer and knew the Koran better than Zaid. Even after the production of Zaid's codex a great variety of different readings (extending to meaning and not just pronunciation) were possible through different means of pointing and vowelling. Eventually seven systems of pointing [each with two systems of vowelling] were considered valid. Part Two: THE COLLECTION AND THE VARIANTS OF THE KORAN Chapter Three: Uthman and the Recension of the Koran (pp. 67-75) -Leone Caetani 1. The Koran today is not the same as that given by Muhammad During the lifetime of the prophet and immediately afterwards verses were circulating that were either apocryphal or mistakenly attributed to the prophet. The 'Uthmanic recension was necessary to deal with the uncertainty regarding the canonical text. "It is clear that in the year 30 AH no official redaction existed. Tradition itself admits that there were various 'schools,' one in Iraq, one in Syria, one in al-Basrah, besides others in smaller places, and then, exaggerating in an orthodox sense this scandal, tries to make out that the divergences were wholly immaterial; but such affirmations accord ill with the opposition excited by the caliph's [i.e. 'Uthman's] act in al-Kufah. The official version must have contained somewhat serious modifications." (pg. 69) 2. The first recension under Abu Bakr and 'Umar is a myth a. Why did Abu Bakr practically conceal his copy, especially if the death of so many Muslims at the battle of Yamamah really did endanger the existence of the Koran? b. How was it that there was still no consensus regarding the Koran in AH 30 if this official codex had been made? 3. The 'Uthmanic recension was undertaken for political rather than religious motives Muhammad made no provision for continuing political and religious leadership after his death. Without his guidance, the knowledge of men who remembered his teaching (reciters or 'Qurra') became valuable. The Qurra spread with the empire establishing schools and teaching the lay populace and other Qurra. Rival groups developed, and many Qurra also began to voice strong disapproval of the caliph and of the military and political leaders who were profoundly ignorant of the Koran. The Qurra encouraged a general revolt against 'Uthman in AH 25. 'Uthman reacted quickly, ordered an official text to be complied and branded anyone who recited the Koran differently as a heretic. This effectively broke the power of the Qurra by taking the monopoly of knowledge about the Koran out of their hands. 4. We must revise our opinion of 'Uthman's character and not be mislead by later Muslim bad press. Tradition has many evil things to say about 'Uthman, but they dare not criticise his recension, because the Koran resulting from it is the foundation of Islam. Many of the complaints about 'Uthman are anti-'Ummayyad polemics and unjustly blame him for the financial blunders of his predecessor, 'Umar. The invention of the Abu Bakr recension effectively reduces 'Uthman's role to nothing more than copier of a previously compiled text. This accomplished the dual goal of preserving the authority of the existing text, while failing to give any credit to 'Uthman for preserving the Koran. Chapter Four: Three Ancient Korans (pp. 76-96) -Alphonse Mingana 1. The sources of the Koran - Muhammad was illiterate. He depended on oral information from Christians and especially from Jews. The corruption of oral transmission explains the inaccuracies of the stories. Historical errors include: Mary being the sister of Aaron(S. 3:31ff), Haman being Pharaoh's minister (S.28:38), and the conflation of Gideon and Saul (S. 2:250). There are contradictory attitudes toward non-Muslims. S. 2:189 says to fight against unbelievers and Suratut-Taubah says to make war on those who disagree, but S. 2:579 says there is no compulsion in religion and S. 24:45 says to dispute only kindly with Jews and Christians. 2. If we strip away the commentary, the Koran is inexplicable. Muslim theologians explain the contradictions by trying to put ayat (verses) in a historical context and by appealing to the doctrine of abrogated and abrogating verses. Without the commentary the Koran is completely garbled and meaningless. 3. Transmission from 612-632? – Muhammad never ordered the Koran to be written down, and when first asked to do so by Abu Bakr, Zaid ibn Thabit refused, arguing that he had no right to do so if Muhammad hadn't thought it necessary. (The wonderful memory of the Arabs has been overstated. For example, if we compare versions of the elegy 'Itabah' in different tribes we see significant variations.) Some verse were apparently written down, but we're not told which ones and we have no idea how they were preserved. What happened to the scraps after codification? They couldn't have been just chucked away – what sacrilege! 4. Who is the compiler of our standard text and is it authentic? Zaid ibn Thabit supposedly wrote the whole text of the Koran at least twice (under Abu Bakr and then under 'Uthman). The first copy was given to Hafsa, but 15 years later the believers were still arguing about what the Koran was, so 'Uthman had Zaid write up a second copy and destroyed all the others. Zaid probably tried to reproduce faithfully the words of Muhammad, otherwise surely he would have improved the style and grammar and amended the historical and typographical errors!) Indeed, the Koran today is substantially identical with this second recension, though not necessarily with the words of Muhammad. The claim that the Koran is perfect Arabic is absurd – there are many examples of repetition, weak rhyme, changing letters to force a rhyme, foreign words, bizarre usage or change of names (e.g. Terah to Azar, Saul to Talut (S. 2:248250), Enoch to Idris (S. 19:57) II. The text of the Koran has traditionally been studied through (1) commentaries, (2) grammarians studying Arabic vowels and diacritical points, and (3) types of script used. 1. The first commentator was Ibn Abbas. He is the main source of traditional exegesis, though many of his opinions are considered heretical. Other important commentators include Tabari (839-923), az-Zamakhshari (1075-1144), and al-Baidhawi (d. 1286) 2. Diacritical marks did not exist before the 'Umayyad caliphate. They were borrowed from Hebrew and Aramaic. Important grammarians include Khalil ibn Ahmad (718- 791) who invented the 'hamza', and Sibawaihi (Khalil). Vowels were not discovered until the end of the 8th at a study centre in Baghdad century under the influence of Aramaic. 3. Three major scripts are used – Kufic, Naskhi, and Kufo-Naskhi. The type of script gives the first rough division of age of manuscripts. More precise age determination is arrived at by considering other features, like the use of diacritical points. Chapter Five: The Transmission of the Koran (pp. 97-113) -Alphonse Mingana According to Muslim writers (pp. 98-104) · · · · · There is not much consensus among the traditions about the collection of the Koran. The earliest records about compilation are from Ibn Said (844), Bukhari (870) and Muslim (874). Ibn' Sa'd lists 10 different people who are supposed to have collected the Koran in the time of Muhammad (with a number of different hadith supporting each contender). Then he also gives hadith attributing collation to 'Uthman during 'Umar's caliphate, and in another place attributes collation to 'Umar himself. Bukhari's stories are different. He gives credit to the collection of the Koran during Muhammad's lifetime to a variety of people, but not the same list as Ibn Sa'd gives). Then he has the story of Abu Bakr's recension carried out exclusively by Zaid ibn Thabit. This is immediately followed by hadith about the 'Uthmanic recension work done by Zaid and three others. The last two traditions (the Abu Bakr and 'Uthmanic recensions) have been accepted above all the others – why? Also, if they had already assembled the whole Koran, why was it so hard to produce a codex? These two recensions are likely as fictitious as the others. Other Muslim historians confuse the picture farther: o The author of the Fihrist lists all the stories given by both Ibn Sa'd and Bukhari, then adds in two more. o Tabari tells us that Ali B. Abi Talib and 'Uthman wrote the Koran, but when they were absent ibn Ka'b and Zaid ibn Thabit did so. The people at that time accused 'Uthman of reducing the Koran from many books to one. o Wakidi writes that a Christian slave, ibn Qumta, taught Muhammad and that ibn Abi Sarh claimed that he could change what he wanted in the Koran just by writing to ibn Qumta. o Another source of traditions attributes the collection of the Koran to the caliph 'Abdul-Malik b. Marwan (684-704) and to his lieutenant Hajjaj b. Yusuf. Barhebraeus and Jaluld-Din as-Sayuti attribute it to the former, Ibn Dumak and Makrizi to the latter. Ibnul-Athir says that al-Hajjaj proscribed the reading of al-Masu'd's version, and Ibn Khallikan says that al-Hajjaj tried to get writers to agree on a text but was unsuccessful. Indeed variant readings continued and were recorded by Zamakhsharia and Baidhawi, though anyone who followed the variants was severely punished. Transmission of the Koran according to Christian writers (pp. 104-111) 1. 639 CE - discussion between a Christian patriarch and 'Amr b. al-'Asd (summary of conversation recorded in a manuscript dated 874 CE). We learn: a. The Bible had not been translated into Arabic b. Teaching regarding the Torah, inheritance, and denial of the divinity and death of Christ existed in the Arab community. c. No reference was made to any Arab holy book. d. Some of the Arab conquerors were literate. 2. 647 CE – a letter from the patriarch of Seleucia, Isho'yabb III, refers to the beliefs of the Arabs without any reference to the Koran. 3. 680 CE – the anonymous writer at Guidi knows nothing about the Koran, thinks that the Arabs are simply professing the Abrahamic faith, and doesn't realise that Muhammad is a religious character. 4. 690 CE – John Bar Penkaye, writing under the reign of 'Abdul-Malik, has no idea that the Koran existed. Only in the 8th century does the Koran become an item of debate between Muslims and Christians. Early Christian critics of the Koran include: Abu Nosh (secretary to the governor of Mosul), Timothy (the Nestorian patriarch of Seleucia), and, most importantly, al-Kindi (830 CE – i.e. 40 years before Bukhari!). Kindi's major argument: 'Ali and Abu Bakr had been squabbling over the succession to Muhammad. 'Ali began collecting the Koran, and others demanded that their bits be included. A variety of codices were written. 'Ali pointed out the divergences to 'Uthman, hoping to undermine them, so 'Uthman had all but one copy destroyed. Four copies of 'Uthman's codex were made, but all the originals were destroyed. When Hajjaj b. Yusuf became powerful ('Abdul-Malik was caliph – 684-704) he gathered together all the copies of the Koran, changed passages as he wished, destroyed the others and made six copies of the new version. So, how can we possibly distinguish the original from the counterfeit? A sort of Muslim response to Kindi is found in an apology for Islam written 20 years later in 835 CE by the physician 'Ali b. Rabbanat-Tabari at the request of the caliph Mutaw'akkil. In it Tabari ignores Kindi's historical point and merely asserts that the Sahaba (i.e. companions of the prophet) were good men. Then he lays out an apology for Islam that is significant because it pre-dates the hadith. In summary – the Christians don't seem to know of the official Koran until the end of the 8th century and they seem to see Islam as a political venture with a bit of religious dressing. Conclusion (pp. 111-113) 1. Almost nothing of the Koran was written at the death of Muhammad. It's uncertain as to how well known writing was in Mecca and Medina at that time. 2. Some years after Muhammad's death his companions began writing down oracles of Muhammad. This gave them prestige. 'Uthman's version was given royal sanction and the others were destroyed. Certainly dialectical differences were not the problem, as Arabic script at that time could not differentiate between dialectical variations anyway. 3. 'Uthman's Koran was probably written on scrolls of parchment (suhufs) and then, under 'Abdul Malk and Hajjaj b. Yusuf these were placed in book form with a fair amount of redaction, some parts deleted and others added. Chapter Six: Materials for the History of the Text of the Koran (pp. 114-134) -Arthur Jeffrey Muslim writers have not seemed interested in textual criticism of the Koran since 322 AH when the text was fixed by Wazirs Ibn Muqla and Ibn 'Isa (helped by Ibn Ibn Mujahid). After that point those who used old or variant readings were punished (Ibn Miqsam and Ibn Shanabudh are good examples of what happened to those who made the attempt). Though the actual manuscripts have perished, these variations are somewhat preserved in the commentators of az-Zamakhshari (d. 538), Abu Hayyan of Spain (d. 745) and ash-Shawkani (d. 1250), and in the philology works of al-'Ukbari (d. 616), Ibn Khalawaih (d. 370), and Ibn Jinni (d. 392). None of this information has been used to produce a critical text of the Koran. Muslim tradition (i.e. that before his death the prophet had the Koran ordered and written out though not in book form) is largely fictitious. After all, this same tradition says that very little had been recorded and that large amounts of the Koran were in danger of being lost when Muslims were killed at Yamama. Abu Bakr probably did collect something, as did a variety of others (whose names are not agreed on in any two lists preserved in the tradition); but his collection was not an official recension, rather a private matter. Some orthodox Muslims say the word 'jama'a' ("to collect") only means "to memorise" in the traditions referring to the metropolitan codices, but as these collections were carried on camels and eventually burnt it is more likely that they were written codices. Different metropolitan areas followed different codices: Homs and Damascus followed al-Aswad, Kufa – Ibn Mas'ud, Basra – as-Ash'ari, and Syria – ibn Ka'b. Major divergences between these texts mandated 'Uthman's radical recension. The Qurra violently opposed him in this, and ibn Masu'd stubbornly refused to give his codex up until he was forced to do so. Variants were preserved by commentators and philologists only when they were close enough to orthodoxy to help with tafsir. The ones they do preserve they insist were merely explanatory glosses on 'Uthman's text. "The amount of material preserved in this way is, of course, relatively small, but it is remarkable that any at all has been preserved. With the general acceptance of a standard text other types of text, even when they escaped the flames, would gradually cease being transmitted from sheer lack of interest in them. Such readings from them as would be remembered and quoted among the learned would be only the relatively few readings that had some theological or philological interest, so that the great mass of variants would early disappear. Moreover, even with regard to such variants as did survive there were definite efforts at suppression in the interests of orthodoxy. On may refer, for instance, to the case of the great Baghdad scholar Ibn Shanabudh (245-328) who was admitted to be an eminent Koranic authority, but who was forced to make public recantation of his use of readings from the old codices." (pg. 119) Any of the more striking variants were not recorded because of fear of reprisal. "For example, Abu Hayyan, Bahr VII 268, referring to a notorious textual variant, expressly says that in his work, though it is perhaps the richest in uncanonical variants that we have, he does not mention those variants where there is too wide a divergence from the standard text of 'Uthman." The Masahif Books (pp. 120-126) During the fourth Islamic century three books were written by Ibn al-Anbari, Ibn Ashta, and Ibn Abi Dawud, each entitled Kitab al-Masahif, and each discussing what was known of the lost codices. The former two are lost to us and known only in quotation; the third has survived. Ibn Abi Dawud is the third most important Hadith collector. He refers to fifteen primary codices and thirteen secondary codices (the later were mostly based on Mas'uds primary codex). One major drawback to tracing variants through the Hadith is that there was not the same meticulous care taken over the transmission of the variants as over the canonical version, so authenticity is difficult to ascertain. However, despite the limitations, significant information is available to contribute toward the formation of a critical text. Thirty-two different books contain the main sources of variants. Codex of Ibn Mas'ud (d. 33) (pp. 126-129) Ibn Masu'd was an early convert. He participated in the Jijra's to Abyssinia and Medina, was present at the battles of Badr and Uhud, was a personal servant of Muhammad, and learned seventy suras from the prophet. He was one of the earliest teachers of Islam, and was commended by the prophet himself for his knowledge of the Koran. He produced a codex that was used in Kufa, and many copies were made of it. He indignantly refused to give his codex up because he argued it was more accurate than Zaid ibn Thabit's. His codex did not include Suras 1, 113, and 114. He did not consider them a part of the Koran though he knew of them and offered variant readings of them. The order of his suras is also different from that 'Uthman's official codex. Codex of Ubai B. Ka'b (d. 29 or 34) (pp. 129-131) Ibn Ka'b was one of the Ansar. He was a secretary to Muhammad in Medina and is said to have written the treaty with the people of Jerusalem and to have been one of the four instructors commended by Muhammad. His personal codex was dominant in Syria even after standardisation. He appears to have been involved with the creation of 'Uthman's text, but tradition is garbled as to exactly how. He seems to have known the same number of suras as the authorised version, though the order is different. His personal codex never attained the popularity of Ibn Mas'ud's codex, and it was destroyed early by 'Uthman. Codex of 'Ali (d. 40) (pp. 132-134) 'Ali was Muhammad's son-in-law and supposedly began compiling a codex immediately upon the death of Muhammad. He was so engrossed in the task that he neglected to swear fealty to Abu Bakr. Some say he had access to a hidden store of Koranic materials. 'Ali's sura divisions were very different from 'Uthman's so it is difficult to tell if material was missing or added. 'Ali supported 'Uthman's recension and burnt his own codex. It is hard to know if the variants ascribed to 'Ali were in fact due to the original codex or to his interpretations of 'Uthman's codex. Chapter 7: Progress in the Study of the Koran Text (pp. 135-144) -Arthur Jeffrey A quick look at Muslim commentaries reveals many difficulties with the vocabulary of the Koran. The commentators tended to assume that Muhammad meant the same things as they would mean by certain words, and they interpreted the Koran in light of the theological and judicial controversies of their time. Jeffrey has already produced a lexicon of the non-Arab words in the Koran, but the Arabic words cannot properly be investigated until a critical text exists. The closest thing to a textus recepticus is the text tradition of Hafs from 'Asim (the best of the three traditions of the Kufan school). A standard issue of this text tradition was officially produced by the Egyptian government in 1923. Following the Muslim traditions, the text resulting from the 'Uthmanic recension was unpointed and unvoweled. When diacritical marks were invented different traditions of pointing developed in the major metropolitan centers. Even when the consonants (huruf) were agreed different ways of voweling could be devised. So a large number of ikhtiyar fi'l huruf (i.e. traditions as to the consonants, as variations in pointing resulting in a varying consonantal text) developed. These systems not only differed regarding pointing and voweling, but occasionally used different consonants altogether, as if attempting to improve the 'Uthmanic text. [NB: There are seven systems of pointing (i.e. ikhtiyar f'il huruf), each with two traditions of voweling, providing a total of fourteen canonical variations in reading. When citing a system both the source of the huruf and the source of the voweling are mentioned.) In AH 322 Ibn Mujahid of Baghdad (a great Koranic authority) pronounced a fixed huruf (supposedly 'Uthmanic) and forbade any other ikhtiyar and limited the variations in voweling to seven different systems. Later, three other systems were considered equally valid by some. So, the text of the Koran has two major categories of variants, the canonical variants, restricted to patterns of voweling (of which the system of 'Asim of Kufa according to Hafs is most popular for some reason), and the uncanonical consonantal variations. Chapter 8: A Variant Text of the Fatiha (pp. 145-149) -Arthur Jeffrey The Fatiha (Sura 1) is generally not considered to be an original part of the Koran. Even the earliest Muslim commentators (e.g. Abu Bakr al Asamm d. 313) did not consider it canonical. One variant form of the Fatiha is given in the Tadhkirat al-A'imma of Muhammad Baquir Majlisi (Tehran, 1331), another is given in a little book of fikh written about 150 years ago. These two vary from one another and from the textus recepticus though the sense of all three remains the same. Variations include: replacing synonyms, changes in verb form, and one or two changes of words that are not synonyms by have generally related meanings (e.g. 'rrahmana (merciful) to 'r-razzaqui (bountiful).) These variants to not improve grammar or clarity and seem to have no doctrinal significance; they are the sort that would exist in an oral prayer that was later fixed. Khalil b. Ahmad, a Reader of the Basran school, offers yet another variant. He is a known to have transmitted from 'Isa b. 'Umar (d. 149) and was a pupil of Ayyub as-Sakhtiyani, (d. 131), both of whom are famous for their transmission of uncanonical variants. Chapter 9: Abu 'Ubaid on the Verses Missing from the Koran (pp. 150-153) -Arthur Jeffrey There are perhaps a few invalid proclamations that have been interpolated into the Koran, but what is far more certain is that many authentic proclamations have been lost. Jeffrey gives the complete text of a chapter in Abu Ubaid's Kitab Fada'il-al-Qru'an, folios 43 and 44, concerning chapters that have been lost from the Koran. Abu 'Ubaid al-Qasim . Sallam (154-244 AH) studied under renown scholars and himself became well known as a philologist, jurist and Koranic expert. His chapter contains a list of Hadith on the missing verses of the Koran. According to these Hadith: · · · · · · · · · 'Umar is recorded as saying that much of the Koran has disappeared. Ai'sha ways that sura 33 used to have 200 verses, but much of it has been lost. Ibn Ka'b says that Sura 33 had as many verses as sura 2 (i.e. at least 200 verses), and included the verses on stoning [NB: as the Sura 33 has 73 verses today.] 'Uthman also refers to the missing verses on the stoning of adulterers (several different Hadith all report this). Ibn Ka'b and al-Khattab differed over whether S. xxxlii:6 (sic) was part of the Koran or not. Several people (Abu Waqid al-Laithi, Abu Musa al-Ash'ari, Zaid b. Arqam, and Jabir b. 'Abdallah) remember an aya about humans being greedy which is not now in the Koran. Ibn Abbas confesses to hearing things and not knowing if they were part of the Koran or not. Abi Ayyub b. Yunus reports a verse that he read in A'isha's codex that is not now in the Koran, and adds that A'isha accused 'Uthman of having altered the Koran. ' Adi b. 'Adi comment on the existence an other missing verses, the previous existence of which was confirmed by Zaid ibn Thabit. · 'Umar questioned the loss of another verse, and was informed by 'Abd ar-Rahman b. 'Auf that "It dropped out among what dropped from the Koran." 'Ubaid concludes the chapter by asserting that these verses were all genuine and used to be recited during prayers, but they were not passed down by the savants because they were considered extra, similar to verses contained elsewhere in the Koran. Chapter Ten: Textual Variations of the Koran (pp. 154-162) -David Margoliouth Orthodox Islam does not demand uniformity of the Koran. It permits 7-10 variant readings differing usually (but not always) in minutia. Other (non-orthodox) variations can be attributed to the fact that Muhammad frequently changed his revelation and some of his followers might not have known what the abrogating version was. After his death it was a political necessity for 'Uthman to standardise the text, and al-Hajjaj produced yet another recension at the end of the7th century. For a long time there was confusion about what was Koran and what was not. Sometimes verses of poets were cited as words of Allah. Even the religious leaders weren't always sure what the correct text was. For example, in one of his letters the Caliph Mansur grossly misquotes S. 12:38, relying on the word 'Ishmael' to prove his point, when the word is not even in the text. Significantly, neither Mubarrad nor Ibn Khaldun, who both reproduce this letter, notice the mistake. Even Bukhari, at the beginning of his Kitab al-Manaqib cites something as 'revealed' that was not in the Koran. These mistakes were made after a written existed; it's scarcely credible that mistakes would not have crept in while the text was still transmitted orally. Further confusion resulted from the lack of diacritical marks. For example, Hamza, who later helped invent point notation, confesses to having confused 'la zaita fihil' (no oil in it) with 'la raiba (no doubt) because of the lack of points. (So the lack of pointing could quite dramatically alter meaning!) Eventually a system of pointing based on Aramaic was adopted, though the caliph Ma'mun (198-218 AH) is said to have forbidden the use of both diacritical and vowel marks. Variant traditions of pointing developed over time, usually with little difference to sense, but in some places the differences in pointing resulted in greatly different meanings. Sometimes the textual variants look like deliberate attempts to amend the text (e.g. 24:16- did the pre-Islamic Arabs only worship inathan (females) or authanan (idols)? ). Sometimes the Readers used historical research to supplement grammatical studies in determining the authentic text. For example Ibraham was chosen over Ibrahim (which seems to be necessary for the rhyme.) Also, three different ways of vowelling sura 30:1 result in three different meanings. One awkward rendition was chosen because it fits history. Part Three: THE SOURCES OF THE KORAN Chapter Eleven: What Did Muhammad Borrow From Judaism? (pp. 165-226) -Abraham Geiger THOUGHTS BELONGING TO JUDAISM WHICH HAVE PASSED OVER INTO THE KORAN? Conceptions Borrowed from Judaism (pp. 166-172) Tabut – ark Taurat – law Jannatu'Adn – paradise Jahannam – hell Ahbar – teacher Darasa – studying scripture so as to force a far-fetched meaning from the text Sabt - Sabbath Sakinat- the presence of God Taghut – error Ma'un – refuge Masanil – repetition Rabani – teacher Furquan – deliverance, redemption (used this way in S. 8:42, 2:181, also misused as 'revelation'_ Malakut – government That these 14 words of Hebrew origin are used in the Koran suggests that ideas about divine guidance, revelation, and judgement after death were all borrowed from Judaism by Islam. Otherwise why wouldn't Arabic words have been used? Views borrowed from Judaism (pp. 172-185) A. Doctrinal views 1. Unity of God 2. Creation - 6 days, 7 heavens (asserted in Chagiga, also the '7 paths' is used in the Talmud), 7 hells – including 7 gates and trees at the gates 3. Mode of Revelation 4. Retribution, including the last judgement and Resurrection – e.g. linkage of resurrection and judgement, evil state of the world before the Messiah/Mahdi, the war between Gog and Magog, a person's body will testify against them (e.g. S. 24:24), idols will be cast into hellfire, the wicked will be allowed to prosper so as to increase their iniquity. 1000 years is like a day to the Lord, the resurrected person will appear in the clothes in which he is buried 5. Doctrine of spirits - similar beliefs regarding angels and demons (djinn). Though Islam has a much more earthy idea of paradise, some similarities remain. B. Moral and Legal Rules 1. Prayer § Matches the rabbis' positions for prayer (standing, sitting, reclining) see Sura 10:13 § shorten prayer in war § prayer forbidden to the drunken prayer must be vocalised by not said loudly Daybreak discerned by the ability to distinguish a blue (black) from a white thread 2. Woman § divorced woman waits three months before remarriage § suckling time is two years § same limits on intermarriage C. Views of Life Death with the righteous is to be prized – S. 3:191 and Num. 23:10 Full understanding at 40 years – S. 46:14 and Aboth 5:21 Interceding effectively leads to reward – S. 4:87 and Baba Kamma 92 At death family and goods don't follow a person, only works do – Sunna 689 and Pirke Rabbi Eliezer 34 Stories Borrowed from Judaism (pp. 185-223) We can assume that Muhammad acquired the Old Testament narratives from the Jews, because nothing is included that would be of particular interest to Christians. Patriarchs (pp. 187-204) A. From Adam to Noah o Creation – Adam is wiser than the angels are because he could name the animals (S. 2:28-32) c.f. Midrash Rabbah on Numbers para. 19, Midrash Rabbah on Genesis para. 8 and 17, and Sanhedrin 38 o The story of Satan refusing to worship Adam (S. 7:10-18; 17:63-68, 18:48, 20:115, 38:71-86) was explicitly rejected by the Jews. c.f. Midrash Rabbah on Genesis para. 8 o Cain and Abel – sacrifice and murder. Koran – raven tells Cain how to bury the body (S. 5:31) Jews – raven tells parents how to bury body (Pirke Rabbi Eliezer Ch. 21) Koran – slaying a soul is like slaying all mankind (S. 5:35) this is taken out of context from Mishna Sanhedrin 4:5 o Idris (Enoch) – taken to Paradise after death and raised to life again. c.f. S. 19:58 with Gen. 5:24 and Tract Dereen Erez (cited in Midrash Yalku Ch. 42) B. From Noah to Abraham o Angels living on earth, lusting after women and dividing marriages. S. 2:96 – alludes to Mdr. Abhkhir (quoted in Midr. Yalkut Ch. 44) o Noah – role as teacher and seer and the flood of hot water both match rabbinical ideas. [Compare S. 7:57-63, 10:72-75, 11:27-50, 22:43, 23:23-32, 25:39, 26:105-121, 29:13-14, 37:73-81, 54:9-18, 71:1ff with Sanhedrin 108, and S. 11:40 with Midrash Tanchuma, Section Noah, S. 11:42, 23:27 with Rosh Hashanan 162.] Noah's words are indistinguishable from Muhammad's (or Gabriel/Allah). C. Abraham to Moses o Abraham – Archetypal prophet, friend of God, lived in temple, wrote books. Conflict over idols lead to danger of being burned alive but he was rescued by God. (Compare S. 2:60, 21:69-74, 29:23-27; 37:95-99 with Midrash Rabba on Genesis para. 38). So strong is Muhammad's identification with Abraham that § § he places words in Abraham's mouth that are not suitable to anyone outside Muhammad's context (e.g. S. 24:88, 29:17-23) o Joseph is the subject of almost all of the 12th sura. Additions to the Biblical story are derived from Jewish legends. (e.g. Joseph is warned away from Potiphar's wife in a dream (s. 12:24, Sotah 6:2), Egyptian women cut their hands because of Joseph's beauty (S. 12:31, compare with references in Midrash Yalkut to 'The Great Chronicle'.) Moses and His Time (pp. 201-216) This is very similar to the Biblical account, but with some additions from Jewish fables and some errors. · · · · · · · The infant Moses refused the breast of Egyptian women (S. 28:11, Sotah 12,2) Pharaoh claims divinity (S. 26:28, 28:38, Midrash Rabba on Exodus para. 5) Pharaoh eventually repents (S. 10:90ff, Pirke Rabbi Eliezar section 43) God threatens to overturn the mountain onto the Israelites (S. 2:60, 87; 7:170, Abodah Zerah 2:2) There is a confusion as to the exact number of plagues – is it 5 (S. 7:130) or 9 (S. 17:103; 27:12) Haman (S. 28:5,7,38; 29:38; 28:38) and Korah (S. 29:38; 40:25) are thought to be advisors to Pharaoh. Miriam the sister of Aaron is also thought to be the mother of Jesus (S. 3:30ff, 29:29, 46:12) The Kings Who Ruled Over Undivided Israel (pp. 216-220) Very few particulars are given about Saul or David. Solomon is discussed in much more detail. The story about the Queen of Sheba (S. 27:20-46) is virtually identical to the 2nd Targum on the Book of Esther. Holy Men After the Time of Solomon (pp. 220-223) Elijah, Jonah, Job, Shadrach, Mishach, Abednego (not by name), Ezra, Elisha Conclusion: Muhammad borrowed a great deal from Judaism – both scripture and legend. He freely altered what he heard. 'Conceptions, matters of creed, views of morality, and of life in general, and more especially matters of history and traditions, have actually passed over from Judaism into the Koran.' (p. 222) Appendix: Statements in the Koran Hostile to Judaism (pp. 223-226) Muhammad's aim was to bring about the union between all religions, but Judaism, with its host of laws, stood in his way. So he made a break with the Jews, declaring them enemies (S. 5:85) who killed the prophets (S. 2:58, 5:74), thought themselves favoured by God (S. 5:21) believed they alone would enter paradise (S. 2:88, 62:6), held Ezra to be the son of God (S. 9:30), trusted in the intercession of their predecessors (2:128, 135), and perverted the Bible (S. 2:73). To emphasise this break he changed some of the Jewish traditions. For example: (1) Supper precedes prayer (sunna 97ff) in opposition to the Talmud's adamant stance that prayer has priority, (2) Sex is permitted during Ramadan. The Talmud forbids it on the evening of fasts. Also, men may only remarry the wives they have divorced if the woman has first married and divorced someone else (S. 2:230). This is in direct opposition to the Bible, (3) Most of the Jewish dietary regulations are removed, (4) Muhammad cites 'eye for eye' and rebukes the Jews for replacing it with the payment of money (S. 5:49). Chapter Twelve: The Sources of Islam (pp. 227-292) -W. St. Clair-Tisdall Ch. I – Views of Muslim Divines as to the sources from which Islam sprang (232) The Koran is direct from heaven from God via Gabriel to Muhammad. God is the only 'source' of Islam. Ch. II – Certain Doctrines and Practices of the Arabs in the "Days of Ignorance" Maintained in Islam (pp. 232-236) Islam retains much from pre-Islamic Arabia including Allah, the name for God. The concept of monotheism did exist in the jahiliyya – even the pagans conceived of a supreme God that ruled over all the others. There are hints that some idolatry would remain (e.g. the Satanic verses). The Ka'ba was the masjid of many tribes as early as 60 BC, and the pagans first had the tradition of kissing the black stone. Two passages from the Sabaa Mu'allaqat of Imra'ul Qays are quoted in the Koran (S. 54:1, 29:31&46, 37:69, 21:96, 93:1). There is also a hadith where Imra'ul mocks Fatima because her father is plagiarising him and claiming to be quoting revelation. Ch. III – How Far Some of the Doctrines and Histories in the Koran and Tradition were taken from Jewish Commentators, and Some Religious customs from the Sabaeans (pp. 236257) Sabeans – a religious group now disappeared. Among the little known about them we see the following customs: · · · · · 7 daily prayers, 5 of them at the same times as those chosen by Muhammad prayed for the dead fasted 30 days from night to sunrise observed Eed from the setting of 5 starts venerated the Ka'ba Jews – Three important tribes lived in the vicinity of Medina: Bani Quraiza, Qainuqa'a, and Nadhir. 1. Cain and Abel – S. 5:30-35, compare with the Targum of Jonathan ben Uzziah, the Targum of Jerusalem. Specifically there are parallels with Pirke Rabbi Eleazer(the story of the raven teaching people how to bury), and with Mishnah Sanhedrin (the commentary about the shedding of blood). 2. Abraham saved from Nimrood's fire – (S. 2:260, 6:74-84, 21:52-72, 19:42-50, 26:6979, 29:15,16; 37:81-95, 43:25-27, 60:4) taken from Midrash Rabbah (Gen. 15:7). The parallels are especially clear when the relevant hadith are consulted. The only 3. 4. 5. 6. 7. significant difference is that in the Koran Abraham's father is called Azar, not Terah, but Eusebius tells us that this is similar to the name used in Syria. This Jewish commentary was the result of a mistaken translation of 'Ur', which means 'city' in Babylonian, but was apparently mistaken for the word 'Or' meaning fire, so the commentator (Jonathan ben Uzziah) thought Abraham had been delivered out the 'fiery oven' of the Chaldeans. Visit of the Queen of Saba (Sheba) to Solomon (S. 21:17ff) is taken from the 2nd Targum of the Book of Esther Harut and Marut (S. 2:96, especially Araish al-Majalis – the commentary on that ayat) similar to several accounts in the Talmud, especially Midrash Yalkut. The stories are the same except for the manes of the angels. The manes in the Koran are the same as those of two goddesses worshipped in Armenia. A few other things taken by Islam from the Jews o 'Sinai overhead' – S. 2:172 and Abodah Sarah o The golden calf lowing – s. 2:90 and Pirke Rabbi Eleazer o Also, the Koran uses the word 'Sameri' for the man who built the golden calf – but Samaritans didn't exist until 400 years after Moses. A few other Jewish Matters o Many words in the Koran are not Arabic but Hebrew, Chaldaean, Syriac, etc… o The concept of 7heavens and 7 hells are in the Jewish books Hagigah and Zohar (S. 15:44, 17:46) o God's throne is above the waters (S. 11:9) from the Jewish Rashi o The angel Malik rules over Jehennam – the names is taken from Molech, the ruler of fire in pagan Palestine. o There is a wall or partition separating heaven and hell (S. 7:44) – a variety of places in the Jewish Midrash. Religious usages of Islam taken from the Jews o Daybreak begins when you can distinguish a white from a black(Islam)/blue(Jewish) thread (S. 2:83, Mishnah Berakhoth) o S. 21:105 is a quotation of Psalm 37:11. How could the Koran quote the Psalms unless it came after them, therefore either the Psalms must be eternal as well, or the Koran is not. o The Koran is preserved on heavenly tablets (S. 85:21-22) – similar to the stone tablets of the decalogue (Deut. 10:1-5) which Jewish legend had embellished to include the entire Torah, Writings, Prophets, Mishnah, and the Gemara (Rabbi Simeon). Ch. IV – On the Belief that Much of the Koran is Derived from the Tales of Heretical Christian Sects Many heretics were expelled from the Roman Empire and migrated to Arabic before the time of Muhammad. 1. The Seven Sleepers, or Companions of the Cave (S. 18:8-26) is a story of Greek origin found in a Latin work of Gregory of Tours ('Story of Martyrs' 1:95) and was recognised by Christians as pious fiction. 2. The History of Mary (S. 19:16-31, 66:12, 3:31-32&37-42, 25:37). Mary is said to be the sister of Aaron, the daughter of Imran (Hebrew Amran the father of Moses), and the mother of Jesus. The hadith tell us that Mary's mother was an aged, barren woman who promised to give her child to the temple if God gave it to her (from the Protevangelium of James the Less). The hadith also explain that the casting of rods mentioned in the Koran refers to when 6 priests were vying for who would raise Mary. They threw their rods into the river, only Zaccharias' rod floated (from the History of our Holy Father the Aged, the Carpenter (Joseph), and Arabic apocryphal book). Mary was denounced as an adulteress but pleaded her innocence (from Protevangelium a Coptic book on the Virgin Mary), and gave birth under a palm tree that aided her (from History of the Nativity of Mary and the Saviour's Infancy) 3. The Childhood of Jesus – Jesus spoke from the cradle and created birds of clay which he then turned to life (S. 3:41-43, 5:119), from The Gospel of Thomas the Israelite and The Gospel of the Infancy Ch. 1, 36, 46. Jesus was not really crucified (s. 4:156) in accordance with the heretic Basilides (quoted by Iraneus). The Koran erroneously thinks that the Trinity consists of father, mother, and son (s. 4:169, 5:77). 4. Some other stories from Christian or heretical writers: In the hadith (Quissas alAnbial) God sends angels together dust to create Adam and Azrael brings it from every quarter (Ibn Athir via Abdul Feda). This is from the heretic Marconion who argued that it was an angel (the 'God of the law') who created people, not the true God. The balance of good and bad deeds (S. 42:16, 101:5-6) is from the 'Testament of Abraham' and from the Egyptian 'Book of the dead.' Two New Testament verses are alluded to: (a) camel through the eye of a needle (S. 7:38, Mt. 19:24), God has prepared for the righteous things that eyes have not seen nor ears heard (Abu Hureira quoting the prophet in Mishkat of the Prophet, 1 Cor. 2:9). Ch. V – Some Things in the Koran and Tradition Derived from Ancient Zoroastrian and Hindu Beliefs (pp. 275-286) Arabian and Greek historians tell us that much of the Arabian peninsula was under Persian rule before and during Muhammad's life. Ibn Hisham tells us that the stories of Rustem, Isfandiyar and ancient Persia were told in Medina and the Quraish used to compare them with tales in the Koran (e.g. the tales told by Nadhr, son of al-Harith). 1. Ascent (Miraj) of the prophet (S. 17:1) – There is a great variation in interpretation. Ibn Ishaq quotes A'isha and the prophet as saying this was an out of body journey. Muhyiad-Din [ibn al-'Arabi] agrees. But Ibn Ishaq also quotes the prophet saying that it was a literal journey. Cotada relates the prophet saying that it was a literal journey into the 7th heaven. In a Zorastrian story the Magi send one of their number into heaven to get a message from God (Ormazd) (from a Pahlavi book Arta Viraf Namak – 400 B.H.) Also, the 'Testament of Abraham' tells of Abraham being taken up to heaven in a chariot. 2. Paradise – filled with houris (S. 55:72, 56:22) – like the 'paries' in Zorastrianism. The words 'houry', 'djinn', and 'bihist' (Paradise) are derived from Avesta or Pahlavi sources. The 'youths of pleasure' (ghilunan) are also in Hindu tales. The name of the Angel of death is taken from the Jews (in Hebrew two names are given, Sammael and Azrael, the latter was borrowed by Islam), but the concept of the angel killing those in hell was taken from Zoroastrianism. 3. Azazil coming from hell – in the Muslim traditions he worshiped God 1000 years in each of the 7 heavens before reaching earth. Then he sat 3000 years by the gates of paradise trying to tempt Adam and Eve and destroy creation. This is very similar to the Zoroastrian tale regarding their devil (Ahriman) in the book Victory of God. The peacock agreed to let Iblis into Paradise in exchange for a prayer with magical 4. 5. 6. 