top of page

​

​

​

​

"Sramota križa" i njegova slava

 

Dio 4: Posljedice: Kamo idemo odavde?

Vidjeli smo da se oštro ne slažemo je li Isus razapet ili nije. I o ovom će se pitanju morati dalje raspravljati ako uopće treba postojati smislen kršćansko-muslimanski dijalog. I ovdje se ne radi samo o mišljenju "kako je Isus umro", već se u konačnici radi o našem razumijevanju Božjeg karaktera, ozbiljnosti grijeha i drugim izuzetno temeljnim pitanjima, koja ovdje nisam izričito iznio.

No, postoji još jedan aspekt Križa na koji vrijedi ukazati dok razmišljamo o pitanju: Kako sada rješavamo svoje razlike?

Nitko kome je stvarno stalo do istine, ne može krenuti svojim putem i reći, pa, zapravo nije važno, nemojmo ovo shvaćati previše ozbiljno. Vjerojatno smo svi "na neki način". Ako doista tražimo istinu, ovaj je relativistički pristup "osjećati se dobro" nedostojan da ga se uopće razmotri.

Postoji jedan užasan povijesni događaj koji je otrovao toliko odnosa između muslimana i kršćana. Govorim o križarskim ratovima. Neki zli političari (čak i crkveni političari) tada, a u nekim slučajevima i danas, koristili su Božje ime kako bi opravdali svoju pohlepu i planove za proširenje domene svoje moći.

Isusovo je učenje po tom pitanju vrlo jasno (Matej 5):

 

1 Kad je [Isus] vidio svjetinu, popeo se na planinu i sjeo. Njegovi su mu učenici došli,
2 i on ih je počeo poučavati, govoreći:
3 "Blago siromašnima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
4 Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti.
5 Blagoslovljeni krotki, jer će naslijediti zemlju.
6 Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, jer će se zasititi.
7 Blaženi su milosrdni, jer će im se ukazati milosrđe.
8 Blago čistima srcem, jer će vidi Boga.
9 Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovima Božjim.
10 Blago onima koji su progonjeni zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
11 Blago tebi kad te ljudi vrijeđaju, progone i lažno govore protiv tebe svako zlo zbog mene.
12 Radujte se i radujte se jer velika je vaša nagrada na nebu jer su na isti način progonili proroke koji su bili prije vas.
13 Ti si sol zemlje. Ali ako sol izgubi slanost, kako je opet možete usoliti? Više nije dobro ni za što, osim da ga ljudi izbace i zgaze.
14 Ti si svjetlost svijeta. Grad na brdu ne može se sakriti.
15 Niti ljudi pale lampu i stavljaju je pod zdjelu. Umjesto toga postavili su ga na postolje i osvjetljava sve u kući.
16 Na isti način, neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima.

I premda se moramo oštro složiti u pogledu sadržaja istine, dopustite mi da opet citiram dio odlomka na koji sam vam već skrenuo pažnju u 2. dijelu. U 1. Korinćanima 5 apostol Pavao piše:

 

18 Sve je to od Boga, koji nas je pomirio sa sobom kroz Krista i dao nam službu pomirenja:
19 da je Bog pomirio svijet sa sobom u Kristu, ne računajući grijehe ljudi prema njima. I predao nam je poruku pomirenja.
20 Stoga smo Kristovi ambasadori, kao da Bog preko nas upućuje svoj poziv. Molimo vas u ime Krista: Pomirite se s Bogom.

Križ znači:

  • Dobrovoljna patnja i smrt Isusa u naše ime

Križarski ratovi su bili:

  • Prisilna patnja koju je drugima nanijela teroristička banda "nekontroliranih vojnika" koji su djelovali pod zlouporabom Isusova imena.

Nadam se da vidite da su križarski ratovi potpuno izopačenje Isusove zapovijedi za širenje DOBRE vijesti. Ponekad su "kršćani" doista bile vrlo loše vijesti. Križarski ratovi su cjelovita antiteza evanđeoske poruke.

Evanđelje = evanđel (Injil) = dobra vijest ili pomirenje koje traži slobodan i pun ljubavi odgovor muškaraca i žena na djela ljubavi koja je Bog učinio za nas.

Pravi kršćani su sljedbenici raspetog Gospodina, a ne sljedbenici onih koji su ga razapeli.

