"Starica" i Božji lik "An old woman" and God's character https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi013.html Proturječnost Kur'ana: Što se dogodilo s Lotovom obitelji? On [Lot] je rekao [zlim ljudima oko sebe]: "Mrzim vaša djela." "O moj Bože! Izbavi mene i moju obitelj takvih stvari kao što to čine!" Pa smo isporučili njega i njegovu obitelj - osim starice koja je zaostajala. - Sura 26: 168-171 Ali spasili smo njega i njegovu obitelj, osim njegove supruge: bila je od onih koji su zaostajali. - Sura 7:83 Ili je ovo kontradikcija, jer je to u jednom trenutku "starica", a u drugom "njegova supruga", ili je, prema muslimanskim komentatorima, njegova supruga ista kao i starica. Ovo "rješava" problem identiteta, ali ne prenosi puno poštovanja prema supruzi ovog proroka. "Starica" koju ne vrijedi ni pravilno "identificirati". Je li to prezir prema ženama uopće ili prema staricama? Nije li najvažnija osoba u čovjekovom životu njegova supruga? Koliko poštovanja zaslužuje supruga proroka? Zašto Allah nije čuo Lotovu molitvu za svoju obitelj u kojoj se činilo da uključuje i njegovu suprugu? Rekli su: O Lut! mi smo glasnici vašeg Gospodara; oni vas nikako neće dosegnuti; zato uklonite svoju obitelj u dijelu noći - i neka se nitko od vas ne osvrće - osim vaše supruge, jer što god ih zadesi, zadesit će je i ona; zasigurno je određeno vrijeme jutro; nije li jutro blizu? - Sura 11:81 Sada, očito, Bog može zapovijedati što god želi. Ali ovdje postaje jasno da nije tvrdoglavi neposluh Lotove žene gledati unatrag unatoč Božjoj zapovijedi, već je sam Allah taj koji nema interesa spasiti Lotovu suprugu i anđeli Lotu kažu da se ni ne trudi oko njegove supruge od Boga ionako će je uništiti. Ako to nije okrutno kao odgovor na molitvu Bogu da spasi njega i njegovu obitelj, ... Moj problem nije toliko u prezirnom izrazu "starice", već u Božjem liku koliko je prikazan ovdje u Kur'anu. Opis njegove žene kao "starice" u skladu je s Allahovom nezainteresiranošću za sudbinu Lotove žene. Vidi također Sura 27:57 koja glasi "njoj smo odredili da budemo od onih koji su zaostali". Muslimanski odgovori po Randy Desmond Datum: Thu, 9 Jan 1997 Žao mi je što je odgovor autora (kontradikcije) izraz njegovog osobnog nezadovoljstva Kur'anom više nego što je logičan argument. Svakako je taj autor i sam mogao vidjeti (i zapravo je istaknuo) rješenje predloženog proturječja. Ironično, on tada odlučuje kritizirati Božji karakter jer nije odobravao da se muška supruga naziva "staricom". Kao da je to što ste starica i što vas ne spominju po imenu ili obiteljskim odnosima nekako ponižavajuće. Zar nikada niste čuli priču u kojoj se likovi navode na više načina? Zapravo, kad uzmete u obzir da je ona bila među onima koji su ostali iza vas, Bog je čak i tada najljubazniji. Bog ne govori loše riječi o njoj, već samo iznosi činjenice o njezinoj situaciji. Pa kako računate na sudbinu Lotove žene u biblijskoj priči? Pogledajmo Postanak 19 ... [15] Kad je svanulo jutro, anđeli su poticali Lota, govoreći: "Ustani, uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne bi bio progutan u gradskoj kazni." . . . [24] Tada je GOSPODin kišio na sumpor Sodome i Gomore i vatru od GOSPODA s neba; [25] i srušio je te gradove i cijelu dolinu i sve stanovnike gradova i ono što je raslo na zemlji. [26] Ali Lotova žena iza njega osvrnula se i postala je stup soli. Zvuči prilično slično Kur'anu. Preispitujete li onda Božji lik u Bibliji? Da, kazna za Lotovu suprugu na kraju je ista u Bibliji i Kur'anu. Važna je razlika u tome što Bog ne određuje njezinu kaznu u Bibliji. Sva Lotova obitelj pozvana je spasiti se. Tada supruga ne poštuje naredbe anđela i okrenuta je prema stupu soli. S druge strane, u Kur'anu Bog predodređuje da će kazniti Lotovu suprugu i govori mu da se s njom ni ne zamara. Prijezir i presuda određeni su unaprijed. Spasu i poslušnosti nisu otvorena vrata. Bog je odlučio kazniti i zalutati. O tome nema rasprave. Baš kao što Allah ušutkuje Nuha u 11: 45-47 kada pita za njegovog sina koji se izgubio u poplavi. Ali spasili smo njega i njegovu obitelj, izuzev njegove supruge: ona Mi smo bili predodređeni da budemo od onih koji zaostaju. - Sura 27:57 Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

"Nakon 3 dana" ili "3. dana"? "After 3 days" or "on the 3rd day"? http://www.christianthinktank.com/q3rdday.html Dobro pitanje... ... pa, je li 'nakon' 3 dana ili 'na' 3 dan ?! (stvoreno 20. studenog 1997. ... novi materijal dodan rujna 2001.) Netko je napisao u pitanju o PRETHODNOM pitanju na koje sam pokušao odgovoriti (moji originalni odgovori napisani su kurzivom ): PITANJE: Ovo dolazi s popisa razloga zašto humanisti ne vjeruju Bibliji. Preuzeo sam njihov dokument iz America On-Line. To je također pitanje koje sam imao, ali nikada nisam odgovorio. Isus je rekao da će biti u zemlji (pokopan) tri dana i tri noći. Ako je umro u petak, a ustao u nedjelju ujutro, kako su ovo tri dana i tri noći. ODGOVOR: Ovo je jedan od lakših ... Židovi su DIO dana ili noći računali kao CIJELI dan ili noć, tako da bi dio petka, cijeli subota, dio Sunca bili 'tri dana i tri noći' - -bio je to hebrejski idiom dana ... Naravno, radimo isto ... ako kažem da sam radio u uredu cijeli dan, 'cijeli dan' Uobičajeno ne znači 24 sata ... to znači većinu dnevnog vremena ili što već ... To se uklapa u druga predviđanja koja kažu "treći dan" ... [u ovom trenutku NOVI ispitivač pita:] Gospodine, prije svega, čini se da vaš primjer nije baš precizan. Izjavili ste: "ako kažem da sam radio u uredu cijeli dan, 'cijeli dan' obično ne znači 24 sata". Iako je u pravu, ali za to ima vrlo jednostavan razlog ... Tradicija. Nijedan ured ne radi 24 sata dnevno. Prema tome, "cjelodnevni" u odnosu na ured obično podrazumijeva "radno vrijeme". Kao mudro, ako netko dok govori o kriket utakmici, netko kaže: "Cjelodnevna igra izgubljena je zbog kiše" ... "Cijeli dan" u odnosu na kriket utakmicu značio bi samo šest sati igre. Dakle, značenje i implikacija fraza "Cjelodnevni", "Cjelodnevni" i riječ "Dan" mogu se i obično mijenjaju promjenom onoga što su upotrijebljene u vezi s tim. Na primjer, ako kažem: "Ostao sam u Americi tri dana i tri noći", sada se ovdje koristi riječ "dan" u apsolutnom smislu. Tako bi jedan dan i jedna noć trebali biti puni krug. Zar ne mislite tako? Pa opet, izjavili ste: " ..židovi su DIO dana ili noći računali kao CIJELI dan ili noć" . Moje pitanje u vezi s tim je: Koji je izvor ovih podataka o spomenutoj židovskoj tradiciji? Je li to klasična židovska književnost? Je li to sama Biblija? Je li to Josip? Nadam se da biste shvatili da je to neophodno da bih to znao jer bez toga ne znam kako mogu biti siguran u to? Čekam vaš odgovor XXXXX PS: Nadalje, želio bih naglasiti da kada kažemo, na primjer: "24 sata dnevno" ... riječ "dan" ovdje se proširuje tako da uključuje "dan" i "noć" .. Ali kad kažemo "22 noći i 23 dana "ovdje riječ" dan "ne uključuje" noći ". Stoga jezično mislim da "3 dana i 3 noći" moraju uključivati najmanje "tri" puna ili dijela dana i "tri" cijela ili dijela noćenja, odvojeno. Tri dana i samo dvije noći, čini se, ne mogu se nazvati "tri dana i tri noći". Molimo pojasnite. Odgovorio sam... Važno je prije svega prepoznati da je pitanje "Ne mislite li tako?" na njih treba definitivno odgovoriti 'ne' ... Idiomatski izrazi u drugim kulturama uopće nam ne moraju imati BILO KOJI smisao. Naš posao kao čitatelja literature iz druge kulture je pokušati razumjeti NJIHOVE idiome, umjesto da ih prosuđujemo. Dakle, imajući to na umu, dopustite mi da odgovorim na gornji zahtjev za podatke koji podupiru moju izvornu izjavu (" Koji je izvor ovih podataka o spomenutoj židovskoj tradiciji?") Iako ne mogu sve nabrojati, dajem glavne dostupne reference. Dopustite mi da navedem podatke iz tri izvora: SZ, Rabbinix i jedan novi odlomak NZ. 1. SZ podaci (da se pokaže da je "treći dan" = "nakon tri dana") Post 42,16: "I sve ih je stavio u pritvor na tri dana. 18 Trećeg dana Josip im je rekao:" Učinite to i živjet ćete, jer se bojim Boga " i oni su tog dana pušteni (iz konteksta stihova 25-26). U ovom slučaju 'za tri dana' značilo je samo 'za treći dan' 1. Kraljevima 20,29: „ Sedam dana logorovali su jedan nasuprot drugome, a sedmi dan se pridružila bitka.“ U ovom slučaju imamo „sedam dana“ značilo samo „do sedmog dana“. 2 Chr 10.5: "A on im reče: 'Vratite mi se opet za tri dana " (NAS) sa stihom 12: "Tako su Jeroboam i sav narod došli treći dan u Roboam kako je kralj naredio govoreći:" Vrati mi se treći dan . " U ovom je slučaju „za tri dana“ jednako „trećem danu“. Esther 4.16: "Idite, okupite sve Židove koji su u Suzi i postite za mene. Ne jedite i ne pijte tri dana, ni noću ni danju . Ja i moje sluškinje postit ćemo kao i vi. Kad to učinim, ja otići će kralju, iako je to protivzakonito. A ako propadnem, propadam. '" I onda u 5.1: " Trećeg dana Estera se obukla u svoje kraljevske halje i stala u unutarnji dvor palače, ispred kraljeve dvorane. " U ovom je slučaju" treći dan "ekvivalentan" tri dana, noć ili dan ". 1. Samuelova 30,12: "Jeo je i bio oživljen, jer tri dana i tri noći nije jeo hranu niti pio vodu . 13 David ga je pitao:" Kome pripadaš i odakle dolaziš? " rekao: "Ja sam Egipćanin, rob Amalečana. Gospodar me napustio kad sam se razboljela prije tri dana . " U ovom slučaju" tri dana i tri noći 'nekako se ispunilo kad ga je gospodar napustio' prije tri dana '. "Dakle, Stari zavjet daje sliku da se izrazi" tri dana "," treći dan "i" tri dana i tri noći "koriste za označavanje istog vremenskog razdoblja." [ NT: CALC: 73] 2. Rabinska literatura također očituje ovaj idiomatski raspon: Rabin Eleazar ben Azariah, deseti u silasku s Ezre, bio je vrlo specifičan: "Dan i noć su Onah ['dio vremena'], a dio Onah kao cijela ona " [J.Talmud, Šabat 9.3 i b. Talmud, Pesahim 4a] To se razumijevanje koristilo u brojnim korelacijama između Jone 1.17 (' u trbuhu ribe tri dana i tri noći ') i gore citiranih odlomaka SZ [npr. Srednja raba u Postanku 56 (22. travnja); Postanak 91,7 (42,17-18)]. 3. Postoji jedan novi odlomak NZ koji ukazuje na ovaj židovski idiom. Matej 27,63: "Gospodine", rekoše oni, "sjećamo se da je, dok je još bio živ, taj varalica rekao:` Nakon tri dana uskrsnut ću. " 64 Dakle, naredite da se grobnica osigura do trećeg dana . " Imajte na umu da je" nakon tri dana "nekako ekvivalentno" do trećeg dana "(a ne" do četvrtog dana "). Ovi bi podaci trebali pokazati grubu ekvivalentnost NT fraza. .................................................. .................................................. .............. A onda je netko ELSE komentirao / pitao: Skenirao sam vaše web mjesto i čini mi se vrlo informativnim. Vaše postupanje s drugima i njihova mišljenja treba biti visoko pohvalno. Smatram da je vaša pažnja prema detaljima vrlo vrijedna, ali ponekad se čini da se izvorno pitanje izgubi. Na primjer, kažete da je staro pitanje u vezi s odlomkom iz Mateja. 12:40 (3 dana i 3 noći), lako je. Vaša prateća dokumentacija je bitna. Ali vaše reference NE odgovaraju na izvorno pitanje. Isus je ustao ujutro (Marko 16,9), ako se poslužimo logikom koju ste iznijeli vi i drugi, i dalje imamo problem ... 3 dana i 2 noći. Isus je "uskrsnuo rano prvog dana u tjednu". Djelomični dan i djelomičnu noć mogu shvatiti kao računanje dana i noći ... ali ako je Isus ustao iz mrtvih rano u nedjelju, onda nam nedostaje noć. Možete li mi pomoći oko ovoga? Odgovorio sam s: "Hvala na lijepim riječima ... i što ste ukazali na potrebu da se članak jasnije zaključi (nadam se da to mogu uskoro) ... "Što se tiče vašeg pitanja, 1. dan je započeo u zalazak sunca (kao što to danas čini subota u Izraelu), a BILO KOJI dio ciklusa noć / dan računao je za cijelu (kako je istaknuto u članku). 2. Isusova smrt u petak popodne bila bi dio "dana" dnevnog svjetla u četvrtak nite / petka. 3. prema tome, uključena smo TRI dana "dan / noć": "četvrta dnevna / petka dnevna svjetlost", "petak nite / sat dnevna svjetlost", "subota noć / nedjelja dnevna svjetlost" (sjećajući se opet da je dio razdoblja računao za CIJELO) Vratio se sa: Zanimljiva logika, ali s njom se ne mogu složiti. Njegova je uporaba četvrtka navečer zabrinjavajuća. I pokušao sam ponovo: "Njegova je uobičajena upotreba i danas ... ako imate problema s tim, samo razmislite kako to Izrael DANAS ... "Subota traje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca ... bilo koji trenutak u vremenu između to dvoje smatra se" subotom "... a dvije" polovice "se uopće NE smatraju odvojenima (noć prije zore NIJE smatra drugačijim od svijetlog podnevnog sata) ... jednostavno morate ići s normalnim razinama uobičajene preciznosti ... na primjer, da bi netko rekao da je Isus pogriješio kad je rekao 'nema li 12 sati u danu? ' kada NIKADA nema točno 12 sati dnevno, primjenjuje se lažni standard na uobičajeni diskurs ... na matematičkoj razini upotrebe, '3 dana i 3 noći' NIKADA NE MOGU BITI TOČNO JEDNAKI 'TREĆI dan' - ali oni su to koristili BILO KAKO u zajedničkom diskursu (a sami to činimo i na drugim područjima) ...možda na uobičajeni jezik primjenjujete neprikladnu preciznu mrežu? - to je uobičajeni problem za ljude svih uvjerenja i uvjerenja, a jedan neprestano moram biti na oprezu (kao zapadnjak i znanstvenik) ... "Ne znam pomaže li ovo bilo čemu ili samo unosi zabunu ... ali mislio sam da bih pokušao ponovo brzo prije nego što se vratim na posao ... Nadam se da ovo pomaže, Glenn M. Miller Kršćanski ThinkTank ... [http://www.Christianthinktank.com] (Referentne kratice)