7. qualities (the Bundahishnih) - an association also noted by the Zoroastrians (Eznik in his book Against Heresies). The light of Muhammad was the first created thing (Qissas al-Anbia, Rauzat al Ahbab). The light was divided into 4, then each into 4. Muhammad was the first of the first divisions of light. This light was then placed on Adam and descended to the best descendent. This is virtually identical to the Zoroastrian view which described 4 divisions of light (the Minukhirad, Desatir-i Asmani, Yesht 19:31-37); the light was placed on the first man (Jamshid) and passed to his greatest descendent. The Bridge Sirat is a concept from Dinkart, but it is named Chinavad by the Zoroastrians. The concept that each prophet predicts the next prophet is from Desatir-i Asmani where each Zoroastrian prophet predicts the next one. Also, the openings of these books (i.e. the Desatir-i Asmani) is "In the name of God, the Giver of gifts, the Beneficent' which is similar to the opening of all the Suras 'In the name of God the Merciful, the Gracious.' How could Muhammad have learned these stories? Rauzat al-Ahbab tells us that the prophet used to talk to people from all over the place. Al-Kindi accuses the Koran of including foolish old-wives tales. Also, in Sirat-Rasul we learn of the Persian, Salman, who advised Muhammad regarding the battle of the trench and was accused of helping compose the Koran. (The Koran mentions him, though not by name, in S. 16:105). Ch. VI – The Hanefites: Their Influence on Muhammad and On His Teaching (pp. 286-292) The influence of the Hanefites (Arab monotheists) on Muhammad is most reliably described by Ibn Hisham quoting Ibn Ishaq'a Sirat. Six Hanefites are mentioned by name – Abu Amir (Medina), 'Ummeya (Tayif), Waraqa (became a Christian), 'Ubaidallah (became a Muslim, moved to Abyssiniya and gave up Islam for Christianity), 'Uthman, Zaid (banished from Mecca, lived on Mt. Hira where Muhammad went to meditate) (the latter four were from Mecca). Conclusion – All this said, the variety of sources does not mean than Muhammad had no role in creating Islam. But we see that as circumstances in his life changed, so too did his revelation. For example, s. 22:44 (pre-Hegira) permission is given to fight when persecuted, but in s. 2:212-214) war is commanded even during the sacred months (post-Hegira). Then again after the Banu Quraiza are conquered comes s. 5:37 commanding dire punishments for anyone who opposes Muhammad. Towards the end of Muhammad's life the sacred months come back into favour (s. 9:2,29), but Muslims are also commanded to kill idolaters wherever they may find them, (even if they are not fighting against Islam!), because they do not profess the true religion. Chapter Thirteen: The Jewish Foundation of Islam (pp. 293-348) -Charles Cutler Torrey Allah and Islam (pp. 293-330) Muhammad was trying to create a religious history for the Arabs, but Arabian religious history did not provide many sources for him. What references there are occur mainly in the Meccan period. He refers to Hud, the prophet of the people 'Ad; Salih, the prophet of the Thamud; and Shu'aib, prophet of Midian. All pagan customs not directly involving idolatry were preserved in Islam, e.g. the rituals of the Haj. After exhausting the Arabian possibilities Muhammad began to rely on Jewish material because it was well-known and would give the new religion greater credibility in the wider world. In addition to apocryphal works, Muhammad must have been familiar with the canonical Bible, especially the Torah. He only knows the prophets with interesting stories and is therefore ignorant of Isaiah, Jeremiah, Ezekiel and all the minor prophets except Jonah. From popular tales the Arabs knew that the Jews felt that they had descended from a common ancestor, Abraham, via Isma'il and Isaac respectively. Hagar is not mentioned in the Koran. The Koran says that they built the Ka'ba (though later Muslim doctrine says that Adam built it and Abraham cleansed it of idols). It is possible that the 'hanifs' (Arab monotheists following the religion of Abraham) are an invention of later Islam. The story of Iblis (or Shaitan) prostrating himself before Adam (38:73-77) may not refer to worship as there is a possible Jewish source for this story in Sanhedrin 596 and Mir. Rabba 8. Shu'aib is probably the Biblical Jethro. 'Uzair is Ezra, and the Jews are accused of declaring him to be the son of God. Idris is also Ezra (the Greek name). Hebrew chronology is very week in the Koran, e.g. Muhammad seems to associate Moses near to Jesus (as Moses' sister is also Jesus' mother). 'Isa ibn Maryam is Jesus. Very little is known about him by Muhammad and there are no uniquely Christian doctrines in the Koran. The little that was known about Jesus came from (1) the facts and fancies that were spread throughout all Arabia, and (2) a little via the Jews. The name 'Isa is itself inappropriate, it should be Yeshu in Arabic. Either it was given by the Jews (associating Jesus with their ancient enemy Esau) or it is a corruption of the Syriac name (Isho). In the Koran itself Jesus doesn't have a position higher than Abraham, Moses, or David. This elevation occurred later in the caliphate when the Arabs had closer contacts with Christians. A few Christian terms (e.g. Messiah, Spirit) work their way into the Koran without any real understanding of what they mean. It was probably the migration to Abyssinia that increased Muhammad's interest in the Christian stories. Rudolph and Ahrens argue that if Muhammad had learned about Jesus from the Jews then he would have ignored or insulted him. But many Jews appreciated Jesus as a teacher while rejecting Christian dogmas. Also, Muhammad was aware of the large Christian empire, so he would have distrusted anyone who insulted Jesus. The only information about Christ in the Koran is the kind of stuff that wouldn't bother the Jews. The Koran's view of Jesus' mission is: (1) confirm the true doctrine of the Torah, (2) preach monotheism, (3) warn against new sects. S. 15:1-15 is a literary connection with the New Testament (Lk. 1:5-25, 57-66). This is the story of Zechariah and John was probably related by a learned man but not a Christian as it was isolated from any association with Jesus' birth. In summary, there is nothing particularly Christian about Jesus in the Koran. Torrey now digresses to a discussion of the composite Meccan suras, following the traditional Muslim accounts closely. He points out the implausibility of Meccan and Medinan verses being intermingled if in fact the prophet was publicly reciting his revelations and having them memorised by his followers as they were revealed. Would it not cause confusion (or scepticism) to be continually inserting new material into previously revealed suras? The traditional commentators frequently neglect the Jewish population in Mecca that may have been the target of some ayat in the Meccan suras. In fact, Muhammad's personal contact with Jews was longer and closer pre-Hijra than post-Hijra. Why would we assume that there was no hostility to Muhammad from the Meccan Jews? And, after the eviction or butchery of the yews in Yathrib, it's scarcely surprising that the Jews quickly left Mecca. Torrey recommends considering the Meccan suras to be complete without interpolations unless there is unmistakable proof to the contrary. Doing this decreases the variation in style and vocabulary assumed to exist between the two periods. [NB: Basically he is arguing for literary criticism instead of form criticism.] 'The origin of the term Islam' (pp. 327-330) Traditionally 'Islam' is said to mean 'submission', especially to Allah. But, this is not the normal meaning one would expect of the 4th stem of the verb 'salima'. It is especially strange since 'submission' is not a prominent feature of Muhammad or his religion nor especially emphasised in the Koran. It is, however, an important attribute of Abraham, especially in his potential sacrifice of Ishmael. The Narratives of the Koran (pp. 330-348) Muhammad's use of stories about prophets served two functions: (1) it provided a clear connection with the previous 'religions of the book', and (2) it showed his countrymen that his religion had been preached before and those who rejected it were punished. But, Muhammad's storytelling was boring and he was mocked by an-Nadr ibn al-Harith who insisted that his own tales of Persian kings were far more interesting. (After the battle of Badr the prophet had his revenge and slew an-Nadr.) Muhammad himself appreciated a good story and incorporated pretty bits of folk tale into the Koran where he could. However, this provided a dilemma for Muhammad. If he merely reproduced tales he would be accused of plagiarism, but if he changed them he would be accused of falsifying. He couldn't just invent new stories, for his imagination was vivid but not creative. All of his characters talk the same way and he has very little sense of action. His solution was to repeat the stories he had learned, but in fragments, using introductory words which imply that he could tell more if he chose (e.g. 'and when…', 'and then there was that time…') The story of Joseph is the most complete narrative in the Koran, but it is still annoyingly short in detail. Why were the women given knives? What does the banquet have to do with anything? Why was Joseph put in prison after Potipher's wife confessed? Solomon and the Queen of Sheba (27:16-45) is taken directly from the Haggada (see above pp. 181-186). Jonah (37:139-148) is a condensation of the Biblical account, but the name given is based on the Greek rather than Hebrew form. Saul and Goliath ('Talut' and 'Jalut') is a confusion of the story of Gideon (Jdg. 7:47) with that of David and Goliath. The story of Moses (s. 28:2-46) is a summary of most of Ex. 1-4, though Muhammad does not associate Moses with the Israelites. Haman is believed to be Pharaoh's vizier (also in s. 29 and 40). As in the Talmud (Sotah 126) the baby Moses refuses to suckle at an Egyptian breast. The marriage of Moses in Midian is loosely patterned after Jacob and Rachael; and a tower (virtually identical to the tower of Babel) is built by Pharaoh to reach Allah. This narrative illustrates the freedom which Muhammad felt as a prophet to alter the Biblical tradition. Sura 18 is unusual because the stories in it are not from the Bible or Rabbinic literature, and Muhammad makes not mention to it elsewhere in the Koran. 1. The seven sleepers is from the legend of 7 Christian youths who fled from Ephasus to the mountains to escape the persecution of Decius (250 AD). Though a Christian tale it seems to have come to Muhammad via the Jews for several reasons (a) The hadith say that the Jews of Mecca were especially interested in this story (See Baidawi on vs. 23), (b) the rest of the stories in the chapter seem to have come via a Jewish rescension, and (c) internal evidence points to verse 18, which mentions the importance of 'clean' food, a concept important to Jews, not to Christians. There is nothing uniquely Christian about this tale. It could just as easily have been Israelite youths. Apparently the legend existed in different forms and Muhammad was challenged to know what was the correct number of youths. The Koran diffuses the challenge by insisting that only God knows the right answer. 2. The next story is a common parable of a god-fearing poor man vs. an arrogant, impious rich man. The latter is punished. 3. Then we have the story of Moses searching for the fountain of life which is the same as an episode from the legend of Alexander the Great with the name changed. This legend has roots in the Gilgamesh epic. 4. Finally, the narrative of the 'Two-horned' hero is again from Alexander the Great. He journey's to the place of the setting sun and to the place of its rising, as an emissary of God. He is protected against Gog and Magog (Yajuj and Majuj in the Koran) and Alexander builds a great wall. These fantasies echo those found in the Haggada, which reinforces the possibility of a Jewish source for the entire sura, likely a single document. So, the sources of the Koran used by Muhammad include: 1. 2. 3. 4. Biblical narrative with alteration Jewish Haggada, well preserved A small amount of ultimately Christian material from Aramaic. Legends common to world literature introduced via the Jews at Mecca. All of these were altered and rearranged for the purpose of providing his listeners with an Arabian revelation with enhanced credibility because it could be seen as part of a universal divine revelation. Part Four: MODERN TEXTUAL CRITICISM OF THE KORAN Chapter Fourteen: Literary Analysis of Koran, Tafsir, and Sira: The methodologies of John Wansbrough (pp. 351-363) -Andrew Rippin Christianity and Judaism are both seen as religions rooted in history. 'What really happened' is seen as an important criteria for determining the truth or falsehood of the religion. It assumes that the sources available to us contain discernible historical data which enable us to achieve positive historical results. Modern scholarship of Islam has the same desire to achieve positive results, but the literary qualities of the available sources are often overlooked. Neutral testimony, archaeological data, datable documents, and evidence from external sources, are profoundly lacking. The few external sources that we have (as recounted by Crone and Cook in Hagarism) have questionable authenticity and are based on polemic. Internal sources are recorded two centuries after the event, influenced by the intervening years and intended to provide a 'salvation history' legitimising the faith and the scripture of Islam. For example, the stories known as asbab al-nazul (occasions of revelation) are significant not for their historical value but for their exegetical value – they provide a framework for interpretation of the Koran. Yet these basic literary facts are often ignored by historians. The Nature of the Sources John Wansbrough (SOAS) argues for a critical literary assessment of the sources so as to avoid the inherent theological view of history. His two major books are Qur'anic Studies: Sources and Methods of Historical Interpretation, dealing with "the formation of the Koran along with the witness of exegetical writings (tafsir) to that formation., and The Sectarian Milieu: Content and Composition of Islamic Salvation History, examining the traditional biographies of Muhammad to see "the theological elaboration of Islam as a religious community" especially "questions of authority, identity, and epistemology." [pg. 354] Wansbrough's basic methodology is to ask the question: What is the evidence that the stories are accurate regarding the formation of the scripture and the community? The earliest nonIslamic sources testifying to the Koran are the 2nd/8th century. Islamic sources (excluding those whose primary purpose was defending the canon) suggest that the Koran itself was not totally fixed until the 3rd/9th century. Manuscript evidence doesn't allow for much earlier dating. Many scholars ask why they should not trust Islamic sources. In answer Wansbrough, rather than pointing to contradictions between and within them (like John Burton, The Collection of the Koran), argues that "the entire corpus of early Islamic documentation must be viewed as 'salvation history.' What the Koran is trying to evidence, what tafsir, sira, and theological writings are trying to explicate, is how the sequence of worldly events centred on the time of Muhammad was directed by God. All the components of Islamic salvation history are meant to witness the same point of faith, namely, an understanding of history that sees God's role in directing the affairs of humankind." [pp. 354-355] Salvation history is not attempting to describe what really happened, it is attempt to describe the relationship between God and men and vice versa. (Wansbrough does not use 'salvation' with it's Christian connotations, i.e. the saving of an individual soul from damnation, but in a more general literary sense that could just as easily be called 'sacred' history.) This concept has been fully developed within biblical and Mishnaic studies by the likes of Bultmann and Neusner. "All such works start from the proposition that the literary records of salvation history, although presenting themselves as being contemporary with the events they describe, actually belong to a period well after such events, which suggests that they have been written according to later points of view in order to fit the purposes of that later time… The records we have are the existential records of the thought and faith of later generations." [pp. 355-356] Goldziher and Schact recognised that many of the sayings attributed to the prophet were invented to settle legal and doctrinal disputes in later generations. However most scholars since Schact have tended to ignore the implications of his work. Wansbrough argues that we do not (and probably cannot) know what 'really happened'. Literary analysis can only tell us about the disputes of later generations. The whole point of Islamic salvation history is to adapt Judeo-Christian religious themes for the formulation of an Arabian religious identity. The Koran itself demands that it be placed within a Judeo-Christian context (e.g. the line of prophets, sequence of scriptures, common narratives). "This notion of extrapolation is, in a sense, the methodological presupposition that Wansbrough sets out to prove within his books by posing the question: If we assume this, does the data fit? At the same time he poses the question: What additional evidence appears in the process of the analysis to corroborate the presupposition and to define it more clearly?" [pg. 357] Attacking the presupposition misses the entire point To evaluate his work one must first weigh the evidence and the conclusions proposed. Wansbrough's Approach to the Sources (pp. 358-363) Wansbrough argues that modern studies of the Koran, even those which purport to use modern biblical methodologies (e.g. Richard Bell), acquiesce to the traditional interpretation of the data. Major reasons for this include: (1) increasing specialisation means that there are fewer scholars capable of interacting with the wide variety of necessary languages and religions. Most think that a knowledge of Arabic and 7th century Arabia is sufficient. (2) The irenic approach (e.g. Charles Adams), aimed at appreciation of Islamic religiousness, avoids the basic question 'How do we know?' In his analysis of the basic character of the Koran Wansbrough identifies four major motifs common to monotheistic imagery: divine retribution, sign, exile, and covenant. He points out that the Koran is written in a 'referential' style, presupposing detailed audience knowledge of the Judeo-Christian traditions which can be alluded to with only a few words without losing meaning (similar to Talmudic references to the Torah). Only as 'Islam' moved out of the Arabian peninsula and obtained a fixed identity (based on political structure) does the Koran become detached from its original intellectual environment and require explanation – i.e. the tafsir and sira. The similarities between the Koran and Qumram literature show a "similar process of biblical-textual elaboration and adaptation to sectarian purposes." [pp. 360] So the Koran is a composite of referential passages developed on the context of Judeo-Christian sectarian polemics joined together through a variety of literary and narrative conventions. Textual stability goes hand-in-hand with canonisation and was not really feasible until political power was well established; "thus the end of the 2nd/8th century becomes a likely historical moment for the gathering together of oral tradition and liturgical elements leading to the actual concept "Islam." [pg. 361] This coincides with the rise of literary Arabic. Wansbrough analyses Koranic tafsir into five genres – haggadic, halakhic, masoretic, rhetorical, and allegorical – and then shows a chronological development of increasing concern with the textual integrity of the Koran and then with its use as scripture. The sira have some exegetical function, but are more important in providing a narrative of the Islamic version of salvation history. Much of the contents of the sira fit nicely as elaborations of 23 well-known polemical motifs traditional to the Near Eastern sectarian milieu. Critics have largely accused Wansbrough of creating a method that determines results rather than allowing material determining results. However, Rippin points out that the traditional theologico-historical methods are just as likely to condition results. What is needed is for scholars to become more aware of the limitations of their own methods and to be prepared to considered the validity of other methods. A closer examination of the basic data is necessary to determine the validity and implications of Wansbrough's method. https://de.scribd.com/document/65398244/The-Origins-of-the-Koran-By-Ibn-Warraq ------------------------------- Ibn Warraq 6 The Origins of the Koran- Podrijetlo Kur'ana PDF

Volker Popp 1. i 2. Rana povijest islama zasnovana na natpisima i numizmatičkim dokazima Volker Popp 1. i 2. Volker Popp 1. i 2. Rana povijest islama zasnovana na natpisima i numizmatičkim dokazima (1. dio - bez fotografija) google prevodioc: 1. Fikcija jedinstvene povijesti ranog islama Već 1902. Julius Wellhausen istaknuo je kako je sirijska tradicija Arapa izgubljena. 1 Izgubljena nije samo sirijska tradicija. To se odnosi i na tradiciju istočnih područja Arapskog carstva. Informacije o tome mogu se naći u kineskim izvorima. 2 Wellhausen je već istaknuo da povijesni izvještaji islamskih povjesničara ne zadovoljavaju zahtjeve Theodora Mommsena (1817.-1903.) Koji se sastoje od povijesnih izvora. 3 Uz to, tradicionalna islamska historiografija ne pokazuje što bi trebalo biti "arapski" islamske povijesti. 4 Jedno ne ovisi o izvještajima islamskih povjesničara o rekonstrukciji povijesnih uvjeta u Siriji, Mezopotamiji i Iranu u 7. stoljeću. Opsežne zalihe natpisa i slikovni prikazi s ovog područja nalaze se u javnim i privatnim arheološkim zbirkama. Na taj je način moguće rekonstruirati povijesne odnose koristeći materijalne dokaze, jer „kao što je poznato, povijest uvijek morate konstruirati. (...) Jedina je razlika dobro dizajnirate li ili loše ”(J. Wellhausen). 5 Za pristup gradnji odabirem put koji je Michael Bates nacrtao već 1976. godine. U skladu s tim, numizmatički materijal svake pojedine kovnice obrađuje se prije nego što se krene u provincije, a zatim u regije. Tek nakon toga se izvode zaključci koji su obvezujući za cijeli portfelj. Predlažem i ovaj mali postupak za obradu protokola i naslova na kovanicama i natpisima. 6 Ovdje bi bio primjeren detaljan prikaz povijesti predislamskog, kršćanskog Arapa u Siriji i zapadu Arapskog poluotoka, kao i prikaz povijesti kršćanstva među Arapima na istoku poluotoka, Bahreina, Katara i Omana od početka sirijske misije u 3. stoljeće. Povijest kršćanskih Arapa u Mezopotamiji i na otoku? Az? Ra je od posebnog značaja. To područje u Eufratovom luku bilo je poznato rano kao dom Arapa, kao biskupija, koju su suvremenici nazivali aramejski Beth 'Arabayé . U tom je kontekstu, međutim, potrebno istaknuti središnji povijesni događaj u prvoj polovici 7. stoljeća, iznenađujući uspjeh Bizanta 622. godine. Ispadi koji su uslijedili nakon ove pobjede kasnije su islamska tradicionalna literatura pripisala posljedicama Hi-Ra ("emigracije") arapskog poslanika. Kaže se da se ta srednja škola dogodila 622. godine. Kaže se da je islamska era započela s tim. Ovo nije povijesno. U stvari, započela je nova era, doba samouprave kršćanskih Arapa. Njezin kalendar slijedio je solarnu godinu. 2. Prapovijest "islama" 2.1 Sassanidsko-bizantski vjerski rat Čak ni Georg Ostrogorsky nije bio u stanju izbjeći dojam da je sukob koji je trajao između Novog Irana i Novog Rima poprimio karakter vjerskog rata od vladavine Chosrau II (591-628). 7 Ovaj ratni zaokret utjelovio je i njegove protagoniste. Chosrau II je imao precizne ideje o strukturi vizantijskog sustava vladavine. Bio je svjestan da je legitimitet carske vladavine zaštita crkve. Kao mladi izbjeglica na carskom dvoru Bizanta uživao je zaštitu bizantskog cara Maurikija (582 - 602). Nakon što mu je bizantska vojska pomogla da se vrati u Iran i prijestolje, postao je osvetnik svog bivšeg zaštitnika kada su ga uz carsku obitelj ubili uzurpator Phocas 602. Nije bio oženjen samo dvojicom kršćana, bizantskom princezom Marijom i sirijskom Schirinom, njegov glavni ministar financija Yazdin također je bio kršćanin. 8 Njegov odnos prema kultu svetog Sergija Rusafskog - ne samo kao odbojnica - dokumentiran je izvješćem o njegovim temeljima i činjenicom da je obnovio sakralne predmete ukradene od njegovih predaka. 9 S obzirom na prihvaćanje perzijske tradicije od strane nestorijanske crkve Irana - svećenički brak, samopouzdanje kao nacionalna crkva? ", Na sasanijskom dvoru moralo se priznati da se Nestorijani više ne mogu odreći. Ponekad se nestorijanska crkva uzdizala pokraj kraljevske palače u Seleukeiji na Tigrisu. " 10 Kultovi su koegzistirali onako kako ih poznajemo u sličnom obliku iz današnjeg Japana. Car predsjeda državnim kultom, subjekt je sljedbenik njegove privatne religije, koja je istinita državi. Baš kao što šintoizam u današnjem Japanu postoji kao državni kult, budizam, a također i kršćanstvo kao privatna religija, tako je i makedonska religija Zoroastrijskog državnog kulta nastavila živjeti u Iranu kao službena religija carstva, a Shah Shah kao njegov zaštitnik podložan je aristokraciji ali bili su sljedbenici žive religije kršćanstva. To je bilo istina za državu. Arapski protagonisti Nestorijanaca Irana bili su kraljevi Al-Ra iz obitelji La? Mid. Već se u natpisu sasanskog vladara Narsesa (293-302) iz Paikulija spominje jedan od tih arapskih vazala Irana: "? Amrw l? M? Dyn mlk?" (? Amr, kralj (malik) La? Miden). 11 Po povratkom Chosrausa II na prijestolje (595), arapski je djelomični kralj kršten u al - ?? ra. "Taj Nu? Ovjek, jednom kad je odlučio postati kršćanin, postao je Nestrijanac, nije samo pitanje, ne samo zato što je njegova okolica bila nestorijansko, već i zbog kršćanskih denominacija, sami Nestorijanci su Perzijancima bili nekako prihvatljivi, za razliku od "rimski" monofiziti i kalki. " 12 Arapski gospodari Sirije, Ghassanidi, bili su sljedbenici monofizitske vjerovanja. Krajem 6. stoljeća bili su pod Sasanskom vlašću u pitanjima kršćanske ispovijesti, oboje za razliku od njihovih bizantskih gospodara i njihove neprijateljske braće Arapa. Kao lokalni dostojanstvenici, Ghasanidi su bili dio bizantske aristokracije. Glava se zvala Bi? R? Q (od latinskog Patricius). 13 Krajem 6. stoljeća, kao predstavnici neprijateljskih carstava, dvije arapske dinastije su se suočile jedna s drugom u ulogama kraljeva dijelova i predstavnika različitih kršćanskih denominacija. Obojici je bilo zajedničko to da imaju vjersku ispovijed iz službene državne crkve? i Zoroastrijanca u Iranu i Crkve cara u Vizantiji? razlikovala. Rat između velikih carstava bio je, u velikoj mjeri, proxy rat, koji su vodili dotični kršćansko-arapski vazali i njihovi nasljednici. Situacija vizantijskog cara Herakleiosa (610.-641.), Sina patrijarhanskog Kartaga, bila je tako nesigurna kao i njegov protivnik na istoku. Iako je kršćanski car, mnogo ga je kršćanstvo mrzilo. Zapadni Armenci, Lazenci i ostali Gruzijci slijedili su ga pod prinudom. Istočni Armenci pridružili su se 541. s istočnim Sirijcima na sinodi u Dwinu. Monofiziti Arapi Zapada pridružili su se ovom fronti, kao i Koptsima i Etiopljanima koji su nekad bili misionizirani iz Sirije; Čak je i u svojoj sjevernoafričkoj domovini carska crkva bila u nevolji. Tamo su igrali ulogu kontrasti između rimskog i domaćeg numidskog stanovništva. Posebna crkva donatora učinila je učinkovitost sakramenata ovisnima o svetosti darivatelja (katastrofa za svaku crkvenu hijerarhiju!). Stoga je sveti Augustin to ispravio razvijajući pristupe učenja katoličkog sakramenta. Dalje prema zapadu vizigoti su oplakivali svoju duhovnu neovisnost kao Arijani. Kraljevska obitelj radije je 587. prešla iz arijanizma u katoličanstvo kako bi izbjegla sudbinu arijskih kraljeva ostrogota u Italiji (kraj bizantske kampanje istrebljenja protiv ovih 562). Što se tiče pape u Rimu, car je mogao biti siguran u njega sve dok ga je prisutnost bizantskog garnizona u tvrđavi Ravenna stalno podsjećala na posljedice moguće potčinjenosti. 2.2. Sassanidi stopama svojih iranskih prethodnika u Siriji i Egiptu Egipat su u davna vremena okupirali vladari Irana (525-404. I 343-332. Pr. Kr.). Sassanidi su se pridržavali sna bivše iranske velesile (pod Shapur II, 309-379, dogodila se integracija istočne Arabije sa središnjim arapskim krajolikom al-Yamama) i napredovali sve do? I ?? z, 572 za osvajanje Jemen) i zbog toga su koristili nemire među kršćanima bizantskog Orijenta da bi 614. napredovali u Siriji i Palestini. Kao dio progona sljedbenika monofizitizma, bizantski car Maurikios (582-602.) Demontirao je svoje arapske vazale u Siriji i zapadnoj Arabiji. Bilo je evidentno da su arapski sljedbenici monofizitizma preko vladavine Ghassanida bili su na putu da rekreiraju bizantski sustav vladanja. Veza između Jacobite crkve u Siriji i Ghassanida bila je odraz povezanosti pravoslavlja i carske kuće u Bizantu. Ovdje je vizantijski car intervenirao kako bi spriječio jačanje monofizita u vizantijskom Orijentu. Optužio je Ghassanidskog filarha za izdaju tijekom kampanje protiv Irana 581, i pod tim izgovorom je raspustio državu Ghassanid-tampon 584, a Federacija Ghasanida ponovo je pala u petnaest plemena. Stoga nije iznenađujuće što se sasanski vladar pojavio prije Antiohije 604. godine. Bizant se vojnički povukao iz Sirije stotinu godina ranije 14 , s izuzetkom nekih vjerskih središta poput Jeruzalema ili Rusafasa. Granica do područja u rukama arapskih vazala vodila je istočno od Antiohije. Drugi pokazatelj napuštanja Bizanta iz Sirije u šestom stoljeću jest činjenica da su arapski "varvari" stavili natpise na svom jeziku. 15 Arapski se prvo pojavljuje kao jezik vladavine! Aramejski je ostao jezik svetog pisma i crkvene liturgije. To se može vidjeti u obnovi sirijske crkve među Gazanidima. Jezik crkve Jacobite ostao je aramejski. Jakovitska crkva bila je crkva pod pokroviteljstvom arapskih gospodara Sirije, ali je ostala sirijska crkva. Abd al Malik osnovao je Arapsku crkvu u Jeruzalemu kao protivnik careve crkve, kao predstavnik ortopraksije nasuprot ortodoksije. O vizantijskoj misiji Sirije svjedoči i papirus Nessana na sjeverozapadu Negeva. Ovi grčki papirusi datiraju iz razdoblja 460.-630. Do 601. godine bili su u tradiciji carske pravne tvrtke. Pisari se pojavljuju u grčkom obliku imena. Ova tradicija napuštena je 601. godine. U osam papirusa sačuvanih nakon 601. godine pisci su odustali od grčke verzije imena i koristili arapski oblik svoga imena. 16 Jasan pokazatelj promjena koje odražavaju vizantijski imidž regionalne je razmjere Herakleiovih reformi. Nakon što je Justinijan I (527-565.) Pokušao oživjeti Rimsko Carstvo u starom sjaju i sjaju nije uspio pretjerano iskoristiti sredstva, posljedice katastrofa koje su se sada dogodile dovele su Herakleio do carske reforme u regionalno ograničenom obimu. Reorganizacija carstva više nije uključivala Siriju. Završetkom tematske reforme 622. Sirija je, kao i cijeli bizantski Orijent, napustila carstvo. Ovdje se morate točno razvesti. Područja koja nisu uključena u reformu više ne bi pripadala srcu carstva. Tko više nije bio unutra, vani je bilo! Zapovjedna struktura nove tematske organizacije dosegnula je područje Tarsusa, a ne šire. S carem su bili povezani samo crkveni dostojanstvenici nekadašnjeg bizantskog Orijenta. Kasnije je ovaj kontakt napustio Bizant. 17 Osvajanje Sirije i Egipta, dakle, bilo je nešto više od vojne šetnje za Sassanide. Nakon što su se suzdržali od zauzimanja sjedišta sirijskih biskupa s državnim Nestorijancima, korišteni su za potjeru i praćenje careva vizantijskog cara Kako bi zamijenili monofizitske biskupe, stanovništvo je dobiveno. Iranska invazija tako je učvrstila frondu orijentalnih kršćana protiv Bizanta. Židovi, također potisnuti od Vizantije, ustali su pod svojim vođom Nehemijom, sinom Huschiela. Nakon osvajanja 614. godine, Jeruzalem im je dodijeljen. Jeruzalemske crkve su uništene, crkva Svetoga groba razorena. Prije toga, većina stanovnika već je bila odvedena u Perziju, a među njima patrijarh Zaharija s križnom relikvijom. 18 U Egiptu je kovano 617-628 kovanica, a prikazan je Chosrau II na način kršćanskog vladara. To je možda zato što kršćani sa Orijenta više nisu mogli drugačije razmišljati o njemu; jer je kao kršćanski vladar bio stranka u borbi između kršćana carskog pravoslavlja i sljedbenika ortopraksije. Bilo je moguće da reprezentacija nekršćanskog vladara u matrici sasanijskog kovanja u Egiptu više nije bila moguća; perzijski vladar bio je viđen kao kršćanin i partizan egipatskih monofizičkih kršćana. 19 Ovakav način postupanja Perzijanaca morao je do srži pogoditi vizantijsko carstvo. Bio je to napad na instituciju carstva. Car kao zaštitnik svetih mjesta - za koje nije bio samo čuvar Jeruzalemskog Arama - kao čuvar Jeruzalemskog Arama - u očima pobjedničkih arapskih saveznika Sassanida - doživio je neprocjenjiv gubitak legitimiteta. 20 Reakcija u Carigradu nije se propustila. 622. car napustio Carigrad. Crkva je ranije svoje blago stavljala na raspolaganje siromašnoj državi. 21 To je vjerojatno eufemizam za carovim oduzimanjem crkvenog blaga. "Rat je počeo u raspoloženju vjerskog uzbuđenja, što se nije znalo u prošlosti. Bio je to prvi tipični srednjovjekovni rat, koji je podsjetio na kasnije križarske ratove. Sam car vodio je vojsku i, dok je bio odsutan iz prijestolnice, kraljevstvo svog maloljetnog sina prenio na patrijarha Sergija i patricija Bonosa. (...) Ovaj je čin bio krajnje neobičan, i poput Maurikiosa, Herakleios se u početku susreo s živahnim protivljenjem svojih savjetnika, jer još od vremena Teodozije d. Gr. nijedan car nije bio osobno uključen u polje. (...) Drugog uskrsnog dana, 5. travnja 622., napustio je glavni grad nakon svečane službe. Stigavši ​​u Malu Aziju, car je otišao u to područje. “ 22 Daljnji tijek kampanje imao je neobične značajke. Sam car je odavno bio uključen u ratnu nauku. Njegovo ratovanje proturječilo je konvenciji i zbunilo neprijatelja. Umjesto da ljeto koristi za kampanju, samo mu je pustio vježbanje. Kad je sezona bila gotovo završena, napao je. Sastav bizantske vojske ciljao je na protivničke snage. Umjesto nožnih trupa, bizantska strana sve je više koristila konjicu, posebno lako oklopljene strijele. Car je krenuo ravno protiv Armenije, Perzijanci su ga morali slijediti "poput psa na lancu". "" Sukob dviju vojski na armenskom području završio je sjajnom pobjedom Bizanta nad velikim perzijskim generalom Schahrwarazom. " 23 Osjećaj pobjede Bizanta 622. godine leži u njegovoj jedinstvenosti. Pedesetogodišnje razdoblje sukoba istok-zapad završilo je iznenađenjem jedne strane; vojna pobjeda stranke, koja za vrijeme sukoba nikada nije imala važan vojni uspjeh. To se odražava i na tekst Kur'ana. Arapski kršćani al-Rare patili su od Sassanijeve vladavine otkako je Chosrau II eliminirao lokalnu dinastiju Lakhmid. Gubitak njihovog istaknutog položaja među Arapima u Iranu morao ih je jako povrijediti, jer su sada Bizantinci vidjeli spasitelje u potrebi. R. Paret je prevođenje otvaranja Sure al-Ruma ("Bizantinci") preveo na sljedeći način: "2. Bizantinci su poraženi 3. u najbližem području, ali nakon što su poraženi, oni će zauzvrat za nekoliko godina osvojiti 4. mjesto. Bog ima pravo na odluku. Uvijek i u budućnosti. Taj će dan vjernici biti sretni. "Tekst se odnosi na poraz Bizanta, koji slijedi pobjeda. Posljednji niz vizantijskih poraza započeo je 613. godine u Antiohiji, nastavio sasanidskim osvajanjem Jeruzalema 614. godine, a završio sasanidskim osvajanjem Egipta 619. Ako se događaj spomenut u Kuranu može shvatiti kao povijesni, ovdje bismo ga imali teološko suočavanje sa situacijom nakon 619. i prije 622. iz perspektive arapskih kršćana. Pored toga, Herakleios je uzvratio protiv Sassanida da napadnu Jeruzalem, da napadnu legitimitet bizantske vladavine, sa sličnom reakcijom. 623. izveo je napad na glavno svetište zoroastrijanaca Irana u svojevrsnoj zapovjednoj četi uz pomoć kršćanskog naroda Kavkaza. Spaljivanjem vatrenog hrama u Ganzaku, rezidenciji prvog sasanskog vladara Ardashira, osvetio se za devastaciju Crkve Svetoga groba i napad na legitimitet Bizanta kao zaštitnika crkve i njenih svetih mjesta. 24 Nasilni otpor Sassanida doveo je do perzijskog kontranapada sve do Bosfora. Slaba točka perzijskog plana napada ponovno je bio nedostatak vlastite flote, uz čiju bi pomoć Konstantinopol mogao biti blokiran s morske strane. Ovdje su se Perzijci morali pridržavati drugih vizantijskih neprijatelja, Avara. Iako se Avarenkhagan pojavio pred Konstantinopolom nepogrešivim rojem Avara, robova, Bugara i Gepida i stavio grad pod opsadu kopnom i morem, borba s bizantskom flotom dovela je do potonuća Avara na moru. Odbijeni su i na kopnu. Perzijski napad nije uspio u cjelini. 25 Nova konstelacija saveza pojavila se tijekom rata. Tijekom boravka na Kavkazu Herakleios je uspostavio odnose s carstvom Chazaren. "Odatle potječe vizantijsko-kazahstanska suradnja koja je s vremenom postala glavni stup vizantijske politike prema Istoku." 26 Nakon razornih poraza iranske vojske, najprije u Armeniji 622. i Nineviji 627., Chosrau II su srušili i ubili sud i zoroastrijsko svećenstvo. Bilo je sporova oko prijestolja. Na prijestolje se uzdigao Chosrausov sin. Nekoliko mjeseci kasnije, na samrtnoj postelji, imenovao je bizantskog cara skrbnikom svog sina. Toga je Ardashira III, zauzvrat, ubio slavni general Shahrwaraz 630. Ubojstvo sasanskog vladara Ardašira III. bio je drugi i najozbiljniji napad na legitimitet vladavine dinastije Sassan. Chosrau II je izgubio prijestolje Ursupator Bahram Cobin 590. i mogao se vratiti u Iran samo uz pomoć bizantske vojske 595. godine. Još jedan pretender, koji nije bio pripadnik dinastije Sassan, Wistahm, kovao je kovanice u svoje ime na sjeveru. Ideja da samo obitelji Sassan može vladati Eran-Shahrom , budući da mogu pratiti svoje rodove do izvorne božje obitelji i tako posjedovati xwarrah , kraljevsku slavu, bila je dovedena u pitanje. Tako je kći Chosraus II., Boran, imala dobre razloge da istakne svoje porijeklo od bogova. Na zlatnom medalju iz druge godine njihove vladavine nalazi se natpis: Boran i yazdan tohm winardar / Boran, inovator spola bogova. 27 Arapski kršćani, kao novi majstori u Iranu, suprotstavili su ovu tvrdnju naslovom: Abd Allah / Božji sluga i Krist u smislu stare sirijske teologije. Na kraju sasanidsko-vizantijskih neprijateljstava bila je ravnoteža. To je osiguralo povratak svih područja koja su nekad bila u sastavu Bizantskog Carstva, tj. Armenije, Rimske Mezopotamije, Sirije, Palestine i Egipta caru. To pokazuje da Herakleios nije planirao trajno osvajanje s naknadnom okupacijom, već je samo bio zainteresiran za vraćanje legitimiteta Bizantskog carstva. Stoga je posjetio Jeruzalem tek 630. godine, gdje je podigao Sveti križ koji su mu Perzijci vratili (ili ono što je od njega ostalo u relikvijeru). 28 Herakleios je nastavio svoju politiku odštete prema pobunjenim kršćanima bizantskog Orijenta. Već nakon napada na glavni grad Armenije, Dwin, održao je razgovore s predstavnicima armenske crkve. Fronde kršćana Orijenta, koju su stvorili Sassanidi, nije uspio sve pokušaje ujedinjenja. Arapi Irana koji su ostali na područjima koja su zauzimali Sassanidi predstavljali su zajednicu kršćanstva koja se nije mogla zadovoljiti teološkim rješenjima koje je predložio Herakleios. Pokušaj korištenja kompromisne formule radi približavanja rezultata kalcetonskog vijeća kršćanima bizantskog Orijenta naišao je na oštro odbacivanje. Čak ni kompromisnu formulu Ekteze iz 638., koju je samo nevoljko zastupala Crkva cara, nisu prihvatili kršćani bizantskog Orijenta. Abd al-Malik samo je pismeno odgovorio natpisu kompromisne formule u narteksu Hagia Sophia, kada je u Kupu stijene u Jeruzalemu, 72. godine arapskog doba (694.), bio ugrađen eteza. 29 Lokalni knezovi bizantskog Istoka iskoristili su priliku. S izuzetkom nekoliko simboličkih kontingenta, sobu su izložile vizantijske trupe. Ratna ostavština iranske okupacije, prisutnost bivših Sasanijskih Arapa, sada ratnih zapovjednika na vlastiti račun, omogućili su vjerskim dostojanstvenicima Orijenta da inzistiraju na tome da se Bizant u potpunosti povuče s bizantskog Orijenta. U godini Heraklove ekteze, kristološke kompromisne ponude monofizitskom Orijentu, jeruzalemski patrijarh već je natjerao da se bizantska okupacija grada povuče. Nakon toga su Bizantinci također odustali od svojih mezopotamijskih položaja, jer se iz miješane situacije monofizitskih i nestorijanskih kršćana u sjevernoj Mezopotamiji razvio zajednički protu-bizantski front koji je bio njihov prirodni saveznik u Armeniji. Sam se povlačenje iz Egipta povlačilo za sobom. Ovdje je Bizant još uvijek imao interesa da štiti. Aleksandrijska luka, trgovina i običaji bili su značajni za Bizant koji se odrekao kontrole kopnene mase, ali je sve ljubomornije čuvao svoje pomorske interese. Nakon rata protiv Sassanida i pripadajućeg iscrpljivanja posljednjeg bizantskog rezervata, apsolutno je bio prioritet crkveno blago, orijentacija na ovladavanje pomorskom trgovinom na istočnom Sredozemlju i pripadajuća kontrola luka. Samo su prihodi od carina mogli osigurati sredstva koja su bila potrebna za održavanje moći carske kuće. Heraklijeva udovica Martina nastavila je politiku pomirenja s bizantskim Orijentom i zato je naložila aleksandrijskom patrijarhu da sklopi ugovor s arapskim terenskim kapetanima koji je trebao omogućiti Bizantincima da se regulirano povuku. "Izvršavajući odredbe ugovora koje je aleksandrijski patrijarh Kiros sklopio s Arapima po naputku Martinasa i koji je predvidio određeno vrijeme za evakuaciju zemlje od strane Bizanta, bizantske trupe napustile su Aleksandriju 12. rujna 642. i ukrcale. na Rodos, odatle ... ” 30 U ovom je trenutku Martina, Heraklijeva udovica, već svrgnuta, osakaćena i prognana. U Bizantu je bilo razdoblje politike pomirenja s kršćanskim Arapima. Stoga je bizantska sila pokušala spriječiti tijek razvoja i opet zauzela Aleksandriju, ali nije mogla suzdržati otpor lokalnih kršćana pod monofizitskim patrijarhom Benjaminom, koji je više volio kršćansko-arapski jarme pred bizantskim. 31 Martinovim izlaganjem završio je pokušaj pronalaženja ravnoteže u kristološkim pitanjima s kršćanima Orijenta. Vjerski rat između arapskih gospodara Irana i cara u Carigradu sada je poprimio jasne obrise. U budućnosti su se sljedbenici Crkve cara, pravoslavlja i sljedbenici kršćanskih zajednica Istoka suočili jedni s drugima. Kristološka pitanja uvelike su odredila spor. 3. Vrijeme prvog vladara Umayyada 3.1 Arapsko carstvo u vrijeme Mu ?? wiya (642-682?) Životopis Mu ?? wiyasa: Nakon smrti Herakleija 641, zavladao je u Siriji 642. Ovo je 20. godina arapske ere. 663 Am? R al-Mu? Minin . 