Ne postoji samo Križ našega Gospodina u koji vjerujemo, već i križ za svakoga tko ga slijedi (Matej 16):

 

21 Od tada je Isus počeo objašnjavati svojim učenicima da mora ići u Jeruzalem i trpjeti mnoge stvari od starješina, glavnih svećenika i učitelja zakona, te da mora biti ubijen i treći dan uskrsnut u život.
22 Petar ga odvede u stranu i stade mu prigovarati. "Nikad, Gospode!" On je rekao. "Ovo vam se nikad neće dogoditi!"

[Čini se da je i Peter imao prilično problema s ovim konceptom.]

 

23 Isus se okrenuo i rekao Petru: "Stani iza mene, sotono! Ti si mi kamen spoticanja; nemaš na umu stvari Božje, već stvari ljudske."
24 Tada Isus reče svojim učenicima:

 

  • "Ako bi netko krenuo za mnom,
    mora se odreći samoga sebe
    , uzeti svoj križ i slijediti me.

25 Jer tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
26 Kakva će korist biti za čovjeka ako stekne cijeli svijet, a unatoč tome izgubi dušu? Ili što čovjek može dati u zamjenu za svoju dušu?

Križ u životu svakog vjernika treba primijeniti na sebe, a ne na druge. Nemamo opravdanje za dovođenje drugih koji pate kako bi nastavili svoje želje i ciljeve, ali moramo umrijeti svojim sebičnim ambicijama i odreći se [= razapeti] svega što nas sputava u nasljedovanju Krista.

Prava evanđeoska poruka može biti i uvijek mora biti ponuda Božje ljubavi prema nama po Isusu, ponuda oproštaja i pomirenja te novi život. A ova je ponuda besplatna i nikad se ne smije miješati sila nasilja, da se poruka ljubavi ne bi preokrenula u poruku zla.

Jerome, kršćanski učenjak iz četvrtog stoljeća, piše o prvih tristo godina kršćanstva:

 

Kristova crkva osnovana je prolijevanjem vlastite krvi, a ne tuđe; podnoseći bijes, a ne nanoseći ga. Progoni su učinili da raste; mučeništva su to okrunila.

I to je istina bez rezerve. Jedna od najgorih stvari koja se dogodila crkvi je snažna povezanost s političkom moći koja se razvila od sredine četvrtog stoljeća nadalje. Moć kvari, ne samo izvana već i unutar crkve. A "crkva" je ponekad zlorabila moć koju je imala, a zlostavljali su je i oni koji su imali političku moć i željeli imati vjerski blagoslov za svoju zlu politiku. Ali svako nasilje u ime Kristovo protivi se poruci samog Krista.

Tijekom Ramazana 1996. godine sljedeća je poruka kružila među milijunima kršćana. Oni su vrlo dobra formulacija pravog kršćanskog odnosa prema strahotama i zlu križarskog rata. Možda ove izjave mogu na malo pomoći da razumijevanje i opraštanje mogu rasti. Oni definitivno odražavaju istinski kršćanski i biblijski stav, premda je vrlo tužno da se i danas naziv "kršćanske" religije zlostavlja zbog nasilja i politike moći.

Ovi redovi nisu bili namijenjeni muslimanskoj publici, bili su u knjižici molitvenih tema za kršćane. Ali odlučio sam vas samo obavijestiti o njima bez da ih uređujem.

 

Križarski ratovi

900. obljetnica (1095. - 1099.) strašnih događaja Prvog križarskog rata pruža Kristovim sljedbenicima priliku da izraze duboko kajanje za prošlost. Moramo ponizno tražiti oprost za krv koja je prolivena u ime kršćanstva. Kako je svaki križar nosio simbol križa, moramo prepoznati veliku pogrešku koja je simbol ljubavi za sve ljude pretvorila u znak podjele, mržnje i istrebljenja.

Križarski ratovi bili su pogođeni Židovima, istočnim kršćanima i muslimanima. Židovi su poklani na nekoliko mjesta. Istočne kršćane (grčke pravoslavce i druge) križarske su vojske maltretirale i ponižavale, povećavajući već postojeće podjele. Muslimani su ubijani u velikom broju, potičući stoljeća dubokog neprijateljstva. Ratovi su bili glavni dio ljudske povijesti, ali vjerski ratovi u ime Krista ne odražavaju duh Evanđelja. Isus je rekao: "Volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. Činite dobro onima koji vas mrze i blagoslivljajte one koji vas proklinju." (Luka 6: 27-36)

Mnogi muslimani imaju puno bolje sjećanje na križarske ratove od kršćana. "To je još jedan križarski rat!" fraza je koja se redovito ponavlja u retorici nekih muslimanskih vođa. Muslimanski fundamentalisti često nazivaju zapadni kulturni i ekonomski utjecaj posljednjim križarskim ratom.

Na ovaj prvi dan molitve za vrijeme ramazana 1996., razmislimo o prošlosti i zamolimo Gospodara da pretraži naša srca u pogledu naših današnjih stavova. Mnogi od nas imaju pretke koji su sudjelovali u križarskim ratovima. Mnogo više od nas su duhovni potomci onih koji su sudjelovali u križarskim ratovima i podržavali ih.

Iako se prošlost ne može prepisati, svatko od nas može napraviti korak prema postavljanju novih temelja za buduće generacije. Kao kršćani možemo reći da nam je žao prošlosti. Pomolimo se za zacjeljivanje rana između Židova, kršćana i muslimana. Svojom križnom smrću Isus je napravio put da imamo oproštenje grijeha, da se pomirimo s Ocem i jedni s drugima (2 Kor 5,17-20). "Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovima Božjim." (Mt: 5: 9).

U potpunosti podržavam ove redove. I meni je jako žao zbog patnje i zla koje je "Crkva" nanijela mnogim muslimanima. "Mi" ćemo morati dati račun Bogu što je u vašim očima iskrivio Njegovo Evanđelje do neprepoznatljivosti. Razumijem da ta sjećanja žive i čak su pojačana trenutnim situacijama poput Bosne. Želim vas uvjeriti da to sve nema nikakve veze s porukom koju nam je Isus zapovjedio da propovijedamo i s likom koji bismo trebali ispoljavati.

I premda osobno nisam imao nikakve veze s križarskim ratovima od davnina, moram se i stidjeti nakloniti pred Božjim svetim zapovijedima i žao mi je zbog onih vremena kad sam i sam u žaru svađe nekoga uvrijedio. Nikad mi to nije bila namjera. Opomenuti smo u Božjoj Riječi i moja je želja govoriti istinu u ljubavi.

A to očito znači "onoliko koliko mislim da razumijem istinu". Nitko apsolutno ne razumije svu istinu. I učim i rastem, često popraćen pogreškama, a ponekad i bolnim. Hodočasnik sam u potrazi za istinom i dubljim razumijevanjem, ali želim podijeliti s onima koji su na istom putu onog što sam već pronašao i koji mi je obogatio život. I predivan dar opraštanja smrću Isusa, moga Spasitelja, dio je onoga što ne mogu zadržati samo za sebe.

Kada postavljam teška pitanja, nije to zbog pokušaja da muslimani izgledaju smiješno, već je u nadi da ćete početi razmišljati o onim pitanjima koja su po mom uvjerenju od najveće važnosti. Ne možemo si priuštiti nijednu slijepu vjeru, ali moramo znati u što vjerujemo i zašto vjerujemo, a najbolje što možemo možemo biti sigurni da je ono što vjerujemo zaista istina. O tome ovisi naša vječna sudbina.

Ako samo pobijedim u svađi

 

  • [i očito sam uvjeren da je slučaj kršćanske vjere bolji od slučaja islama, i u istom smislu nadam se da ste musliman samo zato što ste uvjereni da je islam istina i da ima odgovore na najvažnije pitanja i također se nadamo da će mnogi od nas promijeniti svoju odanost ako vide da smo zaista pogriješili]

i tijekom toga ste vas uvrijedili i izgubili volju za daljnjim slušanjem, tada nisam uspio i bilo bi bolje da sam držao jezik za zubima. To ne dijelim samo na Internetu. I u Njemačkoj i u SAD-u imam prijatelje muslimane koje jako volim, a budući da su mi dragi, ne mogu šutjeti i moram im to dopustiti, a vi znate najbolje što mogu, da ste na način koji vodi do vašeg uništenja [prema mom uvjerenju i prema Bibliji].

U istom smislu, primio sam "zabrinute" e-mailove nekih od vas koji su me upozorili da moram ozbiljno shvatiti istinu islama jer o tome ovisi moja vječna sudbina. Cijenim ove komentare, jer pokazuju da ti ljudi imaju prave prioritete, čak i ako govore na temelju uvjerenja koje smatram pogrešnim.

S ljubavlju i željom za istinom,

Jochen Katz

 

Kristov križ
Odgovor na Islam Home Page

bottom of page