Sura 4:11,12 Muhamed matematičar Nasljedne dionice (4:11-12,176) Inheritance shares (4:11-12,176) https://answering-islam.org/Quran/Contra/i001.html Sadrzaj ove stranice: 21. Muhamed matematičar Nasljedne dionice (4:11-12,176) 21. Muhamed matematičar Sure 4:11,12 i 4:176 daju kur'anski zakon nasljeđivanja. Kada čovjek umre i ostavi za sobom tri kćeri, svoje dvoje roditelja i svoju ženu, tri kćeri će dobiti 2/3, 1/3 roditeljima zajedno (prema 4:11) i 1/8 prima njegova žena (4:12) što znači da je u raspodjelu uključeno više dobara nego što ih postoji. U ovom slučaju žena ne dobiva ništa ako će od tri trećine kćeri dobiti dvije, a roditelji jednu trećinu, koja osmina ostaje ženi? Drugi primjer: čovjek ostavlja za sobom samo svoju majku, svoju ženu i dvije sestre. Majka će dobiti 1/3 (4:11), žena će dobiti jednu četvrtinu (4:12) i dvije sestre će dobiti 2/3 (4:176), što kad se sve zbroji ima 15/12 dostupne imovine. Prema Kur'anu, Allah daje sljedeća pravila za raspodjelu nasljedstva. Sura 4:11 „Allah vam naređuje da od djece vaše - muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima - dvije trećine onoga što je ostavio, a ako je samo jedna njoj - polovina. A roditeljima, svakome posebno - šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - trećina. A ako bude imao braće, onda njegovoj materi - šestina, pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži, roditelji vaši ili sinovi vaši. To je Allahova zapovijed! - Allah, zaista, sva zna i mudar je.“ Sura 4:12 „A vama pripada - polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima - osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti - šestinu; a ako ih bude više, onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova zapovijed! - A Allah sva zna i blag je.“ Sura 4:176 „Oni traže od tebe rješenje. Reci: "Allah će vam kazati propis o ’kelali’": ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj - polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima - dvije trećine njegove ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženama. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna sve.“ - Recimo da sam ja udovac koji ima samo jednu kći. Kada ja umrem, moja kći dobiva polovinu prema stih 11. Što se događa sa ostalim? - Slično je i u situaciji kada imam jednu kći, i jednu ili više žena; moja kći dobije ½ (4:11), moje žene dijele 1/8 (4:12) – to znači da je pet osmina podijeljeno. Što se događa sa ostale tri osmine imanja? Taj primjer se vidi i u situaciji Muhamedove smrti, ostavio je jednu kći (Fatimu) i više žena. Nevjerojatno, ali Muhamed se sam nije držao uredbi prema svojoj objavi. Problem postaje jasniji kada dodamo brata. U Kur'anu, braća i sestre su spomenuti kao nasljednici jedino ako uminuli nema djece. U tom slučaju Suniti i Šiiti su otišli različitim putevima kada se pita što učiniti sa ostatkom imovine. Šije sve daju kćerima, dok Suniti će ostalo dati najbližem rođaku, u ovom slučaju bratu. I jedni i drugi poštuju Kur'an po tom pitanju jer Kur'an ne govori što da se čini po tom i po mnogim drugim pitanjima. Instrukcije nisu potpune, ili nisu završene. Drugi primjer Šija/Suni razlika: Ako čovjek ostavi za sobom ženu i dvoje roditelja. Šije će dati ženi jednu četvrtinu, zatim 1/3 majci i 2/3 ocu, tj. svi oni će primiti jednu četvrtinu i jednu polovinu od imanja. Suniti će dati ženi jednu četvrtinu, majci 1/3 i ocu kao najbližem muškom rodu ostatak. To nije kontradikcija Kur'anu, jer niti jedan stih nije prekršen s niti jednom od ovih metoda, ali pokazuje kako daleko da je Kur'an jasan u instrukcijama. Udovac ostavlja oca i jednu kći. Prema Kur'anu, otac prima 1/6, kći prima polovinu. Ostala 1/3 se daje kćeri prema Šijama, dok otac prima sve ostalo prema Sunitskom pravu. Šije će dati ženi 1/8, jedina kći 7/8, a sestrama ništa, dok Sunitsko pravo nalaže da se ženi daje 1/8, kćeri 1/2 i sestri kao univerzalnom nasljedniku 3/8. Recimo da moja žena nema rodbine uopće (ako je bila siroče) i ona umre prije nego je rodila djecu. Prema stihu 12. ja dobivam pola vlasništva. Tko dobiva drugu polovinu? Samo pola nasljedstva je regulirano prema Kur'anu. Ista je situacija u obrnutom slučaju, ako ja umrem, moja žena dobiva 1/4. – A tko dobiva ostale 3/4 vlasništva? I još jedna poteškoća, recimo da mi imamo djecu. Umrem ja i ostavim za sobom kći i ženu, ali nemam druge rodbine, što znači da moja kći dobiva jednu polovinu, što je jednako sa 4/8 (stih 11) i moja žena dobiva 1/8 (stih 12) – to je ukupno 5/8, što znači da 3/8 idu nigdje. Allah nije računao na to. Može li se ostatak dati ženama ili možda više kćeri? Ali ako se učini to – onda se krši Kur'anska direktiva. Čemu svrha takvim pravilima kad nema nikakvih instrukcija? Kakogod, dokle god svi dijelovi imovine kad se zbroje imaju sumu manju od 1, stvari se mogu riješiti 'relativno lako'. Najproblematičnije je slijeđenje zasigurno česte situacije: - Ako ja kao muško dijete obitelji umrem i ostavim iza sebe: 3 kćeri obadva roditelja ženu onda oni primaju 2/3 (2/9 svaka) 1/3 (1/6 svaki) 1/8 Stih 11 stih 11 stih 12 2/3 + 1/3 + 1/8 = 1 + 1/8 Odakle će doći ova dodatna 1/8? Hoće li lokalna muslimanska zajednica platiti za to ('Fond za balansiranje naslijeđenih dionica kojih nema')? Ipak, kad bi oni sakupljali ostatke iz slučajeva gdje je suma manja i gdje se ne zna što će se sa ostatkom u primjerima iznad, to bi bilo fer. Šije rješavaju ovaj problem tako što plate ženi prvo, žena dobiva 1/8, što se oduzme drugima koji trebaju dobiti ostatak. Sunitske škole prava smanje sve dionice proporcionalno. Obadvoji su pronašli način da zaobiđu oko ovog problema, ali u obadva rješenja – neki ili svi nasljednici ne dobivaju dijelove koje je odredio Kur'an. Znam da su muslimani pronašli načine da riješe probleme nasljeđivanja u životu. Ali ako se uzmu informacije iz Kur'ana samo, onda je nemoguće uskladiti stvari. U najmanju ruku, instrukcije o nasljeđivanju proturječe Suri 41:2-3 gdje čitamo: „Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur’an na arapskom jeziku za ljude koji znaju.“ Čak i kad ne bismo tražili standard savršenstva u vezi tih pravila, jer to se traži od objave od Boga, nego kad bismo mislili da je ta poruka izmišljena od Muhameda, jako je čudno da uspješni poslovni čovjek zadužen za čitave karavane kroz više godina, nije znao ispravno zbrojiti par frakcija. Nasljedne dionice (4: 11-12, 176) Tko će platiti račun za "obećanje u prekoračenju?" Prema Kur'anu, Allah u pogledu podjele nasljedstva daje sljedeća pravila: 4:11 Allah vas tereti za vašu djecu: muškarcu slično kao dio dviju žena, a ako su žene iznad dvije, onda za njih dvije trećine onoga što on ostavi, ali ako ona bude jedno, onda njoj pola; a roditeljima svakom od njih dvoje šesto od onoga što ostavi, ako ima djecu; ali ako nema djece, a nasljednici su mu roditelji, trećina majci ili ako ima braću, majci šesta, nakon bilo koje ostavine koju može ostaviti u zavjest ili bilo kojeg duga. Vaši očevi ili sinovi - ne znate koji vam je od njih bliži profit. Tako Allah raspodjeljuje; Allah je sveznajući i mudar. 4:12 A za vas polovica onoga što vaše supruge ostave ako nemaju djece; ali ako imaju djecu, za vas od onoga što ostavljaju četvrti, nakon bilo koje ostavine koju mogu ostaviti ili bilo kojeg duga. A za njih četvrtina onoga što ostaviš ako nemaš djece; ali ako imate djecu, za njih od onoga što ostavljate osminu. nakon bilo koje ostavine koju mogu ostaviti ili bilo kojeg duga. Ako muškarac ili žena nemaju nasljednika izravno [tj. Djecu ili roditelje], ali imaju brata ili sestru, svakom od njih dvoje je šesti; ali ako su brojniji od toga, dijele podjednako trećinu, nakon bilo koje ostavine koju mogu ostaviti ili bilo kojeg duga koji nije štetan; optužba od Allaha. Allah je sveznajući, sveznajući. 4: 176 Tražit će od tebe izjavu. Reci: 'Allah vam izriče u vezi s posrednim nasljednicima. Ako muškarac propadne bez djece, ali ima sestru, ona će dobiti polovicu onoga što on ostavi, a on je njezin nasljednik ako nema djece. Ako postoje dvije sestre, primit će dvije trećine onoga što on ostavi; ako postoje braća i sestre, mužjak će dobiti dio dvije ženke. Allah vam jasno stavlja do znanja da ne zalutate; Allah o svemu zna. Čitav mi ovaj tekst izgleda prilično teško, ali to je zajedničko obilježje gotovo svih pravnih tekstova. Odabrao sam prijevod Arberrya jer je Jusufa Alija bilo još teže slijediti. Kad su stvari složene, uvijek je dobro započeti s laganim primjerima. Ovdje to znači, samo nekoliko ljudi koji će podijeliti nasljedstvo. Brojni su jednostavni slučajevi kojima nije jasno kako se s njima uopće nositi, jer nisu obuhvaćeni navedenim uputama. Na primjer, ako imam samo jednu kćer, stih 4:11 kaže da dobiva pola [naizgled bez obzira na to tko bi još mogao naslijediti]. Stih također navodi opće pravilo da sin nasljeđuje dvostruko od onoga što nasljeđuje kći. Znači li to da bi sin jedinac dobio sve? Čak i ako još uvijek postoje roditelji koji bi također trebali dobiti dio? Također, regulirano je da jedna kći dobije polovicu, a više od dvije kćeri će [jednako] dijeliti u 2/3. Koliko bi dvije kćeri dobile među njima? Prosjek između 1/2 i 2/3? [Zapravo postoje kontroverze, a u sunitskom zakonu ogroman je konsenzus shvatiti da "više od dva" znači "dvoje ili više", iako Arapi to ne govore. Stoga bi dvije kćeri dobile 2/3 imanja. Samo "Ibn Abbas, pratilac poslanika Muhammeda, a.s., smatra da dvije kćeri moraju dobiti jedan polovični udio, jednak udjelu jedne kćeri." (Kavakci, "Islamsko nasljedno pravo", str. 22) ] Ali budući da se ti slučajevi u Kur'anu jednostavno izravno ne obrađuju, nemojmo o tome spekulirati, već ćemo se samo osvrnuti na slučajeve za koje smo izričito dobili upute i pogledajte jesu li one dosljedne. Pretpostavio sam da sam već udovac i da imam samo jednu kćer. Kad umrem, moja jedna kćer dobije polovicu prema stihu 11. Što se događa s ostatkom? Slična je situacija u kojoj imam jednu kćer i jednu ili više supruga: Moja kći dobiva 1/2 (S. 4:11), moje supruge dijele 1/8 (S. 4:12), tj. 5/8 se distribuira . Što se događa s ostalih 3/8 imanja? Ovaj primjer ne nameće novo pitanje, ali je vrlo važan, jer je takva situacija kod Muhammedove vlastite smrti, ostavljajući jednu kćer (Fatimah) i nekoliko supruga. Nevjerojatno je to što se Muhammedovo bogatstvo ne dijeli prema Kur'anu! Problem postaje jasniji kada dodamo brata. U Kur'anu se braća i sestre spominju kao nasljednici samo kada nema djece. U ovom su slučaju suniti i šiiti krenuli na različite načine što učiniti s viškom. Shias će sve dati kćeri ( vidi br. 2740 ), a suniti ostatak najbližem muškom rođaku, u ovom slučaju bratu. Oba su vjerna Kur'anu. Kur'an ne kaže šta treba činiti u ovom i mnogim drugim slučajevima. Upute su nepotpune. Ostali primjeri razlike između šiija i sunita: Ako muškarac napusti ženu i dva roditelja. Shia će dati ženi 1/4, a zatim će ostatak podijeliti kao 1/3 za majku i 2/3 za oca, tj. Dobit će 1/4 i 1/2 izvornog imanja ( vidi br. 2741 ). Suniti će supruzi dati 1/4, majci 1/3, a ocu ostatak kao najbližem muškom rođaku, tj. 5/12. To nije kontradikcija s Kur'anom, jer nijedan ajet nije direktno kontradiktiran ni u jednoj metodi, ali pokazuje da Kur'an u svojim uputama nije daleko od jasnog. Udovac ostavlja oca i jednu kćer. Prema Kur'anu, otac prima 1/6, kći 1/2. Preostalu 1/3 šija daje kćeri ( vidi br. 2743 ), dok je otac prima kao "univerzalnog nasljednika" u sunitskoj jurisprudenciji. Za sunitski zakon vidi dr. Kavakci, "Islamsko nasljedno pravo", str. 16. Shia će dati ženi 1/8, jedinoj kćeri 7/8, a sestri ništa, dok će po sunitskom zakonu supruga 1/8, kći 1/2, a sestra kao univerzalna nasljednica 3/8 (baqi) (vidi dr. Kavakci, stranica 52). Pretpostavimo da moja supruga uopće nema rođaka [npr. Bila je siroče iz rata] i da umire prije nego što smo blagoslovljeni s bilo kojom djecom. Prema 12. stihu, dobivam pola njezine imovine. Tko dobiva drugu polovicu njezine imovine? Samo je polovina nasljedstva regulirana prema Kur'anu. Ista situacija s zamijenjenim ulogama, moja bi supruga dobila četvrtinu, ali tko će dobiti ostale 3/4 moje imovine? Napomena: Pogledajte vezu do stvarnog islamskog zakona (šiitska verzija) na kraju dokumenta. Ako postoji samo jedan nasljednik, tada ovaj nasljednik dobiva sve. Ali ovo NIJE u skladu s onim što Kur'an zapravo kaže. Kakva je svrha Kur'ana da daje konkretna pravila ako se ne poštuju (jer jednostavno nisu izvodljiva)? Neke sunitske škole stavile bi višak u državnu blagajnu, ako nema muškog rođaka koji bi uzeo ostalo. Korak teže. Pretpostavimo da imamo djecu. Umrem i napustim ženu i jednu kćer, ali nemam druge rođake, što znači da moja kći dobiva 1/2 = 4/8 [stih 11], a moja supruga dobiva 1/8 [stih 12], ostavljajući opet 3/8 bez računa za. U svim tim [i još nekoliko takvih] slučajeva postavlja se pitanje: Tko dobiva ostalo? Slažem se da se ovo može riješiti davanjem u dobrotvorne svrhe ili lokalnom Mesdžidu. No, problem je Kur'an ne nije nam reći što učiniti s njom. Može li se ostatak podijeliti i supruzi i djeci? Ali taj bi postupak njihove udjele razlikovao od onoga što je navedeno u Kur'anu! Koja je svrha preciziranja jasnih dionica, a zatim napuštanja uputa? Svejedno, sve dok se dionice zbroje manje od jedne, stvari se mogu riješiti i dalje "relativno lako". Ljudi dobivaju barem dio koji bi trebali dobiti [prema Kur'anu]. Problematičnija je sljedeća sigurno ne rijetka situacija: Ako ja (kao muška glava obitelji) umrem i ostavim za sobom (redoslijedom navedenim u gornjim stihovima): 3 kćeri, oba roditelja, moja supruga, tada će dobiti 2/3 (po 2/9) 1/3 (po 1/6) 1/8 prema stih 11 stih 11 stih 12 koji se zbraja sa 2/3 + 1/3 + 1/8 = 1 + 1/8 Odakle dolazi dodatna 1/8? Hoće li ga platiti lokalna muslimanska zajednica [„fond za uravnoteženje nasljednih udjela koji se ne zbrajaju“]? Napokon, ako bi dobivali zaostatke iz slučajeva kada je zbroj manji od jednog u gornjim primjerima, to bi bilo samo pošteno. Shia rješavaju ovaj problem tako što prvo plaćaju supružnicima, tj. Supruga dobiva 1/8, a zatim se od ostatka uzimaju ostali dijelovi (što se točno zbraja), vidi br. 2778 u ovom shia zakonskom zakoniku. Sunitske škole proporcionalno smanjuju sve udjele (Awliyyah). Oboje su pronašli načine da zaobiđu problem, ali u oba "rješenja" neki ili svi nasljednici ne dobivaju dionice određene Kur'anom. Ostali primjeri gdje se dionice zbrajaju na više ("riješeno" proporcionalnom preraspodjelom), kao što je pronađeno u "Islamskom nasljednom zakonu" dr. Yusufa Zije Kavakcija, stranica 54-56 i "Oslanjanje putnika" Nuh Ha Mima Keller, odjeljak L8.2: Muž, dvije sestre će dobiti 1/2 2/3 (po 1/3) prema stih 12 stih 176 koji sabira do 1/2 + 2/3 = 7/6 = 1 + 1/6 ------------- Muž, sestra, majka 1/2 + 1/2 + 1/3 = 8/6 = 4/3 = 1 + 1/3 Problemi ove vrste mogu se naći mnogi. Još jedan bi bio: Majka (1/6), brat i sestra (2/3 podijeljeno 2: 1 bratu: sestra) i 1/4 za suprugu je više od jednog. Jedan sin i jedna kći. 4:11 kaže da će jedna kći dobiti polovicu, a sin dvostruko kćerinski udio, što bi bilo sve. Podijeljeno je 150% raspoložive imovine, a roditelje i supružnika još nismo ni pogledali. Well, even though it doesn't say so, let us assume that 4:11 doesn't only speak about 2/3 for more than two daughters but the 2/3 share holds every time when there are two or more children as many Muslims interpret it. But then the last mentioned case above would still be the same problem for any number of children since the children get 2/3, the parents get 1/3 and then there is nothing left for the wife which is supposed to get 1/8. Kada muškarac umre i iza sebe ostavi samo majku, ženu i jednu sestru, tada prema 4:11 majka dobiva 1/3 (jer nema ni djece ni brata), žena dobiva 1/4 prema 4:12 (jer nemaju djece), a sestra dobiva 1/2 prema 4: 176 (jer on nema djece). Ne samo da smo ponovno podijelili više nego što postoji [1/12 prekoračenja], imamo i vrlo čudan rezultat da izravni nasljednici [ljudi u izravnoj vezi = supružnik, djeca, roditelji] dobivaju svaki manje od neizravnog nasljednika koji je njegova sestra. Postaje još gore ako ima više od jedne sestre budući da oni tada dobiju 2/3 umjesto 1/2, a mi još više ulazimo u prekoračenje. Svatko tko se ikad bavio dijeljenjem nasljedstva, znat će kako to lako može postati gadno i kako to može otrovati obiteljske odnose ako ljudi misle da su prevareni. Obećavanje određenim ljudima određenog udjela, ali nemogućnost plaćanja tog udjela jer je obećano više nego što je dostupno, najsigurniji je recept za katastrofu. I čini se da o tome postoji svjesnost u Kur'anu, jer on u više navrata u više navrata naglašava potrebu za pravednošću. I u ovim tamošnjim ajetima koje smo gledali imamo izričitu izjavu na kraju 4: 176 da "Allah vam jasno objašnjava, da ne zalutate ", kao i u 4: 11-12 stoji da" Tako Allah raspodjeljuje "i" tako vam Allah naplaćuje "i (jer?) On je" Mudar ". Nisam siguran da postoje mnoge naredbe u Kur'anu koje su eksplicitno dane kako bi se stvari postale jasne i koje su tako potpuno nejasne i proturječne i nemoguće ispuniti. Želimo li zaista optužiti Boga da nije znao što govori i da je On autor zabune i proturječja? Ili bi više bilo u skladu s pouzdanjem u Božju mudrost pretpostaviti da ovo NIJE od Boga? Prema 4:12 i 4: 176 braća i sestre osobe koja je umrla tek tada sudjeluju u nasljedstvu ako nema izravnih nasljednika (tj. Roditelja ili djece prema muslimanskom razumijevanju - vidi prijevod i fusnotu Jusufa Alija), ali u 4: 11., dio majke ovisi o postojanju braće, što ima smisla samo ako ta braća dobiju dio koji je preuzet od majke. Ako je ne dobiju, a pretpostavljamo da se dionice zbrajaju na jednu bez postojanja braće, tko onda dobiva ovu šestu koja je majci oduzeta čistim postojanjem ove braće? Ili se ne slaže sa ili bez postojanja ovog brata ako ne dobije ovu šestinu majke. Posljednji problem za sada: 4:12 kaže da u slučaju da nema izravnih nasljednika [roditelja ili djece] onda "brat ili sestra, svakom od njih dvoje šesti", dok 4: 176 u istoj situaciji kaže da "će primiti dvije trećine onoga što ostavi "[dvostruko od onoga što kaže 4:12]. Sada ovo nisu previdjeli komentatori i oni to pokušavaju zaobići nekim akrobacijama, ovdje Razijevi komentari na ovo pitanje: "taj brat ili sestra, svakom od njih dvoje po šestinu; u 4:12" ovdje brat ili sestra znači brat ili sestru od majke , kako je Sa'ad ibn Abi Waqqas čitao, ".. .brata ili sestre od majke '. Oni su tako prosuđivali jer je na kraju sure Allah dželle-šanuhu rekao:' Tražit će od tebe izjavu. Reci: 'Allah vam izriče u vezi s posrednim nasljednicima. 