674 napad na Carigrad. 675 gubitak istoka nakon neuspjeha pred Carigradom. 675. godine u arapskoj 53. godini, Abd Allah al-Zubejr postaje Gospodar Istoka. Kovani novčići s imenom Mu ?? wiyas poznati su samo iz kovnice Darab? Ird, mjesta u drevnoj Perziji. Ruševine sassanskog grada Darab? Ird nalaze se u iranskoj provinciji F? Rs, u okrugu Fasa. U blizini su sasanski kameni reljefi iz Naqš-i Rustama. Posjed u Perisu, srcu iranskih dinastija od Aheemenida do Sassanida, i kovanje u Darabu? Iru može se shvatiti kao pokazatelj volje za nastavkom perzijske vladavine. Kad se Mu? Wiya spominje na kovanicama Darab? Ird, pravopis njegovog aramejskog imena slijedi tradiciju Istočne Aramejke (Mandae). U kojoj mjeri izraz MAAWIA , tj . Greiner je nom de guerre u smislu neispravnosti, mora ostati otvoren. Takva su imena poznata iz kasnog sasanskog razdoblja. Sasanski general i osvajač Jeruzalema 614. nazvao se z. B. Schahr-waraz , tj. Državni svinjac i poznato je da živi u Jeruzalemu, tako da je živio do svog ratnog imena. Treba razmotriti i mogućnost da bi naziv MAAWIA mogao biti laqab (arapski za epitete, nadimke, također u smislu obrnutog imena). U ovom ćemo slučaju morati pretpostaviti da nam ime vladara ostaje nepoznato i da je to samo osobni atribut ili komunicira se suprotno ovome. Moguće je da nadimak Der Greiner pripada kategoriji nomina boni auguris . Iza pogrdnog nadimka može se nalaziti drevni, a ne samo semitski, pojam da je pogrdan nadimak služi za zavaravanje i predstavlja oprez protiv zlog oka (usp. Koran 113: 5). Pored toga, nedostatak osobnog imena mogao bi biti u staroj semitskoj tradiciji sprječavanja mogućnosti manipulacije nositelja imena skrivanjem stvarnog imena. Kovanice Darab? Ira datiraju u 41. godinu. Slika novca slijedi Sassanid tradiciju. Na svojoj kovanici u Darab? Irdu, Mu ?? wiya se može nazvati Am? Ri wlwyshnyk'n . 34 3.2. Naslov Am? Ri Wlwyshnyk'n Upečatljivo je da su na najranijim kovanicama Arapskog carstva natpisi napisani u tradiciji Sasanskog carstva. Arapsko ime kovnice MAAWIA se ne spominje. Njegovo prezime MAAWIA nije arapsko, nego aramejsko. Aramajska skripta također se koristi u cijeloj, kao što je bilo uobičajeno za pisanje srednjoazijskog. Naslov vladara je mixum compositum iz arapskog Am? R i opis posla u Pahlavi, dominantnom jeziku perzijske prethodne dinastije po uzoru na Emira za / iz XX . Značenje izraza wlwyshnyk'n je jasno. Formalno je to množina pridjeva izvedenica deverbalne imenice. Infinitiv pridruženog srednjoazijskog glagola je wurroyistan ("vjerujem", ali možda i "biti istinit"). Pravopis ovog infinitiva prikazan je na način na koji Pahlavi osebujno kombinira aramejski ideogram s srednje perzijskim infinitivnim završetkom. Ovo stvara Pahlavi heterogram HYMNNstn, koji sadrži aramejski korijen ? -Mn / trust . 35 Heterogram sadrži aramejsku riječ koja je do danas sačuvana na arapskom jeziku. To je ? Mana, ekvivalent aramejskom HYMN-u . Ovaj se pojam pojavljuje i u Kur'anu 49:14: "Beduini kažu: Mi smo vjernici (? Čovječe?) ..." Institucija am? Na ("sigurnost, sigurnost") izrasla je iz predislamske institucije, "Iw? R" pravo na azil. Kroz njih je stranac koji nije uživao zaštitu izvan svog plemena ili grupe, zaštita je dobio od člana grupe kojoj on sam nije pripadao. Na taj se način skupina zaštitnih rešetki u cjelini zalagala za zaštitu stranca. 36 Ovo predislamsko institucionalizirano ponašanje prema strancima i njihovoj imovini uključeno je u imenovanje naslova koji se vrti oko pojma Mana . Am? Ri wlwyshnyk'n je, dakle, glava zaštitnih remena u smislu drevne arapske tradicije. John Walker prevodi legendu kovanice MAAWIA, Am? Ri wlwyshnyk'n kao Mu ?? wiya, zapovjednik vjernika . 37 On to shvaća kao naravno Amur R al-mu? Min? N islamske literature pisaca povijesti kasnijeg razdoblja i naslov prevodi prema islamskom shvaćanju. U ovom trenutku postaje jasno koliko kasnija islamska upotreba ovog naslova u kontekstu islamske, teološke historiografije opstruira pristup specifično arapskim elementima rane povijesti islama. 38 Otprilike dvjesto godina nakon Mušijine vladavine, instituciji arapskog plemenskog prava dodijeljena je teološka funkcija unutar teološkog razumijevanja povijesti. U ranim danima arapske autokratije, desetljećima prije prvog povijesno razumljivog izraza za izraz Isl? M, nije bilo islamskog razumijevanja povijesti. Pravilo se vršilo primjenom arapskog plemenskog zakona. Am? Ri wlwyshnyk'n je to znao samo kao šef onih koji su osigurali sigurnost na svom teritoriju u smislu arapskog plemenskog prava i tako općenito provodio zakon u ovom razumijevanju. Ali također u kontekstu teološkog stava naslova Am? R al-mu? Min? N , koji se tijekom današnjeg dana prevodi kao „Princ vjernih", sačuvana je izvorna ideja o davanju zaštite: Nisu svi bili ovlašteni pružiti zaštitu. Ovo je bilo dostupno samo onima koji su se smatrali potrebnima . U razumijevanju kasnije islamske teologije, Allah je dobio atribut al-mu? Min . U toj perspektivi, Allah daje vjernicima sigurnost (am? Na) protiv nepravednog postupanja. 39 U bivšoj Sassanidskoj dominaciji Mu ?? wiya nastavlja koristiti dominantni jezik zamijenjenih perzijskih prethodnika; u Arabiji je, međutim, Arapin. Tamo nailazimo na arapski pravopis naslova Am? Ri wlwyshnyk'n u građevinskom natpisu brane u blizini al - ??? if; datiranog 58 arapske ere (680. god.); 40 naslov Am? R al-mu? Min? N slijedi ime imena Mu ?? wiya . - Na grčkom (sic!) Natpisu - Znak imitatio imperii u nekadašnjem bizantskom Orijentu? - Mu ?? wiyas u Palestini nalazimo grčki pravopis naslova Am? R al-mu? Min? N. 41 3.3 Naslov ? Abd Allah u protokolu arapskih vladara 1. Kompletan protokol o Mu y yyyas (41-60? Arapske ere / 663- 682 AD?) Može se naći u tekstu natpisa na arapskim građevinama al - ??? if. Piše: li-? Abd Allah Mu ?? wiya Am? R al-mu? Min? N. Može se naći i u grčkom natpisu Hammata Gadera. 42 2. Potpuni zapis "Abd al-Maliks (60-86? Arapskog doba / 682-708 AD) sačuvan je u natpisima na kovanicama kovanica Ba? Labakk,? Ibr? N, Alab,? Im?" Sarm? N,? Amm? N, Qinnasr? N, Qurus. 43 Piše: li-? Abd Allah? Abd al-Malik Am? R al-mu? Min? N. Postoji i varijanta ? Abd Allah? Abd al-Malik Am? R al-mu? Min? N 3. Kompletni protokol al-Wal? Ds (86? -96? Arapskog doba / 708-718 AD) nalazi se u tekstu natpisa kovanice iz Damaska ​​za 87. godinu arapskog doba (709 AD) i glasi : "Abdallah al -Wal? D Am? R al-Mu? Min? N 44 - U tekstu natpisa Umayyad džamije u Damasku, datiranog u 86. godinu arapskog doba (708. godine), protokol al-Wal? Ds glasi : "Abd Allah Am? R al-mu? Min? N al-Wal ? d. - U tekstu natpisa Umayyad džamije u Damasku, od 87. arapskog doba (709 AD), protokol al-Wal? Ds glasi : "Abd Allah al-Wal? D Am? R al-mu? Min? N , 45 4. Kompletan protokol Sulaymana (96? -101? Arapske ere / 718-723 AD) može se naći na olovnoj plombi, koja je korištena za pečaćenje umayyadske kurirske poštanske vreće. (Koliko znam, u privatnim i javnim zbirkama ima otprilike hiljadu takvih otkrivanja, gotovo svi su neobjavljeni!) Tamo ste pročitali : "Abd Allah Sulejm? N Am? R al-mu? Min? N. 46 5. Kompletan protokol Hiš? Ms (105? -125. Arapskog doba / 727-747. AD) može se naći u građevinskom natpisu dvorca (Qasr al-Ayr). Piše : „Abd llah Hiš? M Am? R al-mu? Min? N Natpis je datiran „Godina deset i sto“. 47 6. Kompletni protokol Marw? N čuvan je na olovnom pečatu, datiranom u 127. godinu arapskog doba (749. godine). Piše : "Abd Allah Marw? N Am? R al-mu? Min? N 48 Kompletni protokol Marw? Ns u tekstu natpisa kovanice, bez datuma, iz Atriba (drevni Atribis u delti Nila, nedaleko od Benhe) u Egiptu glasi : "Abd Allah Marw? N Am? R al-mu? Min? N. Izraz ? Abd Allah danas se prevodi kao Božji sluga. 49 Međutim, islamska enciklopedija još nije postigla prijevod Abda kao sluge koji je kompatibilan s socijalnom državom. Otvaranje opsežnog članka o ovoj temi kaže: „ ABD je uobičajena riječ za„ rob “na arapskom jeziku svih razdoblja (uobičajena množina u tom smislu je ? Ab ? D , iako„ Ur ?? n ima ? ib? d: xxiv, 32). 50 Autor članka gradi se na prijevodu kao sluge naglašavajući da arapska riječ uvijek znači ? Abd = rob. U Kuranu postoji množina tvorbe riječi "abd" , koja se razlikuje od klasičnog visokog arapskog od "Arabiyya" . Posebnost kur'anske obrade riječi, u jednini ? Abd, u množini ? Ib? D, može se povezati s dijalektalnom ili regionalnom posebnošću. Ta koranska množina arapske riječi ? Abd nalazimo samo u Mezopotamiji, a ne u narječju Meke. U Mezopotamiji je postojala arapska skupina koja je sebe nazivala "plemenom" ? Ib? D. 3.4. "Ib" d, "pleme" arapskih Božjih slugu Pojava ovog mezopotamskog oblika tvorbe množine odnosi se na tamošnje Arape kao na Arabije Arame Kuranskog materijala. Najcjelovitiji opis uvjeta IbD može se naći u Gustavu Rothsteinu: "Ibad su plemena sastavljena od različitih arapskih obitelji, koja su se al-?? ra pridružila kršćanstvu (...), tj. Mješavini sastava svih vrsta arapskih plemenskih udruženja. Dakle, postoje pripadnici različitih plemena koji su grupirani pod zajedničkim imenom zbog svoje zajedničke religije (...) Ako je rečeno da je kršćanstvo glavna karakteristika Ibada, to ne znači, naravno, da su svi arapski kršćani Ibad. Tamim primjenjuju npr. B. u cijelosti za kršćane; ali ibaditijski Tamimi su nešto posebno. Razlika između ostalih arapskih kršćana već je navedena u riječi (...) u al-?? rasu u gornjem obrazloženju: oni su hirzenski arapski kršćani. (…) Uobičajeno ime al-ib? D koristi se za objedinjavanje kršćana iz različitih plemena koja žive u rari itd. Podrijetlo i izvorno značenje ovog imena mogu se samo pretpostaviti. (...) ? Bd je također uobičajeno ime rob (= religijski štovatelj) jednog božanstva među poganskim Arapima (...) ... al-? Ibad je naziv vjerskog štovatelja par excellence. To dovodi do pretpostavke da je al -Ibadovo imenovanje hirena bilo u suprotnosti s njihovim poganskim okruženjem. Znaju sebe kao prave viri religiosi, jer imaju istinskog Boga itd. Značajno je da se al-Ibad tretira i kao pleme, da se formira nisbe i da se dodaje pravom imenu? baš poput tamimi itd. Vidi npr. B. Adi b. Poznatog pjesnika uvijek nazivaju Zaid al-Ibadi . (…) Hireni koji potječu iz različitih plemena. Kršćani su zbog svoje zajedničke religije formirali jedinstvo koje je bilo vidljivo i izvana. Zanimljivo je da ovdje imamo vjersku zajednicu koja se proteže na plemenskim granicama. (...) Ako se ono što se ovdje formira u Iraku nije daleko od onoga što je Muhamed (Arapski prorok) nakon toga načelno uspio pod mnogo težim uvjetima, ovdje je zanimljivo reći pronaći određeni analog. " 51 Oduševljenje ovim postignućem arapskog poslanika, uspostavljanjem hirenskih uvjeta u Medini i dalje se zadržava u linijama koje eminentni poznavatelj Arabije Murad Wilfried Hofmann posvećuje državničkim sposobnostima arapskog poslanika: "Muhammed i njegovi sljedbenici sada bi mogli od 622. emigriraju u malim skupinama u Yathrib koji se od tada zvao Medina ("grad", naime Poslanik). Islamski kalendar počinje s ovim ključnim datumom. Tu je Muhammad osnovao konfederaciju država koja ujedinjuje muslimanska i židovska plemena iz oaze, za što je donio prvi pisani ustav na svijetu. Ova je država bila revolucionarna jer, prvi put u svjetskoj povijesti, državljanstvo nije povezala s kriterijima poput klana, rase, boje kože ili jezika, već isključivo s vjerskom vjerom. U tom je pogledu Medina bila ideološka država. “ 52 Arapski prorok dobio je otkrivenje kada je ušao u pećinu zvanu ?? bio se povukao. Koristio je ovu špilju mjesec dana u godini na vjerskim vježbama. 53 Između uvjeta "Ib? D in al - Ra" u Iraku i otkrivenja u pećini? prema tradiciji su oko 200 godina, a Ibn Hiš? ms (umro 828. ili 833., ovisno o izvoru) izmišljena (?) biografija proroka. Ideja al-ra kao mjesta na kojem se objavljuje otkrivenje, naizgled je postala neovisna i postala je topos mjesta otkrivenja, bez obzira na objavu. Ako neko želi slijediti ovu vezu "naslova" ? Abd Allah ne slijedi tradiciju pastira Božjih slugu - drugi arapski kršćani također nazivaju svojim bogom Allaha - nastavlja se upućivanje na Stari zavjet: Mojsije 5,9, 27 "Sjetite se svoga Sluge Abraham, Izak i Jakov! "Na ovaj se način nalazimo usred starozavjetnog pogleda na Kuranićeve prikaze. Vladar vidi sebe u tradiciji proročanstva. Ko sebe naziva? Abd Allah poštuje proročanstvo. 3.5 Naslov ? Abd Allah kao znak odvraćanja od navodnog podrijetla vladara od bogova Stoga je izraz ? Abd Allah zamijenio Sassanidske vladare mzdysn bag (...) shahan shah eran ke cihr hac yazdan u natpisima Mu ?? wiyas. Literatura vladara Sassanida glasila je: "Maharski štovatelj [Ahura] Mazdah, kralj Irana, koji dolazi od bogova". 54 Mu ?? wiya se tome suprotstavio svojim naslovom: "Božiji sluga (čovjek i kršćanin), MAAWIA, glava zaštitnika." Izraz ? Abd Allah je, dakle, u suprotnosti sa tvrdnjom o božanskom porijeklu koju su do sada tvrdili iranski vladari. Da je izraz ? Abd Allah naslov vladara, proizlazi iz njegove upotrebe u vezi s imenovanjem vladara. Izgradnja mosta na kanalu u Fusu ??? / Egipat je naredio brat vladara? Abd al-Malik. Ovaj brat je? Abd al-? Aziz bn Marw? N, al-Am? R. Njegova je funkcija jednog Emira, tako da nijedan naslov ne prethodi njegovom imenovanju. Naslov ? Abd Allah bio je rezerviran za vladara Arapskog carstva. 55 Iz natpisa vidimo da je naslov arapskog vladara u bivšem Sassanidskom carstvu i u bivšem bizantskom Orijentu bio Abd Allah . Naslov za arapskog vladara kalifa imenovan u islamskoj literaturi i historiziranoj literaturi razdoblja Abasida ne nalazi se u ranim dokumentima. Ovaj kontrast između božanske prirode i silaska zoroastrijskog boga-kralja Irana i ljudske prirode i porijekla kršćansko-arapskog vođe zaštitnih granica također je zanimljiv za tumačenje termina ? Abd Allah u natpisu u Kupoli stijene u Jeruzalemu. Tamo piše: muhammadun? Abdullahi wa-rasuluhu (= odabrani (sic!) Je sluga Božji [čovjek u slijedu i u smislu proročanstva] i njegov apostol). 3.6 Doba Arapa u natpisu grčke građevine Kako se pojam Abd Allah treba razumjeti u vrijeme Mućie, također proizlazi iz načina na koji je u Palestini izveden građevinski natpis Mučiya. Natpis iz 42. godine arapske ere pokazuje znak križa na početku prvog retka. Ovaj križni znak ubačen je u natpis. Na grčkom i u pisanom obliku stoji znak križa: "U dane sluge Maavia, poglavara Zaštitnika, vruće kupke (clibanus) spasio je i obnovio Abdallah, sin Abuasemosa, Vijeće [Emir], petog prosinca, drugog dana (tj. U ponedjeljak ), u šestoj godini indikacije, 726. kada je osnovan grad, nakon Arapa u četrdeset drugoj godini [664], za izlječenje bolesnih, pod nadzorom Ivana, gadarskog suda. “ 56 SLIKA 1. (TEKST INKRIPCIJE) Dodatni natpis: Grčki natpis Mu ?? wiyas na kupalištima Gadare sa datumom nakon "ere Arapa" (araba). Naslov vijeća (synboulos) naveden u natpisu sigurno odgovara arapskom emiru. Otuda i nerazumijevanje da je Mu? Wiya imao bizantski naslov protosinbola, odnosno prvoga vijeća. Wellhausen ovdje nije pogrešno shvaćen. On se samo odnosi na Teofana kako bi ilustrirao način na koji je Mu ?? wiya vodio vladin posao, poput prvog vijećnika, prema Wellhausenu, „poput drevnog arapskog mudžida". 57 Emir koji je vršio ovu javnu građevinsku aktivnost zvao se? Abdallah, kao što je to i danas slučaj sa mnogim kršćanima u Siriji. Njegov naslov identificira ga kao dio birokracije koja nastavlja tradiciju Rim-Vizantija, kao i tradiciju arapske vladavine u Siriji tijekom prethodnog stoljeća. Već u šestom stoljeću nositelji arapske vladavine u Siriji imali su visoke vizantijske naslove. Činjenica da je natpis napravljen na grčkom jeziku znak je imitatio imperii (imitacija vizantijskog koncepta Carstva) koju je sirijska vlada u Siriji upražnjavala. U tom smislu, čini se, također, da je nastavio sasansku upravnu praksu na Istoku. U Arabiji je bio arapski Arap. Tamo je nastavio praksu Ghassanida, njegovih arapskih prethodnika u ovoj sobi, koji su svoje građevne natpise ostavljali na arapskom jeziku. 58 3.7 Problemi upoznavanja Od izuzetnog značaja za razgraničenje povijesne od teološke povijesti ovog područja, kako to prenosi islamska tradicionalna literatura, je način na koji je natpis datiran u kupaonicama Gadare. Činjenica da Mu ?? wiya, kao inovator povijesnog lječilišta, nastavlja rimsku tradiciju i da njegov natpis - osim prethodnog križnog znaka - ne sadrži elemente vjerskog sadržaja, omogućava iznošenje određenih zaključaka o Mučijevoj samopouzdanju i načinu života. Nije bez razloga njegov nasljednik Abd al-Malik predstavio kao Saula u tradiciji Starog zavjeta, ali se predstavio kao novi David imenovanjem svog sina Sulaymana (Salomon). Umjesto religiozne formule otvaranja, koja nije bila neuobičajena, nalazi se znak križa. Rimsko-vizantijska porezna godina spominje se prvo u kontekstu datiranja. Nakon datiranja nakon porezne godine slijedi doba grada (kolonija), a zatim datiranje u "godinu nakon Arapa". "Godina nakon Arapa" ne zamjenjuje datum carstva. Arapsko doba datira između ostalih. Dopunjuje tradicionalne oblike upoznavanja, ali ih ne zamjenjuje. To upućivanje na postojanje ere arapske vladavine omogućava da se mnogi datumi preispitaju u bivšoj sasanskoj vladavini. Do sada se držala teza da su tamo navedeni datumi još uvijek nakon ere posljednjeg sasanskog vladara Yazdgarda, odn. post-Yazdgardske ere. 59 Dakle, vremenske se procjene pomiču s godinama. Pomoću ove interpretacije bilo je uvijek moguće brojeve na kovanicama uskladiti s datumima u historiziranoj islamskoj literaturi. Primjer ove sinkronizacije prema povijesnoj literaturi (Baladhuri, Tabari itd.) Je datiranje početka vladavine neposrednog nasljednika Mu? Wiya? Abd al-Malik: Otisak u imenu? Abdal-Maliks od Daraba? Ira u Iranu datira u 60. godinu 60. Od otkrića grčkog natpisa od strane Gadare znamo da je to datum nakon arapske ere. Povijesna literatura razdoblja Abbasida samo je Abdal-Maliku došla na pozornicu u 65. godini Hi? Ra. To je moguće u povijesnom prikazu Tabarija, budući da se također pojavila Ibn Hiš-ova prilagodba biografije Arapskog poslanika, a okolnosti Hi-Ra Arapskog poslanika postale su poznate javnosti. U ranim danima arapske autokratije nije bilo takvih polazišta u književnosti; jer, jer biografija arapskog poslanika još nije bila dostupna i nitko nije čuo za Hi? rara od Arapskog poslanika, nije bilo moguće imenovati kalendar po njemu. U vrijeme Mušijine vladavine, napeta životna priča borbenog arapskog proroka još nije bila poznata. Povijesno ispravno, jedan je bio zadovoljan brojem godina nakon arapske ere. To datira od preuzimanja Arapa u Iranu nakon bitke 622. izgubljene zbog Sassanida. Mu ?? wiya očito nije imao problema s pravopisom svog aramejskog imena MAAVIA u kontekstu natpisa, jer on još nije bio Arapin nakon onog kasnija povijesna literatura razdoblja Abasida morala je biti idealan tip Arapskog Arapskog poluotoka. U svojim natpisima još je uspio utjeloviti kršćansku arapsku Mezopotamiju, kojoj je također bio poznat grčki jezik (filozofi iz Atenske akademije emigrirali su u Saskonsko carstvo nakon njihovog zatvaranja, što je odredio bizantski car Justian I 529). Kako se tradicionalna islamska numizmatika bavi datiranjem kovanice iz? Abd al-Malika u 60. godinu? Budući da prema povijesnoj literaturi razdoblja Abasida ovaj datum nije razumljiv, također se smatra nedopustivim i pretpostavlja se da ga treba pročitati nakon perzijske ere. Stoga je broj kovanice moguće razumjeti kao perzijski prikaz 72. godine hare. Sada se datum podudara i s datumima vladavine? Abd al-Maliks, koji su postali poznati iz literature. Jednostavnim jezikom: brojevi na kovanicama procjenjuju se iz perspektive literature. Ako se datum podudara s podacima poznatim islamskom tradicionalnom literaturom kasnijih stoljeća, ako se smatra datumom prema hara arapskom proroku, ako se ne podudara, onda je to prikladno dodavanjem dvanaest godina i to proglašen datiranim prema perzijskoj tradiciji. 61 Tko se drži kronologije teološke povijesti, nema drugog izbora. Budući da Abasidova literatura također spominje vladavinu Mišićevih osuđenih sinova, ovom pravilu mora se dodati pet godina u izgradnji teološke povijesti. Tako se književnost Abd al-Malik mogla pojaviti tek u 65. godini Hi? Ra. Međutim, to nije povijesno. Ako su tamo vladali Mušijevi sinovi, onda je to bilo relevantno samo za Siriju / Palestinu. Kovanice ili natpisi, koje sinovi Mu ?? wiyas nazivaju šefom zaštitnih rešetki, nisu poznati. Sinhronizacija datuma zabilježenih na kovanicama s datumima prema književnim izvorima zahtijevala je visok stupanj empatije od prerađivača. Odluke savjesti također su bile neizbježne. 62 To se očituje u ocjenama temeljenim na slijedećem obrascu: „Novčići u pitanju nakon Hi? Ra bili bi praćeni kovanicama s PYÄ .- [= Post Yazdgard ere] datiranja. Iako postoji gladak niz emisija, čini se iznenađujućim da je počelo brojanje Hiraa, a zatim je promijenjen PYÄ-ov broj. " 63 Nakon što procesor postane svjestan upitnosti manipulacije podacima, utješi se pozivom na "posljednje sredstvo". Ovo reosiguranje ima oblik upućivanja na "koordinatni sustav primarnih informacija" koji tek treba stvoriti. 64 Vjeruje se da je ovaj "koordinatni sustav primarnih informacija" definitivno sredstvo za otkrivanje kontura koje su često skrivene u književnim "izvorima". O povezivanju književnih izvora i jedino potvrdnoj funkciji numizmatičkih dokumenata u otkrivanju kontura i dalje se govori. 65 Pokušavajući upotrijebiti informacije koje je Gaube dao da bace svjetlo na mrak Drugog građanskog rata, što su autori pozornice Abbasida vjerojatno dramaturška ideja da obrade povijesni preokret nakon Mu ?? wiya, Gernot Rotter također upada u probleme: „Za provincije Fars i Kirman nas je iznevjerio povjesničare prvih godina Drugog građanskog rata, zbog čega smo potpuno ovisni o numizmatici. Međutim, postoje iznenađujući aspekti. Pronalazak kovanica je sljedeći ... 66 „Upečatljivo je da tablica u Rotteru ne prikazuje brojeve koji se mogu naći na kovanicama, već godine koje su rezultat Gaubeove obrade brojeva. Ovo je uređivanje barem toliko upitno kao i Walker prije. Kovanice se nakon Gaubeeve procjene datiranja sada pojavljuju u tablici na način da se mogu svrstati u abasidski period u kojem je obrađivana povijest tradicije. Tako obrađeni numizmatički dokumenti postaju stubovi književne tradicije. Ovaj postupak, primijenjen na srednjoeuropske uvjete, značio bi da prikupljamo dokumentarne dokaze o Wagnerovom spektaklu Bayreuth iz kasnoantičkih i ranosrednjovjekovnih nalaza novčića koristeći "glatke emisijske sekvence" u okviru "koordinatnog sustava primarnih podataka", a time i kontura zakrčenih književnih izvora Može jasno otkriti festival. Kako bi ispunili zahtjeve književne tradicije, kovanice na Rotteru ponovno se sinkroniziraju u različitim epohama. Zajednička mjesta Irana tako koštaju kovanice datirane nakon hi-Ra Arapskog poslanika, prebivalište u Persisu, Darab-iru, ali još uvijek nakon ere posljednjeg Sassanida. Zahvaljujući igri s Hi? Ra erom i Yazdgard erom, dobivate podatke redoslijedom koji je odredio Tabari. Sve dok brojeve na kovanicama ubacujete u prokrustajski kronologiju prema Tabariju, morate raditi s pomoćnim konstrukcijama Yazdgard-e, Post-Yazdgard-era i Hi-Ra-era. Otkriće Muyyya natpisa iz 42. arapskog doba u kupalištima Gadara omogućava praćenje kronologije koja se zapravo primjenjuje i razumijevanje brojeva na kovanicama koji potječu iz arapskog doba. Naravno, to je slijedilo kalendar nakon solarne godine. - Na znak križa ispred natpisa Mu ?? wiyas u Gadari, sljedbenici tradicije mogu primijetiti da je to znak "islamske tolerancije". Ono što je sljedbenicima tradicije možda teško objasniti je označavanje doba "erom nakon Arapa". U razumijevanju islamske i islamske naučne tradicije, Mu ?? wiya nije uzorni musliman, ali je nesumnjivo musliman, jer je jedan od njih Quraisch je pripadao teološkoj povijesti, Svetoj obitelji Arapskog poslanika. On je također jedan od izumitelja takije, jer je, prema tradicionalnoj literaturi , dugo prikrivao svoje partizanstvo za arapskog proroka. Ako je upotreba kršćanskih simbola i kršćanskog ponašanja kao najkršćanskog vladara možda bila posljedica Mučijinog razumijevanja prednosti takije , u nazivanju njegove ere "arapskom erom" umjesto islamske ere ili hi iz rane ere, on otkriva da mu je Arapski Poslanik, uključujući i Hi-ra doba, još uvijek nepoznat. 3.8 Zašto je Mu ?? wiya odabrao Damask za svoju rezidenciju? Možda su pragmatična razmatranja motivirala Mušiju da se odluči za to. Vladavina Arapa na bivšem sasanskom teritoriju više nije bila ugrožena. Vladavina Arapa u nekadašnjem bizantskom Orijentu dugoročno nije bila sigurna, sve dok bizantski protivnik nije dijelio sudbinu Sassanida. Stoga je Mu ?? wiya nastavio Sassanidsku politiku prema Bizantu. Osim vojske s bivšeg Sassanid istoka, uspio je pasti na flotu bivšeg vizantijskog Orijenta i tako izbjeći raniju slabost Sassanidskih napada na Konstantinopol. Napad klešta na zemlju i na moru bio je prvi put moguć Mu ?? wiya. SLIKA 2: TEKST ZA SLIKU: Obrnut kršćansko-arapski novčić iz Damaska ​​s monogramom cara Herakleia (prije 642.) iznad vrijednosti M. SLIKA 3: TEKST ZA SLIKU: Ispred kršćansko-arapske kovanice iz Damaska​​s prednjim prikazom kršćansko-arapskog vladara po uzoru na car Bizanta s (predator?) Vogelom l. SLIKA 4: TEKST ZA SLIKU: Straga je reljef s vrijednošću M = 40 Nummia, a iznad nje monogram cara Heraklija, r. Naznaka godine 17 arapske ere (639), ispod podataka Mint: DAM = DAMASKOS. SLIKA 5: TEKST ZA SLIKU: Ispred anonimne kovanice iz Damaska ​​koja prikazuje kršćansko-arapskog vladara na način vizantijskog prikaza cara. SLIKA 6: TEKST ZA SLIKU: Pozadina anonimnog utiskivanja Damaska ​​s vrijednošću M, iznad varijante monograma Heraklija; r. od kojih su informacije o arapskoj kovnici iz r. do r. u nastavku. Ova vrsta pisanja odgovara sasanskoj tradiciji. U polju je natpis, rula iz vatrenog oltara, napisan od vrha do dna. Međutim, Mu ?? wiya je uspio učvrstiti svoju vladavinu na Zapadu samo pribjegavši ​​arapskoj tradiciji vladavine: kombinaciji vladavine sa zaštitom svetišta. Kao kršćanin, prirodno je zaštitio kršćansko svetište, grobnicu baptista i njegovu baziliku u Damasku. Ova tradicionalna arapska praksa vladavine već se može primijetiti u dane arapskih prethodnika Mušije u Siriji. Ghasanidi su promovirali svetište mučenika Sergija u Rusafi. Slijedeći staru rimsku tradiciju, proširili su opskrbu vodom ovog pustinjskog mjesta. Budući da su car i njegova crkva još uvijek nadzirali svetište, samo su uspjeli sagraditi crkvu svoga promatranja dodatnih murosa . Tek u Rusafi Ghasanidi su se susreli s izaslanicima svojih bizantskih gospodara, jer ih je status svetišta zaštitio od prisilnih mjera. Kultiviranje kulta svetaca također donosi prihod. Hodočašće u grob mučenika Sergija u Rusafi bilo je veliko poduzeće, toliko značajno da je istočni rimski car Anastasios svoj udio dobio palcem sveca: imao je svetački palac doveden iz Rusafe u Carigrad, odakle su vijesti o čudesna snaga relikvije proširila se na daleku Galiju. O tome izvještava Gregor von Tours u svojoj frankovskoj kronici. Dalje prema istoku, drugi su krenuli vrlo bjesomučno i sagradili zamjensko svetište u istom stilu i veličini kako bi presjekli hodočašće s istoka, od Sassanskog carstva, u pustinju i preusmjerili ga u svetište koje su im patronirali. 67 U Damasku je Mu ?? wiya mogao postati zaštitnik svetog mjesta Ivana. Svetište Krstitelja nalazilo se u kripti u nekadašnjem hramskom okrugu. Tamo je relikvija glave Krstitelja bila čuvana u košari. Ivan Krstitelj sjećao se Arapa kao proroka "koji je uvjeravao Židove da teže savršenstvu potičući ih da prakticiraju jedni druge i pobožnost prema Bogu i na taj način bili kršteni. Tada će, najavio je, krštenje biti ugodno Bogu jer su ga koristili za iscjeljivanje tijela, ali ne i za iskupljanje grijeha; duša bi već prije bila sagriješena pravednim životom. " 68 Takvo učenje aritmetičke prakse moralo je izvršiti dojam na Arape, budući da je bilo u skladu s tenom njihovih koranskih materijala i njihovim idejama o D? N Allahu . Kripta s glavom Krstitelja kao svetište natjecala se s Crkvom Svetoga groba u Jeruzalemu. Car u Konstantinopolu prakticirao je kristologiju na zemlji kao Kristov predstavnik. Bez Krstitelja, međutim, priča o Isusu u smislu proročanstva je nezamisliva. Krstitelj je prorok i predstavnik ispravne prakse. Ono se zalaže za proročanstvo, koje bi trebalo postati središnja ideja arapske crkve Arapskog carstva. 69 SLIKA 7. TEKST SLIKA: Ispred anonimne kovanice iz Damaska ​​koja prikazuje arapskog vladara. l. Križni globus, gornja grana palme; r. Voditelj relikvijera u kontejneru. ILUSTRACIJA 8. TEKST ZA ILUSTRACIJU: poleđina anonimne kršćansko-arapske kovanice u vrijednosti M, iznad križa, l. okrunjena glava (glava Johna?). SLIKA 9. TEKST SLIKA: Prikazivanje propovjednika na anonimnoj kršćansko-arapskoj kovanici iz 7. stoljeća iz Sirije. Mu ?? wiya je stoga mogao smatrati područje Ivanove grobnice, smještenu u hramskoj četvrti Damaska, kao haram , čija je zaštita omogućila kontrolu arapskih plemena Sirije. Poštovanje koje se odaje mjestu sveca (i? Tir? M) prenosi se na čuvara svetišta i omogućava mu da primjenjuje plemensko pravo i tako osigurava sigurnost (am? N) . 70 Na kovanicama iz Damaska ​​iz ovog razdoblja mogu se pronaći relikvije glave Ivana Krstitelja. Na prednjoj strani kovanice je prikaz vladara, frontalno, s kopljem u desnoj strani. S desne strane slike kovanice vidimo pticu (golub?). Vladarova lijeva ruka počiva na posudi. Glava Krstitelja je u njemu. Očigledna je povezanost između ilustracije goluba i pripovijesti u Evanđeljima Isusova krštenja. 71 U vezi s kultom baptista u Damasku vjerojatno postoje i kovanice koje su pripisane kalifu Umaru poznatom iz islamske povijesne literature i njegovu generalu al-Waldd ibn al-Khalidu. Ovaj Khalid ibn al-Waldd, kao razarač idola i vođa domaćina u svom vlaku iz Meke u Istočnu Arabiju, preko Ur u Kaldeji do Arr N i Damaska​​u Siriji, ispunjava uzor islamskog Abrahama u ponovnom uspostavljanju povijesti Izraela. kao povijest Arapa. SLIKA 10. TEKST SLIKA: Prednji i stražnji dio Khalidova utiskivanja iz Tiberije. Kršćanski arapski vladar zastupljen je s agnusom Dei . Ovi novčići koji prikazuju agnus Dei (Jaganjče Božji) povezani su s kultom Krstitelja, budući da je Jaganjčevo dokumentirano kao atribut Baptista od 6. stoljeća. Na Zapadu je predstavljanje janjeta zabranjeno u korist Kristove slike Kanona 82 iz Trulanovog sinoda (691). 72 Zabrani je već 692. godine uslijedilo prikazivanje Krista kao svjetskog vladara na vizantijskim kovanicama. Odgovor na ovaj prekid tradicije bio je zlatnik Arapa iz 696. godine, arapske godine 74. SLIKA 11. TEKST SLIKA: Prednji i stražnji dio kršćansko-arapske kovanice iz Damaska ​​koji prikazuju kršćansko-arapskog vladara i Janje Krista kao simbol Krstitelja. 3.9 Sionska misao u Muyyyevo vrijeme Kovanica iz Jeruzalema poznata je još iz vremena Mu ?? wiya. I ovdje je natpis na grčkom jeziku. To također pokazuje Mu ?? wiyino poštovanje prema zaostavštini carstva. Rimske provincijske karakteristike regije nosile su grčke legende. Spredaj prikazuje stojećeg vladara, frontalno, s lijeve strane drži križni globus. Na poleđini je vrijednost M, okružena grčkim natpisom IERO / SOLI / MON , što znači „pripadnost Jeruzalemu“. 73 ILUSTRACIJA 12. TEKST ZA ILUSTRACIJU: Ispred i stražnja strana kršćansko-arapske kovanice iz Jeruzalema s prikazom kršćansko-arapskog vladara, oznaka kovanice oko vrijednosti M na poleđini. Glavno svetište Bizanta u Jeruzalemu bila je crkva Svetoga groba. Nije poznato je li Mu ?? wiya već imao planove za sakralnu zgradu na Hramskoj gori. Pretpostavke da je već počeo podizati Kupolu stijene temelje se na pretpostavkama izračuna za vrijeme izgradnje Kupola stijene. Budući da islamska historiografija postavlja pravilo Abda al-Malika u 65. godini, smatra se da vrijeme preostalo do datuma natpisa zgrade "72" nije bilo dovoljno za podizanje takve zgrade carskih veličina bio. Razdoblje izgradnje 7 godina prema podacima iz islamske literature može imati samo simbolično značenje. Ali budući da je vladavina Abd al-Malika nakon datuma njegovog miniranja u Iranu datirala do 60. godine Arapa (682. godine), broj godina tijekom kojih je zgrada podignuta ponovno je simboličan Broj, dvanaest, međutim, to povećava vjerojatnost da je Abd al Malik bio graditelj Kupola stijene, kao što se pretpostavlja iz praznog prostora na natpisu (gdje se prvotno trebalo nalaziti njegovo ime) u Kupoli stijene. Ideja "Novog Siona" bila je usidrena u sirijskoj crkvenoj tradiciji "Istinskog Izraela". Učinak još uvijek vidimo u Etiopiji, gdje je glavni grad Axum nazvan "Novi Sion". 74 Daljnji dokaz o nastavku sirijske tradicije u Etiopiji je Zionski festival koji svakog mjeseca obilježava Etiopska crkva. Bakreni novčići s natpisom Sion koji su pronađeni u Palestini znak su samopouzdanja arapskih kršćana u vrijeme vladavine Mu? Wiya u Palestini. Oni sebe vide nasljednike izraelske tradicije, a sebe vide kao "Pravi Izrael". 75 SLIKA 13. TEKST SLIKA: Na prednjoj strani sirijske kovanice frontalni prikaz ustoličenog kršćansko-arapskog vladara; na obrnuto neispravnoj i retrogradnoj pisanoj oznaci menta C (I) ON ispod vrijednosti M. SLIKA 14. TEKST ZA ILUSTRACIJU: ARABSKA KOPNJA ZA KOPIRANJE KADROJA BIZANTINSKOG POKRIVAČA JUSTIN I SOPHIA. Arapska kontra znamka "? Ayyib" na prednjoj strani ispod frontalnog ustoličenog carskog para; M na naličju, znak iznad, križ datiran prema vizantijskoj naznaci XII, ispod: Mint: CION = Sion. 3.10 Muški ratni uspjeh Politika kojom je Mu ?? wiya mogao povezati Irance bio je njegov projekt nastavka sasanskih osvajanja protiv Bizanta i očekivanja konačne pobjede. Konačni poraz Sassanida kod Ninevehe 627. pomogao je iranskim Arapskim Emiratima da vladaju, ali jedini način da se sačuvaju bio je nastavak iranskog projekta osvete. U očima Iranaca promijenjena je dinastija, a iranski dugoročni interesi nisu se promijenili. Zamjena dinastije zapečatila je smrt zoroastrizma. Od tada je živa religija u Iranu bila samo nestorijansko kršćanstvo. 76 Budizam je također imao snažan položaj u Istočnom Iranu. Stoga nije čudno da je mitropolit nestorijanski kršćani Marw pokopao posljednjeg zoroastrijskog velikog kralja Irana, Sassanida Yazdgarda. Znakovi križa na arapsko-sasanidskim srebrnim kovanicama iz Marwa samo iznenađuju sljedbenike islamske priče prema književnim izvorima iz 9. stoljeća. 77 Arapski kršćani al-Rase vidjeli su dovršetak svoje kršćanske arapske državne strukture prihvaćanjem kršćanstva od strane lakhmidskog vladara svog područja. To je vjerovatno vidio i nadmoćni predstavnik predstavnika zooastrijskog državnog kulta, sasanijski veliki kralj, i okončao vladavinu Lakhmida u al-?? rasu. Padom Sassanida došao je kraj zoroastrijskog državnog kulta. Arapi, koji su predstavljali kršćanstvo, živu religiju u zapadnom Iranu 78 , preuzeli su vodstvo u nastavku rata protiv Bizanta. Sukob koji je trajao između Irana i Bizanta već je bio mutiran u vjerski rat u vrijeme kolerausa II. Tome je pogodovao stav koji je Bizant dugo držao prema svojim arapskim vazalima. Oživljavanje sirijske crkve sredinom šestog stoljeća bio je projekt sirijskih Arapa. Kad je u Bizantu prepoznato da su Ghasanidi prijeti projektom crkvene vlade, oni su eliminirani kao faktor moći u Siriji. S uklanjanjem Ghassanida spriječeno je otkriće monofizita na vizantijskom Orijentu, koji se razvijao pod vodstvom Ghassanida, a efekti (vidi povlačenje bizantskih trupa iz Palestine i Egipta o kojima su pregovarali čelnici lokalnih zajednica u sedmom stoljeću) odgađani su do sada Međutim, vrijeme vladavine Mu? wiye nije se moglo preokrenuti. Prevladavanje vojnih aspekata tijekom njegove vladavine može biti jedan od glavnih razloga zašto Mučiya nije napravio drastične promjene u administrativnoj strukturi područja na kojima dominira. Nije bio Arapa Arapa novo osvojenih područja, već arapski Iračanin na područjima koja su već osvojili Sassanidi. Njegov je cilj morao biti konsolidacija uvjeta unutar tradicije perzijske vladavine. Carska vojska Irana prvo je poražena na armenskom teritoriju 622. godine, zatim konačno 627. godine u Ninivi od Bizanta do uništenja, ali trupe iranskih arapskih vazala preživjele su ovu katastrofu neporažene kao okupatori u Siriji i Egiptu. Perzijci su, kao vladari, napustili Siriju 628. nakon mira bizantske diktature. Nema vijesti da bi se iranski arapski vazali povukli iz Sirije i Egipta. Mu ?? wiya je obnavljao javne objekte dobročiniteljem stanovništva okupiranih teritorija. Mogao je graditi na nevoljkosti lokalnog stanovništva prema Bizantu. Osim male manjine Melkita koji su išli u carevu crkvu, u nekadašnjem bizantskom Orijentu nije bilo kršćanske zajednice niti crkve koja nije morala podnijeti mjere carskih prisiljavanja. U vrijeme Mu? Wiyaha nije bilo arapsko-islamskih osvajača i vizantijsko-kršćanskih careva okrenutih jedni drugima, kao što bi vjerovali kasnija povijesna literatura abasidskog razdoblja, ali kako to dokazuju dokumenti u obliku natpisa arapskih vladara, bivših kršćana Vizantijski Orijenti kao prirodni saveznici nestorijanskih kršćana Irana, pod vodstvom arapskih kršćana Irana s jedne strane i cara u Carigradu kao gospodara grčko-rimskog kršćanstva s druge strane. Bio je to dakle vjerski rat između orijentalnih sljedbenika semitskog razumijevanja kršćanstva i predstavnika helenističkog i rimskog posebnog razvoja. Centralni problem i dalje je bila kristologija. Stoga je natpis iz 72. godine arapske ere (694. godine) u Kupolu stijene u Jeruzalemu upućen kršćanstvu u cjelini: Y? ahla al-kit? b / O vi ljudi PISMO! Sveto pismo očito znači Bibliju, a ne poruku arapskog proroka, čija je biografija u stilu arapskog "Helianda" predana stoljeće i pol kasnije. 3.11. Mu ?? wiya nastavlja iransku politiku u Siriji i pokušava vratiti iransku dominaciju na Bliskom istoku Mu ?? wiya je u to vrijeme već bio u Siriji i bio je zaposlen pretresati svoje sljedbenike u bizantskim i armenskim pograničnim područjima. Plen je napravio i u Kapadokiji. S obzirom na njegovu kontrolu nad sirijskim lukama, morao je djelovati i na moru. Tako zauzet, prepoznao je vrijednost flote za buduće pothvate protiv Carigrada. Povezivanje iranskih kopnenih snaga sa sirijskom i egipatskom flotom pružilo je priliku uništiti Carigrad na kopnu i blokirati ga na moru. Svi prethodni napadi iranskih snaga nisu uspjeli zbog njihove inferiornosti na moru. Mu ?? wiya je stoga počeo sustavno stavljati egejski arhipelag pod svoju kontrolu kako bi se pomoću „skočnih otoka" pronašao put do glavnog grada Bizanta. Nakon Cipra opustošio je 654 Rodosa. Pljačka bilo koje vrste bila je dobrodošla, čak i ostaci bronce od 225 pr. BC je srušio kolosalni kip Heliosa na ulazu u luku Rodos, bio je spakiran i prodat trgovcu otpadnih metala u Edessi. Vrijeme za tvrtku protiv Konstantinopolja još nije došlo. Još uvijek je morao osigurati vodstvo među Arapskim Emiratima. Odmorio se na zapadu i sklopio mir s Bizantom 659, iako je bio dužan počastiti. 79 U Iranu je posljednji Sassanid, Yazdgard III, došao na prijestolje 632. godine nakon četiri godine prijepora oko prijestolja, deset godina nakon iznenađujućeg početka pada Sassanida kao glavne sile. U godini dvadeset Arapa, devet godina (solarnih godina) prije Yazdgardovog kraja u Marwu, kovani su kovanice u sasanijskoj matrici za arapske terenske kapetanije. Već 26 godina nakon Arapa, car Emir S? Lim bn Ziy? D kovao je kovanice u Darab Irdu, nekadašnjoj sasanskoj rezidenciji u Persisu. Njegov rođak Ubejd Allah bn Ziy? D skovao je ove godine u Zaranju. Ziy? D bn je 41. godine skovao Ab? Točno? N ​​u Darabu? Ird. 80 Darab? Ird kao bivša rezidencija Sassanida osporavan je među Arapskim Emiratima. 41. godine Samura bn? Andab uspio je neko vrijeme preuzeti vlasništvo nad rezidencijom. 81 Tada se tamo pojavio Mu ?? wiya i odlučno je utvrdio da je to prvi Am? Ri wurroyishnigan . 82 Zanimljivo je da imena arapskih ljubavnica ne daju nikakvo naznačenje podrijetla s arapskog poluotoka, jer se pod svim imenima arapskih emira na Sasanskom području ne pojavljuje niti jedan Yaman? na, ni makk?, ni „imyar“, ni „a? ram? ili Qa ??? n ?. Čini se da je Abd al-Malik bio osoba visokog društvenog stava za mu? Ammada i prije nego što je započeo njegov da? Wa . Spuštanje s Marw? Ns pokazuje ga plemenitim među Arapima. 83 Nesporazum rodnih imena do sada je olakšao islamskim studijama da predstave Iranske Arape kao nove islamske državljane Irana. Odakle treba poteći spremnost "islamskih osvajača" da se prilagode iranskoj tradiciji imenovanja? Arapsko rodno ime ZUPIR + (pers.) - predstavlja se kao Pehlevi heterogram. Što je natjeralo iranske "islamske osvajače" da se odmaknu od arapskog pravopisa svojih imena? Teško je navesti razloge za to. 3.12 Mu ?? wiya je uspješan organizator rata protiv Bizanta, ali "konačnu pobjedu" spriječila je grčka vatra Nakon što je izabran za Am? Ri wurroyishnigan , Mu ?? wiya je otišao na zapad i nastavio borbu protiv Bizanta. "663. Arapi su se ponovo pojavili u Maloj Aziji i od tada su se njihove ideje ponavljale svake godine tijekom 15 godina." 84 663. je godina 41. arapskog doba, kao što vidimo natpis Mu ?? wiyas iz Gadare priča. Mu ?? wiya je nastavio svoju politiku osvajanja iz točke kad ga je morao napustiti desetljeće ranije. Nakon što je pojasnio ravnotežu snaga između Emirata, Mu ?? wiya je uspio nastaviti kao princeps inter pares u drevnoj arapskoj tradiciji perzijskog pokušaja, koji je u prošlosti nekoliko puta propao, eliminirati bizantsko carstvo napadom na Konstantinopol. Cilj je sada bio vladati nad kršćanstvom na Orijentu. 85 Ostrogorsky opisuje tijek napada na Carigrad 86 : „Nakon što je linija otoka Kypros-Rhodes-Kos okupirana od Arapa dovršena zauzimanjem Chiosa, general Mu? Awijas je 670. godine zauzeo poluotok Kyzikos. U blizini bizantske prijestolnice. Time je stvorena sigurna baza operacija protiv Carigrada. Prije nego što se dogodio veliki udar na bizantsko državno središte, 672 je zauzeo dio flote kalifa Smirne, dok je drugi preuzeo vlasništvo nad likijskom i kilicijskom obalom. Glavna akcija započela je u proljeće 674. godine: snažna eskadrila pojavila se pred zidinama Carigrada. Borbe su se nastavile tijekom cijelog ljeta, a arapska se flota na jesen povukla u Kyzikos. Idućeg proljeća ponovno se pojavila kako bi cijelo ljeto bila pod opsadom bizantske prijestolnice, a ovaj se spektakl ponovio tijekom sljedećih godina. Međutim, svi pokušaji Arapa da napadnu najjaču tvrđavu na svijetu u to vrijeme nisu bili uspješni; morali su odustati od borbe i napustili su bizantske vode 678. nakon što su pretrpjeli teške žrtve u pomorskim bitkama, koje su se borile izvan zidina Carigrada. Bilo je to prvi put da je upotrijebljen čuveni grčki požar koji je otada izuzetno dobro služio Bizantincima. " Lako je zamisliti efekte upotrebe ovog čudesnog oružja vremena na umove Arapa. Na napadače je padala vatra od mješavine vapna i sumpora. Takozvani sifoni mogli su bacati udar na velike udaljenosti protiv arapskih brodova. Ako se uzmu u obzir kružne apokaliptične ideje, očekivanja o krajnjem vremenu, koja su još uvijek bila viralna kad su apokaliptička očekivanja zapisana u Himsu tijekom razdoblja Abasida, očekivanje Mesije od strane Muh? Ir? N-a iz abasidske literature, može se zamisliti da ih napadaju Arapi su mislili da gledaju u jamu pakla. "Arapska flota pretrpjela je daljnje gubitke uslijed oluje koja je pogodila Pamfilijsku obalu. Istovremeno, arapska vojska također je pretrpjela teški poraz u Maloj Aziji. ” 87 - Mu ?? wiya je zaključila mirovni ugovor s Bizantom. Svake godine caru je slao na poklon 3000 komada zlata. Uz to su bili konji i robovi. Bizantinci su to plaćanje uzeli kao danak i upisali ga u skladu s tim. 88 Pravi motivi Mušije za mirovnim sporazumom na Zapadu mogu se zaključiti iz krivotvorenja iranskih Arapa. 