4: 176 'tako je utvrdio da dvije sestre dobivaju dvije trećine, za braću sav novac, ali ovdje je [4:12] utvrdio da će braća i sestre imati treću, što znači da će braća i sestre ovdje [ 4:12] nije isto kao u 4: 176. Gnjave i sestre ovdje [4:12] one samo od majke, ali tamo 4: 176 braća i sestre od oca i majke ili od oca. " Ovo je vrlo zgodan način zaobilaženja problema. Ali također primijetite da pozivaju na drugo čitanje Kur'ana kako bi objasnili kontradikciju. Zapravo, ako ovo čitanje postoji, neće biti problema (za ovu specifičnu kontradikciju - imali smo ih još puno gore), ali to će pokrenuti još jedan problem: Sadašnji Kur'an nije sav Kur'an ili, jasnije, Kur'an je oštećen jer su dijelovi izgubljeni. Ali ako doista 12. ajet govori o polubratima i sestrama samo preko majke, a ajet 176 o punoj braći i polubratima samo od oca, onda to stvara još jedan problem prekoračenja sličan onome koji je u "Islamskom nasljednom zakonu" našao Dr. Kavakci, stranica 55: Supruga, majka, 2 pune sestre, 3 polusestre od majke 1/4 1/3 2/3 1/3 zajedno v.12 v.11 v.176 v.12 zbrajanje do (3 + 4 + 8 + 4) / 12 = 17/12 Stoga, stvaranje razlike između braće i sestara u stihu 12 i 176 zapravo ne rješava probleme. "Pokušajte naučiti znanje straha! Podučite ovo znanje mladima! Znanje straha polovina je (svih) vjerskih znanja. To će znanje moja Umma prvo zaboraviti." Hadis, od Ibn Maje i Dare Qutni. "Faraid" je izračun nasljedstva. S obzirom na glavnu važnost ove teme, još je gori problem pronaći proturječnosti po tom pitanju u Kur'anu. Znam da su muslimani pronašli načine da riješe svoje stvarne probleme nasljedstva u stvarnom životu. Ali ako informacije uzmemo samo iz Kur'ana, onda to jednostavno ne uspijeva. U najmanju ruku, upute o nasljeđivanju doista proturječe suri 41: 2-3, gdje čitamo: "Objava od Samilosnog i Samilosnog; Knjiga, o kojoj su ajeti detaljno objašnjeni ; Kur'an na arapskom , za ljude koji razumiju. " Iako se u sljedećim stihovima govori o "ljudima koji ne razumiju i koji se okreću", slažem se da se dublji uvid u Riječ Božju daje samo onima koji su spremni slušati otvorenog srca, pravila jednostavne aritmetike ne ovise o duhovnom raspoloženju. Čak i ako na ova pravila ne bismo stavili standarde savršenstva onako kako to priliči Božjoj objavi, već samo misle da to treba biti od Muhammeda, čudno je da je ovaj uspješni poslovni čovjek, koji je niz godina bio zadužen za cijele karavane, nije uspio pravilno zbrojiti nekoliko razlomaka. Nadalje, čini se da mogu zavještati što god imam kome god hoću, jer se oporuke [i dugovi] moraju riješiti prije nego što se ostatak podijeli bližoj ili široj obitelji. Da to može dovesti do prilično grubih nepravdi (npr. Ne ostavljajući potporu svojim starijim roditeljima), ne treba detaljno objašnjavati. To samo može dovesti do nepravde (ne i proturječja - što je pitanje koje nas ovdje zanima), ali ne mijenja nijedan matematički problem gore, jer ove oporuke mogu samo promijeniti iznos onoga što je preostalo za dijeljenje, ali nema učinka na (relativne) dionice. Muslimanski zakon glasi da se nasljednicima koji nisu dio zakonskih nasljednika može ostaviti do 1/3 [ali to se ne spominje u Kur'anu i još jedno vrlo važno pitanje koje nije dio "onoga što je jasno stavljeno do znanja"] . Postoje neki drugi odlomci koji govore o pravdi pri dijeljenju nasljedstva ili iznosu koji zavještate nekome u vezi s drugim ljudima / rodbinom na koje ste dužni, ali budući da oni ne spominju brojeve dionica, ne bacaju više svjetla na Situacija. Ako ih želite provjeriti: 2: 180-182, 2: 233, 2: 240, 4:33. Samo 2: 240 zapravo govori nešto određeno o iznosima. Ali tu se radi o apsolutnom iznosu, a ne o relativnom iznosu dionica kao u 4: 11-12,176. Ali uspoređujući 4:12 gdje udovica obično [jer će obično biti djece] dobije 1/8, ova zapovijed o "jednogodišnjem održavanju za nju" gotovo će uvijek biti veća ili manja od 1/8 udjela, ovisno o veličini imovina koju je pokojnik ostavio. Bila bi nevjerojatna nesreća kad bi to točno pogodilo 1/8. Tako,u stvarnosti praktičnog života ovo je još jedna kontradikcija u Kur'anu. [Prema fusnoti Yusufa Alija u 2: 240, mnogi komentatori iz ovog razloga smatraju da je 2: 240 ukinuto sa 4:12. Ali to je jeftin način za rješavanje proturječnosti. To su i u Kur'anu i 4:82 ne kaže da u nesaglašenom dijelu nema odstupanja, već ovu tvrdnju proširuje na cijeli Kur'an. Muslim responses by Randy Desmond , Misha'al Al-Kadhi and Khalid , The Learner nothing for the wife by an anonymous Muslim, and yet another "solution" by Shabir Ally . Moj odgovor: Sve one iznad muslimanskih reakcija ili slijede neku školu muslimanske prakse i objašnjavaju što bi trebalo učiniti u problemima, ili predlažu vlastite metode koje nemaju nikakve veze s islamskom stvarnošću. Ali oni objašnjavaju samo šta treba učiniti kada Kur'an ne podijeli sav imetak ili više nego što je na raspolaganju. Međutim, pritom uvoze podatke izvana (hadisi, osobna mišljenja, ...) i pitanje naše rasprave je da li je Kur'an dovoljan i dosljedan sam po sebi. Zaključak je da Kur'an nije logički dosljedan. Konkretno, pravilo da jedna strana (obično supružnik) prvo dobije svoj udio, a zatim se ostatak raspoređuje prema datim udjelima, nije pronađeno u Kur'anu, već je uvezeno izvana.A to NIJE način na koji to rade četiri fikhske škole. Nadalje, to ne rješava ni sve probleme. Nije moguće poštivati zakone kako su dani. Nitko od ispitanika ne rješava problem da udjeli koji zbrajaju više od raspoložive imovine logična su unutarnja proturječja u Kur'anu. Nijedna od predloženih metoda rješavanja stvarnog života ne može se izvesti iz teksta Kur'ana. Kur'anska kontradikcija ostaje. Ljudska su pravila neophodna da se nadvlada riječ za koju se tvrdi i za koju se vjeruje da je božanska.Nijedna od predloženih metoda rješavanja stvarnog života ne može se izvesti iz teksta Kur'ana. Kur'anska kontradikcija ostaje. Ljudska su pravila neophodna da se nadvlada riječ za koju se tvrdi i za koju se vjeruje da je božanska.Nijedna od predloženih metoda rješavanja stvarnog života ne može se izvesti iz teksta Kur'ana. Kur'anska kontradikcija ostaje. Ljudska su pravila neophodna da se nadvlada riječ za koju se tvrdi i za koju se vjeruje da je božanska. Dodan komentar: "Učenika" je naizgled jako zasmetao moj stalni neodziv na njegove tekstove po ovom pitanju i napisao je još jednu napomenu o pitanju nasljedstva. Moram reći, da je po mom mišljenju predstavljeno sve potrebno. Ako želi znati koji su to hadisi spomenuti u mojoj privatnoj e-pošti, odgovorite mu (nikada nije namijenjen za objavljivanje), onda sam siguran da on ima pristup većem broju islamske literature o nasljednim zakonima od mene, i već sam naveo naslove koje sam koristio. Ova tema ne obećava mnogo novih uvida i ne želim trošiti više svog vremena na nju ako mi se ne skrenu bitni novi podaci. Smatra da su problemi riješeni i naveo zašto, ja to još uvijek smatram proturječnošću i obrazložio zašto. Morat ćemo se složiti da se ne slažemo i ostaviti to na tome. Čitatelj je pozvan da se sam odluči o argumentima obje strane. Daljnja kontradikcija u zakonima o nasljeđivanju je gore spomenuti ajet Sure 4: 7 Muškarcima se dijeli dio onoga što roditelji i rodbina ostavljaju, a ženama dio onoga što ostavljaju roditelji i rodbina, bez obzira na to je li to (vlasništvo) malo ili puno, podijeljen dio. utvrđujući da muškarci i žene trebaju dobiti jednak udio (paralelna konstrukcija to čini očitim) očito proturječi uputama iz 4:11, rekavši Allah vas tereti za vašu djecu: muškarcu poput dijela dvije žene, ... To je bilo što su svi komentatori prepoznali proturječnost, a općenito je "rješenje" da se 7. stih ukida (mansukh), a 11. da ga ukida (nasikh). Da ne bi bilo kontradiktorno, ne bi bilo potrebe za stvaranjem kategorije ukinutih stihova. Jalalu 'd-Din u svom Itqanu daje popis od 20 stihova koje svi komentatori priznaju kao poništene, a također daje i odgovarajuće stihove koji ukidaju. Gornji par 4: 7 i 4:11 je par br. 20 na ovom popisu. Islamski zakon o nasljeđivanju [šiijski izvor]: Pravila u vezi s voljom (Wasiyyat) i ista . Provjerite kako ovo odgovara Kur'anu ili ne, kako to gore navedeni ajeti opisuju. I zašto nepravda u # 2783 & # 2784? Ponovno se čini da žene crtaju kratku slamku. # 2789: Kako, zaboga, podijelite mač na jednake dijelove u dvije polovice? Nije li pola mača prilično bezvrijedno, a dva polumača jednako toliko? A isti postupak podjele za Kur'an? Nije li to prilično nevaljala stvar? Informacije: # 2715 i # 2719 daju pravilo da se najviše 1/3 može dati u ostavštinu osobi koja obično nije nasljednik. Napomena: Većina mojih problema odozgo još uvijek nije riješena u ovim razrađenim pravilima uz očuvanje udjela danih u Kur'anu. Al-Fara'id On-line (Web stranica posvećena izračunu nasljedstva) Idite tamo i unesite primjere koje sam dao i promatrajte kako ljudi na kraju ne dobivaju udio koji je naznačen u Kur'anu, kako se dionice zbrajaju na više i kako to računaju prilagodbama. Budući da ovo web mjesto tako često nije dostupno, gore i još primjera spremio sam u dodatnu datoteku na ovom mjestu. Daljnje islamske web stranice koje se bave nasljedstvom: Nekoliko točaka u vezi s nasljeđivanjem Uvod u Fara`idh (nasljeđivanje) U kur'anskim uputama o nasljeđivanju postoji još jedan aspekt koji nije logično proturječje, ali koji, čini se, proturječi pravdi. Obično muslimani tvrde da su udjeli muškarca dvostruki od udjela žene ne zato što mužjak vrijedi više, već zato što je mužjak dužan uzdržavati svoju obitelj, dok ženka sve to može potrošiti na sebe bez potrebe za dijeljenjem. To u početku zvuči dobro, ali pogledajmo opet neke primjere. Zamislite situaciju da čovjek umre i ne ostavi izravnih nasljednika već samo brata i sestru. Njegova sestra možda je udovica s djecom, bez podrške drugih, ali svoju djecu mora hraniti. Brat je možda bogati poslovni čovjek i neženja koji nema nikoga o kome bi se brinuo osim o sebi. Ipak, brat će dobiti 2/3, a sestra 1/3 imanja. Ako je "dužnost uzdržavanja obitelji" pravi razlog, tada bi se dionice dijelile prema stvarnim potrebama i dužnostima. Ali o tome se u ovim ajetima uopće ne govori niti je ovo utjelovljeno u stvarnoj praksi islamskog prava. Mužjak se udvostruči sa ženom, bez obzira kakva je njihova financijska situacija i koliko ljudi ovisi o njima. Mogao bi dobrovoljno dati novac potrebitom rođaku. Ali zakon o nasljeđivanju to ne kaže, a on i ne mora. Ako je razlog zaista "muškarac mora uzdržavati obitelj", tada bi udovica trebala dobiti isto koliko i oženjen muškarac, jer sada mora uzdržavati obitelj. Muškarac mora dobiti jednako kao i jedna žena koja je bez djece, jer nema nikoga za uzdržavanje, osim sebe poput nje. Ali cijela teorija o "odgovornosti za uzdržavanje" slomi se u slučaju smrti vašeg supružnika. Zamislite muškarca i ženu gdje oboje imaju oko 45 godina, koji su se relativno kasno vjenčali, npr. S oko 30 godina i koji imaju određeni broj djece, od kojih su neka još uvijek mlada. Pretpostavimo također da su oboje radili ili iz nekog drugog razloga imaju slična imanja koja ostavljaju za sobom kad umiru. Ako žena umre, muškarac dobiva 1/4 nasljedstva. Ako muškarac umre, žena dobiva 1/8 nasljedstva. No, u oba će slučaja preživjeli partner morati hraniti i školovati djecu, a iako suprug ima dobre šanse za ponovni brak, 45-godišnja udovica ima mnogo manje šansi da pronađe drugog muža. Zašto bi žena dobila samo polovinu iznosa nasljedstva koji bi muškarac dobio, ali zapravo bi u prosječnoj ženi bila veća potreba da ima novac kako bi mogla prehraniti svoju djecu? Ne mislim da se ovdje dijele dlake. Siguran sam da ovo nije umjetna i neuobičajena situacija. I čini se vrlo nepravedno. I čini se da muškarci vrijede više od žena. Njihova je "muškost" ta koja definira da je veličina njihovih udjela dvostruka od udjela žena, a ne stvarna situacija potrebe za uzdržavanjem obitelji. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Odgovaranje na Answering Islam Home Page https://answering-islam.org/index.html Svjetlo svijeta Tijekom posljednja dva dana statistika Ujedinjenih naroda o ljudima koji su umrli od Covid-19 dosegla je svjetska dostignuća. No, postoje i dobre vijesti: Jerusalem Post izvještava da je tim od tri istraživača sa Sveučilišta u Tel Avivu "dokazao da se novi koronavirus, SARS-CoV-2, može učinkovito, brzo i jeftino ubiti korištenjem ultraljubičastog (UV) zračenja svjetlosti diode (UV-LED) na određenim frekvencijama. " Zapravo su "otkrili da je prilično jednostavno ubiti koronavirus pomoću LED žarulja koje zrače ultraljubičastom svjetlošću." Izvještaj nastavlja s priznatom činjenicom: "Ultraljubičasto zračenje uobičajena je metoda ubijanja bakterija i virusa." Njihovo istraživanje temelji se na dokazanim zdravstvenim blagodatima sunčeve svjetlosti. Bi li nas ovaj vjekovni prirodni lijek mogao uputiti prema natprirodnoj istini? Razmotrite ovo mesijansko proročanstvo:"Sunce pravednosti izletjet će sa zacjeljivanjem u njegovim krilima"? Nastavi čitati... Božić u Kabi U središtu Božića je Kristovo rođenje. Prema Bibliji, Bog ga je poslao s neba da spasi svoj narod od grijeha. Nevjerojatno je da se slična priča nalazi u Meki u Kabi, najsvetijem mjestu u islamu. Crni kamen (Hajre Aswad) nalazi se na njegovom istočnom uglu. Autentične islamske tradicije izvještavaju da ju je Bog poslao iz raja. Tko god je se dotakne, oprostit će im se grijesi. Ovo je nevjerojatna ilustracija poruke kršćanskog evanđelja upravo u onome što je za muslimane najsvetije mjesto na zemlji! Zaslužuje pažljivije ispitivanje. Nastavi čitati... Slijedeći Zvijezdu Jeste li se ikad zapitali što je toliko posebno u vezi sa zvijezdom koja je nadahnula mudrace (čarobnjake) da krenu na dugo putovanje u potrazi za novorođenim kraljem? Nekoliko natuknica pomaže nam razumjeti što ih je motiviralo. Muslimani će biti fascinirani otkrićem da dva od ovih tragova uključuju pogane iz regija istočno od Izraela, a to su danas islamske zemlje (Tora, Brojevi 24: 15-17; & Injil, Matej 2: 1-11) Također, Nabi Danyal (Daniel ) odrastao je u Babilonu, današnjem Iraku / Iranu, gdje je predsjedao vijećem mudraca i astrologa pod kraljem Nabukodonozorom. Kao odani Židov, znao bi Balaamovo proročanstvo o zvijezdi / žezlu koje je nastalo iz Izraela i vjerojatno obavijestio one pod njegovim vodstvom. Balaam 'Intrigantno proročište kraljevskog zvjezdanog znaka postalo je mnogo jasnije mnogo godina kasnije kada su magovi / astrolozi s istoka krenuli na dugo putovanje prateći posebnu zvijezdu do Betlehema kako je zabilježeno u Injilu (Luka 2: 1-11). Nastavi čitati... Ako na ovim stranicama pronađete bilo kakve činjenične pogreške [bilo da se radi o pogrešnim otiscima ili lažnom predstavljanju doktrina] ili stvari koje su uvredljivo formulirane, kontaktirajte nas , željeli bismo to ispraviti. Pogledajte pravila o našim web mjestima .

Što je s izazovom Mirze Ghulama Ahmada? Što je s izazovom Mirze Ghulama Ahmada? What about Mirza Ghulam Ahmad's challenge? https://answering-islam.org/Quran/Miracle/mirza.html Izazov Mirze Ghulama Ahmada Nije iznenađujuće nakon velikog uspjeha kur'anskog izazova "donijeti suru poput nje", drugi su se prihvatili ovog pristupa i donijeli sličan vlastiti izazov. Molimo pažljivo pročitajte Izazov Mirze Ghulama Ahmada ([ 1 ], [ 2 ]) koji je dao kao dokaz da je zaista obećani Mesija. Je li njegov izazov ispunjen ??? Nisam vidio odgovor na stranicama protiv Ahmadije ([ 1 ], [ 2 ]). Jedno od njegovih djela na arapskom jeziku je na mreži, pjesma u slavu Muhammeda, Al-Qaseedah ([ 1 ], [ 2 ]). Očito je da gospodin Ahmad nije osporavao Kur'an, ali je mislio da "iznošenjem takvog izazova" može podržati svoju tvrdnju o božanskoj vlasti. U tom pogledu je dobro naučio od Muhammeda. Znači li to da je gospodin Ahmad obećani Mesija? Je li on božanski imenovani reformator islama i svi muslimani bi ga trebali slijediti? Tko bi bio prihvatljiv sudac za njegov izazov? Koji su kriteriji? Da li bi svi muslimani sada trebali postati Ahmadija? Sva pitanja koja se postavljaju u vezi s kur'anskim izazovom trebaju se postaviti i u vezi s izazovom g. Ahmada. Tko može reći da je ispunjen ili nije ispunjen na način koji je mjerodavan da bi svi oni muslimani - pa čak i nemuslimani - koji nisu govornici arapskog jezika, mogli znati trebaju li slijediti tumačenje islama gospodina Ahmada? Ako ne mislite da je Gospodina Ahmada poslao Bog i ne mislite da biste trebali postati Ahmadija musliman, zašto biste to smatrali zbog kur'anskog izazova da bih trebao prihvatiti islam? Ne vidim kako jedan može održati valjanost jednog izazova, a drugi ne. "Je li Kur'an čudesan?" Odgovaranje na početnoj stranici islama

Centar Zemlje Kaaba u Meki Mnogi Muslimani ce vam se zaklinjati kako je Meka centar svjeta... Vidi sliku: broj 1. Odgovor: Vidi slike: od broj 2. do 5. No to nije sve NEKI vjeruju Jeruzalem kao Centar Zemlje vidi slike: broj 6. Slika broj 1. Kako Muslimani zamisljaju Centar Zemlje Mekka. Slike od 2. do 5. Centar Zemlje moze biti svuda ovisno sa koje strane gledate .... Slika broj 6. Jeruzalem kao Centar Zemlje...

poglavlje XI: Povratak iz zatočeništva, XI. POVRATAK HAPTIVA BELSHAZZAROV GAZA Kad se Bog odlučio osvetiti Babilonu za sve patnje koje je nanio Izraelu, izabrao je Darija i Kira kao agente osvete. Kir, perzijski kralj, i njegov tast Darij, kralj Medije, zajedno su krenuli protiv Belsazara, vladara Kaldejaca. Rat je trajao poprilično dugo i bogatstvo je favoriziralo prvo jednu, a zatim drugu stranu, sve dok konačno Kaldejci nisu odnijeli odlučujuću pobjedu. Kako bi proslavio taj događaj, Belshazzar je priredio veliku gozbu koju je njegov otac služio iz posuda koje je iz hrama u Jeruzalemu iznio iz Jeruzalema. Dok su kralj i njegovi gosti blagovali, anđeo kojeg je Bog poslao stavio je na zid "Mene, Mene, Tekel, Upharsin", aramejske riječi hebrejskim slovima, ispisane crvenom tintom. Anđela nije vidio nitko osim kralja.Njegovi velikaši i kraljevići koji su bili prisutni na orgiji nisu ništa opažali. Sam kralj nije vidio oblik anđela, bili su mu vidljivi samo njegovi strašni prsti dok su tražili riječi. Tumačenje Daniela zagonetnim riječima okončalo je veselje nad gozbama. Razišli su se u strahu i strahu, a iza sebe nisu ostavili nikoga osim kralja i njegovih pomoćnika. Iste noći kralja je ubio stari sluga, koji je poznavao Daniela iz vremena Nabukodonozora i nije sumnjao da će se njegovo zlokobno proročanstvo ispuniti. S glavom kralja Belshazara on se zaljubio u Darija i Kira te im ispričao kako je njegov gospodar oskrnavio svete posude, ispričao im o divnom zapisu na zidu i o načinu na koji ga je Daniel protumačio. Dva su kralja potaknuta njegovim recitalom da se svečano zavjetuju da će omogućiti Židovima povratak u Palestinu i dodijelit će im uporabu posuda Hrama. Obnovili su rat protiv Babilonije s više energije i Bog im je jamčio pobjedu. Osvojili su cijelo područje Belshazar-a i zauzeli grad Babilon, čiji su stanovnici, mladi i stari, bili podvrgnuti smrti. Potčinjene zemlje podijelile su Kir i Darije, potonji su dobili Babilon i Mediju, nekadašnju Kaldeju, Perziju i Asiriju. Ali to nije cijela priča o padu Babilona. Zli kralj Belsazar priredio je banket na kojem su svete posude oskrnavljene u petoj godini njegove vladavine, jer je tada smatrao potpuno sigurnim da je prošla sva opasnost od ostvarenja Jeremijinog proročanstva, predviđajući povratak Židova u Palestinu u kraj sedamdeset godina babilonske vlasti nad njima. Nabukodonozor je upravljao dvadeset i pet godina, a Zli merodah dvadeset i tri, ostavljajući pet godina u vladavini Belsazara za ispunjenje određenog vremena. Nije dovoljno da se kralj rugao Bogu koristeći posude Hrama, on mora imati pecivo za gozbu, koje je dano drugog dana Pashe, od pšeničnog brašna, finijeg od onog koje se danas koristi za Omer u Hramu. Kazna je teško slijedila za petama zvjerstva. Kir i Darius služili su kao vratari kraljevske palače navečer na banketu. Od Belshazara su dobili zapovijed da ih ne priznaju, premda bi trebao reći da je sam kralj. Belshazzar je bio prisiljen nakratko napustiti svoje stanove i izašao je neprimijećen od strane dvojice čuvara vrata. Po povratku, kad je tražio da ga prime, oborili su ga mrtvog, čak i dok je on tvrdio da je kralj. DANIEL POD PERZIJSKIM KRALJEVIMA Daniel je napustio Belshazzar i pobjegao u Shushtar, gdje ga je ljubazno primio Kir, koji mu je obećao da će posude Hrama vratiti natrag u Jeruzalem, pod uvjetom da se Daniel moli Bogu da mu podari uspjeh u ratu s kraljem Mosula. Bog je Danijelovu molitvu ugodno saslušao, a Kir je bio vjeran svom obećanju. Danijel je sada primio Božansku nalogu da potakne Kira da obnovi Hram. U tu svrhu trebao je kralja upoznati Ezru i Zerubabelu. Ezra je zatim išao od mjesta do mjesta i pozivao ljude da se vrate u Palestinu. Tužno je reći da se samo pleme i pol pokoravalo njegovu pozivu. Doista, većina ljudi bila je toliko bijesna na Ezru da su ga htjeli ubiti. Pogibli svog života izbjegao je samo Božanskim čudom. U to je vrijeme i Daniel bio izložen velikim patnjama. Kralj Kir ga je bacio u jazbinu lavova, jer se odbio pokloniti pred kraljevim idolom. Sedam dana Danijel je ležao među divljim zvijerima i nije mu se ni dlaka s glave dotaknuo. Kad je kralj krajem tjedna pronašao Daniela živog, nije mogao ne priznati suverenu Božju veličinu. Cyrus je pustio Daniela i umjesto toga dao je svoje lažljivce bacati lavovima. U trenu su unajmljeni u komadima. Općenito Cyrus nije uspio ispuniti očekivanja koja su mu postavljena za pobožnost i pravdu. Iako je Židovima dao dozvolu za obnovu Hrama, oni nisu trebali koristiti materijal osim drva, tako da bi se lako moglo uništiti ako bi ga Židovi uzeli u glavu da se pobune protiv njega. Ni u moralnom pogledu perzijski kralj nije bio nimalo prijekor. Drugi put Cyrus je pritisnuto nagovarao Daniela da se pokloni idolu Belu. Kao dokaz božanstvenosti idola kralj je istaknuo činjenicu da je jeo jela koja su postavljena pred njega, izvještaj koji su svećenici iz Bela, koji su noću ušli u Hram idola, podzemnim prolazima, sami jeli posuđe , a zatim njihov nestanak pripisali apetitu boga. Ali Daniel je bio previše pronicljiv da bi ga izmišljena priča mogla zavesti. Pepeo je bacio na pod Hrama, a otisci stopala vidljivi sljedećeg jutra uvjerili su kralja u prijevaru koju su vršili svećenici. Ugodni odnosi nisu i dalje trajali zauvijek između Kira i Darija. Između njih je izbio rat u kojem je Kir izgubio život i zemlje. Bojeći se Darija, Daniel je pobjegao u Perziju. Ali ukazao mu se anđeo Božji s porukom: "Ne boj se kralja, neću ga predati tebi." Ubrzo nakon toga, primio je pismo od Darija u kojem glasi kako slijedi: "Dođi k meni, Daniele! Ne boj se više, bit ću još ljubazniji prema tebi nego što je to bio Kir." U skladu s tim Daniel se vratio u Shushtar, a Darius ga je primio s velikim pažnjom. Jednog dana kralj se slučajno sjetio svete odjeće koju je Nabukodonozor donio iz jeruzalemskog hrama u Babilon. Nestali su i nije im se mogao otkriti trag. Kralj je sumnjao da je Daniel imao neke veze s njihovim nestankom. Malo je potaknulo to što je prosvjedovao zbog svoje nevinosti, pa su ga bacili u zatvor. Bog je poslao anđela koji je trebao oslijepiti Darija, rekavši mu istodobno da mu je uskraćeno svjetlo očiju jer drži pobožnog Daniela u izdržljivosti, a vid će mu se vratiti samo ako se Daniel zauzme za njega. Kralj je smjesta pustio Daniela i njih su dvojica zajedno otputovali u Jeruzalem moleći se na svetom mjestu za kraljevu obnovu. Anđeo se ukazao Danijelu i objavio mu da je njegova molitva uslišana. Kralj je trebao samo oprati oči,a vizija bi im se vratila. Tako se i dogodilo. Darius je zahvalio Bogu i u svojoj zahvalnosti dodijelio desetinu svog žita svećenicima i levitima. Osim toga, svjedočio je svoju zahvalnost Danielu utovarivši ga s darovima i obojica su se vratili u Shushtar. Kraljev oporavak uvjerio je mnoge njegove podanike u svemogućnost Boga i prešli su na židovstvo. Slijedom Danielovih savjeta, Darius je imenovao trijumvirata koji će biti odgovoran za upravljanje svojim kraljevstvom, a Daniel je postao šef vijeća trojice. Njegovo visoko dostojanstvo bilo mu je bez premca, ali sam ga je kralj izložio zavišću i neprijateljstvu sa svih strana. Njegovi neprijatelji zacrtali su njegovu propast. Lukavo su naveli kralja da potpiše naredbu kojom se smrtna kazna pripisuje molitvama upućenim bilo kojem bogu ili bilo kojem čovjeku osim Darijusu. Iako naredba nije zahtijevala od Daniela da počini grijeh, radije je dao svoj život na čast jedinoga Boga, nego da je izostavio svoje predanosti Njemu. Kad su ga ljubomorni neprijatelji iznenadili tijekom molitve, nije se prekidao. Odvukli su ga pred kralja, koji je odbio dati povjerenje optužbi protiv Daniela. U međuvremenu je stigao sat za popodnevnu molitvu,i u prisutnosti kralja i njegovih prinčeva Daniel je počeo izvršavati svoje pobožnosti. To je prirodno dovelo do neuspjeha svih kraljevih napora da spasi svog prijatelja od smrti. Daniela su bacili u jamu punu lavova. Ulaz u jamu bio je zatvoren kamenom koji se sam od sebe izvalio iz Palestine kako bi ga zaštitio od svake štete koju su neprijatelji promišljali. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima.koja se sama od sebe otkotrljala iz Palestine kako bi ga zaštitila od svake štete koju promišljaju njegovi neprijatelji. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima.koja se sama od sebe otkotrljala iz Palestine kako bi ga zaštitila od svake štete koju promišljaju njegovi neprijatelji. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima. Dok je to prolazilo u Babilonu, anđeo se ukazao proroku Habakuku u Judeji. Naredio je proroku da Danielu donese hranu koju je htio ponijeti svojim radnicima na terenu. Zapanjen, Habakkuk je pitao anđela kako ga može nositi na tako veliku udaljenost, nakon čega ga je uhvatila njegova kosa i za trenutak je sjeo pred Daniela. Večerali su zajedno, a onda je anđeo prebacio Habakuka natrag u njegovo mjesto u Palestini. Rano ujutro Darius je otišao do jame lavova kako bi otkrio sudbinu Daniela. Kralj ga je zazvao, ali nije dobio odgovor, jer je Daniel u tom trenutku recitirao Šemu, nakon što je proveo noć u hvaljenju i obožavanju Boga. Vidjevši da je još uvijek živ, kralj je sazvao Danijelove neprijatelje u jamu. Njihovo je mišljenje bilo da lavovi nisu bili gladni,i stoga je Daniel još uvijek bio neozlijeđen. Kralj im je zapovjedio da stave zvijeri na kušnju sa svojim osobama. Rezultat je bio da je sto dvadeset i dva Danielova neprijatelja, zajedno sa njihovim suprugama i djecom od dvije stotine četrdeset i četiri osobe, raskomadalo četrnaest stotina šezdeset i četiri lava. Čudesni Danijelov bijeg donio mu je istaknutiju pažnju i veće počasti nego prije. Kralj je objavio čudesa koja je Bog učinio u svim dijelovima njegove zemlje i pozvao je ljude da se odvedu u Jeruzalem i pomognu u podizanju Hrama. Danijel je zamolio kralja da ga razriješi dužnosti njegova položaja, za čije se obavljanje više nije osjećao sposobnim zbog njegove poodmakle dobi. Kralj je pristao pod uvjetom da Daniel odredi nasljednika koji ga je dostojan. Njegov izbor pao je na Zerubbabel. Napunjen bogatim poklonima i usred javnih demonstracija čiji je cilj da ga počaste, Daniel se povukao iz javnog života. Smjestio se u gradu Sušanu, gdje je boravio do kraja. Iako nije bio prorok, Bog mu je jamčio znanje o "kraju vremena" koje nije dodijelio svojim prijateljima, prorocima Hagaju, Zahariji i Malahiji, ali čak je i on u punini svojih godina izgubio svako sjećanje na objavu s kojim je bio favoriziran. GRAB DANIELA Danijel je pokopan u Sušanu, zbog čega je među stanovnicima grada rasplamsana žestoka svađa. Šušan je rijeka podijelila na dva dijela. Na strani koja je sadržavala Danijelov grob zauzimali su bogati stanovnici, a siromašni građani živjeli su s druge strane rijeke. Potonji su tvrdili da bi i oni bili bogati da je Danijelov grob u njihovoj četvrti. Česti sporovi i sukobi konačno su prilagođeni kompromisom; jedne se godine Danielov odmorište odmarao s jedne strane rijeke, sljedeće godine s druge strane. Kad je perzijski kralj Sanjar došao u Sušan, zaustavio je praksu vučenja odmorišta amo-tamo. Pribjegao je drugom uređaju za čuvanje gradskog mira. Dao je nosač objesiti na lance upravo usred mosta koji se proteže rijekom.Na istom je mjestu podigao molitveni dom za sve ispovijedi, a iz poštovanja prema Danielu zabranio je ribolov u rijeci na udaljenosti od jedne milje s obje strane spomen-zgrade. Svetost mjesta pojavila se kad su bezbožnici pokušali proći. Utopljeni su, dok su pobožni ostali neozlijeđeni. Nadalje, riba koja je plivala u blizini imala je glave koje su blistale poput zlata. Pokraj kuće Danielove ležao je kamen ispod kojeg je skrivao svete posude Hrama. Jednom je pokušan kamen odvaliti sa svog mjesta, ali tko se usudio dodirnuti ga, pao je mrtav. Ista sudbina zatekla je sve koji su kasnije pokušali izvršiti iskopavanja u blizini mjesta; izbila je oluja i pokosila ih. ZERUBBABEL Nasljednik Daniela u kraljevoj službi, Zerubbabel, uživao je jednako toliko kraljevskog obzira i naklonosti. Zauzimao je viši položaj od svih ostalih službenika i službenika, a on i još dvojica činili su kraljevu tjelesnu stražu. Jednom kad je kralj ležao umotan u dubok san, njegovi su stražari odlučili zapisati ono što je svaki od njih smatrao najmoćnijom stvari na svijetu, a on koji je napisao najmudriju izreku trebao bi kralju davati bogate poklone i nagrade. Ono što su napisali položili su ispod jastuka na kojem je počivala kraljeva glava, kako ne bi odgodio donijeti odluku nakon što se probudi. Prvi je napisao: "Vino je najmoćnije što postoji"; drugi je napisao: "Kralj je najmoćniji na zemlji", a treći, Zerubbabel, napisao je: "Žene su najmoćnije na svijetu,ali istina prevladava nad svim ostalim. "Kad se kralj probudio i pregledao dokument, pozvao je velikane svog carstva i također troje mladih. Svako od trojice pozvan je da opravda svoju riječ. Riječitim riječima prva opisao snagu vina. Kad zaposjedne čovjekova osjetila, on zaboravi tugu i tugu. Još ljepše i uvjerljivije bile su riječi drugog govornika, kada je na njega došao red da utvrdi istinitost svoje izreke, da je kralj je bio najmoćniji na zemlji. Napokon je Zerubbabel užarenim riječima prikazao snagu žene koja vlada čak i nad kraljevima. "Ali," nastavio je, "istina je vrhovna nad svima; cijela zemlja traži istinu, nebesa pjevaju hvale istine, sve stvorenje potresa i drhti pred istinom, u istini se ne može naći ništa lošeIstini pripada moć, vlast, moć i slava svih vremena. Blagoslovljen Bog istine! "Kad je Zerubbabel prestao govoriti, skup je izbio na riječi:" Velika je istina, jača je od svega ostalog! "Kralj je bio toliko očaran Zerubbabelovom mudrošću da mu je rekao : „Zatraži što želiš, dat će ti se.