3.13 Mu ?? wiya gubi podršku na istoku arapskog teritorija Očekivanje sveobuhvatne pobjede potaklo je Arape na vrhunske rezultate. Kad se otvorio pakao i pojavila se vatra, činilo se da su se potvrdile njene apokaliptične noćne more Goga i Magoga. Mu ?? wiyini protivnici su ovo iskoristili za državni udar na Istoku. Legitimitet Muajeve vladavine bio je nastavak rata protiv Bizanta. Imajući to u vidu, uspio je okupiti Perzijance pod svojom zastavom. Iskoreniti sramotu poraza od Sassanida u borbi protiv neprijatelja bila je nacionalna briga mnogih Iranaca. Nakon neočekivanog poraza, povlačenja u jesen prve godine rata 674. godine, oporba Mučiya okupila se. Na njegovo mjesto, Abd Allah iz porodice Zubejra izabran je za Am-R-wurroyishnigan-a u Darab - u. Njeno kovanje u Darabu? Iru započinje 53. godine 89. To odgovara godini 675. nakon arapske ere, kako nam govori natpis Gadara. 4.? Abd al-Maliks Isus je mu? Ammadun 4.1 Dolazak Mu? Ammedanizma: Misija Abd al-Malika za razumijevanje Isusa kao "izabranog / hvaljenog" (mu? Ammadun) Božjeg sluge (? Abd Allah) Dok je Bizantsko Carstvo ovih godina pronašlo jedinstvo vladavine i ispovijedi - devijanti u Antiohiji i Aleksandriji bili su izloženi, vrata pape u Rimu su marginalizirana - vladavina Arapa patila je od svoje ograničene zakonitosti. To se ograničenje temeljilo na raspadu svjetovne i duhovne moći. Na zapadu arapskog teritorija odbačena je iranska Nacionalna crkva nestorijanizma. Tamo je još uvijek vladao monofizitizam koji su predstavljali Armenci, sirijski Jakobiti i egipatski Kopti. I dalje je bila prisutna careva crkva koju su predstavljali Malki. Novi kršćanski pokret, koji je trebao ujediniti sve kršćane Arapskog carstva, postao je poznat kroz zahtjev za uspostavom razumijevanja Isusa kao mu? Ammeda . Ovom zahtjevu je prethodila tvrdnja o Isusovoj ideji kao ? Abd Allah . Cilj je bio dati kršćanskoj teologiji Orijenta načelo koje bi se moglo predstaviti Bizantu kao objedinjujući program kršćana bivšeg bizantskog Orijenta i nekadašnjeg Sassanskog istoka. Ideja Isusa kao ? Abd Allah podsjeća na položaj Ariusa, koji je došao iz Antiohije, a kasnije se nalazi u natpisu u Kupoli stijene, gdje, pod datumom 72 arapskog doba (694), piše: mu? Ammadun "abdu? llahi wa-ras? luhu , to znači Isus. 90 Uz zahtjev za mu'amadom , grupa oko AmR-a Abd al-Malik-a izazvala je protivnike Mu-llyya i Ibn Zubejra. Mu ?? wiya je smijenjen oko 60. godine arapskog doba (682), njegov poraz pred Carigradom i sramotno zaključivanje mira s Bizantincima, posebno obnova isplate tribute, diskreditirali su ga. Ibn Zubejru bilo je dopušteno da se izliječi kao Amr još deset godina, ali njegov je žar za djelovanjem bio ograničen na sajam i Perzijce. 91 Predanost formuli mu? Ammad može se naći na mnogim datiranim i nedatiranim kovanicama s područja arapske vladavine na istoku i zapadu. 4.2 Moto Mu? Ammad na istoku arapskog teritorija Gaube bilježi arapsko-sasanske drahme iz Šara Rana, datiranih 38 iz arapskog doba (660) i Rayy (drevno Ragae, sada južni dio Teherana), iz 52 arapskog doba (674) s Natpis mu? Ammad . Kombinira imenovanje formule mu? Ammad s imenom Arapskog poslanika. Kao u slučaju formule ? Abd Allah , to je natpis koji izražava ideologiju vladavine. Primjer medaljona kraljice Boran već je jasno dao do znanja da novčići nose i natpise koji definiraju ideju vladavine. To je uvijek bio slučaj sa Sassanidima kada su u svojim naslovima isticali porijeklo od bogova. 92 Stoga nije potrebno dodjeljivati ​​kovanice s natpisom "abd Allah emiru pod nazivom" Abd Allah b. Am? R. Ako se misli na ime Emira, obično se pojavljuje ime oca. To se odnosi na Mu? Ammad bn? Abd Allaha, kovnicu u Heratu 67. godine arapskog doba. Po prvi se put osobno ime Mu? Ammad može shvatiti povijesno. Upotreba ovog imena uobičajena je između Arapa još od misije Abd al Maliks. Pojavljuju se samo kovanice s imenima ? Bd Allaha i mu? Ammeda bez navođenja pretka. Gaube je to također prepoznao i u slučaju mu? Ammada i izbjegao je dodijeljenje emiru Mu? Ammadu bn NN. Možda se radilo o samom proroku Arapa, što je usporilo igrački instinkt autora knjige. Kovanstvo Sassanida bilo je sredstvo propagande za kraljevsku obitelj. Istaknuto je podrijetlo bogova. Stoga ne čudi da se ideologija vladavine Arapa na novčićima očituje na isti način. Umjesto reference na božansko porijeklo, sada se spominje ljudska narav vladara i ljudska priroda glasnika. Vladar je "abd Allah , jer je Isus već bio " abd Allah . Kršćanin koji u Isusu vidi "abd Allaha" naziva se "Abd Allah . Njegovo pleme se zove ? Ib? D (Allah). Mesija al-mas ?? nije samo za Arape Istoka - bd Allah , on je i muhammed. 93 Na odredištu svog da? Wa, gdje je? Abd al Malik sagradio svetište na Sionskoj stijeni kao svoje ? Aram , treći red na unutrašnjoj strani kupole Kupola stijene, od tada je čitao osmerokut, prema jugoistoku : mu? ammadun? abdu? llahi wa-ras? luhu / odabrani ( hvale ) je Božiji sluga i njegov apostol. 4.3 Kovanje sa motorom? Ammad na istoku arapske dominacije Prvo spominjanje arabosasenskog novca s natpisom MHMT u Pehlevi pisanju aramejskim pismom može se naći u katalogu berlinske Zbirke orijentalnih novčića, objavljenom 1898. 94 Druga vrsta ovih kovanica postala je poznata 1984. godine. Pored MHMT natpisa u Pehlevi na terenu, ovaj tip ima dodatni arapski natpis mu? Ammad . 95 Budući da natpisi s motom ? A bd Allah i moto mu? Ammadun kao reference na Isusa i njegov status kao ? Abd Allah (Božiji sluga u smislu istočne sirijske teologije) nisu bili shvaćeni, kao ni kategorizacija Isusa kao mu? Ammadun ( izabrani / hvaljeni ) proglašena su imenima kovanih ljudi, emirata i guvernera koji su zaboravili dodati ime svog oca, kao što je bila uobičajena praksa u arapsko-sasanskoj kovanici. Dakle, moto ? abd Allah kod Gaubea ime ? Abd Allah b. Am? R. 96 Stuart D. Sears sugerira da se porijeklo tih kovanica može pronaći u Azerbejdžanu i njihova povijest povezana sa aktivnostima Mu? Ammada b. Marw? N, brat? Abd al-Maliks. 97 Sears razlikuje četiri različite varijante arabo-sasanidskih drahmi s motom mu? Ammadun: Varijanta I: natpis u polju MHMT u Pehlevi, natpis w? Fin; SLIKA 15. TEKST ZA SLIKU: Arabosasnid reljef s spominjanjem MHMT (mu? Ammad) r. pokraj poprsja, arapski w? fin na rubu . KRAJ Varijanta II: Natpis u polju MHMT u Pehlevi, rubni natpis mu? Ammad na arapskom pismu; ILUSTRACIJA 16. TEKST ZA ILUSTRACIJU: Arabosassanid embosiranje s MHMT-om u Pehlevi u polju, r. pokraj poprsja spominje se moto muhammeda u arapskom pisanju na rubu. KRAJ Varijanta III: Natpis u polju MHMT u Pehleviju, rubni natpis mu? Ammad na arapskom pismu; s brojem 60 za 60. godinu arapske ere. Kovanice „Abd al-Maliks iz Darab? Ira" poznate su i ove godine. Dodjela kovanica bratu Abda al-Maliksa Mu? Ammadu bila je očit korak za Sears, jer je bila kompatibilna s tradicionalnom islamskom literaturom. Varijanta IV: Natpis u polju KhWSRWY u Pehleviju, marginalno pismo mu? Ammad na arapskom pismu. Bogatstvo varijanata rezultat je imitacije različitih Sassanid modela, drugo i treće izdanje kovanica Chosraus II. 98 4.4 Kovanice mu-Ammad formulom u Siriji i Palestini Otisak bakra s motom mu? Ammad objavio je 1947. sir Alec Kirkbridge. 99 Riječ je o nepravilnim, uglavnom pravokutnim, slabo kovanim bakrenim kovanicama. Na prednjoj strani prikazuju se stojeći vladarski lik, okrunjen križem, koji u ruci drži dugački križ. Od l. gore i dolje nalazi se natpis koji je prethodno čitan kao mint za? Amm? n. SLIKA 17. TEKST SLIKA: Prednji dio sirijske kovanice s moto? L. sa stojećeg kršćanskog vladara natpis na? M iz l. do l. u nastavku. KRAJ Na poleđini je oznaka vrijednosti, kurziv, velika slova M (= 40 Nummia). Vrijednost je također označena križem. Moto mu? Ammad može se naći na poleđini ispod vrijednosti M. 100 SLIKA 18. TEKST FIGURE: Stražnji dio sirijske kovanice s moto ? Ammad . KRAJ U stvari, međutim, to je dodatak mu? Ammad moto, naime na? M, što se u ovom kontekstu može shvatiti kao "blagoslovljeno". Tako bi se čitav natpis čitao kao „Blagoslovljeni hvaljeni“, ili prema arhaičnom značenju izraza: „Blago odabranom“. To se odnosi na Isusa i njegovo razumijevanje drevne sirijske teologije. Moto je oprečno ideji o sinu Božjem kao i suvremenim tendencijama u Bizantu, koje pantokrator vide u Isusu. Iz starog Javna / Yubna poznat je reljef s figurom prednjeg vladara. S desne strane vladara, na prednjem dijelu novčića, nalazi se moto mu? Ammad, na lijevoj bismi? Llah . Natpis bi na taj način bio: "On je izabran u ime Božje", odnosno "Da se hvali u ime Božje" čitati. Na poleđini je glavni grad, kurziv M kao vrijednost, okružen natpisom Ful? S Yubn? , tj. "Novac od Yavne". 101 4.5 Moto Mu? Ammad i "stojeći kalif" u „Arr? N. Križni prikaz zamijenjen je "kamenom" Beth-El-om Sa pristalicama Abda al-Maliksa, moto mu? Ammad migrirao je s istoka na zapad. 102 Kao bojni krik da? Wa , moto mu? Ammad zalagao se za preokret situacije u unutrašnjosti Arapskog carstva. Premda je vladavina Muyye bila nastavak vojne ekspanzije Irana pod vodstvom nove elite uz održavanje statusa quo u suživotu vjerskih zajednica, dolazak Abd al-Maliksa otvorio je potpuno novu perspektivu. Religiozne ideje Sirijaca vratile su se nakon bijega svojih predstavnika na sasanijski istok (Barsaumas von Nisibis et alii) nakon gotovo dva stoljeća progonstva natrag u mjesto iz kojeg su potekli. Za unapređenje unutarnje konsolidacije Arapskog carstva uspostavljanjem arapske crkve Arapskog carstva (carske crkve u iranskom smislu; po uzoru na nestorijansku crkvu u Iranu i njegovu ulogu kršćanske carske crkve u Iranu prema kraju sasanske vladavine), Abd al-Malik obnovio je mirovni ugovor s Bizantom i također prihvatio značajno povećanje danaka. Ugovorom je predviđena i podjela prihoda Cipra, Armenije i Kavkaske Iberije između ugovornih strana. 103 ? Abd al-Malik vjerojatno je shvatio da je daljnji uspjeh protiv neprijatelja vjere moguć samo ako su vojni napori bili popraćeni unutarnjom konsolidacijom. Stoga je svoj rad usmjerio na ideološku nadogradnju. 104 Cilj je bio ujediniti pristaše stare sirijske teologije koja je bila gurnuta na istok pod zastavom gesla Mu? Ammad . Pod tim zastavom, Sirija bi trebala dobiti svoje arapsko razumijevanje te teologije. Poruke o drevnoj sirijskoj teologiji mogu se naći i u anonimnom židovskom djelu o Isusovoj povijesti (Toldot Yesh ??). Odlomak iz posljednjeg odjeljka bavi se 431. Nestoriusom osuđenim za heretika na Vijeću u Efezu. Za potonji se kaže da je živio u Perzijskom carstvu (sic!) I, za razliku od Pavla, ohrabrivao kršćane da nastave slijediti mozaičke zakone. Kažu da je naučio da Isus nije Bog, već čovjek nadahnut Duhom Svetim, poput proroka. 105 Mu'ammedanizam Abd al-Malika ne može se izjednačiti s nestorijanizmom. Umjesto toga, muammedanstvo Abda al-Malika proizlazi iz arapskog razumijevanja sirijske teologije. Stoga se arapsko razumijevanje sirijske teologije nije pojavilo u nestorijanskoj carskoj crkvi Irana, već je kao plemenska religija mezopotamijskih i iranskih Arapa postalo sastavni dio njihove etničke pripadnosti. Baš kao što se sirijska teologija očitovala među Arapima u njihovom arapskom razumijevanju i postala plemenska religija, tako je i do modernog doba u Etiopiji bila sastavni čimbenik etiopskog kraljevstva. Prvu misijsku misiju u Etiopiju izvršili su sirijski Frumentius i njegovi drugovi s kraja trećeg stoljeća. Središnja dogma etiopske crkve je tavedo, predanost jedinstvu Boga. 106 Na obali Crvenog mora nasuprot Etiopiji, taw ?? d je opisan kao središnja dogma tamošnjih učenja vehabija. Njegova inačica u hebrejskoj boji nalazi se u natpisu u Kupoli stijene u Jeruzalemu u obliku koji se može datirati povijesno. Tamo piše: Allahu a? Ad [hebrejski adonai e? Ad , time se završava židovska tvorevina], Allahu? L-? Amad . Arapijci Kur'ana su očito bili toliko upoznati sa značenjem i razumijevanjem ove formulacije da je nisu primijetili kao nearapsku. 107 Niti se čini da se kršćanima u Etiopiji slijedi mozaički zakon nehristijski. Primjetan je običaj čitati visoku pjesmu u crkvi ujutro na Veliku subotu, kao što je to slučaj s Pashom u sinagogi. To odgovara tenoru srednjovjekovne europske hermeneutike sklapanja Starog i Novog zavjeta. Obrezivanje i danas obavljaju etiopski kršćani u skladu sa zahtjevima Mojsijevog zakona. Shvaća se kao vidljivi znak saveza između Boga i njegova naroda i provodi se osmog dana nakon rođenja. 108 "Autokefalna Arapska crkva Arapa Carstva Abda al-Malika videla je predstavljanje mu? Ammedanizma kao priliku da se kristološka rasprava održi otvorenom. Iako se sada činilo kao da su samo car i njegov crkveni službenik, Konstantinopoljski patrijarh osporavali kristološku raspravu i vodili ga u njegovom smislu ("Mnogo godina caru! Objasnio si prirodu Kristove prirode. Gospodine, zadrži je Svijećnica svijeta! "Nazvao je crkveni sabor na kraju VI ekumenskog sabora u Konstantinopolu 681. Konstantin IV.), Tradicija predsjedavanja Antiohije vratila se s? Abd al-Malikom. ? Abd al-Malik stvorio je caru osjećaj da se vidi kao natjecatelj u raspravi o prirodi Kristovoj. Umetnuo je u raspravu vlastitim etezom i upisao je u hramsko svetište "Qubbat al-Akhra" ("Kupola stijene") u Jeruzalemu koje je sagradio 72. godine iz arapskog doba (694). Protivnik arapskog vladara, car Justinijan II (685. - 695.), bio je vrlo pobožan princ. Na natpisima novčića nazvao se sam servus Christi (Božji sluga) i bio je prvi od vizantijskih careva koji je na prednjoj strani novca stavio sliku Krista. 109 ' Abd al-Malik je na to odgovorio nazvavši sebe' al? Debelim Allahom, glasnogovornikom Boga, u legendi kovanog novca o vlastitoj kovanici. 110 Zabluda da je vladar Arapskog carstva sebe shvaćao kao kalif, a naslov halifa bio je Am? R al-mu? Min? N zbog vremena abasidskih halifa prema al-Ma? M? N. Iz potpuno različitih razloga nazvao se "Al? Fat Allah" , kad su Arapi 217. posjetili Jeruzalem, dao je ime u Kupoli stijene i dao mu ime, te je instrumentalizirao sadržaj teksta u smislu muslimanske teologije koju je započeo. reinterpretira. Nadmetanje ponašanja "Abd al-Maliks prema caru u Carigradu može se ilustrirati primjerom brončanog novčića iz? Arr? N. Vrsta tih bakrenih novčića poznata je u Europi već stoljećima. Uzorak koji je Walker opisao iz kolekcije Borgia stigao je do vatikanskih zbirki. Veza između Abd al-Malika i mu? Ammada može se proizaći iz ilustracije na prednjoj strani novca, Yegar Sahaduta (Postanak 31, 45-47). Prikazivanje Beth-El-a (Postanak 28, 15-19) u obliku Yegara Sahaduta kao "kamenog svjedoka" na anonimnom kovanici Mu? Ammad iz "Arr? N" odnosi se na kasniju kovanicu s imenom? Abd al-Maliks u regiji. SLIKA 19. ILUSTRACIJSKI TEKST: Beth-El u obliku Yegara Sahaduta s motom mu? Ammad na prednjoj strani utiskivanja? Arr? N. KRAJ Zanimljivo je da se prije pojave imena i naslova Abd al-Malika na kovanicama ove vrste mota pokreta mu? Ammad može pronaći sam. S obzirom na tijek da-wa pristaša muammedanstva, iz povezanosti emisija može se izvući sljedeća slika: Tijek događaja vodi ka 1. Pojava anonimnih kovanica drahme u bivšoj Sassanovoj dominaciji s motom ? Abd Allah oko 41. godine arapske ere (663). 2. Pojava anonimnih, povremeno datiranih (godina 60. arapskog doba = 682. AD) kovanja u bivšoj Sasanskoj domeni s geslom mu? Ammad i 3. Anonimno utiskivanje bakra? Arr? N (simbolična snaga ovog mjesta poznata je još od vremena biblijskih patrijarha!) U bivšoj vizantijskoj vladavini s motom mu? Ammad i predstavljanjem nove države - relevantnog simbola Beth-El-a u obliku Yegar Sahaduta , 4. Nakon toga slijede bakarni i zlatni novci s prikazom novog vjerskog simbola Beth-El-a u obliku Yegara Sahaduta i prikazom arapskog vladara s protokolom? Abd al-Maliks. Otuda je širenje reprezentacije Beth-El kao Yegar Sahaduta na zapadu 5. Natpisi u Sjevernoj Africi s prikazom novog državnog vjerskog simbola Beth-El-a u obliku Yegar Sahaduta . Širenje ovog novog državno-religijskog simbola, „kamena“, također rješava pitanje nepostojanja prikaza križa na kovanicama na kovanicama Arapskog carstva. Državno-religijski simbol Beth El u svojoj funkciji čuvara ugovora Yegar Sahaduta označava povratak u tradiciju aniconskih kamenih idola. Ovaj "vizualni prikaz" prvi je prepoznatljiv korak u provođenju biblijske zabrane slike, što ide paralelno s razvojem kulta arapske crkve Arapskog carstva u Jeruzalemu. Fiksacija pokreta "Abd al-Maliks" na konceptu mu? Ammad kao dijela samopouzdanja "Istinskog Izraela" objašnjava ovo pozivanje na semitsku tradiciju. Nestanak znaka križa na području Arapskog carstva stoga nema nikakve veze s islamskim odbacivanjem prikaza križa ili zabranama, kako izvještava povijesna islamska literatura. Prisutnost križnih prikaza na novčićima Muyye i kovanicama sirijskog Emira prije? Abd al Malik nema nikakve veze s pretpostavljenom „islamskom tolerancijom“ prema potrebnim kršćanskim pomagačima u administraciji. Ono što islamski učenjaci još nisu postali svjesni u vezi s tim jest veza između islamskog kulturnog procvata i visokog udjela kršćanskih službenika zabilježenih u islamskoj literaturi. To razlikuje rano kršćansko-arapsko razdoblje arapske vladavine od mezopotamijsko-iranske orijentacije od posjeta Al-Ma? M? N Jeruzalemu 217. godine, Hi? Ra, doba Mu? Amada, koji je od tada prihvaćen kao prorok Arapa. 111 Zamjena križa predstavljanjem Beth El-a u obliku Yegara Sahaduta dio je ideološke rasprave s Bizantom. Prizivanje na simbol, koji podsjeća na osnivanje Izraela, nije referenca na židovsku kršćansku tradiciju (kršćanske) arapske crkve Arapskog carstva, već upućivanje na D? N , razumijevanje interakcije između Boga i njegove kreacije kao Odljev ugovornog odnosa. 112 Ovdje je konvencionalni opis novčića iz? Arr? N, koji omogućuje tako dalekosežne zaključke: bakarni novčić s natpisom mu? Ammad na lijevoj strani, podaci o kovnici ? Arr? N na desnoj strani frontalnog prikaza arapskog vladara na temelju mezopotamijskog modela s kufijom i standardnim mačem prednji. Na poleđini je prikaz križnog koraka (?), S lijeve strane monogram, s desne strane moto mu? Ammad . Pod stepenim križem grčki IS = 16 . 113 Tradicionalni opisi ove kovanice počinju sa strane s prikazom vladara kao prednje strane novca. Državno-vjerski simbol Yegar Sahaduta , međutim, ima značenje i zato krasi prednju stranu. Prikaz arapskog vladara motiv je obrnutog, poput onog bizantskog cara na suvremenim novčićima, što je ujedno i vjerski simbol? reprezentaciju Krista kao pantokratera ? ostavlja prednji na novčić. SLIKA 20. ILUSTRACIJSKI TEKST: Prikaz arapskog vladara na naličju reljefnog reljefa? Arr? N L. natpis mu? Ammad, r. Specifikacija rudnika ? Arr? N Na prednjem prikazu "kamena", r. od kojih je natpis mu? ammad, broj 16 dolje koristeći velika slova, l. Prikaz betila u obliku dijamanta. KRAJ Clive Foss je mislio da je prikaz arapskog vladara predstavljao arapskog proroka, baš kao što Gaube smatra moto mu? Ammad spominjanjem arapskog proroka na arabosaksanskim kovanicama. 114 Ali to je nesumnjivo reprezentacija arapskog vladara. Tome u prilog ide sličnost reprezentacije s predstavom arapskog vladara u? Irbat al-Mafar. 115 To se vidi i iz standardnog mača koji je izgovaran i predimenzioniran. Dugi mač podsjeća na mačeve stražarskih figura na vatrenom oltaru na leđima ranijih sasanijskih drahmi. Ovdje je vladar sada prikazan kao čuvar "ugovora" između Boga i čovjeka. Mač je referenca na shvaćanje dine kao odljeva ugovornog odnosa. Prikaz arapskog vladara reakcija je na novu vrstu novčića u Bizantu. Justinijan II. III. Vrsta njegovog zlatnog reljefa prikazan je na prednjem dijelu Solidusa Krista kao Rex regnantium , na leđima stojeći car s dugačkim križem s desne strane. 116 ABB. 21. TEKST ZA ILUSTRACIJU: Vizantijski model arapskog zlatnika. Front s vjerskom predstavom; Obrnuto s prikazom stojećeg cara Justinijana II. S dugim križem. KRAJ U skladu s tim, strana novčića s prikazom vladara također mora biti promatrana kao stražnja strana novca. Islamski numizmatičari to do sada nisu primijetili. Vjerska poruka je, prema numizmatičkoj konvenciji, uvijek na frontu! U Bizantu je to Isusovo gledište kao Christ Rex regnantium, u bivšem vizantijskom Orijentu predstavlja "kamenog svjedoka", Yegar Sahaduta . Slika Beth-El-a u obliku Yegar Sahaduta može se naći na prednjoj strani svih otisaka? Abd al-Maliks s prikazom arapskog vladara, u Sjevernoj Africi, također u vezi s inače čisto natpisnim tipovima. 117 SLIKA 22. TEKST SLIKA: Zlato reljef Abd al-Maliks po vizantijskom modelu. Državni vjerski simbol kamena u obliku Yegar Sahaduta . Na naličju je prikazan arapski vladar s mačem. KRAJ 4.6 Mu? Ammadun ras? Lu? Llah - hvaljen / odabran je Božji apostol) Ova proširena definicija ideje o Isusu kao mu? Ammadu prvi put je pronađena na arabo-sasanidskim kovanicama u Iranu. Najstariji poznati novčići datiraju iz 66. godine arapske ere i potječu iz Bishapora u Persisu. Kovnica je kovana tokom vladavine Sassanida u Iranu. 118 Za razliku od anonimnih kovanica Abd Allah - i mu? Ammad , ovaj je kovan kovan po imenu kovnice. Granični natpis na novčiću napisan je arapskim jezikom i glasi: Bismi? Llahi mu? Ammadun ras? Lu? Llah (Božji apostol je hvaljen / izabran u ime Boga). Ova proširena formula, koju mu? Ammad naziva raslom , može se naći i u tekstu natpisa Kupola stijene u Jeruzalemu šest godina kasnije. Osim toga, tekst na unutarnjem pročelju osmerokuta navodi da je ras? Laka wa-? Abdaka? Sà bn Maryam (vaš apostol i sluga Božji, Isus, Sin Marijin) onaj na koji se odnosi prethodna kristološka objašnjenja. Kuran zna pojam ras? L uz pojam nab? (Poslanik). 119 Biblijske figure i proroci koji imaju posebno značenje u smislu tumačenja povijesti Kur'ana nazivaju se rasnim. To su Noah, Lot, Ismael, Moses, Šu? Ayb, H? D, ?? li? i Isus. Oni su Božji agenti s misijom da spasu zajednicu vjernika. Kada je riječ o Isusu kao mu? Ammadu , ovdje je zastupljen anti-pavlinski pogled na zajednicu vjernika. Semiti, posebno Arapi, čine zajednicu vjernika jer su Isusovi rođaci, Aramejci iz Galileje. To je prikazano u vezi biblijskih spasitelja (poplava Noa; mnogo vatre; Mojsijevo more) i ne-biblijskih, arapskih spasilačkih ličnosti (oni koji ne prihvate božanski poredak proždrijet će zemlju tijekom potresa i slično) u okruženju Korana materijali. Kao mu? Ammad , Isus se pridružuje "Sedam spasitelja". On je ovlašteni zastupnik u smislu ugovornog prava ? al-amr i zamjenik / predstavnik wal? Allah . I ovdje se arapski svjetonazor pokazuje kao mreža ugovornih odnosa. 4,7? Al? kao vezir hvaljenog / izabranog Ta je izjava islamskim studijama strana. Ona poznaje ideju wal? Allah samo u vezi sa Š ?? a , koju ona (pogrešno) smatra sekundarnim razvojem. Š ?? a zna moto ? Al? kit? Allah . Ovdje je specifično kršćansko-arapska ideja o MHMT-u ? Allah iz prvog stoljeća arapske ere nastavio je općim semitskim pojmom (Aaron / H? R? N) od ? Al? kit? Allah , "izvrstan predstavnik". 4.8 Hvaljeni / Izabrani kao nositelj logotipa Suvremeni, epigrafski materijali omogućuju rekonstrukciju sadržaja 'Abd al-Maliks da'wa (Misije): razumijevanje Isusa kao mu'amada , koji je kao Ras? L apostol (Sassana) Arapa. Prema kur'anskim materijalima, budući da Isus nije umro na križu, nakon njegova uskrsnuća on ima funkciju "skrivenog Im? Ms". Može se pojaviti zajednici i spasiti ih od predstojeće katastrofe. Pogledajte i apokaliptične ideje iz „Im ?. Oni se možda vraćaju na sirijske modele, ali pokazuju da se Isus, čak i među Arapima, uvijek očekivao da se pojavi u doba Abasida. "Mas? ?? a? b. Mariam će se spustiti kod bijelog mosta na istočnim vratima Damaska ​​u smjeru stabla. Oblak će ga nositi dok će ruke položiti na ramena dva anđela. Na njemu će biti dvije bijele krpice, od kojih će jedna nositi omot od leda, a druga kao labavi ogrtač. Kad sagne glavu, kapljice će s nje padati poput bisera. (...) Zatim će doći na okupljanje muslimana, ma gdje bili. Pronaći će njihovog halifu kako mole s njima. Mas? stajat će iza njega kad ga ugleda i (halif) će reći: O Mas ?? od Boga, vodi molitvu za nas “[Ovdje postaje jasna funkcija Mesije kao Im? Ali on će reći: „Radije vodite molitvu za svoje drugove, jer je Bog zadovoljan vama. Poslan sam samo kao pomoćnik (waz? R), nisam poslan kao zapovjednik (am? R). " 120 Ovdje se nastavlja proces osnaživanja: Sudeći po natpisima na arabo-sasanskim kovanicama, Isus je mu? Ammad wal? al-amr (ovlašteni predstavnik). Pojašnjenje značenja izraza u ovom konkretnom kontekstu omogućeno je prisutnošću suvremenih prijevoda. Abd al-Maliks mu? Ammadova misija nije ograničena na upotrebu arapske terminologije, već propovijeda na lingua franca orijenta, a poruka na istoku iranskog teritorija proglašava se srednjoazijskim (Pahlavi). Tekst natpisa MHMT PTGAMbl Y yazdt možete naći na kovanici iz S? St? N / Sakastana iz 70. godine arapske ere . 121 Ovdje se pojavljuje pojam Paygambar, izraz koji predstavlja vezu aramejskog izraza koji se stoljećima u perzijskom jeziku upotrebljavao s perzijskim infinitivnim oblikom. Pehlevi heterogram sadrži aramejski PTGM za * patigama (poruka, riječ). 122 Komponenta „-bar“ je inf. Predsjednik glagola burdan (nositi). Pehlevi izraz PTGM-bar znači "nositelj poruke, riječi". Potpuno preveden natpis glasi: "Hvalite se (odabrani) koji, nositelj poruke od Boga". Također bi bilo moguće razumjeti pojam Paygambar kao "nositelja riječi" (logotipa). Nosač se tako vidi kao "posuda" u koju je Bog "bacio riječ i duh", kao što to govori o Mariji u natpisu u Kupoli stijene. To pokazuje drevni koncept čovjeka i proroka kao božanske posude. I ovdje djelujemo na području drevne sirijske teologije. Inače je srednjoazijski izraz još uvijek preciziran. Kako bi se spriječili nesporazumi, dodane su arapske marginalne skripte koje precizno definiraju funkciju Paygambara iz arapske perspektive. Uz moto u srednjoazijskom MHMT PGTAMbl Y Yazd, srebrni novčić od kovnice u Kirm? N krajoliku u jugoistočnom Iranu iz jugoistočnog Irana, nosi arapski marginalni natpis bismi? Llah wal? al-amr (U ime Boga on je agent). 123 Uz moto u srednjoazijskom MHMT PGTAMbl Y Yazd, još jedan srebrni novčić s druge kovnice u Kirmu? N na jugoistoku Irana iz arapskog doba nosi arapsku marginalnu pismu bismi? Llah wal? Allah (On je Božji predstavnik u ime Boga). 124 ------------------------------------ 1 J. Wellhausen, Arapsko carstvo i njegov pad. Berlin 1902, vi: "Nema sumnje da su i Sirijci, tj. Sirijski Arapi, također imali tradiciju; ali smo ga izgubili. Tragovi toga mogu se naći u Baladhuriju, možda i u Calbite Avanâ, koji je živio u Kufi, ali je bio povezan sa Sirijom preko svog plemena i često je citiran kao izvjestitelj o sirijskim stvarima u Tabariju, obično nakon Ibn Kalbija. Najbolji način za upoznavanje duha ove sirijske tradicije je iz kršćanskih kronika, točnije iz nastavka Isidora Hispalisa. Umaijidi se pojavljuju u sasvim drugačijem, puno jeftinijem svjetlu nego što smo navikli vidjeti. S Arapima su njihovi neprijatelji zadržali zadnju riječ, a njihova povijest je jako pretrpjela. " 2 H. Humbach, Novi novčići Fromoa Kesara, u: Indija i drevni svijet ,? Povijest, trgovina i kultura prije 650. godine AD; Festschrift profesor PHL Eggermont, ur. v. Gilbert Pollet, Löwen, 1987., str. 83: "I činjenica da je Fromo Kesaro nadmašio Poppove arabo-sasanske kovanice i pobjedonosna tekst teksta natpisa o nadigravanju sugeriraju da kovanice potječu iz plijena ili prije iz a. danak nametnut osvojenim Arapima. Stoga su ovi novčići u središtu pozornosti događaji kasne predislamske i rane islamske povijesti Srednje Azije (ne bilježe muslimanski povjesničari) koji su se dogodili nakon 738. godine, ali koje je inače teško pronaći “. 3 J. Wellhausen, Arapsko carstvo, op. Cit., Iv: „Mommsen je jednom rekao da za ne-učenjake nema dokaza da priče koje započinje pripovjedačem od samih sudionika u pravilu nisu istinite. " 4 RB Serjeant, Haram i Hawtah, sveti enklava, u: Arabija, Mélanges Taha Husain, Kairo 1962, str. 57: "Prije traženja židovskih i kršćanskih elemenata u islamu, bilo bi pametno utvrditi što je tačno arapsko i mislim da će se to smatrati znatno većim nego što su mnogi zapadni učenjaci pretpostavljali." Naravno, ovdje izraz "arapski" i "Arapski" se koristi nekritički. Ne znamo tko su oni ? bili su arapski grčki i rimski izvori. Rimljani su Nabatajke nazivali Arapima. Kao beduini bili su jako voljeni prema slobodi, živjeli su u stepkama, nisu smjeli uživati ​​u vinu, kao ni poljoprivreda i izgradnja stalnih kuća. Vidi također: J. Partrich, Formiranje nabatejske umjetnosti, Jeruzalem 1990., str. 33. 5 Citirano iz: EA Knauf, Okolina Starog zavjeta. Stuttgart 1994, str. 20. 6 ML Bates, "Arapsko-vizantijska" brončana kovanica Sirije: inovacija "Abd al-Malika. Kolokvij u sjećanje na Georgea Carpentera Milesa (1904-1975), Američko numizmatičko društvo, New York 1976., str. 17: "Bio sam sve više uvjeren u beskorisnost ove tri kategorije (arapsko-bizantske, arapsko-sasanske, post-reformske kovanice), za koje vjerujem da bi ih trebalo zamijeniti organizacijom rane islamske kovanice koja se temelji samo na velike regionalne pododjelje carstva, okupljajući sve kovanice svake kovnice unutar svake regije kronološkim redom bez obzira na vrstu. U svakoj regiji muslimansko kovanje novca počelo je s imitacijskim ili izvedenim vrstama, ali priroda imitacija i tempo evolucije prema čisto islamskom novčiranju bili su različiti. Čak i nakon usvajanja novog islamskog tipa, organizacija kovanja, pa čak i težinski standardi i preciznosti različitih denominacija varirali su od regije do regije. Kovanice ranih halifa i umayyada, poput novčiranja bilo kojeg velikog islamskog carstva, trebalo bi proučavati prvo kovnicu, a zatim provinciju po pokrajinu i regiju po regiju, prije nego što bismo mogli razmišljati o širokim generaliziranim kategorijama koje bi obuhvaćale cjelinu. " 7 „Rat je počeo u raspoloženju vjerskog uzbuđenja, koje se nije znalo u prošlosti. Bio je to prvi tipični srednjovjekovni rat koji podsjeća na kasnije križarske ratove ”(G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države. München 1952, str. 81). 8 G. Wiessner, kršćanski kult sveca u blizini sasanskog velikog kralja, u: Izjava njemačkih Iranaca o 2500. obljetnici Irana. Stuttgart 1971., str. 148. 9 G. Wiessner, Christian Heiligenkult, lokal, Cit., Str. 144. 10 F. Altheim, razvojna pomoć u antici. Hamburg 1962., str. 113. 11 Vidi redak 92 natpisa. E. Herzfeld, Paikuli. Spomenik i natpis iz rane povijesti Sasanskog carstva, I.-II. Berlin 1924. 12 G. Rothstein, dinastija Lahmid u al-Hiri. Berlin 1899., str.143. 13 Pogledajte članak BI? R ?? u EI². Kao nositelji ovog visokog ugleda spominju se dva Ghassanida: Harith b. Đabala oko 540. i njegov sin i nasljednik al-Mundhir, oko 570. godine. 14 Vidi prezentaciju Y.Nevo-a i J. Korena, Crossroads to Islam. New York 2003, str. 27-46. 15 Pogledajte referencu na datirane arapske natpise građevina Ghasssanida u Siriji od 559 do 678 u članku GHASS? N I. Shahid u EI². Arhitrav Sergijeve crkve iz 512. godine sadrži riječi grčkim, aramejskim i arapskim pismom: "Ovo je svetište". Prema najnovijim istraživanjima, to je najstarije preživjelo epigrafsko svjedočanstvo arapskog jezika. Ovo najstarije svjedočanstvo pisanog arapskog jezika možete pogledati u Bruxellesu s malo napora. Na izložbi Musées Royaux d'Art et d'Histoire, inventar br., Nalazi se sivi bazaltni blok dugačak tri metra. A 1308. Također i Chr. Robin, l'écriture arabe et l'arabie pour l'assience. Dossier Orssery, listopad-jan. 2002, str. 62-69. 16 Vidi bilješku A. Negeva o tom pitanju: Y. Nevo i J. Koren, Križni put do islama, lokalitet, Cit., Str. 47. 17 Y. Nevo i J. Koren, Križni put do islama, lokalitet, Cit., Str. 63-64. 18 Za detalje, uključujući promjenu perzijske politike u korist kršćana u Jeruzalemu nakon tri godine, vidi RE Dodatak 13 (1973), 448 (M. Avi-Yonah). 19 C. Morrisson, Katalog Monnaies Bizanta de la Bibliothèque Nationale. Pariz 1970., str. 294: „Buste de f. de Chosroes portant le stemma et la cuirasse. / IB Au centar, croix potencée au-dessus d'un globus. " 20 Uloga cara prema crkvi prikazana je primjerom Justinijana I u G. Ostrogorskom, Povijest bizantske države, op. Cit., Str. 87. 21 G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države, str. 81. 22 “Teofan 303 (godina 622) (…) Ova važna točka potvrđuje da je temelj teme prethodio Heraklejevom pohodu protiv Perzije. Nakon toga treba uzeti u obzir ne samo starije istraživače, već i stajalište E. Steina, (...) da je stvaranje teme "ključ čudesne promjene u perzijsko-bizantskoj borbi" (G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države, lokalno cit., str. 81-82). 23 G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države, op. Cit., Str. 82. 24 Vidi također studiju V. Minorskog, Rimske i bizantske kampanje u Atropatenu. Bilten Škole orijentalnih i afričkih studija 11, London 1945. 25 Vidi G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države, lokalitet, Cit., Str. 63. 26 G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države, lokalitet, Cit., Str. 83; vidi i tragove neprestanog straha od Chazara u apokaliptičkim proročanstvima u? im ?, koje se kasnije pripisuju umayyadskim pripovjedačima: „Turci, uključujući hazare, bili su opasni ratnici, najbolje ih je ostaviti neometano dokle god. ne bi napravili probleme. Međutim, s vremenom bi eruptirali i napali Gornju Mezopotamiju silazeći na Eufrat. Tada bi ih uništili božanskom intervencijom. "Ti strahovi sigurno nisu bili ništa manji na prijelazu trećeg stoljeća. To je vjerojatno i rana projekcija. (W. Madelung, Apokaliptična proročanstva u? Im? U umayyadskom dobu. Časopis Semitic Studies XXXI / 2 (1986), str. 174). 27 T. Daryaee, Kovanice kraljice Boran i njezin značaj za kasnoasonsku carsku ideologiju. Bilten Azijskog instituta 1999., str. 80. 28 G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države, lokalitet, Cit., Str. 84. 29 G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države, lokalitet, Cit., Str. 87-28, vidi također, str. 87, fusnotu 2 s referencama na pojavu monoteletizma. 30 G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države, lokalitet, Cit., Str. 93. 31 G. Ostrgorsky, Povijest bizantske države, lokalitet, Cit., Str. 93. 32 RN Frye, Baština Perzije. New York 1966, str. 269: "Uključili su generala koji je zarobio Jeruzalem, Shahr-varaz, 'gredicu države' koji je vladao nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen." 33 Vidi članak LA? AB u EI². 34 Vidi Walker, Katalog I, str. 25, br. 35, osim toga i sl. Na ploči V. 35 Ovu bilješku dugujem prof. Werneru Sundermannu, Berlin. Bio je ljubazan da mi pruži opsežne informacije, uključujući detaljne informacije o razumijevanju wlwyshnyk'n i pravopisu Wurroyistanskog infinitiva . Naravno, isključivo sam odgovoran za upotrebu ovih podataka. 36 Vidi članak AM? N u EI². 37 Walker, Katalog I., str. 26. 38 Vidi izjave RB Serjeant, Mu'min i Muslim, u: Sunnah Jamia'ah itd., U Biltenu škole orijentalnih i afričkih studija XLI, London 1978, str. 12-15. Tu nalazimo referencu na praksu arapskog plemenskog prava koja se i danas prakticira: "Pratim Bravmanna [MM Bravmann, Duhovna pozadina ranog islama: Studije drevnih arapskih koncepata, Leiden 1972] donekle u prikazivanju Mu? Min kao" jednog koji vjeruje ', ali budući da Muhmin koji uživa fizičku sigurnost zagarantovanu članu Ummeta Allaha, također garantuje sigurnost vlastitom jakom desnom rukom, on sam jamči sigurnost. Mu? Min je, naravno, zaposlen u određenom rasponu osjetila, ali, analogija koja je preda mnom bila o poduhvatima koje Ha? Rami plemena čine čovjeku? Ab ili Lord of a Aw? Ah, činilo se nemogućim zanemariti činjenica da je Mu? min osoba koja dodjeljuje novac, tj. sigurnost, sigurno ponašanje itd. " 39 RB Serjeant, Sunna džemat, lokalno cit., Str. 18. 40 Adolf Grohmann, Arapski natpisi. II dio, svezak I, Leuven 1962, br. 268. 41 Joshua Blau, Transkripcija arapskih riječi i imena u natpisu Mu ?? wiya od Hammata Gadera. Izrael Istraživački časopis , god. 32, broj 2-3, Jeruzalem 1982, str. 102. 42 Vidi Y. Hirschfeld (i) G. Solar, Rimske terme u Hammatu Gaderu: preliminarno izvješće o tri sezone iskopavanja. Časopis za istraživanje Izraela , god. 31, Jeruzalem 1981, str. 197-219. 43 Vidi Walker, Katalog II., Str. 32-41. 44 Walker, Katalog II, str. 253. i ploča XXVII. 45 Repertoarna hronologija d'Épigraphie Arabe. Kairo 1931, tekst br.18. 46 Christie's, London, 16. listopada 20001., lot 263, br.5. 47 Y. Nevo i J. Koren, Križni put do islama, lokalitet, Cit., Str. 410. 48 Christie's, London, 16. listopada 2001., lot 263, br.12. 49 Vidi Kur'an 4: 172 u prijevodu R. Paret. 50 EI², I, 24. 51 G. Rothstein, Dinastija Lahmida u al-Hirama, Berlin 1899., str. 20-21 passim. 52 Murad Wilfried Hofmann, Koran, München 1999, 15 f. 53 Vidi članak Hira EI II III, 462, gdje se navode i izvori te tradicije, Ibn Hischam i Tabari. 54 R. Göbl, Sasanska numizmatika, Braunschweig 1968, Tablica XV. 55 Repertoire Chronologique d'Épigraphie Arabe, Kairo 1931., natpis br. 8. 56 J. Green i Y. Tsafrir, Grčki natpisi Hammat Gader: Poema carice Eudocie i dva natpisa o zgradama, Izraelski istraživački časopis, svezak 32, br. 2-3, Jeruzalem 1982, str. 94-95. 57 J. Wellhausen, Das Arabische Reich, op. Cit., Str. 87. 58 Iz arapskih natpisa građevina u Siriji iz šestog stoljeća poznato je sljedeće: 1. natpis na crkvi Sergios u Rusafi. 2. natpis Harith b. Đabala na kuli samostana Qasr al-Hayr al-Gharbi, datirana 559; 3. natpis na kući Flaviosa Seosa u al-Hayatu u Hauranu, datiran od 578. godine; 4. Dvorac Dumayr s arapskim natpisom al-Mundhir (569-82). EI, II, 1021. 59 H. Gaube, Arabosasanid Numizmatika, Braunschweig 1973, str.136. 60 Walker I., p28, C. (ambridge) 3). 61 Vidi Walker, Katalog I, str. 27-29. 62 Walker je bio svjestan upitnosti ovog pristupa: "Važnost kovanica leži u tome što nam pružaju suvremene podatke za potvrđivanje, dopunu ili ponekad ispravljanje povjesničara. Unatoč tome, postoje brojni slučajevi u kojima se dokazni primjerci novca ne mogu pomiriti s povijesnom tradicijom. “Walker, Katalog I., xxxvii. 63 H. Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokal, cit., Str. 137; 136-41passim nude širok spektar informacija o sinkronizaciji podataka kovanica s vremenima u povijesnoj literaturi iz razdoblja Abasida. 64 „U prethodnim smo poglavljima uglavnom koristili kalendar islamske higra da označimo vrijeme, a kad smo govorili o datumima na kovanicama, ograničili smo se na pojam„ godina “ili„ godina kovanja “bez preciziranja koji je kalendar ovih godina pripadaju. Naš je pristup utemeljen jer se prvenstveno bavimo novčićima kao takvima i sveobuhvatnom uporabom informacija na njima. Kronološka klasifikacija i povijesno uvažavanje pojedinog numizmatičkog dokumenta može se izvršiti samo ako je usidren u koordinatnom sustavu primarnih podataka "(H. Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokalitet, Cit., Str. 135). Ne učimo kako bi ovaj koordinatni sustav trebao izgledati i kakvi podaci moraju biti takvi da su pogodni za "primarne informacije". „Slijedi glatkih emisija“ koje je proizveo Gaube vjerojatno nisu među njima, jer se istraživač suzdržava od razmatranja posljedica svog izlaska. Čim je zabrinut za redoslijed PYÄ.-ere do Higra-ere, ispusti temu poput vrućeg željeza. Kap od datiranja nakon hidžre arapskog proroka mogao je stvoriti dojam pada od islama i povratka iranskim tradicijama. 65 H. Gaube, Arabosasanidska numizmatika, lokalitet, cit. Str. 7. 66 Rotterdam "Umayyads i drugi građanski rat (680-692), Wiesbaden 1982, ova napomena na str. 85 i fusnota 568:" Temeljem reljefne tablice u Gaubeu, numizmatika, što znači da su odgovarajuće informacije u Walkeru, Katalog, zastarjele. " 67 „Iz životopisa monofizitskog mitropolita Abu-d-emmeha poznato je da je ovaj crkveni princ pokušao zaustaviti protok hodočasnika koji su se iz Sassanskog carstva izlili u Romsko carstvo nakon Sergiopolisa. U tu svrhu kaže se da je bazilika sv. Sergiji su izgradili na hodočasničkom putu do Romskog carstva. Fiey ovu crkvu poistovjećuje sa zgradom današnjeg Qasr Sereja, oko 21 km zapadno od Balada. Kao što ilustriraju Fiey-ove građevine u> Sumer <14, 1958, crkva Sergios zapadno od Balada pokazuje upečatljive sličnosti s velikom Sergios bazilikom Rusafa "(G. Wiesner, Christian Heiligenkult, op. Cit., Str. 146) , 68 Flavije Josip, židovski antikvitet, prev. H. Clementz, Halle 1899., str. 886. 69 Vidi također odnos između Isusa i Johannesa: J., Hämeen-Antilla, Ivan Krstitelj i rane islamske polemike u vezi s Isusom u: Acta Orientalia, Lund 1999, str.72-87. 70 Vidi također razmatranja RB Serjeants u svojoj publikaciji: Haram i Hawtah, sveti enklava u Arabiji, u Mélanges Taha Husain, Abdurrahman Badawi (ur.), Kairo, 1962. 71 A. Berman, Islamski novčići, izložba zima 1976., Memorijalni institut za islamsku umjetnost LA Mayer, Jeruzalem 1976, br. 1. Poznati su i drugi primjerci s tim prikazom: kovanica F. Sternberg, Zurich, aukcija 1978., br. 1010 i 1011; poput aukcije 1983, br.1181; Spink & Son Ltd., Zurich, aukcija 31 (1989), br. 204; daljnje kopije R. Milstein, Hoard of Umayyad Damascus Coins, Israel Numismatic Journal 10, Jerusalem 1988/89, br. 132 i 133. R. Milstein ukazuje na postojanje neobjavljene partije od oko 500 novčića iz istog nalaza u Haranu u Nacionalnoj biblioteci, Pariz. 72 Walker, Katalog I, str.15-16. 73 S. Qedar, Bakarni kovani novac Sirije u sedmom i osmom stoljeću AD, INJ. 10, str. 33, pl. 6 74 E. Littman. Axum ekspedicija I .. 50. 75 Uzorak bakrenog novčića s ovom kovnicom može se naći u Papinskom biblijskom institutu, Jeruzalem (vidi također pogrešno čitanje natpisa "CION" na ovom primjerku A. Oddyja, The Early Umayyad Coinage of Baisan and Jerash, ARAM 6 (1974) pp) 405-418, br. 4), drugi primjerak, tipa Constans II., Nalazi se u njemačkoj privatnoj zbirci. 76 „Zatvaranje kršćana koji žive u jezgri iranskih područja u nestorijanskoj„ državnoj crkvi “, što ih je dovelo u teološku i političku suprotnost nasljednom neprijatelju Novog Irana, Novom Rimu, izvrstan je primjer kako se čovjek osjeća u jednom može se tvrditi protiv neprijateljskog svijeta, upravo tako što će u velikoj mjeri zauzeti strane za stvarne političke zadatke koje neprijateljska država propisuje, čak i kao posljedica teoloških i vjerskih inkapsulacija "(G. Wiessner, Christian Heiligenkult, lokal. cit. str. 142). O povijesnom kontinuitetu nacionalnog iranskog kršćanstva, vidi: G. Wiessner, Za popis pretplata najstarijih kršćanskih sinoda u Iranu, u: Festschrift für Wilhelm Eilers, Wiesbaden 1967, str. 288-298. 