“ Zerubabel ništa nije tražio za sebe, samo je tražio dopuštenje kralja da obnovi Jeruzalem, obnovi svetište i vrati posude svetog Hrama na mjesto odakle su prenijete Ne samo da je Darius odobrio ono što je Zerubbabel želio, ne samo da mu je dao pisma o sigurnom ponašanju, već je i dodijelio brojne povlastice Židovima koji su Zerubbabela pratili u Palestinu,i poslao je obilne darove u Hram i njegove službenike. Kao i svom prethodniku Danijelu, tako i Zerubabelu, Bog je jamčio znanje o tajnama budućnosti. Naročito se s njim ljubazno odnosio arkanđeo Metatron. Osim što mu je otkrio vrijeme u kojem će se Mesija pojaviti, donio je i intervju između Mesije i Zerubbabela. U stvarnosti Zerubabel nije bio nitko drugi nego Nehemija, kojemu je ovo drugo ime dato jer je rođen u Babilonu. Bogato obdaren Zerubabelom-Nehemijom, bio je vrijedan divljenja, ali mu nedostaci nisu nedostajali. Bio je pretjerano samozadovoljan i nije se libio javno zalijepiti stigmu nad svojim prethodnicima u uredu guvernera u zemlji Judeji, među kojima je bio tako izvrstan čovjek kao što je bio Daniel. Da bi ga kaznio zbog ovih prijestupa, Ezrina knjiga ne nosi ime svog stvarnog autora Nehemije. Kad je Darius osjetio da mu se približava kraj, za svoga vladara nad svojim kraljevstvom imenovao je svog zeta Kira, koji je do tada vladao samo Perzijom. Njegovu su želju ispoštovali knezovi Medije i Perzije. Nakon što je Darije napustio ovaj život, Kir je proglašen kraljem. U prvoj godini svoje vladavine, Kir je pozvao najuglednijeg od Židova da se pojavi pred njim, i dao im je dopuštenje da se vrate u Palestinu i obnove hram u Jeruzalemu. Više od toga, obvezao se da će doprinijeti službi u Hramu proporcionalno svojim mogućnostima i odati počast Bogu koji mu je uložio snagu da pokori Kaldeje. Ti su Kirovi postupci dijelom proizašli iz njegovih vlastitih pobožnih sklonosti, a dijelom zbog njegove želje da ispuni Darijevu zapovijed na samrti, koji ga je opomenuo da Židovima pruži priliku za obnovu Hrama. Kad je prvu žrtvu trebala donijeti četa Židova koji su se pod vodstvom Ezre vratili u Jeruzalem i krenuli u obnovu Hrama, propustili su nebesku vatru koja je pala s neba na oltar u Mojsijevo vrijeme i nije bio ugašen sve dok je hram stajao. U molitvi su se obratili Bogu da bi ih On poučio. Jeremija je nebesku vatru sakrio u vrijeme uništenja Svetog grada i zakon im nije dopuštao da na Božji oltar donose "čudnu vatru". Starac se iznenada sjetio mjesta na kojem je Jeremiah zakopao svetu vatru i odveo tamo starije. Odvalili su kamen koji je pokrivao to mjesto, a ispod njega se pojavio izvor koji nije tekao vodom, već nekom vrstom ulja. Ezra je naredio da se ta tekućina poškropi po oltaru,i odmah je izbio sveobuhvatan plamen. Sami svećenici su se prestrašeno rasuli. Ali nakon što je hram i njegove posude pročišćen plamenom, ograničio se na oltar da ga više nikada ne napušta, jer ga je svećenik čuvao kako ne bi mogao biti ugašen. Među skupinom vraćenih prognanika bili su proroci Haggai, Zachariah i Malachi. Svatko od njih imao je mjesto od najveće važnosti za ispunjavanje obnove Hrama. Prvo su ljudima pokazali plan oltara, koji je bio veći od onog koji je stajao u Salomonovu hramu. Drugi ih je obavijestio o točnom mjestu oltara, a treći ih je naučio da se žrtve mogu donositi na svetom mjestu i prije dovršetka Hrama. Po ovlaštenju jednog od proroka, Židovi su se, po povratku iz Babilonije, odrekli svojih izvornih hebrejskih znakova i ponovno napisali Toru u "asirske" likove koji su i danas u upotrebi. Dok su radovi na Hramu trajali, graditelji su pronašli lubanju Araunaha, vlasnika nalazišta Hrama u Davidovo doba. Svećenici, nenaučeni kakvi su bili, nisu mogli odlučiti u kojoj je mjeri leš koji je ondje ležao oskvrnio sveto mjesto. Zbog toga im je Haggai izlio svoje prijekore. EZRA Potpuno preseljenje Palestine dogodilo se pod vodstvom Ezre ili, kako ga Sveto pismo ponekad naziva, Malahija. Nije bio prisutan ranijim pokušajima obnove svetišta, jer nije mogao napustiti svog starog učitelja Barucha, koji je godinama bio previše napredan da bi se odvažio na težak put u Svetu zemlju. Unatoč Ezrinim uvjerljivim naporima, tek se relativno mali broj ljudi pridružio povorci koja se vijugala na zapad prema Palestini. Iz tog se razloga proročki duh nije pokazao tijekom postojanja Drugog hrama. Haggai, Zachariah i Malachi bili su posljednji predstavnici proročanstva. Ništa nije bilo iznenađujuće od apatije Levita. Nisu pokazali želju za povratkom u Palestinu. Njihova kazna bila je gubitak desetine, koja je kasnije dana svećeniku, iako su leviti imali prvo pravo na njih. Obnavljajući židovsku državu u Palestini, Ezra je gajio dvije nade, da će sačuvati čistoću židovske rase i proširiti proučavanje Tore sve dok ona ne postane zajedničko vlasništvo širokog naroda. Da bi pomogao u svojoj prvoj nameri, borio se protiv brakova između Židova i uokolo nacija. I sam je pažljivo razradio vlastiti rodovnik prije nego što je pristao napustiti Babiloniju, a kako bi održao čistoću obitelji i grupa koje su ostale na Istoku, sve "neprikladne" poveo je sa sobom u Palestinu. U ostvarenju svoje druge nade, širenja Tore, Ezra je bio toliko revan i učinkovit da se za njega pravedno reklo: "Da ga Mojsije nije očekivao, Ezra bi primio Toru." U određenom je smislu uistinu bio drugi Mojsije. Tora je u njegovo doba pala u zanemarivanje i zaborav, a on ju je obnovio i ponovo uspostavio u svijesti svog naroda. Njemu je glavno zasluga što je podijeljeno na dijelove, koji se svake godine čitaju, subota nakon subote, u sinagogama, a upravo je on potekao s idejom da se Petoknjižje prepiše u "asirske" likove. Da bi još više postigao svoju svrhu, naredio je da se posvuda osnuju dodatne škole za djecu, iako su stare bile dovoljne da udovolje potražnji.Smatrao je da će se rivalstvo između starih i novih institucija ponoviti u korist učenika. Ezra je začetnik institucija poznatih kao "deset propisa Ezre". Oni su sljedeći: 1. Čitanja iz Tore subotom popodne. 2. Čitanja iz Tore ponedjeljkom i četvrtkom. 3. Sjednice suda ponedjeljkom i četvrtkom. 4. Pranje rublja obavljati četvrtkom, a ne petkom. 5. Jediti češnjak u petak zbog njegovog spasonosnog djelovanja. 6. Peći kruh rano ujutro kako bi bio spreman za siromašne kad god ga zatraže. 7. Žene trebaju pokriti donje dijelove tijela odjećom koja se zove Sinar. 8. Prije ritualnog kupanja kosu treba počešljati. 9. Ritualna kupka propisana za nečistu pokriva slučaj onoga tko želi klanjati molitvu ili proučavati zakon. 10. Dopuštenje trgovcima trgovcima kozmetikom ženama u gradovima. Ezra nije bio samo veliki učitelj svoga naroda i njihov mudri vođa, on je bio i njihov zagovornik s nebesima, s kojima je njegov odnos bio vrlo intimnog karaktera. Jednom se obratio Bogu s molitvom u kojoj se požalio na izraelsku nesreću i prosperitet poganskih naroda. Na to mu se ukazao anđeo Uriel i uputio ga kako to zlo ima određeno vrijeme u kojem će krenuti svojim tijekom, budući da mrtvi imaju određeno vrijeme za boravak u donjem svijetu. Ezra nije mogao biti zadovoljan ovim objašnjenjem, a kao odgovor na njegovo daljnje pitanje, sedam proročkih vizija ga je jamčilo i anđeo je protumačio za njega. Tipizirali su čitav tijek povijesti do njegovih dana i otkrili mu budućnost. U sedmom viđenju čuo je glas iz trnja, poput Mojsije prije,i opomenulo ga je da u svom srcu čuva tajne koje su mu se otkrivale. Isti glas dao je Mojsiju sličnu zabranu: "Ove riječi objaviti, one tajiti." Tada mu je najavljen njegov rani prijevod sa zemlje. Molio je Boga da pusti sveti duh da siđe na njega prije nego što umre, kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori, i voditi ljude putem koji vodi do Boga.kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori i voditi ljude na put koji vodi do Boga.kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori i voditi ljude na put koji vodi do Boga. Na osnovu toga Bog mu je naredio da sa sobom u mirovinu povede pet iskusnih pisara, Sargu, Dabriju, Seleukiju, Etana i Azijela i diktira im četrdeset dana. Nakon jednog dana provedenog s tim piscima u izolaciji, udaljenom od grada i od ljudi, glas ga je opomenuo: "Ezra, otvori usta i pij od čega ću te piti." Otvorio je usta i uručen mu je kalež ispunjen do vrha tekućinom koja je tekla poput vode, ali u boji je podsjećala na vatru. Usta su mu se otvorila za piće i četrdeset dana nisu bila zatvorena. Za sve to vrijeme, petoro je knjigopisaca stavilo, "u znakove koje nisu razumjeli", bili su novo usvojeni hebrejski znakovi, sve što im je Ezra diktirao, a nastalo je devedeset i četiri knjige. Na kraju razdoblja od četrdeset dana, Bog je Ezri govorio ovako: "Dvadeset i četiri knjige Svetog pisma objavit ćete, kako bi ih mogli pročitati dostojni i nedostojni; ali posljednjih sedamdeset knjiga uskratit ćete puku, na uvid mudraca svoga naroda. "Zbog svoje književne djelatnosti nazvan je" Pisar znanosti o Vrhovnom biću dovijeka. " Završivši svoj zadatak, Ezra je uklonjen iz ovog svjetovnog svijeta i ušao je u vječni život. Ali njegova smrt nije se dogodila u Svetoj zemlji. Preteklo ga je u Huzistanu, u Perziji, na putu do kralja Artachshashte. U Raccii, u Mezopotamiji, još je u dvanaestom stoljeću stajala sinagoga koju je osnovao Ezra dok je putovao iz Babilonije u Palestinu. Na njegovom grobu, nad kojim se noću često lebde vatrene kolone, jednom se dogodilo čudo. Uz nju je zaspao pastir. Ezra mu se ukazao i zapovjedio mu da kaže Židovima da trebaju prevesti njegovo odredište na drugo mjesto. Ako gospodar novog mjesta odbije pristanak, trebalo bi ga upozoriti da izda dopuštenje, inače bi svi stanovnici njegova mjesta poginuli. Isprva je majstor odbio dopustiti potrebna istraživanja. Tek nakon što je velik broj nežidovskih stanovnika mjesta iznenada bio pogođen, pristao je da se leš tamo odveze. Čim je grob otvoren, kuga je prestala. Ubrzo prije Ezrine smrti, Perzijanci su grad Babilon potpuno uništili. Ostao je samo dio zida koji je bio neosvojiv od ljudske snage. Sva proročanstva koja su proroci bacili na grad bila su ostvarena. Do danas postoji mjesto na njegovom mjestu koje nijedna životinja ne može proći ako se na njega ne razbaca nešto zemlje iz tog mjesta. MUŠKARCI VELIKE SKUPŠTINE Istodobno s Ezrom, ili, točnije govoreći, pod njegovim vodstvom, Velika skupština nastavila je s blagotvornim aktivnostima, koje su postavile temelje rabinskog židovstva i predstavljale obvezujuću vezu između židovskog proroka i židovskog mudraca. Veliki ljudi koji su pripadali ovom kolovoškom saboru jednom su uspjeli, djelotvornošću svojih molitvi, položiti ruke zavodnicima na grijeh i zatvoriti ih, spriječiti ih da čine više nevolja. Tako su iz svijeta protjerali "želju za idolopoklonstvom". Pokušali su učiniti isto "želji za sladostrašćem". Ovaj zli protivnik upozorio ih je da ga ne ometaju jer bi svijet prestao postojati bez njega. Tri dana držali su ga u zatvoru, ali onda su ga morali otpustiti i pustiti na slobodu.Otkrili su da se ne smije imati ni jaje, jer je spolni apetit nestao sa svijeta. Međutim, nije potpuno pobjegao neozlijeđen. Zalijepili su mu oči i od tada je odustao od raspirivanja strasti ljudi protiv njihovih krvnih veza. Među uredbama i uredbama Velikog sabora najistaknutija je fiksacija molitve Osamnaest blagoslova. Nekoliko blagoslova sastavljenih u ovoj molitvi datira iz dalekih antičkih vremena. Patrijarsi su bili njihovi autori, a rad Velikog sabora bio je sastaviti ih onim redom kojim ih sada imamo. Znamo kako je svako blagoslov nastalo: 1. Kad je Abraham bio spašen iz peći, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, štit Abrahamov", što je bit prve od osamnaest. 2. Kad je Izak zaprepašten ležao na gori Moriah, Bog je poslao svoju rosu da ga oživi, na što su anđeli govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji ubrzavaš mrtve." 3. Kad je Jakov stigao pred nebeska vrata i objavio Božju svetost, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospode, ti sveti Bože. "4. Kad je faraon htio Josipa postaviti za vladara Egiptom, a pokazalo se da nije upoznat sa sedamdeset jezika koje egipatski suveren mora znati, anđeo Gabriel je došao i poučavao njemu oni jezici, na što su anđeli progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji milostivo daruješ znanje." 5. Kad je Ruben počinio prijestup nad svojim ocem, na nebesima mu je izrečena smrtna kazna. bilo mu je dopušteno da nastavi živjeti, a anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji se raduješ pokajanju." 6. Kad je Juda počinio prijestup protiv Tamere i priznajući svoju krivnju dobio oproštenje, anđeli su govorili: „Blagoslovljen si, Gospodine, koji se najviše opraštaš.“ 7.Kad je Mizraim silno potlačio Izrael i kad je Bog proglasio njegovo otkupljenje, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji otkupljuješ Izrael." 8. Kad je anđeo Rafael došao Abrahamu da ublaži bol zbog svog obrezivanja, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji iscjeljuješ bolesnike." 9. Kad je izraelska sjetva u filistejskoj zemlji urodila obilnom žetvom, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji blagoslivljaš godine." 10. Kad se Jakov ponovno sjedinio s Josipom i Šimunom u Egiptu, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji okupljaš raseljeni narod svoj Izrael." 11. Kad je Tora objavljena i Bog je Mojsiju prenio zakone, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji voliš pravednost i pravdu." 12.Kad su se Egipćani utopili u Crvenom moru, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji uništavaš neprijatelja i ponižavaš drskog." 13. Kad je Josip položio ruke na oči oca Jakova, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji si ostanak i potpora pobožnima." 14. Kad je Salomon sagradio Hram, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji si sagradio Jeruzalem." 15. Kad su izraelska djeca pjevajući hvalospjeve Bogu prošla kroz Crveno more, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji promičeš čas spasenja." 16. Kad je Bog uslišio molitvu stradalnih Izraelaca u Egiptu, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji uslišavaš našu molitvu." 17.Kad se Shekina spuštala između Kerubina u Šatoru, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji ćeš vratiti svoju božansku prisutnost u Jeruzalem." 18. Kad je Salomon posvetio svoj Hram, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, čije je ime vrijedno hvale." 19. Kad je Izrael ušao u Svetu zemlju, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji uspostavljaš mir." Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

Rješavanje Kur'anske zagonetke istražuje moguće izvore misteriozne tvrdnje da su Židovi pretvoreni u majmune zbog kršenja subote. Rješavanje kur'anske zagonetke Židovska riba u Muhammedovom jelu Masud Masihiyyen Muhammed je imao određena nesavršena znanja o Židovskim i kršćanskim spisima, pa je stoga bio sklon zbunjenosti i zabludama. Iako je tvrdio da je njegov Kur'an u osnovi funkcionirao kao potvrda prijašnjih objava (Sura 3: 3, Sura 5:48), ono što je podučavao uglavnom je bilo u suprotnosti s Biblijom ili nije postojalo u Bibliji, jer je izvučeno iz nebiblijskih izvori. Uz to, tendencija Muhammeda i / ili njegovih pisara da asimiliraju pripovijesti koje imaju sličnosti ili tematske veze uzrokovala je više problema i manje sklada sa židovskim i kršćanskim spisima. Konačno, u Kur'anu je očito da su različita izvješća biblijskog podrijetla bila podvrgnuta drastičnim izmjenama. Ta su iskrivljenja povećala jaz neslaganja između Biblije i islamskih spisa koji se ne mogu popraviti. U nekim su slučajevima ta iskrivljenja rezultirala anomalijama i greškama koje savršeno pokazuju Muhammedove i / ili kurranske autorove pogrešne zaključke. Na primjer, dok je pripovijest o anđeoskom navještaju odnosio na Zahariju, pisac sure 19 zbunjeno je tvrdio da će Zaharijin sin dobiti jedinstveno ime koje prije nije bilo dodijeljeno nikome (stih 7). Biblijsko učenje da su mnogi ljudi u Izraelu prije Zaharije nosili ovo ime otkriva pogrešnost ove islamske tvrdnje. Nije teško pogoditi da pisac Kur'ana nije imao pristup kanonskom Lukinu evanđelju, već je svoju priču izveo iz druge ruke i vjerojatno pogrešno razumio evanđeosku izjavu da nitko od Zaharijine rodbine nije imao ime Ivan (Luka 1 : 60-61).1 Znatiželjni činjenica da je ime Zaharije sina u Kur'anu je dobio kao Yahya nego Youhanna ( Yochanan na hebrejskom) poticao neke muslimanske propagandisti tvrditi da je ime što ga nalazimo u Kur'anu nije dao nikome prije, a učenje u 7. retku stoga nije bilo grešaka. Nepotrebno je reći da ovaj smiješni argument ne uspijeva spasiti islamski spis od pogreške, ali tome dodaje komad humora: pristaše ovog argumenta žele da vjerujemo da je Allah dao arapsko ime izraelskom proroku, a zatim se hvalio jedinstvenost tog imena.2 Ako je to zaista bio slučaj, pisac Kur'ana je htio reći da je ime dato Zeharijinom sinu bilo toliko jedinstveno da to nije bilo njegovo pravo ime. U skladu s tim, izjava u 7. retku bila je realna i sadržavala je suptilno priznanje: nitko prije nije dobio isto ime kao Zaharijin sin, jer je ime Yahya bilo čisti izum, što ga je izradio pisac sure 19. U rijetkim slučajevima nije tako lako pogoditi porijeklo neispravne izjave ili doktrine u Kur'anu. Razlog je taj što Muhammad nije ostao vjeran učenjima koja je čuo od naroda Knjige, već je svoje plagirane podatke spojio sa svojim osobnim idejama i zaključcima. Kada je to bilo povezano s upotrebom više izvora izvan Biblije, nastalo je nekoliko legendi svojstvenih Kur'anu. Takve legende izgledaju autentično i mogu se koristiti3 u prilog tvrdnji da Muhammad nije kopirao iz Biblije i nekanonske tekstove židovstva i kršćanstva, već je svoja učenja dobio izravno odozgo.4 Zbog toga je precizna analiza ovih čisto kur'anskih izvještaja relevantna za pobijanje ove temeljne islamske tvrdnje. U skladu s tim, u ovom članku odabirem kur'ansku legendu o grupi pobunjenih Izraelaca koji su prekršili subotu i navodno su preobraženi u majmune. Otkriće izvora ove legende pokazat će koliko je Muhammed savršeno sličio ummiju (nepismenom) puku za kojeg je optužio da ne poznaje Knjigu, već da svoje znanje izvodi samo iz glasina (Sura 2:78).5 Legenda o prijestupnicima subote Islamski spis podupire biblijsko učenje da je Bog zapovijedao djeci Izraelovoj da drže subotu : I učinili smo da se Gora nadvila nad njima pri (preuzimanju) njihova saveza: i naredili smo im: Uđite na vrata, ničice! i Mi im nagovještavamo: Ne kršite subotu! i Mi smo od njih preuzeli čvrst savez. (Sura 4: 154 Pickthall) Raniji stih daje zbunjujući razlog za odredbu o suboti: Subota je bila određena samo za one koji su se po njoj razlikovali , i eto! Gospodar tvoj će na Sudnjem danu presuditi među njima o onome u čemu su se nekada razlikovali. (Sura 16:24 Pickthall) U drugom stihu razdoblja nakon migracije nalazimo zanimljivu referencu na prokletstvo nametnuto nekim Židovima koji nisu poštovali subotu: O vi kojima je dato Pismo! Vjerujte u ono što smo otkrili potvrđujući ono što posjedujete, prije nego što uništimo lica kako bismo ih zbunili ili prokleli kao što smo prokleli kršitelje subote (iz starih vremena) . Allahova zapovijed se uvijek izvršava. (Sura 4:47 Pickthall) Sljedeći stihovi funkcioniraju kako bi odredili vrstu ovog prokletstva: I znate za one od vas koji su prekršili subotu, kako smo im rekli: Budite majmuni, prezreni i omraženi! I učinili smo ga primjerom svojim i budućim naraštajima i opomenom bogobojaznima. (Sura 2: 65-66 Pickthall) Autor Kur'ana očito je vjerovao i poučavao da su neki ljudi iz djece Izraela preobraženi u majmune jer su prekršili subotu! Štoviše, čak je zvučao sigurno da su Židovi koji su živjeli u Muhamedovo vrijeme bili dobro svjesni ovog incidenta. Zapravo, sura 2: 65-66 sažeto je ponavljanje pripovijesti koja je zabilježena u pred-migracijskom razdoblju Kur'ana: Pitajte ih (o Muhammede) iz gradskog naselja koje je bilo uz more, kako su prekinuli subotu , kako im je njihova velika riba vidljivo došla u dan subote, a dan kada nisu držali subotu, nisu došli k njima. Tako smo im i Mi sudili jer su bili jetri. A kada je zajednica među njima rekla: Zašto propovijedate narodu kojeg će Allah užasno uništiti ili kazniti, oni su rekli: Da bi bili oslobođeni krivnje pred svojim Gospodarom i da bi se na taj način mogli protjerati (zlo ). A kad su zaboravili da su se na to podsjetili, spasili smo one koji su zabranili nepravdu, a one koji su pogriješili posjetili smo strašnom kaznom jer su bili jetri. Pa kad su se ponosili onim što im je zabranjeno, rekli smo im: Budite majmuni prezreni i gnušani! (Sura 7: 163-166 Pickthall) Uz pomoć ove kratke pripovijesti doznajemo da Bio je određeni židovski grad uz more. (Kao i obično, nisu navedeni detalji o vremenu ili mjestu incidenta) Bog je želio testirati ove Židove jer su bili zli. Test se u osnovi odnosio na promatranje subote. Kao dio ispitivanja, Bog je poslao velike ribe na obalu grada samo subotom. U ovoj su priči implicitno bile uključene tri skupine ljudi. Skupina je radila kao propovjednici i pokušavala nagovoriti ostale da ne love ribu subotom, dok je druga skupina smatrala da je propovijedanje beskorisno jer je Bog odredio da uništi stanovnike grada. Treća skupina nije poslušala upozorenja, već je lovila u subotu i zbog toga je kažnjena. Skupina koja je u subotu lovila ribu nije samo prekršila subotu, već je postala i ohola. Kao rezultat toga, pretvoreni su u majmune. Ne iznenađuje što su elementi ove pripovijesti koji nedostaju dovršeni u tradicionalnom tefsiru . Na primjer, kažu nam da su ti ljudi živjeli u vrijeme Davida u Eilatu : (I znate) vi zaista znate i čuli ste za kaznu (onih koji ste prekršili) koji su preuzeli savez (subotu) na dan subote i to u vrijeme Davida (a.s.) (kako smo im rekli : Budite majmuni, prezreni i omraženi!) Pretvoreni u ponižene i niske majmune. ( Tafsir Ibn Abbas ) I ispitajte ih, o Muhammed (s), prijekorno, o gradu koji je bio uz more, koji se graniči s Crvenim morem (bahr al-qulzum), a ovo je bio Eilat ... ( Tafsir al-Jalalayn ) Ibn Kathir je dao više detalja o zlim postupcima prekidača subote i objasnio zašto su oni posebno preobraženi u majmune : (I zaista ste znali). Ovo Ayah znači, o Židovi! Sjetite se da je Allah poslao svoju muku na selo koje ga nije poslušalo i prekršilo njihov zavjet i njihov savez da poštuju svetost subote. Počeli su koristiti varljiva sredstva kako bi izbjegli poštivanje subote postavljanjem mreža, užadi i umjetnih bazena vode u svrhu ribolova prije subote. Kad je u subotu, kao i obično, ribe bilo u izobilju, ostatak subote hvatali su je u konopcima i mrežama. Tijekom noći, Židovi su sakupljali ribu nakon što je subota završila. Kad su to učinili, Allah ih je pretvorio iz ljudi u majmune, životinje koje imaju oblik najbliži ljudima . ( Tafsir Ibn Kathir ) U svom opsežnom komentaru o Kur'anu vlč. EM Wherry citirao je sljedeću tradicionalnu priču povezanu s Saleom: "Priča na koju se odnosi ovaj odlomak je sljedeća: - U doba starog Davida neki su Izraelci boravili u Ejli ili Elatu, na Crvenom moru, gdje su na svjetlost subote ribe u velikom broju dolazile na obalu, i ostati tamo cijele subote da ih iskušaju, ali sljedeće noći vratili su se u more. Na kraju su neki stanovnici, zanemarujući Božju zapovijed, uhvatili [ sic] ribu u subotu, i odjenuo ih i jeo; a zatim su iz mora prerezali kanale za ulazak ribe, sa zaporima, koje su zatvorili u subotu, kako bi spriječili njihov povratak u more. Drugi dio stanovnika, koji su strogo poštivali subotu, upotrijebio je i nagovor i silu kako bi zaustavio ovu bezbožnost, ali bez svrhe, prijestupnici su sve više tvrdoglavi; na što je David prokleo prekidače subote i Bog ih je preobrazio u majmune. Kaže se da je jedan odlazeći kod svog prijatelja koji je bio među njima, našao ga u obliku majmuna kako divlje pomiče oči i pitajući ga nije li takav, majmun je glavom dao znak da je to on: na što mu je prijatelj rekao: 'Nisam li ti savjetovao da odustaneš?' na kojem je majmun plakao.Dodaju da su ovi nesretni ljudi ostali tri dana u ovom stanju, a nakon toga ih je uništio vjetar koji ih je sve odnio u more. "(Izvor ) Neobična priča koju nema u židovskoj Bibliji ili Talmudu Doista je zapanjujuće vidjeti da ova priča u Kur'anu o židovskom gradu uz more nije zabilježena ni u Bibliji ni u Talmudu. Iako nije bilo ništa neobično da je autor Kur'ana prepričavao priče i legende koje su pronađene samo u nekim nekanonskim tekstovima rabinskog židovstva, a ne u židovskoj Bibliji, ova posebna legenda zapanjujuće djeluje i židovskom rabinu književnost. U svojoj opsežnoj studiji o tome što je islam posudio od židovstva, Abraham Geiger napisao je sljedeći komentar o priči o ribama i nekim Židovima preobraženima u majmune: Afera raskidača subote, koji su kažnjeni presvlačenjem u majmune , također bi trebala pripadati Davidovu vremenu, ali okolnost se spominje samo općenito, a o vremenu ili detaljima ne navodi se ništa određeno, osim u stih 82, gdje je dato vrijeme, ali ne i činjenica. Među Židovima nema ni traga ovoj legendi . (Geiger, židovstvo i islam , poglavlje 2, dio 3) Slično tome, ova zbunjujuća legenda u Kur'anu spominje se u tekstu "majmuni" u Židovskoj enciklopediji: Muhamedanci imaju legendu o kojoj se govori u Kuranu (sure ii. 61, 62; vii. 163) o tome da su određeni Židovi boravili u Elathu na Crvenom moru u Davidovo vrijeme, koji je popustio iskušenju da lovi ribu. u subotu, pretvoreni su u majmune kao kaznu za kršenje subote (Lane, "Tisuću i jedna noć", iii. 550). ( Izvor ) Činjenica da je određena legenda o Židovima i njihovoj suboti zabilježena samo u Kur'anu, ali nije uspjela ući ni u rabinske ili nekanonske spise, prilično je tajnovita. Ono što stvari čini još znatiželjnijima je neobičan način na koji je pisac islamskog spisa prvi put predstavio ovaj incident kao nešto što otvoreno znaju Židovi. Imajte na umu da je Muhamedu rečeno da ispituje Židove o gradu na moru: Pitajte ih za grad koji stoji blizu mora. Eto! prestupili su u pitanju subote. Jer na dan njihove subote došle su im ribe, otvoreno podignute glave, ali na dan kada nisu imale subotu, nisu došle; tako smo i mi njih iskušali, jer su bili predani na prijestup. (Sura 7: 163 Jusuf Ali) U Kur'anu često čitamo da su neki ljudi ispitivali Muhammeda o određenim pitanjima (na primjer, sura 2: 189, sura 2: 215, sura 5: 4, sura 7: 187, sura 20: 105), ali ovo je bilo jedno od rijetkih slučajeva kada su ga pitali da ispituje druge. Nažalost, odgovor ili reakcija ispitanih Židova na Muhammedovu tvrdnju nije zabilježen u Kur'anu ni u cenzuriranom obliku. Slijedom toga, ne možemo sa sigurnošću znati kako su se Muhammedovi židovski adresati odnosili prema ovoj referenci. Jedino na što smijemo zaključiti jest da određena formulacija u suri 7: 163 prikazuje pisca Kur'ana kao nekoga tko ni najmanje ne sumnja u to da su Židovi koji su živjeli u Muhamedovo vrijeme bili svjesni ove priče. Zbog toga je pitanje koje je u pitanju retoričko,pokazujući pisačev cilj podsjetiti Židove na nešto dobro poznato u njihovoj povijesti, umjesto da otkrije priču koja im je bila skrivena do rođenja islama. Iako je drugi put u post-migracijskom razdoblju kratko spomenuo isti incident, pisac Kur'ana ponovno je inzistirao na tome da su židovi poznavali priču o prekidajima subote, ponavljajući sa sigurnošću svoju prethodnu tvrdnju: I dobro ste poznavali one među vama koji su prestupili po pitanju subote: Rekli smo im: "Budite majmuni, prezreni i odbačeni." (Sura 2:65 Jusuf Ali) Židov koji čita ovaj stih ima pravo protestirati i optužiti autora za pogrešne informacije jer nijedan židovski izvor u povijesti ne sadrži ovu priču. U svjetlu ove činjenice može se zaključiti da su sura 7: 163-166 i sura 2: 65-66 slične suri 9:30, gdje su Židovi lažnoosuđeni zbog toga što su Ezru smatrali Božjim Sinom iako nikada nisu imali takvu postavku. Ipak, kontekst i funkcija sure 9:30 očito se razlikuju od onih u stihovima koji se odnose na legendu o Židovima pretvorenim u majmune. Lako je shvatiti da su u suri 9:30 Židovi oklevetani i stigmatizirani jer se Muhammed osjećao obveznim izmisliti valjani teološki razlog da prisili Židove u kategoriju mnogobožaca i tako opravda islamski džihad protiv njih. Jednako tako, optužio ih je da su svoje rabine uzimali za gospodare uz Boga u stihu 31, otkrivajući njegovu revnost da negira činjenicu da su Židovi bili monoteisti. U slučaju sure 7: 163-166, s druge strane, očito nije imao poticaja da ispriča ovu legendu, osim što se oduševio tvrdnjom da su neki Židovi kažnjeni i preobraženi u prezrene majmune. Vitalno je pitanje kako to da u židovskoj povijesti ne postoji upečatljiva priča o Židovima, koju navodno znaju Židovi, a koja se prvenstveno obraća Židovima. Nekoliko mogućnosti koje se tiču podrijetla ove legende padaju mi na pamet, ali sve one potkopavaju Muhamedove tvrdnje o božanskom izvoru njegove knjige. Prvo, vjerojatno je da su neki Židovi doista ispričali ovu priču Muhammedu i / ili autoru Kur'ana i to barem objašnjava zašto i kako se pripovjedač u suri 7 mogao osjećati tako sigurnim u istinitost i slavu ove legende. Unatoč tome, prijenos legende izveli su neki lukavi Židovi koji su htjeli testirati Muhammedovo poznavanje biblijskih i talmudskih priča. Oni su izmislili ovu legendu kako bi kasnije Muhammeda razotkrili kao osobu koja je bez ustručavanja ponavljala lažne izjave kao istinitu Božju riječ. Drugim riječima,pokušali su Muhammeda i postavili mu svoje mreže kako bi ga ulovili kao ribu. To je slaba mogućnost kad se za usporedbu uzme u obzir veliki broj uglavnom točnih talmudskih legendi u islamskim spisima. Uz to, čini se da nema podataka o tim Židovima koji su ikad kapitalizirali svoj ulov. Što je točnije, da su onda protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta.da su tada protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta.da su tada protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta. Jača je mogućnost da je Muhammed čuo i prihvatio ovu legendu od nekih Židova koji nisu znali njihove spise, osim iz druge ruke. Možda su naivno i iskreno upali u zbunjenost i zabludu prije nego što su zarazili Muhammedov spis. Ipak, najjača je mogućnost da je ovu legendu izradio autor Kur'ana, koji je koristio više izvora i kombinirao različite stvari koje je čuo o kažnjavanju pobunjenih Židova i o svetkovanju subote da bi stvorio ovo zanimljivo legenda u suri 7. Dakle, stvorio je osebujan narativ koji sadrži razne i analogne biblijske i talmudske teme koje su znali Židovi. Naravno, primijenio je neke preinake na teme i pripovijetke s kojima se upoznao. Da bi se vidjelo koje je korake slijedio u procesu stvaranja ove legende, neophodno je provjeriti i Bibliju i Talmud o glavnim elementima ove kur'anske priče i uporedno ih proučiti. Subota u Tori Kao prvo, Bog je preko Mojsija naredio Izraelcima da poštuju njegove subote: Rekao im je: „Ovo je Gospodin rekao: 'Sutra je vrijeme prestanka rada, sveta subota Gospodinu. Što god želite ispeći, ispecite danas; što god želite prokuhati, prokuhajte danas; sve što vam ostane ostavite po strani da ih čuvate do jutra. "" (Izlazak 16:23 NET Biblija) Sjetite se subote da biste je odvojili kao svetu. (Izlazak 20: 8 NET Biblija) Ali sedmi je dan subota za Gospodina, Boga vašega; na njemu nećete raditi nikakav posao, ni vi, ni vaš sin, ni vaša kćer, ni vaš mužjak, ni vaša službenica, ni vaša stoka, ni rezident stranac koji je pred vašim vratima. (Izlazak 20:10 NET Biblija) Jer u šest dana Gospod stvori nebo, zemlju i more i sve što je u njima, i sedmi dan odmori; zato je Gospod blagoslovio subotu i odvojio ga kao svet. (Izlazak 20:11 NET Biblija) U Tori nema pripovijesti koja čak implicira da je skupina Izraelaca kažnjena jer nisu uspjeli na testu povezanom s promatranjem subote. Čitamo samo da