77 „Nailazimo na sličnu i vrlo znatiželjnu promjenu MUŠKARCA MJESEC (F) u križ na kovanici serije Salm b. Ziyads iz Merwa s godinom 63. H. Nije nevažan detalj, jer se teško može pretpostaviti da je križ zbog "klizanja" postavljen na kovanice islamskog osvajanja, koje su kovane u gradu s vrlo jakim kršćanskim stanovništvom. „(H. Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokal. Cit. Str. 12). 78 G. Widengren potvrdio je ovu tezu koju je već iznio HS Nyberg: „Ne može biti sumnje da je islamsko osvajanje Irana donijelo kraj razvoju koji je mogao dovesti do potpune kristijanizacije Irana. Neshvatljivo je da zoroastrizam kao živa religija nije bio ravnopravan protivnik kršćanstvu “(G. Widengren, Religije Irana, Stuttgart 1965 [Religije čovječanstva 14], vidi str. 274-283). 79 G. Ostrgorsky, Povijest vizantijske države, lokalitet, str. 95, fusnota 1: Dölger, reg. 230. 80 Walker, Katalog I., str. 40, br. 58. 81 Walker, Katalog I, str. 46, M. 26. 82 Vidi kovanicu u njegovo ime i naslov iz godine 41 u Darab? Iru pod Walker, Katalog I., str. 25-26, nema 35-37. Upečatljivo je da se Mufija može nazvati od sufijanida bez ikakvog upućivanja na porijeklo. Ziy? D, kao snažni čovjek regije, oblikovao se u Darab? Irdu u 41. godini i svoje podrijetlo navodi kao ABU SUFI + (pers.) -. Treba odustati od ideje Mučiya kao sufijanida, jer nigdje sebe ne opisuje kao takvog. Njegov nasljednik 'Abd al-Malik naziva sebe APDULMLIK-i MRWAN + (pers.) Na svojoj iranskoj kovanici. Zove se samo porijeklo iz plemena, Marw? Nan, ali ne i porijeklo od oca po imenu Marw? N. 83 Vidi Walker, Katalog, str. 29, nema kamerice (mosta) 1. 84 G. Ostrogorsky, Povijest bizantske države, lokalitet, Cit., Str. 101. 85 Naravno, referenca na karakterizaciju Mušijinog položaja u Teofanosu ovdje ne bi trebala nedostajati. Wellhausen ga je pokupio i citirao: Lokalno područje Arapskog Carstva, cit. Str. 86. Prema tome, Mu ?? wiya se ponašao kao prvi vijećnik među svojim školskim kolegama. MA Šaban je to pogrešno shvatio zaključujući iz gore navedenog ponašanja da je Teofan imao naslov Am ? r al-mu ? min ? n prevedeno kao protosimbol . Vidi MA Šaban, Islamska povijest, Cambridge 1971., str. 57. 86 G. Ostrogorsky, Povijest Bizantskog Carstva, lokalitet, Cit., Str. 101. 87 G. Ostrogorsky, Povijest Bizantskog Carstva, lokalitet, Cit., Str. 102. 88 G. Ostrogorsky, Povijest Bizantskog Carstva, lokalitet, str. 102, fusnota 1, Dölger, reg. 239. 89 Vidi Walker, Katalog I, str. 33, ANS 7. Između Arapa s 53. godinom uvijek se manipuliralo tako da je rezultat izračuna 65. godine Hi? Ra. Ovo prema proceduri: a) što piše? Abari, b) koji je datum dat? Abari. Tada se razvija faktor, koji se dodaje voljnom broju novčića sve dok se ne postigne datum, što je moguće u kontekstu kronologije? Abaris. Znači, događa se da su Ibn Zubejrovi otisci kao Am ? ri mu ? min ? n (naslov koji nikad nije nosio!) uvijek su datirani prema fikciji jedne Yazdgard-ove ere, tj. broj 53 koristi se za stvaranje godine Hi-65, broj 54 koristi se za stvaranje Hi-rarove godine 66; to s atribucijom faktora X poganske ere. Čim trpi od gubitka moći i povuče se u Kirmaniju (Gaube) kao pobožni musliman, više nema potrebe za korekcijskim faktorom za njegove datume! Čim Ibn Zubejr kao Am ? ri wurroyishnigan a. D. upravlja svojim blagodatima fer, brojevi na kovanicama bez konverzijskog faktora podrazumijevaju se kao datum nakon Hi-Ra ere (broj koji još nije postojao). Postajući pobožan, Ibn Zubejr više ne može raditi ništa drugo i odustaje od poganskih običaja druženja. To je vjerodostojno, ali je prihvaćeno, vidi Walker, Katalog I., str. 30-32, br. 28-41. 90 Pogledajte novčiće, uglavnom oko godine 41. arapske ere. Spomenuti ? abd A Llah formula se može naći na kovanicama s osam različitih oznaka kovanica. (Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokalitet, cit. Str. 59). 91 Pogledajte njegovu kovanicu u to vrijeme. Walker, Katalog I., str. 30-32 i 36. 92 Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokal. Cit., Str. 36. "Ime proroka Muhameda napisano je na kovanicama tipa Xusro ..." 93 Ako arheologiju radite na rječniku, pronaći ćete izraz mu ? ammad već u Ugaritu. Riječ se tamo koristi za opisivanje cedra koji su donijeli iz Sirije (tačnije Libanon, naravno) za izgradnju Baalove kuće: m ? md arzh, tj. najpoželjniji, odabrani cedrovi. Vidi također: Cyrus Gordon, Ugaritski priručnik, Pontificum Institutum Biblicum, Rim 1955, Tekst 51: V.78 i 51: V.10. 94 H. Nutzel, katalog orijentalnih novčića, I. Berlin 1898, br. 93, ploča II, također spomenuta u Walkeru, Katalog I., str.124, pl. XXXXVII, broj 8, Walker na ovom novčiću čita broj kao 40, otuda godina 40 (arapsko doba). 95 Timmermann, F., Neobjavljeni arapsko-sasanski dirham dosad neidentificiranog guvernera Mu? Ammad, Orijentalno numizmatičko društvo, Newsletter 92-93, 1984. Isti primjerak u arapskim kovanicama i medaljama, Islamska aukcija novčića u Londonu br.3, 2001, br.1. Kovanica je bez datuma. 96 H. Gaube, Arabosasanid Numizmatika, lokal, Cit., Str. 59: „Nema sumnje da je to Abdallah, koji je kovao kovanice i u Bishapuru i u Merwu,? Abdallah b. Amir je ". Suočavanje sa sumnjama sugerira deformaciju vezanu za posao. Već u Koranu 2: 2 piše: "Ovo je Sveto pismo, u to nema nikakve sumnje ..." (Preveo R. Paret). 97 "Iako se u to vrijeme o povijesti Azerbejdžana mnogo ne zna, spomenuti" Muhammed "na novčanici može se odnositi na Muhammeda b. Marwan ... "(SD Sears, Kovanice" sahanskog stila "Muhammeda" i neki srodni novčići, Yarmouk Numizmatika, vol. 7, Irbid, 1414 H. (1995), str. 7-17). 98 Arabo Sassanian novčići s motom mu ? ammad se može naći i u trgovinama . Vidi: Morton & Eden, London 2003, Lot No. 180 (2 različita primjerka, jedan bez datuma, a drugi s brojem 47?). S. Album, Popis islamskih novčića . Santa Rosa, 1998., str. 19, "Arapsko-armenski [Ovaj je niz opisan u narednom članku A. Nikitina, koji će biti objavljen u zborniku konferencije 1993. u Tübingenu.]: E97, U ime Muhameda (neidentificirani), AR zuzu, RR, s arapskim muhammedom prije poprsja, vaf ("Puno") na marži. … F97, porast AR, slično, ali Pahlavi MHMT prije poprsja, arapski muhammad u margini, RRR ”. 99 AS Kirkbridge, Kovanice bizantsko-arapskog razdoblja. Četvrtina odjela o starinama u Palestini , Jeruzalem 1947, br. 62; isti novčić opisan opet u Walkeru, Katalog II., str. 52, PITAJ. 6. 100 "Novčić Qedar pokazuje da je obv. lik nosi križ na kruni i da se drugi križ pojavio iznad M rev. I ovaj i ovaj primjer otkrivaju revoluciju. legenda jasno. Gospodin Qedar vjerovatno čita ovu oznaku sjećanja, bi- Aman (C. Foss, Anomalous Arapsko-Bizantinski novčići - neki problemi i prijedlozi. ONS Newsletter 166, London 2001, str. 7, br. 9). Spomenuti novčić sada se nalazi u izraelskom muzeju u Jeruzalemu, inventarni broj 12691. U međuvremenu je postalo poznato više primjeraka. Aukcija islamske kovanice u Londonu, Baldwin's Auction Ltd., 12. listopada 2004., br. 3117, 3118 uz komentar: "Pitanje je vjerojatno izdao maloljetni poglavar po imenu Muhammed, a ne u ime proroka." Ovdje se ne uzima u obzir da je osobno ime Mu? Ammad nastalo samo u kontekstu misije vjerske politike? Abd al -Maliks se pojavljuje. Najraniji se datum može naći u legendi kovanica za 67. godinu arapske ere (689). Walker, Katalog I., str. 95, Ox (ford) 5 (Mu? Ammad ibn? Abd Allah, Dirham iz Herata). Ovdje se nalazi i očevo ime, kao što je bilo uobičajeno za osobno ime. 101 Vidi Bank Leu AG, Zurich, aukcija 29. 1981., str. 6, br. 6. 102 "Nevjerojatna je činjenica da se tako dokumentarni dokazi koji su preživjeli iz sufjanidskog razdoblja uopće ne spominju Božijeg glasnika. Papiri se ne odnose na njega. Arapski natpisi arapsko-sasanskih kovanica prizivaju samo Allaha, a ne njegov ras? L; i arapsko-vizantijski brončani novci na kojima se Muhammed pojavljuje kao rasli Allah, ranije datiran u sufjanidsko razdoblje, sada su stavljeni u ruke Marwanida. Čak i dvije preživjele nadgrobne ploče ne spominju rasulu, iako obje spominju Allaha; a isto vrijedi i za natpis Mu? awiya at? a? if "(P. Crone, Božji kalif . Cambridge 1986, str. 24-25). 103 G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države , lokalitet, Cit., Str. 106, tamo se spominje i Dölger, Regesten 257. 104 "Izgleda da je Semitska jedinstvena koncepcija života, čini se, društvene, političke i vjerske institucije jedno su i nemaju zasebno postojanje" (E. Ullendorf, hebrajsko-židovski elementi u abesinskom (monofizitskom) kršćanstvu. Časopis Semitic Studies , London 1956, vol. 1. str. 253). 105 S. Krauss, Život Isusov prema židovskim izvorima . Berlin 1902, str. 48 f., 85 f. 106 Etiopska crkva još uvijek se naziva yä- Itopeya täwahedo ortodoksni betä Krestiyan. 107 Stih 1: (a)? A? Adun: Pravila Arabije moraju zahtijevati ovdje (MB Schub, Istinsko vjerovanje - novi prijevod i komentar na Suru 112.ZAL 22 (1990), str. 81) , 108 "S jakom sviješću Etiopljana o odricanju od nasljednika Izraela kao Izabranog naroda, obrezivanje je postalo Etiopljanima religiozna i nacionalna dužnost, simbol njihovog statusa Novog Siona" (E. Ullendorf, hebrejsko-židovski Elementi, op. Cit., Str. 249). 109 G. Ostrogorsky, Povijest vizantijske države , lokalitet, Cit., Str. 111. 110 Walker, Katalog II., Str. 30-31; dodjela ovih kovanica sa sjevera Sirije temelji se na pojavnosti državno-vjerskog simbola, "kamena". 111 „Kao što rekoh, stanovništvo zemlje bilo je odano vladi. Njihova mala kršćanska manjina u gradovima, čak i njihova većina na ne nekoliko lokaliteta, tolerirana je. Čak i unutar uprave, kršćani su mudro napustili svoje položaje u nedostatku prikladnih muslimana ili ih čak ponovo imenovali. “(R. Sellheim, Drugi građanski rat u islamu ( 680-692) . Wiesbaden 1970, str. 95). Autor povezuje vrhunac islama s prisustvom kršćana, tj. preuzimanje bizantskih institucija poput pošte: kao da u drevnim bliskoistočnim carstvima još nije postojala takva institucija. Takvi islamski opisi države su proizvoljni i potpuno nehistorijski. 112 Za D? N pogledajte članak u EI² . 113 Walker, Katalog II., Str. 25, nema 1. 114 "Ovo otvara znatiželjnu mogućnost da ti novčići prikazuju ne halifa, već proroka Mohameda. Na prvi pogled, to se čini vrlo neverovatnim, jer je islam poznat po zabrani slika, a sam Poslanik nikada nije prikazan do kasnog srednjeg vijeka, a zatim je skriven. Ipak, malo je poznato o ranoj islamskoj ikonografiji, tako da mogućnost ostaje otvorena. Kao što me obavijestio prof. Oleg Grabar, očito nije postojala formalna zabrana zastupanja proroka u ranom islamu, ali opće izbjegavanje slika počinje pod? Abd al-Malik. “(C. Foss, Anomalous Arapsko-Vizantijske Kovanice. Neki problemi i prijedlozi.ONS Newsletter br.166, London 2001, str. 9). 115 Vidi: RW Hamilton u Tromjesečju Odjela za starine u Palestini, XIV, Jeruzalem 1950, pl. XLV, 2. George C. Miles, međutim, ukazuje na sličnosti u prikazu arapskog vladara na islamskim kovanicama i prikazu Krista na vizantijskim kovanicama: "Ali njegova duga kosa i brada nalikuju onima Kristovim na vizantijskim novčićima"; GC Miles, najranija arapska zlatna novčanica. ANS, Muzejske bilješke 13, New York 1967, str. 216, fusnota 36. Ako slijedi Milesovu ideju, nije li to prikaz arapskog vladara, već arapskog Isusa u njegovoj ulozi kita ? al-amr (agent) i wal ? Ilah (Božji predstavnik). 116 C. Morrison, Bizantinski katalog Monnaies, lokalitet, Cit., Str. 404, 15 cp / AU / 04-09, pl. LXI. Miles je već naveo razloge za kovanje vrste novčića s prikazom stojećeg vladara i državno-vjerskog simbola "kamena", Jegara Sahaduta : "Najvažniji u vezi s tim je očigledna veza između stajaćeg kalifa motiv i solidi Justinijana II koji prikazuju vizantijskog cara kako stoji i drži križ na stepenicama. Sigurno je da je ovo posljednje izdanje potaknulo stajajući kalif, arapski odgovor u ideološkom i ikonografskom ratu između Bizanta i Arapa “(G. Miles, Najranija arapska zlatna novčanica, op. Cit., Str. 215). 117 U međuvremenu je podneseno i islamsko objašnjenje za simboličku reprezentaciju koja je zamijenila križ: Nadia Jamil, kalif i Qutb. Poezija kao izvor interpretacije transformacije vizantijskog križa na stepenicama na Umayyadovoj kovanici, u: Bayt al Maqdis, Jeruzalem i rani islam , ur. Jeremy Johns, Oxford Studies in Islam Art, vol. IX, II, Oxford 1999. 118 Walker, Katalog I., str. 97, Sch. 5, fusnota: Aukcija zbirke Strauss, Schulman, Amsterdam, aukcija siječnja 1913, br. 1005, pl. V. 119 "Što se tiče bliskog odnosa između Ras i L Umma, može se usporediti s učenjem Acta apostulorum apocrypha, prema kojem je dvanaest apostola podijelilo cijeli svijet među sobom, tako da su svi dali evanđelje određenom narodu najavio je. (...) Izraz ras? L Allah se češće koristi u svom sirijskom obliku (shelieh d'Allah) u apokrifnim Tomaovim djelima "(AJ Wensinck, čl. Ras? L u: Priručnik islama, Leiden 1941, str. 611). 120 W. Madelung, Apokaliptična proročanstva u? Im ?, op. Cit., Str. 167 f. 121 MI Moshiri, Pahlavi preteča Umiajadske reformirane kovanice. Časopis Kraljevskog azijskog društva 113, London 1981, pp. 168-172. 122 Vidi GR Vozač, aramejski dokumenti petog stoljeća prije Krista, skraćeno izdanje . Oxford 1965, 23, 29 i 50. 123 aukcija islamskog novca 9 u Londonu, Baldwin's Auctions Ltd. 2004., lot br. 3172, s ilustracijom. 124 S. Eshragh, zanimljiv arapsko-sasanski dirhem. ONS. Newsletter 178, London 2004, str. 45-46, sa ilustracijom. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-1/fruehe-islamgeschichte-nach-inschriftlichen-und-numismatischen-zeugnissen/#sdfootnote1anc ------------------------------------------------------- 2. dio Inârah Institut za proučavanje rane povijesti islama i Korana Volker Popp Rana povijest islama zasnovana na natpisima i numizmatičkim dokazima (2. dio - bez fotografija) 5. Epoha Abd al-Malika do kraja vladavine njegovih sinova u 125. arapskoj eri (747.) 5.1 Arapsko carstvo i sukcesija Carstva (consecutio imperii) Istaknuti sukob između Abd al-Malika i cara u Konstantinopolju označava početak zlatne zlatnice Arapskog carstva. Do sada su Arapi u bivšem vizantijskom Orijentu bili zadovoljni kovanjem lokalnog bakrenog novca i kovanjem drahmi po Sassanovom modelu. Kovanje zlatnika dotaklo je istaknuti položaj cara u Carigradu, koji je i dalje uživao privilegiju da tradicijom rimskog carstva na istoku nastavlja zlatnim novčićima. Ispuštajući svoje zlatnike, Abd al-Malik okončao je carski monopol nad kontrolom cirkulacije zlatnika u bivšem vizantijskom Orijentu. U isto vrijeme? Abd al-Malik osvrnuo se na svoj položaj carevog konkurenta u Konstantinopolu kroz svoju neovisnu embos aktivnost. Kovanica zlata iz 74. godine arapske ere bila je posvećena propagandi "Abd al-Maliks Mu? Ammedanismus. Kristološka referenca slike novčića u Bizantu bila je suprotna referenci na "Istinski Izrael"; prikaz pantokratera prikaz simbola utemeljenja Izraela od Jakova, "kamena" u obliku biblijskog Yegara Sahaduta . Natpis je sada l? ilaha bolestan? ? llah wa? dahu mu? ammadun ras? lu? llah (Nema drugog boga osim Allaha, samo je Njegov hvaljen / odabran je Božji apostol). 1 Uvođenje zlatnog utiskivanja također jasno ilustrira Abd al-Malikin pristup integriranju tradicionalnih struktura. Administracija Arapskog carstva ne podliježe inovacijama svrgavanja, već spajanju tradicionalnog s istoka i zapada. Pored srebrnog žigosanja bivših Sassanidskih regija na istoku, nalazi se i bakreno otiskivanje Sirije. To se nadopunjuje neovisnim žigom zlata, koje uzima u obzir tradiciju Zapada, posebno Egipta. To stvara sustav kovanica koji je kovan u tri metala, a da se novčići ne primjenjuju jednoliko u cijelom carstvu. Istok zadržava svoju tradicionalnu srebrnu valutu, Zapad svoju vezu sa zlatom, Sirija tradicionalni bakar. 2 Ovaj pragmatizam bio je preduvjet za nesmetane administrativne procese u sobi koja se ponovno okupila od Aleksandra Velikog i njegovih diadoha prvi put u tisućljeću: kopnena masa od Egipta do središnje Azije, do granica Kine. Ovaj uskrsli hodnik bio je rezultat prevrata 622. godine, Heraklijeve pobjede nad perzijskom vojskom. Ova pobjeda dovela je do odvajanja vladajuće obitelji Sassanid i tako je okončana gotovo tisućljetna podjela Orijenta na iransku i helenističko-rimsku dominaciju. Rezultat ovog preokreta koji se nastavio do danas, bila je migracija arapskog muslimanizma s istoka na zapad. Dinamika, koja se prema tradicionalnim islamskim studijama temelji na proglašenju arapskog proroka, nije zračila od Arabije do Sirije, već od Irana do Sirije. Širenje Mu'ammedanizma nije se odvijalo od juga prema sjeveru, već od istoka ka zapadu. Islamska ideja ranog trećeg stoljeća o pokretu jug-sjever dio je religiozne povijesti pokreta. Njezin glavni protagonist je poklopac b-al-Wal? D, 3, koji razumije Mekkinu povezanost s ovom povijesnom dinamikom. U historizacijskoj literaturi trećeg stoljeća islama ovaj je junak predstavljen kao vođa osvajanja iz Meke u Istočnu Arabiju. Napredak ove kampanje doveo ga je do kuće Abrahama u Kaldeji, zatim u središte nestorijanskih kršćana u Mezopotamiji, al-?? ra. Odatle nastavite zapadno do? Arr? N, krajnja točka Abrahamove biblijske šetnje. Odatle put vodi u Obećanu zemlju, koju su Arapi obećali kao djeca Ismaila. Na Yarmu je prešao Jordan? K. Pobjeda u borbi je topos za božansku potvrdu osvajanja. Uzet je arapski (nabatajski) Damask. Vjerska povijest preklapa povijesni proces. Kao dio priče o arapskom spasenju, mezopotamijsko-iranski Arapi povezani su s izmišljenim izvornim domom u Arabiji. To daje vašem pojavljivanju u povijesti povijesnu dubinu. Meka na jugu stare Nabatajske zemlje kasnije je postala polazna točka tih spasonosno-povijesnih ideja. Ove spasiteljske povijesne ideje zamjenjuju saznanja o povijesnom procesu nakon 138. godine arapske ere (760): Arapski aristokrati u Sasanskom carstvu stječu svoju moć kao kapetani polja u okupiranoj Siriji i Egiptu nakon pada Sassanijske vladajuće kuće kao rezultat poraza 622. udruživanjem s njihovi arapski kontingenti ostaju na licu mjesta i ne vraćaju se u mezopotamsku domovinu. U suradnji s ne-bizantskim hijerarhom bivšeg bizantskog Orijenta, oni uzrokuju povlačenje preostalih bizantskih trupa. 5.2 Carska gesta: kipovi, izgradnja cesta, središnje svetište državne crkve, ideja Siona Kao carov konkurent u Konstantinopolu, Abd al-Malik nije odustao od nastavka tradicija Sassanida i rimske vladavine. Iako se kip gotovo arapskog vladara u prirodnoj veličini, koji je pronađen u blizini Jericha u Irbat al-Mafar, ne može mu se izravno pripisati, to pokazuje da tradicija prikazivanja vladara i izrade i podizanja statua vladara nije nestao sve do kraja prvog stoljeća arapske ere. 4 Nastavak i fuzija tradicionalnog ne zaustavlja se na arhitekturi palača vladajuće elite Arapskog carstva u Siriji. U sjevernom dijelu krila palače Irbat al-Maf? Ar prevladavaju ukrasi, čiji su motivi poznati iz Sassanidskih tekstila, u južnom dijelu palače ipak prevladavaju ukrasi iz blaga rimsko-vizantijskog stila. Odgovarajuće blago oblika nije miješano, kao što je i u kovanici odgovarajući elementi postavljeni jedan pored drugog. Živite u seoskom imanju blizu Mrtvog mora, dakle u građevinskom kompleksu u koji su integrirane i rimsko-sirijska i mezopotamijsko-iranska tradicija. U vezi s izgradnjom Kupole stijene proširio se put od Damaska ​​do Jeruzalema. Arapski natpis na prekretnici još uvijek postoji. Potječe iz 73. godine arapske ere (695). 5 Sama kupola stijene je zgrada carskih veličina. Njene dimenzije konkuriraju Crkvi Svetoga groba. On utjelovljuje sirijski koncept crkve kao strukture koja slijedi plan Salomonova hrama. To je još uvijek slučaj s crkvama u Etiopiji. Unutrašnjost je podijeljena u tri koncentrično uzastopna područja: Unutarnje područje je svetište s tabotom (ark). tablete (kamen), koje stoje kao pars pro toto za tabot . Samo svećenici i kralj imaju pristup ovom području. Srednji prostor rezerviran je za sakramentalni čin i obred; zbor ispunjava vanjsko područje. Vjernici stoje na trgu ispred crkve i prate vidljiva događanja kroz otvorena vrata. Nakon ove podjele slijedi prostorna podjela Kupola stijene. Stijena zauzima mjesto Tabota , Kovčeg saveza. Unutarnje područje svetišta omeđeno je s četiri masivna stupa između kojih se nalazi dvanaest stupova u skupinama od po tri. Četiri stupa podsjećaju na Sassanid tradiciju svetišta, Tschahar Tak . Ova je izgradnja bila osnova plana perzijskog hrama vatre. Sačuvana je i u armenskim crkvama. 6 Četiri stupa nose bubanj nad kojim se svodi drveni krov, tradicionalan za sirijska svetišta. Kupola je drvena lutka s kupolom. Tehničke sposobnosti podizanja masivne kupole od opeke ili kamena bile su poznate, ali nisu korištene zbog sakralne potrebe luka (nadstrešnice) izrađenog od lako pokvarljivog materijala. SLIKA 23. TEKST SLIKA: Izlomak presjeka kupole stijene s rasporedom četiri stupa i dvanaest stupaca u sredini ispod kupole. KRAJ Ono čega se treba sjećati dvanaest stupova, vidljivo je iz interpretacije zgrade kao hrama „Novog Siona“: to je dvanaestero, Isusovi učenici. 5.3 Da bi se natpis u osmerokutu Kupola stijene shvatio kao ekteza? Abd al-Maliks ? Abd al-Malik imao je svoje kristološke teze smještene u unutarnji osmerokut zgrade. Ovo je prvi put da se o obavezi prema islamu govorilo povijesno. 7 To odgovara radnji cara Herakleiosa pola stoljeća ranije u Carigradu, koji je također imao svoju etezu obješenu u Aja Sofiji u Carigradu. Tu i tamo bi ekteza trebala imati unutarnji učinak u zajednici. Kršćanstvo se drži zajedno, je li ? ahla? l-kit? b - vi narodi pisanja! Za "Abd al-Malika jasno je da Duna kao ugovorni sustav za odnos između Boga i čovjeka zahtijeva" islam ". Dakako, ovaj se zahtjev ne odnosi na osobno ponašanje vjernika, već se odnosi na ponašanje zajednice vjernika. Nijedna sporna i raspršena crkva ne može se suprotstaviti Jedinom Bogu. Ugovor s tim nije moguć! Stoga se mora okončati spor oko tumačenja Svetoga pisma i postići dogovor o razumijevanju Svetoga pisma. Zajednica vjernika mora biti prirode koja odražava ideju Allaha al-Amada . Ideja Jedinog Boga kao protuodgovornika u ugovornom odnosu zahtijeva Jedinu Crkvu koju karakterizira jedinstveno razumijevanje Svetoga pisma. Vjerska dužnost (d? N) kao odljev ugovora prema Bogu je, dakle, zacjeljivanje kršenja ugovora do kojeg je došlo (obnovljenom) predajom ( l-isl? M) ugovoru. Kao rezultat, to dovodi i do ujednačenog razumijevanja scenarija. Međutim, ako nastavimo slijediti pojam al-isl? M prema Horowitzu 8 kao „predaju, izdaju“, tada ponovo dolazi do izražaja natjecateljsko ponašanje između muammedanizma? Abd al-Maliksa i dogmatike carske crkve premještena. Carski ukrašena crkva postala je idolopoklonstvo, njeni sljedbenici su mušrik? N (idolopoklonici, drugovi). Reformator? Abd al-Malik ne odustaje od korištenja ekspresivnih slika, kao što je to činio Luther, koji je protivnika vjere mogao zamisliti kao "svijet prepun đavola". Na pozadini Starog zavjeta, Kur'an Abraham / Ibrahim služi kao uzor pokazujući vjerniku put koji se mora slijediti: samo kroz "otpadništvo" od Crkve cara, kao apostat (sin Hanpa) , on pronalazi put do istinskog D? n Allaha , do ugovornog ponašanja prema Bogu. Opis Abrahama / Ibrahima kao "f" u Kuranu treba shvatiti teološki, a ne povijesno. Izdaja (legitimni otpor) idolopoklonika omogućuje Ibrahimu da pronađe novi duhovni dom. Nakon čina otpadništva, on je plemeniti divlji sljedbenik istinske religije koja postoji još od Adamovih vremena. Izbjegavši ​​ispiranje mozga idolopoklonicima, može prepoznati dužnost prema D? N Allahu . Sirijska zakleta riječ: anp?, Arapska. ? an? f (Apostat) postaje počasna titula (u smislu otpora). Ovaj poziv na otok? Ima smisla u vezi s pozivima i upozorenjima izraženim natpisom u Kupoli stijene. Ova upozorenja odnose se na štovanje „trojice“ s gledišta mu? Ammedanizma: Marija kao „rođenjem Boga“, Isus kao „Krist“ i „Pantokrator“ i Duh Sveti u obliku koji nadilazi pojam al-? amad (povezan, povezan) nadilazi. 5.4 Prikaz hramskih uređaja Salomonovog hrama na kovanicama? Abd al-Maliks: Sedmokraki svijećnjak s islamskim natpisom U vezi s podizanjem Kupola stijene kao hrama „Novog Siona“ i središta Arapsko-muslimansko-kršćanske carske crkve, potrebno je uputiti na prikaz opreme iz Salomonovog hrama na suvremenom arapskom žigosanju bakra. Posebna emisija bakrenih kovanica pripada Abd al-Maliks ? Aram , Kupola stijene, koja je zamijenila ? Aram Mu ?? wiyas, svetište Svetog Ivana u Damasku, kao središnje svetište Arapskog carstva. Kovanice iz Damaska ​​odnosile su se na Ivanovo štovanje u Damasku s "glavom Krstitelja", prikaz hramske opreme na kovanicama više se nije odnosio na proroka, već općenito na kompleks Siona. Poznato je nekoliko primjeraka bakrenog novčića, svi pronađeni novčići iz Palestine, s natpisom l? ilaha bolestan? ? llah wa? dahu , koji vodi odozdo prema gore, desno od prikaza svijećnjaka sa sedam ruku. Na poleđini novčića isti je natpis u tri retka. JG Stickel je primjerak zbirke Jena objavio već 1886., a čini se da njegova publikacija nije izazvala nikakvu pažnju. 9 Zapanjujuće je nepostojanje spomena mu? Ammada na bakrenim novčićima na kojima je prikazan sedmerostruki svijećnjak. Moglo bi se stoga pripisati njihovo podrijetlo vladavini Mu ?? wiya. Ovdje, međutim, prisutnost arapskog natpisa (l? Ilaha ill ?? Llah wa? Dahu) proturječi hipotezi islamskih studija, koje Abd al-Malik smatra arapskom. Po mom mišljenju, arapski je prvenstveno bio jezik vladajuće arapske elite. Jedna od posljedica toga je arabizacija svete sfere. Obrazovani Sirijac se, međutim, nije ponašao drugačije od svog djeda u? Aur? N. Poznavao je jezike iz svih područja života. Kod kuće nabatajski seoski dijalekt, grčki u školi, aramejski u crkvi, vojski i arapski kao lingua franca na dvoru. Ovaj funkcionalni višejezičnost imao je dugu tradiciju. Samo suvremene islamske studije ovdje zahtijevaju jasnu definiciju upotrebe jedinstvenog "nacionalnog jezika", kakav je oblikovao stanovnike modernih, centraliziranih nacionalnih država. Tu islamske studije otkrivaju svoje podrijetlo kao dijete kolonijalizma i nacionalnog mišljenja u 19. stoljeću. U kasnoj antici, međutim, nikoga nije smetala činjenica da su poznati i uobičajeni izrazi hebrejske boje kao što je Allahu, a.s. (Kur'an 112: 1) Arapi bili predstavljeni kao arapski izrazi u reprezentaciji vjerskih izraza. Abd al-Malik predstavlja "Sion ideju" kao i njegov prethodnik Mu ?? wiya. I ovdje se Abd al-Malik ne pojavljuje samo kao zagovornik drevne sirijske teologije, već i kao suparnik Bizantu. Bizantinci su u međuvremenu svjetske događaje tumačili kršćanskom pozadinom i više nisu sebe smatrali nasljednicima carstva, već kao izabrani narod, okružen protukršćanskim neprijateljima. 10 Međutim, ovdje se vidi da Abd al-Maliks trenutno prihvaća imitaciju židovskog prototipa svijećnjaka sa sedam lampica i favorizira svijećnjak s pet lampica. Ikonografija pokazuje postupak prisvajanja i transformacije koji se mogu dosljedno pratiti. Svijećnjak iz tradicionalnog židovskog inventara zadržava se, ali pretvara u svijećnjak hrama "Istinskog Izraela" i "Novog Siona". Pretežni broj pet zauzima mjesto premijera broj sedam; svijećnjak sa hrama sa sedam oružja postaje peterokraki svijećnjak "Novog Siona". Tradicija Izraela nastavlja se, ali ne prema židovskom, već prema kršćansko-arapskom shvaćanju. Željeti vidjeti ovdje židovsko kršćanstvo je greška! Zastupanje kršćansko-arapskog lustera povezano je s spominjanjem mu? Ammada . U tom pogledu, on je sada i islamski svijećnjak u skladu s prethodnom islamskom učenom. Svijećnjak s pet ruku s imenom Isusa kao mu? Ammad dio je kompleksa Sion, međutim, isto tako i kupola stijene, na čijem se natpisu unutar osmerostrana prvi put povijesno spominje "Isl? M". 11 SLIKA 24. TEKST SLIKA: Petokraki svijećnjak sa natpisima Muhameda. KRAJ 5.5? Abd al-Malik kao "novi David" Je li vizantijski car Herakleios slavan kao "novi David" pola stoljeća ranije? nakon završetka rata protiv Chosraua II 12. 12 - tako se Abd al-Malik predstavlja kao otac novog Salomona. Abd al-Malik definirao je kao Arapa preko svog sina Sulaymana kao "novog Davida". Kao "novi David" - viđen kroz naočale Starog zavjeta - zamijenio je pukovniju "kralja Saula". Ovo je još jedan primjer natjecateljskog ponašanja između Carigrada i arapskih kršćana s istoka, novih gospodara bivšeg bizantskog Orijenta. Car opisuje sebe na svojim zlatnicima kao "Kristov sluga" / servus Christi , natjecatelj u Jeruzalemu kao "glasnogovornik Boga" (? Al? Debeli Allah). Car kao osvajač perzijskog "Golijata" je "novi David", arapski vladar kao "novi David", koristeći maštu Starog zavjeta, preuzima režim kralja Saula. Pod ovim "Saulom" misli se Mu ?? wiya, ratnički princ, ali pogrešno vođen iz perspektive Arapske crkve Arapskog carstva. Za cara u Carigradu, kao i za arapskog vladara Orijenta, Stari zavjet je folija za ideju o ulozi vladara. Definiciji autorizacije kao glasnogovornika arapskog vladara ("Al? Debelog Allaha") prethodi promjena uloge vladara u Carigradu. Od 629. nadalje, Herakleios se više nije nazivao autokratorom nasljedno prema ideji rimskog cara, već basileusa , kralja. Ova je promjena razumljiva samo ako se uzme u obzir vjerska pozadina novog oblika legitimiranja vladavine. Upotreba basileusa inferiornog naslova - koji je prethodno bio dat vazalima - ne znači samo helenizaciju u smislu forme, već i za razumijevanje pravila koje se temelji na podređenosti Kristovoj vladavini. Basileus naslov vazala treba shvatiti kao zemaljski, kršćanski vazal nebeskog vladara. Kršćanska pozadina postaje jasna čim se u cijelosti navede naslov: pistós en Christoi basileús. Herakleios može vladati samo kao mu? Min (gr. Pistos) u Christosu. Samo kao "glasnogovornik Boga" (? Al? Debeli Allah) može Abd al-Malik, prema razumijevanju svoje Arapske crkve, vladati Arapskim carstvom. Pravoslavni car ima pravo izvršavati vlast kao pantokrator podredivši se nebeskom vladaru, Kristu, dok je arapski majstor ortopraksije ovlašten vladati zastupajući interese muslimana . Mu? Ammad je u tradiciji osnaživanja, koju je Allah dao još od Adamovih vremena svojim posrednicima (wal? Al-amr) i zamjenicima (wal? Allah) . 5.6 Širenje "Mu? Ammedanismus" na zapadu, sve do Španjolske Dok je kovanje koje je pokrenuo Abd al-Maliks i njegovi nasljednici oživjelo mnoge kovnice na istoku Arapskog carstva, na bivšem sasanskom teritoriju, nevjerojatno je da je Egipat izbjegao ovu dinamiku. Dirhamske kovanice nisu poznate iz Egipta, niti sa područja arapske vladavine koji leže dalje zapadno? Abd al-Maliks i njegovi nasljednici. 4.6.1 Egipat Brat? Abd al-Maliks bio je Emir u Egiptu. Na njenoj konstrukciji svjedoči natpis na mostu preko kanala Fus. 13 Ono što je upečatljivo u tekstu natpisa je nedostatak bilo kakve reference na bratov „Mu? Ammedanismus“ u Jeruzalemu. Tekst natpisa sadrži samo zahtjev za božanskim blagoslovom zgrade i za osobu i obitelj utemeljitelja. Natpis, od 69 Arapa, glasi kako slijedi: "Ovo je luk mosta (al-qan? Ara) kojemu je Emir naredio da se podigne. Abd al? Az? Z b Marw? N. Neka ga Allah blagoslovi u svim svojim djelima, potvrdi u svom 'Sultanatu' (pravilu) i učini ga sretnim sa sobom i svojim domaćinstvom. Amen. (!) Sa? D Ab? "U? M? N je sagradio, napisao? Abd al-Rahman u mjesecu? Afar godine 69." 14 Vjerski pokret pod motom mu? Ammada mora se stoga promatrati u pozadini kontinuirane aktivnosti sirijske teologije na istoku Arapskog carstva. Arapska plemena (oko 3. stoljeća), koja su u ranoj fazi stupila u kontakt sa sirijskom teologijom, vide su očuvanje teologije kao faktor stvaranja identiteta. Nakon što su prešli na kršćanstvo, vidjeli su očuvanje forme u kojoj je kršćanstvo došlo kao početak nove plemenske tradicije. Specifično kršćanstvo u vrijeme misije postalo je nova plemenska religija. To je i razlog zašto se dizajn temelji na daljnjem razvoju teologije. Sljedbenici plemenske religije nisu ortodoksni nauci, već ortopraksija, tako da je zajamčena pravna sigurnost kao rezultat nepokretnog vjerskog prava plemenske religije. Izvan područja cirkulacije stare sirijske teologije, ideja o pogoršanju kristološkog diskursa na pitanje mogla bi biti: Je li Isus mu? Ammad , tj . Hvaljeni / odabrani među ljudima, dakle također kao ? Abd Allah sluga Božji u smislu teologije probacije, ili je bio je helenistički Božji sin u smislu teologije Vijeća, više nije imao učinka. Stalna rasprava o kristološkim temama na vijeću stoljećima se nije bavila tim pitanjem. U očima carskih teologa vijeća pitanje je već bilo povijesno. Monofizitski Kopti u Egiptu smatrali su da namjera i svrha "misije Abda al-Malika, koji je bio tu zbog prepoznavanja Isusa kao mu? Ammad , mora izgledati kao spor između dvojice iranske braće. Jedni su mislili da je teologija, koja je bila poznata Egipćanima pod imenom svog glavnog junaka Nestorija, "arapska", druga "iranska", u smislu nestorijanske iranske carske crkve. Ova rasprava nije zahvatila monofizitske Kopte. Stoga je arapski čovjek moći? Abd al-Az? Z izbjegao besplodnu svađu i ostao neutralan. Još važnija od sličnosti u kristologiji bila je povezanost sa zajedničkim neprijateljem, carem Bizanta. 5.6.2 Tripolitanija u vrijeme Abd al-Maliksa Tripolitanski bakreni novčići ovog razdoblja govore nam samo ime guvernera. To je M? Sà bn Nu? Ayr. Odnos s nadmoćnikom ne može se utvrditi na natpisu novčića. To je moguće samo zahvaljujući reprezentaciji na poleđini novčića. Opet nalazimo državni vjerski simbol? Abd al-Maliks, sahaduta , "kamen". Čini se da M? Sà bn Nu? Ayr nije bio žarki Arapac, jer održava tradiciju latinopisnih natpisa u rimskoj Africi. Natpis na prednjoj strani kovanica glasi In nomine Domini num (m) nas u Tripoli fak (sic!) Tus. Natpis na poleđini je Mvse Filius Nvsir Amir A (fricae). M? Sà bn Nu? Ayr također dijeli zanimljive činjenice o svojim vjerskim uvjerenjima. Na prednjoj strani drugog broja čita se In Nomine Domini Unus Deus . 15 Tako se opet dokazuje da u vrijeme Abd al-Maliksa nije bilo prevladavanja arapskog jezika, ni u svetom ni u svjetovnom carstvu. Poruka se širila jezikom dotične vlade. U istočnom Iranu, u S? St? N / Sakastan i Kirm? N, ovo je i dalje bilo pahlevi u aramejskom pismu, u Siriji je jezik vladavine arapski još od 6. stoljeća - jer Gasanima koji su doselili iz Arabije nedostajalo je više helenističkih Obrazovanje - latinski je ostao na zapadu. 16 Pripadnost metropole Tripoli domeni Abd al-Maliks može se vidjeti iz prisutnosti prikaza sahaduta . Ali gdje je ispovijed Isusa kao mu? Ammad? Kao i u suvremenom Egiptu, pojavljivanje mu? Ammadovog moto u Tripolitaniji ne može se odrediti u vrijeme Abd al-Malika. Je li Abd al-Malik nije postigao ili nije mogao ostvariti ciljeve svog misionarskog rada u ime mu? Ammeda ? Ovdje također treba imati na umu da je Sjeverna Afrika povlačenje za arapske snage, koje su ranije bile saveznici Mu ?? ije. Od njih se nije moglo očekivati ​​više od priznavanja suvereniteta. Usvajanje državnog vjerskog simbola sahaduta vjerojatno je ispunilo ovaj uvjet. Iz ove sobe su poznate kovanice s arapskim natpisom iz 80. godine. Guverner Nu? M? N na svojim novčićima nema naslove. Na prednjoj strani natpis je ograničen datumom: "U godini 80" [arapsko doba]. Natpis na poleđini uveden je s arapskog prijevoda knjige In nomine Domini . Piše: U ime Allaha, al-Nu? M? N je to naredio . Kao ustupak lokalnoj tradiciji, prikaz je poprsja carskog poprsja (Konstantin II?) Na naličju novčića i prikaz sahaduta na prednjoj strani kako bi se priznala ravnoteža snaga. 17 5.6.3 Bivša rimska provincija Afrika sa glavnim gradom Kartagana u vrijeme Abd al-Maliksa Zlatni novci s prikazom sahaduta kovani su u sjevernoj Africi. Ova kovanica može se dodijeliti Abdu al-Maliksu zbog prisutnosti državno-vjerskog simbola sahaduta na slici novca tog vremena. Ova zlatna zlatnica iz Sjeverne Afrike pruža nam bogat materijal za interpretaciju prevladavajućih religijskih ideja. Natpisi su skraćeno kao legenda o novcu. Evo tekstova iz plenarnog čitanja: SLIKA 25. TEKST SLIKA: Sjevernoafrički zlatni žig s latinskim natpisom i sahaduta Yegar iz razdoblja al-Wal? Ds . KRAJ NON EST DEUS NISI UNUS CUI NON EST ALIUS SIMILIS. 18 NON EST DEUS NISI UNUS CUI NON SOCIUS ALIUS SIMILIS. 19 Daljnje izjave u kovanicama legendi tadašnje kovanice? Abd al-Maliks o Božjoj prirodi jesu: DEUS ETERNUS DEUS MAGNUS DEUS OMNIUM CREATOR. 20 DEUS ETERNUS DEUS MAGNUS OMNIA NOSCENS OMNIUM CREATOR, datiran: Indikacija IIII = godina 87 [iz arapskog doba, (709 AD)]. 21 Zajedno s prikazom sahaduta nalaze se natpisi s naznakom metvice: U NOMINI DOMINI MISERICORDIS SOLIDUS FERITUS U AFRICI 22 Sumnje u to da li su ove novčiće kovali "Arapi osvajači" pod zastavom mu? Ammada mogu se susresti gledajući datume. Datumi i dalje slijede bizantsku poreznu godinu. Navedene porezne godine su u razdoblju vladavine Abd al-Maliksa. Afrička provincija nije bila tako neovisna kao u Tripolitaniji, gdje je general Nu? M? N datirao svoje kovanice nakon arapske ere. U NOMINI DOMINI MISERICORDIS SOLIDUS FERITUS U AFRICI INDICTIONE II (= godina 84 [iz arapskog doba, (706. AD)]). 23 U NOMINI DOMINI MISERICORDIS SOLIDUS FERITUS U AFRICI INDICTIONE III (= godina 85 [iz Arapske ere, 707 AD]). 24 Analiza ovih natpisa ne dopušta iznošenje zaključaka o novoj religiji arapskog proroka po imenu Mu? Ammad. Čak se ne spominje i Ammad iz misije Abd al-Maliks. "Islamski" basmalah reproduciran je kao kršćanski protokol U NOMINE DOMINI MISERICORDIS . Ako kovanje zlata Afrike Privinz (prihvaćanje tradicionalnog imena, Ifriqiya ne spominje) nije prikaz sahaduta, to ne bi imalo nikakve veze s vezom s vladanjem Arapskog carstva na istoku. Glazba mu? Ammad nigdje se ne spominje. I to u vrijeme kada je Mohamedanizacija koju prakticira Abd al-Malik dosegla vrhunac na istoku! Istovremena kovanica istoka Arapskog carstva spominje moto mu? Ammad u svakom natpisu novčića! Tko je misionare zamislio Isusa kao mu? Ammad u sjevernoj Africi naišao ? Što ih je spriječilo da tamo primijene i muammedanstvo? Je li Abd al-Malik bio zadovoljan obavljanjem svoje misije u domu drevne sirijske teologije? Na zapadu ga je vjerojatno zanimalo samo vođenje fronte carskih protivnika cara. Kršćani Egipta i Sjeverne Afrike nisu se mogli suprotstaviti starim formulama protokola poput basmala . 25 Niti su se suprotstavili ideji taw ?? d kao što se pojavljuje na latinskim natpisima na kovanicama Abd al-Maliks u afričkoj provinciji. Rečenica NON EST DEUS NISI UNUS CUI NON SOCIUS ALIUS SIMILIS 26 ne samo da znači Allahovo razumijevanje, kako je navedeno u natpisu u Kupoli stijene u Jeruzalemu, već može ukazivati ​​i na prisustvo monofizita i monarhijaca, Nestorijanaca i Arijanaca biti viđen među stanovnicima provincije Afrike. 27 To se također odnosi i na muškarce za kovanje čije legende imaju legende poput IN NOMINE DOMINI NON DEUS NISI DEUS SOLUS NON DEUS SIMILIS. 28 Nauk o jedinoj prirodi Bogočovjeka osuđen je na Halkedonskom vijeću 451. To je dovelo do neizlječive rušenja careve crkve s monofizitom Egiptom (Kopti), a uskoro i s dijelovima Sirije (Jakobiti). Može se zaključiti iz ponašanja Abda al-Maliksa o dvostrukoj resursnoj ulozi. zatvorite dvostruku igru: predstavljao je misiju muhameda u svojoj domovini, bivšem sasanskom istoku i području podrijetla sirijske teologije, kako bi naglasio svoje arapsko razumijevanje kršćanstva. Ne utječući na njihove teološke ideje, on je predvodio crkvene protivnike cara izvan ovog područja. To znači da je ograničio opseg djelovanja svoje arapske crkve Arapskog carstva sa središtem u Jeruzalemu, na područje tradicionalnog naseljavanja arapskih plemena u Iranu, Mezopotamiji i Siriji. U blizini tog područja misije prihvatio je status quo, kako bi se spriječilo prekomjerno rastezanje snaga i omogućilo oportunistička osvajanja, jer suprotno uvriježenom mišljenju, „osvajači Arapa“ nisu pali u ruke bogate rimske provincije u Africi. Testaktori su već potrošili naslijeđe prije nego što je uvrštena berberizirana provincija Abd al-Maliks. 29 5.6.4 Utiskanje u rebra Ma? Ovo fleksibilno vršenje vlasti omogućilo je zanemariti razorne detalje i prihvatiti tradicionalne ideje stanovnika, kršćanskih i nekršćanina. To vjerojatno uključuje i prikaz bradate punice Baal na suvremenim kovanicama Tlemcena u Berbereima. 30 Od Tangerjevih su postali poznati novčići koji na barbariziranom portretu anonimnog vladara imaju sljedeći natpis: DOMINE DEUS QVI TIBI SIMILIS. Na poleđini je već arapski tekst: bismi? Llah fals? Uriba bi-Tan? Ah (Ovaj bakreni novčić kovan je u Tangeru u ime Boga). 31 5.7 Vladavina sinova? Abd al-Maliks 5.7.1 Opća karakterizacija Bavimo se režimom čiji rad karakteriziraju dvije različite brzine. Misija zamišljanja Isusa kao muadamada već je povijest u Siriji, dok su transparenti ovih izvorno istočnih zemalja još uvijek u procesu ostvarivanja svojih ideja na zapadu Arapskog carstva. Brzina širenja ideje o Isusu kao mu? Amadu stare sirijske teologije, koja je preživjela na iranskom području i tamo imala svoju renesansu pod vlašću Arapa, može se utvrditi pomoću datuma u novčanim legendama sa spominjanjem mora razumjeti. U Siriji već postoje drugi prioriteti za vladavinu. Nakon što je koncept mu? Ammad bio usidren na istoku Arapskog carstva i u Siriji, Isus se Arapima pojavio kao "Ammad " Arapima u svjetlu "kućnog sveca" vladajuće dinastije. Prema arapskoj plemenskoj tradiciji, računa se samo materijalni i nematerijalni napor za krvne srodnike. Abd al-Malikova predanost ideji Isusa kao mu? Ammad čini Mu? Ammad kao Arapski prorok pojavljuju se pred očima arapskih plemena kao rođaci vladajuće obitelji Marwidid u razdoblju Abasida. 32 Od tada pa nadalje, Marw? Nids su barem smatrani duhovnim rođacima „izabranih“ u Siriji. ? Abd al-Malika može se smatrati čuvarom njegova svetišta. Svetište mu? Amada iz Davidove kuće je Aram u Jeruzalemu, koji je pod zaštitom vladavine? Abd al-Malika. Pravilo? Abd al-Maliks dobiva svoju političku legitimitet iz zaštite svetišta "kućnog sveca". Stoga je pitanje praznino jesu li Marw? Nidi bili kraljevi ili kalifi. Njihovo se ime ne pojavljuje na zlatnim ili srebrnim kovanicama Arapskog carstva nakon godine 77 ili. 78 arapskog doba. Odricanje od ovog atributa "islamskog" vladara, spominjanje na novčiću, neobično je. Prema općem islamskom shvaćanju ustoličenja vladara, vršenje vladavine je nezamislivo bez korištenja prava na sikku (novčić). Stoga se s pravom može pretpostaviti da se oblik vladavine razvio pod "Abd al-Malik-om, koji je svoje nasljednike stavio u ulogu Arapskih Sejida 33 , čiji je primarni zadatak bio organizirati hodočašća u grobnice svetaca i čuvati ih Web lokacije koje moraju biti prisutne na licu mjesta. Mirnoća se također uklapa u ovo: Abd al-Maliks, koji nikada nije vodio rat protiv svog brata kršćanina u Bizantu. Također se uklapa u to da o kampanjama ne učimo ništa u smislu? 34 Mu ?? wiya je već zaštitio svetište Ivana Krstitelja u Damasku kako bi stekao utjecaj u Siriji. Marw? Nide al-Wal? D vratio se ovoj ideji. Njegova vladavina povezana je s širenjem „Svetog distrikta“. Grob Krstitelja uključen je u svetište, sveti okrug proširen do te mjere da se opet podudara s peribolom starog hrama. To potvrđuje i al-Wald'ov natpis na zgradi, koji datira iz godine 86. Ivanova kanta (crkva) djelomično je srušena i zamijenjena masom (mjestom molitve). 35 Ovo je dio građevinskog programa al-Wald'D. To ne treba izjednačavati s programom izgradnje džamije. Radovi na proširenju i uljepšavanju u Jeruzalemu i Damasku predstavljaju daljnji razvoj. Crkva cara u stilu bazilike i kripta s moštiju baptista koja se nalazi izvan crkve zamijenjena je zgradom koja je, u smislu "svetog okruga", relikvija uključeni u mjesto molitve. Stoga je al-Wald'ov brat Hiš? M preuzeo zaštitu arama sirijske crkve sveca Sergija iz Sergiopolisa (Ru ?? fa). Također je proširio svetište, jer se njegov brat al-Wal? D već držao u Damasku. Na taj su način Marw? Idid Sayyidi kontrolirali vjerske centre moći Sirije i sjeverne Mezopotamije. Nakon smrti posljednjeg od sinova? Abd al-Maliks 125 nakon Arapa, počinio se nemir među Marwidid Sayyidima, a druga skupina arapskih sayyida s istoka preuzela je vjersko vodstvo Arapa. Religijski centri Marw? Nidia Sayyidi su degradirani. Njihovo središte Damaska ​​zapostavlja, Jeruzalem se mora povući iza novog središta u Medini. 5.7.2 Utvrđivanje sinova Abda al-Maliksa na Zapadu Na zapadu carstva, međutim, nastavljaju se modeli iz vremena Abd al-Malika. Do 98. godine (prema Arapima) sahaduta se može naći na zlatnim utisnutim masama pola solidusa afričke provincije: SOLIDUS FERITUS U AFRICI ANNO XCVNI (sic). 36 Istodobno, postoje pokušaji prilagodbe zapadne emisije čisto natpisnim tipovima istoka. Baš kao što je novčić Herakleios s dva sina u Damasku zamijenjen s tri crte pisanja, tako je na srebrnim novčićima slika sasanijskog vatrenog oltara s dvije figure čuvara zamijenjena i rasporedom natpisa u polju u tri retka, tako je u provinciji Afrika Afrika Prikazivanje sahaduta u polju solidija zamijenjeno je crtama pisanja na sredini polja. Stara slika kovanice svijetli iza pisaćeg teksta! Ovaj postupak mi se čini simptomatskim za postupak administracije Arapskog carstva. Osim velikih preokreta uslijed misije mu? Ammad , nije bilo revolucionarnih promjena, već kontinuirani razvoj prema arapskom razumijevanju vladavine i praksi vladanja. Kovanice kovanice Solidus (težina ne odgovara masi damskog dinara) provincije Afrike datiraju u 94. godinu arapskog doba prema bizantskoj poreznoj godini. Od 84. godine arapske ere (706. godine) i završava 94. godinom arapske ere (716.), solidi su čisto natpisnog tipa i nose latinske legende. Latinska transkripcija na rubu kovanice konačno se upisuje na sredini polja, tako da se stvara dojam da se radi o crti pisanja na sredini polja i transkriptu na rubu novčića. Natpis glasi: DEUS ETERNUS DEUS MAGNUS DEUS OMNIUM CREATOR. Na poleđini reversa nalazi se latinični natpis po istom obrascu: IN NOMINE DOMINI MISERICORDIS SOLIDUS FERITUS IN AFRICA INDICTIONE II, resp. III, odnosno IIII do XIII za 94. godinu arapske ere. 37 Tek je pod vlašću Sulayma? N pokušao arabizirati natpise kovanica u afričkoj provinciji. Način datiranja promijenjen je već u 95 u arapsko doba: umjesto davanja po bizantskim poreznim godinama, koliko je to bila norma pod al-Wal? D, prvi put pronalazimo datume nakon arapske ere. 38 Iako je istok Arapskog Carstva bio samo čisti natpis, anonimni zlatnik od 77. godine arapskog doba i samo čisto natpis, anonimni srebrni novac od 78. godine arapske ere, svaki sa spominjanjem mu? Ammad kao ras? Znam , zlatnici s dvojezičnim legendama, arapskom / latinskom, prvi put su kovani na zapadu Arapskog carstva 97. godine arapskog doba. 39 SLIKA 26. TEKST SLIKA: Arapsko-latino zlatnik iz sjeverne Afrike s muslimanskim natpisom iz 98 arapske ere (720). KRAJ Ovdje se prvi put može povijesno dokumentirati spominjanje mu? Ammada na zapadu Arapskog Carstva. Godine 66. iz Arapske ere (688.) ovo je spominjanje u Bishapuru u Iranu. Trideset i jedna godina kasnije, ideja o Isusu kao mu? Ammadu nalazi svoje mjesto u legendi o kovanicama na zapadu Arapskog carstva. Dolaskom misije mu? Ammada u arapsku provinciju 97 (719) u afričku provinciju, širenje ideje o Isusu kao mu? Ammadu stiglo je i na zapad Arapskog carstva. 40 5.7.3 Španjolske kovanice iz prvog stoljeća nakon Arapa Španjolski kovani novac iz tog razdoblja poznat je: Solidus godine 93. arapske ere (715. godine nove ere). 41 Walker datira ovaj solidus na 711/12 AD, budući da predviđa lunarne godine nakon Hi-Ra ere. Ali budući da se u 93. godini arapskog doba Isus, kad se mu? Ammad (odabrani) još nije razvio u arabeizam kao Mu? Ammad, prorok Arapa, još ne može pretpostaviti arapski koncept poput hi? pa stoga još ne imenujte kalendar prema arapskom zadatku arapskog proroka i izračunajte ga prema arapskom kalendaru, mjesečevoj godini. Ovaj solidus ima izvanredan natpis: HIC SOLIDUS FERITUS IN SPANIA ANNO XCIII SIMILIS. Riječ SIMILIS pripada stražnjoj legendi . Na poleđini je zvijezda sa sedam krakova, a ne prikaz sahaduta; U NOMINE DOMINI NON DEUS NISI DEUS SOLUS NON EST ALIUS čita se okolo (tekst se nastavlja na prednjoj strani). Slijedeći tekst natpisa, "osvajajući" Arapi znali su da su stigli do Španjolske, ali još nisu stigli u al-Andalus. Izraz al-Andalus pojavio se u legendi o novčićima tek 98. godine arapske ere (720.). Na Solidi 98. godine arapske ere u središtu polja na prednjoj strani nalazi se osmokraka zvijezda okružena natpisom FERITOS SOLIDUS U ŠPANIJI ANNO X (ostatak nedostaje). Stražnja legenda napisana je arapskim jezikom. U središtu polja u dva retka: mu? Ammadun ras? L Allah , okružen : Uriba ha? A? Ld? Nar bi-? L-Andalus sanata? Aman wa-tis ?? n (ovaj je dinar skovan u al -Andalus u osamdesetima i devedesetima). 42 Ovdje se ne trebaju analizirati mnoge osobitosti tradicionalnog prikazivanja „islamskog“ osvajanja Španjolske. Povijesno uvjerljiva varijanta suradnje kršćanskih Berbera sa sjevernim Afrikancima i nekatoličkim stanovništvom Španjolske protiv katoličke vizigotske kraljevske obitelji ne pojavljuje se u pričama istočnih kronika. Na neki način priča o osvajaču na zapadu odražava M? Sà bn Nu? Ayr al-La? M? (sic! Drugo upućivanje na Lakhmide, dinastije al-ra) priča o osvajaču na istoku, poklopac bn al-Waldd. Gledajući narativne obrasce „tradicionalnog izvještaja“ iz razdoblja Abasida, Umar II, koji je slijedio sinove Abd al-Maliks, al-Wald D i Sulaym, N, može se smatrati pobožnom tradicijom prevladavanja prijelaza stoljeća. Nakon prevladavanja krajnje opasnosti (vladavina? Umars II, 99-101 arapske ere, na njegovo ime nisu znane kovanice ili natpisi), nasljedstvo sinova? Abd al-Maliks mogao se nastaviti u tradicionalnoj literaturi, de facto to vjerojatno nikad nije bilo prekinula sve dok nije završila godine Arapa 125 smrću posljednjeg od sinova? Abd al-Maliks. 6. Daljnji razvoj koncepta mu? Ammad u drugom stoljeću ere nakon Arapa 6.1 Razvoj Al koncepta: Mojsije je glasnik; M? Sa i H ^ R; N; Isus je Mu? Ammad; sà i Mu? ammad; Mu? Ammad je glasnik; Mu? Ammad i? Al? Mojsije se u tekstu Kur'ana spominje 136 puta, Isus (?? sà) 24 puta, Marija (Maryam) 34 puta, 4 puta koristi izraz mu? Ammad . 43 Arapski srebrni novac iz 766. godine iz pronađenog blaga od 14 296 pretežno arapskih kovanica pronađenog u Spilling on Gotland 1999. godine ima natpis M? Sà ras? L Allah (Mojsije je Božji glasnik). Pored primjerka s pronalaza izlijevanja blaga, poznata su još četiri primjerka na ime Mojsija iz vikinških nalaza. 44 Nakon smrti posljednjeg od sinova? Abd al Maliksa u 125. arapskoj eri, birokratska praksa Marw? Nidijana nastavila je djelovati u Kartagi na zapadu Arapskog carstva, sve do godine arapske ere, na istoku, u? Aršistu? n, sve do godine 138 arapske ere. 45 Prekrivanje muammedanizma Abda al-Malika od strane arapskog (mezopotamijskog?) Koncepta, koje je dalje razvilo muammedanstvo, pridonijelo je uništavanju teokratske vladavine Marw-Nids-a. Taj je daljnji razvoj proveden analogno misaonim obrascima danim u tekstovima Kur'ana. Tu Mojsije traži podršku tijekom publike s faraonom. Mojsije ukazuje (Bogu) da nije nadaren retoričkim vještinama. Stoga mu je dodijeljen brat Aaron. Aaron uzima riječ faraonu. Taj odnos između Mojsija kao proroka i Arona kao njegova vezira odražava se i na ranim arapskim natpisima stijena u Negevu. Postoje formulirana prizivanja Boga poput: "Ti si gospodar svijeta, Gospodar Mojsije i Aron" (? M? N rabb al - ?? lam? N rabb M? Sa? Wa? H? R? N). 46 Prorok prima vezira koji je odgovoran za provedbu propovijedanja. Daljnji razvoj Mu'ammedanizma zahtijeva formiranje para koji predstavlja proglašenje i njegovu provedbu. Izabranika (mu? Ammeda) prati uzvišeni (? Al?) Koji je agent proroka i izvršitelj njegove volje. Pa nije čudno što je uzvišena kao kita? Allah titra. Dobiva oblik u kombinaciji kasnih asanskih ideja prototipskog iranskog viteza s elementima časti viteškog sveca Sergija von Ru ?? fa (čija je čast bila dosegnuta? A? Ramaut) 47 i sirijskog mučenika, koji su uglavnom bili mladi pripadnici sasanskog plemstva bili. On će postati mučenik, kao što ni njegovi potomci neće biti pošteđeni mučeništva, jer neprekidno slijeđenje ideja kulta sirijskih mučenika također mora voditi zemaljski život za njega i njegovu obitelj u katastrofu (slijeđenje Krista završilo je mučeništvom u Saskoj, jer otpadništvo iz državne religije neizbježno je kažnjeno smrću (nakon ovog iskustva predvidiv se kraj Alsa i njegovih muških potomaka). Sljedbenici Uzvišene obitelji mogu steći utjecaj na istoku Arapskog carstva nakon što je Izabrana obitelj na zapadu doživjela krizu legitimiteta. Marw? Nidia Sayyidi na zapadu Arapskog Carstva nisu u stanju održati svoju teokratsku nadmoć i dalje od kraja sinova Abda al-Malika. Tijekom svrgavanja osvajaju se njihovi ma? Ovnovi . Hodočašće u Jeruzalem i Ru? Fa završava se. Grad Krstitelja, Damask, gubi istaknuti položaj glavnog grada. Prema arapskoj tradiciji, vodstvo zajednice prelazi na potomke sljedećeg roda izabranog. Isus nije imao muško potomstvo. Njegovo podrijetlo također se nije uklapalo u patrilinealni sustav srodstva Arapa. Njegova arapska pojava, Mu? Ammad, također djeluje bez muškog potomstva. I dalje se možete složiti s tim, ali spuštanje prema Mariji mora se ispraviti bilo usvajanjem ili upoznavanjem biološkog oca. Umjesto "mu? Ammeda" ?? sà bn Maryam, što je "Abd Allah", Mu? Ammad bn? Abd Allah. Uzvišeno mutira na zetu, tako da se arapsko razumijevanje sukcesije može poslužiti u rodbinstvu. Alidic Sayyidi usmjeravaju štovanje svetaca na nova mjesta, mjesta mučenika obitelji? Al? S u Mesopotamiji, Karbal? i Na? af. Mora biti iznenađujuće da sva vjerska previranja imaju iransku pozadinu. Misija "Ammad" ? Abd al-Maliks potječe iz istočnog Irana , nakon obiteljske sljedbenika? Al? imaju svoje središte u F rs i the? ib? l. Sile "L Mu? Ammada" mogu se pronaći dalje prema istoku. 48 Predstavnik ? L Mu? Ammad ( porodica Mu? Ammads) zove se Ab? Muslimanski Am? R? L Muhammad (Arh Muslim, Emir iz porodice Mu? Ammads) o tiskanju al-Rayya iz godine 131 iz arapske ere. Natpis reljefa bez mjesta iz godine 132 iz arapske ere opisuje ga kao Ab? Musliman. U legendi o kovanicama izraz musliman postaje prvi put povijesno razumljiv. Slijedeće godine al-Am? R? Abd al-Ra? Man bn Muslim pojavljuje se na kovanici bez lokacije. Tijekom misije daljnji se razvoj identiteta vođe razvija. Ipak, kao povijesna osoba, on ne bi trebao biti razumljiv. Opet, to može biti nom de guerre . Nesigurnosti kojima je podvrgnuta dodjela ovih karakteristika obiteljske udruge Muad Ammada postaju vidljive kad se provjere Wurtzelovi materijali. Ovdje opet doživljavamo amalgam ranih dokumenata s razumijevanjem prema "tradicionalnom izvješću." Wurtzel opisuje novčić iz Tawwe? , 132; (Ab ?? L-? Abb? S)? Abd Allah al-Saff ??. Napominje: "To je jedini poznati novčić koji nosi ime prvog? Abasidski halif zajedno sa ..." Pažljivijim pogledom otkriva se da se ta zadaća temelji na marginalnom pismu "... ? Abd [Allah A] m? R al -mu? min? n bi-Tawwa? temelji se! Kao što je već rečeno, izraz "abd Allah" nije ništa drugo do protokol arapskog vladara, naslov Am? R al-mu? Min? N ukazuje da je ličnost koja može jamčiti sigurnost. Ovdje se rješava postmetafizički proces, dužnost pokoravanja zaštiti. Kako je sve to povezano s pričama o tradicionalnom prikazu pijanog krvi zvanog al-Saff ??, prvog predstavnika nove dinastije zvanog Abbasid? Čak i građevinski natpis na svetištu u Medini, datiran 135. godinom arapske ere, kasnije nazvan Poslanikov grob, ne ukazuje jasno na revolucionarne promjene, kao što bi „Tradicionalno izvješće“ trebalo da vjerujemo u prvim danima abasidskog kalifata. Također se u tekstu ovog natpisa Isus spominje kao mu? Ammadun , definicija natpisa u Kupoli Isusa Krista ponovljena kao "Božji sluga i apostol". Možemo govoriti samo o ideji Mu? Ammeda kao arapskog proroka kada se izraz "sluga Božji" više ne koristi u vezi s njim u natpisima. Tek tada se može pretpostaviti da je kršćansko razumijevanje mu? Ammaduna u potpunosti ustupilo mjesto arapskoj tradiciji razumijevanja proroka. Izraz "abd Allah tada postaje otac proroka Arapa, a dvostruko imenovanje Isusa kao izabranika i sluge Božjeg postaje Mu? Ammad, sin" Abd Allaha, pokojnog koji je umro. U daljnjem toku natpisa prvi je put povijesno razumljivo govoriti o sunnetu nabavu? Ya, sunnetu Poslanika . Upotreba termina sunna ukazuje na razumijevanje u smislu Ponovljeno poglavlje. Kit? B Allah (ono što je napisano o Bogu [nije: Kur'an]) spominje se u istom dahu kao i sunna nabaw? Ya . Ovo je niz poznat iz Starog zavjeta. Četiri Mosijeve knjige prati izvještaj Ponovljeni zakon (drugi grčki zakon). Što se podrazumijeva pod sunnetom proroka postaje jasno tek nakon instrumentalizacije ovog termina u vrijeme Al-Ma? M? N-a. Od vremena al-Ma? M? Ns, sunna nabaw? Ya se može shvatiti kao islamska Mishna . U vrijeme Medininog pisanja referenca je vjerojatnije da će se razumjeti u smislu Koranskih tekstova čiji je prorok Mojsije. Stoga bi se samo moglo pozivati ​​na valjanost Mozaikovog zakona onako kako je utvrđeno u Ponovljenoj zakoni. U tom smislu, etiopski kršćani i danas mogu slijediti Mojsijev zakon. Osim toga, natpis detaljno govori o porezima, pravednim i nepravednim, o pravednom vladanju, jednakom liječenju davanja, brizi za udovice, siročad i potrebite, ali prije svega o poštovanju rodbine. Kakva je razlika između otvorenosti ekteze? Abd al-Maliks u Kupoli stijene, koji se obratio "ljudima / narodima Pisma", i određivanja hermetičkog položaja u ovom tekstu. Koliko ste daleko dobili od volje za komunikacijom u vrijeme Al-Wal-a? D? Tamo na početku teksta u svetištu svetog Ivana u Damasku iz 86. godine arapske ere, nakon protokola o otvaranju, stoji napomena da ne bi trebalo biti prisile u vjeri. Nakon toliko najava očekuje se ime novog vladara, prvog predstavnika Abasida. Na njemu se nalazi samo protokol arapskog vladara ? Abd Allaha i naslov Am? R al-mu? Min? N spomenut na kovanicama. Novi vladar ostaje anoniman, poput Marw-Nidian Sayyida prije, čija su imena nakon 77. odnosno 78 arapske ere također se ne može spomenuti na zlatnicima i srebrnim kovanicama. ILUSTRACIJA 27. ILUSTRACIJSKI TEKST: Kovan od Jayy (I? Fah? N) iz 116 arapske ere (738) s mu? Amadskim natpisom i prikazom nepoznatog (regionalnog?) Vladara u stilu sasanskih novčića s natpisom Pehlevi ). KRAJ Valja napomenuti: Ni predstavnici tvrdnji kao članova Amada? L Mu? Amada , čiji natpisi na novčanicama (Kur'an 42:23) ne govore o važnosti srodstva, niti zagovornici ideje o Božjoj državi (l? Hukma bolestan? Li-llah / none Pravilo, osim ako Bog) može uspješno tvrditi svoje ideje između 128. i 135. arapskog doba. Pobjeda pada na treću stranu koja oživljava Sassanidski dvor na svom starom mjestu i uz manje izmjene Marw? Nidianove izjave (kristološke izjave su uklonjene je li Bog imao sina ili ne, više nisu važni za napredak Rasprava) u natpisima novčića. Upadljivo je da referenca na poslušnost preživljava promjene. SLIKA 28. TEKST SLIKA: Prednja strana: reljefni stil Abasida i godina 136 (758 AD). Naličje : Muamadanski natpis koji prikazuje vladara u maniri Sassanida. KRAJ Nakon desetljeća vjerskih previranja, izgleda da su prevladali pragmatičari, ograničavajući izvršavanje vladavine bivšim sasanijskim carstvom od 617. Bivši vizantijski Orijent ponovno postaje objekt agresivne okupacijske politike. Arapsko carstvo postalo je nasljednik uspjeha i problema Sasanskog carstva. Uspjesi Sassanida obuhvaćali su njihove pobjede nad Rimljanima i Bizantincima, kao i širenje vladavine Egiptom stopama Aheemenida. Ovu blistavu priču o uspjehu na Zapadu nadoknadili su jezivi zapisi o neuspjehu na Istoku, gdje je na horizontu pobjeda bila Turanova pobjeda. Područje naseljavanja Iranca na istoku, sve do granica Kine, bilo je sada u rukama Huna, napredujući turski narodi i ratoborni Tibetanci pojačali su pritisak na Irance na istoku. Bada? Š? N osvojen je u planinama Pamir u 118. godini arapske ere 49 , ali sukob s Tibetancima doveo je do ogromnih poraza koji su podsjećali na najcrnje dane sasanske povijesti kada su samog Velikog kralja zarobili Huni na Istoku pao. Stoga nije čudno što je dvorište u novom glavnom gradu Bagdada, nedaleko od nekadašnje sasanske rezidencije Ktesiphon, bilo povezano s silama važnim u istočnom Iranu. To su bili iranski budisti. Bili su predstavnici plemićkih posjednika. Iako pripadnici iranske aristokracije, oni nisu bili uključeni u stari Sassanid aparat, koji je bio otvoren samo za sljedbenike zoroastrijske tradicije. Tako su iranski autsajderi kasnog razdoblja Sassanije nakon 600. godine sklopili saveznički odnos. Zoroastrijci su i dalje tolerirani na visokim položajima na sudu, prema "tradicionalnom izvješću". 6.2 Vladavina vezira O veziru vladavini budističkih hramova u Bagdadu svjedoče razni numizmatički dokazi. Podrijetlo vezira iz budističkih dinastija u Istočnom Iranu može se izvesti iz imena: glava budističkog samostana Nawbahar, iz sanskritskoga novog vihara, u blizini Bal? imao je pravo parmak, tj. šef, načelnik. Manastir je bio poznat čak i u Kini i spominje se u kineskoj literaturi o hodočašću 50 (Bamijevi statue Bude raznesene lib? N su također bili dokaz prisutnosti budizma u istočnom Iranu). Barmakidi kao dvorski dužnosnici stupaju u potpuno svjetlo povijesti gotovo istovremeno s Abasidima. Prema „Tradicionalnom izvještaju“ historizirajuće literature abasidskog razdoblja, prvi Barmakidov poklopac bio je desna ruka i vezir legendarnog prvog Abasida i njegovog nasljednika al-Mansera. Bliske obiteljske veze s obitelji Abbasid nastale su usvajanjem. Kasnije je poklopac unuka dobio ime "stepbrother" H 'R? Ns. Ova izvješća svjedoče o nesigurnosti u vezi s podrijetlom glavnih junaka "Tradicionalnog izvještaja". H? R? N al-Raš? D imenovao je Ya? Yà (Johna), sina poklona, ​​za vezira nakon njegovog pristupanja na prijestolje. Slijedili su ga unuci, poklopac, al-Fa? L i? A? Far. Kaže se da je H? R? N al-Raš? D hodočašće u Meku učinio 186. godine arapskog doba. To jasno daje do znanja da se H? R? N već smatra čuvarom svetih mjesta u Meki. Ovo bi trebala biti i kasnija projekcija. Kao dio arapske tradicije vršenja vladavine u vezi s kontrolom arama, kaže se da je gospođa Zubejda proširila put hodočašća u Meku nazvanu po njoj. Kaže se da je hodočašće u Meku predstavljalo prekretnicu u politici H? R? N-a. To izlaže postupak kao topos, jer nakon povratka s hodočašća u Meku, kaže se da je H? R? N al-Raš? D eliminirao svoje budističke vezire i njihov klan. Time je okončano pola stoljeća suvlasništva istočnog iranskog plemstva na dvoru. Međutim, Barmakidi su ostavili nasljeđe koje je još uvijek bilo formativno u obliku klase činovnika i službenika s kojima su se savjetovali. Pod H? R? N-ovim sinom al-Ma? M? N-om, Barmaridovi sljedbenici ponovo su došli u utjecaj, sljedbenik Barmakida, al-Fa? L bn Sahl, postao je poznavalac istočnih uvjeta Viziera al-Ma, M? Ns-a , 6.3. Ih? D kao nastavak Sassanijeve politike prema Bizantu Izvještavanje prema idejama "tradicionalnog izvještaja" odnosi se na važnost H? R? N al-Raš? Dsa kao vođe "Ih? D-a" protiv nevjernika. Razlozi ratnih kampanja, koje su kasnije reinterpretirane kao islamske? Ih? D, mogu imati potpuno drugačiju prirodu. Ima smisla vidjeti te kampanje kao dio nastavka sasanijske politike prema Bizantu. S obzirom na unutarnja previranja u velikim područjima Irana, fokus na tradicionalnog vanjskog neprijatelja pružio je vladarima u Bagdadu potvrdu povijesno porasle vodeće uloge. Napad na Bizant koji pati od unutarnje slabosti u tradiciji je oportunističkih osvajanja u vrijeme Marw? Nida u sjevernoj Africi i Španjolskoj. Činjenica da se H? R? N borio protiv žene i da je morao pregovarati sa ženom (carica Irene, 797. - 802.) Na vizantijskoj strani, izgleda da ga nije smetalo. Njegova vlastita supruga Zubayda već je stekla pravo kovanja kovanica. H? R? N al-Raš? D se uopće ne spominje na njihovim kovanicama. Trinaest godina neprestano je kovala u svoje ime. Za H? R? N-jevu suprugu važna je bila samo regulacija sukcesije u 185 arapsko doba. Unuk al-Man ?? rs pokušao je ublažiti predstojeći sukob između sina Al-Ma? M? N-a i njegova kasnije rođenog sina al-Am-N-a citirajući tekst Korana u natpisu novčića : (Kur'an 15: 47-48): "Mi im onda oduzimamo kakvu zlonamjernost imaju unutra, tako da su braća, na kaučima, okrenuti jedni prema drugima. Oni nemaju poteškoća i nisu je izbacili iz nje ”(preveo R. Paret). Prema tome, u budućnosti bi trebali prevladati nebeski uvjeti. Stoga nije čudno što je sud u Bagdadu pozdravio sina Zubejde, al-Am? N, kao nasljednika H? R? N al-Raš? Dsa. 7. Al-Ma? M? N 7.1 Al-Ma? M? N savez sa Alidima Al-Ma? M? N je zamijenio Zubejda sina, kojeg je sud izabrao, s velikim brojem saveznika. Tijekom sukoba sve su se stranke istrošile sve dok se samo Alidsi nisu suprotstavili al-Ma? M? Ns. Al-Ma? M? N ju se riješio strategijom zagrljaja. Godine 201. arapske ere (823.) - prijelaz iz drugog u treće stoljeće arapskog doba nije došao na kraj svijeta, ali kraj bi se mogao približiti, pogledajte očekivanje povratka Mesije u? Im? u ono vrijeme al-Ma? m? n? al? bn M? sà al-K ?? im svom nasljedniku. Srebrni novčići, koji dokumentiraju ovo vremensko raspoloženje al-Ma? M? Nsa, spominju Alid kao al-Am? R Ri? À wal? ? ahd al-muslim? n? al? bn M? sà bn? Al? bn From? ?? lib / Emir Ri? à, nasljednik muslimana s prijestolja, Al? , Mojsijev sin, sin / potomak? Al? bn From? ?? lib „). 52 U natpisima ove emisije s imenovanjem alida nasljednikom na prijestolju, al-Ma? M? N sebe opisuje kao "Al" debelog Allaha. Ovdje se kalifov protokol pojavljuje u obliku koji je Abd al-Malik već koristio pod drugim znakovima. Izraz ? Alifa često se koristi u vezi s imenima Abasidi . Izraz "Al? Fat Allah" pojavljuje se, međutim, samo u vrijeme postojanja Al-Ma? M? Ns u vezi s kovanicama koje Alidom određuju kao nasljednika prijestolja. Ideja o "Al? Fat Allahu kao glasnogovorniku Boga" bila je reakcija Marw? Niden? Abd al Malika na tvrdnju vizantijskog cara da se predstavlja kao servus christi . Al-Ma? M? N sada ponovo prihvaća ovu formulu, ali ispunjava je novim životom koristeći je za razliku od tvrdnje Alida. Alide razmjenjuje uloge s al-Ma? M? N. Alidski im m postaje am? R; od nasljednika zahtjeva? Al? s postaje nasljednik ovozemaljske vladavine. Čak i nakon uklanjanja Alid-a, al-Ma? M? N i dalje drži naslov „Al“ Fat Allah . 53 Nakon preokreta ove uloge, al-Ma? M? N kao Im? M i ? Al? Fat Allah ostaje sam na pozornici. John Walker već je ukazao na fenomen da se naslov poput "Al? Debeli Allah ponovo pojavljuje u vladarskom protokolu nakon više od stoljeća odsutnosti. 54 Prema natpisima, ideja o univerzalnom postojanju službenog razumijevanja Božjeg kalifa 55 , od mitskog ranog doba do Abasida, ne može se potkrijepiti. ? al? debeli Allah u to vrijeme? Abd al-Maliks nije isto što i „al? debeli Allah u vrijeme Ma? m? ns-a: upotreba naslova u mitskom mekanskom razdoblju uobičajena je samo u historizacijskoj literaturi razdoblja Abasida. Na putu samo vladavine al-Ma? M? N se oslobodio svog bivšeg odgojitelja i kasnijeg vezira al-Fa? L bn Sahla 202. AH. Navodi se da je bio sin zvijezde Zore. Na sud je došao kao sljedbenik Barmakida. Alide je eliminiran sljedeće godine. Njegov je naslov na natpisima novčića bio al-am? R, jer je al-Ma? M? N već prouzročio naslov u M u 194 za vrijeme arapske ere. 56 S obzirom na mogućnost predstojećeg kraja svijeta na prijelazu stoljeća, ovaj je zaokret bio 1944. godine arapske ere. Vrijedi se prisjetiti neobično pobožnog Umara II., Koji je potreban da bi se izborio s prijelazom iz prvog u drugo stoljeće arapske ere (99-101) u tradicionalnoj literaturi. Otuda, al-Ma? M? N kao im? M i ? Al? Fat Allah je od sada utjelovio tip ovozemaljskog i duhovnog vođe, kako ga Abasidova literatura već utjelovljuje kod prvih halifa u mitskom domu arapskog proroka. Gdje god je njegov pogled bio prikazan promjenom kovanica od 204. nakon Arapa. Vrsta reforme Dirhama Mad Mad Nat-al-Sal-M-a je anonimna. Ova anonimna kovanica kasnije se može naći na istoku i zapadu, u Marwu i Mi? R. Al-Ma? M? N pokazuje svoje zanimanje za okolnosti pod Marw? Nidijanovim Sejidima kada vladar nije vladao, već su ga obožavali kao vođu vjerske misli i anonimnu upravu, učinkovito radeći na mnogim mjestima u Arapskom Carstvu, izdavali anonimne kovanice s vjerskom porukom , 7.2 Al-Ma? M? N u Bagdadu Bagdad je bio gradsko polje snaga s raznolikim stanovništvom i središtem intelektualaca u vrijeme povratka al-Ma? M? N-a 204. godine iz arapske ere (826. godine). "Najkarakterističnije obilježje ovog (...) razdoblja je izrazita raznolikost ljudi i doktrina; to je slučaj skupa uglednih pojedinaca, često 'šarenih' ličnosti, a ne kontinuiranih i homogenih udruživanja. « 57 Tamo je bila važna židovska zajednica koja nije samo provodila studije Talmuda, već je radila i na obrazovanju Mishne (arapski: sunna) . Manihajci su učinili poznatu "knjigu" svog osnivača crkve Mani. Zoroastrijanci slijedili su primjer kršćana koji su širili svoju Svetu knjigu (sklad Novog zavjeta u jednom svesku). Autor ove adaptacije Novog zavjeta, Tatijanin iz sjevernog Iraka, imao je veliki uspjeh sa svojom evanđeoskom harmonijom, dijatesseronom , već u drugom stoljeću. Iza toga stoji osnovna ideja njegove teologije o "isključivo shvaćenoj božanskoj istini" (Carsten Colpe). Rano postojanje Novog zavjeta u obliku evanđeoske harmonije, neprekidnog teksta u jednom svesku, moglo je dovesti do kasnijeg odbijanja prevođenja sva četiri evanđelja na aramejski jezik u obliku Peschitta iz 5. stoljeća. "Arapi" su potpuni prijevod sva četiri evanđelja smatrali falsificiranjem izvorne knjige u jednom svesku. Zoroastrijci su sakupljali i kanonizirali spise svoje crkve. Prema njihovoj tradiciji, fragmenti awesta sakupljeni su u vrijeme Sassanida Shapura I (241-272). Pisački oblik Aveste u ovoj ranoj verziji bio je ništa drugo do mnemonička konstrukcija koja pomaže svećenicima uspomena. Nekoliko stoljeća kasnije, to je dovelo do stvaranja abecede koja se koristila samo za pisanje vjerskih zoroastrijskih tekstova. 58 U vrijeme al-Ma? M? Ns-a, pisanje proročke literature toliko je naraslo da su toliko napredovali 1. Židovi su mogli predstaviti svoju "knjigu" u pisanom obliku. Talmud ga je dodao i na Mishni je urađeno djelo; 2. Zoroastrijci su mogli predstaviti svoju "knjigu" u obliku sakupljenih awesta. Pored toga, postojala je apologetska literatura, koju je zastupao vikar Shkand Gumanik ili način razmišljanja . Ovdje je zanimljivo da se pojava načina razmišljanja otprilike podudara s zaključnim izdanjem Korana u Hofe al-Ma? M? Ns između 204. i 218. arapskog doba; 3. Kršćani nisu mogli predstaviti samo svoju "knjigu" u obliku tatanske evanđeoske harmonije; aramejski prijevod evanđelja vjerojatno je bio osnova kasnije islamske rasprave o "falsificiranju" Svetoga pisma; 4. "Arapi" u svojim vladarima i na sudu mogli su dokazati svoju vjersku tradiciju samo pomoću koranskih materijala. Ti se materijali još nisu razvili u ideju nezavisne knjige, ali su i dalje smatrani apokrifnim ( kit? B Allah ). Izvorno aramejska riječ Qur ?? n nije pronađena u ranim arapskim natpisima. Jedina referenca na pisanje (kit? B Allah) je referenca u Medininom natpisu iz 135. godine arapskog doba. Cilj al-Ma? M? Ns kao Im? M i ? Al? Fat Allah morao je biti stvaranje neovisne tradicije njegove duhovne vladavine, koju kršćanina nije prepoznala (za koju su crkve bile još uvijek odgovorne). Njegov otac H? R? N al-Raš? D još je radio na arapskoj potkonstrukciji preuzimajući ulogu gospodara Arama iz Meke; tako je učinila i njegova supruga Zubejda, koja je promovirala hodočašće šireći hodočasnički put. Al-Ma? M? N se sada okrenuo nadgradnji, što je omogućilo da se plemenske strukture prevaziđu, a plemenska religija okameni. To je uključivalo ummu, vlastitu zajednicu, a ne više plemensku zajednicu kao vjersku zajednicu, u kojoj je igrao ulogu Im? M i ? Al? Fat Allaha . Uspostavljanje tradicije moralo je biti takvo da su se svi vjerski pokreti "arapskog" podrijetla smjestili u panoramu teološke povijesti i tako su isključene tvrdnje rođaka proroka koji će postati poznati u budućnosti. 59 7.3. Al-Ma? M? N i njegov Aleksandar se sele u Egipat Al-Ma? M? N je bio na istoku Arapskog Carstva, u gradu? Ur? S? N (Khorasan), više od deset godina prije nego što se nastanio u Bagdadu. Uvjeti tamo, koje "tradicionalno izvješće" opisuje za razdoblje nakon 127 Arapa (749.), vjerojatnije su postojali na kraju vladavine H? R? N al-Raš? Povijesni prototip Ab-a? Musliman književnosti je Im? M al-Ma? M? N, koji se, dolazeći s istoka, preselio sa svojim istočno iranskim arapskim i turskim domaćinima Arapima u Bagdad 204. Islam je, kako se poslije njega razumjelo, bilo njegovo djelo. Boravak na istoku, u područjima koja su stigla do granica Kine, dao je al-Ma? M? N-u iskustvo novog Aleksandra vlaka. Kao i Aleksandar, i on je putovao s okolicom znanstvenika i filozofa. Ako je Aristotelov student Aleksandar napustio Hellene kao Hellene iz zapadne domovine i umro kao kralj boga u Babilonu, "Perzijski sin", al-Ma? M? N, krenuo je na zapad nakon obilaska na istoku, nakon sunca. SLIKA 29. TEKST FIGURE: Urezano u stilu Bust Abbasids iz 209. godine. Naličje prikazuje reljef u "Ur? S? N,? Al? A Spominje se njegov prefekt? Abd Allah al-? Al ?? Al-Ma? M? N se ne spominje kao Am? R al-mu? Min? N, ni kao Im? M, ni kao kalif. KRAJ Baš kao što je Aleksandar otvorio Istok helenizmu, al-Ma? M? N je otvorio Zapad članovima njegove škole i preuzeo zapadnjačku arapsku tradiciju u vlaku za Egipat. U vrijeme ovog poduhvata Abasidsko pravilo bilo je postsasensko arapsko-iransko. Nakon pomicanja al-Ma? M? N-a na zapad, tradicija sirijskih Arapa ponovo je opažena i u sintezi ideje „Arapca“ i „Arapskog poslanika“, njegove, usmjerene na akademiju al-Ma? M? Ns U obzir se uzimaju jezik i teološka povijest. Im? M je putovao pod vojnom pratnjom sa svojim znanstvenim osobljem na putu Abrahama na zapad. Vlak ga je vodio iz Abrahamove zemlje do Abrahamovog novog doma u? Arr? N. Tamo je upoznao gnostike iz Arr? N-a, za koje se smatralo da su Sabijci iz Kurana. Njihove vještine i znanje bile su poznate i dobro su služile Bagdadsku akademiju. Nakon vojne intermedije na bizantskom teritoriju, Im? M je otišao u Damask i posjetio ruševine zgrada Marw-Nid-a, kao i mas-id al-Wal-D, mjesto molitve koje se danas naziva džamija Umayyad. Nije teško zamisliti kako su ta dva natpisa pomno pročitana i snimljena. Tekst natpisa iz 86. godine nakon što su Arapi u Damasku potvrdili djelo arapskog poslanika, Mu? Ammeda. Tekst započinje u sedmom redu natpisa wa-nabiyuna mu? Ammad ... /, a naš prorok je Mu? Ammad . U vrijeme Al-Waldida ovo se razumijevalo drugačije. Tada se izraz mu? Ammad još uvijek odnosio na Isusa i tako došao do zaključka: "Naš je Poslanik (Isus) odabran / hvaljen". Ekspedicija je potom krenula u Egipat. Kao i gotovo tisućljeće kasnije Bonaparte, Im? M je stajao ispred piramida. Napoleonova ekspedicija imala je ogroman utjecaj na religiju Francuske republike, znanost. Ekspedicija Al-Ma? M? N-a nastavila se baviti Nilom i njegovim nastankom. Mezopotamijski vladar stajao je na obali rijeke za strance, životnu sredinu druge civilizacije ranog tisućljeća. Ovdje je Mojsije bio napušten. Ovdje je bio Mojsije spašen. Al-Ma? M? N je sve vidio vlastitim očima. Na kraju znanstvene ekspedicije kroz svijet Korana, al-Ma? M? N je posjetio Jeruzalem. 60 U al-Qudsu (Jeruzalem), al-Ma? M? N je imao natpis u Kupoli stijene. Kao da se radi o slijedu imena i očeva imena, čitalo se ono što je s unutarnje strane osmerokuta napisano prema jugu: "Mu? Ammad (bn)? Abdallah". Umjesto ranijeg čitanja ovog odlomka, spominjanje "izabranog / hvaljenog sluge Božjeg", zahvaljujući osobitosti pravopisa arapskog jezika i posebnosti arapskog pravopisa imena - očevo ime uvijek slijedi osobno ime - dokaz postojanja "Mu? Ammad" , Sin "Abd Allaha" moguće. SLIKA 30. TEKST ZA SLIKU: Izvod iz natpisa u kupoli stijene. KRAJ Al-Ma? M? N je zapečatio ovo nasljeđe propovijedanja na čistom arapskom jeziku. Ime 'Abd al-Malik uklonjeno je prema drevnoj orijentalnoj tradiciji. Usred protokola Abda al-Malika ? Abd Allah? Abd [ … ] Jesam? R al-mu? Min? N , al-Ma? M? N postavio mu je ime i ime ? Abd Allah al-Im? M al-Ma? m? n i time zapečatio valjanost ekteze u svom razumijevanju. SLIKA 31. TEKST SLIKA: Al-Im? M al-Ma? M? N Am? R pojavljuje se u natpisu na Kupolu stijene. KRAJ Zadržana je u 72. godini. Im M m al-Ma? M? N mogao je sada ovo datiranje shvatiti kao vrijeme prema kalendaru arapskog festivala, počevši od Hi? Ra Mu? Ammada, Arapskog poslanika, od Meke do Medine. 8. Sažetak 8.1 Izrada natpisa Značajan broj carskih natpisa i građevinskih natpisa može se koristiti za ocjenu epigrafskih dokaza arapske vladavine od 664. do 839. godine. Do danas ti natpisi nisu uspoređeni. Ovo su natpisi iz: 1. Maavia u Hammatu Gaderu iz 42. godine arapske ere (664); 2. Mu ?? wiya blizu al - ako iz 58. godine arapskog doba (680); 3.? Abd al-Malik u kupoli stijene u Jeruzalemu iz 72. (694); 4.? Abd al-Malik, izgradnja cesta od Damaska ​​do Jeruzalema u 73. godini arapskog doba (695); 5. al-Wal? D u umayyadskoj džamiji u Damasku iz 86. godine arapske ere (708); 6. al-Wal? D u umamijskoj džamiji u Damasku iz 87. godine arapskog doba (709); 7. al-Hiš? M, Qa? R al-? Ayr bei? Im ?, iz godine 110. arapske ere (733); 8. Natpis anonimnog arapskog vladara na mjestu štovanja al-Madine iz 135. godine arapskog doba (757). Postoje i natpisi za zgrade od guvernera: 9. Most fuza ???, na ime? Abd al-? Az? Zn Marw? N iz 69. godine arapske ere (691). Natpisi govore o vladarskom protokolu kao: Abd Allah . Funkcija je dana kao Am? R al-mu? Min? N Kao vladar Am? R al-mu? Min? N, vladar je zaštitnik zaštite, a samim tim i glavni garant plemenskog zakona. Naslov nije imao vjersko značenje. Iza njega je Am? R, jer je ovo natpis iz Fusa ??? zauzeta. Naslov ? Al? Fa (kalif) se ne pojavljuje u natpisima. 8.2. Naslovi Naslov "al? Fat Allah (glasnogovornik Boga) prvi put se pojavljuje u natpisima na kovanicama iz vremena" Abd al-Maliks kao odgovor na vizantijski protokol. Tamo se car počeo zvati servus Dei . Nasljednik? Abd al-Maliks nema taj naslov. Naslov se pojavljuje u protokolu natpisa kovanica opet pod al-Ma? M? N iz 201 arapske ere (823). Time je usvojen i naslov Im? M 1944. godine arapske ere (816.). Tako se al-Ma? M? N odnosio samo na Im? M od 194 arapske ere (816), a na "Al? Debelog Allaha od 201 arapskog doba (823). Navodna rana pojava tih naslova i funkcija u protokolu "kalifa" ne može se dokazati natpisima. Upućivanja u povijesnoj literaturi (? Abar? I drugi) vjerojatno su kasnije projekcije mitske prošlosti. 8.3 Upoznavanje Datumi slijede eru Arapa. To započinje u godini pobjede Bizanta nad Sassanidima 622. Autokracija Arapa datira od ove godine. Kršćanska arapska Maavija, arapska. Mu ?? wiya, naslijedio je bizantskog cara Herakleia kao vladara bivšeg bizantskog Orijenta u 20. godini arapske ere (642). U svom natpisu u kupalištima Gadara u Palestini koristi tradicionalna druženja. Na prvom mjestu je doba grada (kolonija), slijedi datum nakon bizantske porezne godine, na trećem i posljednjem mjestu je datum nakon godine nakon Arapa. Kada se razumijevanje datiranja nakon arapske ere promijenilo u datiranje prema arapskom kalendaru, lunarna godina i doba arapskog proroka ne mogu se vidjeti od datuma natpisa, jer je hara ra, koja je postala poznata iz literature Arapski proroci se u natpisima ne spominju. 8.4 Vjerske formule Natpisi Mu ?? wiya iz 42. i 58. arapskog doba sadrže sve religiozne formule, čak i basmala nedostaje kao početna formula. 8.5 Sluga Božji ? Natpis Abd al-Malika u Kupoli stijene u Jeruzalemu iz 72. godine arapske ere (694.) daje prve datirane dokaze vjerskog preokreta. Unutar osmerokuta je dio natpisa koji u stilu ekteza zahtijeva raspravu o dogovoru u vezi s razumijevanjem svetih spisa (dužnost prema islamu). Ovaj je poziv upućen cijelom kršćanstvu: "Da? ahla? l-kit? b / Vi narodi pisanja! “. U pogledu kristologije navodi se da je Božji apostol a ? Abd Allah , Božji sluga. Sluga Božji je mu? Ammadun , "izabran / hvaljen". "Izabrani / hvaljeni sluga Božji" je mas ?? ?? sà bn Maryam, "Mesija, Isus, Marijin sin, Allahov je apostol". Natpis nepoznatog vladara na mjestu molitve u Medini, datiran 135. godinom arapske ere (757), još uvijek govori o "hvaljenom sluzi Božjem" kao apostolu. Ideja o Isusu kao „Božjem slugi“ i „izabranom / hvaljenom“ prvi je put dokumentirana na kovanicama s natpisima kovanica u iranskim zemljama između 38. i 660. godine (602) do 60 (682) arapske ere. 8.6 Isl? M Nakon raspada pokreta, koji je zalagao za uspostavljanje razumijevanja Isusa kao "izabranog / hvaljenog Božjeg sluge", pojavila se ideja o "Mu? Ammad bn? Abd Allahu / Hvaljenom sinu sluge Božjeg" kao Allahovog Poslanika tijekom vladavina abasidskog halifa al-Ma? m? n oko 217/218. arapske ere (839/840), usidrena u novoj, državno-religijskoj orijentaciji razumijevanja Isl? m . 9. Katalozi 9.1 Standardni radovi EI² = Enciklopedija islama. Novo izdanje, Leiden 1960- Priručnik islama. (Odgovara EI 1 ), Leiden 1941 Walker, Katalog I = John Walker, Katalog arapsko-sasanskih kovanica, London 1941. Walker, Katalog II = John Walker, Katalog arapsko-vizantijskih i post-reformskih Umaiyadskih kovanica, London 1956. 9.2 časopisi INS 10 = Izraelski numizmatički časopis, objavio Izraelsko numizmatičko društvo, god. 10, Jeruzalem 1988-89 INS 13 = Israel Numizmatički časopis, objavio Izraelsko Numizmatičko društvo, god. 13, Jeruzalem 1994-99 9.3 Bibliografija Franz Altheim, razvojna pomoć u antici. Hamburg 1962 Heinz Gaube, arabosasanidska numizmatika. Brunswick 1973 Kur'an. R. Paret, Stuttgart 1979 Henri Lavoix, Katalog Monnaies Musulmanes de la Bibliothèque Nationale, svezak I., Khalifes Orientaux, Pariz 1887. Yehuda Nevo i Judith Koren, Raskrižje islama. Podrijetlo arapske religije i arapska država. New York 2003 Georg Ostrogorsky, Povijest vizantijske države. München 1952 Gustav Rothstein, dinastija Lahmida u al-Hiri. Berlin 1899 Gernot Rotter, Umayyadi i Drugi građanski rat (680-692). Wiesbaden 1982 RB Serjeant, Studije arapske povijesti i civilizacije. London 1981 Julius Wellhausen, Arapsko carstvo i njegov pad. Berlin 1902 9.4 ilustracije 1. natpis Mu ?? wiyas na kupalištima Gadara. Časopis za istraživanje Izraela, god. 32 (1982), str. 94. 2. Obrnuta strana novčića iz Damaska ​​prije 642. H. Lavoix, I., str. 1, br. prvo 3. Prednja strana kršćanske arapske kovanice iz Damaska. Leu, Zürich, aukcija 56 (1992), br. 7. 4. Obrnutost kršćansko-arapskog novca s monogramom cara Herakleja i datiranje. Leu, Zürich, aukcija 56 (1992), br. 7. 5. Ispred anonimne kovanice iz Damaska ​​koja prikazuje kršćansko-arapskog vladara na način vizantijskih prikaza cara. 6. Obrnutost iste kovanice s podacima arapske kovnice. Arapski natpis teče od vrha do dna na način kako Pehlevi piše na Sassanskim novčićima. Spink, Zurich, aukcija 18 (1986), str. 29, br. 84. 7. Prednja strana anonimne kršćansko-arapske bakrene kovanice iz Damaska ​​koja prikazuje vladara s križnim globusom l. a glava reliquary (od Johna?) r. Frank Sternberg, Zürich, aukcija 8 (1978), br. 1011th 8. Naličje anonimne kršćansko-arapske bakrene kovanice s naznakom vrijednosti M (= 40 Nummia), iznad nje križ; l. okrunjena glava (Johannes?). Leu, Zürich, aukcija 35 (1985), br. 412th 9. Prednja strana anonimne kršćansko-arapske bakrene kovanice iz 7. stoljeća iz Sirije koja prikazuje kršćanskog propovjednika. Leu, Zürich, aukcija 35 (1985), br. 411th 10. Prednji i reverzni poklopac novca iz Tiberije /? Abariyya. Kršćanski vladar zastupljen je s agnusom Dei . Walker, Katalog II., Str. 47. 11. Ispred i straga bakreni novčić iz Damaska ​​koji prikazuje kršćansko-arapskog vladara i agnus Dei r. Walker, Katalog II., Str. 50. 12. Ispred i straga bakreni novčić iz Jeruzalema. Na Vs. Zastupanje stajaćeg kršćansko-arapskog vladara; na naličju ime kovnice HIEROSALEMON = pripada Jeruzalemu . Spink, Zurich, aukcija 31 (1989), br. 189. 13. Ispred i stražnja strana kršćansko-arapskog bakrenog novčića iz C (I) ON = Sion . ING 10, str. 26, br.152. 14. Prednja i stražnja strana kršćansko-arapskog bakrenog novčića iz kovnice CION = Sion . Pojedinosti o kovnici na stražnjoj strani, pod vrijednošću Zbirka M. Papinskog biblijskog instituta, Jeruzalem. 15. Arabo-Sassanid drahma s motom MHMT = mu? Ammad, r. pored poprsja na prednjoj strani polja u Pehlevijevom pismu, arapska margina w? fin. Morton & Eden, London, aukcija svibanj 2003., ex. Ne. 180. 16. Arabo-sasanidska drahma s Pehlevijevim natpisom MHMT r. u polju pored poprsja. Arapsko imenovanje mota mu? Ammad na rubu prednje strane. Arapski novčići i medalje, Dubai, aukcija 3 (2001), br.1. 17. Prednja strana bakrenog novčića sa stojećim kršćansko-arapskim vladarom, l. na? m. Stil pisanja od vrha do dna u Sassani stilu. Izraelski muzej, Jeruzalem, poziv. Ne. 88454. 18. Na naličju iste bakrene kovanice s naznakom vrijednosti M, iznad nje križ, uključujući moto mu? Ammad . Izraelski muzej, Jeruzalem, poziv. Ne. 88454. 19. Beth-El u obliku sahaduta Yegar sa motom " Ammad " na kovanici "Arr" N. Walker, Katalog II., Str. 26, Sl.1. 20. Prikazivanje kršćansko-arapskog vladara istočnog tipa na poleđini reljefne? Arr? N; l. mu? ammad moto, napisan u Sassanijskom stilu od vrha do dna, r. Münzstättenangabe; Tijek pisanja također odozgo prema dolje, paralelno s predstavom vladara; odgovara tipu prikaza na Sassanovim drahmama: tamo vatreni oltar između dviju stražarskih figura, ovdje vladar između dva retka pisanja. Hess, Luzern, aukcija 255 (1984), str. 7, ploča 1. 21. Vizantijski model najranijeg arapskog zlatnika. Vs. Prikaz Krista; Preokrenuti car Justinijan II kao servus Christi . Baldwin's, London, Aukcija 3 (1995), br 152, pl. VII. 22. Zlatno utiskivanje? Abd al-Maliks po vizantijskom modelu. Prednja strana: Državni - religijski simbol "kamena", Bet-El u obliku sahadute Yegar . Leđa: Kršćansko-arapski vladar istočnog tipa s mačem. Francuska privatna kolekcija. 23. Sekcijski crtež Kupola stijene. Četiri stupa na trgu ispod kupole jasno su vidljiva. 24. Prednja strana bakrenog novčića na kojoj je prikazan petokračni svijećnjak okružen arapskim natpisom. Walker, Katalog II., Str. 208, br. 805. 25. Sjevernoafrička zlatnica iz razdoblja al-Wal? Ds s latinskim natpisom i sagadutom Yegar . 26. Bilingue, arapsko-latino zlatnik iz sjeverne Afrike iz 98. godine arapske ere (720. godine nove ere). 27. Bakreni novčić iz 116 arapske ere iz Jayyja (Isfahan), Sotheby's, London, aukcija travnja 1982., broj 206. 28. Anonimni bakreni novčić bez detalja Mint iz godine 136 arapske ere (758) u Sassanskom stilu. 