je čovjeka koji nije držao subotu dok su Izraelci još bili u pustinji zajednica kamenovala do smrti (Brojevi 15:32), ali očito je da je osuđen na smrt jer je radije skupljao drva nego jer je u subotu išao u ribolov. Ideja da se Bog razbjesnio i poslao pošast pobunjenim Izraelcima u vezi s temom gladi i pohlepe javlja se u Tori u Brojevima 31:34, pripovijesti o pružanju prepelica. Prema ovom izvještaju, mnogi su se ljudi žalili na manu i utrkivali se da jedu prepelice koje je Bog poslao, ali su odmah ubijeni: Ali dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga sažvakali, Gospodinov bijes je gorio nad ljudima i Gospod je ljude pogodio vrlo velikom pošašću . (Brojevi 11:33 NET Biblija) Iako ova posebna pripovijest sadrži teme gladi, pobune i kazne, ona se razlikuje od priče u suri 7: 163-166, jer ni na koji način nije povezana s promatranjem subote ili božanskim testom. Još je zanimljivije to što je određeni prikaz u Tori u oštroj suprotnosti sa učenjem iz Kur'anske legende da su neka od Izraelske djece bila suđena, pa čak i prisiljena da krše subotu. Autor Kur'ana tvrdio je da su velike ribe na obalu grada slane samo subotom, a da se nisu pojavile niti jedan drugi dan. To bi onemogućilo tim ljudima da love ribu i ostalih dana u tjednu. Suprotno tome, Bog Tore bio je toliko milostiv prema Izraelovoj djeci da im je šesti dan dao više mane jer u subotu neće dobiti hranu: Sedmog su dana neki ljudi izašli po nju, ali nisu pronašli ništa. Tako je Gospodin rekao Mojsiju: „Koliko dugo odbijaš slušati moje zapovijedi i moje upute? Vidite, jer vam je Gospodin dao subotu, zato vam šesti dan daje hranu dva dana . Svatko od vas ostaje tu gdje je; neka sedmi dan nitko ne izlazi s njegova mjesta. " (Izlazak 16: 27-29) Test spomenut u Kur'anu također izgleda čudno i okrutno. To je zapravo iskušenje više od ispitivanja jer tjera ljude da prekrše božansku zapovijed, ali to je u skladu s islamskom teologijom koja uči da Bog sudi ljudima i s dobrima i sa zlima (Sura 21:35) iako Biblija čini jasno je da Bog ne dovodi ljude u napast da griješe (Jakov 1,13). Majmuni u Bibliji Ono što naglašava legendarni karakter priče u Kur'anu je tvrdnja da su neka djeca Izraela preobražena u majmune. Riječ "majmun" javlja se u cijeloj Bibliji na dva mjesta: Zajedno s Hiramovom flotom, kralj je imao flotu velikih trgovačkih brodova koji su plovili morem. Jednom u tri godine flota je dolazila u luku s tovarima zlata, srebra, bjelokosti, majmuna i paunova. (1. Kraljevi 10:22 NET Biblija) Kralj je imao flotu velikih trgovačkih brodova s Huramovim ljudima koji su plovili morem. Jednom u tri godine flota je dolazila u luku s tovarima zlata, srebra, bjelokosti, majmuna i pauna. (2. ljetopisa 9:21 NET Biblija) Ovi gotovo identični stihovi pokazuju da su majmuni bili među teretima koje su trgovački brodovi dovezli u Izrael. U Bibliji nema ničega što implicitno ili eksplicitno povezuje majmune s kaznom Izraelaca ili sa subotom. Iznenađujuće, Talmud ima naraciju koja je vrlo slična kur'anskom učenju da je Bog kaznio neke pobunjene ljude pretvarajući ih u majmune: Je li Bog prema njihovoj pustinji kaznio tri pobunjene stranke. Oni koji su rekli: "Smjestit ćemo svoje bogove na nebesa", promijenili su se u izgledu i postali poput majmuna ; oni koji su rekli: "Udarit ćemo Ga strijelama", ubijali su se jedni drugima nesporazumima; a oni koji su rekli: "Pokušajmo svoju snagu s Njegovim", bili su razasuti po licu zemlje. ( Talmud : Izbori: Prvi dio: Biblijska povijest) Dalje, u Legendama o Židovima zapisano je da su ljudi u vrijeme Enoša pali u idolopoklonstvo i stoga izgubili sličnost s Božjom slikom, počevši izgledom nalikovati kentaurima i majmunima : Generacija Enoša bila je tako prvi štovatelj idola i kazna za njihovu ludost nije dugo odgađana. Bog je učinio da more prekorači svoje granice, a dio zemlje je poplavljen. Bilo je to vrijeme i kad su planine postale stijene, a mrtva tijela ljudi počela propadati. I još je jedna posljedica grijeha idolopoklonstva bila ta da lica ljudi sljedećih generacija više nisu bila nalik na sliku i sliku Božju , kao što su bila lica Adama, Setha i Enoša. Nalikovali su kentaurima i majmunima , a demoni su izgubili strah od ljudi. ( Legende o Židovima , poglavlje III: Deset generacija) Velika je vjerojatnost da su se Muhammed i / ili autor Kur'ana upoznali s tim nekanonskim učenjima i odlučili podučavati da su skupina Židova koji su kršili subotu pretvoreni u majmune kao vrstu kazne i poniženja. Izmjena je upečatljiva: idolopoklonici u Talmudu zamijenjeni su pobunjenim Židovima u suri 7 vjerojatno zato što je povezivanje kažnjenih Židova s majmunima bilo privlačnije Muhammedu, koji nije imao interesa za priču o Babilonskoj kuli. Ta bi zamjena također bila vjerodostojna i kompatibilna s ostatkom islamskih spisa budući da je pisac Kur'ana uglavnom težio ciljanju Židova i tražio priliku da ih optuži / optuži. Na primjer, povezao je legendu o dva pala anđela ( Harout i Marout) sa Židovima, a ne s ranim naraštajima čovječanstva (Sura 2: 102). Drugi element pripovijesti u suri 7: 163-166 možda odražava latentnu vezu između talmudske verzije Babilonske kule i Kur'anske legende o kojoj se govori. U sljedećem se stihu naglašava da su prekidači subote promijenjeni u majmune jer su postali oholi : Pa kad su se ponosili onim što im je zabranjeno, rekli smo im: Budite majmuni prezreni i gnušani! (Sura 7: 166 Pickthall) Ovo naglašeno pozivanje na ponos podsjeća nas na učenje da su ljudi koji su u Talmudu preobraženi u majmune također bili oholi dok su prkosili Bogu i sudjelovali u izgradnji Babilonske kule.6 Bez sumnje, Muhammed je pretvaranje nekih Židova u majmune smatrao najistaknutijim primjerom prokletstva i ispunjenja prijetnji u Bibliji. Bog je zaprijetio da će prokleti Izraelce koji se nisu držali Njegovih zapovijedi: „Ali ako zanemarite Gospodina, svog Boga, i ne pazite da se držite svih njegovih zapovijedi i propisa koje vam danas dajem, tada će sve ove kletve na vas sletjeti u punoj snazi. (Ponovljeni zakon Biblije 28:15 NET) Muhammed se najvjerojatnije oslanjao na biblijske prijetnje o kojima je čuo i mogao je lako tvrditi da su Židovi koji nisu držali Božju zapovijed o suboti zapravo prokleti . Iako Ponovljeni zakon 28 sadrži različite vrste psovki usmjerenih na neposlušne Židove, neki od elemenata u ovom poglavlju možda su prisilili Muhammeda da zamijeni grupu oholih pobunjenika u talmudskoj verziji priče o Babilonskoj kuli s neposlušnom židovskom skupinom koja živi u gradu uz more. Na primjer, Bog je putem sljedećih stihova zaprijetio da će poniziti Izraelce koji nisu držali Njegove zapovijedi: Postat ćete povod užasa, poslovica i predmet ismijavanja svih naroda na koje će vas Gospodin otjerati. (Ponovljeni zakon 28:37 NET Biblija) Stranci koji prebivaju među vama postat će sve viši i viši od vas, a vi ćete postajati sve niži i niži . (Ponovljeni zakon Biblije 28:43 NET) Kad je čuo ove izjave, Muhammad je vjerojatno mislio da će se ovo prokletstvo poniženja najprikladnije utjeloviti u transformaciji nekih neposlušnih ljudi u majmune. Njegova ravnodušnost prema priči o Babilonskoj kuli i njegova općenita tendencija da ovaj incident poveže s Izraelskom djecom, a ne s generacijom koja živi nakon potopa, uveo je motiv majmuna u legendu o prekidajima subote. Subota i riba Pažljivo ispitivanje Biblije pokazuje da je pisac Kur'ana, koji je iz Talmuda uzeo ideju o nekim ljudima preobraženima u majmune, svoju legendu najvjerojatnije izobličio iskrivljujući sljedeću biblijsku priču: Ljudi iz Tira koji su tamo živjeli donosili su ribu i sve vrste robe i prodavali je u subotu judejskim ljudima - i u Jeruzalemu, od svih mjesta ! Tako sam prijavio prigovor kod judejskih plemića rekavši im: „Što je to zlo što radite, proklinjući subotnji dan ? Nije li ovo način na koji su postupali vaši preci, uzrokujući da naš Bog nanese na njih i na ovaj grad svu ovu nesreću ? A sada izazivate još veći bijes na Izrael, proklinjući ovako subotu! " (Nehemija 13: 16-18 NET Biblija) Riba koju su donijeli ljudi iz Tirau Jeruzalem u subotu su u rukama kuranskog autora promijenjene u ribe koje je Allah subotom poslao Židovima koji žive u gradu uz more! Štoviše, Nehemija je u Bibliji promijenjen u nekih neidentificiranih propovjednika koji potiču stanovnike grada da poštuju zapovijed o suboti. Najdrastičnija razlika između ova dva teksta je u tome što je Nehemija u Bibliji uspio natjerati ljude da poštuju subotu, dok skupina ljudi iz Kur'anske priče nije slušala neimenovane propovjednike, nastavila je prozivati subotu i bila kažnjena. Razlog koji leži u osnovi ovog odstupanja može biti taj što je Nehemijina referenca u retku 18 na nesreću (deportaciju i zarobljeništvo) koja je zadesila Židove zbog njihovih grijeha pogrešno protumačena kao nešto što je slijedilo da Židovi nastavljaju kršiti subotu u vrijeme propovijedanja. U skladu s tim, napori koje je Nehemiah poduzeo da spriječi ljude da u Bibliji ne vrijeđaju subotu promijenili su se u nekim tradicionalnim islamskim komentarima u napore pobunjenih stanovnika grada koji su željeli loviti ribu subotom. Usporediti: Kad su večernje sjene počele padati na vrata Jeruzalema prije subote, naredio sam da se vrata zatvore . Dalje sam naložio da se oni otvaraju tek nakon subote . Neke sam svoje mladiće postavila pred vrata, tako da u subotu nije mogao ući nikakav teret. Trgovci i prodavači svih vrsta robe prenoćili su jedan ili dva puta izvan Jeruzalema. Ali upozorio sam ih i rekao: „Zašto provodiš noć kraj zida? Ako ovo ponovite, nasilno ću vas ukloniti! ”Od tada se nisu pojavili u subotu. Tada sam uputio levite da se pročiste i dođu čuvati vrata kako bi svetkovali subotu . (Nehemija 13: 19-22 NET Biblija)7 Sjetite se da je Allah poslao svoju muku na selo koje ga nije poslušalo i prekršilo njihov zavjet i njihov savez da poštuju svetost subote. Počeli su koristiti varljiva sredstva kako bi izbjegli poštivanje subote postavljanjem mreža, užadi i umjetnih bazena vode u svrhu ribolova prije subote . Kad je u subotu, kao i obično, ribe bilo u izobilju, ostatak subote hvatali su je u konopcima i mrežama. Tijekom noći, Židovi su sakupljali ribu nakon što je subota završila . ( Tafsir Ibn Kathir ) Mjesto legende o prekidajima subote u Kur'anu Iako se u tradicionalnim islamskim komentarima jednoglasno uči da su Židovi koji su prekidali subotu transformirani u majmune u vrijeme Davida , ova je legenda navedena kao primjer koji pokazuje pobunjeni karakter Židova još od Mojsijevog vremena. U suri 7: Stih 160: Mojsije je podijelio Izraelce na dvanaest naroda i pružio im vodu. Stih 161-162: Izraelskoj djeci zapovjeđeno je da žive u neimenovanom gradu u pokajanju. Neki od njih su promijenili riječ koja im je dana i Bog ih je kaznio.8 Stih 163-166: Neke Židove koji žive u gradu uz more Bog je kaznio jer su prekršili subotu. Slično, u suri 2: Stih 63: Bog je sklopio savez s Izraelskom djecom. Stih 64: Djeca Izraelova okrenula su se od zapovijedi, ali Bog im je oprostio. Stihovi 65-66: Neki Židovi koji su živjeli uz more prekršili su subotu i bili kažnjeni. Čini se da je pisac Kur'ana pokušao tematski povezati ovu legendu s bivšim pobunama Izraelaca i bivšim pošasti koje su ih zadesile u pustinji u Mojsijevo vrijeme. To odgovara na pitanje zašto je drastično promijenio račun u Nehemiji, tvrdeći da je skupina Židova i dalje kršila subotu i pretvorena u majmune. U kuranskoj verziji izvještaja također je izuzeta referenca u Nehemiji na trgovce koji dolaze iz Tira i prodaju svoju ribu Židovima jer su velike ribe predstavljene kao odredba koju je Bog izravno poslao. Drugim riječima, ove se ribe uspoređuju s nebeskom hranom koja se Izraelcima davala u Mojsijevo vrijeme (mana i prepelice), otkrivajući još jednu vezu između Židova iz Mojsijeva vremena i onih koji žive u gradu uz more u suri 7. Štoviše, ne treba zaboraviti da je prema Bibliji Nehemiah djelovao poput Mojsija tako što je tražio od Izraelaca da slijede Zakon nakon povratka u svetu zemlju iz Babilona. Dakle, Nehemija je predstavljao vrijeme obnovei vratiti se Božjem Zakonu nakon roka zatočeništva. Autor Kur'ana, s druge strane, ignorirao je temu restauracije i poslušnosti u Nehemiji, dajući sve od sebe da incident sa kršenjima subote predstavi kao prirodni nastavak neposluha i kazne Izraelaca u Mojsijevo vrijeme . Zbog toga je ovu legendu učinio neizostavnim dijelom teške kritike Izraelske djece i Allahovih zakletvi da ih stalno ponižava. Sada možemo bolje razumjeti zašto sljedeći stihovi dolaze odmah nakon izvještaja o neposlušnim Židovima u 7. suri:9 I (sjetite se) kad je vaš Gospodar objavio da će podići protiv njih do Kijametskog dana one koji će na njih podnijeti okrutnu muku . Lo! uistinu je tvoj Gospodar brz u progonu i eto! uistinu, On oprašta, milostiv je. I mi smo ih pustili po zemlji kao (odvojene) nacije . Neki od njih su pravednici, a neki daleko od toga. A mi smo ih iskušali s dobrim i zlim stvarima koje bi se mogle vratiti. (Sura 7: 167-168 Pickthall) Isto tako, činjenica da spisateljice sure 7 nije bila zadovoljna temom pokajanja i poslušnosti u Nehemijinoj knjizi očituje se u njegovoj tvrdnji da je skupina Židova koji su živjeli u gradu uz more čak i osuđena na prokletstvo. prije suđenja jer su bili zli. To savršeno objašnjava zašto je učio da je Bog iskušavao te Židove na neposluh prisiljavajući ih da love ribu subotom. Biblijsko učenje da je Nehemija postao uspješan u nateranju ljudi da poštuju subotu zvučalo je tako uznemirujuće za autora Kur'ana da je natjerao skupinu Židova da u svojoj legendi navede uzaludnost napora propovjednika i pita ih zašto im smetaju sa skupinom ljudi koja je bila osuđena na uništenje. Simbolično, ti ljudi koji ispituju propovjednike predstavljaju Muhammeda,koji se usprotivio ideji da su Židovi koji su kršili subotu u Nehemijino vrijeme okrenuti od svojeg neposluha i koji je biblijskog autora pitao zašto se gnjavi pokajanjem Židova i kvari mu zabavu oduzimajući mu veliku šansu za stigmatizaciju Židovi. Islamski komentatori nisu bili svjesni tih veza između Biblije i islamskih spisa i pripisali su ovaj incident vremenu kralja Davida vjerojatno zato što su znali da je u Kur'anu David bio zapanjujuće povezan s prokletstvom nametnutim nevjerničkoj i pobunjenoj djeci Izraela (Sura 5:78).10 Što se tiče neugodne tvrdnje u tradicionalnim islamskim komentarima da je mjesto gdje se dogodio ovaj incident bio Elat (također Eilat ili Elath ) i dalje ostaje misterij. Prema Tori, ovaj se grad prvi put pojavio u Ponovljenom zakonu 2: 8 u pogledu lutanja Izraelaca u pustinji pod Mojsijevim vodstvom. Nije moguće sa sigurnošću znati je li ova pojava grada u suradnji s Mojsijem i Izraelcima u Tori potaknula neke muslimanske komentatore da ga smatraju gradom smještenim uz more u suri 7. Šaljivo, riječ "majmuni" pojavljuje se u židovski spisi samo u suradnji s izraelskom flotom brodova smještenih u Ezion-Geberu, koji je blizu Elata (1. Kraljevima 9:26). Konačno, kao odgovor na retoričko pitanje postavljeno u suri 7: 163 u svrhu podsjećanja Židova na Muhamedovo vrijeme na ovaj incident, red je da čitatelja Kur'ana podsjetimo na sljedeće točke: Neki su Izraelci doista prekršili subotu kad su u Nehemijino vrijeme neprestano kupovali ribu od trgovaca Tira u Jeruzalemu, ali nisu bili prokleti ili mučeni jer su po Nehemijinim uputama i naporima ponovno počeli držati subotu. Prema legendi u Talmudu, jedna od tri skupine buntovnih ljudi koji su gradili Babilonsku kulu bila je prokleta i napravljena da sliči majmunima, ali Izraelcima takva kazna nikada nije zadesila. Činjenica da su Židovi bili svjesni pripovijesti u Nehemiji ne opravdava tvrdnju kuranskog autora da su i oni znali legendu koju je on izmislio. Slično tome, činjenica da je legenda o preobražaju nekih oholih i pobunjenih ljudi u majmune zabilježena u Talmudu, židovskom izvoru, ne opravdava tvrdnju kuranskog autora da se takva tragedija dogodila nekim oholim i pobunjenim Židovima. Stoga ova posebna legenda predstavlja drugi primjer Muhamedovog "božanski nadahnutog neznanja", čiji je prvi primjer ispitao i pokazao Jochen Katz u svom članku o suri 3: 183.11 Zaključak Prethodna studija pokazuje kako je autor Kur'ana zlostavljao različite izvore i pretvorio ih u jednu jedinu legendu koja se pogrešno smatrala autentičnom, ali se ispostavilo da je rođena iz iskrivljenja i netočne sinteze biblijskih i talmudskih učenja židovstva. Ove tehnike iskrivljavanja mogu mu biti svojstvene i otežavaju nam otkrivanje izvora legende u Kur'anu, ali istina prevladava: islamski spis nije došao od Boga, već od ummi proroka (sura 7: 158) koji nije znao Bibliju osim iz druge ruke i koji je knjigu napisao rukom kako bi kasnije tvrdio da dolazi od Boga. [Prvo objavljivanje: 9. studenog 2012.] [Posljednje ažuriranje: 9. studenog 2012.] Fusnote 1 Druga je mogućnost da je zlouporaba nekanonskog Evanđelja Pseudo-Mateja u formiranju sure 19 doprinijela ovoj posebnoj pogrešci. Za daljnje informacije pogledajte moj članak Sura Mariam: Prokletstvo apokrifa . 2 Istina je da je arapski ekvivalent hebrejskom imenu Yochanan radije Youhanna nego Yahya , ali razlog ove posebne zamjene u suri 19 najvjerojatnije nije bio povezan s kur'anskom pogreškom u vezi s povijesnošću imena. 3 Neki muslimanski propagandisti s kojima sam se susreo na forumima misle da izvještaj koji nedostaje u Bibliji i nalazi se samo u Kur'anu djeluje protiv optužbi za plagijarizam. 4 Bassam Zawadi usredotočio se čak i na razlike između izvještaja o Isusovu rođenju i djetinjstvu u nekanonskoj kršćanskoj literaturi i u Kur'anu, tvrdeći da te razlike negiraju mogućnost plagijarizma. Pogledajte moje pobijanje njegova članka. 5 Ironično je da je Muhammed sebe prikazao kao ummi proroka u suri 7: 157-158. Ovu određenu oznaku moguće je uzeti kao priznanje ako se ono što je navedeno u suri 2: 77-78 pripisuje samom Muhammedu, a ne nekim Židovima. 6 Za više informacija o Muhamedovom mogućem poznavanju pripovijesti o Babilonskoj kuli, pogledajte moj članak ovdje . 7 Imajte na umu da su u ovoj biblijskoj priči vrata otvorena i puštaju robu / ribu. Tada su zatvoreni i nitko ne može proći. To nas podsjeća na islamsku priču koju je izvijestio Sale, a citirao Wherry, prema kojoj su prekidači subote ulovili ribu subotom "sa zaporima, koje su zatvorili u subotu, kako bi spriječili njihov povratak u more." 8 To također zvuči slično činjenici da su se Izraelci vratili u svetu zemlju i nastanili se u Jeruzalemu nakon zarobljeništva u Nehemijino vrijeme. Ni slučajno nije slučaj da su nakon ovih stihova u suri 7 odmah slijedili izvještaji o Židovima koji su živjeli u gradu uz more i nanosili Božji gnjev neposluhom. 9 U svom komentaru na suru 7 Wherry je napisao da su ovi stihovi povezani s Ponovljenim zakonom 28: 49-50 ( * ). Ako tako promatramo suru 7: 167-168 kao kur'ansku verziju Ponovljenog zakona 28: 49-50, čini se da legenda o prekidajima subote predstavlja prokletstvo poniženja spomenuto u Ponovljenom zakonu 28:37. 10 Tvrdilo se i da su prekršitelji subote prokleti u suri 4:47. 11 Pokušavajući izbjeći proročki test koji su postavili Židovi, Muhammed nije samo iznio lažni argument, već je otkrio svoje biblijsko neznanje uz svoju tendenciju da donosi lažne zaključke o nekim biblijskim pričama. Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu

Koje se sekte u čemu razlikuju? (Sura 19:37) Koje se sekte u čemu razlikuju? Sura Merjem (19:37) Na kraju Isusova navodnog govora s kolijevke (S. 19: 29-36) nalazimo sljedeću izjavu: PickthallJusuf AliMuhammad AsadShabbir AhmedMuhammad Sarwar Sekte se među njima razlikuju, ali teško nevjernicima zbog sastanka groznog Dana.Ali sekte se međusobno razlikuju : i teško nevjernicima zbog (nadolazećeg) Suda trenutnog dana!Pa ipak, sekte [koje slijede Bibliju] međusobno se razilaze [oko Isusove prirode]! Jao, dakle, svima koji negiraju istinu kad se pojavi taj strašni Dan!Pa ipak, sekte (koje slijede Bibliju) međusobno se razlikuju . Jao onda svima koji negiraju Istinu kad se pojavi taj strašni Dan.(Isusovi sljedbenici) pretvorili su se u zavađene sekte . Na veliki dan (Sudnjeg dana) nevjernici će se suočiti s jadnim stanjem. Al-Hilali & KhanAli Quli Qara'iArberrySyed Vickar SramAhmed Ali Tada su se sekte razlikovale [tj. Kršćani oko 'Iesa (Isusa)], pa jao nevjernicima [onima koji su lažno svjedočili govoreći da je' Iesa (Isus) Allahov sin] od sastanka velikog Dana (tj. Dan uskrsnuća, kada će biti bačeni u plamen vatre).Ali frakcije su se međusobno razlikovale . Pa jao nevjernicima na mjestu strahovitog dana.Ali stranke su se međusobno razišle ; onda teško onima koji ne vjeruju u scenu strašnog dana.Zatim su se grupe međusobno razlikovale : pa (ovo je) upozorenje nevjernicima zbog presude na veliki dan!Tako su se grupe / stranke međusobno razlikovale / ne slažu se / osporavaju , pa tuga / nevolja onima koji nisu vjerovali sa skupa velikog dana. Maulana M. AliFaridul HaqueAbdel Haleem Ali stranke među njima razlikovale su se ; pa jao onima koji ne vjeruju zbog njihove prisutnosti u teškom danu!Tada su se skupine među njima razlikovale ; pa je propast za nevjernike od svjedočenja Velikog dana.Ali frakcije su se međusobno razlikovale . Kakva će patnja doći onima koji zaklanjaju istinu kad stigne strašan Dan! [Prijevodi korišteni u ovoj tablici uglavnom su preuzeti s ove stranice .] Iako se ovaj stih u početku može činiti neposrednim, prvi dio ovog stiha daje misterioznu izjavu koja otvara mnoga pitanja. O kojim sektama govori ovaj stih? U čemu su se razlikovali? Kako je njihova razlika povezana s čudesnim govorom novorođenčeta iz kolijevke? Da li se to odnosi na sekte koje su postojale u vrijeme Isusova djetinjstva i određene nesuglasice koje su navodno imale neposredno nakon ovog govora? Ili je to izjava o sektama "općenito" i odnosi se na sve sekte u svim religijama u bilo kojem trenutku? Unutar židovstva i kršćanstva i islama postojalo je u prošlosti i danas postoji mnogo različitih "sekti", ali unatoč svojim manjim ili ponekad čak i većim razlikama, oni jedni druge ne nazivaju nevjernicima. Pod pretpostavkom da jedna skupina vjeruje ispravno, znači li to da neka razlika s ovom skupinom pretvara nekoga u nevjernika? Dakle, moramo se zapitati: A šta je s nevjernicima spomenutim u drugom dijelu ajeta? Jesu li sekte spomenute u prvoj klauzuli identične nevjernicima spomenutim u drugom dijelu ajeta? Ako je odgovor da, sve sekte ili većina njih ili samo neke? Ali ako ne, kakva je veza između prve i druge klauzule? Jedino što je jasno kod ovog stiha je činjenica da je potpuno nejasno o čemu se govori. A budući da je ova izjava toliko nejasna, u prijevodima vidimo znatne razlike. Govori li o jasno definiranim vjerskim sektama koje su postojale u određenom vremenskom razdoblju? Ili govori o spontanom neslaganju koje je nastalo između određenih ljudi oko nečega što je Isus rekao u svom govoru s kolijevke, tj. O sporu između ljudi koji se oko nečega nisu slagali, a da oni stoga nisu pripadali različitim "vjerskim sektama"? Napokon, mnogi prevoditelji preferiraju neutralnije prikazivanje kao "grupe" ili "stranke" "frakcija" u odnosu na vjerski pojam "sekte". Neki su prevoditelji čak osjećali potrebu da vrijeme glagola promijene iz prošlog vremena (na arapskom) u sadašnje vrijeme (na engleskom) kako bi ovom stihu dodijelili određeno željeno značenje, tj. Da se odnosi na različite kršćanske sekte, neke čak i dodavanje ovog tumačenja izričito u njihov prijevod. Međutim, trebalo bi biti očito da u vrijeme Isusova rođenja još nisu mogle postojati različite sekte kršćanstva. Ako je ovo zaista namjeravano značenje, onda je to potpuno anahrona izjava u Kur'anu, tvrdnja koja je povijesno nemoguća. Masud Masihiyyen ispituje ovaj ajet i pitanja koja su mu postavljena u svom temeljitom članku Rasplet čvora Kur'ana: zbunjujuća sura 19:37 . Iako bi posljednja tri prijevoda u gornjoj tablici imala najviše smisla (u kontekstu ovog stiha), tj. Neodređeni izraz "skupine" ili "stranke" ili "frakcije" najbolje bi odgovarao situaciji, to nije ono što Arapski kaže. Al-Ahzab [1] je definitivan i stoga ga se mora prevesti kao "GRUPE", "STRANKE" ili "SEkte", a odnosi se na uspostavljene, poznate skupine, bilo da se radi o političkim ili vjerskim skupinama ili sektama. Ovaj stih se nerecimo: Kao reakcija na ovaj govor neke su grupe nastale, ali kaže da su se grupe, tj. ranije poznate skupine, međusobno razlikovale. Drugim riječima, upotreba određenog članka podrazumijeva da se neke skupine koje su postojale već prije Isusova govora iz kolijevke (tada) međusobno nisu slagale (također o tumačenju ili implikacijama Isusova govora). Dakle, ostaje misteriozno pitanje: o kojim grupama ili sektama govori Kur'an? Možda zato što je bio svjestan nekih problema uzrokovanih ovim stihom, dr. Munir Munshey daje sve od sebe da se u potpunosti odvoji od njegovog konteksta (Isusov govor iz kolijevke) kad na ovaj način iznosi 19:37: Grupe su se međusobno osporile oko dana (suda). Svjedočenje tom velikom danu bit će pogubno za one koji negiraju njegov dolazak. ( Izvor ) Ne samo da Munshey čini al-ahzaba neodređenim, on također pokušava odvojiti ovaj stih od onoga što dolazi prije, kao da je to općenita izjava o nekim nepoznatim nespecificiranim skupinama koje se ne slažu oko sudnjeg dana. Međutim, arapski započinje česticom "fa" koja ovaj stih dovodi u vezu s onim što je bilo prije, a drugi ga prevoditelji različito prevode kao "ali", "još", "tako" ili "tada", a mogao bi biti i prikazano "kao rezultat". Arapski tekst (prvi dio) S. 19:37 jasno razumije kao reakciju na ono što je bilo prije, tj. Isusov govor iz kolijevke (19: 30-36). Jochen Katz Fusnota Al-Ahzab je također ime sure 33 i tamo se obično prikazuje kao "Saveznici" ili "Konfederati". Riječ je izvedena iz korijena "hzb", generičke riječi za "skupinu" ili "stranku" (usp. "Hezbollah" = "Allahova stranka"). Za množinu, al-ahzab , kontekst određuje odnosi li se riječ na skupine koje se međusobno podržavaju, odnosno saveznike, ili na skupine koje se međusobno natječu ili se ne slažu, npr. Političke stranke ili vjerske sekte. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Sure 4:125 Nova izmjena http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/03/nova-izmjena-sure-4125.html?view=sidebar Nova izmjena sure 4:125 Nova izmjena sure 4:125 http://www.christoph-heger.de/sura4_125.htm A new emendation of surah 4:125 http://www.christoph-heger.de/sura4_125.htm Zahvaljujem dr. Gerd-Ruedigeru Puinu, Saarbrückenu, koji mi je dao do znanja sljedeće amandmane koje je razvio iz svojih studija starih hidžazijskih Kur'ana i predložio na kongresu orijentalista u Leyden , Nizozemska, 1998. U Suri 4:125 postoje i gramatički i eksegetički razlozi za pretpostavku da riječ " Allah " bolje nije zamijenjena prethodnim rasmom " lh " ili - Alifom maqSûrahom kao drugim radikalom, što je u onom starom hidžazi Kur'anu " ans nije neobično - "" lyh ", što znači" ilâh "ili" âlâh "(sirijska riječ za kršćanskog Boga, koja je na arapskom jeziku postala" Allah "). Richard Bell-ova interpretacija ovog stiha koja slijedi crte tradicionalnog razumijevanja glasi: Tko je bolji što se tiče religije od B onaj koji se preda Allahu, čineći u međuvremenu dobro, C i slijedi uvjerenje Abrahama kao Hanîfa? D Allah je uzeo Abrahama kao prijatelja. Glavni nedostatak ovog razumijevanja je taj što postulira promjenu gramatičkog subjekta, od "tko" (kao u A, B, C) do " Allah " (kao u D), iako je D konstrukcija točno paralelna s C : C wa- 'ataba`a millata Ibrahîma Hanîfan D wa-ttakhadha llâhu Ibrahîma khalîlan Dakle, iz sintaktičkih razloga - obnavljanju paralelizma između " llâha " i " millata ", rasm " 'lh " ili " ' lyh ", koji stoji za " ilâh " ili " âlâh ", savršeno bi odgovarao umjesto " Allahu "! Prijevod bi bio sljedeći: C i slijedi uvjerenje Abrahama kao Hanîfa D i uzima boga Abrahama kao ideal. "Bog Abraham" (ili Mojsijev bog) nije nepoznat izraz drugdje u Kur'anu (npr. 2: 133, 20:88, 28:38), možda se čak protivi biblijskoj frazu "Bog Abrahamove, Izakove i Jakovljeve ". Promjena prijevoda " khalîl " iz tradicionalnog "kao prijatelja", koji zvono slijedio je, „kao ideal“ je tačno s obzirom na isto značenje koje riječ ima u dva druga stiha u Kur’anu, gdje se događa u vrlo različitim kontekstima (17:73 i 25:28).

Izrada Sure Producing a Sura https://answering-islam.org/Quran/Miracle/baretruth.html Izrada Sure A ako sumnjate u ono što smo s vremena na vrijeme otkrivali našem sluzi, proizvedite suru poput nje; i pozovite svoje svjedoke ili pomagače (ako ih ima) osim Boga, ako su vaše (sumnje) istinite. - Kur'an 2:23 (prijevod A. Jusuf Ali) Iako kao kršćanin sigurno ne mogu tvrditi da sam nepristran u pitanjima religije, oduvijek me pomalo zaprepao izazov iz Kur'ana 2:23. Mali je prigovor da estetika nikada ne može biti mjera istine. Iako istina zasigurno može biti lijepa, laži također mogu biti. S druge strane, istina ponekad može biti neprivlačna - poput nebrušenog dijamanta ili dosadne propovijedi. Ipak, nisam siguran da je to glavna prepreka. Uvjerljivo bi se moglo tvrditi da Allah nije ljepotu pretvorio u mjeru istine, toliko koliko je Kur'ansku ljepotu činio znakom sumnjičavih. To je suptilna razlika, ali mislim da je valjana - baš kao što je Mojsije svojim čudima nadigrao egipatske čarobnjake. Čuda nikada nisu postala standardom istine u logičnom smislu (većina nas je vjerojatno čula za "laž čuda"), ali Mojsijeva čuda bila su znak da je Allah bio s njim. Dakle, neprikladnost estetike kao arbitra istine nije moj glavni prigovor. Pravi je problem mnogo ozbiljniji. Osobito vjerujem da je glavni problem taj što to uopće nije legitiman izazov, jer je paluba jako naslagana u korist Kur'ana. Postoji suptilna, ali vrlo stvarna kružnost za vjernike muslimane. Kružnost ide ovako: Ako ste ortodoksni musliman, vjerujete da je cijeli Kur'an sama Božja riječ i da je stoga nesiguran. Kao implikacija ovoga, on ili ona također vjeruje da ne postoji nijedno drugo rječito pismo kao što je Kur'an. Stoga svaki pokušaj da se "proizvede sura poput nje" mora propasti - čime se potvrđuje da je Kur'an sama Božja riječ i nepogrešiv. Zapravo, ajet koji slijedi izazov potvrđuje nemogućnost proizvodnje takve Sure i prijeti nevjernicima Vatrom čije su gorivo ljudi i kamenje: Ali ako ne možete - a sigurno ne možete - onda se bojite Vatre čije su gorivo ljudi i kamenje - koja je pripremljena za one koji odbacuju vjeru. - Kur'an 2.24 (prijevod A. Yusuf Ali) Stoga ne čudi da muslimani nisu pronašli suru koja bi bila jednaka Kur'anu. Iznenađenje bi bilo da jesu , jer čak i priznavanje mogućnosti bolje Sure proturječi 2:24, što kaže "za jamstvo koje ne možete", što je dakle znak nevjerice. Kad vidim ovakav izazov, to me ne uvjerava u istinu Kur'ana. Radije radi suprotno, zbog čega sumnjam da je poruka lažna. (Usput, mislim da ne vrijeđam nijednog muslimana koji ovo može pročitati. Jednostavno se nisam mogao sjetiti nikakvog uvredljivog načina da to kažem.) Čini mi se da je pravi test istine koliko dobro stoji kad je lišen rječitosti: Kad sam vam došao, braćo, nisam došao s rječitošću ili superiornom mudrošću dok sam vam naviještao svjedočanstvo o Bogu. Jer odlučih ne znati ništa dok sam bio s vama, osim Isusa Krista i njega raspetog. Došao sam vam u slabosti i strahu i s puno drhtaja. Moja poruka i moje propovijedanje nisu bili mudrim i uvjerljivim riječima, već demonstracijom snage Duha, tako da vaša vjera ne bi mogla počivati na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi. - 1. Korinćanima 2: 1-5 Elokvencija je dobra stvar, moćan sluga istine. Ali to je također nestalno, služi laži jednako željno kao i istina. Pa, koliko dobro poruke islama i kršćanstva stoje samostalno? Sad je to pitanje vrijedno rasprave. Faruq al-Dhimmi Pregled pitanja: Da li je Kur'an čudesan? Odgovaranje na početnoj stranici islama