29. Bakreni novčić s prikazom vladara u stilu Sassanida iz mošta Bust, datiran iz 209. godine arapskog doba (831.). Spominje se ime guvernera? Al? A, ali ne i halif al-Ma? M? N. 30. Izvod iz natpisa u Kupoli stijene: spominjanje Isusa kao sluge Božjeg i izabranika. Crtež Christel Kessler, časopis Kraljevskog azijskog društva, 1970. 31. Izvod iz natpisa u Kupoli stijene: spominjanje al-Im? M al-Ma? M? N- a umjesto? Abd al-Maliks. Crtež Christel Kessler, časopis Kraljevskog azijskog društva, 1970. ---------------------------- 1 Najpoznatija izvješća o počecima vađenja zlata u Arapskom carstvu još uvijek su gore spomenute studije Milesa iz 1967. godine. 2 Vidi: S. Heidemann, Spajanje dviju valutnih zona u ranom islamu. Vizantijski i sasanski utjecaj na cirkulaciju u bivšoj bizantskoj Siriji i sjevernoj Mezopotamiji. Iran XXXVI (1998), str. 95-112. 3 Vidi članak P. Cronea u EI² IV, 928-929. 4 "Kalif je obučen u dugački kaput ukrašen biserima iranskog tipa, nošen preko širokih hlača i ima kratak mač" ( EI² V, 14). 5 M. Sharon, arapski natpis iz vremena halifa? Abd al-Malik. Bilten Škole orijentalnih i afričkih studija 29, London (1966), str. 367-372; Izraelski muzej, Jeruzalem, inventar br.AAA 63-428. 6 Ovo se odnosi na tlocrt katedrale Etchmiadzin iz 5. stoljeća, gdje četiri stupa podupiru kupolu. Prethodna zgrada bila je bazilika (P. Paboudjian, La Cathédrale d'Etchmiadzine. Beyrouth 1965., 359.) Ista stvar se dogodila i pod al-Wal? D u Damasku. Tamo je baziliku posvećenu Ivanu zamijenila zgrada koja počiva na sirijskim tradicijama. 7 C. Kessler ,? Abd al Maliks Natpis u kupoli stijene: Preispitivanje. Časopis Kraljevskog azijskog društva , London 1970, str. 6. 8 J. Horovitz, Koranska ispitivanja . Berlin i Leipzig 1926., str. 55. 9 JG Stickel, Ponovno novčić Omajjad Askalon i prilog. Časopis Njemačkog orijentalnog društva 40 (1886), str. 81-87. Povodom stogodišnjice nepoštivanja, prva se referenca na objavljivanje vijećničkog vijećnika u Weimaru Gustava Stickela pojavila u aparatu trenutne standardne publikacije na temu "Islamskog lustera" D. Baraga 1986. Neobrađivanje kompleksa hramske opreme Salomonova hrama - pored lustera pojavljuju se i drugi predmeti - kroz Islamske studije mi se čini simptomatskim za obradu tema iz područja ove znanosti. S druge strane, razmislite o pristupu Th. Mommsena u istraživanju rimske povijesti. Nije bio previše dobar za opsežno proučavanje numizmatike i ustavnog prava. Islamske studije same su pale na pamet želeći svoje iskaze temeljiti na povijesti isključivo na filologiji i književnim studijama. 10 P. Brown, Svijet kasne antike AD 150-750 . London 1971, str. 174. 11 D. Barag, Islamske novine sa svijećama u Jeruzalemu. INJ 10, pp. 40-48, ploče 7-9. 12 „Herakleije treba spomenuti i u vezi s bizantskom umjetnošću. Iz njegove vladavine, najvjerojatnije iz godine 628.-630., Proizašlo je devet prekrasnih srebrnih ploča koje su pronađene u Lambousi (Lapethos) na sjevernoj obali Sirije 1902. godine, od kojih su tri sada smještene u muzeju Cipra u Nikoziji, a šest u muzeju Metropolitan u New York City. Na tim pločama su prizori iz života biblijskog kralja Davida. Konstantin I, Markianos i Justinos I već su bili slavljeni kao "novi David", u skladu s vizantijskom idejom careva i carstva, a takvi su se pojmovi koristili i u kasnijim vremenima. Herakleios, od 629. godine bazilike, također se imao razloga poistovjećivati ​​s Davidom, posebno nakon što je završio rat protiv Chosroesa; i u tom smislu ploče, čiji je programski karakter nepogrešiv, moraju se razumjeti. Osim toga, Herakleios i Martina nedugo nakon repatrijacije sv. Na križu se u Jeruzalemu rodio sin koji su ga zvali David; okrunjen je carem [63] 638. "(članak" Herakleios, bizantski car "HA Pohlsander u: Biografsko-bibliografski crkveni leksikon , XIX (2001), kol. 654) 13 Danas četvrti Kaira. Naziv dolazi od latinskog fossatum. Ovo je jama iza koje su se rimske trupe u večernjim satima povukle na neprijateljski teritorij. 14 RCEA natpis br. 8, nisu podijeljene podjele retka. Citirano od Y. Nevo i J. Koren, Crossroads to Islam , loc. Cit., Str. 410. 15 Walker, Katalog II., Str. 59-60. 16 Što se tiče savladavanja latinskog jezika na dvoru Fatimidskog halifa u sjevernoj Africi, što se i dalje može dokazati stoljećima kasnije, pogledajte: H. Halm, Les Arabes et L'Héritage Byzantin en Afrique du Nord. REI 55-58 (1987-1989), str. 288–89: „Godine 947. après la defaite du fameux rebelle berbère Ab? Yaz? D al - ?? ri ??, le jeune calife entreprend une kampanjegne qui le mène au coeur du Maghreb centralne jusqu'aux bordo du Sahare. (...) Notre calife, toujours nestrpljiv de connaître des ruines romaines, monte sur la colline; près du plus grand des trois tumulus, il trove une natpis 'bi-r-rumiya', 'en latin', et tražiti à un de ses compagnons de lui traduire le texte dont voici le teneur: 'Je suis Salomon le stratège, et cette ville s'appelle Mauritanija '"(...). Ce qui frappe dans cet épisode, c'est le fait qu'il y avait dans l'entourage du calife quelqu'un qui était sposobno non seulement de traduire une natpis latine en arabe, mais de rendre Ispravljanje le terme magister milicija par le mot arapski dopisnik, as-sardaghus (strategós). ". 17 Walker, Katalog II., Str. 61 f. 18 Walker, Katalog II., Str. 65. 19 Walker, Katalog II., Str. 67. 20 Walker, Katalog II., Str. 66, ne 170. 21 Walker, Katalog II., Str. 71, broj 179. 22 Walker, Katalog II., Str. 65, br. 169; str. 67, br. 173; str. 68, ne 177; Važno je napomenuti da latinski oblik basmale slijedi naziv denominacije novčića Solidus . Dakle, u vrijeme Abd al-Maliksa nije postojala jedinstvena terminologija za kovanje kovanica. 23 Walker, Katalog II., Str. 70, bez C. (ambridge) 11. 24 Walker, Katalog II., Str. 71, ne 178. 25 Vidi uporabu prethodnih formula , poput gr En enomati tou theou u vizantijskoj kancelarijskoj upotrebi. Arapi su tvorili arapski ekvivalent, basmala . Y. Nevo i sur. J. Koren, Križni put do islama , lokalitet, Cit., Str. 310. 26 Walker, Katalog II., Str. 73, bez C. (ambridge) 12. 27 „Samo to treba reći, i bit će jasno da su ti monofiziti bili nastavnici sirijskih i egipatskih neoplatonista. Oboje su bili zagovornici načela božanskog jedinstva. Nisu u potpunosti potisnuli ono što im je propisano: ni neoplatonisti većinu drevnih bogova, ni monofiziti logotipa pored oca. Ali oni su devalvirali ono što proturječi jedinstvu ubivši ga u njemu. Isti je stav nastao među neoplatonistima i monofizitima, a teško da će biti slučajnost da su obojica novačeni iz Egipta i Sirije. Strastvena težnja božanskom jedinstvu oblikovala je mišljenje obiju zemalja "(F. Altheim, Razvojna pomoć u antici , lokalitet, Cit., Str. 37). 28 Walker, Katalog II., Str. 73, B (erlin) 12. 29 Vidi H. Halm, Les Arabes i L'Héritage Byzantin a Afrique du Nord. REI 55-58 (1987-1989), str. 292. 30 Walker, Katalog II., Str. 240, bez P (aris) 127. 31 Walker, Katalog II., Str. 63, nema P (aris) 28. 32 A. Elad, zašto je Abd al-Malik sagradio Kupolu stijene? Preispitivanje muslimanskih izvora. u: Bayt al-Maqdis, Jeruzalem i rani islam , izd. Jeremy Johns. Oxford 1999 (Oxf. Studije o islamskoj umjetnosti, vol. IX, dio I .: "Završava svoj izvještaj rekavši da nitko u Siriji nikada nije sumnjao da su Banu Umayya jedini predstavnici Poslanika. U ovom kontekstu to je vrijedi napomenuti izvještaj da je, odmah nakon pobjede Abbasida, delegacija sirijskih plemića posjetila prvog? Abbasidskog halifa, Abula-Abasa al-Saffaha, i zaklela se da nisu bili svjesni da Poslanik ima bilo kakve druge rodbine ili obitelj koja je dostojna da ga naslijedi, osim Umayyada, sve dok nakon što su Abasidi preuzeli vlast. "Ovo se izvješće može naći kod al-asan ibn A-luda al-Muhallaba. To je odraz daljnjeg razvoja koncepta Isusa kao muhammed Muhammad, arapski prorok, u drugom stoljeću arapske ere. 33 Vidi publikaciju RB Serjeant, Hud i druge preislamske proroke Hadramawta. Le Muséon LXVII. Lavovi 1954, pp. 121-179, passim. 34 J. Wellhausen, Das Arabische Reich , op. Cit., Str. 217: „Iz tog razloga nije bio [Hischam bn? Abd al-Malik] netolerantan prema svojim kršćanskim podanicima; dopustio je njima (Melkitima?) da ponovo zauzmu stolicu Antiohije, što su im prije četrdeset (sic!) godina onemogućili, pod uvjetom da to nisu učen i ugledan čovjek, već jednostavan monah, njegov prijatelj Stefanije, izabran patrijarh? zbog čega su je razumjeli. "Vidi fusnotu 1) Theoph. AM 6234, usp. 8236. 35 Vidi napomenu Y. Nevo u. J. Koren, Križni put do islama , lokalitet, Cit., Str. 419: "Masdžid je uobičajeni aramejski izraz za" mjesto štovanja. "Riječ" džamija "može ga prevesti, pod uslovom da se ne podrazumijeva u strukturi orijentiranoj na mi? R; nema arheoloških dokaza da je vrsta građevine koju danas nazivamo "džamija" postojala u Walidovo vrijeme ". 36 Walker, Katalog II., Str. 76, ne 182. 37 Walker, Katalog II., Str. 70-73, br. C (ambridge) 11 - C (ambridge) 14. 38 Walker, Katalog II., Str. 76, P (aris) 49. 39 Walker, Katalog II., Str. 78, ne 184. 40 Walker, Katalog II., Str. 78, ne 184. 41 Walker, Katalog II., Str. 77, nema P (aris) 47. 42 Walker, Katalog II., Str. 79, C (ambridge) 17. 43 Y. Nevo i sur. J. Koren, Križni put do islama , lokalitet, Cit., Str. 258: "Jer iako su pojmovi" Poslanik "i" Božji glasnik ", sami ili u kombinaciji, u Kur'anu sveprožimajući, njegov središnji religijski lik nije Mu? Ammad, kojeg spominju samo četiri puta, ali Mojsije «. 44 Kovanice su neobjavljene. Oni se nalaze u švedskim muzejima i tamošnji stručnjaci pogrešno su ih dodijelili Čazarima na donjoj Volgi. Oni bi trebali poslužiti kao dokaz da su chazari u to vrijeme postali židovski. Ako je postojala potreba među Chazarima da dokumentiraju prihvaćanje judaizma na ovaj način, onda se mora pitati zašto nisu kovali srebrne novčiće s hebrejskim natpisima. Njezin Bog nije proglasio čistim arapskim, niti joj je rekao da to piše arapskim jezikom. Vikingi koji su trgovali, s druge strane, zasigurno nisu brinuli tko je napisao što i kako u natpisima novčića, jer su ionako novac pretvorili u nordijski sjeckani novac i dali ga svojim nepismenim prinčevima u grob. Poljski Židovi su u srednjem vijeku kovali srebrne trgovačke kovanice s hebrejskim natpisima. Rado su ih prihvatili pripadnici svih religija i vjerovanja, jer je sadržaj srebra u novčićima bio visok. Pa što je trebalo spriječiti židovske chazare da ispovijedaju Mojsija kao svog proroka na hebrejskom? 45 Vidi srebrni reljef Marw? Nid stilu 137 iz Ifriqiya, Sotheby's, London, Kovanice, medalje, odlikovanja i novčanice, 2. i 3. svibnja 2001., Lot br. 912 (Dirham, Ifriqiya 137); dva djela Dirhama od strane: aršista? n u SE šeiku? amad bn? Abd Allah? l - ?? n? u Dohi / Qa? ar). 46 Y. Nevo, Z. Cohen, D. Heftman, Natpisi iz starog arapskog jezika iz Negeva , god. I., Jeruzalem 1993., str.142. 47 Vidi narednik RB, Sveti Sergije. Bilten Škole orijentalnih i afričkih studija XXII, London 1950, str. 574 f. 48 Pogledajte pregled kovanica stranaka od 127-133 nakon Arapa C. Wurtzela, Kovanstvo revolucionara u kasnom umayyadskom razdoblju. ANS muzejske bilješke 23, New York 1978, str. 161-199. 49 Vidi dirham ove metvice iz ove godine. Aukcija Sotheby's, London, aukcija 25. i 26. travnja 1996., lot broj 414. 50 Za ime dinastija, u članku al-Bar? Mika der EI², I, 1033-36, može se naći sljedeće: „1. Podrijetlo. - Ime Barmak, koje tradicionalno nosi predaka obitelji, prema nekim arapskim autorima nije bilo odgovarajuće ime, već riječ koja označava uredu nasljednog svećenika hrama Nawbahar, u blizini Balkha. " 51 Vidjeti dirham na aukciji 185 Spink, London, 31. ožujka 2005., lot br 337. 52 Lavoix, Catalog des Monnaies Musulmanes, I., Pariz 1887., str. 223, br. 913th 53 Baldassari Zbirka, Leu Numizmatika, Zurich 1995, str. 47, ne 501 = Samarqand 210. 54 Walker, Katalog II., Xxxvi, Fn. 4: "Na primjer, na kovanicama Ma? M? N (vidjeti Lavoix, ibid., Br. 604 i 613; Miles, NHR, brojevi 103, 104 i 106) , 55 Vidi P. Crone, Božji kalif , Cambridge 1986, str. 4-21 passim. 56 Vidi žigosanje srebra Madinat Samarqand 194. Pečat za novčiće bio je izrezan, riječ al-im ? m je bila o naslovu al-am ? r urezana. Zbirka Baldassari, Leu Numizmatika, Zurich 1995, str. 47, br. 491. 57 EI² VII, 784. 58 RN Frye, Baština Perzije, op. Cit., Str. 251. 59 "Nadalje, s ciljem osvajanja podrške šiita, Ali je proglašen najboljim od ashaba. Nakon što je Poslanik '(211/826., Ponovno potvrđen 212/827) «( EI² VI, 337). 60 Vidi također izvanrednu kovanicu s imenom al-Ma? M? Ns iz kovnice al-Quds, datiranu 217 (arapsko doba ili nakon Hi? Ra? Vrijeme uvođenja Hi? Ra ere u Vlada al-Ma? M? Nsa ne može se razjasniti iz natpisa, a još uvijek se ne spominje hi? Ra u datumima natpisa na novčanici) (NG Nassar, Arapske kovanice u Palestini i Transordani, četvrtina Odjela o starinama u Palestini, svezak XIII, Jeruzalem 1948, str. 119). http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-1/die-fruehe-islamgeschichte-nach-inschriftlichen-und-numismatischen-zeugnissen-2-teil/ -------------------------------

Umjereni muslimanski pogled na Bibliju ​ ​ Umjereni muslimanski pogled na Bibliju Sam Shamoun Jednom se neko vrijeme pojavi musliman koji se, kao rezultat pokušaja da se oslobodi islamske propagande i predrasuda, ne boji dati određene izjave koje rezanje protiv zrna uobičajenog islamskog mišljenja. Jedan od takvih muslimana je dr. Nader Pourhassan, nekada šiitski musliman koji ga je sada napustio zbog umjerenijeg pristupa islamu. Doktor Pourhassan usvojio je mentalitet samo Kur'ana, gdje pokušava slijediti samo one zabrane koje se nalaze u Kur'anu. Njegova je želja da muslimani čitaju Kuran, osim tumačenja islamskih tradicija i mišljenja muslimanskih učenjaka. Smatra da je islam korumpiran zbog tradicije i stavova muslimanskog svećenstva koji nisu uspjeli održati zapovijesti Kur'ana, čime je izvrnuo njegovu poruku. Doktor Pourhassan napisao je knjigu koja dokumentira njegovo stajalište, pod naslovom Korupcija muslimanskih umova , Izdavač bodljikave žice, Las Cruces, New Mexico, 2002 (ISBN # 0-9711930-7-X). Njegovu knjigu možete kupiti na web mjestu izdavača . Gornja poveznica daje ove podatke o dr. Pourhassanu: Inspiracija za studije dr. Pourhassana bila je njegova želja da otkrije istinu o islamu onako kako se on uči u Kuranu, umjesto verzije islama koju podučavaju muslimanski svećenici - verzije koja je oblikovala muslimanski svijet danas. Student iz Sjedinjenih Država, dr. Pourhassan oženio se američkom katoličkom ženom. Njihova borba za pronalaženje zajedničkog jezika povremeno je dovodila do napetosti - ali također je bio jedan od čimbenika koji ga je potaknuo da prvi put pročita Kuranu. Tamo je saznao da većina pravila koja su ga učili od djetinjstva uopće nemaju nikakve veze s Kuranom, prorokom Mohammedom ili Bogom. Nastavljajući studije, dalje je saznao da Kuran izričito navodi Božju ljubav prema Židovima i kršćanima. "U Kuranu se jasno kaže da bi obični muškarci i žene trebali čitati Kuran i naučiti Božji zakon", kaže dr. Pourhassan, "ali generacije korumpiranih muslimanskih vođa uništile su njegovu izvornu poruku - istu poruku kao i ona sadržana u Bibliju i Toru - i poučavali perverzni oblik islama namijenjen uglavnom služenju vlastitim interesima. Isprva sam bio zapanjen kad sam otkrio da Kuran ne govori ništa o muslimanskoj superiornosti, ženskoj inferiornosti ili upotrebi agresije u ime Božje - da ne spominjem brojne pozitivne reference koje ona sadrži na židovstvo i kršćanstvo. " U svojoj knjizi dr. Pourhassan ima puno toga reći o Svetoj Bibliji, od kojih bismo neke ovdje željeli predstaviti. Doktor Pourhassan u osnovi priznaje da Kur'an ne govori o Bibliji koja je oštećena, već da se Kur'an slaže s Biblijom i čak zapovijeda Židovima i kršćanima da je slijede. Također iskreno priznaje da su Tora i Evanđelje koje Kur'an spominje zapravo Stari i Novi zavjet. Sljedeći citati preuzeti su iz njegove knjige. Svi komentari unutar {} bit će naši, a naglasak na podcrtavanju naš je. Autor nam govori što misli pod Torom i Biblijom: ... Imajte na umu da su izrazi "Tora" i "Stari zavjet" međusobno zamjenjivi, dok ja najčešće koristim riječ "Biblija" za upućivanje na Novi zavjet. (str. 9) Kuran jasno pokazuje da je poslan kako bi potvrdio već objavljene knjige - Toru i Bibliju. "Poslao vam je [Bog] knjigu s istinom kako bi potvrdio sve što je postojalo prije nje. Poslao je Toru i Novi zavjet ." {Q. 3: 3} (str. 33) " O sljedbenici knjige [Biblije i Tore] ! Doista vam je došao naš glasnik, jasno vam otkrivajući ono što ste skrivali od knjige i oprostivši velikom broju; zaista, došla vam je svjetlost i jasna knjiga od Boga." {Q. 5:15} " O sljedbenici knjige [Biblije i Tore] ! Doista vam je došao naš glasnik koji vam je objasnio nakon određenog vremenskog razdoblja od glasnika, da ne biste rekli: Nije nam došao davatelj dobrih vijesti ili upozoritelj, tako da je doista došao do vas davatelj dobrih vijesti i upozoritelj; a Bog ima moć nad svim stvarima. " {Q. 5:19} (str. 34) Vjerski vođe tvrde da Kuran mogu razumjeti obični ljudi samo kad ga za njega protumače visoko obučeni svećenici. Također kažu da je superiornija i od Biblije i od Tore. Studije su mi pokazale da Kuran nije superiorniji od knjiga koje su se povukle, niti dovršavanje njihove poruke, već ponavljanje poruke, te da je to moćna knjiga koju ne treba falsificirati sa stavovima koji se daju podlo … (Str. 73) Još jednom, postoji jasna razlika između onoga što kažu muslimanski vjerski vođe i onoga što Kuran ima o sebi reći. U Kuranu se o Tori i Bibliji govori samo u najtočnijim tonovima ... (str. 74) Također se jasno stavlja do znanja da je Kuran namijenjen dopunjavanju, umjesto da zamjenjuje ili uspijeva Bibliju i Toru ... (str. 75) Sve informacije sadržane u Kuranu o korupciji židovskih i kršćanskih vjerskih vlasti od najveće su važnosti, jer nas prosvjetljuju u vezi s kasnijom korupcijom islama od strane njezinih vjerskih vođa. U dolje navedenim izvodima iz Kurana jasno je da su zakoni Kurana isti kao i zakoni iz Biblije i Tore. Oni su Božji zakoni i Božji se zakoni, jednostavno, ne mijenjaju. (str. 97) 5:50 {Q. 5:46} Imali smo Isusa, sina Marijinog, koji je krenuo njihovim stopama kako bi potvrdio ono što je prije njega došlo iz Tore i dali smo mu Bibliju koja sadrži smjernice i Svjetlost, da potvrdimo ono što je već imao u Tori [ Stari zavjet] , te smjernica i pouka za one koji izvršavaju svoju dužnost. 5:51 {Q. 5:47} Neka narod Biblije sudi prema onome što je Bog u njemu poslao; oni koji ne sude prema onome što je Bog poslao, perverznjaci su! Ovdje opet čitamo da Bog nastoji suditi o svakom svom vjerniku prema svojoj knjizi. U slučaju kršćana, ovo je Biblija . U slučaju Židova, to je Tora. 5: 52-53 {P. 5: 48-49} Poslali smo vam knjigu s istinom kako biste potvrdili ono što je već bilo iz prethodnih knjiga i zaštitili je ... (str. 107) 5:71 {Q. 5:66} Da su se samo pridržavali Tore i Biblije [Novog zavjeta] , i sve što im je njihov Gospodar poslao, jeli bi sve što je iznad njih i ispod nogu. Neki od njih čine umjerenu zajednicu, dok se mnogi ponašaju loše u bilo čemu što rade. Gornji stihovi nas uče da bi svi Židovi, kršćani i muslimani slijedili učenja svojih knjiga, živjeli bi u jedinstvu. Međutim, kako je ove poruke čovjek oštetio, vjernici su se razdvajali i među njima se razvilo neprijateljstvo. 5:72 {Q. 5:68} Reci: "Ljudi iz knjige, nećete ništa isticati dok ne nastavite s Torom i Biblijom , kao ni sa svime što je vaš Gospodin poslao dolje." Ono što vam je poslao vaš Gospodar, mnoge od njih povećava u oholosti i nevjerici, ali nemojte očajavati zbog nevjerstva ljudi. Kuran je poslan iz istog izvora kao i Tora i Biblija. (str. 108) Autoričini komentari u osnovi ponavljaju ono što smo govorili toliko godina. Kuran potvrđuje nadahnuće, autentičnost i očuvanje Svete Biblije u posjedu Židova i kršćana. Suprotno popularnom muslimanskom mišljenju, Kuran ne tvrdi da su sveti spisi Židova i kršćana pokvareni. Nažalost, unatoč tome što je autor priznao da Kur'an potvrđuje i podržava Svetu Bibliju, on i dalje vjeruje da je u nju miješano kako pokazuju sljedeći citati: ... Iako je Biblija kroz povijest mijenjana, što je rezultiralo situacijom u kojoj kršćani i Židovi ne mogu uvijek biti sigurni slijede li izvornu Božju poruku, Kuran je ostao nepromijenjen otkako je objavljen Muhammedu ... (str. 40) Od tri glavne religije koje danas dominiraju svjetskom pozornicom - islam, judaizam i kršćanstvo - islam je jedini zasnovan na knjizi koja ostaje vjerna svom izvornom sadržaju (Tore i Biblija s vremenom su pretrpjele mnoge promjene, što je rezultiralo mnogim različiti prijevodi) ... (str. 123) U Kuranu saznajemo da je Biblija bila od Boga i da joj treba vjerovati, osim onih dijelova koji kažu da je Isus sin o Bogu ili je Bog sam (vidi poglavlje 9, odjeljak 7, gore). (str. 162) Čini se da autor nije pažljivo razmišljao o svojim izjavama. Očito ne shvaća da je njegov stav u suprotnosti s onim što on sam priznaje kao stavom Kur'ana u vezi s Biblijom. Budući da Kur'an potvrđuje Svetu Bibliju i budući da autor vjeruje da je Sveta Biblija promijenjena, to stoga dovodi do zaključka da Kur'an potvrđuje iskvarenu knjigu. Ili autor možda govori da je Biblija iskvarena nakon što je Muhammedu objavljen Kuran, i da je prije toga Biblija ostala netaknuta. Ako je ovo što autor govori, tada sve što treba učiniti jest ukazati na biblijski MSS napisan prije Muhameda kako bi pokazao da su ti tekstovi gotovo identični Bibliji u našem posjedu. Dakle, potvrđujući Bibliju dostupnu za vrijeme Muhammeda, Kur'an u osnovi potvrđuje Bibliju kakvu imamo danas, budući da je Biblija tog doba gotovo identična onoj koju sada imamo u svom posjedu. Ili autor možda tvrdi da Kur'an griješi što se tiče čuvanja Biblije. Napokon, sasvim je vjerojatno da je Biblija iskvarena nakon restauracije, unatoč onome što Kur'an kaže o njezinu očuvanju. Pa ipak, ako je to u što autor vjeruje, on više nije musliman jer u osnovi govori da je Kur'an u zabludi. Autor u ovom trenutku nema puno mogućnosti. Kako bismo to olakšali, iznijeli smo opcije koje dr. Pourhassan mora izabrati: Kur'an može tvrditi da je Biblija ostala netaknuta, ali da je Biblija i dalje oštećena. To bi samo dokazalo da je Kur'an pogriješio što se tiče točnog prijenosa Biblije. Kur'an može tvrditi da je Biblija oštećena, ali ipak sama Biblija, kao i MSS-ovi dokazi i analiza varijanti očitavanja pokazuju da je sačuvana. To bi samo dokazalo da je Kur'an u zabludi u pogledu prenošenja Biblije. Biblija, Kur'an i MSS-ovi dokazi mogu se složiti da je Biblija sačuvana netaknuta, unatoč varijantnim čitanjima. Biblija, Kuran i MSS-ovi dokazi mogu se složiti da je Biblija oštećena i stoga joj se ne može u potpunosti vjerovati. Doktor Pourhassan priznao je da Kur'an potvrđuje Svetu Bibliju, ali također je izjavio da je Biblija oštećena. To znači da mu preostaje samo prva opcija. Ali prva opcija znači da je Kur'an pogrešan, a ako je pogrešan, onda ne može biti od Boga kao što sam Kur'an kaže: Što, zar oni ne razmišljaju o Kuranu? Da je to bilo od Boga, zasigurno bi u njemu pronašli mnogo nedosljednosti. S. 4:82 Arberry Doktor Pourhassan vjeruje da Kur'an nije u krivu i da je božanska objava. To znači da može prihvatiti samo treću opciju. Ali prihvaćanje opcije 3 također bi dovelo do zaključka da je Kur'an pogrešan, kao što ćemo sada pokazati. Autor je pretpostavio da, budući da Kur'an poriče Kristovo sinstvo i Božanstvo, to prema tome implicira da su oni biblijski odlomci koji govore o Kristu Bogu i Božjem Sinu oštećeni ili interpolirani. Problem s ovom pozicijom je u tome što se podrazumijeva da je Kur'an Božja objava, za razliku od toga što je on samo pogrešiv zapis onoga koji pretpostavlja ili traži objavu. Istina je da Kuranovo poricanje Kristovog sinovstva i Božanstva usprkos potvrđivanju da je Biblija (posebno Novi zavjet) istinito otkriće dokazuje da Kur'an ne može biti božanskog porijekla. Kao što i sam dr. Pourhassan shvaća, autor Kur'ana vjerovao je da je Sveta Biblija doista objavljena i sačuvana Božja riječ, a opet je proturječio njezinim ključnim učenjima. Čineći to, Kur'an je autor Kur'an razotkrio kao lažnu knjigu. Da bismo ovu točku učinili jasnijom, problem predstavljamo u obliku silogizma: Kur'an potvrđuje da je Biblija sačuvana Božja riječ. Biblija potvrđuje Isusovo božanstvo i sinstvo. Kur'an poriče ove biblijske istine. Stoga je Kur'an u zabludi jer potvrđuje očuvanje i autoritet Biblije, negirajući neka od njenih bitnih učenja. Nadam se da će dr. Pourhassan nastaviti s istraživanjem i vidjeti kako njegovo priznanje da Kur'an potvrđuje Svetu Bibliju dokazuje da Kur'an ne može biti objava od istinskog Boga. Molimo se da ga njegovi studiji dovedu do toga da zagrli Krista kao svoga Gospodara i Spasitelja i da vjeruje da je Sveta Biblija jedino nadahnuto Pismo koje je Bog dao zabludjelom i umirućem svijetu. U zaključku bismo željeli reći da je zaista osvježavajuće vidjeti muslimana koji priznaje ono što bi trebalo biti očito svakome tko čita Kur'an. Kur'an podržava integritet i autoritet cijele Svete Biblije, kako Starog, tako i Novog zavjeta. Kur'an ne kaže da je Biblija oštećena, niti potvrđuje samo nekoliko specifičnih biblijskih knjiga poput Tore, Davidovih psalama i Isusova evanđelja. Čitatelje bi moglo zanimati i čitanje autorove mrežne rasprave s dr. Ali Sinom iz Vjerske slobode: http://www.faithfreedom.org/debates/pourhassan.htm http://www.faithfreedom.org/debates/pourhassan1.htm Kur'an o biblijskim člancima Sama Shamouna u odgovoru na početnu stranicu islama ​ ​ ​

Dodatak: Posljedice: Kamo idemo odavde? Appendix: Consequences: Where do we go from here? https://answering-islam.org/Cross/shame4.html ​ ​ ​ ​ "Sramota križa" i njegova slava Dio 4: Posljedice: Kamo idemo odavde? Vidjeli smo da se oštro ne slažemo je li Isus razapet ili nije. I o ovom će se pitanju morati dalje raspravljati ako uopće treba postojati smislen kršćansko-muslimanski dijalog. I ovdje se ne radi samo o mišljenju "kako je Isus umro", već se u konačnici radi o našem razumijevanju Božjeg karaktera, ozbiljnosti grijeha i drugim izuzetno temeljnim pitanjima, koja ovdje nisam izričito iznio. No, postoji još jedan aspekt Križa na koji vrijedi ukazati dok razmišljamo o pitanju: Kako sada rješavamo svoje razlike? Nitko kome je stvarno stalo do istine, ne može krenuti svojim putem i reći, pa, zapravo nije važno, nemojmo ovo shvaćati previše ozbiljno. Vjerojatno smo svi "na neki način". Ako doista tražimo istinu, ovaj je relativistički pristup "osjećati se dobro" nedostojan da ga se uopće razmotri. Postoji jedan užasan povijesni događaj koji je otrovao toliko odnosa između muslimana i kršćana. Govorim o križarskim ratovima. Neki zli političari (čak i crkveni političari) tada, a u nekim slučajevima i danas, koristili su Božje ime kako bi opravdali svoju pohlepu i planove za proširenje domene svoje moći. Isusovo je učenje po tom pitanju vrlo jasno (Matej 5): 1 Kad je [Isus] vidio svjetinu, popeo se na planinu i sjeo. Njegovi su mu učenici došli, 2 i on ih je počeo poučavati, govoreći: 3 "Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. 4 Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti. 5 Blagoslovljeni krotki, jer će naslijediti zemlju. 6 Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, jer će se zasititi. 7 Blaženi su milosrdni, jer će im se ukazati milosrđe. 8 Blago čistima srcem, jer će vidi Boga. 9 Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovima Božjim. 10 Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko. 11 Blago tebi kad te ljudi vrijeđaju, progone i lažno govore protiv tebe svako zlo zbog mene. 12 Radujte se i radujte se jer velika je vaša nagrada na nebu jer su na isti način progonili proroke koji su bili prije vas. 13 Ti si sol zemlje. Ali ako sol izgubi slanost, kako je opet možete usoliti? Više nije dobro ni za što, osim da ga ljudi izbace i zgaze. 14 Ti si svjetlost svijeta. Grad na brdu ne može se sakriti. 15 Niti ljudi pale lampu i stavljaju je pod zdjelu. Umjesto toga postavili su ga na postolje i osvjetljava sve u kući. 16 Na isti način, neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima. I premda se moramo oštro složiti u pogledu sadržaja istine, dopustite mi da opet citiram dio odlomka na koji sam vam već skrenuo pažnju u 2. dijelu. U 1. Korinćanima 5 apostol Pavao piše: 18 Sve je to od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Krista i dao nam službu pomirenja: 19 da je Bog pomirio svijet sa sobom u Kristu, ne računajući grijehe ljudi prema njima. I predao nam je poruku pomirenja. 20 Stoga smo Kristovi ambasadori, kao da Bog preko nas upućuje svoj poziv. Molimo vas u ime Krista: Pomirite se s Bogom. Križ znači: Dobrovoljna patnja i smrt Isusa u naše ime Križarski ratovi su bili: Prisilna patnja koju je drugima nanijela teroristička banda "nekontroliranih vojnika" koji su djelovali pod zlouporabom Isusova imena. Nadam se da vidite da su križarski ratovi potpuno izopačenje Isusove zapovijedi za širenje DOBRE vijesti. Ponekad su "kršćani" doista bile vrlo loše vijesti. Križarski ratovi su cjelovita antiteza evanđeoske poruke. Evanđelje = evanđel (Injil) = dobra vijest ili pomirenje koje traži slobodan i pun ljubavi odgovor muškaraca i žena na djela ljubavi koja je Bog učinio za nas. Pravi kršćani su sljedbenici raspetog Gospodina, a ne sljedbenici onih koji su ga razapeli. Ne postoji samo Križ našega Gospodina u koji vjerujemo, već i križ za svakoga tko ga slijedi (Matej 16): 21 Od tada je Isus počeo objašnjavati svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem i trpjeti mnoge stvari od starješina, glavnih svećenika i učitelja zakona, te da mora biti ubijen i treći dan uskrsnut u život. 22 Petar ga odvede u stranu i stade mu prigovarati. "Nikad, Gospode!" On je rekao. "Ovo vam se nikad neće dogoditi!" [Čini se da je i Peter imao prilično problema s ovim konceptom.] 23 Isus se okrenuo i rekao Petru: "Stani iza mene, sotono! Ti si mi kamen spoticanja; nemaš na umu stvari Božje, već stvari ljudske." 24 Tada Isus reče svojim učenicima: "Ako bi netko krenuo za mnom, mora se odreći samoga sebe , uzeti svoj križ i slijediti me. 25 Jer tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga. 26 Kakva će korist biti za čovjeka ako stekne cijeli svijet, a unatoč tome izgubi dušu? Ili što čovjek može dati u zamjenu za svoju dušu? Križ u životu svakog vjernika treba primijeniti na sebe, a ne na druge. Nemamo opravdanje za dovođenje drugih koji pate kako bi nastavili svoje želje i ciljeve, ali moramo umrijeti svojim sebičnim ambicijama i odreći se [= razapeti] svega što nas sputava u nasljedovanju Krista. Prava evanđeoska poruka može biti i uvijek mora biti ponuda Božje ljubavi prema nama po Isusu, ponuda oproštaja i pomirenja te novi život. A ova je ponuda besplatna i nikad se ne smije miješati sila nasilja, da se poruka ljubavi ne bi preokrenula u poruku zla. Jerome, kršćanski učenjak iz četvrtog stoljeća, piše o prvih tristo godina kršćanstva: Kristova crkva osnovana je prolijevanjem vlastite krvi, a ne tuđe; podnoseći bijes, a ne nanoseći ga. Progoni su učinili da raste; mučeništva su to okrunila. I to je istina bez rezerve. Jedna od najgorih stvari koja se dogodila crkvi je snažna povezanost s političkom moći koja se razvila od sredine četvrtog stoljeća nadalje. Moć kvari, ne samo izvana već i unutar crkve. A "crkva" je ponekad zlorabila moć koju je imala, a zlostavljali su je i oni koji su imali političku moć i željeli imati vjerski blagoslov za svoju zlu politiku. Ali svako nasilje u ime Kristovo protivi se poruci samog Krista. Tijekom Ramazana 1996. godine sljedeća je poruka kružila među milijunima kršćana. Oni su vrlo dobra formulacija pravog kršćanskog odnosa prema strahotama i zlu križarskog rata. Možda ove izjave mogu na malo pomoći da razumijevanje i opraštanje mogu rasti. Oni definitivno odražavaju istinski kršćanski i biblijski stav, premda je vrlo tužno da se i danas naziv "kršćanske" religije zlostavlja zbog nasilja i politike moći. Ovi redovi nisu bili namijenjeni muslimanskoj publici, bili su u knjižici molitvenih tema za kršćane. Ali odlučio sam vas samo obavijestiti o njima bez da ih uređujem. Križarski ratovi 900. obljetnica (1095. - 1099.) strašnih događaja Prvog križarskog rata pruža Kristovim sljedbenicima priliku da izraze duboko kajanje za prošlost. Moramo ponizno tražiti oprost za krv koja je prolivena u ime kršćanstva. Kako je svaki križar nosio simbol križa, moramo prepoznati veliku pogrešku koja je simbol ljubavi za sve ljude pretvorila u znak podjele, mržnje i istrebljenja. Križarski ratovi bili su pogođeni Židovima, istočnim kršćanima i muslimanima. Židovi su poklani na nekoliko mjesta. Istočne kršćane (grčke pravoslavce i druge) križarske su vojske maltretirale i ponižavale, povećavajući već postojeće podjele. Muslimani su ubijani u velikom broju, potičući stoljeća dubokog neprijateljstva. Ratovi su bili glavni dio ljudske povijesti, ali vjerski ratovi u ime Krista ne odražavaju duh Evanđelja. Isus je rekao: "Volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. Činite dobro onima koji vas mrze i blagoslivljajte one koji vas proklinju." (Luka 6: 27-36) Mnogi muslimani imaju puno bolje sjećanje na križarske ratove od kršćana. "To je još jedan križarski rat!" fraza je koja se redovito ponavlja u retorici nekih muslimanskih vođa. Muslimanski fundamentalisti često nazivaju zapadni kulturni i ekonomski utjecaj posljednjim križarskim ratom. Na ovaj prvi dan molitve za vrijeme ramazana 1996., razmislimo o prošlosti i zamolimo Gospodara da pretraži naša srca u pogledu naših današnjih stavova. Mnogi od nas imaju pretke koji su sudjelovali u križarskim ratovima. Mnogo više od nas su duhovni potomci onih koji su sudjelovali u križarskim ratovima i podržavali ih. Iako se prošlost ne može prepisati, svatko od nas može napraviti korak prema postavljanju novih temelja za buduće generacije. Kao kršćani možemo reći da nam je žao prošlosti. Pomolimo se za zacjeljivanje rana između Židova, kršćana i muslimana. Svojom križnom smrću Isus je napravio put da imamo oproštenje grijeha, da se pomirimo s Ocem i jedni s drugima (2 Kor 5,17-20). "Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovima Božjim." (Mt: 5: 9). U potpunosti podržavam ove redove. I meni je jako žao zbog patnje i zla koje je "Crkva" nanijela mnogim muslimanima. "Mi" ćemo morati dati račun Bogu što je u vašim očima iskrivio Njegovo Evanđelje do neprepoznatljivosti. Razumijem da ta sjećanja žive i čak su pojačana trenutnim situacijama poput Bosne. Želim vas uvjeriti da to sve nema nikakve veze s porukom koju nam je Isus zapovjedio da propovijedamo i s likom koji bismo trebali ispoljavati. I premda osobno nisam imao nikakve veze s križarskim ratovima od davnina, moram se i stidjeti nakloniti pred Božjim svetim zapovijedima i žao mi je zbog onih vremena kad sam i sam u žaru svađe nekoga uvrijedio. Nikad mi to nije bila namjera. Opomenuti smo u Božjoj Riječi i moja je želja govoriti istinu u ljubavi. A to očito znači "onoliko koliko mislim da razumijem istinu". Nitko apsolutno ne razumije svu istinu. I učim i rastem, često popraćen pogreškama, a ponekad i bolnim. Hodočasnik sam u potrazi za istinom i dubljim razumijevanjem, ali želim podijeliti s onima koji su na istom putu onog što sam već pronašao i koji mi je obogatio život. I predivan dar opraštanja smrću Isusa, moga Spasitelja, dio je onoga što ne mogu zadržati samo za sebe. Kada postavljam teška pitanja, nije to zbog pokušaja da muslimani izgledaju smiješno, već je u nadi da ćete početi razmišljati o onim pitanjima koja su po mom uvjerenju od najveće važnosti. Ne možemo si priuštiti nijednu slijepu vjeru, ali moramo znati u što vjerujemo i zašto vjerujemo, a najbolje što možemo možemo biti sigurni da je ono što vjerujemo zaista istina. O tome ovisi naša vječna sudbina. Ako samo pobijedim u svađi [i očito sam uvjeren da je slučaj kršćanske vjere bolji od slučaja islama, i u istom smislu nadam se da ste musliman samo zato što ste uvjereni da je islam istina i da ima odgovore na najvažnije pitanja i također se nadamo da će mnogi od nas promijeniti svoju odanost ako vide da smo zaista pogriješili] i tijekom toga ste vas uvrijedili i izgubili volju za daljnjim slušanjem, tada nisam uspio i bilo bi bolje da sam držao jezik za zubima. To ne dijelim samo na Internetu. I u Njemačkoj i u SAD-u imam prijatelje muslimane koje jako volim, a budući da su mi dragi, ne mogu šutjeti i moram im to dopustiti, a vi znate najbolje što mogu, da ste na način koji vodi do vašeg uništenja [prema mom uvjerenju i prema Bibliji]. U istom smislu, primio sam "zabrinute" e-mailove nekih od vas koji su me upozorili da moram ozbiljno shvatiti istinu islama jer o tome ovisi moja vječna sudbina. Cijenim ove komentare, jer pokazuju da ti ljudi imaju prave prioritete, čak i ako govore na temelju uvjerenja koje smatram pogrešnim. S ljubavlju i željom za istinom, Jochen Katz Kristov križ Odgovor na Islam Home Page

Islam savršen muslimani nisu

Zam-zam Die Farce um Zamzam-Wasser https://www.youtube.com/watch?fbclid=IwAR0cbIcumIhmpNck2krHu43ZIIL3vPAxmK9nTXesh2ab7GgImFMG3lic9vc&v=VCAn9gCQHOY&feature=youtu.be

Sura 41:31 anđeli zaštitnici 48. Jesu li anđeli zaštitnicie? Nema zaštitnika osim Allaha (2:107, 29.22). Ali u Suri 41:31 čini se da anđeli govore: „Mi smo vaši zaštitnici u ovom životu i u onom.“ Također i u drugim surama njihova uloga je opisana kao uloga čuvara (13:11, 50:17-18) i štićenja (82:10). Očigledno 'rješenje' je reći da su anđeli zaštitnici 'prema zapovijeđu Allaha'

U susret kuranskom izazovu: kako Muhammedova sunna prevladava Allahovu knjigu U susret kuranskom izazovu: kako Muhammedova sunna prevladava Allahovu knjigu Meeting the Quranic Challenge: How Muhammad's Sunna Trumps Allah's Book https://answering-islam.org/Shamoun/sunna_trumps_quran.htm ​ ​ ​​ Upoznavanje Kur'anskog izazova Kako Muhammedova sunna pobjeđuje Allahovu knjigu Sam Shamoun Prema sunitskim muslimanima (kao i šiitima) Muhammedova sunna važan je i važan izvor objave jer je Kur'an nepotpun bez nje. Štoviše, postoje izvješća u kojima se navodi da je Muhammed rekao da mu je Allah dao Kur'an i nešto slično (zapravo jednako): U svom hadisu , Muhammed, Allahov poslanik, objasnio je Ajet 75: 16-29, rekavši, ?? "Dobio sam Kur'an i njemu jednake (tj. Sunnet ) " (A Sahih Hadeeth ; Al-Hadeethu ?? Hujjatun bi-Nafsihi [21]). 29. [Albani, Muhammad Nasir ad-Deen. Al-Hadeethu ?? Hujjatun bi-Nafsihi fi-lA ?? hkami wa-l - ?? Aqa-id( Hadeeth je sam dokaz u stvarima zakona i vjeroispovijesti) (str. 26-27) ??] ( Uvod u: Muhammad Prorok milosrđa ?? Muhammedova uloga u islamu , Jalal Abualrub, urednik Alaa Mencke [Medinah Publishers and Distributors, prvo izdanje: lipanj 2007.], str. 34) Pripovijedao je Al-Miqdam ibn Ma'dikarib: Poslanik (peace_be_upon_him) rekao je: Pazite! Dobio sam Kur'an i slično , ali ipak dolazi vrijeme kada će čovjek prepun svog kauča reći: Drži se Kur'ana; ono što u njemu smatrate dopuštenim, tretirajte kao dopušteno, a ono što u njemu smatrate zabranjenim, tretirajte kao zabranjeno. Pazite! Domaće magarce, grabežljive zvijeri s očnjacima, nalaz koji pripada konfederaciji, osim ako ga njegov vlasnik ne želi, nisu vam dopušteni. Ako netko dođe nekima, mora ga ugostiti, ali ako ne, on ima pravo da ih prikupi u iznosu jednakom njegovoj zabavi. ( Sunan Abu Dawud , knjiga 40, broj 4587 ) Svrha ove trenutne rasprave je ispitati ove narative u svjetlu onoga što Kur'an kaže o sebi i kako gornje izjave falsificiraju ponovljenu tvrdnju muslimanskih spisa da niko nije sposoban proizvesti nešto slično njemu. Šta Kur'an zaista govori o hadisu Prvi glavni problem s izjavama ovih specifičnih izvještaja je taj što muslimanski spisi tvrde da su najbolji i jedini hadisi: ?? U koji hadis, osim ovoga, vjeruju? S. 7: 185 Khalifa Ovo su BOŽJA otkrića koja vam recitiramo istinito. U koji hadis osim u BOGA i Njegove objave oni vjeruju? S. 45: 6 Halifa Koji hadis, osim ovog, podržavaju? S. 77:50 Halifa Među ljudima ima onih koji podržavaju neutemeljeni hadis i na taj način druge bez znanja skreću s puta BOGA i uzalud ga uzimaju. Oni su doživjeli sramotnu odmazdu. S. 31: 6 Khalifa BOG je ovdje objavio najbolje hadise ; knjiga koja je dosljedna i ukazuje na oba smjera (do Neba i Pakla). Koža onih koji poštuju svoga Gospoda se nakostriješi, a zatim se njihove kože i njihova srca omekšaju za Božju poruku. Takvo je Božije vodstvo; Daje ga onome tko želi (da bude vođen). Što se tiče onih koje je Bog zalutao, ništa ih ne može voditi. S. 39:23 Khalifa Stoga, dozvolite mi da se pozabavim onima koji odbacuju ovaj hadis; vodit ćemo ih odakle nikad ne opažaju. S. 68:44 Halifa Sam se hadis slaže da je Kur'an najbolji hadis: Jabir b. Abdullah je rekao: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao hutbu, oči su mu se zacrvenile, glas povisio i bijes povećao tako da je bio poput onoga koji je upozorio na neprijatelja i rekao: "Neprijatelj je učinio jutarnji napad na vas i navečer također. " Također bi rekao: "Posljednji sat i ja poslani smo poput ove dvojice." I spojio bi kažiprst i srednji prst; i dalje bi rekao: " Najbolji govor (khaira-l-hadithi) utjelovljen je u Allahovoj knjizi, a najbolje od uputa je uputa koju je dao Muhammed. A najzlobniji poslovi su njihove inovacije; a svaka je inovacija pogreška. "Dalje bi rekao:" Muslimanu sam draži čak i od njega samog; a onaj ko je iza sebe ostavio imovinu koja je za njegovu porodicu i onaj ko umre pod dugom ili ostavi djecu (u nemoći) odgovornost (plaćanja duga i odgoja svoje djece) leži na meni. "( Sahih Muslim , knjiga 004, broj 1885. ) Kur'an dalje izaziva nevjernike da naprave hadis poput njega! Neka proizvedu ovakav hadis (mithlihi) , ako su istiniti. S. 52:34 Halifa Podvig za koji kaže da se ne može učiniti: A ako sumnjate u ono što Mi objavljujemo našem robu (Muhammedu), onda proizvedite suru slično tome (min mithlihi) i pozovite svog svjedoka pored Allaha ako ste iskreni. A ako to ne učinite - a nikada ne možete - zaštitite se od Vatre pripremljene za nevjernike, čije gorivo čine ljudi i kamenje. S. 2: 23-24 Ili kažu oni: On je to izmislio? Reci: Zatim donesite suru poput nje (mithlihi) i pozovite (u pomoć) sve što možete osim Allaha, ako ste iskreni. S. 10:38 Pickthall Ili kažu: On je to izmislio. Reci: Zatim donesite deset sura, sličnih njima (mithlihi) , izmišljene i pozovite sve one koji mogu pored Allaha ako ste iskreni! S. 11:13 Reci: Uistinu, iako bi se čovječanstvo i džini trebali okupiti da proizvedu sličan ovom (bi-mithlihi) Kur'anu, oni ne bi mogli proizvesti slično (bi-mithlihi) iako su jedni drugima pomagali . S. 17:88 Pickthall Zanimljivo je da je u samim hadisima, poput onog gore od Ebu Davuda, arapska riječ koju je Muhammed navodno koristio za opisivanje svoje sunne mithl , tj. Muhammedova sunna je poput ( mithl ) Kur'ana. O tome ćemo imati više riječi kasnije u našoj raspravi. Kur'an na pravoj sunni Drugi glavni problem ove tvrdnje je da Kur'an nikada izričito ne spominje bilo koju sunnetu Muhammeda, već samo Allahovu sunnu : (Takva je bila naša) Sunna (Sunnata) u slučaju onih koje smo Mi poslali prije tebe (čovječanstvu), a ti nećeš naći da naša Sunna (li-sunnatina) ima snage da se promijeni. S. 17:77 To je bila Allahova sunna (Sunnata Allahi) u slučaju onih koji su preminuli iz davnina; nećete naći da Allahova sunna (li-sunnati Allahi) ima snage da se promijeni. S. 33:62 ponosno se ponašati u zemlji i planirati zlo; i zli planovi neće se dogoditi osim njihovih autora. Tada bi trebali pričekati samo sunnet bivših ljudi? Jer, nećete naći nikakve promjene u Allahovoj sunni (li-sunnati Allahi) ; i nećete naći nikakve promjene u Allahovoj sunni (li-sunnati Allahi) . S. 35:43 Kur'an ?? jedina inspiracija data Muhammedu Treći glavni problem ovog stava je taj što je Muhammedu izričito rečeno da slijedi i prosuđuje samo po nadahnuću koje je dobio, a ono što je dobio bila je Knjiga ili Kuran: Lo! Otkrivamo ti Pismo s istinom da možeš presuditi između čovječanstva po onome što ti Allah pokazuje . I ne budi molitelj za izdajnike; S. 4: 105 I tebi smo otkrili Sveto pismo istinom , potvrđujući ono što je Pismo bilo prije njega, i promatrača nad njim. Pa sudi među njima prema onome što je Allah objavio i ne slijedi njihove želje od istine koja ti je došla ?? Pa prosuđujte među njima po onome što je Allah objavio i ne slijedite njihove želje, ali čuvajte ih se da vas ne zavedu iz nekog dijela onoga što vam je Allah objavio ?? S. 5: 48-49 Reci: 'Ne kažem vam: "Posjedujem riznice Božje"; Ne znam Nevidljivo. A ja vam kažem, "ja sam anđeo"; Slijedim samo ono što mi se otkrije. ' Reci: 'Jesu li slijepi i viđeni čovjek jednaki? Nećete li razmišljati? ' S. 6:50 A kada im se recitiraju Naše jasne objave, oni koji ne traže sastanak s nama kažu: Donesite Kur'an osim ovog ili ga promijenite. Reci (O Muhammede): Nije na meni da to mijenjam u svojoj volji. Slijedim samo ono što je nadahnuto u meni . Lo! ako ne poslušam svog Gospodara, bojim se odmazde groznog Dana. S. 10:15 A evo i objašnjenja Q. 6:50 i 10:15 poznatih sunitskih egzegeta, dvojice Jalala: (Reci) O Muhammede, ljudima u Meki: (Ne kažem vama (da) posjedujem) ključeve (Allahovog blaga): vegetacije, voća, kiše ili kazne, (niti da imam saznanja o Neviđeno) kada se izriče kazna; (a ja vam ne kažem: gle, ja sam anđeo) s neba. (Slijedim) činim i kažem (samo ono što je nadahnuto u meni) samo ono što mi je naređeno u Kur'anu . (Reci) O Muhammede: (Jesu li slijepac i vidjelac jednaki?) Jesu li vjernik i nevjernik jednaki u poslušnosti i nagradi? (Zar onda nećete razmisliti) o sličnostima Kur'ana? Ovaj ajet je objavljen o Ebu Jahlu i njegovim ashabima al-Nadr Ibn al-Harithu i 'Uyaynah, a zatim je objavljen o klijentima. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i podcrtaj naglasak naš) I:: (I kada Naša jasna otkrivenja) s detaljima zapovijedi i zabrana (čitaju se njima) vi recitirate rugačima: al-Walid Ibn al-Mughirah i njegov domaćin (oni koji ne traže sastanak s Nama) oni koji ne bojte se uskrsnuća nakon smrti, dok se istovremeno rugajte (recite: Dovedi) O Muhammede (predavanje osim ovog ili ga promijeni) stavljajući stihove milosrđa na mjesto ajeta kažnjavanja i ajete kažnjavanja umjesto stihovi milosrđa. (Reci) njima, o Muhammede: (Nije za mene) nije mi dopušteno (da to promijenim samo od sebe. Slijedim samo ono što je nadahnuto u meni). Ne kažem niti radim osim onoga što mi se objavljuje u Kur'anu. (Evo! Ako ne poslušam svog Gospodara) mijenjajući objavu (bojim se), znam (odmazda groznog Dana) težak Dan. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i podvuci naglasak na nasem ) Kur'an dalje kaže: (To je) Sveto pismo koje vam se objavljuje (Muhammede) - pa neka u njemu ne bude težine - da biste time mogli upozoriti i (to je) Podsjetnik vjernicima. (Govoreći): Slijedite ono što vam je poslano od vašeg Gospodara i ne slijedite nijednog prijatelja koji štiti pored njega. Malo se toga sjećate! S. 7: 2-3 Reci (O Muhammede): Koja je stvar najvažnija u svjedočenju? Reci: Allah je svjedok između mene i vas. I ovaj Kur'an je nadahnut u meni , da upozorim na to vas i koga god stigne ?? S. 6:19 U stvari, Muhamedova je jedina dužnost jasno prenijeti ovu nadahnutu poruku, a na Allahu je da objasni njeno objašnjenje u samom muslimanskom spisu: Dužnost glasnika je SAMO PRENOS (poruka) . Allah zna šta vi naviještate i što skrivate. Reci: Zlo i dobro nisu slično iako vas obilje zla privlači. Pazite na svoju dužnost prema Allahu, ljudi razumni, da biste uspjeli. O vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari koje bi vas, ako vam budu znane, mogle uznemiriti; ali ako od njih budete tražili kada se objavi Kur'an, bit će vam poznati . Allah to oprosti, jer Allah prašta, Klement. Narod prije nego što ste tražili (za takva otkrivanja), a zatim u to niste vjerovali. S. 5: 99-101 Ali ako se okrenu, vaša je dužnost SAMO propovijedati jasnu Poruku . S. 16:82 Y. Ali Reci: Pokoravajte se Allahu i pokorite se glasniku. Ali ako se okrenete, tada (to je) za njega (učiniti) samo ono što mu je naplaćeno, a za vas (samo) za ono što vam je naplaćeno. Ako ga poslušate, ići ćete ispravno. Ali glasnik NEMA DRUGE NAKNADE osim da jasno prenese (poruku) . S. 24:54 Ne miči njime jezik da ga ubrzaš; Naše je to prikupiti i recitirati. Dakle, kad ga mi kažemo, slijedite njegovo izgovaranje. Onda je Naše da to objasnimo . S. 75: 16-19; usp. 5:92; 16:35; 29:18; 42:48; 64:12 Prethodni primjeri prilično očito pokazuju da Muhammedova dužnost nije bila objasniti Kur'an njegovom sunnom; nego je njegova funkcija bila recitiranje objašnjenja koja će Allah poslati kao dio samog Kur'ana. (1) Kur'an ?? Potpuno detaljan spis Ovo, možda, objašnjava zašto Kur'an izlazi ako se kaže da je riječ o potpuno detaljnoj knjizi i da ne treba ništa drugo da to objasni, budući da je njegov vlastiti i najbolji tefsir (komentar): I ne postavljaju vam pitanje, ali Mi vam otkrivamo istinu i najbolje objašnjenje ( waahsana tafseeran ) (o tome). S. 25:33 Y. Ali I On je taj koji vam je postavio zvijezde da ih usmjerite u tami kopna i mora. Detaljno smo objavili naša otkrića za ljude koji imaju znanje. S. 6:97 Da li da tražim drugoga osim Allaha za suca, kad je On Koji vam je objavio (ovaj) spis, u potpunosti objasnio? Oni kojima smo dali Sveto pismo (ranije) znaju da je objavljeno od vašeg Gospodara u istini. Ne budi ti (o Muhammede) od mahača. Savršena je Riječ Gospodara tvoga u istini i pravdi. Ne postoji ništa što može promijeniti Njegove riječi. On je onaj koji čuje, znalac. S. 6: 114-115 Svakako, donijeli smo im Knjigu (Kur'an) koju smo detaljno objasnili sa znanjem - smjernicu i milost ljudima koji vjeruju. S. 7:52 Hilali-Khan Ali ako se pokaju i uspostave bogoslužje i plate siromašne, jesu li to vaša braća u religiji. Detaljno opisujemo Naša otkrića za ljude koji imaju znanje. S. 9:11 Ovaj Kur'an nije takav koji može proizvesti drugi osim Boga; naprotiv, to je potvrda (otkrivenja) koja su prošla prije nje, i potpunije objašnjenje Knjige - u što nema sumnje - od Gospodara svjetova. S. 10:37 Y. Ali U njihovoj povijesti zaista postoji lekcija za ljude koji razumiju. To nije izmišljena priča, već potvrda postojećeg (Sveto pismo) i detaljno objašnjenje svega , te smjernica i milost za ljude koji vjeruju. S. 12: 111 Jednog dana iz svih naroda izvest ćemo svjedoka protiv njih, između sebe, i dovest ćemo te kao svjedoka protiv ovih (tvojih ljudi): i spustili smo ti Knjigu koja objašnjava sve stvari , Vodič, milost , i Sretna vijest muslimanima. S. 16:89 Y. Ali I doista, mi smo u ovom Kur'anu za čovječanstvo prikazali svakakve sličnosti , ali čovjek je više nego išta sporno. S. 18:54 ?? usp. 5:15; 7: 174; 10: 5; 11: 1; 13: 2; 17:12; 26: 195; 30:28 Obratite posebnu pažnju na činjenicu da niti jedan od ovih odlomaka ne tvrdi da je Kur'an nepotpun i da Muhammedova sunna treba ispuniti detalje. Ovdje navedene reference naglašavaju da je Kur'an potpuno detaljan i da je njegovo vlastito tumačenje, što znači da apsolutno nije potreban drugi izvor koji bi to objasnio. Argumentirati drugačije u osnovi znači da je Kur'an u krivu, jer je nepotpun i zapravo zahtijeva nešto drugo da razjasni poruku Svetog pisma koja bi trebala biti potpuno detaljna i jasna! Muhammed ?? neinspirirani i nepogrešivi tumač Da bi dodatno opravdali centralnost i nužnost Muhammedove sunne, muslimanski polemičari i učenjaci tvrde da je njihov prorok uvijek govorio nadahnuto. Stoga, budući da je uvijek bio nadahnut, ovo stoga utvrđuje razlog zašto muslimani trebaju čuvati i savjetovati se s njegovim učenjima i manirima. Kako kaže jedan dawagandist: { Wa-ma yantiqu ?? ani-l-huwa, in huwa illa wa ?? hyum yu ?? ha (On, Muhammed, ne govori o svojoj želji, to je samo otkrivenje)} (53: 3- 4) Prorok Muhammad nije samo govorio, ili ?? Nataqa (u sadašnjem vremenu: Yantiqu ) ?? Kur'an , on je također govorio sunnet . Abdullah Ibn ?? Amr Ibn al - ?? Aas znao je pisati sve što je Poslanik rekao, što znači, njegove hadise ili vjerske izjave. Muslimani iz plemena Quraish ?? Poslanikovo pleme ?? kritizirao Abdullaha zbog toga, tvrdeći da bi Poslanik ponekad mogao reći stvari u bijesu. Abdullah Ibn ?? Amr je pitao Poslanika o tome, a on je rekao, dok je pokazivao na usta ?? "Radije piši! Jer onim (Allahom) u Čijoj je ruci moja duša, ništa osim Istine ne izlazi iz nje." (A Sahih Hadeeth ; Sahih Sunan Ebi Dawud [3646]) ( Muhammedova uloga u islamu , str. 35) Problem ovog stava je taj što sama hadiska literatura opovrgava mišljenje da je Muhammed uvijek govorio ili djelovao nadahnuto. Na primjer, Muhammed je proklinjao ljude zbog svog grešnog bijesa i tražio je da Allah blagoslovi svakoga koga je prokleo u svojoj nepravednoj ljutnji: 23. POGLAVLJE: ON KOGA JE ALLAHOV APOSTOL (NEKA IMA MIRA) POZOVO PROKLETSTVO DOK TO NIJE ZAPRAZIO, TO BI BIO IZVOR NAGRADE I MILOSTI ZA NJEGA Aiša je izvijestio da su dvije osobe posjetile Allahovog Poslanika, a.s., i obje su razgovarale o nečemu čega ja nisam svjestan, ali što ga je iznerviralo i na njih obojicu pozvao kletvu i bacio prokletstvo , i kad su izašli rekao sam: Allahov Poslaniče, dobro bi stiglo do svih, ali ne i do ovo dvoje. Rekao je: Zašto? Rekao sam: Jer ste zazvali prokletstvo i bacili prokletstvo na obojicu . Rekao je: Zar ne znate da sam uslovio da moj Gospodar govori ovako: O Allahu, ja sam ljudsko biće i da to za muslimana na koga se pozivam na prokletstvo ili prokletstvo čini izvor čistoće i nagrade? ( Sahih Muslim , knjiga 032, broj 6285 ) Ovaj hadis je objavljen po ovlaštenju A'masha sa istim lancem prenosilaca, a hadis prenijet po ovlašćenju Isaa (riječi su): "Imao je privatni sastanak s njima , bacao na njih prokletstvo i proklinjao ih i poslao ih van . "( Sahih Muslim , knjiga 032, broj 6286 ) Abu Huraira izvijestio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: O Allahu, s tobom sklapam savez protiv kojeg nikada ne bi išao. Ja sam ljudsko biće, pa prema tome za muslimana kojima nanosim bilo kakvu štetu ili ga izgrdim ili nad kojim se pozivam na prokletstvo ili kojeg pobijedim , učinite ovo tebi blagoslovom, pročišćenjem i blizinom na dan uskrsnuća. ( Sahih Muslim , knjiga 032, broj 6290 ) Salim, oslobođeni rob Nasriyyina, rekao je: Čuo sam Ebu Hurejru kako je rekao da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: O Allahu, Muhammed je čovjek. Gubim živce baš kao što i ljudi gube živce i s Tobom imam savez koji ne želiš prekršiti: Za vjernika kojemu učinim bilo kakvu nevolju ili zazovem prokletstvo ili pobijedim, učini to isteka (njegovih grijeha i izvora od) njegove blizine Tebi na Uskrsnom danu. ( Sahih Muslim , knjiga 032, broj 6293 ) Anas rođ. Malik je izvijestio da je s Umm Sulaim (koja je bila Anasina majka) bila siroče. Allahov Poslanik, alejhi selam, vidio je tu djevojku siroče i rekao: O, to ste vi; odrasli ste mladi. Neka ne napredujete godinama! Ta se robinja plačući vratila Umm Sulaim . Umm Sulaim je rekla: O kćeri, šta je s tobom? Rekla je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao me je na prokletstvo da ne bih trebao rasti u godinama i tako nikada ne bih rastao u godinama, ili je rekla, u svom (dužini) života. Umm Sulaim je izašla zamotavši svoju pokrivač za glavu na brzinu sve dok nije srela Allahova Poslanika. Rekao joj je: Umm Sulaime, što je s tobom? Rekla je: Allahov Poslaniče, zazvao si prokletstvo nad mojom siročadi. Rekao je: Umm Sulaim, što je to? Rekla je: Ona (djevojka siroče) kaže da ste je prokleli govoreći da možda neće rasti u godinama ili rasti u životu. Allahov Poslanik, mir neka je s njim, nasmiješio se, a zatim rekao: Umm Sulaime, zar ne znaš da sam ovaj termin sklopio sa svojim Gospodarom. A izraz kod mog Gospodara je taj što sam mu rekao: Ja sam ljudsko biće i zadovoljan sam kao što je i čovjeku drago i gubim živce baš kao što čovjek gubi živce, tako i za bilo koju osobu iz mog Ummeta kojoj Proklinjem i on to ni na koji način ne zaslužuje, neka to, Gospodaru, postane Dan pročišćenja i čistoće i blizine (Allaha) na Kijametskom danu. ( Sahih Muslim , knjiga 032, broj 6297 ) Muhammad je također upozorio ljude na svoje ljudske slabosti i zaborav: Prenosi Abdullah ibn Mes'ud: Allahov Poslanik, selam, je klanjao namaz. Verzija kazivača Ibrahima kaže: Ne znam da li se povećao ili smanjio (rekati namaza). Kada je pozdravio, pitali su ga: Da li se nešto novo dogodilo u molitvi, Allahov Poslaniče? Rekao je: Što je to? Rekli su: Molili ste toliko i toliko (rekata). Potom je popustio nogu i suočio se s Kiblom i napravio dvije sedžde. Potom je pozdravio. Kad se okrenuo (završio molitvu), okrenuo je lice prema nama i rekao: Da se nešto novo dogodilo u molitvi, obavijestio bih vas. Ja sam samo ljudsko biće i zaboravljam baš kao i vi; pa kad zaboravim, podsjeti me, i kada bilo tko od vas sumnja u njegovu molitvu, trebao bi ciljati na ono što je ispravno i dovršiti svoju molitvu u tom pogledu, zatim dati pozdrav i nakon toga učiniti dvije sedžde. ( Sunan Abu Dawud , knjiga 3, broj 1015 ) U stvari, Muhammad je bio toliko čovjek i nepogrešiv da je čak davao loše poljoprivredne savjete koji su doveli do prilično neugodne situacije: Rafi 'b. Khadij je izvijestio da je Allahov Poslanik, a.s., došao u Medinu i da su ljudi cijepili drveće. Rekao je: Što to radiš? Rekli su: Kalemimo ih, na što je on rekao: Možda će biti dobro za vas ako to ne učinite, pa su odustali od ove prakse (a datulje su počele davati manje ploda) . Spomenuli su to (Časnom Poslaniku), nakon čega je rekao: Ja sam ljudsko biće, pa kad vam zapovjedim o nečemu što se odnosi na religiju, prihvatite to i kad vam zapovjedim o nečemu iz svog osobno mišljenje, imajte na umu da sam čovjek . 'Ikrima je izvijestio da je rekao ovako nešto. ( Sahih Muslim , knjiga 030, broj 5831 ) Kao da ovo nije dovoljno neugodno, Muhammad je nadalje prekršio vlastita učenja i na kraju počinio idolopoklonstvo zbog toga! Muhammed je zabranio svojim sljedbenicima da se zaklinju u svoje očeve, jer je to smatrao idolopokloničkim činom: 2094. Preneseno je od Salima bin ?? Abdullaha bin ?? Omera, od njegovog oca, od ?? Omera, da ga je Allahov Poslanik čuo kako se zaklinje svojim ocem. Allahov Poslanik je rekao: "Allah vam zabranjuje zakletve vaših predaka." ?? Umar je rekao: "Nikada se nisam sam zakleo od njih (tj. Mojih predaka), niti prenoseći takve riječi od bilo koga drugog." ( Sahih ) Komentari: Nedopustivo je zaklinjati se bilo kim osim Allahom, bez obzira radi li se o ocu, djedu, šejhu, svecu, vjerskom vođi, vrlo čestitoj osobi ili poslaniku. Kako neki ljudi polažu prisegu ?? Alija ili pet čistih ličnosti, sve je to zabranjeno. 2095. je ispričana iz ?? Abdur-Rahman bin Samurah da je Allahov Poslanik rekao: „Ne uzimajte zakletve koju idola niti svojim precima” ( Sahih ) Komentari: Polaganje zakletve od strane idola zapravo je zakletva osobe zbog njegove važnosti ili časti zbog koje je država i stvorena. Tako ovu vrstu zakletve polažu i sveci i vrli narodi; a polaganje zakletve od strane Allaha zabranjeno je. ( Sunan Ibn Madže - Sastavio imam Muhammad Bin Yazeed Ibn Majah Al-Qazwini, Iz hadisa br. 1783 do 2718 , Ahadith uredio i na njega uputio hafiz Abu Tahir Zubair 'Ali Za'i, prijevod Nasiruddin al-Khattab (Kanada), završni prikaz Abu Khaliyl (SAD) [Darussalam Publications and Distributors, prvo izdanje: lipanj 2007.], svezak 3, poglavlje 2. Zabrana polaganja zakletve od strane Allaha, str. 201-202) A ipak ide i čini upravo ono što je osudio! Poglavlje 4: Zabrana zadržavanja živog, samo da bi se rasipalo nečiju smrt 2706. Prenijeto je da je Ebu Hurejre rekao: "Neki čovjek je došao Poslaniku i rekao: ?? O Allahov Poslaniče, reci mi, ko od ljudi ima najviše prava na moje druženje ??? On je rekao: ?? Da, PO TVOJEM OCU sigurno će ti biti rečeno. ?? Rekao je: ?? Tvoja majka. ?? Rekao je, ?? Onda tko ??? Rekao je: ?? Onda tvoja majka. ?? Rekao je: ?? Onda tko ??? Rekao je: ?? Onda tvoja majka. ?? Rekao je: ?? Onda ko ??? Rekao je: ?? Onda tvoj otac. ?? Rekao je: ?? Reci mi, Allahov Poslaniče, za moj bogatstvo ?? kako da dam u dobrotvorne svrhe ??? Rekao je: ?? Da, ALLAHOM , sigurno će vam se reći ???? " ( Sahih ) Komentari: c. Zakletvu može položiti samo Allahovo Ime. Nije legalno polagati zakletvu osim Allahovog Imena, kao što je to u autentičnom Ahadithu jasno rečeno. Poslanik je rekao: "Uistinu! Allah vam zabranjuje da se zaklinjete svojim očevima. Ako neko treba položiti zakletvu, treba se zakleti Allahom ili se pridržavati prilično [ sic ]." ( Sahih Al-Bukhari : 6108.) U ovom hadisu zakletva koju je otac položio je ili prije vremena kada je to bilo zabranjeno, ili je samo dio arapske kulture, kao uobičajeni običaj. U Arabiji je bilo uobičajeno da se tijekom razgovora dodaju neke dodatne riječi ili fraze bez posebne namjere. (Isto, str. 553-554; naglasak na kapitalu i podcrtavanju naš) Za više informacija o Muhamedovom klizanju u idolopoklonstvo predlažemo čitanje sljedećih članaka: 1 , 2 Izneseno nedvosmisleno dokazuje da Muhammed nije uvijek bio nadahnut (zapravo uopće nije bio nadahnut, barem ne od istinskog Boga), i govorio je iz neznanja što je rezultiralo time da je počinio velike pogreške i počinio gnusne grijehe . Imajući ovo na umu, kako musliman može sa sigurnošću znati da Muhammed nije pogriješio kad je tumačio Kur'an ili kada je postupio na određeni način vidjevši da njegov / njezin prorok nije uvijek govorio ili se ponašao u skladu s smjernice njegovog božanstva? Sunitska dilema Situacija se pogoršava za sunitske muslimane. Prema muslimanskim vlastima Muhammed je izričito zabranio bilo kome da zapisuje svoje hadise. Razlog zašto je to navodno učinio bio je da osigura da se njegove riječi ne miješaju i ne miješaju s Kur'anom: Moramo napraviti jasnu razliku između Kur'ana i sunneta. Što se tiče Kur'ana, Poslanik je naredio svojim ashabima da odmah zapišu ajete koji su mu se objavljivali. S druge strane, smatrao je dovoljnim da njegovi ashabi sačuvaju svoj sunnet u svojim sjećanjima, ne zato što su njegove izreke bile od njega i nisu imale nikakve veze s njegovim poslanstvom; naprotiv, nije govorio iz vlastitih želja, već iz božanske objave koja mu je bila nadahnuta. Razlog zašto je naredio svojim ashabima da zapišu Kur'an je taj što mu je to objavljeno u tačnoj formulaciji kroz Džibril. Što se tiče njegovih izreka, značenja koja su naznačili nadahnuta su od Allaha, ali formulacija kojom su izraženi bila je od Poslanika. I tako u razlikovanju Kur'aan i njegove izreke ?? snimanjem jednog, a ne drugog ?? Poslanik je poduzimao potrebne mjere opreza da spriječi da se Kur'an, koji je dobivao od Džibrila, ne miješa sa svojim govorom. (Dr. ?? Ali Muhammad As-Sallabee,Plemeniti život proroka , preveo Faisal Shafeeq [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: listopad 2005.], svezak 1, str. 138-139; glavni naglasak naš) Druga referenca navodi da: Sveti Kur'an prikupljen je i napisan za vrijeme vlade Ebu Bekra al-Seddika (11-13. Hejira), ali Poslanikove tradicije su se usmeno čuvale u srcima. Niko se nije usudio u pisanom obliku zabilježiti izreke Vjerovjesnika, kao odgovor na predaju (Hadis) koju navodi Ebu Sa ?? eed El-Khudri, u kojoj je Poslanik rekao: Ne pišite ništa osim svetog Kur'ana ; i tko je nešto napisao od mene, trebao bi to izbrisati. Čini se da se bojao bilo kakve mješavine između božanske objave i Glasnikovih tradicija. Bilo je jasno da je ovaj red trebao služiti u svrhu čuvanja svetog Kur'ana kao nebeske božanske objave, daleko od toga da se sjedini s bilo kojim ljudskim govorom; čak i govor samog Poslanika, iako je Allah objavio njegova djela i djela u cjelini ?? Kada su Omar Ibn Al-Hhattab postali muslimani ?? Kalif (13-23. Iz Hejire), neki su ga ashabi pozvali da izda naredbu o pisanju tradicije. Zamolio je Allaha da ga uputi na ovu akciju mjesec dana, ali nije bio nadahnut da ispuni ovaj zadatak. Nekih 76 godina kasnije, Omar Ibn Abdul-Aziz je preuzeo vlast (99-101 Hegira), i bio uspješno kvalificiran za prikupljanje i pisanje Vjerovjesnikovih predaja nakon što je od Allaha zatražio odgovarajuće upute, u ovom slučaju nekoliko puta oko 40 dana. Dopustio je da ih Ebu Bekr Ibn Mohammad Ibn Omar Ibn Hazm zabilježi u pisanom obliku. Ono što je čuvao napisao je u knjizi iz koje je nekoliko primjeraka poslano u različite islamske regije. U to je vrijeme Abu Bakr bio Medinin sudija i namjesnik. Umro je 120H. Mohammadu Ibn Muslimu Ibn Shehabu Al-Zuhriju naredio je i Omar Ibn Abdul-Aziz da sastavi drugu knjigu tradicije. Na taj se način počela pojavljivati ​​zbirka Poslanikovih tradicija (Hadisa), bez metodološki specifičnog rasporeda ili klasifikacije. Tradicije su nasumce skupljene ?? (Ibn Hesham, Prorokova biografija , prijevod Mohammad Mahdi Al-Sharif [Dar Al-Kotob Al-ilmiyah, Beirut-Libanon, drugo izdanje], Uvod, str. 4-5) Evo konačnog citata: Drugo, Poslanik je želio zapisati tekst Kur'a odmah nakon što ga je primio od Boga. Kako bi osigurao razliku između vlastitih riječi i Božje riječi, upozorio je ljude da ne zapisuju vlastite proročke izreke kako se ne bi miješali s Božjim riječima. Muhammed je čak zapovjedio ljudima da izbrišu sve što su napisali iz njegovih vlastitih izreka, a što nije bilo dio Kur'ana. (Dr. Muhammad Abu Laylah, Kur'an i evanđelja ?? Komparativna studija [Al-Falah Foundation for Translation, Publication & Distribution, Treće izdanje, 2005.], str. 55; izvor ) Prema samoj hadiskoj literaturi Muhammed je bio odlučno protiv bilo koga da zapiše njegove riječi. Slijede grubi prijevodi pripovijesti preuzetih iz Musneda Ahmada ibn Hanbela. Svi podebljani i kurzivni naglasci bit će naši. Abu Said al-Khudri je rekao, Ishaq ibn Isa mi je rekao da nam je Abdul Rahman ibn Zaid rekao da je njegov otac rekao za Ata ibn Yasara koji je rekao da je Abu Hurejre rekao: Sjedili smo i pisali ono što smo čuli od proroka. Ušao je u sobu i pitao nas: Što to pišeš? Rekli smo: Pišemo ono što čujemo od vas. Rekao je: Još jedna knjiga uz Allahovu knjigu? Rekli smo: To je ono što čujemo od vas. Rekao je: Onda napiši Allahovu knjigu, pridržavaj Allahovu knjigu, nema drugih knjiga osim Allahove knjige, drži Allahovu knjigu . Ebu Hurejre reče: Pa smo sakupili sve što smo napisali i spalili . Tada smo pitali proroka: Možemo li razgovarati o tebi? Rekao je: Da, možete se i ne osjećati sram zbog toga, a tko namjerno laže svoje mjesto u paklu, bit će osiguran. Abu Hurejre reče: Možemo li razgovarati o Bani Izraelu? Rekao je: Da, možete i ne osjećate se sramom zbog toga ... ( Musnad Ahmad ,Broj 10611 ) Ismail nam je rekao da je Hammam ibn Yahya prenio od Zeida ibn Aslama koji je prenio od Yasara koji je izjavio da je Abi Saeed rekao: Allahov poslanik je rekao: "Ne piši ništa što ja kažem već Kur'an i onaj ko napiše bilo šta osim Kur'ana treba to izbrisati . " ( Musnad Ahmad , broj 10713 ) Šu ?? aib nam je rekao da je Hamam rekao da je Zejd ibn Aslam prenio od Ibn Yassara koji je izjavio da je Abi Saeed rekao: Allahov poslanik je rekao: "Ne piši ništa što ja kažem osim Kur'ana i onaj ko napiše bilo šta osim Kur'ana neka to izbriše . " ( Musnad Ahmad , broj 10715 ) Yazid nam je rekao da je Hammam ibn Yahya prenio od Zeida ibn Aslama koji je prenio od Yassara koji je rekao da je Abi Saeed izjavio: Allahov poslanik je rekao: "Ne piši ništa što ja kažem osim Kur'ana i onaj ko napiše bilo šta osim Kur'ana treba to izbrisati. " ( Musnad Ahmad , broj 10781 ) Ebu Ubayda nam je rekao da je Hammam ibn Yahya prenio od Zeida ibn Aslama koji je prenio od Yassara koji je izjavio da je Ebi Saeed rekao: Allahov poslanik je rekao: "Ne piši ništa što ja kažem osim Kur'ana i ko god nešto napiše [osim njega] neka briše to." ( Musnad Ahmad , broj 10966 ) Konačno: Affan nam je rekao da nam je Hamam rekao da je Zejd ibn Aslam prenio od Ibn Yassara koji je izjavio da je Abi Saeed rekao: Allahov poslanik je rekao da ne pišem ništa što ja kažem, već Kur'an i onaj ko napiše bilo šta osim Kur'ana treba to izbrisati. ( Musnad Ahmad , broj 11160 ) Kada je pronađen čovjek koji je snimao Muhammedove predaje, Zejd, jedan od knjigopisaca koji su zapisivali Kur'an, rekao mu je da ih izbriše: Prenosi Zejd ibn Thabit: El-Muttalib ibn Abdullah ibn Hantab rekao je: Zejd ibn Thabit je ušao u Mu'aviju i pitao ga o tradiciji. Naredio je čovjeku da to napiše. Zayd je rekao: Allahov poslanik (peace_be_upon_him) naredio nam je da ne pišemo nijednu njegovu tradiciju. Pa ga je izbrisao . ( Sunan Abu Davud , knjiga 25, broj 3640 ) U stvari, prema drugoj pripovijesti, službeno bilježenje hadisa prvi put se dogodilo za vrijeme hilafeta Omera ibn Abdul-Aziza (oko 717. - 720.): Pripovijedao je Abu Huraira: Rekao sam: "O Allahov Poslaniče! Ko će biti najsretnija osoba, koja će dobiti tvoj zagovor na Dan uskrsnuća?" Allahov Poslanik je rekao: O Ebu Hurejre! Mislio sam da me niko neće pitati o tome prije vas jer znam vašu čežnju za (učenjem) hadisa. Najsretnija osoba koja će se zauzeti za mene na Kijametskom danu bit će ona koja je iskreno od srca rekla: "Niko nema pravo da ga se obožava osim Allaha." A 'Omer bin' Abdul 'Aziz napisao je Ebu Bekru bin Hazmu: "Potražite znanje hadisa i napišite ga, jer se bojim da će vjersko znanje nestati, a religiozni učeni ljudi umrijeti (umrijeti). Ne prihvaćajte ništa osim Poslanikovih hadisa. Kružite znanje i podučavajte neznalice, jer znanje ne nestaje, osim ako se drži tajno (samo za sebe). ( Sahih al-Bukhari , svezak 1, knjiga 3, broj 98 ) Ovdje se sunitski muslimani suočavaju s nizom problema. U prvom redu, iako postoje brojni izvještaji koji kažu da je Muhammed izričito cenzurirao pisanje svojih izjava, postoje i drugi narativi koji to proturječe tvrdeći da je dopustio svojim sljedbenicima da ih zabilježe: Pripovijedao je Abdullah ibn Amr ibn al-'As: Pisao sam sve što sam čuo od Allahovog Poslanika (peace_be_upon_him). Namjeravao sam ga (po njemu) zapamtiti. Kurejšije su mi zabranili da kažem: Da li pišete sve što čujete od njega dok je Allahov Poslanik (mir_be_upon_him) ljudsko biće: govori u bijesu i zadovoljstvu? Zato sam prestao pisati i spomenuo ga Allahovom Poslaniku (peace_be_upon_him). Dao je znak prstom na usta i rekao: Napiši po njemu u čijoj ruci moja duša leži, iz nje izlazi samo pravo. ( Sunan Abu Davud , knjiga 25, broj 3639 ) Sljedeći izvještaj implicira da je bilo određenih pratilaca koji su započeli bilježenje Muhammedovih riječi za njegova života: Pripovijedao je Abu Huraira: Među ashabima Pejgambera nema nikog koji je prenio više hadisa od mene, osim Abdallaha bin Amra (bin Al-'As) koji ih je nekada pisao, a ja to nikada nisam radio. ( Sahih al-Bukhari , svezak 1, knjiga 3, broj 113 ) Mi, dakle, imamo veliku kontradikciju unutar hadiske literature. Drugi glavni problem je tvrdnja da je razlog zašto Muhammad nije dozvolio bilježenje svojih tradicija zbog straha da će ih ljudi zbuniti s Kur'anom. Kako bi itko mogao pomiješati Muhammedove riječi s Kur'anom kad bi potonji trebao biti neuporediv? Budući da suniti vjeruju da riječi koje je Muhammad izgovorio kad nije čitao Kur'an nisu mu bile diktirane, već su bile samo nadahnute u smislu da su ideje bile od Allaha, ali riječi koje je koristio da ih izrazi bile su njegove vlastite, kako bi onda itko mogao pomiješati to dvoje? Drugim riječima, ne bi li riječi Kur'ana bile vrhunskog kvaliteta i rječitosti Muhammedovih izjava, jer su mu prve bile božanski diktirane i on ih je zatim izgovorio? Štoviše, zar Muhamedovi strahovi ne pokazuju da su njegove izjave bile jednake Kur'anu? Da li zbog toga izvjesni izvještaji tvrde da je Muhammed dobio nešto slično ili poput ( mithli ) Kur'ana? Ali ako su jednake riječima muslimanskih spisa, zar to ne ispunjava izazov Kur'ana da proizvede nešto slično? Da da, ne bi li ovo falsificiralo tvrdnje Kur'ana da je neponovljiv? Napokon, kako ljudski govor, ma koliko nadahnut bio, može biti jednak Allahovim riječima koje se diktiraju kroz ljudski agent? Neka čitatelj ima na umu ovu točku. Muhammedovu sunnu nije diktirao Allah, već je prenesena kroz vlastite riječi i načine izražavanja. Stoga on ne može imati istu razinu rječitosti i autoriteta Kur'ana koji bi trebao biti sam Allahov govor koji je diktiran od riječi do riječi. Pa ipak, hadiska literatura iznosi hrabru tvrdnju da je Muhammedova sunna potpuno slična muslimanskim spisima ili im je jednaka! Ono što u osnovi implicira je da Muhammedova sunna truni Kur'an i krivotvori tvrdnju potonjeg da je nenadmašan i potpuno detaljan, da je to najbolji hadis koji postoji, budući da su Muhammedovi hadisi jednako dobri i jednaki muslimanskom spisu. Povrh svega, Muhammedove izjave nisu se do nas dotakle potpuno netaknute, već su se pomiješale s riječima kazivača koji su često puta zaboravili ili saželi ono što su čuli. Dakle, izjave neinspiriranih, pogrešivih ljudi imaju isti nivo vlasti kao i Kur'an, budući da su mu jednake! Daljnje čitanje http://answer-islam.org/SatanMeetsChallenge.html http://answering-islam.org/Quran/Incoherence/index.html http://answering-islam.org/Quran/Miracle/index.html Završne bilješke (1) Prilično je zanimljivo pronaći sljedećeg muslimana na primjeru koji zapravo dokazuje da je Kur'an njegovo najbolje objašnjenje, te stoga ne zahtijeva Muhammedovu sunnu: Trideset i osmi: Sunnet uključuje Kur'anski praktični Bayan (što znači), isti onaj kojem je Allah obećao da će podučavati svog poslanika kako bi ga mogao poučavati druge. Allah rekao ?? { A Mi smo vam također poslali (O, Muhammede) zikr ( Kur'an ) da Tubayyina (dajte Bayyan-u ; jasno objasnite) ljudima šta im se šalje i da oni razmisle } (16:44). Abdullah Ibn Mas ?? ud, bliski saradnik i pratilac poslanika Muhammeda, rekao je ?? "Kada Ajet [6:82], { Oni koji vjeruju (u Allahovu Jednotu i ne klanjaju se nikom osim Njemu Samom) i ne miješaju svoje Vjerovanje sa Dhulmom (doslovno znači, ?? pogrešno ??) , za njih ( samo) postoji sigurnost i oni su vođeni } otkriveno je, bilo je veoma teško ashabovim poslanicima, koji su rekli, ?? ko od nas nije svoje vjerovanje pomiješao sa pogrešnim ??? Allahov Poslanik je rekao,? ? To nije ono što vi mislite. Umjesto toga, to je kao što je Luqman rekao svom sinu: {O, sine moj! Ne pridružuj se obožavanju drugih kod Allaha. Uistinu, pridruživanje drugima u klanjanju Allahu veliki je Dhulm (pogrešno; bezakonje) doista. } ?? " ( Buhari[6424] i Muslim [178]) Poslanikovi drugovi su riječ Dhulm doslovno shvatili pod značenjem svake vrste nedjela. Međutim, Poslanik Allaha im je dao ispravan Bayan od ayaha 6:82 tako da ih se odnosi na ayaha 31:13 . Ajet 31:13 pokazuje da je Dhulm spominje u ayaha 6:82 odnosi na širk , pridružio ostalima u obožavanje osim Allaha, a ne sve vrste prijestupa. (Abualrub, Muhammedova uloga u islamu , str. 54-55; podvucite naš naglasak) Primijetite da, umjesto da pruža vlastitu egzegezu predmetnog ajeta, Muhammed donosi odlomak iz Kur'ana da to objasni! Nevjerojatno je kako ovaj dawagandist ne vidi problem koji je sam sebi napravio, jer ovo izvješće u osnovi podriva cijeli njegov slučaj. Umjesto da dokaže da muslimanima treba sunna svog proroka, Muhammedov citat iz islamskog spisa pokazuje da je sve što trebate Kur'an jer će objašnjenje i odgovor biti tamo, a ne drugdje. Članci Čuda Kur'ana Sam Shamoun Odgovarajući na islamsku početnu stranicu

Allah: "Iznad svih smišljača" ili "najboljeg spletkara"? Allah: "Iznad svih smišljača" ili "najboljeg spletkara"? Allah: "Above all schemers" or "the best of schemers"? ​ https://answering-islam.org/Quran/Versions/003.054.html Sura Al- A'raf (7:99) Surah Al-A'raf (7:99) "Iznad svih shemera" ili "najboljeg shemera"? Sura ll 'Imran (3:54) Neki prijevodi Kur'ana na engleski jezik jednostavno su nevjerojatni. Ponekad su toliko udaljeni od stvarnog značenja Kur'ana da zapravo govore upravo suprotno od arapskog izvornika. U ovom kratkom članku želim ukazati na pogrešan prijevod jednog posebno zabrinjavajućeg stiha. Sljedeća transliteracija i svi ovdje navedeni prijevodi preuzeti su s ove muslimanske web stranice . Prolaz u S. 3: 52-55 važan za rasprave između kršćana i muslimana, jer to čini tvrdnje o životu i smrti Isusa, odnosno da on nije ni umrijeti kao izvještajima Biblije. Drugim riječima, to je odlomak koji je dio Kur'anovog poricanja Isusova raspeća. Kur'an tvrdi da je ono što se na kraju dogodilo bila shema ili obmana koju je Bog smislio. To ima ogromne moralne i teološke implikacije. Prije nego što se dotaknem nekih od ovih implikacija, želim istaknuti kako se različiti muslimanski prijevodi bave ovim određenim odlomkom. Navedimo prvo transliteraciju i doslovni prijevod S. 3:54. Wa makaroo wa makara Allahu waAllahu khayru almakireen a I oni su varali / varali i Bog je varao / varao , a Bog (je) najbolji (od) varalica / varalica . Imajte na umu da gornji prijevod daje musliman! ​ Nema sumnje da makr znači obmanu, spletke, ali gledajući većinu muslimanskih prijevoda, vidimo da je to značenje potpuno izgubljeno: ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Pickthall ​ I oni (nevjernici) su smišljali, a Allah je smišljao (protiv njih): A Allah je najbolji kovač. Jusuf Ali I (nevjernici) su smišljali i planirali , i Allah je previše planirao , a najbolji od planera je Allah. Shakir I oni su planirali i Allah (također) je planirao, a Allah je najbolji od planera. Maulana M. Ali I (Židovi) su planirali i Allah (također) je planirao. A Allah je najbolji od planera. Malik Nevjernici među Izraelovom djecom kovali su planove protiv Isusa, a Allah je također smislio plan da ga odgoji, a Allah je najbolji u planiranju . ​ ​ Al-Hilali & Khan I oni (nevjernici) su kovali zavjeru [da ubiju Iesu (Isusa)], a Allah je također planirao . A Allah je najbolji od planera Sarwar Nevjernici su kovali planove i Bog je planirao , ali Bog je puno bolji planer; Slobodni umovi I oni su smišljali i Bog je smišljao, ali Bog je najbolji spletkar. QXP Protivnici su napravili neke planove, ali i Allah. A Allah je krepost planera. (Planirali su da uhapse i razapeju Isusa, ali Allah ga je uvjeravao). Muhammad Asad A nevjernici su smišljali [protiv Isusa]; ali Bog je njihovo spletkarstvo uništio na ništa: jer Bog je iznad svih smišljača. ​ ​ ​ ​ ​ Prvo zapažanje: Mnogi muslimanski prevoditelji različito čine glagol zasnovan na korijenu mkr (makaroo, makara) kada se koristi za nevjernike, nego kada se koristi za Allaha, unatoč činjenici da je to u oba slučaja ista riječ, tj. koristiti "zacrtano" u odnosu na "planirano" (Al-Hilali & Khan), ili "ucrtano i planirano" u odnosu na "planirano" (Yusuf Ali), itd. - vidi riječi istaknute podebljanim slovima. Daljnja zapažanja bit će predstavljena u nastavku. O značenju i implikacijama S. 3:54 i drugim sličnim stihovima detaljnije se govori u ovim člancima: Bog varljiv, nesposobni Mesija Allah: Istinit ili varalica? Allah - najveći prevarant svih njih koje bi čitatelj možda želio proučiti kako bi prepoznao koliko je većina muslimanskih prijevoda ovog ajeta obmanjujuća i varljiva. Moglo bi se doći do zaključka da ovdje gledamo muslimanske učenjake i prevoditelje koji pokušavaju prikriti Allahovu varljivost, tj. Oni žele obmanuti muslimane i nemuslimane o prilično problematičnom Allahovom svojstvu. Prijevodi Pickthalla i "Free Minds" jedini su razumno točni; svi ostali pokušavaju ostaviti dobar dojam prilično loše riječi. Budući da je obmana i spletkarenje porok, a ne vrlina, prilično je šokantno vidjeti kako QXP daje izraz "najbolji od spletkara / varalica" ( khayru almakireen ) kao " Vrlina planera", čak i ako je možda imao na umu "virtuoznost" u smislu vrhunske sposobnosti, a ne vrlina u smislu visokog morala. Međutim, Muhammad Asad je taj koji donosi najgori prijevod ovog ajeta. Arapski je vrlo jasan. Nevjernici su smišljali (koristeći obmanu) i Allah je smišljao (koristeći obmanu). Izgradnja je apsolutno paralelna. Asad pokušava odvojiti Allaha od riječi "spletkarenje", pokušava učiniti da izgleda kao da Allahovo djelovanje nije paralelno, već suprotno djelovanju nevjernika. Glagol nije donijet u Allahovom slučaju. Allah navodno "završava spletke", umjesto da sam sebe kova. Ovo je očigledna korupcija jednostavnog značenja teksta. Zapravo, za posljednju frazu ("najbolji od shemera"), Asad koristi "jer je Bog iznad svih shemera", ali što taj izraz prenosi na engleskom? Što rječnik kaže da "biti iznad" znači? 13. ne podliježe niti podliježe; nesposoban (neka nepoželjna radnja, misao itd.): iznad sumnje; biti iznad lošeg ponašanja . 14. odveć finog karaktera za: On je iznad takvih trikova . (Izvor: dictionary.com ; naglasak moj) Uz ove informacije o značenju engleskog izraza "biti iznad" (tj. Biti viši moral nego koristiti ...), prepoznajemo da Asadova renderija okreće značenje stiha na glavu. Pokušava učiniti da Allah izgleda poput boga Biblije koji je potpuno čist, ali činjenica je da ovaj ajet kaže da Allah nije "iznad zakletve", ne "iznad svih shema" ili "iznad svih zavara", već da je on "najbolji od shemera". To je upravo suprotno značenje. [1] I to je ono što Kur'an tvrdi da se dogodilo u vezi s Isusovim raspećem. Što god je bilo što su Židovi činili u spletkama kako bi se riješili Isusa, Allah je izvršio još veći plan i obmanu, jer Kur'an kaže: i za njihovu izreku: "Ubili smo Mesiju, Isusa Marijinog sina, Božijeg poslanika" - ali nisu ga ubili, niti razapeli, pokazala im se samo sličnost s tim . Oni koji se razilaze oko njega sigurno sumnjaju u njega; o njemu nemaju saznanja, osim slijedeće pretpostavke; i nisu ga poubijali sa sigurnošću - zapravo ne; S. 4: 157 Arberry I zbog njihove izreke: Ubili smo Mesiju, Isusa Marijinog sina, Allahovog poslanika - nisu ga ubili niti razapeli, ali to im se činilo ; i eto! oni koji se oko toga ne slažu sumnjaju u to; oni o tome ne znaju osim traženja nagađanja; ubili su ga ne sigurno. S. 4: 157 Pickthall Da su rekli (u hvalisanju), "Ubili smo Krista Isusa, sina Marijinog, apostola Božjeg"; - ali oni ga nisu ubili, niti razapeli, ali tako im se učinilo , a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji, bez ikakvog (određenog) znanja, već samo nagađanja koja slijede, jer su sigurno ubili on ne: - S. 4: 157 Jusuf Ali Tko je natjerao ljude da vjeruju da je Isus umro na križu iako nije bio razapet? Tko je uspio učiniti da se tako čini? Allahu! Allah je izvršio veću obmanu od čak i Isusovih neprijatelja koji su ga željeli mrtvog. I zbog Allahove prijevare, većina ljudi do danas vjeruje da je Isus umro na križu - prema autoru Kur'ana. Ironično, Kur'an također navodi da kada dođe istina, laž nestaje: Ne, ali mi istinu bacamo protiv laži i ona je nadvladava, i evo, laž nestaje. ... S. 21:18 Arberry Dapače! Bacimo istinu protiv laži, tako da ona razbija glavu, i eto! nestaje; ... Shakir To je u principu lijepa izjava. Međutim, Allah tako ne radi. Nije postavio snagu istine protiv zlih planova svojih neprijatelja. Očito, u jednom od najvažnijih trenutaka povijesti, pokušava se suprotstaviti laži većom laži; spletkarenje snažnijim spletkama, prijevara još većom prijevarom. Kako će to ikada donijeti istinu? Nažalost, islam ne završava obmanu, već je usavršava, jer dolazi od najvještijeg varalice, od onoga koji se ponosi najboljim varalicom (S. 3:54 i 8:30). [2] To nije manja neobičnost. Ovdje govorimo o prilično temeljnoj grešci u Allahovom karakteru. Posao kao i obično? Ili koje su implikacije? Možemo li ovo slegnuti ramenima s "Allah najbolje zna"? Ili bi to mogao biti valjan razlog da se izazovu neke neprospavane noći za muslimane koji istinski traže istinu? Ne bi li ova zapažanja dovela do sljedećih ozbiljnih pitanja: Kako takav Bog može biti pouzdan? Kako možemo znati (u bilo kojem određenom slučaju) da on sada govori istinu, da ono što trenutno govori nije samo dio još jedne njegove varljive sheme, da ovo nije još jedna varka u kojoj nas želi zalutati ( opet)? Kur'an kaže da je ono što se dogodilo prilikom razapinjanja bila Allahova varljiva shema kako bi se ljudi uvjerili da je Isus razapet iako to zaista nije. Ali posljedica je bila da je Allah tom varkom zalutao milijarde ljudi. Sad ne vjerujem ni minutu. Uvjeren sam da je Biblija istinita, da je Isus razapet i uskrsnuo od mrtvih, da je Bog istinoljubiv i pouzdan, te da je Kur'an u krivu i da nije došao od Boga. Međutim, musliman se mora boriti sa implikacijama onoga što Kur'an kaže. A ako je to zaista Allahov karakter, ako varljivost pripada liku Boga Kur'ana, kako musliman može imati povjerenja da Muhammed i Kur'an nisu još jedna "velika zavara" od Allaha ( najveći od varalica) u svrhu zalutanja milijardi ljudi - muslimana? Konkretno, zalutati mnoštvo natjerajući ih da NE vjeruju u raspeće (iako je to bilo istina) i da NE SMIJU vjerovati u Isusa kao istinskog Božjeg Sina i da NE SMIJU prihvatiti spasenje koje pravi biblijski Bog nudi im? Na osnovu čega musliman može imati bilo kakvo povjerenje da je istina ono što mu Allah kaže u Kur'anu - ako Kur'an uopće dolazi od Allaha? [2] Ako je Bog istinoljubiv i pouzdan, onda Kur'an nije od Boga. S druge strane, ako je Kur'an tačan u S. 3:54, 4: 157 i 8:30, onda je Bog varalica. Ali ako je Bog varalica, ne možemo vjerovati da on govori istinu u Kur'anu. Stoga Kur'an uništava vlastitu vjerodostojnost i za muslimana ostaje samo očaj. [3] Jochen Katz Daljnje čitanje Varaš nas o prevari? je članak koji govori o povezanom stihu i iznosi dodatne misli koje nadopunjuju ono o čemu se razmišljalo u ovom radu. U našem rječniku o DECEPTION-u naveden je niz članaka o varljivosti i / ili pouzdanosti Boga. Bilješke 1. Zapažanja koja su vrlo slična onima koja su ovdje predstavljena u vezi sa S. 3:54 mogu se primijeniti i u vezi sa surom 8:30; samo ovdje usporedite prijevode . 2. Kur'an dva puta navodi da je Allah najbolji od varalica: I oni (nevjernici) su smišljali, a Allah je smišljao (protiv njih): a Allah je najbolji od smicalica ( waAllahu khayru almakireena ). S. 3:54 Pickthall A kad oni koji ne vjeruju kovaju protiv tebe (O Muhammede) da te smrtno rane, ili da te ubiju ili tjeraju dalje; oni spletkare, ali Allah (također) kova spletke; a Allah je najbolji spletkar ( waAllahu khayru almakireena ). S. 8:30 Pickthall S druge strane, Isus identificira Sotonu kao oca laži, tj. Kao glavnog varalicu: Pripadate svom ocu, vragu, i želite izvršiti očevu želju. Od početka je bio ubojica, ne držeći se istine, jer u njemu nema istine. Kad laže, govori materinji jezik, jer je lažov i otac laži. Ivan 8:44 NIV Na čitatelju je hoće li se usuditi vidjeti vezu između ovih odlomaka ili ne, ali ne smatram takvu vezu pretjeranom. 3. Koliko je Isus različit, koliko je različit Bog Biblije! ... Isus je rekao, "Ako se držite mog učenja, vi ste stvarno moji učenici. Tada ćete znati istinu i istina će vas osloboditi." Ivan 8: 31-32 NIV Ne dopustite da vam se srce uznemiri. Vjeruj u Boga; vjerujte i meni. ... Isus je odgovorio: "Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." Ivan 14: 1,6 NIV Ne, ne treba završiti s očajem. Isus pruža nadu i pokazuje izlaz iz muslimanske dileme, kad bi samo musliman razmotrio ono što mu Isus kaže. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu