Zamjena čovječanstva drugom rasom? (Sura 4: 133) ​ ​ ​ ​ Zamjena čovječanstva drugom rasom? Sura an-Nisa ' (4: 133) PickthallJusuf AliShakirSher AliRashad Khalifa Ako hoće, može vas ukloniti, ljudi, i proizvesti druge (umjesto vas). Allah je to u stanju.Da je Njegova volja, mogao bi vas uništiti, o čovječanstvo, i stvoriti drugu rasu; jer On ima moć da to učini.Ako želi, može vas natjerati da umrete, ljudi! i dovesti druge; a Allah ima moć da to učini.Ako ON moli, MOŽE vas odvesti, ljudi, i dovesti druge umjesto vas; a ALLAH ima punu moć da to učini.Ako želi, može vas uništiti, ljudi, i zamijeniti druge na vašem mjestu. BOG je to sigurno sposoban. U Shakirovom prijevodu ovo je vrlo razumna izjava. U ovom stihu čak i Pickthall i Hilali / Khan prevode pojam kao "ljudi", a ne kao "čovječanstvo" kao što to čine u mnogim drugim stihovima. Jasno je da se obraća publici Muhammedovog recitiranja, a ne čovječanstvu u cjelini. Yusuf Ali inzistira da se i dalje prevodi kao "čovječanstvo", jer ga je tako mnogo puta preveo u drugim stihovima. Da bi opravdao svoj prijevod "čovječanstvo", on tada mora izmisliti riječ "rasa" koja nije u tekstu, kao da Allah prijeti da će čovječanstvo zamijeniti drugom vrstom, umjesto da se samo okrene od onih koji su neposlušni i birajući druge ljude koji će slijediti njegovu riječ. Podrijetlo ove rasprave dolazi iz pitanja govori li se cijelom čovječanstvu u Kur'anu, što se negira u članku "Mohammed je tvrdio da je upozornik samo za Arabiju" . Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Tekstualne varijacije Kurana , DS Margoliouth ​ ​ ​ ​ ​ TEKSTUALNE VARIJACIJE KORANA David S. Margoliouth Ako se u svetoj knjizi zahtijeva ujednačenost teksta, čini se da hebrejska Biblija ispunjava zahtjev bolje nego što je to bilo od grčkog Novog zavjeta ili od arapskog Kurana. Sorte koje su prikupljene iz rukopisa prvog gotovo su zanemarive; važne razlike nalaze se ili u zamjenskim primjercima istih dokumenata koji su ugrađeni u Stari zavjet, ili u drevnim verzijama, čija je uporaba za tekstualnu kritiku opasna. U kritici Novog zavjeta drevne verzije igraju važnu ulogu; ali i rukopisi su daleko od uniforme, a u nekim dijelovima pokazuju vrlo različite recepcije. Do siječnja ove godine nijedna drevna verzija Kurana nije bila uvedena u kritike te knjige; Dr. Mingana, koji je otkrio sirijsku verziju visoke antike i opisao je uBilten biblioteke John Rylands pionir je u ovom pitanju. Isti je učenjak u svom Leaves from Three Ancient Korans (Cambridge, 1914) skrenuo pozornost na vrijedne varijante u starim rukopisima. Ali ortodoksni islam ne pretpostavlja jednolikost teksta za svoju svetu knjigu; priznaje sedam ili čak deset kanonskih recepcija, koje se obično razlikuju, ali ne uvijek, u sitnicama; a uz njih postoji i velik broj nekanonskih čitanja, o čemu svjedoče ugledne ličnosti. Ahmad b. Musa b. Mudžahid (oko 324. hidžretske godine) sastavio je devet djela u kojima su utjelovljena čitanja različitih autoriteta, od kojih je jedan bio sam Poslanik! To nipošto nije iscrpilo ​​njegove aktivnosti u zborniku različitih čitanja. Možemo nastojati klasificirati ove sorte i objasniti njihovo postojanje. Kuran (ii. 100) pretpostavlja da je djelomično ovjekovječen, a dijelom zapisan; i tvrdi da Allah ponekad tekstove zaboravi ili učini da se oni izbrišu, da bi zamijenio nešto bolje ili ne inferiorno. Neki od Poslanikovih suvremenika taj su postupak smatrali jasnim dokazom obmane (xvi. 103); ostavljajući ovu stvar na miru, možemo barem primijetiti da nescit vox missa reverti; tekst bi se mogao službeno ukloniti, ali preživjeti, jer oni koji ga posjeduju ne znaju za ukidanje ili ga zanemaruju. Stoga među raznim čitanjima koja su citirana neka zapravo mogu predstavljati raniji ili kasniji oblik iste objave. Tako je u r. 91 uobičajeni tekst propisao post od tri dana za nečasne osobe koje žele nadoknaditi krivokletstvo: Tabari (ob. 310. hidžretske godine) bilježi vlasti za tvrdnju da je Ubayy b. Ka'b i 'Abdullah b. Mas'ud je dodao riječ sukcesivno, čineći pokoru mnogo težom. Dodaje da, budući da ta riječ "nije pronađena u našim primjercima", na njoj ne možemo ništa graditi; analogija naknade za neuspjeh u ramazanu (ii. 181.) ukazuje na to da dani ne moraju biti uzastopni; ipak bi bilo sigurnije učiniti ih takvima. Izgleda da Šafija (ob. 204. hidžretske) prepušta pojedinom muslimanu da odabere čitanje koje mu je draže. 1 Možno je zamisliti da je riječ sukcesivan mogao dodati ili izostaviti sam Prorok. Činjenica da bi otkrića mogla biti ukinuta vjerojatno je ozbiljno utjecala na važnost koja se pridavala Kuranu u Prorokovo vrijeme; imao je reputaciju da je na milosti i nemilosti svakog govornika (ix. 61). Priča koju je Bokhari ispričao o iv. 97 2 ilustrira učinak ove kvalitete na Kuran. Otkriven je tekst koji tvrdi da vjernici koji su ostali kod kuće nisu jednaki onima koji su izašli u borbu. Slijepac se požalio da mu je potonji put nemoguć. Došlo je otkriće dodajući riječi osim onih koji pate od neke nemoći . Kad je prestalo objavljivanje Poslanikove smrti, takvi tekstovi koji su se sačuvali stekli su veliku važnost; bili su sve što se moglo znati o volji Božjoj. Budući da, ako je vjerovati tradiciji, nije postojala službena kopija, oni koji su tvrdili da monopol dijelova mogu težiti da budu diktatori zajednice: daleko sigurniji plan od onog koji su pokušali oni koji su tvrdili da su proroci. Mogli bismo vjerovati da je mjera trećeg kalifa, izdavanja službenog izdanja i naređenja da se spale sve neslužbene kopije, bila politička potreba. Da je ovaj čin donio pobunu u kojoj je ubijen, najvjerojatnije je objašnjenje prvog građanskog rata u islamu. Dr. Mingana 3skrenuo je pažnju na tradiciju da je službeno izdanje anothcr proizveo poznati (ili zloglasni) Hadžaj b. Jusuf (oko 95. hidžretske godine) pred kraj prvog stoljeća; a na to se može uputiti referenca u abasidskom manifestu iz 284. hidžretske godine u kojem se Umajade tereti za "mijenjanje Allahove knjige" 4, premda se nije pokušao potkrijepiti optužba. Prema drugom autoritetu (kao što će se vidjeti) ono što je ova osoba učinila bilo je uvođenje interpunkcije. Ono što obje pretpostavke impliciraju jest da je bilo raznolikosti - ili u svakom slučaju nešto što je trebalo izmijeniti - prije nego što su napravljene. Neke bi inačice mogle ostati u usmenom prijenosu nakon što su službeno osuđene. Ako su sakupljači Kurana morali povjeravati njegove dijelove usmenoj predaji, malo je vjerojatno da je standard točnosti bio dovoljno visok da osigura ujednačenost. U članku "Paralelni prolazi u Kuranu" ( svijet muslimana , srpanj 1925.) gospodin EE Elder pokazuje da postoje značajne varijacije u različitim verzijama iste pripovijesti koju Kuran sadrži. Čak i kada citira sebe, citati nisu uvijek ono što bismo trebali nazvati točnim. Primjer se može uzeti iz iv. 139, On vam je u Knjizi poslao da kad čujete Allahove znakove diskreditirane i ismijane, nećete sjediti s njima dok ne uđu u drugu temu. Čini se da se referenca odnosi na vi. 67,Kad ugledate one koji zaranjaju u naše znakove, skrenite se od njih dok ne zarone u drugu temu. Jasno je da je prva labava parafraza, a ne citat, jer su razlike brojne i ozbiljne. Ne trebamo s većom točnošću pripisati priznanje najranijim odašiljačima Kurana. Dugo je vremena postojala neizvjesnost što je Kuran, a što nije. Ajeti pjesnika ponekad su se na propovjedaonici navodili kao Allahova riječ. 5 Postoje prilike kada je netočnost onih koji je navode zapanjujuća. Kalif Mansur, kada je u svojoj polemici s pretendentom 'Alidom želio dokazati da se ujak može nazvati ocem, citirao je xii. 38: Ja (Josip) sam slijedio sektu svojih otaca, Abrahama i Jišmaela i Izaka i Jakova; 6argument ovisi o imenu Ishmael, koje se ne nalazi u tekstu! Provjera koju je Mansur namijenio je ii. 127, gdje mu Jakovljevi sinovi kažu: " Klanjat ćemo se Bogu tvojih otaca, Abrahamu, Jišmaelu i Izaku; gdje je, kako primjećuje Mansur, "započeo s njim (stricem) radije od neposrednog roditelja". Ni Mubarrad ni Ibn Khaldun, koji daju pismo s citatom iz xii. 38, uočava pogrešku; Tabari 7 izostavlja pogrešan navod, ali očito ne može pronaći pravi. Još je neobičniji slučaj Bokharija, koji u prvom dijelu svog Kitab al-Manaqiba spominje prigodu zbog koje je "otkriveno ukoliko ne ugovorite odnos između mene i vas."U Kuranu nije pronađeno takvo otkriće. U pravdi za komentatore mora se spomenuti da su zbunjeni ovom izjavom najistaknutijeg tradicionalista. Njihovi su stručnjaci, međutim, prilično očajni: jedan je od prijedloga da je takav tekst bio otkrio, ali je nakon toga ukinut; drugo da Bokhari daje smisao nekakvog odlomka umjesto da ga usmeno citira, postupak za koji se navodi primjer Poslanikovog izaslanika Hassana b. Thabita, koji je međutim imao opravdanje za stih. 8 Malo je vjerojatno da su oni iz čijih su sjećanja prikupljeni dijelovi Kurana bili točniji od Mansura i Bokharija, a uklanjanje usmene predaje svođenjem cjeline na pisanje bio je veliki korak ka ujednačenosti. Samo je scenarij odabran za Kuran ostavio mnogo željenog. Pismo koje se koristi u predislamskoj Arabiji je jasno, učinkovito i lijepo; znakovi za dvadeset i devet suglasnika su različiti, a okomita crta razdvaja riječ od riječi. Pismo odabrano za Kuran modifikacija je sjeverno-semitske abecede od dvadeset i dva suglasnika, ali ne u smjeru povećanja već u smanjenju; odakle isti znak označava zvukove koji međusobno ne podsjećaju. U djelu o tekstualnoj korupciji autora čiji je datum smrti 382 AH 9nužnost učenja Kur'ana od učitelja ilustriran je slučajem jednog Hamze, koji je nakon toga postao autor kanonskog prijema; počeo je čitati bez takve pomoći i pročitao uvodne riječi sure II, "Ta knjiga la zaita fihi (u njoj nema ulja)", gdje je trebao pročitati la raibu (bez sumnje). Kao posljedicu toga, dobio je naslov al-Zayyat , "trgovac uljem". Nije bilo razlike u znakovima koji predstavljaju ove dvije riječi. Prema ovom autoru riječ koja se koristi za oštećenje teksta znači pravilno korištenje rukopisaumjesto usmene nastave, što je bilo neophodno. Citira stihove koji dokazuju da je čitanje takvog teksta bilo teška izvedba. Jedan je pjesnik Tammam (ob. 228. hidžretske godine): 10 Kad su vezani, marširaju, ali kad su nesputani, ne mogu pobjeći tj. kada se riječima daju dijakritičke točke mogu se čitati, ali ne i drugačije. Drugi je od ranijeg autora Ru'be (ob. 145. hidžretske godine), koji se, međutim, ne odnosi na bilo koji muslimanski spis već na kršćansko evanđelje 11 : Kao da je riječ o nekakvom liječničkom evanđelju, čiji interpunktor jasno pokazuje ono što je njegovo pero na njemu napisalo tintom; kad neki čitatelj to izgovara ispod glasa, dijakritičke točke izbacuju zamišljene riječi, a razlučujući krugovi ili tetoviranje otkrivaju sadržaj inteligenciji onoga tko ih uzima, osim ako to doista mora prevesti. Ovo pozivanje na dva sustava sirijske interpunkcije od velikog je interesa; štoviše, pjesma se može dati s priličnom točnošću, budući da je halifa kojem je posvećena vladao 132-136 po Hidžri (750-754. U drugom odlomku ovaj pjesnik aludira na arapsku abecedu 12 : 'To su kao da su to redovi šiljatog teksta koji izgovaraju qaf ili lam . Moguće je ili čak vjerojatno da je ova skripta odabrana kako bi se održao ezoterični karakter knjige; Kuran je djelo ove vrste i zaista se u svojim uvodnim rečenicama deklarira kao smjernica za pobožne, tj. za one koji se pridržavaju islama . Nevjernici to ne smiju podnositi, ili doista išta znaju o tome. Tada je možda postojala usmena predaja o načinu na koji ga treba čitati. Ali iz Raznih čitanja jasno je da je ta tradicija u velikoj mjeri izgubljena. Kako bi se olakšalo čitanje dijakritičkih točaka, razlikovanjem slova (kao u navedenom slučaju, R od Z i B od T) su izmišljeni, prema autoru djela o tekstualnoj korupciji u slučaju Hajjaj b. Jusuf od jednog Nasra b. »Asim. Nešto kasnije uvedeni su samoglasnici. Kaže se da je halifa Ma'mun (198. - 218. po Hidžri) zabranio upotrebu oba. 13 Upotreba oba dolazila je vrlo postupno kako studenti arapskih papirusa znaju. Halifa Walid b. Yazid (125 AH) primjećuje da je poslanica "isprekidana", ako je linija istinita. 14 Abu Tammam stoljeće kasnije komplimentira dopisnika što je toliko obilježio njegov scenarij da čitatelju ne ostavlja sumnje; ne sadrži samo točke, već i znakove koji ukazuju na slučajeve itd. 15 Iznenađujuće je da se uvođenje ovih znakova u tekst Kurana trebalo dogoditi bez građanskog rata ili slično. Poslovanje Čitatelja čiji je rad postao kanonski možemo definirati kao pravilno dodjeljivanje tih točaka i samoglasnika. S jedne strane morali su izgraditi sustav gramatike iz Kurana; s druge strane primijeniti taj sustav na njegovo tumačenje. U brojnim slučajevima dvosmislenost scenarija koja je dovela do Različitih čitanja nije imala velike posljedice; kada je, na primjer, Allah bio subjekt, glagol se mogao čitati On će , ili Mi , bez utjecaja na smisao. Ipak, postoje mjesta na kojima ta dvosmislenost nipošto nije nevažna; u izvještaju o Badrovu čudu (iii. 11.) priroda čuda ozbiljno varira kako čitamovi ste ih vidjeli ili su oni vidjeli njih . Trebali smo očekivati ​​da će se različita čitanja temeljiti na tradiciji; komentatori radije pretpostavljaju da se temelje na razmatranju dokaza. U suri vi. 91 ovisi o mjestu nekoliko točaka hoćemo li pročitati vi to ili oni. "Ibn Kathir i Abu 'Amr", (dvojica kanonskih čitatelja) kaže Baidawi, "treću su osobu čitali samo u skladu s prethodnim koje nisu cijenili " (gdje je oblik nedvosmislen). Oni tada nisu reproducirali ono što su naučili od učitelja, već su se trudili da dešifriraju tekst. Iznenađujuće je pronaći različito štivo u kratkoj suri "Otvaranje", koja uglavnom ulazi u ritual. Neki čitaju maliki yaumi 'l-din , drugi mâliki, što znači "kralj" i "posjednik" Sudnjeg dana. Paralele se navode iz Kurana u obranu jednog i drugog čitanja. Tamo gdje se očitavanja prate suvremenim vlastima, ponekad postoji sumnja da su ti dokazi fiktivni. U IV. 117 tekst prije Čitatelja završio je nejasnom riječju: Oni se ne pozivaju umjesto Allaha osim * * * ; posljednja se riječ obično čitala INATHAn ( žene ). Nije bilo jasno da je ova izjava bila točna; zasigurno su mnoga božanstva koja su se štovala u poganskoj Arabiji bila muškarci. U xxix. 16, međutim, Kuran kaže da vi klanjate samo umjesto Allaha AUTHANAna ( idole ). Idoli izmijene za žene bili su očito vjerojatni; samo je obrazac AUTHANan uključivao umetanje slova, dok je obrazacUTHUNan je bio sumnjiv arapski. Tabari 16 govori nam da su neki pronašli prvu u A'ishovoj kopiji, 17 dok su drugi tvrdili da je Ibn 'Abbas, tumač Kurana par excellence , čitao drugu, što bi mogao biti alternativni oblik množine. Čitatelji se obično nisu usuđivali petljati suglasnike. Tako se Mubarrad (ob. 285 po Hidžri) 18 bavi teškim stihom lxxii. 4, gdje se Ja (D) Du Ra (B) BiNA obično čita, pripisuje varijantu JaDA Sa'idu b. Jubair (ob. 95. hidžretske godine), ali kaže da se to ne može prihvatiti jer se ne slaže s napisima; a isti prigovor, navodi on, odnosio bi se na JiDDAn koji se čita . Bilo bi čitanje koje nije uključivalo takvu izmjenu bilo dopušteno. U cjelini, ovo je stajalište zauzeto u velikom gramatičkom djelu Sibawaihija (oko 180. hidžretske godine). Vokalizacija je riješena kritičkim i gramatičkim razmatranjima. U xxxi. 26 citira čitanje wal-bahre, ali, dodaje, neki ljudi čitajuwal-bahru , u skladu s određenom uporabom 19 . Načelo po kojem "ljudi u Medini" više vole čitanje u kullanu nego innu kullan u xi. 113 detaljno je objašnjeno. "Obaviješten sam", piše "da je jedan od njih čitao u cxi. 4 hammâlata za hammâlatu, tretirajući tu riječ ne kao predikat, već kao da je rekao da mislim, itd. , Putem vituperacije." 20 Ipak, povremeno snima varijante koje podrazumijevaju razliku u suglasničkom tekstu. Uobičajeno čitanje lxviii. Čini se da je 9 fayudhinûna ovjeren rimom, dok gramatika zahtijeva konjunktiv; Sibawaihi kaže "Harun je ustvrdio da je fayudhinubilo pronađeno u određenim primjercima. " 21 " Oni izbjegavaju ", kaže on," da je to u tekstu Ibn Mes'uda iz xi. 75 postojao je shaykhan "(tj. S konačnim A ) umjesto shaykhun-a . Sibawaihijeve formule impliciraju da on ne prihvaća nikakvu odgovornost za izjave koje bilježi. Jesu li ti Čitatelji ikad izašli izvan Korana i gramatičkih pravila koja su formulirali kako bi odredili ispravno čitanje i vokalizaciju teksta? Tradicija da je jedan od njih čitao Ibrahama umjesto Ibrahima sugerira takva istraživanja; bila je to hrabra izmjena, jer se čini da je oblik Ibrahim ovjeren rimom u xxi. 61, 63. Čini se da je neka povijesna studija bila posvećena uvodnim riječima sure xxx. 1, koji sadrži poznato proročište. Čini se da će prirodni način vokalizacije riječi dati smisao Rimljani su pobijedili u najbližem dijelu zemlje (Bliski Istok!) I oni će nakon svoje pobjede pobijediti.Čitatelji su to odbili, čitajući da su Rimljani pobijeđeni u najbližem dijelu zemlje i oni će ih nakon osvajanja (poraza) osvojiti; ili su Rimljani pobijedili u najbližem dijelu zemlje i oni će nakon osvajanja biti osvojeni. Prvo, uobičajeno stajalište prvo se odnosilo na poraz Bizanta od Perzijanaca, a drugo na njihov kasniji poraz od Perzijanaca, što se predviđa; drugo se gledište prvo odnosilo na poraz Perzijanaca od Bizanta, a drugo na poraz Bizanta od muslimana. Budući da se u tekstu nastavlja i taj dan će se vjernici obradovati , vjerojatno je drugo stajalište zaista u pravu. Uvođenje dijakritičkih točaka i znakova samoglasnika stabiliziralo je tekst Kurana toliko da je bilo moguće stabilizirati ga; postupno od velikog broja recepcija načinjenih skiciranim postupcima, određeni broj postaje mjerodavan, a takva različita čitanja koja su predstavljena izvan tog broja citirana su uglavnom u prilog jedne ili druge interpretacije za koju su kanonski recepcije trebali priznati. Proces kojim se ovo dogodilo sličan je onome što se dogodilo u slučaju pravnih škola, među mnogim suparničkim školama na kraju su se četiri smatrale pravovjernima, a ostale su, čak i kada su bile vezane uz slavna imena, pale u zaborav. Onaj tko je ovih dana ponovno dešifrirao Kuran - tj. Zasnovao je novo izdanje na nepotkanom tekstu - vjerojatno će usvojiti mnoga nekanonska čitanja, a možda će i uvesti neka nova. Mogao bi, primjerice, zamjena Yuhanan za Yahya kao ime Krstitelja. Mogao bi biti u mogućnosti obeliti određene tekstove kasnije od poslanikova vremena. Ali u nastojanju da proizvede Kuran kakav je Poslanik mogao odobriti, suočit će se s poteškoćom koja je bila prevelika za izvorne sakupljače - teorija supstitucije, čije granice ne bi mogao popraviti. Gdje se ponavlja ista pripovijest, treba li zadržati samo jednu verziju? Vježbanje ove teorije smanjilo bi Kuran na djelić njegove sadašnje mase; ipak ponavljanju pripovijesti nema mjesta ni u jednoj knjizi, jednako sa ili bez odstupanja. Slučaj četiri evanđelja ne nudi paralelu, jer ovdje nemamo jednu knjigu, već četiri knjige pripisane različitim autorima. U uobičajenim slučajevima zbirka različitih čitanja pruža neispravnost ili interpolaciju povijest kvarenja teksta. Povremeno može sadržavati zapis izmjena koje je izvršio sam autor. Slučaj Kurana razlikuje se od njih u nekim važnim aspektima. Veći broj inačica različiti su pokušaji dešifriranja istog teksta; često postoji slaganje oko suglasnika koji se namjeravaju dati, ali neslaganje oko samoglasnika koje treba dostaviti; proročanstvo o Rimljanima pokazuje da takvo neslaganje može ozbiljno utjecati na značenje. Zbog dvosmislenosti znakova koji se koriste za suglasnike često postoji neslaganje oko tumačenja tih znakova; varijacija koja je navedena između žena i idolapokazuje da razlika u osjećaju koji rezultati mogu biti znatni. Rjeđe se razlika u čitanju proteže na broj znakova u tekstu; dodatak jednog slova u vii. 142 promjene koje ću vam pokazati u učinit ću da nasljedujete. "Ovo potonje" kaže Zamakhshari "dobro je štivo jer se slaže sa vii. 133." Međutim, ponekad se proteže na izostavljanje ili dodavanje cijelih riječi ili fraza. Imamo dobar razlog za vjerovanje da su sakupljači dijelove Kurana dobili iz usmene predaje, a ne iz rukopisa; i ovdje imamo mogućnosti da su isti odlomak različito izvijestili oni koji su ga pamtili, da je jedan oblik zamijenio drugim Prorok i da su promjene nastale zbog prepisivača i napravljene namjerno ili nenamjerno. I tako se laganim fazama uspinjemo od niže do više kritike. Vrijedno je primijetiti da je, unatoč reputaciji Umajada po bezbožnosti, stabilizacija Korana, koliko je to postignuta, postignuta tijekom njihove dinastije. U tom kontekstu treba imati na umu da se osnivač te dinastije žalio na arbitražu Kurana kad bi njegov suparnik Ali više volio mač, a Kuran je favorizirao bivšu tvrdnju. I vidjeli smo da osnivač 'Abasidskog kapitala nikako nije bio Bibelfest , ako se ta fraza može primijeniti na Kuran. Bilješke: 1 Umm vii. 60. 2 Ed. Krehl ii. 209. 3 Bilten biblioteke John Rylands , str. 201. 4 Tabari iii. 2175, 7; 2176, 17. 5 Iršad al-Arib vi. 94. Usp. Aghani iv. 177 kraj (izd. 2). 6 Mubarrad, Kamil ii. 322 (Kairo, ur.). 7 Ljetopis iii, 211. 8 Vidi Fath al-Bari vi. 342. 9 Kitab al-tašif od Al Hasana rođ. 'Abdallah' Askari, Kairo, 1908. 10 Diwan , Beirut, 1905, str. 215. 11 Ru'bah izd. Ahlwardt, str. 149. Ahlwardtov prijevod,Der Juden Bibel, drink der Kritzler malte die Züge die sein Griffel schrieb mit Tinte , najozbiljnije lažno predstavlja značenje . 12 str. 144, 13. Ahlwardt ponovno zavarava. 13 Iqd Farid ii. 166 (ur. 1) 14 Aghani vi. 101, ur. 2. 15 Diwan , str. 418. 16 kom. v. 165, izd. 1. 17 Njezin privatni primjerak spominje Ibn Hanbel vi. 73. 18 Kamil ii. 91. (Kairo izd.). 19 i. 285, Kairo izd. 20 i. 252. 21 i. 422. Izvor: Muslimanski svijet , svezak 15 (1925), str. 334-44. Tekst Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​

Božji lik u Bibliji i Kur'anu ​ ​ ​ ​ Božji lik u Bibliji i Kur'anu Studija u kontrastima Ovo su bilješke kršćanskog govornika iz muslimansko-kršćanskog dijaloga krajem 1998. Bilješke muslimanskog govornika nisu nam dostupne Dobra večer, dame i gospodo! Mislim da smo večeras svjedoci vrlo uzbudljivog događaja, budući da se rijetko muslimani i kršćani okupljaju kako bi se međusobno slušali. I želio bih večeras naglasiti da istinski slušamo jedni druge. Nisam ovdje došao sa svojim boksačkim rukavicama. Nisam ovdje došao osvajati bodove ili pobijediti u intelektualnoj bitci. Siguran sam da je većina kršćana i muslimana iz publike već podigla svoje obrambene zidove prilično visoko i da su spremni za dobru borbu na pozornici. Pa, želio bih zamoliti sve da svjesno pokušaju spustiti svoje zidove i pokušati empatično slušati položaj druge strane. Nakon 1400 godina rasprava i polemičkih razmjena između muslimana i kršćana, dubok zaljev nerazumijevanja još uvijek razdvaja dvije zajednice vjere. Samo da navedem jedan primjer, veliki suvremeni muslimanski književnik, Shabbir Akhtar, još uvijek može reći, "Većina muslimana, uključujući i one obrazovane, gotovo ništa ne zna o kristologiji. Rijetko koji musliman može jasno razlikovati stajalište da čovjek tvrdi da je božanski - bogohuljenje - i potpuno drugačije stajalište prema kojem Bog dobrovoljno želi postati čovjek - pravovjerni Kršćansko uvjerenje. I oba se ta gledišta rutinski miješaju s heretičkom doktrinom da je Bog `usvojio 'sina ... Musliman ne može opravdano tvrditi da je ozbiljno angažiran u dijalogu s kršćanima, osim ako ne posjeduje temeljito znanje o kršćanskoj vjeri. .. "[1] Naravno, može se ista optužba izreći i kršćanima i njihovom neznanju islamske vjere i mnogim negativnim stereotipnim slikama koje su kršćani razvili protiv muslimana. Dakle, još jednom, moj je zahtjev da se večeras svi uložimo dodatni napor da zaista slušamo i tako napravimo korak bliže međusobnom razumijevanju međusobnog stava. Rekavši to, moram primijetiti da ne zagovaram da bismo trebali ukloniti duboke i istinske razlike koje dijele islam i kršćanstvo. Zapravo, u svom večerašnjem predavanju želio bih istaknuti pet točaka napetosti koje primjećujem kao kršćanin kada uspoređujem Božji nauk kakav je razvijen u kršćanskoj vjeri sa stajalištem Boga izloženim u Kur'anu i povijesna, pravoslavna islamska teologija. Htio bih započeti s analogijom. Nisam baš glazbeno nastrojen, ali mogu zamisliti da ako netko uroni u glazbeni stil velikog skladatelja, može reći koji komadi pripadaju izvornom sastavu ovog velikog glazbenika, a koji nisu originalni. Počinje se razvijati "osjećaj" kako zvuči skladatelj. Pretpostavljam da se ista stvar može odnositi na velike slikare ili velike pjesnike. Neki od vas možda toliko dobro poznaju "osjećaj" poezije Hafiza ili Rumija da odmah mogu prepoznati jesu li neko pjesničko djelo napisali oni ili ne. Na isti način, kad pažljivo obratim pažnju na lik Boga prikazanog za nas kroz biblijske pripovijesti, a zatim ga usporedim s Kur'anom, imam snažan osjećaj da Kur'an svira drugačiju melodiju, da on se ne podudara točno s biblijskim Bogom, iako Kur'an tvrdi da potječe od istog Boga. Ovo nije iscrpan popis, ali želio bih vam skrenuti pozornost na pet područja neslaganja između ova dva Božja portreta. Ta se područja tiču ​​pitanja INTIMANTA BOGA (sa svojim narodom), PATNJE BOŽJE, LJUBAVI BOŽJE, ZNANJA BOGA (pitanje u vezi s tim možemo li znati kakav je Božji karakter, kakav je Bog) i SVETOST BOŽJA. Razlog zbog kojeg bih se želio usredotočiti na ove temeljne karakteristike jest taj što oni pružaju temeljnu osnovu za tako prepoznatljive kršćanske koncepte kao što je nauk o Trojstvu, utjelovljenje i pomirenje. Često se muslimani i kršćani beskonačno raspravljaju o tim specifičnim kršćanskim doktrinama i ne postižu nikakvo bolje razumijevanje jedni od drugih, jer nisu shvatili da je njihovo neslaganje oko Božje prirode još temeljnije nego što su mislili. Nema svrhe govoriti o naprednijim konceptima, ako čak ni osnove nemamo, nema svrhe raspravljati se o složenim formulama naprednog računa, ako nismo razumjeli jednostavne principe aritmetike. Dakle, dopustite mi da sada razradim što mislim pod tim područjima neslaganja koja sam istaknuo. I. Prisnost Boga O. Dominantna slika Kur'ana je slika gospodara i sluge. Iako postoji kur'anski ajet koji tvrdi da je Bog ljudima bliži od njihove vlastite vratne vene, [2] unatoč tome, ideja o Božjoj bliskosti sa svojim narodom nije previše razvijena u Kur'anu ili u pravovjerju Islamska teologija. Zapravo, sura 50:16 postavljena je u kontekst anđela koji bilježe čovjekova djela za sudnji dan. Bog se neprestano naziva Suverenim Učiteljem (iako je Rahman i Rahim). On je milostiv i izvor je svih blagodati zemlje, ali sveukupna slika je da je on daleko iznad i izvan borbi i tragedija u ljudskom carstvu. Još jednom, Shabbir Akhtar daje nam sljedeće pronicljive komentare: Posjetitelji poznate džamije Cordoba u Španjolskoj ne mogu ne pročitati sveprisutni natpis "On je dominantan (Huwal-ghalib)". Kakav otkrivajući indeks za muslimanski um! [3] Nadalje, Muslimani ne vide Boga kao svog oca ili, što je jednako tome, sebe kao djecu Božju. Ljudi su sluge pravednog gospodara; oni u pravovjernom islamu ne mogu postići veći stupanj bliskosti sa svojim tvorcem. [4] Kenneth Cragg u svojoj klasičnoj knjizi Zov minareta ukazuje na isti osnovni uvid. Nakon kratkog pregleda 99 najljepših Božjih imena (Asma 'al-Husna) u Kur'anu, primjećuje, Ovaj vječni i sveobuhvatni Bog opisan je kao "Stvoritelj", "Moder", "Davatelj života", "Pružatelj usluga", "Otvarač", "Darovatelj", "Prevladatelj". Bog oživljava i dovodi do smrti, on je "računar" i "zapisničar", "kralj kraljevstva" i "gospodar svjetova". U Kur'anu se više puta objavljuje da nema snage i moći osim Boga, koji je "nad svim vrhovnim". ... Relativna učestalost pojavljivanja različitih imena stvar je dubokog interesa. Izrazi ili njihovi odgovarajući glagoli koji imaju veze sa snagom, veličanstvom i veličinom su najistaknutiji. [5] B. Naravno, Biblija nam također predstavlja sliku Suverenog Boga koji je beskrajan i stvoritelj svemira. Međutim, biblijska vjera također opisuje Božji odnos sa svojim narodom u mnogim nježnim odlomcima u kojima je Bog prikazan kao otac koji svoje dijete uči hodati (Pnz 1:31, Hosea 11: 1-4), [6] pastir koji na rukama nosi svoje janje (Iz 40,11), [7] ljubavnik koji udvara svojoj voljenoj, pa čak i suprug koji žudi za povratkom svoje nevjerne žene (Jer 3,1,12,14). [ 8] Suočeni smo s Bogom koji živi usred svog naroda i želi imati prisan odnos s njim. Knjiga Otkrivenja, posljednja biblijska knjiga, daje nam uvid u ispunjenje Božjeg odnosa sa svojim narodom, kada autor kaže, I čuo sam glasan glas s prijestolja kako govori: "Sad je prebivalište Božje s ljudima i on će živjeti s njima. Oni će biti njegov narod, a sam Bog bit će s njima i bit će njihov Bog. suza iz njihovih očiju. Neće više biti smrti, ni žalosti, ni plača ni boli, jer je stari poredak stvari preminuo. " [Vlč. 21: 3-4] II. Patnja Božja A. Bog Kur'ana pokazuje svoju milost čovječanstvu šaljući proroke koji će ljude voditi pravim putem. Bog šalje proroke različitim skupinama ljudi, ali sudi neposlušnim narodima (često uništavajući ih) kad ne slušaju Božje proroke (vidi suru pjesnika, al-Shuara, kao primjer ove istaknute kur'anske teme) . O Božjem postupanju s ljudima izvještava se u stvarnosti. Da navedem jedan primjer, želio bih vašu pažnju usmjeriti na priče o Noi. Kur'anski odlomci koji imaju više opširno obrađeno Nuhovo nalaze se u suri 7: 59-64; 11: 25-49; 23: 23-30; 26: 105-122; 37: 75-82; 54: 9-15; i sura 71: 1-28 što je sura Nuh. U svim tim odlomcima Noah upozorava svoj narod, oni ne vjeruju u njegovu poruku i Bog šalje potop da uništi nevjernike.Razdoblje. Ništa nam se ne govori o tome kako bilo što od ovoga, bilo da grešnost naroda ili Božji sud utječe na samog Boga. B. S druge strane, Biblija nam predstavlja Boga koji pati zbog svog neposlušnog naroda. Ožalošćen je, bijesan. Izraelski proroci ga otkrivaju kao ranjenog ljubavnika, supruga koji osjeća bol izdaje zbog nevjerne supruge, oca čije je srce slomljeno zbog njegove buntovne djece. Vratit ću se na ove slike, ali da nastavimo s Noinim primjerom, započnimo gledanjem Post 6: 5-7: GOSPOD je vidio kako je velika čovjekova zloća na zemlji postala i da je svaka sklonost misli njegova srca cijelo vrijeme bila samo zla. GOSPODIN se ražalostio što je stvorio čovjeka na zemlji i srce mu se ispunilo boli. Tako je Gospod rekao: "Obrisat ću čovječanstvo koje sam stvorio s lica zemlje - ljude i životinje, stvorenja koja se kreću zemljom i ptice nebeske - jer tugujem što sam ih stvorio . " Imajte na umu naglasak teksta na Božjoj patnji, jer smo u razmaku od dva stiha, tri puta obaviješteni da je Bog bio ožalošćen, ispunjen boli i ožalošćen. Značaj ovog ponavljanja ukazuje istaknuti njemački starozavjetni učenjak Claus Westermann, koji piše: "Jahvino žaljenje toliko je važno za [pisca] da ga stavlja pred odluku o uništenju i ponavlja ga nakon njega. smatrao je odlučujućim za razumijevanje događaja koji ovi stihovi uvode. "[9] Kako kaže Walter Brueggemann, istaknuti američki učenjak SZ-a,„ Pripovijest ne govori o Božjoj ljutnji već o Božjoj tuzi. "[10] ] Zbog kratkog vremena, dopustite mi da vam skrenem pažnju na samo još jedan odlomak iz SZ-a. Prorok Hošea opisuje prisnost Božjeg odnosa s Izraelom u terminima bliskosti muža i žene te oca i djeteta. Ali Bog podiže optužbu protiv Izraela jer je bio nevjerna supruga progoneći idole i buntovno dijete. Komentirajući slike Hosee, jednog od najdubljih židovskih mislilaca 20. stoljeća, Abraham Heschel, piše: "Hosea nam je dao vrhunski izraz vizije subjektivnog Boga tako tipičnog za proročku svijest." Nastavlja: Bog je zamišljen ne kao samoodvojeni Vladar, već kao osjetljiva supruga kome dolazi prevara i koji unatoč tome moli za odanost, izgovarajući čežnju za ponovnim okupljanjem, strasnu želju za pomirenjem .... Hošea je u stanju izrazite kao nijedan drugi prorok ljubav prema Bogu prema Izraelu u najrazličitijim oblicima - kao suosjećanje, kao majčinu nježnost, kao ljubav između muža i žene. [11] A kršćanski komentator, Terrence Fretheim, opisuje jezik Hosee na ovaj način, Ovdje očito nije slika nekog nebeskog generala Pattona koji teško podnosi djela nepodređivanja. Umjesto toga, to je slika roditelja koji trpi i, s obzirom na uloge u odgoju djece u Izraelu, to je vjerojatno više slika majke nego oca. Bog je prikazan kao jedan u velikoj tjeskobi zbog onoga što su djeca učinila, ali njezina je ljubav takva da je ne može pustiti. [12] Fretheim lijepo sažima utjecaj tih različitih slika, Bog je odbačen i kao roditelj i kao suprug! Bog je poput osobe koju su odbacili ne samo supružnik već i djeca. Bog trpi posljedice prekida odnosa na više razina intimnosti. Božje rane su višestruke. [13] Treba imati na umu da ta božanska patnja nije zato što je Bog slab, već zato što je on ljubav i ne može se istinski voljeti a da se ne otvori na rizik riskiranja mogućnosti odbijanja i boli koja iz toga proizlazi. III. Ljubav Božja O. Mnogo je tinte proliveno po ovom pitanju, prikazujući islam kao Boga koji ne voli. To nije istina, ali unatoč tome, kur'anska slika je sasvim drugačija. Bog voli dobro, a ne neljubazno i ​​grešno. Da Bog ne voli grešnika, sasvim je jasno u Kur'anu. Obratite pažnju na ove ključne stihove iz Kur'ana: „Allah ne voli prestupnike“ (2: 190); "Ne voli stvorenja nezahvalna ili opaka" (2: 276); "Reci: 'Pokoravajte se Allahu i njegovom poslaniku;' ali ako se okrenu, Allah ne voli one koji odbacuju vjeru. " (3:32); "Allah ne voli one koji griješe" (3:57, 140); "Allah ne voli ohole, taštine" (4:36). "Recite, ako volite Allaha, slijedite me; Allah će vam voljeti i oprostiti vaše grijehe." (3:31) Kur'an je prepun desetaka ovakvih stihova. Činjenica je da nigdje u Kur'anu nije zabilježeno da Bog voli nekoga tko Ga ne voli prvi, niti se Božja ljubav ikad koristi kao središnji motivirajući faktor za privlačenje nekoga k njemu. B. Nasuprot tome, i Stari i Novi zavjet bilježe da Bog voli svakoga bez obzira na njegov grijeh. U Bibliji Boga vidimo ne samo kao pokretača ljubavi, već i kao onoga koji voli one koji su mu neprijatelji. "Gospodin nije na vas stavio svoju ljubav niti vas izabrao, jer ste bili brojniji od bilo kojeg naroda, jer ste [bili] najmanji od svih ljudi ..." (5. Mojsijeva 7: 7) U Novom zavjetu vidimo da je Božja ljubav prema grešnom čovjeku dana kao glavni razlog zašto je poslao Isusa Krista. "Jer Bog je toliko volio svijet, dao je Svoga Jedinorođenog Sina .... (Ivan 3,16). Također," Ovo je ljubav, ne da smo mi voljeli Boga, već da je On volio nas i poslao Sina da bude pomilovanje za naše grijehe. "(1. Ivanova 4:10) I," Mi volimo, jer nas je On prvo volio. "(1. Ivanova 4:19) C. Koncept Milosti radikalno se razlikuje u dvije religije! IV. Spoznatljivost Boga O. Ova točka postaje malo teška s filozofske strane, ali zahvalan bih na vašem strpljenju ovdje, jer ima duboke praktične posljedice. Unatoč svim Božjim imenima u Kur'anu, u pravovjernom islamu suočavamo se s Bogom koji je u osnovi nespoznatljiv. Ta nam imena ne govore ništa o tome kakav je Bog, već samo o tome kako je Bog htio djelovati. Božja djela ne odražavaju Božju narav. Al-Gazali, najistaknutiji teolog u povijesti islama, otišao je tako daleko da je rekao: "Krajnji rezultat znanja o` arifinu je njihova nesposobnost da Ga poznaju, a njihovo znanje je, u stvari, da Ga ne poznaju i da je apsolutno nemoguće da Ga poznaju. "[14] Fadlou Shehadi, suvremeni učenjak Al-Ghazalija, nakon analize Al-Ghazalijevih argumenata o transcendenciji Boga, zaključuje, Iz svega navedenog mora se izvući jedna važna posljedica. Bog je krajnje nespoznatljiv Ako je Bog jedinstvena vrsta bića za razliku od bilo kojeg drugog bića u bilo kojem pogledu, točnije, za razliku od svega što je čovjeku poznato, morao bi slijediti vlastita Gazalijeva načela da je Bog krajnje nespoznatljiv. Jer, prema Gazaliju, stvari se poznaju po svojim sličnostima, a ono što je potpuno za razliku od onoga što je čovjeku poznato, ne može se znati. Nadalje, Bog bi morao biti nespoznatljiv, potpuno nespoznatljiv, ne samo 'čovjeku na ulici', već i prorocima i mističarima. Ovo je zaključak koji Gazali navodi vrlo eksplicitno i nerijetko. To je također stajalište koje se često iznosi neovisno o njegovom logičnom odnosu s Božjom posvemašnjom jedinstvenošću. [15] Drugi suvremeni učenjak islama, Isma`il al-Faruqi izražava uvriježeno islamsko razmišljanje o nesposobnosti ljudi da spoznaju Boga, kada piše: On [Bog] nikome se ne otkriva. Bog otkriva samo svoju volju. Sjetite se da je jedan od proroka tražio od Boga da se otkrije i Bog mu je rekao: "Ne, nisam u mogućnosti da se ikome otkrijem." ... To je Božja volja i to je sve što imamo i to imamo u savršenstvo u Kur'anu. Ali islam ne izjednačava Kur'an sa prirodom ili suštinom Boga. Riječ je Božja, Božja zapovijed, Volja Božja. Ali Bog se nikome ne otkriva. Kršćani govore o objavi samog Boga - od Boga miloga - ali to je velika razlika između kršćanstva i islama. Bog je transcendentan, a kad jednom razgovarate o samootkrivenju, imate hijerofaniju i imanenciju, a onda je transcendencija Boga ugrožena.Možda istovremeno nećete imati potpunu transcendenciju i samootkrivanje. [16] Shabbir Akhtar, opet: Kuran, za razliku od Evanđelja, nikada ne komentira Allahovu bit. 'Allah je mudar' ili 'Allah voli' mogu biti dijelovi otkrivenih podataka, ali, za razliku od kršćanstva, muslimane ne mami da tvrde da je "Allah ljubav" ili "Allah je mudrost". Samo se adjektivni opisi pripisuju božanskom biću i to samo onako kako oni utječu na objavu Božje volje za čovjeka. Ostalo ostaje tajnovito. [17] Kenneth Cragg: "[sve osobine] konačno treba shvatiti kao obilježja božanske volje, a ne kao zakone božanske prirode. Djelovanje koje proizlazi iz takvih opisa može se očekivati, ali ne kao nužnost. Ono što svima daje jedinstvo Božji postupci su da Bog sve njih želi. Njega kao Willera mogu s vremena na vrijeme prepoznati pomoću danih opisa, ali Bog se u biti ne podudara ni s jednim od njih. Čin božanske volje može se prepoznati u ovome ili onom kvaliteta; sama volja je neuverljiva. Stoga se ne može reći da je Bog nužno pun ljubavi, svet, pravedan, Klement ili popuštajući u svim odnosima. Upravo ta činjenica objašnjava antitezu u određenim imenima. Takva antiteza ne bi bila teološki predvidiva da je bilo koji element u njoj bitan za Božju prirodu. Budući da nisu, Božje djelovanje može pokazati svaki element u različitim odnosima. Antiteza se dogmatski rješava u području volje, u tome što Bog želi oboje - u svakom drugom smislu i na području antiteza ostaje. Ali problem nema muke i doista je neupitan, s obzirom na uvjerenje u božansku volju kao krajnju onkraj koje ne idu ni razum ni objava. Dakle, Bog je "Onaj koji zaluta", kao i "Onaj koji vodi". Bog je "Onaj koji donosi štetu", kao i Sotona. Boga opisuju i pojmovi kao što su: "Spuštanje", "Učitelj" ili "Tiranin"."Oholi" - svi oni, kad se koriste čovjekom, imaju zao smisao. Međutim, u jedinstvu jedinstvene volje, ovi opisi koegzistiraju s onima koji se odnose na milosrđe, suosjećanje i slavu. "[18] B. Biblijski naglasak je na tome da se Bog objavio, a naše je najviše pozvati Boga poznavati i biti u prisnoj vezi s njim (npr. Jer 9: 23-24; Matt. 11:27; Iv. 1:18; Iv. 17: 3; II Kor 4: 6). Ovako govori Gospod: "Neka se mudar čovjek ne hvali svojom mudrošću ili se snažni čovjek hvali svojom snagom ili se bogataš hvali svojim bogatstvom, ali onaj tko se hvali neka se hvali ovim: da me razumije i poznaje, da sam Jahve koji vršim dobrotu, pravda i pravednost na zemlji, jer u njima se radujem ", govori Jahve." Jer 9,23-24 Otac mi je sve predao. Nitko ne poznaje Sina osim Oca, a Oca nitko ne poznaje osim Sina i onima kojima ga Sin odluči objaviti. "[Mt. 11:27] Nitko nikada nije vidio Boga, ali Bog Jedan i jedini, koji je uz Oca, učinio ga je poznatim. [Ivan 1:18] Ovo je vječni život: da bi te mogli znati, jedini pravi Bog i Isus Krist koga ste vi poslali. [Ivan 17: 3] Za Boga, koji je rekao: "Neka svjetlost sja iz tame" učinio da njegova svjetlost zasja u našim srcima da nam da svjetlost spoznaje slave Božje pred Kristovim licem. [II Kor. 4: 6] Bog je onakav kakav je Bog postupio! U kršćanskoj vjeri Božja djela u povijesti otkupljenja daju osnovu kršćanskom nauku o Trojstvu. Bog se otkrio u povijesti otkupljenja pokazavši se svojim Stvoriteljem, Otkupiteljem i Posvetiteljem. Boga koji nije samo iznad nas vidimo kao našega nebeskog Oca, već s nama u Kristu (Emanuelu) i u nama kroz Duha Svetoga. V. Svetost Božja O. Iako iako muslimani često stvaraju dojam da islam predstavlja uzvišeniju sliku Božjeg oproštaja, jer Bog samo oprašta kad se ljudi pokaju i ne trebaju nikakve krvave žrtve da bi iskupio grijeh ljudi, Kur'an je u suprotnosti s biblijskim naglaskom na Božju svetost i njegov zahtjev za žrtvama. B. Kao kršćanin smatram nevjerojatnim da se pridjev Holy (Quddus) samo dva puta koristi od Boga u Kur'anu. Levitski zakon vidi kao srce Tore. To je osnova srži kršćanskog pogleda na pomirenje. Guthrie objašnjava potrebu za pomirenjem: Skupa ljubav Ako nas Bog već voli i oprašta, čemu uopće pomirenje? Zašto je Isus morao umrijeti da nas pomiri s Bogom? Zašto Bog jednostavno nije rekao: "Opraštam ti" i pustio to? Odgovor možemo nazrijeti analogijom u ljudskim odnosima. Pretpostavimo da sam učinio nešto što odaje prijateljstvo i nanosi štetu prijatelju. Pretpostavimo da odem do nje da joj kažem kako mi je žao i koliko se loše osjećam zbog toga, a ona mi kaže: "U redu je. Nema razlike. Zaboravi." Je li mi oprostila? Ono što je doista rekla je, "Nije mi dovoljno stalo do tebe da bi te smetalo bilo što što kažeš ili učiniš. Nisi mi toliko važan." Također me ostavlja samu s boli moje krivnje, odbijajući mi pomoći da se nosim s tim, ostaviti to iza sebe i započeti novi početak s njom. Dobrodušno prepuštanje i ležerno prihvaćanje nisu opraštanje i ljubav već izraz ravnodušnosti i ponekad neprijateljstva. Prava ljubav i opraštanje znače dovoljno brige da nas netko povrijedi, dovoljno brige da se stavimo na mjesto drugih i dijelimo njihovu krivnju kao da je naša vlastita. Prava ljubav i oprost skupi su - ne u smislu da ih krivci moraju istisnuti iz oštećenika, već u smislu da oštećenik iskreno suosjeća s krivcem i dijeli njegovu ili njezinu bol. Zašto je Isus morao umrijeti? Zašto pomirenje? Budući da se Bog previše brine za nas da bismo odbacili svoj grijeh i krivnju flippantom "Nije važno". Jer riječi nisu bile dovoljne: bila je potrebna akcija da se dokaže da su Božja ljubav i oproštenje istinski. Jer Bog je želio stati s nama u samoći i otuđenosti koju na sebe nanosimo kad se odvojimo od Boga i drugih ljudi. Jer upravo kad Bog dođe na našu stranu u našoj usamljenosti, otuđenosti i krivnji, oni su svladani. U križu nam Bog kaže: "Da, istina je. Povrijedili ste me i uvrijedili. Ali ja vas i dalje volim. Stoga ću vašu krivnju i njezine posljedice učiniti vlastitom. Patit ću s vama - za vas - da popraviti stvari među nama opet. "[19] Bilješke: [1] Shabbir Akhtar, Vjera za sva godišnja doba , Chicago, Ivan R. Dee Publisher, 1990, str. 182. [2] Mi smo bili ti koji smo stvorili čovjeka i znamo kakve mu mračne prijedloge daje njegova duša: jer smo mu bliži od (njegove) vratne vene. [P. 50:16] (također vidjeti suru 2: 186; 34:50; 56:85; 57: 4 o "blizini"). Kad te moje sluge pitaju za Mene, ja sam zaista blizak (s njima): Slušam molitvu svakog molitelja kad me poziva: Neka i oni s voljom slušaju Moj poziv i vjeruju u Mene: možda hodaju na pravi način. [P. 2: 186] Reci: "Ako sam zalutao, zalutam samo do gubitka vlastite duše; ali ako primim smjernice, to je zbog nadahnuća mog Gospodara za mene: On je taj koji sve čuje i jest (uvijek) blizu." [P. 34:50] Ali, mi smo mu bliži od vas, a opet ne vidimo, - [P. 56:85] On je taj koji je stvorio nebo i zemlju u Šest dana i štoviše je čvrsto uspostavljen na Prijestolju (Vlasti). Zna što ulazi u zemlju i što iz nje izlazi, što silazi s neba i što se nadovezuje na nju. I On je s vama ma gdje god bili. I Bog dobro vidi sve što vi radite. [P. 57: 4] [3] Akhtar, op. cit. cit. str. 129. [4] Na istom mjestu, str. 180. [5] Kenneth Cragg, Zov minareta , 2. izd., New York, Orbis Books, 1992., str. 35. [6] Tamo ste vidjeli kako vas je nosio GOSPOD, vaš Bog, kao što otac nosi svog sina, cijelim putem kojim ste prošli dok niste stigli do ovog mjesta. [Pnz. 1:31] "Kad je Izrael bio dijete, volio sam ga, a iz Egipta sam pozvao svog sina. Ali što sam više zvao Izrael, što su dalje od mene išli. Žrtvovali su Baalove i kadili su tamjane na slikama. Ja sam taj koji je učio Ephraima da hoda, hvatajući ih za ruke; ali nisu shvatili da sam to ja koji ih je izliječio. Vodio sam ih uzicama ljudske dobrote, s ljubavnim vezama; Podignuo sam jaram s njihova vrata i sagnuo se da ih nahrani. [Hošea 11: 1-4] [7] Svoje stado čuva poput pastira: Skuplja janjce u naručje i nosi ih blizu svog srca; nježno vodi one koji imaju mlade. [Izaija 40:11] [8] "Ako se muškarac razvede od svoje žene a ona ga napušta i udaje se za drugog muškarca, bi li joj se trebao vratiti? Ne bi li se zemlja potpuno oskvrnila? Ali živjeli ste kao prostitutka s mnogim ljubavnicima - biste li se sada vratili k meni? ", govori GOSPOD. Idi, navijesti ovu poruku prema sjeveru: "` Vrati se, nevjerni Izraele ', govori Gospodin, `Neću se više mrštiti na vas, jer sam milostiv, ' izjavljuje GOSPOD: "Neću se ljutiti zauvijek. "Vratite se, nevjerni ljudi", govori GOSPOD, "jer ja sam vaš muž. Izabrat ću vas - jednog iz grada i dva iz klana - i dovesti vas na Sion. [Jeremija 3: 1,12,14] [9] Claus Westermann, Postanak 1-11: Komentar , Minneapolis: Augsburg Publishing House, 1984., str. 407. [10] Walter Brueggemann, "Oblik za starozavjetnu teologiju", u Cvjetanje starozavjetne teologije , Ollenburger, Martens, Hasel, ur., Jezero Winoma: Eisenbrauns, 1992., str. 418. [11] Abraham Heschel, Proroci , New York, The Jewish Publication Society of America, 1962, str. 48-49. [12] Terrence Fretheim, Patnja Božja , Philadelphia, Fortress Press, 1984., str. 120. [13] Na istom mjestu, str. 116. [14] Fadlou Shehadi, Gazalijev jedinstveni nespoznatljivi Bog , Leiden, EJ Brill, 1964., str. 37. `arifin , doslovno" poznavatelji ", koji mističari koriste u smislu" gnostici ". [15] Isto, str. 21-22. Kasnije na str. 48, on također navodi: Stoga beskompromisni karakter Gazalijevog agnosticizma logično slijedi iz njegovog beskompromisnog stava o krajnjoj različitosti Božje prirode. [16] al-Faruqi, Kršćanska misija i islamska Da`wah: Zbornik savjetovanja o dijalogu Chamb�sy [održano 1976. u Chamb�syju, Švicarska], (Leicester: Islamska zaklada, 1982), str. 47-48 [17] Akhtar, op. cit. cit. , str. 180-181. [18] Cragg, op. cit. cit. str. 36-37 (prikaz, stručni). [19] Guthrie, Kršćanska doktrina , revidirano izdanje, Westminster / John Knox Press, 1994., str. 260 Tko je Bog? Odgovaranje na početnoj stranici islama ​

Glasnik među zvijerima? A Messenger from among the beasts? https://answering-islam.org/Quran/Contra/beast_messenger.html ​ Protivurečnost Kur'ana Glasnik među zvijerima? Sam Shamoun Kur'an izričito objavljuje da su svi Allahovi poslanici i poslanici bili ljudi: I nismo poslali prije vas (kao glasnike) BILO KOGA MUŠKARCE, koje smo nadahnuli među ljudima u gradovima. Nisu li putovali zemljom i vidjeli kakav je bio kraj onih koji su bili prije njih? I uistinu, onaj svijet je najbolji za one koji se boje Allaha i pokoravaju mu se (uzdržavajući se od grijeha i zlih djela i čineći ispravna dobra djela). Zar onda ne razumijete? S. 12: 109 I nismo poslali prije vas (o Muhammede, VIDJELE), ALI MUŠKARCE kojima smo nadahnuli , zato pitajte ljude Podsjećanja [Sveto pismo - Taura (Tora), Injeel (Evanđelje)] ako ne znate. A Mi nismo stvorili njih (poslanike) s tijelima koja nisu jela, niti su bila besmrtna, S. 21: 7-8 I nikada prije vas nismo poslali nijednog poslanika, ali zaista su jeli hranu i šetali po tržnicama . A Mi smo neke od vas iskušali za druge: hoćete li imati strpljenja? A vaš Gospodar je ikad sveviditelj (svega). A oni koji ne očekuju sastanak s nama (tj. Oni koji poriču Dan uskrsnuća i ahiretski život), kažu: "Zašto nam meleki nisu spušteni ili zašto ne vidimo svoga Gospodara?" Zapravo previše misle o sebi i preziru se s velikim ponosom. S. 25: 20-21 Kur'an daje razlog zašto je Allah poslao samo ljude: I ništa nije spriječilo ljude da povjeruju kada im je uputa došla, osim što su rekli: "Da li je Allah poslao čovjeka kao (svoga) poslanika?" Reci: "Da na zemlji postoje anđeli koji hodaju u miru i sigurnosti, zasigurno bismo trebali poslati po njih s neba anđela kao Glasnika." S. 17: 94-95 Dvojica Jalala su ovo imala za reći na pitanje 17: 95: Recite im: "Da je na zemlji, umjesto ljudi, anđeli, koji bi hodali [i živjeli] sigurni, s neba bismo im poslali anđela kao poslanika", jer kada se glasnik pošalje na ljudi on je [uvijek] njihove vrste , tako da s njim mogu razgovarati i razumjeti [njegovu poruku]. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i podcrtano naglašavanje naše) Sljedeći komentar koji se pripisuje Ibn Abbasu izjavio je u vezi s istim tim tekstom da: (Reci) O Muhammede, ljudima u Meki: (Da su na zemlji anđeli sigurni u hodu, poslali smo po njih s neba anđela kao glasnika) jer anđeoske glasnike šaljemo samo anđelima, a ljudske glasnike ljudima . ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; izvor ; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Otuda, kur'anska logika ide otprilike ovako: Allah šalje ljude kao svoje glasnike jer on prenosi svoju božansku poruku ljudima. Da je Allah objavio Kur'an nekim drugim stvorenjima, onda bi Allah podigao glasnika iz njihove vrste kako bi im mogao komunicirati na njihovoj razini. Dakle, ako bi Allah razgovarao s melekima, poslao bi meleka, ako bi razgovarao sa zvijerima, podigao bi zvijer itd. Kur'an također kaže da je Muhammed posljednji poslanik: Muhammed (SAW) nije otac nijednog čovjeka među vama, ali je Allahov poslanik i posljednji (kraj) poslanika. A Allah je svega svjestan. S. 33:40 Evo sažetka točaka pokrenutih u prethodnim tekstovima: Svi Allahovi poslanici su bili ljudi. Razlog zašto su bili ljudi je taj što je Allah svoje komunikacije usmjerio na čovječanstvo. Kur'an u Q. 17: 94-95 navodi da je Allahova politika odgojiti glasnike među onim vrstama kojima se obraća, tj. Ako su anđeli, on će podići svog anđela, a ako je publika kojoj su namijenjene životinje, on će ih poslati životinja itd. To u osnovi znači da Allah neće poslati glasnika čovječanstvu koje nije sabraće. Muhammed je posljednji od Allahovih poslanika za kojeg muslimani podrazumijevaju da Allah više neće slati poslanike i poslanike. Ipak, Allah ne uspijeva održati vlastitu iznesenu politiku, jer Kur'an tvrdi da će poslati zvijer, životinju, da razgovara s čovječanstvom! A kada se Riječ (muka) ispuni protiv njih, izvećemo im sa zemlje zvijer koja će im govoriti, jer čovječanstvo nije sa sigurnošću vjerovalo u naš ajjet ( Kur'anski stihovi) i poslanik Muhammed SAW). S. 27:82 Evo što su izjavila dva Jalala: A kad riječ [suda] padne na njih, [kad] zasluže da ih zadesi kazna kao i svi [drugi] nevjernici, izvest ćemo za njih zvijer sa zemlje koja će im govoriti [govoreći], to jest, koji će na arapskom jeziku govoriti onima koji su živi u vrijeme kada se pojavi , između ostalih svojih izjava, reći će im u naše ime : 'Zaista čovječanstvo (čitajte tukallimuhum inna'l-nasa ; varijanta ima tukallimuhum bi-anna'l-nasa , 'da im kažem da čovječanstvo') nije imalo vjere u Naše znakove ', drugim riječima, nisu vjerovali u Kur'an i ono što on sadrži [od spomena] uskrsnuća, računanja i naknadno. Svojim izgledom [zvijeri]prestaje zapovijed pristojnosti i zabrana nepristojnosti, a nakon toga nijedan nevjernik neće vjerovati - baš kao što je Bog objavio Nuhu [kad mu je rekao]: Nitko od vašeg naroda neće vjerovati osim onoga koji je već povjerovao [P. 11:36]. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i s velikim naglaskom naše) Šaljući zvijer da upozori ljude, Allah je pružio argument nevjernicima protiv Muhammeda. Napokon, Kur'an bilježi nevjernike kako se pitaju zašto Allah nije poslao meleka da komunicira s njima kako bi ih uvjerio u Muhammedovo apostolsko vjerovanje, uz odgovor da bi Allah to učinio da su meleki. Ipak, Allahu nije problem poslati životinju da komunicira s ljudima, pa zašto bi onda trebao biti problem sa slanjem anđela da im govori? Ako jedna vrsta može komunicirati s drugom vrstom vrste, zašto onda anđeli ne mogu razgovarati s ljudima, pogotovo kad Kur'an kaže da su anđeli razgovarali s ljudima i ranije? Slijedili su ono što su Shayatin (vragovi) odavali (lažno od magije) za života Sulaimana (Salomona). Sulaiman nije vjerovao, ali šejatini (vragovi) nisu vjerovali, učeći ljude magiji i onim stvarima koje su se u Babilonu spustile dvojici anđela, Harutu i Marutu, ali niti jedno od ove dvojice (anđela) nikoga nije naučilo (takve stvari) rekao je, "Mi smo samo za suđenje, zato ne vjerujte (učeći ovu magiju od nas)." I od ovih (meleka) ljudi saznaju ono čime izazivaju razdvajanje između muškarca i njegove žene, ali time nisu mogli nauditi nikome osim Allahovom dozvolom. I nauče ono što im šteti, a ne koristi. I zaista su znali da kupci njezine (magije) neće imati udjela u Ahiretu. I koliko je uistinu bilo loše za što su se prodali, ako su to znali. S. 2: 102 Tada su ga anđeli pozvali , dok je on stajao na molitvi u El-Mihrabu (mjesto za molitvu ili privatna soba), (govoreći): "Allah vam daje radosne vijesti o Jahji (Ivanu), potvrđujući (vjerujući u) Riječ iz Allah [tj. Stvaranje 'Iesa (Isusa), Allahove riječi ("Budi!" - i bio je!)], Plemenit, čuvajući se seksualnih odnosa sa ženama, prorok, među pravednicima. " Â ... I (sjetite se) kada su meleki rekli : "O Merjem (Mary)! Uistinu, Allah te izabrao, pročistio (od mnogoboštva i nevjerstva) i izabrao te iznad žena iz Alamina (čovječanstva i džina) ( njenog života). "Â ... (Sjeti se) kad su anđeli rekli: "O Maryam (Mary)! Uistinu, Allah ti daje radosnu vijest o Riječi [" Budi! "- i on je bio! Tj. Iesa (Isus) sin Maryam (Mary)] od Njega, zvat će se Mesija Isa (Isus), sin Merjem (Merjem), koji se drži na počasti na ovom i na onom svijetu i bit će jedan od onih koji su blizu Allahu. " S. 3:39, 42, 45 Štoviše, ako se pojavi zvijer koja će upozoriti ljude na njihovu nevjericu, to u osnovi isključuje Muhammeda kao posljednjeg proroka i glasnika. Napokon, ova zvijer djeluje kao Allahov glasnik, njegov agent objave čovječanstvu. Napokon, vjeruje se da je Muhammed također glasnik džina i pretvorio je skupinu njih koji su čuli njegovu poruku (usp. Q. 46: 29-32; 72: 1-14). Dakle, sam Muhammed prekršio je ovu politiku slanja ljudskih glasnika samo ljudima! Svi navodi preuzeti iz Hilali-Khan verzije Kur'ana. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Contra/jinn_messengers.html http://answering-islam.org/Shamoun/talking_beast.htm http://answering-islam.org/Shamoun/last_prophet.htm http: / /answering-islam.org/Quran/Incoherence/last_messenger.html Kur'anski proturječji Članci Sama Shamouna u odgovoru na islamsku početnu stranicu

Podrijetlo nesreće? The origin of calamity? https://answering-islam.org/Quran/Contra/i025.html ​ Proturječnost Kur'ana: Je li zlo od sotone ili nas samih ili Allaha? 4:78 Reci: " Sve je od Allaha. " 4:79 Sve što vam se dobro dogodi, čovječe, Allahovo je; ali što god ti se zlo dogodilo, od tebe je samog. 4:82 Zar ne razmišljaju o Kur'anu? Da je bilo od drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u tome pronašli mnogo odstupanja. Zle su stvari bez sumnje podskupina "svih stvari", a ako su "sve stvari od Allaha", onda su i od Allaha zle stvari, a autor Kur'ana ne može prenijeti krivnju i kriviti druge kao što je učinjeno u stihu 79. Zanimljivo je da bi Muhammed proturječio sebi unutar dva uzastopna ajeta, a zatim napisao tri stiha kasnije da je odstupanje znak da nije od Boga. Ali ova tema još nije gotova. 38:41 Spomeni se našeg sluge Joba, eto, zavapio je svome Gospodaru: " Sotona me je mučio i mučio!" Sad se treća strana pridružila natjecanju za odgovornost. Je li zlo od nas samih? Je li to od Sotone? Ili je to od Allaha? Bilo koja dvojica od njih proturječe jedna drugoj, ali posebno prva dva (4:79, 38:41) proturječe trećoj (4:78), jer je Allah sve tvrdio od sebe. U stvari, gornji odlomci samo su početak problema pokrenutih u Kur'anu i Hadisu po pitanju predodređenja, slobodne volje i odgovornosti za grijeh . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

poglavlje XII: Estera ​ ​ ​ ​ XII. ESTHER NAJBOLJE ZA VENIKE Knjiga o Esteri posljednji je od biblijskih spisa. Kasniju povijest Izraela i sve njegove patnje poznajemo samo usmenom predajom. Iz tog razloga junakinja posljednje kanonske knjige nazvana je Esther, odnosno Venera, jutarnja zvijezda, koja baca svjetlo nakon što su sve ostale zvijezde prestale sjati, i dok sunce još uvijek usporava izlazak. Tako su djela kraljice Estere bacila zraku svjetlosti naprijed u najmračniju povijest Izraela. Židovi u vrijeme Ahaseurusa bili su poput goluba koji je trebao ući u njezino gnijezdo u kojem zmija leži smotana. Ipak, ona se ne može povući, jer sokol daje nuždu, a da je ne naleti. U Šušanu su Židovi bili u kandžama Hamana, a u drugim zemljama bili su prepušteni na milost i nemilost mnogih ubilačkih neprijatelja svojoj rasi, spremni izvršiti Hamanovu zapovijed da ih uništi i ubije i učini da propadnu. Ali spašavanje Židova iz ruku njihovih protivnika samo je dio ovog divnog poglavlja u povijesti Izraela. Ne manje važna je uzvišena postaja do koje su se uzdigli u kraljevstvu Ahasvera nakon pada Hamana, posebno snaga i dostojanstvo do kojih je postigla sama Estera. Zbog toga veličanstvena gozba koju je Ahasver pripremio za svoje podanike pripada povijesti Estere. Sjaj njegove gozbe mjerilo je kojim se mjeri bogatstvo i moć koju je kasnije uživala. Ahasver nije bio perzijski kralj po pravu rođenja. Svoj položaj dugovao je svom golemom bogatstvu, kojim je stekao vlast nad cijelim svijetom. Imao je razne razloge za priredbu raskošne gozbe. Treća godina njegove vladavine bila je sedamdeseta od početka Nabukodonozorove vladavine, a Ahasver je smatrao sasvim sigurnim da je prošlo vrijeme za ispunjenje Jeremijinog proročanstva koje je predviđalo povratak Izraela u Svetu zemlju. Hram je još uvijek bio u ruševinama, a Ahasver je bio uvjeren da židovsko kraljevstvo više nikada neće biti obnovljeno. Nepotrebno je reći da nije Jeremiah pogriješio. Nije pristupanjem kralja Nabukodonosora započeo proročki mandat, već uništenjem Jeruzalema. Tako računano, sedamdeset godina pustoši završilo je točno u vrijeme kada je Darius, sin Ahasverov, dozvolio obnovu Hrama. Pored ovog pogrešnog razloga za slavlje, Ahasveru su postojali i osobni razlozi zbog kojih je želio izraziti radost. Kratko vrijeme prije, slomio je pobunu protiv sebe, a ovu pobjedu želio je proslaviti pompozno i ​​svečano. Prvi dio proslave dobio je sto dvadeset i sedam vladara sto dvadeset i sedam provincija njegova carstva. Njegova je svrha bila pridobiti predanost onih od njih s kojima inače nije došao u izravan kontakt. No, može li se sa sigurnošću reći da je ovo bila dobra politika? Ako se prvo nije uvjerio u lojalnost svog kapitala, nije li bilo opasno imati ove vladare u svojoj blizini u slučaju pobune? Punih šest mjeseci slavio je blagdan za velikaše plemiće i visoke dužnosnike, od kojih su ovi, prema ustavu, trebali biti Medijanci pod perzijskim kraljem Ahasverom, jer bi morali biti Perzijanci pod Srednji kralj. Ovo je bio program gozbe: Prvih mjesec dana Ahasver je svojim gostima pokazivao svoje blago; u drugom su ih vidjeli delegati kraljevih kraljevskih vazala; u trećem su pokloni bili izloženi pogledu; u četvrtom su gosti pozvani da se dive njegovom književnom dobru, među njima i svetom svitku; u petom su izloženi njegovi zlatni ukrasi ukrašeni biserom i dijamantima; a u šestom je izložio blago koje mu je dato kao danak. Sve ovo ogromno bogatstvo, međutim, pripadalo je kruni, nije bilo njegovo osobno vlasništvo. Kad je Nabukodonozor osjetio kako mu se bliži kraj, odlučio je potopiti svoje neizmjerno blago u Eufratu, umjesto da ih pusti da se uspinju k njegovu sinu Evil-Merodachu, tako je velika bila njegova škrtost. Ali, opet, kad je Kir dao Židovima dozvolu za izgradnju Hrama,njegova božanski imenovana nagrada bila je što je otkrio mjesto u rijeci na kojem su blago potopljeno i bilo mu je dopušteno da ih posjedne. Bila su to blaga kojima je Ahasver poslužio da proslavi svoj blagdan. Bili su toliko čudesni da je tijekom šest mjeseci blagdana svakodnevno otključavao šest odaja s blagom kako bi svojim gostima izložio njihov sadržaj. Kad se Ahasver pohvalio svojim bogatstvom, na koje nije imao pravo, jer je njegovo blago dolazilo iz Hrama, Bog je rekao: "Uistinu, ima li stvorenje od krvi i mesa svoje posjede? Samo ja posjedujem blago, jer" srebro je um, a zlato moje. '" Među izloženim blagom bile su i hramovne posude koje je Ahasver oskrnavio u svojim napitcima. Kad su ih vidjeli plemeniti Židovi pozvani u glavni grad, počeli su plakati i odbili su daljnje sudjelovanje u svečanostima. Potom je kralj zapovjedio da se Židovima odvoji posebno mjesto kako bi njihove oči mogle biti pošteđene bolnog pogleda. To nije bio jedini incident koji je u njima probudio potresne uspomene, jer se Ahasver obukao u državne halje koje su nekada pripadale velikim svećenicima u Jeruzalemu, a to je i Židove neugodno pametovalo. Perzijski je kralj osim toga želio zasjesti i na Salomonovo prijestolje, ali ovdje je bio osujećen, jer mu je njegova genijalna konstrukcija bila enigma. Egipatski su umjetnici pokušali stvoriti prijestolje po uzoru na Salomonovo, ali uzalud. Nakon dvogodišnjeg rada uspjeli su proizvesti slabu imitaciju i na to je Ahasver sjedio za vrijeme svoje sjajne gozbe. FESTIVALI U ŠUŠANU Po isteku stotinu i osamdeset dana dodijeljenih gozbi za plemiće, Ahasver je priredio veliko slavlje za stanovnike Šušana, glavnog grada Elama. Od stvaranja svijeta pa sve do potopa na snagu je bio nepisani zakon, da će prvorođeni sin patrijarha biti vladar svijeta. Dakle, Seth je bio nasljednik Adama, a njega je redom slijedio Enosh, i tako je nasljedstvo išlo dalje, od prvorođenog sina do prvorođenog sina, sve do Noe i njegovog najstarijeg sina Shema. Sad je prvorođeni Šemov sin bio Elam i, prema običaju, trebao je dobiti univerzalno gospodstvo koje je bilo njegovo naslijeđe. Shem, koji je bio prorok, znao je da Abraham i njegovo potomstvo, Izraelci, neće potjecati iz obitelji Elam, već iz obitelji Arpachshad.Stoga je imenovao Arpachshada za svog nasljednika i preko njega se vladavina spustila do Abrahama, pa tako do Izaka, Jakova i Jude, te do Davida i njegovog potomstva, sve do posljednjeg judejskog kralja Zedekije, kojem je Nabukodonozor lišio suverenosti. Tada je Bog tako rekao: "Sve dok je vlada počivala u rukama Moje djece, bio sam spreman trpjeti strpljenje. Druge je zlodjela nadoknadio jedan. Ako je jedan od njih bio zao, drugi je bio je pobožan. Ali sada kada su vlasti oduzete Mojoj djeci, vratit će se barem svojim izvornim posjednicima. Elam je bio prvorođeni Šemov sin i njegovom će potomstvu biti postavljeno pravilo. " Tako se dogodilo da je Sušan, glavni grad Elama, postao sjedište vlade. Da je u Šušanu bilo proslave, zasluga je Hamana, koji je čak i tih ranih dana smišljao spletke protiv Židova. Pojavio se pred Ahasverom i rekao: "O kralju, ovaj je narod neobičan narod. Neka ti je drago da ga uništiš." Ahasver je odgovorio: "Bojim se Boga ovog naroda; On je vrlo moćan i imam na umu ono što je zadesilo faraona zbog njegovog opakog odnosa prema Izraelcima." "Njihov Bog", rekao je Haman, "mrzi nečastan život. Pripremate li im, dakle, gozbe i zapovijedate im da sudjeluju u veselicama. Neka jedu i piju i ponašaju se onako kako im srce želi, tako da njihov se Bog može razljutiti na njih. " Kad je Mardohej čuo za planirane gozbe, savjetovao je Židove da im se ne pridružuju. Svi ugledni ljudi njegova naroda i mnogi niži slojevi prihvatili su njegove savjete k srcu. Pobjegli su iz Sušana, da ne bi bili prisiljeni sudjelovati u svečanostima. Ostali su ostali u gradu i popustili sili; sudjelovali su u proslavama, pa čak su si i dopustili da jedu hranu koju su pripremili pogani, iako se kralj pobrinuo da u takvim detaljima ne uvrijedi religioznu savjest Židova. Bio je toliko tačan da nije bilo potrebe da piju vino dodirnuto rukom idolopoklonika, a kamoli jedu zabranjenu hranu. Dogovori za gozbu bili su u potpunosti zaduženi za Hamana i Mordokaja, tako da ni Židov ni poganin nisu mogli izostati iz vjerskih razloga. Kralj je imao za cilj pustiti svakog gosta da slijedi sklonost svog srca. Kad je Ahasver izdao zapovijed da službenici njegove kuće "rade po volji svakoga", Bog se na njega razljutio. "Ti negativče", rekao je, "možeš li učiniti zadovoljstvo svakog muškarca? Pretpostavimo da dva muškarca vole istu ženu, mogu li se obojica oženiti njome? Dva broda plove zajedno iz luke, jedna želi južni vjetar, druga sjeverni vjetar . Možeš li proizvesti vjetar da zadovoljiš njih dvoje? Sutradan će se Haman i Mordokaj pojaviti pred tobom. Hoćeš li moći stati na stranu oboje? " Poprište svečanosti bilo je u kraljevskim vrtovima. Gornje grane visokog drveća napravljene su tako da se međusobno isprepliću, tako da tvore zasvođene lukove, a manja stabla s aromatičnim lišćem izvađena su iz zemlje i smještena u vješto izgrađene šatore. S drveta na drvo protezale su se zavjese od bisera, bijele i safirno plave, te živo zelene i kraljevski ljubičaste, pričvršćene za svoje nosače konopima, ovisno o okruglim srebrnim gredama, a one su se, pak, oslanjale na stupove crvene, zelene, žute, bijele i svjetlucave plavi mramor. Kauči su bili izrađeni od nježnih draperija, okviri su im stajali na srebrnim nogama, a šipke pričvršćene za njih bile su od zlata. Pod je bio popločan kristalima i mramorom, obrubljen dragim kamenjem, čiji je sjaj nadaleko osvjetljavao prizor. Vino i ostala pića pili su se samo iz zlatnih posuda, ali Ahasver je bio toliko bogat da se nijedna šalica nije koristila više od jednog puta. No, veličanstveni, kakav je bio ovaj njegov pribor, kad su unesene svete posude Hrama, zlatni sjaj ostalih bio je prigušen; postalo je dosadno kao olovo. Vino je u svakom slučaju bilo starije od pojilice. Kako bi se spriječilo opijanje nenaviknutim pićima, svaki je gost poslužen autohtonim vinom u svom rodnom mjestu. Općenito, Ahasver je slijedio židovski, a ne perzijski način. To je bio banket, a ne napitak za piće. U Perziji je prevladavao običaj da svaki sudionik banketa vina mora isprazniti golemu čašu koja je daleko premašila kapacitet za piće bilo kojeg ljudskog bića, i to mora učiniti, iako je izgubio razum i život.Službeni batler u skladu s tim bio je vrlo unosan, jer su ga gosti u takvim jedrilicama imali naviku podmićivati ​​kako bi kupio slobodu za piće onoliko koliko su se htjeli ili usudili. Ova perzijska navika prisiljavanja viška na piće zanemarena je na Ahasverovom banketu; svaki je gost učinio kako je izabrao. Kraljevska blagodat nije se pokazala samo u hrani i piću. Kraljevski gosti također bi se mogli prepustiti užicima u plesu ako bi bili toliko nastrojeni. Pruženi su plesači koji su šarmirali društvo svojim umjetničkim figurama prikazanim na podu prekrivenom ljubičastom bojom. Da uživanje sudionika ni na koji način ne bi moglo biti narušeno, jer odvajanjem od obitelji, svima je bilo dozvoljeno da sa sobom povedu svoja domaćinstva, a trgovci oslobođeni poreza koji im je nametnut. Ahasver je bio toliko siguran u svoj domaćinski uspjeh da se usudio reći svojim židovskim gostima: "Hoće li vaš Bog moći uskladiti ovu gozbu u budućem svijetu?" Na što su Židovi odgovorili: "Gozba koju će Bog pripremiti za pravednike na budućem svijetu je ona o kojoj je napisano: 'Nije je vidjelo nijedno oko osim Boga; On će to izvršiti za one koji Ga čekaju.' Kad bi nam Bog ponudio gozbu poput tvoje, kralju, trebali bismo reći: Ovakav smo jeli za Ahasverovim stolom. " VASTHIJEV banket Gozba koju je kraljica Vashti priređivala ženama razlikovala se, ali neznatno od Ahasverove. Nastojala je oponašati primjer svoga supruga čak i u smislu izlaganja blaga. Šest odaja koje je svakodnevno izlagala ženama koje je ponudila u goste; da, nije se suzdržala ni od oblačenja u svećeničke odjeće. Meso i jela, kao za Ahasverovim stolom, bili su palestinski, samo što su se umjesto vina posluživali likeri i slatkiši. Kako je slabi spol izložen iznenadnim napadima neraspoloženja, banket je održan u dvoranama palače, tako da bi se gosti mogli zatrebati povući u susjedne odaje. Prekrasno ukrašeni stanovi palače, osim toga, bili su privlačniji ženskom ukusu od prirodnih ljepota kraljevskih vrtova, "jer žena bi radije boravila u prekrasnim odajama i posjedovala prekrasnu odjeću nego jela ugojena teladi." Žene ništa nije zanimalo više od upoznavanja s uređenjem unutrašnjosti palače, "jer žene znatiželjno znaju sve stvari". Vashti im je udovoljio. Pokazala im je sve što se moglo vidjeti, opisujući svako mjesto kad je došla do njega: Ovo je blagovaonica, ovo vinska soba, ovo krevetnica. Vashti je, također, bio pokrenut političkim motivom kad je odlučila prirediti svoj banket. Pozivanjem supruga talaca u slučaju da se muškarci pobune protiv kralja. Jer Vashti je znao načine državnog rada. Ona ne samo da je bila supruga kralja, već i kći kralja, Belshazara. U noći Belshazarovog ubojstva u vlastitoj palači, Vashti je, uznemiren zbunjenošću koja je nastala i ne znajući za smrt njezina oca, pobjegao u stanove u kojima je imao običaj sjediti. Medijan Darius već je zasjeo na prijestolje Belshazara i tako se dogodilo da je Vashti, umjesto da pronađe nadati utočište s ocem, potrčala ravno u ruke svog nasljednika. Ali on se suosjećao s njom i dao je sinu Ahasveru za ženu. SUDBINA VASHTIJA Iako je Ahasver poduzeo sve mjere opreza da spriječi neumjereno uživanje u vinu, njegov je banket otkrio suštinsku razliku između židovske i poganske svečanosti. Kad su Židovi okupljeni oko svečanog odbora, oni raspravljaju o Halaki, Hagadi ili, barem, o jednostavnom stihu iz Svetog pisma. Ahasver i njegovi blagodatnici zaokružili su gozbu žestokim pričama. Perzijanci su hvalili čari žena svoga naroda, dok Medijanci nisu priznavali nijednu superiorniju od Medijanki. Tada je "budala" Ahasver rekao i rekao: "Moja supruga nije ni Perzijka ni Medijanka, već Kaldejka, a ipak se svima ističe ljepotom. Biste li se uvjerili u istinitost mojih riječi?" "Da", vikalo je društvo koje je bilo duboko u šalicama, "ali da bismo mogli pravilno procijeniti njezine prirodne čari,"neka se pojavi pred nama bez ukrasa, da, bez ikakve odjeće ", i Ahasver se složio s bestidnim stanjem. Stvar je bila od Boga da bi tako bezosjećajan zahtjev od Vashtija trebao biti postavljen. Čitav tjedan Mordokaj je proveo u postu i molitvi, moleći Boga da odmjeri kaznu Ahasveru za njegovo skrnavljenje pribora Hrama. Sedmog dana u tjednu, u subotu, kada je Mordokaj nakon dugog posta uzimao hranu, jer je post zabranjen subotom, Bog je uslišio njegovu molitvu i molitvu Sinedriona. Poslao je sedam Anđela zbunjenosti da zaustave Ahasverovo zadovoljstvo. Nazvani su: Mehuman, Confusion; Biztha, Razaranje kuće; Harbonah, uništenje; Bigtha i Abagtha, pritiskači vinske preše, jer je Bog odlučio slomiti Ahasverov dvor dok u preši pritiska sok od grožđa; Zetha, promatrač nemorala; i Carcas, Knocker. Bio je određeni razlog zašto se ovaj prekid blagdana dogodio u subotu. Vashti je imala naviku prisiljavati židovske djevojke da se u subotu vrte i tkaju, a da bi joj dodala okrutnost, oduzela bi im svu odjeću. Stoga ju je u subotu obuzela kazna, i iz istog je razloga kralju stavljeno u srce da se ona javno pojavi bez lišene odjeće. Vashti je ustuknuo od kraljeve pobunjene naredbe. Ali ne smije se pretpostaviti da se suzdržala od provođenja jer je to vrijeđalo njezin moralni osjećaj. Nije bila nimalo bolja od svog supruga. Pošteno se razveselila prilici koju joj je zapovjed dao da se još jednom prepusti tjelesnim užicima, jer je prošlo točno tjedan dana otkako je rođena. Ali Bog joj je poslao anđela Gabrijela da joj unakaže lice. Odjednom su joj se na čelu pojavili znakovi gube, a na osobi i tragovi drugih bolesti. U ovoj državi bilo joj je nemoguće pokazati se kralju. Napravila je vrlinu nužnosti i sročila svoje odbijanje da se pred njim oholo pojavi: "Reci Ahasveru:" O, budalo i ludo! Jesi li izgubila razum previše pijući?koji je bio sin Nabukodonosora, Nabukodonosora koji se rugao kraljevima i kojemu su prinčevi bili podsmijeh, pa čak ni ti ne bi bio smatran dostojnim da kao kurir trčiš pred kolima moga oca. Da je živio, nikad te ne bih trebao dati za ženu. Ni onima koji su pretrpjeli smrtnu kaznu za vladavine moga pradjeda Nabukodonosora nisu skinuli odjeću, a vi tražite da se u javnosti pojavim gola! Pa, zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"Nabukodonozor koji se rugao kraljevima i kojemu su prinčevi bili podsmijeh, pa čak ni ti ne bi bio smatran dostojnim da kao kurir trčiš pred kolima moga oca. Da je živio, nikad ti ne bih trebao biti dat za ženu. Ni onima koji su pretrpjeli smrtnu kaznu za vladavine moga pradjeda Nabukodonosora nisu skinuli odjeću, a vi tražite da se u javnosti pojavim gola! Pa, zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"Nabukodonozor koji se rugao kraljevima i kojemu su prinčevi bili podsmijeh, pa čak ni ti ne bi bio smatran dostojnim da kao kurir trčiš pred kolima moga oca. Da je živio, nikad ti ne bih trebao biti dat za ženu. Ni onima koji su pretrpjeli smrtnu kaznu za vladavine moga pradjeda Nabukodonosora nisu skinuli odjeću, a vi tražite da se u javnosti pojavim gola! Pa, zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"s kočija kao kurir. Da je živio, nikad ti ne bih trebao biti dat za ženu. Ni onima koji su pretrpjeli smrtnu kaznu za vladavine moga pradjeda Nabukodonosora nisu skinuli odjeću, a vi tražite da se u javnosti pojavim gola! Pa, zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"s kočija kao kurir. Da je živio, nikad ti ne bih trebao biti dat za ženu. Ni onima koji su pretrpjeli smrtnu kaznu za vladavine moga pradjeda Nabukodonosora nisu skinuli odjeću, a vi tražite da se javno pojavim gola! Pa, zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '"to zbog tebe odbijam poslušati njihovo naređenje. Ili će ljudi odlučiti da ne priđem vašem opisu mene i proglasit će vas lažljivcem ili će vas, opčinjeni mojom ljepotom, ubiti da bi me stekli u posjed, govoreći: Hoće li ova budala biti majstore toliko ljepote? '" Prva dama perzijske aristokracije ohrabrila je Vashti da se drži svoje odluke. "Bolje", rekao je njezin savjetnik, kad je Ahasverov drugi poziv dostavljen Vashti, zajedno s njegovom prijetnjom da će je ubiti ako je ne posluša, "bolje da te kralj ubije i uništi tvoju ljepotu, nego da se druge oči dive tvojoj osobi nego ime vašeg muža, i tako se sramoti vaše ime i ime vaših predaka. " Kad je Vashti odbio poslušati ponovljenu zapovijed da se pojavi pred kraljem i sto dvadeset i sedam okrunjenih kraljevskih kraljevina, Ahasver se okrenuo židovskim mudracima i zatražio da izreknu kaznu njegovoj kraljici. Misli su im se slijedile ovako: Ako osudimo kraljicu na smrt, patit ćemo zbog nje čim se Ahasver otrezni i čuje da je po našem savjetu pogubljena. Ali ako ga upozorimo na pomilovanje sada, dok je u alkoholiziranom stanju, optužit će nas da nismo odali dužno poštovanje kraljevskom veličanstvu. Stoga su odlučili o neutralnosti. "Od uništenja Hrama", rekoše kralju, "budući da nismo boravili u svojoj zemlji, izgubili smo moć davanja savjeta mudracu, posebno u pitanjima života i smrti. Bolje potražite savjet kod mudraca Amona i Moaba,koji su ikada u svojoj zemlji živjeli lagodno, poput vina koje se smjestilo na talogu i koje se nije praznilo od posude do posude. Potom je Ahasver podigao optužnicu protiv Vashtija pred sedam perzijskih prinčeva, Karšenom, Šetarom, Admatom, Taršišem, Meresom, Marsenom i Memukanom, koji su dolazili iz Afrike, Indije, Edoma, Tarsa, Murse, Resena i Jeruzalema. Imena ovih sedam dužnosnika, od kojih je svaki predstavljao svoju zemlju, bila su indikativna za njihov ured. Carshena je brinula o životinjama, Shethar o vinu, Admatha o zemlji, Tarshish iz palače, Meres o peradi, Marsena o pekari i Memucan je osiguravao potrebe svih u palači, a njegova supruga djelovala je kao kućna pomoćnica . Ovaj Memucan, rodom iz Jeruzalema, bio je nitko drugi nego Daniel, zvan Memucan, "imenovani", jer ga je Bog odredio da čini čuda i dovede do smrti Vashti. Kad se kralj obratio za savjet ovoj sedmorici plemića, Memucan je prvi progovorio, iako je po rangu bio inferioran u odnosu na ostalih šest, što se čini iz mjesta koje njegovo ime zauzima na popisu. Međutim, uobičajeno je da, kao i među Perzijancima, kao i među Židovima, prilikom donošenja smrtne presude započne glasanje s najmlađim sucem na klupi, kako bi se spriječilo da juniori i oni manje istaknuti ne budu preneraženi mišljenjem suda. utjecajniji. Memucan je bio savjet kralju da napravi primjer Vashtija, tako da se ubuduće nijedna žena ne bi smjela odbiti poslušati svog supruga. Daniel-Memucan imao je neugodnih iskustava u bračnom životu. Oženio se bogatom perzijskom damom, koja je inzistirala da mu se obraća isključivo na njenom jeziku. Osim toga, između Daniela i Vashtija postojala je osobna antipatija. On je u određenoj mjeri bio uzrok njezinog odbijanja da se pojavi pred kraljem i njegovim prinčevima. Vashti je mrzila Daniela, jer je upravo on prorekao njezinu smrt njezinu ocu i izumiranje njegove dinastije. Nije mogla podnijeti njegov vid, pa se zbog toga ne bi pokazala sudu u njegovom prisustvu. Također, Daniel je izgovaranjem Božjeg imena uzrokovao nestajanje ljepote Vashti i njezino lice bilo oštećeno. Kao posljedicu svega ovoga, Daniel je savjetovao,ne samo da Vashti treba biti odbačena, već što će je vješala vječno učiniti bezopasnom. Njegov su savjet podržale njegove kolege i odobrio kralj. Da kralj ne bi mogao odgoditi izvršenje smrtne kazne, a sam Daniel na taj način preti opasnosti po vlastiti život, natjerao je Ahasvera da položi najsvečaniju zakletvu poznatu Perzijancima da će ona biti odmah izvršena. Istodobno je objavljen kraljevski edikt, kojim je dužnost supruga bila poslušnost svojih muževa. S posebnim osvrtom na Danielove kućne poteškoće, precizirano je da supruga mora govoriti jezikom svoga gospodara i gospodara.Da kralj ne bi mogao odgoditi izvršenje smrtne kazne, a sam Daniel na taj način preti opasnosti po vlastiti život, natjerao je Ahasvera da položi najsvečaniju zakletvu poznatu Perzijancima da će ona biti odmah izvršena. Istodobno je objavljen kraljevski edikt, kojim je suprugama bila dužnost pokoravati se svojim muževima. S posebnim osvrtom na Danielove kućne poteškoće, precizirano je da supruga mora govoriti jezikom svoga gospodara i gospodara.Da kralj ne bi mogao odgoditi izvršenje smrtne kazne, a sam Daniel na taj način preti opasnosti po vlastiti život, natjerao je Ahasvera da položi najsvečaniju prisegu poznatu Perzijancima da će ona biti odmah izvršena. Istodobno je objavljen kraljevski edikt, kojim je suprugama bila dužnost pokoravati se svojim muževima. S posebnim osvrtom na Danielove kućne poteškoće, precizirano je da supruga mora govoriti jezikom svoga gospodara i gospodara.bilo je određeno da supruga mora govoriti jezikom svoga gospodara i gospodara.bilo je određeno da supruga mora govoriti jezikom svoga gospodara i gospodara. Pogubljenje Vashtija donijelo je najstrašnije posljedice u njegovu vlaku. Cijelo njegovo carstvo, što je jednako kao da govori čitav svijet, ustalo je protiv Ahasvera. Raširena pobuna ugušena je tek nakon braka s Esterom, ali prije nego što mu je nanijela gubitak sto dvadeset i sedam provincija, polovice njegova kraljevstva. Takva je bila njegova kazna zbog odbijanja dozvole za obnovu Hrama. Tek nakon pada Hamana, kada je Mordokaj postavljen za kancelara carstva, Ahasver je uspio smanjiti pobunjene provincije na pokornost. Smrt Vashti nije bila nezaslužena kazna, jer je upravo ona spriječila kralja da da svoj pristanak na obnovu Hrama. "Hoćeš li obnoviti Hram", reče ona prijekorno, "koji su moji preci uništili?" GREŠKE AHASUERA Ahasver je prototip nestabilnog, glupog vladara. Svoju suprugu Vashti žrtvovao je svom prijatelju Haman-Memucanu, a kasnije i svom prijatelju Hamanu svojoj supruzi Esther. I njega je ludo zaposjednuo kad je izdaleka priređivao ekstravagantne svečanosti za goste, prije nego što je ljubaznim postupanjem pobijedio prijateljstvo okoline i stanovnika svog glavnog grada. Smiješna je riječ koja opisuje njegovo zapovijedanje supruga da se pokoravaju svojim muževima. Svatko tko ga je pročitao uzviknuo je: "Svakako, čovjek je gospodar u svojoj kući!" Međutim, glupi dekret poslužio je svrsi. Predmetima Ahasverovog kralja otkrio je njegov pravi karakter i od tada su pridavali malo značaja njegovim ediktima. To je bio razlog zašto je dekret o uništenju usmjeren protiv Židova propao zbog učinka koji su očekivali Haman i Ahasver.Ljudi su to smatrali samo još jednom od kraljevih glupih podvala i stoga su bili spremni pristati na opoziv ukaza kad je on došao. Kraljev se pravi lik pojavio kad se otrijeznio nakon epizode s Vashtijem. Saznavši da ju je dao pogubiti, bijesno je izbio protiv svojih sedam savjetnika i zauzvrat im naredio smrt. Budala je također jedina riječ koja opisuje način na koji je krenuo u otkrivanje najljepše žene u svojoj vlasti. Kralj David je sličnom prigodom mudro poslao glasnike koji su mu trebali dovesti najljepšu djevojku u zemlji, a nije bilo nijedne koja nije bila željna uživati ​​čast da kralju dariva njegovu kćer. Ahasverov način bio je da njegove sluge okupe mnoštvo lijepih djevojaka i žena iz svih krajeva, a među njima je predložio da odaberu. Rezultat ovog sustava bio je taj što su se žene skrivale da ne bi bile odvedene u kraljev harem, kad nije bilo sigurno da će biti proglašene vrijednima da postanu njegova kraljica. Ahasver je svojom glupošću kombinirao bezobzirnost. Naredio je upotrebu sile kod uzimanja djevojaka od roditelja, a supruga od muževa, a zatim ih je zatvorio u svoj harem. S druge strane, moralni osjećaj pogana bio je toliko ponižen da su mnoge djevojke svoje čari pokazale javnosti, tako da bi mogle biti sigurne da će privući divlje pozornost kraljevskih izaslanika. Što se tiče Estere, Mordokaj ju je četiri godine skrivao u odaji, tako da je kraljevi izviđači nisu mogli otkriti. Ali njezina ljepota odavno je bila poznata, a kad su se vratili u Sušan, morali su kralju priznati da je najljepša žena u zemlji izbjegla njihovu potragu. Potom je Ahasver izdao dekret kojim se određuje smrtna kazna za ženu koja bi se trebala tajiti pred njegovim emisarima. Mordokaju nije preostalo ništa drugo nego donijeti Esther iz njezinog skrovišta i odmah je odvedena i odvedena u kraljevu palaču. MORDECAI Silazak Mordokaja i njegove nećakinje Estere u nekoliko je riječi riješen u Svetom pismu. Ali mogao je to pronaći sve do patrijarha Jakova, od kojeg je udaljen četrdeset i pet stupnjeva. Pored oca Mordokaja, jedini njegov predak koji se spominje po imenu je Šimej, a spominje se iz određenog razloga. Ovaj Šime nije nitko drugi od zloglasnog sina Gere, pobunjenika koji se toliko rugao i rugao Davidu kako bježi pred Absalomom da bi ga Abishai ubio da se David nije velikodušno umiješao u njegovu korist. Davidovo proročko oko prepoznalo je Šimeja, pretka izraelskog spasitelja u doba Ahasvera. Iz tog se razloga blago obračunao s njim i na samrti je naredio sinu Salomonu da se osveti sve dok Šime nije trebao dostići starost i više nije mogao rađati djecu.Stoga Mordokaj zaslužuje oba naziva, Benjaminca i Judejca, jer je svoje postojanje dugovao ne samo svojim stvarnim benjamitskim precima s očeve strane, već i Judejcu Davidu koji je svog pretka Šimeja održavao na životu. Šimeijeva razlika kao pretka izraelskog otkupitelja bila je zasluga njegove supruge. Kad su Jonathan i Ahimaaz, Davidovi špijuni u ratu protiv njegova sina, pobjegli pred mirmidonima Absaloma, pronašli su otvorena vrata Šimejeve kuće. Ušavši, sakrili su se u bunar. To što su izbjegli otkrivanje bilo je zbog prevare Šimeine pobožne supruge. Brzo je transformirala bunar u žensku odaju. Kad su Absalomovi ljudi došli i osvrnuli se, odustali su od pretraživanja mjesta, jer su zaključili da se muškarci jednako sveti poput Jonathana i Ahimaaza ne bi sklonili u privatni ženski stan. Bog je odredio da će je za spašavanje dvojice pobožnih ljudi nagraditi s dva pobožna potomka, koja bi zauzvrat trebala odvratiti propast Izraela. S majčine strane, Mardohej je zapravo bio član judejskog plemena. U svakom slučaju, bio je Judin sin u pravom smislu te riječi; javno se priznao Židovom i odbio je dodirnuti zabranjenu hranu koju je Ahasver dao svom gostu na gozbi. I drugi njegovi apelati ističu njegovu pobožnost i njegove izvrsnosti. Njegovo se ime Mordekaj, na primjer, sastoji od Mor, što znači "smirna", i Decai, "čisto", jer je bio profinjen i plemenit poput čiste smirne. Opet ga zovu Ben Jair, jer je "osvijetlio oči Izraela"; i Ben Kish, jer kad je zakucao na vrata Božanske milosti, otvorila su mu se, što je isto podrijetlo njegovog imena Ben Shimei, jer ga je Bog uslišio kad je klanjao molitvu. Još jedan od Mordokajevih epiteta bio je Bilshan, "gospodar jezika". Budući da je bio član velikog Sinedriona, razumio je svih sedamdeset jezika koji se govore u svijetu. Više od toga, znao je jezik gluhonijemih. Jednom se dogodilo da se u vrijeme Pashe nije moglo dobiti novo žito.Došao je gluhi nijemi i pokazao jednom rukom na krov, a drugom na vikendicu. Mordokaj je shvatio da ti znakovi znače lokalitet pod imenom Gagot-Zerifim, Cottage-Roofs, i, eto, tamo je pronađeno novo žito za 'Omerovu ponudu. Drugom prilikom gluhonijemi je jednom rukom pokazao na oko, a drugom na spajalicu zasuna na vratima. Mordokaj je shvatio da je mislio na mjesto zvano En-Soker, "dobro se osuši", jer su oko i proljeće ista riječ En na aramejskom, a Sikra također ima dvostruko značenje, osnovno i iscrpljeno.Drugom prilikom gluhonijemi je jednom rukom pokazao na oko, a drugom na spajalicu zasuna na vratima. Mordokaj je shvatio da je mislio na mjesto zvano En-Soker, "dobro se osuši", jer su oko i proljeće ista riječ En na aramejskom, a Sikra također ima dvostruko značenje, osnovno i iscrpljeno.Drugom prilikom gluhonijemi je jednom rukom pokazao na oko, a drugom na spajalicu zasuna na vratima. Mordokaj je razumio da je mislio na mjesto zvano En-Soker, "dobro se osuši", jer su oko i proljeće ista riječ En na aramejskom, a Sikra također ima dvostruko značenje, osnovno i iscrpljeno. Mordokaj je pripadao najvišoj jeruzalemskoj aristokraciji, bio je kraljevske krvi, a u Babilon ga je zajedno s kraljem Jekonijom protjerao Nebukadnezar, koji je u to vrijeme protjerao samo velikane zemlje. Kasnije se vratio u Palestinu, ali je ostao samo neko vrijeme. Radije je živio u dijaspori i bdio nad obrazovanjem Estere. Kad su Kir i Darije zauzeli Babilon, Mordokaj, Danijel i židovska zajednica osvojenog grada pratili su kralja Kira do Sušana, gdje je Mordokaj osnovao svoju akademiju. ESTERINA LJEPOTA I POBOŽNOST Rođenje Estere uzrokovalo je smrt njezine majke. Otac joj je umro malo prije, pa je u potpunosti ostala siročad. Mordokaj i njegova supruga zainteresirali su se za jadnu bebu. Njegova je supruga postala njezina medicinska sestra, a on sam nije oklijevao, kad je za tim bilo potrebe, raditi usluge za dijete koje obično obavljaju samo žene. Oba njezina imena, Esther kao i Hadassah, opisuju njezine vrline. Hadassah, ili Mirta, zovu je, jer su njezina dobra djela širila njezinu slavu u inozemstvu, jer slatki miris mirte prožima zrak u kojem raste. Općenito, mirta je simbol pobožnog, jer, kao što je mirta uvijek zelena, tako i ljeti i zimi, sveci nikada ne trpe sramotu, ni na ovom ni na budućem svijetu. Na drugi je način Esther nalikovala mirti koja, unatoč ugodnom mirisu, ima gorak okus. Estera je bila ugodna prema Židovima, ali sama gorčina prema Hamanu i svima koji su mu pripadali. Ime Esther jednako je značajno. Na hebrejskom to znači "ona koja taji", prikladno ime za nećakinju Mardoheja, ženu koja je dobro znala čuvati tajnu i dugo je skrivala svoje porijeklo i vjeru od kralja i dvora. I sama je godinama bila skrivena u kući svog ujaka, povučena iz očiju kraljeva špijuna koji su tragali za njom. Iznad svega bila je skrivena svjetlost koja je odjednom zasjala Izraelom u njegovoj bez zraka. U građi, Esther nije bila ni visoka ni niska, bila je točno prosječne visine, što je još jedan razlog što su je zvali Mirta, biljka koja također nije ni velika ni mala. U stvari, Esther nije bila ljepotica u pravom smislu te riječi. Promatrač je bio opčinjen njezinom gracioznošću i njezinim šarmom, i to usprkos njenom pomalo slatkom, nalik mirti. Više od toga, njezina očaravajuća milost nije bila milost mladosti, jer imala je sedamdeset i pet godina kad je došla na sud i osvojila srca svih koji su je vidjeli, od kralja do eunuha. To se ispunilo proročanstvu koje je Bog dao Abrahamu kad je napuštao dom svoga oca: "Napuštaš kuću svoga oca u sedamdeset i petoj godini života. Živi, izbavitelj svoje djece u Mediji također će imati sedamdeset i pet godina. " Još jedan povijesni događaj ukazao je na Esterovo postignuće. Kad su Židovi, nakon razaranja Jeruzalema, izbili u jauk, "Mi smo siročad i bez oca", Bog je rekao: "U vrlo smirenom obliku, Otkupitelj kojeg ću vam poslati u Mediju također će biti siroče bez oca i majke . " Ahasver je smjestio Esther između dvije skupine ljepotica, Medijanske ljepotice zdesna od nje i Perzijske ljepotice lijevo od nje. Ipak, Estherina ih je nadobudnost nadjačala. Ni Josip se nije mogao u milosti boriti sa židovskom kraljicom. Grace je bila suspendirana iznad njega, ali Esther je bila prilično opterećena njime. Tko god ju je vidio, proglasio ju je idealom ljepote svoje nacije. Opći usklik bio je: "Ovaj je dostojan biti kraljicom." Uzalud je Ahasver tražio ženu četiri godine, uzalud su očevi trošili vrijeme i novac dovodeći k sebi svoje kćeri, u nadi da će mu se jedna ili druga svidjeti. Nijedna među djevojkama, nijedna među ženama nije bila zadovoljna Ahasverom. Ali jedva da je pogledao Esther kad je bio oduševljen osjećajem da je napokon pronašao ono za čim je čeznuo. Sve ove godine portret Vashtija visio je u njegovoj odaji. Nije zaboravio svoju odbijenu kraljicu. Ali kad je jednom vidio Esther, Vashtijevu je sliku zamijenila njezina. Djevojačka gracija i ženski šarm bili su u njezinu jedinstvu. Promjena u njezinu svjetovnom položaju nije prouzročila nikakve promjene u Estherinim načinima ponašanja. Kako je zadržala svoju ljepotu do duboke starosti, tako je i kraljica ostala čista umom i dušom kao i uvijek jednostavna djevojka. Sve ostale žene koje su ušle na vrata kraljevske palače postavljale su pretjerane zahtjeve, Estherino je ponašanje i dalje bilo skromno i neugledno. Ostali su inzistirali na tome da im sedam dodijeljenih djevojačkih stranica treba imati određene osobine, kao i da se ne razlikuju, svaka od njezine ljubavnice, u boji lica i visini. Esther nije izrekla nikakvu želju. Ali njezini načini bez glumatanja Hegaju, poglavaru eunuha u haremu, nisu bili nimalo ugodni. Bojao se da kralj ne otkrije da Estera nije učinila ništa da očuva njezinu ljepotu i da će za to svaliti krivnju, optužbu koja bi ga mogla dovesti na vješala. Da bi izbjegao takvu sudbinu, natovarao je Esther sjajnim draguljima, izdvajajući je iznad svih ostalih žena okupljenih u palači, jer je Josip, skupocjenim darovima koji su na njega puštani, izdvojio njezinog pretka Benjamina između svoje braće. Hegai je posebno pazio na to što je Esther jela. Za nju je donosio jela s kraljevskog stola, koja je ona, međutim, tvrdoglavo odbila iznijeti. Samo su joj stvari prolazile usnama koje su bile dopuštene Židovima. U potpunosti je živjela od biljne hrane, kao što su to Hananiah, Mishael i Azariah prije radili na dvoru Nabukodonozora. Zabranjene sitnice prebacila je nežidovskim slugama. Njezine osobne polaznice bile su sedam židovskih djevojaka jednako dosljednih pobožnosti kao i ona sama, na čiju bi odanost Esther mogla ovisiti. Inače je Esther bila odsječena od svih odnosa sa Židovima i prijetila je da zaboravi kad se pojavila subotnja kupka. Stoga je usvojila način davanja sedmorici polaznika osobitih imena kako bi imala na umu protok vremena. Prva se zvala Hulta, "Workaday", a nedjeljom je bila nazočna Esther. Ponedjeljkom ju je služio Rok`ita, da je podsjeti na Rek`iju, "Nebeski svod", koja je stvorena drugog dana svijeta. Sluškinja od utorka zvala se Genunita, "Vrt", treći dan stvaranja stvorivši svijet biljaka. U srijedu ju je podsjetilo Nehoritino ime, "Svjetleći", da je to dan u kojem je Bog stvorio velike svjetiljke, da baci svjetlost na nebo; u četvrtak Ruhshita, "Pokret"jer su peti dan stvorena prva animirana bića; u petak, na dan kada su zvijeri nastale, od Hurfite, "mali Ewelamb"; a u subotu je njezino nadmetanje obavio Rego`ita, "Odmor". Stoga se sigurno sjećala subote iz tjedna u tjedan. Svakodnevni Mordokajevi posjeti vratima palače imali su sličnu svrhu. Tako je Esther dobila priliku da od njega dobije upute o svim ritualnim sumnjama koje bi je mogle napasti. Ovo živo zanimanje koje je Mordokaj pokazivao za Estherinu tjelesnu i duhovnu dobrobit ne može se u potpunosti pripisati brizi strica i skrbnika u ime siročadi. Mnogo tješnja veza, veza između muža i žene, ujedinila ih je, jer kad je Esther odrasla do djevojačke dobi, Mordokaj ju je prihvatio. Prirodno, Esther bi bila spremna životom braniti svoju bračnu čast. Rado bi pretrpjela smrt od kraljevih ovršitelja, umjesto da se prepustila muškarcu koji nije njezin suprug. Srećom, za ovom žrtvom nije bilo potrebe, jer je njezin brak s Ahasverom bio samo hinjena zajednica.Bog je poslao ženski duh pod maskom Estere da zauzme njezino mjesto s kraljem. Sama Esther nikad nije živjela s Ahasverom kao njegovom suprugom. Po savjetu svog ujaka, Esther je svoje podrijetlo i svoju vjeru držala u tajnosti. Zabranu Mordokaja diktiralo je nekoliko motiva. Prije svega, njegova je skromnost sugerirala tajnost. Pomislio je da bi joj kralj, ako čuje od Estere da ju je odgojio, mogao ponuditi da ga smjesti u neki visoki ured. U stvari, Mordokaj je bio u pravu u svojim pretpostavkama; Ahasver se obvezao stvoriti gospodare, prinčeve i kraljeve Esterovih prijatelja i rođaka, ako bi ih samo imenovala. Drugi razlog za skrivanje Estherinih židovskih pripadnosti bilo je Mordokajevo strahovanje, da je i Estera sustigla sudbina Vashti. Ako bi joj se takvo što spremalo, želio je barem da se zaštiti od toga da Židovi ne postanu njezine suborke. Osim toga, Mordokaj je predobro poznavao neprijateljske osjećaje koje su pogani gajili prema Židovima, još od njihovog progonstva iz Svete Zemlje, i bojao se da bi mrzitelji Židova, kako bi udovoljili svom neprijateljstvu prema Židovima, mogli dovesti do propasti Esther i njezina kuća. Svjestan opasnosti kojima je bila izložena Esther, Mordokaj nije dopustio da prođe nijedan dan, a da se nije uvjerio u njezinu dobrobit. Njegova je naknada, dakle, došla od Boga: "Ti činiš dobrobit jedne duše koja se njima tiče. Dok živiš, dobrobit i dobro cijelog tvoga naroda Izraela bit će ti povjereni kao tvoja zadaća." A da bi ga nagradio za njegovu skromnost, Bog je rekao: "Povlačiš se od veličine; dok živiš, častit ću te više od svih ljudi na zemlji." Uzaludni su napori Ahasvereja izvući njezinu tajnu od Estere. U tu je svrhu priredio velike svečanosti, ali ona ih je dobro čuvala. Imala je spreman odgovor na njegova najdosljednija pitanja: "Ne znam ni svoj narod ni obitelj, jer sam roditelje izgubila u najranijoj ranoj mladosti." Ali kako je kralj silno želio da se pokaže milostivim prema naciji kojoj je kraljica pripadala, oslobodio je sve narode pod svojom vlašću plaćanja poreza i nameta. Na taj je način, mislio je, njezina nacija sigurno imala koristi. Kad je kralj vidio da su je dobrota i velikodušnost ostavili netaknutom, prijetnjama joj je pokušao oduzeti tajnu. Jednom kad je na uobičajeni način parirala njegovim upitima, govoreći: "Siroče sam, a Bog, Otac sirota, u svojoj milosti, odgojio me je", uzvratio je: Dvojke ću okupiti drugi put. "Njegova je svrha bila izazvati ljubomoru na Esther," jer žena nije toliko ljubomorna koliko suparnica. " Kad je Mordokaj primijetio da žene iznova izvode na sud, obuzela ga je tjeskoba za njegovu nećakinju. Misleći da ju je sudbina Vashti mogla zadesiti, bio je natjeran da se raspita o njoj. Što se tiče same Esther, ona je slijedila primjer svoje rase. Mogla je šutjeti u svoj skromnosti, jer je Rachel, majka Benjaminova, držala skromnu šutnju kad je njezin otac dao njezinu sestru Leah za supruga Jakova umjesto nje same, i dok je Saul Benjaminov bio skromno rezerviran kad ga je njegov ujak ispitivao , rekao je o pronalasku svojih magarica, ali ništa o njegovom uzdizanju u kraljevstvo. Rachel i Saul dobili su naknadu za samo-odricanje davanjem potomka poput Estere. ZAVJERA Jednom se dogodio sljedeći razgovor između Ahasvera i Estere. Kralj upita Esteru: "Čija si ti kći?" Esther: "A čiji si ti sin?" Ahasver: "Ja sam kralj i sin kralja." Esther: "A ja sam kraljica, kći kraljeva, potomak kraljevske obitelji Saulove. Ako ste doista pravi princ, kako biste mogli ubiti Vashtija?" Ahasver: "Nije mi se udovoljilo vlastitom željom, već po savjetu velikih prinčeva Perzije i Medije." Estera: "Tvoji prethodnici nisu uzimali savjete od uobičajenih inteligencija; vodili su se proročkim savjetima. Arioh je Daniela doveo Nebukadnezaru, kralju babilonskom, a i Belšazar je pred njega pozvao Danijela." Ahasver: "Je li ostalo nešto od tih zubnih zalogaja? Ima li još proroka u inozemstvu? Esther: "Tražite i naći ćete." Rezultat je bio da je Mordokaj dobio položaj na dvoru koji su nekoć zauzimali komornici Bigthan i Teresh. Ogorčeni što bi mjesto koje su jednom napunili senatori trebalo dati varvaru, svrgnuti službenici odlučili su se osvetiti kralju i oduzeti mu život. Njihova je svrha bila davati otrov, što se činilo lako ostvarivim, jer su bili kraljevski batleri, i mogli su naći mnogo prilika da bace otrov u šalicu vode prije nego što su je predali kralju. Uspješno izveden plan zadovoljio bi njihove osvetoljubive osjećaje, ne samo prema kralju, već i prema Mordokaju. Činilo bi se da se Ahasverova smrt mogla pripisati okolnostima, jer je svoju osobu povjerio na čuvanje Židovu, jer je njegov život bio siguran pod Bigtanom i Terešem.Raspravljali su o svojim planovima u nazočnosti Mordokaja, djelujući prema neopravdanoj pretpostavci, da on neće razumjeti jezik kojim su govorili, tarzijski, njihov materinji jezik. Nisu bili svjesni činjenice da je Mordokaj bio član Sinedriona i da je kao takav znao svih sedamdeset svjetskih jezika. Tako ih je vlastiti jezik izdao u propast. Međutim, Mordokaj nije imao potrebe koristiti se svojim velikim znanjem jezika; do podataka o zavjeri dvojice komornika došao je proročkim kanalima. U skladu s tim, pojavio se jedne noći u palači. Čudom ga stražari na vratima nisu vidjeli i mogao je neobuzdano ući. Tako je načuo razgovor dvojice zavjerenika. Mordokaj je imao više od jednog razloga da spriječi Ahasverovu smrt. Kao prvo, želio je osigurati kraljevo prijateljstvo za Židove, a posebno njegovo dopuštenje za obnovu Hrama. Tada se bojao da će pogani, ako kralj bude ubijen odmah nakon njegovog uspona na visoko mjesto u državi, kao uzrok katastrofe odrediti njegovu vezu sa Židovima, njegov brak s Esterom i imenovanje Mordokaja na tu dužnost. Esterovo povjerenje u Mordokajevu pobožnost bilo je toliko veliko da je bez oklijevanja povjerovala poruci koju je od njega dobila u vezi s vragolastom zavjerom koja se kreirala protiv kralja. Vjerovala je da će Bog izvršiti Mordekajeve želje. Iako Bigthan i Teresh nisu imali planove kakve im je pripisao njezin ujak, tada bi začeli kako bi Mordekajeve riječi bile istinite. Da se Estherino povjerenje opravdalo, odmah se pojavilo. Zavjerenici su uočili da su izdali kralja i pravovremeno uklonili otrov koji su već stavili u Ahasverovu čašu. Ali da Mordekaju ne bi bila izrečena laž, Bog je učinio da se otrov pojavi tamo gdje još nitko nije bio, a urotnici su osuđeni za svoj zločin. Kralj je dao analizirati vodu koju je dao piti,i očito je da sadrži otrov. Osim dvojice zavjerenika postojali su i drugi dokazi. Utvrđeno je da su se oboje istodobno bavili kraljevom osobom, iako su propisi palače onome dodijelili određene sate službe koji se razlikovao od dodijeljenog drugom. To je jasno dalo do znanja da namjeravaju počiniti mračno zajedničko djelo. Dvoje zavjerenika pokušalo je pobjeći od legitimne kazne za svoje podlo djelo ukidajući vlastiti život. Ali njihova je namjera bila osujećena i prikovani su za križ. HAMAN ŽIDOV-MASA Zavjera Bigthana i Tereša odredila je kralju da više nikada dvojica komornika ne čuvaju njegovu osobu. Odsada je povjeravao svoju sigurnost jednom pojedincu, a Haman je postavio na mjesto. Ovo je bio čin nezahvalnosti prema Mordokaju, koji je kao kraljev spasitelj imao najsigurnija polaganja prava na to mjesto. Ali Haman je posjedovao jednu važnu prednost, bio je vlasnik velikog bogatstva. S izuzetkom Koraha, bio je najbogatiji čovjek koji je ikad živio, jer je prisvojio sebi blago judejskih kraljeva i Hrama. Ahasver je imao dodatni razlog za razlikovanje Hamana. Bio je dobro svjestan Mordokajeve gorljive želje da vidi obnovu Hrama, i instinktivno je osjećao da ne može zanijekati želju čovjeka koji ga je oteo od prerane smrti. Ipak, nije bio spreman to odobriti. Da bi pobjegao od dileme, nastojao je natjerati Hamana da djeluje kao protuteža Mordokaju, da "ono što je jedan sagradio, drugi može povući". Ahasver je već dugo bio upoznat s Hamanovim osjećajem prema Židovima. Kad je izbila svađa oko obnove Hrama između Židova i njihovih poganskih protivnika, a sinovi Hamana prokazali su Židove prije Ahasvera, dvije su se strane nesuglasice dogovorile da svakog pošalju po jednog predstavnika kralju da zastupa njegov slučaj. Mordokaj je imenovan židovskim delegatom, a nije mogao biti nađen bijesniji mrzitelj Židova od Hamana, koji bi se založio za protivnike graditelja Hrama. Što se tiče njegovog lika, i to je kralj Ahasver imao prilike vidjeti u njegovom pravom svjetlu, jer Haman je samo drugo ime za Memucana, princa koji je u krajnjem slučaju optužen smrću Vashtija. U vrijeme kraljevog gnjeva protiv kraljice, Memucan je još uvijek bio najniži u rangu između sedam perzijskih prinčeva, ali ipak, arogantan kakav je bio, prvi je progovorio kada je kralj postavio svoje pitanje o kazni zbog Vashti ilustracija popularne izreke: "Običan čovjek juri naprijed." Hamanovo neprijateljstvo prema Vashti proizašlo je iz njenog gozbe, na koji kraljica nije propustila ponuditi suprugu kao gosta. Štoviše, jednom ga je uvrijedila zadavši mu udarac u lice. Osim toga, Haman je izračunao, ako se samo može postići Vashtijevo odricanje,mogao bi uspjeti oženiti vlastitu kćer za kralja. Nije bio jedini razočarani čovjek na dvoru. Djelomično zavjera Bigthana i Tereša bila je mjera osvete Ahasveru zbog toga što je odabrao Esteru umjesto njihove rodbine. Esther se jednom udala za kralja, međutim, Haman je najbolje iskoristio lošu nagodbu. Pokušao je svim sredstvima u svojoj moći zadobiti kraljičino prijateljstvo. Bila ona Židovka ili poganin, želio je zatražiti srodstvo s njom kao Židovkom kroz bratsku vezu između Ezava i Jakova, kao pogana, dovoljno lako, "za sva poganska područja slična jedno drugome". MORDECAIJEV PONOS Kad je Ahasver podigao Hamana na njegovu visoku dužnost, istodobno je izdao naredbu da se svi koji su ga vidjeli klanjaju pred njim i odaju mu božanske počasti. Da bi se vidjelo da je poštovanje zbog njega imalo idolopoklonički karakter, Haman je na svoju odjeću pričvrstio lik idola, tako da je onaj tko se poklonio pred njim, istodobno štovao i idola. Mordokaj je sam od svih na dvoru odbio poslušati kraljevsku zapovijed. Najviši službenici, čak i najuzvišeniji suci, ukazivali su Hamanu poštovanje koje je kralj ukazao. Sami Židovi zagovarali su Mardoheja da ne izaziva bijes Hamana i time uzrokuje propast Izraela. Mordokaj je, međutim, ostao nepokolebljiv; nikakva nagovaranja nisu ga mogla nagnati da smrtniku plati danak zbog Božanstva. Također i kraljeve sluge koji su sjedili na vratima kraljevske palače rekoše Mordokaju: "U čemu si bolji od nas da se počastimo Hamanu i ničice ne klanjamo, a ti ne činiš ništa od svega što nam je zapovjedio u tom pitanju? " Mordokaj je odgovorio rekavši: "O bezumni bezumnici! Čujte moje riječi i odgovorite na njih. Tko je čovjek da se ponaša ponosno i oholo, muškarac rođen od žene, a malo dana? Pri njegovom rođenju plače i muči se, njegova mladost boli i stenje, svi su mu dani "puni nevolja", a na kraju se vraća u prah. Prije takvog da se ničice klanjam? Savijam koljeno pred samim Bogom, jedinim živim na nebu, On tko je vatra koja proždire sve ostale požare, tko drži zemlju u naručju, tko u nebu pruža moć nebesa;koji zamračuje sunce kad mu je ugodno i osvjetljava tamu; koji je naredio pijesku da postavi granice morima; koji je morske vode zasolio i učinio da njihovi valovi šire miris poput vina; koji je more okovao kao okovi i čvrsto ga držao u dubini ponora da ne bi preplavio zemlju; bjesni, ali ne može prijeći svoje granice. Svojom je riječju stvorio nebeski svod, koji je ispružio poput oblaka u zraku; Bacio ga je nad svijet poput mračnog svoda, poput šatora raširenog po zemlji. U svojoj snazi ​​podupire sve što je gore i dolje. Sunce, mjesec i Plejade trče pred njim, zvijezde i planeti ne miruju niti jedan trenutak; oni se ne odmaraju, oni ubrzavaju pred Njim kao Njegovi poslanici, idući udesno i ulijevo, izvršavajući volju Onoga koji ih je stvorio.Njemu pripada pohvala, pred Njim se moramo klanjati. " Dvorski službenici progovorili su i rekli: "Ipak dobro znamo da se vaš predak Jakov klanjao sedždi pred Hamanovim pretkom Ezavom!" Na to je Mordokaj odgovorio: "Ja sam potomak Benjaminova, koji još nije bio rođen kad su se njegov otac Jakov i njegova braća bacili na zemlju pred Ezavom. Moj predak nikada nije iskazao takvu čast smrtniku. Stoga je Benjaminova dodjela zemlje u Palestina je imala privilegiju da sadrži Hram. Mjesto na kojem su se Izrael i svi narodi na zemlji klanjali pred Bogom pripadalo je onome koji se nikada nije klanjao smrtnom čovjeku, pa neću sagnuti koljeno pred ovim grešnikom Hamanom, niti ću se baciti na njega. zemlja pred njim ". Haman je u početku pokušao pomiriti Mordokaja pokazujući skromnost. Kao da nije primijetio ponašanje Mardoheja, prišao mu je i pozdravio ga riječima: "Mir s tobom, gospodaru!" Ali Mordokaj je otvoreno odgovorio: "Nema mira, govori moj Bog, bezbožnicima." Mržnja prema Mordokaju koju je gajio Haman bila je posljedica više nego nasljednog neprijateljstva između Saulovih i Agagovih potomaka. Ni Mordokajevo javno odbijanje da oda počast Hamanu nije dovoljno da objasni njegovu virulentnost. Mordokaj je bio svjestan izvjesnog incidenta u prošlosti Hamana. Da ga je razotkrio, izdaja bi potonjem bila najbolnija. To objašnjava intenzitet njegovog osjećaja. Jednom se dogodilo da se jedan grad u Indiji pobunio protiv Ahasvera. Tamo su u velikoj žurbi poslane trupe pod zapovjedništvom Mordokaja i Hamana. Procijenjeno je da će kampanji trebati tri godine, a sve su pripreme izvršene u skladu s tim. Do kraja prve godine Haman je rasipao odredbe predviđene za opskrbu dijela vojske kojom je on zapovijedao, tijekom cijelog trajanja kampanje. Silno posramljen, zatražio je od Mordokaja da mu pruži pomoć. Mordokaj mu je, međutim, odbio pomoć; obojica su dobili jednaku količinu namirnica za jednak broj muškaraca. Haman se tada ponudio posuditi od Mordokaja i platiti mu kamate. Mordokaj je to također odbio učiniti, i to iz dva razloga. Da je Mardohej opskrbio Hamanove ljude opskrbom, njegovi bi morali patiti, a što se tiče kamata, zakon to zabranjuje,govoreći: "Nećeš pozajmljivati ​​svog brata", a Jakov i Ezav, preci Mordokaja i Hamana, bili su braća. Kad ih je glad gladila u lice, trupe kojima je Haman zapovijedao zaprijetili su mu smrću ako im ne da njihove obroke. Haman je ponovno pribjegao Mordokaju i obećao da će mu platiti čak deset posto kamata. Židovski je general i dalje odbijao ponudu. Ali on se izjasnio voljnim da mu pomogne iz njegove sramote pod jednim uvjetom, da se Haman proda Mordokaju kao svog roba. Gurnut u kut, pristao je, a ugovor je napisan na Mordokajevoj kapici, jer u logoru nije bilo papira. Računica je tekla ovako: "Mene, Hamana, sina Hammedate iz obitelji Agag, kralj Ahasver poslao je da ratujem protiv indijskog grada s vojskom od šezdeset tisuća vojnika, opremljenom potrebnim namirnicama. Upravo istu narudžbu kralj je dao Mordokaju, sinu Šimeja iz plemena Benjaminova. Ali protratio sam odredbe koje mi je povjerio kralj, tako da nisam imao obroka za davanje svojih trupa. Želio sam posuditi od Mordokaja na kamatu, ali, s obzirom na činjenicu da su Jakov i Ezav bili braća, odbio mi je posuditi kamate i bio sam prisiljen prodati mu se kao rob. Ako bih sada, u svakom trenutku, trebao odbiti služiti mu kao robovu ili poricati da sam ja njegov rob ili ako bi moja djeca i djeca djece do kraja svih vremena odbili da mu čine uslugu,ako je samo jedan dan u tjednu; ili ako bih trebao postupiti prema njemu zbog ovog ugovora, kao što je Ezav postupio prema Jakovu nakon što mu je prodao prvorodstvo; u svim tim slučajevima treba izvaditi gredu drveta iz kuće neposlušnika i objesiti je na nju. Ja, Haman, sin Hammedate iz obitelji Agag, budući da nisam bio sputan, pristajem svojom voljom i obvezujem se da ću zauvijek biti rob Mordokaja, u skladu sa sadržajem ovog dokumenta. "budući da nisam ničim ograničen, pristajem na to svojom voljom i obvezujem se da ću zauvijek biti rob Mordokaju, u skladu sa sadržajem ovog dokumenta. "budući da nisam ničim ograničen, pristajem na to svojom voljom i obvezujem se da ću zauvijek biti rob Mordokaju, u skladu sa sadržajem ovog dokumenta. " Kasnije, kad je Haman postigao visoki čin u državi, Mordokaj je, kad god bi ga sreo, imao običaj pružiti koljeno prema njemu, kako bi mogao vidjeti prodajnu mjenicu. To ga je toliko razbjesnilo protiv Mordokaja i protiv Židova da je odlučio istrebiti židovski narod. LIJEVANJE LOTOVA Hamanova mržnja, prvo usmjerena samo protiv Mordokaja, sve je više rasla sve dok u nju nisu ušli Mordokajevi kolege, svi učenjaci, koje je on htio uništiti, a nije bio zadovoljan ni ovim, zacrtao je uništenje cijelog Mordokajevog naroda, Židova. Prije nego što je počeo izlagati svoje planove, želio je odrediti najpovoljniji trenutak za svoj pothvat, što je i učinio bacajući ždrijeb. Prije svega želio je odlučiti o danu u tjednu. Pisar Šimšaj počeo je bacati ždrijeb. Nedjelja se činila neprimjerenom, jer je dan u kojem je Bog stvorio nebo i zemlju, čiji nastavak ovisi o postojanju Izraela. Da nije bilo Božjeg saveza s Izraelom, ne bi bilo ni dana ni noći, ni neba ni zemlje. Ponedjeljak se pokazao jednako nepristupačnim za Hamanove uređaje, jer je to bio dan u kojem je Bog izvršio razdvajanje nebeskih i kopnenih voda, što je simbolično razdvajanje Izraela i pogana. Utorak, dan kada je stvoren biljni svijet, odbio je pružiti pomoć u propasti Izraela, koji se granama palmi klanja Bogu. I srijeda je prosvjedovala protiv uništenja Izraela, rekavši: "Na meni su stvoreni nebeski svetiljci i sličan njima Izrael je postavljen da osvjetljava cijeli svijet. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael. "Četvrtak je rekao:" O, Gospodine, na meni su stvorene ptice koje se koriste za prinose grijeha. Kad Izraela više ne bude bilo, tko će donositi prinose? Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael. "Petak je bio nepovoljan za Hamanov ždrijeb, jer je to bio dan stvaranja čovjeka, a Gospod Bog rekao je Izraelu:" Vi ste ljudi. "Najmanje od svega bila je subota. dan sklon da se potčini Hamanovim opakim planovima. Rekao je: "Subota je znak između Izraela i Boga. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael! "i tada Ti možeš uništiti Izrael. "Četvrtak je rekao:" Gospode, na meni su stvorene ptice koje se koriste za prinose grijeha. Kad Izraela više ne bude bilo, tko će donositi prinose? Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael. "Petak je bio nepovoljan za Hamanov ždrijeb, jer je to bio dan stvaranja čovjeka, a Gospod Bog rekao je Izraelu:" Vi ste ljudi. "Najmanje od svega bila je subota. dan sklon da se potčini Hamanovim opakim planovima. Rekao je: "Subota je znak između Izraela i Boga. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael! "i tada Ti možeš uništiti Izrael. "Četvrtak je rekao:" Gospode, na meni su stvorene ptice koje se koriste za prinose grijeha. Kad Izraela više ne bude bilo, tko će donositi prinose? Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael. "Petak je bio nepovoljan za Hamanov ždrijeb, jer je to bio dan stvaranja čovjeka, a Gospod Bog rekao je Izraelu:" Vi ste ljudi. "Najmanje od svega bila je subota. dan sklon da se potčini Hamanovim opakim planovima. Rekao je: "Subota je znak između Izraela i Boga. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael! "Petak je bio nepovoljan za Hamanove parcele, jer je to bio dan stvaranja čovjeka, a Gospod Bog rekao je Izraelu: "Vi ste ljudi." Najmanje od svega bio je dan subote koji je bio sklon podvrgavanju Hamanovim opakim planovima. Reklo se: "Subota je znak između Izraela i Boga. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael!"Petak je bio nepovoljan za Hamanove parcele, jer je to bio dan stvaranja čovjeka, a Gospod Bog rekao je Izraelu: "Vi ste ljudi." Najmanje od svega bio je dan subote koji je bio sklon podvrgavanju Hamanovim opakim planovima. Reklo se: "Subota je znak između Izraela i Boga. Prvo me uništi, a onda možeš uništiti Izrael!" Zbunjen, Haman je odustao od svake ideje da se riješi povoljnog dana u tjednu. Primijenio se na zadatak potražiti prikladan mjesec za svoj zlokobni pothvat. Kako mu se činilo, Adar je jedini od dvanaest posjedovao ništa što bi se moglo protumačiti u korist Židova. Činilo se da su ostali na njihovoj strani. U Nisanu je Izrael otkupljen od Egipta; u Iyaru je Amlek svladao; Na Sivanu je etiopski Zerah bio pogođen u ratu s Asom; u Tamuzu su bili pokoreni amoritski kraljevi; u Ab su Židovi izvojevali pobjedu nad Aradom, Kanaancem; u Tishriju je židovsko kraljevstvo bilo čvrsto uspostavljeno posvećenjem Salomonova hrama, dok je u Hešvanu dovršena gradnja hrama u Jeruzalemu; Kislew i Tebet bili su mjeseci tijekom kojih su Izraelci osvojili Sihona i Oga,i u Shebatu se dogodio krvoločni pohod jedanaest plemena protiv bezbožne djece Benjaminove. Nije jedini Adar bio mjesec bez povoljnog značenja u židovskoj povijesti, već zapravo mjesec nesreće, mjesec u kojem je Mojsije umro. Ono što Haman nije znao je da je Adar bio mjesec u kojem se dogodilo i Mojsijevo rođenje. Tada je Haman istražio dvanaest znakova zodijaka u odnosu na Izrael, i opet se pokazalo da je Adar bio najnepovoljniji mjesec za Židove. Prvo sazviježđe, Ovan, reklo je Hamanu: "'Izrael je rasuta ovca', i kako možeš očekivati ​​da otac ponudi sina na klanje?" Bik je rekao: "Izraelski predak bio je" prvorođeni junak "." Blizanci: "Kako smo blizanci, tako je i Tamar rodila blizance Judi." Rakovica: "Kao što me zovu Saratan, ogrebotina, tako se za Izrael kaže: 'Svi koji ga tlače, on će se ogrebati'." Lav: "Boga zovu lavom i je li vjerojatno da će lav dopustiti lisici da ugrize svoju djecu?" Djevica: "Kao što sam djevica, tako se Izrael uspoređuje s djevicom." Ravnoteža: "Izrael se pokorava zakonu protiv nepravednih ravnoteža u Tori i zato mora biti zaštićen ravnotežom." Škorpion: "Izrael je sličan meni, jer se i on zove škorpion." Strijelac: "Judini sinovi su majstori luka, a lukovi moćnika usmjerenih protiv njih bit će slomljeni." Jarac: "Jarac je donio blagoslov Jakovu, izraelskom pretku, i razumljivo je da blagoslov pretka ne može nanijeti nesreću potomku." Nositelj vode: "Njegova je vlast uspoređena s kantom, pa mu stoga Vodovod ne može ne donijeti dobro." Ribe su bile jedino zviježđe koje je, barem prema Hamanovom tumačenju, dalo nepovoljne prognoze o sudbini Židova. Govorilo se da će Židove progutati poput riba. Bog je međutim rekao: "O zlikovče! Ribe se ponekad progutaju, ali ponekad progutaju, a progutači će te progutati." A kad je Haman počeo bacati ždrijeb, Bog je rekao: "O zlikovče, sine zlikovče! Ono što su ti tvoji ždrijebi pokazali, to je tvoj vlastiti udio, da ćeš biti obješen." ODREĆENJE ŽIDOVA Odlučujući da uništi zauzete Židove, Haman se pojavio pred Ahasverom sa svojom optužbom protiv njih. "Postoji određeni narod", rekao je, "Židovi, rasuti i rasuti među narodima u svim provincijama kraljevstva. Oni su ponosni i drski. U Tebetu se, u dubini zime, kupaju u toploj vodi , a ljeti sjede u hladnoj vodi. Njihova se religija razlikuje od religije svih drugih ljudi, a zakoni od zakona svake druge zemlje. Na naše zakone ne obraćaju pažnju, naša religija kod njih ne nalazi naklonost i kraljeve naredbe ne izvršavaju. Kad im oko padne, ispljunu pred nas i smatraju nas nečistim posudama. Kad ih naplatimo za kraljevu službu, ili skoče na zid i sakriju se u komore,ili probiju zidove i pobjegnu. Ako ih požurimo uhapsiti, okreću se prema nama, bijesno nas gledaju, škripe zubima, lupaju nogama i tako nas zastrašuju da ih ne možemo čvrsto držati. Ne daju nam svoje kćeri za žene, niti uzimaju naše kćeri za žene. Ako netko od njih mora obaviti kraljevu službu, cijeli dan miruje. Ako nas žele kupiti, kažu: 'Ovo je dan za poslovanje.' Ali ako želimo kupiti nešto od njih, oni kažu: 'Danas možda nećemo raditi ništa', pa stoga ne možemo ništa kupiti od njih u njihove tržišne dane.niti odvode naše kćeri ženama. Ako netko od njih mora obaviti kraljevu službu, cijeli dan miruje. Ako nas žele kupiti, kažu: 'Ovo je dan za poslovanje.' Ali ako ih želimo kupiti, oni kažu: 'Danas možda nećemo raditi ništa', pa stoga ne možemo ništa kupiti od njih u njihove tržišne dane.niti odvode naše kćeri ženama. Ako netko od njih mora obaviti kraljevu službu, cijeli dan miruje. Ako nas žele kupiti, kažu: 'Ovo je dan za poslovanje.' Ali ako ih želimo kupiti, oni kažu: 'Danas možda nećemo raditi ništa', pa stoga ne možemo ništa kupiti od njih u njihove tržišne dane. "Vrijeme im prolazi ovako mudro: prvi sat u danu, kažu, trebaju za recitiranje sheme; drugi za molitvu; treći za jelo; četvrti za izgovaranje milosti, da zahvaljuju Bogu na hrani i piće On im je odobrio; peti sat posvećuju svojim poslovnim poslovima; u šestom već osjećaju potrebu za odmorom; u sedmom ih žene zovu govoreći: 'Vratite se kući, vi umorni, koji ste tako iscrpljeni kraljevom službom! ' "Sedmi dan slave kao subotu; tog dana odlaze u sinagoge, čitaju knjige, prevode dijelove svojih proroka, proklinju našeg kralja i izvršavaju našu vladu, govoreći: 'Ovo je dan kada je veliki Bog se odmorio; neka nam podari odmor od pogana. ' "Žene onečišćuju vode svojim ritualnim kupkama, koje uzimaju nakon sedam dana nečistoće. Osmog dana nakon rođenja sinova, nemilosrdno ih obrezuju, govoreći: 'Ovo će nas razlikovati od svih ostalih naroda.' Na kraju trideset dana, a ponekad i dvadeset i devet, slave početak mjeseca. U mjesecu nisanu obilježavaju osam dana Pashe, započinjući slavlje potpirujući vatru od četke kako bi izgorio kvasac. sav kvasac u svojim domovima izvan pogleda, prije nego što upotrijebe beskvasni kruh, govoreći: 'Ovo je dan kad su naši očevi bili otkupljeni iz Egipta.' Takav je festival koji zovu Pesah. Oni odlaze u svoje sinagoge, čitaju svoje knjige i prevode iz spisa proroka govoreći: 'Kao što je kvasac uklonjen iz naših kuća, tako neka i ova opaka vlast bude uklonjena s nas. ' "Ponovo u Siwanu slave dva dana, na koja odlaze u svoje sinagoge, recitiraju shemu i klanjaju molitve, čitaju Toru i prevode iz knjiga svojih proroka, proklinju našeg kralja i iznuđuju naše vlada. Ovo je praznik koji nazivaju Azarta, završni festival. Oni se penju na krovove svojih sinagoga i bacaju jabuke koje pokupe oni dolje, uz riječi: "Kako su ove jabuke skupljene, tako neka budemo okupljeni iz našeg rasipanja među poganima. ' Kažu da promatraju ovaj festival, jer je ovih dana Tora otkrivena njihovim precima na planini Sinaj. "Prvoga Tishrija ponovno slave Novu godinu, odlaze u svoje sinagoge, čitaju knjige, prevode dijelove iz spisa svojih proroka, psuju našeg kralja, izvršavaju našu vladu i trube u trube govoreći: ' ovaj Spomen dan neka nas se sjećaju po dobru, a neprijatelji po zlu. ' "Devetog dana istog mjeseca kolju stoku, guske i perad, jedu i piju i prepuštaju se delikatesima, oni i njihove žene, njihovi sinovi i njihove kćeri. Ali deseti dan istog mjeseca nazivaju Velikim Brzi i svi poste, oni zajedno sa svojim suprugama, sinovima i kćerima, čak i bez milosti muče svoju djecu, prisiljavajući ih da se uzdrže od hrane. Kažu: 'Na današnji dan su oprošteni naši grijesi , a dodaju se zbroju grijeha koje su počinili naši neprijatelji. ' Oni idu u svoje sinagoge, čitaju iz svojih knjiga, prevode iz spisa svojih proroka, proklinju našeg kralja i iznuđuju našu vladu, govoreći: 'Neka ovo carstvo bude izbrisano s lica zemlje poput naših grijeha.' Oni mole i mole se da kralj umre i da njegova vladavina prestane. "Petnaestog istog mjeseca slave svetkovinu sjenica. Pokrivaju krovove svojih kuća lišćem, pribjegavaju našim parkovima, gdje sijeku palmine grane za svoje svečane vijence, trgaju plodove etroga i izazvati pustoš među vrbama potoka, rušeći živice u potrazi za Hošom, ne govoreći: "Kao što to čini i kralj u trijumfalnoj povorci." Zatim se poprave u svojim sinagogama kako bi se molili, čitali iz svojih knjiga i radili krugove sa svojim Hosha'notom, sve vrijeme skačući i skačući poput koza, tako da se ne zna hoće li nas proklinjati ili nas blagoslivljati. Sukkot, kako ga zovu, i dok traje, ne pružaju nikakvu kraljevu službu, jer im je, kako tvrde, ovih dana zabranjen svaki posao. "Na taj način troše cijelu godinu na gluposti i gusle, samo kako bi izbjegli obavljanje kraljeve službe. Na kraju svakog razdoblja od pedeset godina imaju jubilarnu godinu, a svaka sedma godina je godina oslobađanja , tijekom kojega zemlja leži u ledini, jer je oni ni sijeju ni ne beru, a ne prodaju nam ni voće ni ostale poljske proizvode, tako da mi koji živimo među njima umiremo od gladi. Na kraju svakog razdoblja od dvanaest mjeseci , oni slave Novu godinu, na kraju svakih trideset dana Mladi Mjesec, a svaki sedmi dan je subota, dan u kojem se, kako kažu, Gospodar svijeta odmarao. " Nakon što je Haman dovršio svoju raspravu o Židovima, Bog je rekao: "Dobro si nabrojio židovske praznike, a izostavio si dva Purima i Shushan-Purima koje će Židovi proslaviti u spomen na tvoj pad." Iako je Haman optužio pametno, opravdanje Židova nije bilo ništa manje pametno. Jer su pronašli branitelja u arkanđelu Mihaelu. Dok je Haman podizao optužnicu, ovako je razgovarao s Bogom: "Gospodaru svijeta! Ti dobro znaš da Židove ne optužuju za idolopoklonstvo, niti za nemoralno ponašanje, niti za prolijevanje krvi; oni su optuženi samo za poštivanje Tvoje Tore . " Bog ga je umirio: "Dok živiš, nisam ih napustio, neću ih napustiti." Hamanova denuncijacija židovskog naroda našla je spreman odjek u srcu kralja. Odgovorio je: "I ja želim uništenje Židova, ali bojim se njihova Boga, jer je On silno neusporediv i voli svoj narod velikom ljubavlju. Tko ustane protiv njih, satre mu pod noge. Pomislite samo na faraona! Zar nam njegov primjer ne bi trebao biti upozorenje? On je vladao cijelim svijetom, ali zato što je tlačio Židove, posjećivali su ga strašne pošasti. Bog ih je izbavio od Egipćana i rascijepio more za njih, čudo nikad učinjeno ni za jednu drugu naciju, a kad ih je faraon progonio s vojskom od šest stotina tisuća ratnika, on i njegov domaćin zajedno su se utopili u moru. Vaš predak Amalek, O Haman, napao ih je s četiristo tisuća heroja i sve ih je Bog predao u ruke Jošuine,koji ih je ubio. Sisera je imao pod sobom četrdeset tisuća generala, svaki po jednog zapovjednika od sto tisuća ljudi, ali svi su bili uništeni. Bog Židova naredio je zvijezdama da pojedu ratnike Sisere, a onda je učinio da veliki general padne u žensku moć, da zauvijek postane posredna riječ i prijekor. Mnogi i hrabri vladari digli su se protiv njih, sve ih je Bog zbacio i srušio na njihovu vječnu sramotu. Pa, možemo li se onda odvažiti protiv njih? "Mnogi i hrabri vladari digli su se protiv njih, sve ih je Bog zbacio i srušio na njihovu vječnu sramotu. Pa, možemo li se onda odvažiti protiv njih? "Mnogi i hrabri vladari digli su se protiv njih, sve ih je Bog zbacio i srušio na njihovu vječnu sramotu. Pa, možemo li se onda odvažiti protiv njih? " Haman je, međutim, ustrajao. Dan za danom nagovarao je kralja da pristane na njegov plan. Ahasver je nakon toga sazvao vijeće mudraca svih naroda i jezika. Njima je podnio pitanje, ne bi li Židove trebalo uništavati, budući da se razlikuju od svih ostalih naroda. Mudri vijećnici pitali su se: "Tko je taj koji te želi navesti na tako koban korak? Ako se židovska nacija uništi, svijet će sam prestati biti, jer svijet postoji samo zbog Tore koju je proučavao Izrael Da, samo sunce i mjesec bacali su svjetlost samo radi Izraela, i da nije bilo njega, nije bilo ni dana ni noći, a ni rosa ni kiša ne bi mokri zemlju. Više od ovoga, svi drugi narodi pored Bog je Izraela označio kao 'strance', ali Izraela je pozvao u svojoj ljubavi 'ljudi u njegovoj blizini, 'i Njegova' djeca '. Ako ljudi ne dopuste da nekažnjeno napadnu svoju djecu i rodbinu, koliko će manje Bog mirno sjediti kad Izrael bude napadnut Bog Vladar nad svim stvarima, nad moćima na nebu gore i na zemlji odozdo, nad duhovima i duše Boga s kojim laže uzvisiti i ponižiti, ubiti i oživjeti. " Haman je bio spreman odgovoriti na ove riječi mudrih: "Bog koji je utopio faraona u moru i koji je učinio sva čudesa i znakove o kojima ste već govorili, da je Bog sada u svojoj dozi, niti može vidjeti niti zaštititi. Jer nije li Nabukodonozor uništio svoju kuću, spalio palaču i rasuo svoj narod po svim krajevima zemlje, a nije mogao učiniti ništa protiv toga? Da je imao snage i snage, ne bi li ih pokazao? To je najbolji dokaz da je bio depilan i slab. " Kad su neznabožački mudraci čuli ove Hamanove argumente, složili su se s njegovim planom i stavili svoj potpis na edikt kojim se određuje progon Židova. ​ UKAZ O ANNIHILACIJI Ovo je tekst uredbe koju je Haman izdao glavarima svih naroda u vezi s uništenjem Židova: "Ovo ovdje zapisujem ja, veliki kraljev časnik, njegov drugi po činu, prvi među velikanima, i jedan od sedam prinčeva i najugledniji među plemićima iz carstva. Ja sam, u dogovoru s vladarima provincija, kraljevskim kneževima, poglavarima i gospodarima, istočnim kraljevima i satrapima, istog jezika, napišite vam po naredbi kralja Ahasvera ovaj zapis zapečaćen njegovim pečatom, tako da se ne može poslati natrag u vezi s velikim orlom Izraelom. Veliki orao protegao je svoje zupčanike po cijelom svijetu; ni zvijer mu nije mogla odoljeti. Ali došao je veliki lav Nabukodonozor i zadao velikom orlu žestok udarac.Zupci su mu pukli, perje mu je iščupano, a stopala odsječena. Cijeli je svijet uživao u odmoru, veselju i spokoju od trenutka kad je orao bio progonjen iz oka do danas. Sad primjećujemo da on svim silama pokušava osigurati krila. Dopušta da mu perje raste, s namjerom da pokrije nas i cijeli svijet, kao što je to učinio našim precima. Na primjer kralja Ahasvera, okupljaju se svi magnati kralja Medije i Perzije, a mi vam dopisujemo naš zajednički savjet, kako slijedi: 'Postavite zamke za orla i zarobite ga prije nego što obnovi snagu i uzleti natrag u svoj eyrie. ' Savjetujemo vam da mu otrgnete perje, slomite mu krila, dadnete njegovo meso nebeskoj ptici, podijelite jaja koja leže u njegovu gnijezdu i zdrobite njegovo mladunce, tako da njegov spomen može nestati sa svijeta.Naš savjet nije poput faraonovog; nastojao je uništiti samo Izraelce; ženama nije naštetio. To nije slično planu Ezava, koji je želio ubiti svog brata Jakova i zadržati svoju djecu kao robove. To nije poput taktike Amaleka, koji je progonio Izrael i udarao najskromnije i nemoćne, ali je snažne ostavio neozlijeđene. To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije nalik na put Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakvu je situaciju, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "nastojao je uništiti samo Izraelce; ženama nije naštetio. To nije slično planu Ezava, koji je želio ubiti svog brata Jakova i zadržati svoju djecu kao robove. To nije poput taktike Amaleka, koji je progonio Izrael i udarao najskromnije i nemoćne, ali je snažne ostavio neozlijeđene. To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije nalik na put Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakvu je situaciju, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "nastojao je uništiti samo Izraelce; ženama nije naštetio. To nije slično planu Ezava, koji je želio ubiti svog brata Jakova i zadržati svoju djecu kao robove. To nije poput taktike Amaleka, koji je progonio Izrael i udarao najskromnije i nemoćne, ali je snažne ostavio neozlijeđene. To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije nalik na put Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakvu je situaciju, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "koji je želio ubiti svog brata Jakova i zadržati svoju djecu kao robove. To nije poput taktike Amaleka, koji je progonio Izrael i udarao najskromnije i nemoćne, ali je snažne ostavio neozlijeđene. To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije poput puta Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakvu je situaciju, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "koji je želio ubiti svog brata Jakova i zadržati svoju djecu kao robove. To nije poput taktike Amaleka, koji je progonio Izrael i udarao najskromnije i nemoćne, ali je snažne ostavio neozlijeđene. To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije poput puta Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakva je situacija, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen, a njihovo potomstvo zauvijek biti odsječeno. "To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije poput puta Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakva je situacija, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "To nije slično politici Nabukodonosora, koji ih je odveo u progonstvo i smjestio blizu svog prijestolja. A to nije poput puta Senaheriba, koji je Židovima dodijelio zemlju onako poštenu kao što je to bila njihova vlastita. Mi smo, jasno prepoznajući kakvu je situaciju, odlučili ubiti Židove, uništiti ih, mlade i stare, tako da više ne postoji njihovo ime i spomen i da njihovo potomstvo zauvijek bude odsječeno. "i njihovo će potomstvo biti zauvijek odsječeno. "i njihovo će potomstvo biti zauvijek odsječeno. " Edikt koji je Ahasver izdao protiv Židova tekao je ovako: "Svim narodima, narodima i rasama: Mir vama! Ovo vas želi upoznati da je k nama došao onaj koji nije iz naše nacije i iz naše zemlje, Amalećanin , sin velikih predaka, i zove se Haman. Zamolio me je, rekavši: 'Među nama živi jedan narod, najoporniji od svih, koji je svaki put kamen spoticanja. Oni premašuju drski i znaju našu slabost i naše nedostatke. Proklinju kralja ovim riječima, koje su im neprestano u ustima: "Bog je Kralj svijeta zauvijek i zauvijek: On će učiniti da pogani izginu iz svoje zemlje: Izvršit će osvetu i kazne nad narodima. "Od početka svih vremena bili su nezahvalni, što svjedoči njihovom ponašanju prema faraonu.S ljubaznošću je primio njih, njihove žene i djecu, u vrijeme gladi. Odrekao im se najboljeg od svoje zemlje. Opskrbio ih je hranom i svime što su trebali. Tada je faraon poželio sagraditi palaču i zamolio je Židove da to učine umjesto njega. Počeli su s radom nezadovoljno, usred žamora, i nije završen do danas. Usred nje prišli su faraonu s ovim riječima: "Želimo prinijeti žrtve Bogu našem na mjestu koje je tri dana vožnje odavde i molimo te da nam posudiš srebrne i zlatne posude i odjeću, i odjeću ". Toliko su posudili, da je svaki od njih imao devedeset magaraca, a Egipat se ispraznio. Kad se, nakon tri dana, nisu vratili, faraon ih je progonio kako bi povratio ukradeno blago.Što su učinili Židovi? Među njima je bio čovjek po imenu Mojsije, sin Amramov, nadčarobnjak, koji je uzgojen u kući faraona. Kad su stigli do mora, ovaj je čovjek podigao svoj štap, rascijepio vode i vodio Židove kroz njih suho, dok su se faraon i njegova vojska utopili. "'Njihov im Bog pomaže dok poštuju Njegov zakon, tako da ih nitko ne može nadvladati. Balaam, jedini prorok koji smo pogani ikad imali, ubili su mačem, kao što su učinili Sihonu i Ogu, moćnim kraljevima Kanaan, čiju su zemlju uzeli nakon što su ih ubili. Isto tako, uništili su Amaleka, velikog i slavnog vladara, i Saula, njihova kralja, i Samuela, njihovog proroka. Kasnije su imali nemilosrdnog kralja, Davida po imenu, koji je pobio Filisteje, Amonci i Moavci, a nijedan od njih nije ga mogao razočarati.Salomon, sin ovog kralja, budući mudar i pronicljiv, sagradio im je bogomolju u Jeruzalemu, kako se ne bi razišli po svim dijelovima svijeta. Ali nakon što su bili krivi za mnoge zločine protiv svog Boga, predao ih je u ruke kralja Nabukodonozora, koji ih je deportirao u Babiloniju. "'Do danas su među nama, i premda su pod našom rukom, u njihovim očima nismo nikome važni. Njihova se religija i zakoni razlikuju od religije i zakona svih ostalih naroda. Njihovi sinovi to ne čine vjenčajte se s našim kćerima, našim bogovima koje ne štuju, ne poštuju našu čast i odbijaju saviti koljeno pred nama. Nazvavši se slobodnjacima, neće činiti našu službu i naše zapovijedi ne poštuju. ' "Stoga su se velikani, prinčevi i satrapi okupili pred nama, zajedno smo se savjetovali i razriješili neopozivu odluku, u skladu sa zakonima Meda i Perzijanaca, da se Židovi istrebe iz stanovništva Poslali smo edikt na sto dvadeset i sedam provincija moga carstva, da ih ubijemo, njihove sinove, njihove žene i njihovu malu djecu, trinaestog dana mjeseca Adar, nitko ne smije pobjeći. učinili su našim precima i željeli učiniti nama, tako će se učiniti i njima, a njihova imovina predati se kradljivcima. Tako ćete učiniti da nađete milost preda mnom. Ovo je spis pismo koje vam šaljem, Ahasvere, kralj Medije i Perzije. " Cijena koju je Haman ponudio kralju za Židove bila je deset tisuća sto težina srebra. Kao osnovu svog izračuna uzeo je broj Židova pri njihovom izlasku iz Egipta, šest stotina tisuća, i ponudio je pola šekela za svaku njihovu dušu, svotu koju je svaki Izraelac morao godišnje plaćati za održavanje svetišta . Iako je svota bila toliko velika da Haman nije mogao pronaći novčić dovoljno da ga plati, ali je obećao da će ga dostaviti u obliku srebrnih poluga, Ahasver je odbio otkupninu. Kad je Haman dao ponudu, rekao je: "Bacimo ždrijeb. Ako vi izvučete Izrael, a ja izvučem novac, prodaja predstavlja valjanu transakciju. Ako je obrnuto, ne vrijedi." Zbog židovskih grijeha prodaju su potvrdili ždrijebovi. Ali Haman nije bio previše zadovoljan vlastitim uspjehom. Nije se volio odreći tako velike svote novca.Promatrajući njegov loš humor, Ahasver je rekao: "Zadržite novac; nije me briga niti zarađivati ​​niti gubiti novac na račun Židova." Za Židove je bila sreća što kralj nije prihvatio novac za njih, inače njegovi podanici ne bi poštivali njegov drugi edikt, povoljan za Židove. Mogli bi iznijeti argument da je kralj, prihvativši novčani iznos za njih, dao ostavku na svoja prava nad Židovima u korist Hamana, koji je, prema tome, mogao s njima postupati kako je htio. Sporazum između Ahasvera i Hamana sklopljen je na vrtiću, kažnjavanjem za zločin sinova Jakova, koji su nemilice prodali svog brata Josipa u ropstvo Ismaelitima dok su jeli i pili. Radost ovog supružnika koji mrzi Židove prema Ahasveru mrzio je Židove s ne manje žestokom mržnjom nego što je to činio Haman, nije dijelio nitko. Glavni grad Shushan bio je u žalosti i bio je zbunjen. Jedva je objavljen edikt o uništenju protiv Židova, kad su se u gradu počele događati svakakve nedaće. Žene koje su vješale veš kako bi se osušile na krovovima kuća pale su mrtve; ljudi koji su išli crpiti vodu pali su u bunare i izgubili život. Dok su se Ahasver i Haman veselili u palači, grad je bio zgrožen i ožalošćen. SATAN OPTUŽUJE ŽIDOVE Položaj Židova nakon kraljevskog edikta postao je poznat opis prosjaka. Ako se Židov odvažio u inozemstvo na ulicu kako bi obavio kupnju, Perzijanci su ga gotovo izluđivali, izrugujući mu se sljedećim riječima: "Nema veze, sutra ću uskoro biti ovdje, a onda ću te ubiti i uzeti tvoj novac od tebe. " Ako se Židov ponudio da se proda kao rob, bio bi odbijen; čak ga ni žrtva slobode nije mogla zaštititi od gubitka života. Mordokaj, međutim, nije očajavao; pouzdao se u Božansku pomoć. Na putu iz dvora, nakon što su ga Haman i njemu slični sa zlonamjernom radošću izvijestili o kraljevu zadovoljstvu u vezi sa Židovima, susreo je židovsku djecu koja su dolazila iz škole. Pitao je prvo dijete koji je stih iz Svetih pisama proučavao u školi toga dana, a odgovor je bio: "Ne bojte se iznenadnog straha niti pustoši zlih kad dođe." Ajet koji je drugi upamtio za pamćenje bio je: "Neka se zajedno savjetuju, ali to će biti srušeno; neka govore riječ, ali to neće izdržati; jer Bog je s nama." A stih koji je treći naučio bio je: "I ja sam On do duboke starosti, i nosit ću vas i do isukanih dlaka: stvorio sam i nosit ću; da, nosit ću i izbavit ću." Kad je Mordokaj čuo ove stihove, počeo je likovati, zapanjivši Hamana ne malo. Mordokaj mu je rekao: "Radujem se dobroj vijesti koju su mi najavila školska djeca." Haman je nakon toga pao u takav bijes da je uzviknuo: "U smirenosti će oni prvi osjetiti težinu moje ruke." Ono što je Mardoheja najviše zabrinulo bila je sigurnost da su opasnost pozvali sami Židovi, svojim grešnim ponašanjem u vezi s domjencima koje je priredio Ahasver. Osamnaest tisuća petsto Židova sudjelovalo je u njima; jeli su i pili, opijali se i činili nemorale, kao što je Haman predvidio, upravo iz razloga što je savjetovao kralja da održi bankete. Nakon toga je Sotona podigao optužnicu protiv Židova. Optužbe koje je iznio protiv njih bile su takve naravi da je Bog odmah naredio da mu se donesu materijali za pisanje radi dekretacije i to je napisano i zapečaćeno. Kada je Tora čula da su sotonini naumi protiv Židova uspjeli, izbila je žestok plač pred Bogom, a njeni jadikovci probudili su anđele koji su također počeli zavijati govoreći: "Ako Izrael treba uništiti, kakva je korist od toga cijeli svijet?" Sunce i mjesec čuli su jadikovke anđela, pa su obukli svoju žalosnu odjeću, a također su gorko plakali i ridali govoreći: "Zar će Izrael biti uništen, Izrael koji luta od grada do grada i od zemlje do zemlje, samo za radi proučavanja Tore; koji teško pati pod rukom neznabožaca samo zato što promatra Toru i znak saveza? " U velikoj je žurbi prorok Ilija potrčao prema patrijarsima i ostalim prorocima, te svecima u Izraelu i obratio im se ovim riječima: "O, očevi svijeta! Anđeli, i sunce i mjesec, i nebo i zemlja, a sve nebeske vojske gorko plaču. Cijeli svijet hvata muka poput žene u mukama zbog vaše djece koja su izgubila život zbog svojih grijeha, a vi sjedite tiho i spokojno. " Na to je Mojsije rekao Iliji: "Znaš li nekoga od svetaca u sadašnjem naraštaju Izraela?" Ilija je imenovao Mardoheja, a Mojsije mu je poslao proroka s optužbom da on, „svetac živog naraštaja“, sjedini svoje molitve s molitvama svetaca među mrtvima, a možda bi se propast mogla izbjeći od Izraela . Ali Ilija je oklijevao. "O vjerni pastiru, "rekao je," Božji edikt o uništenju napisan je i zapečaćen. "Mojsije, međutim, nije odustao; poticao je patrijarhe:" Ako je edikt zapečaćen voskom, uslišat će se vaše molitve; ako s krvlju, onda je sve uzalud. " Elijah je požurio s Mordokajem, koji je, kad je prvi put čuo na čemu je Bog razriješio, poderao odjeću i bio obuzet velikim strahom, premda prije nego što se pouzdano nadao da će pomoć doći od Boga. Okupio je svu školsku djecu i brzo ih dobio, tako da bi ih glad mogla natjerati na stenjanje i stenjanje. Tada je Izrael razgovarao s Bogom: "Gospodaru svijeta! Kad pogani bjesne protiv mene, ne žele moje srebro i zlato, žele samo da me istrijebe s lica zemlje. Takav je bio dizajn Nabukodonosora kad je htio primorati Izrael da se klanja idolu. Da nije bilo Hananije, Mišaela i Azarija, nestao sam sa svijeta. Sad je Haman taj koji želi iskorijeniti cijelu lozu. " Tada se Mardohej obratio svim ljudima ovako: "O izraelski narode, koji si tako drag i dragocjen pred očima tvoga Nebeskog Oca! Ne znaš li što se dogodilo? Nisi li čuo da su kralj i Haman odlučili da nas uklone lice zemlje, da nas uništi ispod sunca? Nemamo kralja na kojeg se možemo osloniti i proroka koji bi se zauzeo za nas molitvama. Nema mjesta kamo bismo mogli pobjeći, nema zemlje u kojoj bismo mogli naći sigurnost . Mi smo poput ovaca bez pastira, poput broda na moru bez pilota. Mi smo poput siročeta rođenog nakon smrti njegova oca, a smrt mu oduzima i majku, kad je jedva počeo hraniti hranu iz njezine dojke ". Nakon ovog obraćanja sazvan je veliki molitveni skup izvan Šušana. Kovčeg u kojem se nalazio svitak zakona, prekriven kostrijetom i posut pepelom, donijet je onamo. Svitak je razmotan i iz njega se čitaju sljedeći stihovi: "Kad si u nevolji i sve te stvari dođu na tebe, u posljednje dane vratit ćeš se Gospodinu, Bogu svome, i poslušati Njegov glas, jer Gospodin, Bog tvoj, milosrdan je Bog: neće te iznevjeriti, niti će te uništiti niti zaboraviti savez njihovih otaca na koji im se zakleo. " Na to je Mardohej dodao riječi opomene: "O narode Izraelov, ti si drag i dragocjen svom Ocu na nebesima, slijedimo primjer stanovnika Ninive, čineći ono što su činili kad im je prorok Jona došao objaviti uništenje Kralj je ustao sa svog prijestolja, položio s njega svoju krunu, prekrio se kostrijetom i sjeo u pepeo, objavio je i objavio kroz Ninivu dekretom kralja i njegovih plemića rekavši: 'Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado, ne okusite ništa; neka ne hrane i ne piju vodu, već neka budu prekriveni kostrijetima, i ljudi i zvijeri, i neka silno vape za Bogom; njegov zli put i od nasilja u njihovim rukama. ' Tada mu se Bog pokajao za zlo koje je naumio da ih nanese na njih,a On to nije učinio. Slijedimo njihov primjer, držimo se posta, možda će nam se Bog smilovati. " Nadalje, Mardohej je rekao: "Gospodaru svijeta! Nisi li se zakleo našim ocima da ćemo nas stvoriti onoliko koliko je zvijezda na nebesima? A sada smo kao ovce u ruševinama. Što je s tvojom zakletvom?" Plakao je naglas, iako je znao da Bog čuje najtiši šapat, jer je rekao: "Oče Izraelov, što si mi učinio? Jedan jedini krik tjeskobe koji je izgovorio Ezav uzvratio si blagoslovom njegova oca Izaka," Od mača svoga ćeš živjeti, 'a sada smo i sami prepušteni na milost i nemilost mača. " Mordokaj nije bio svjestan da je njega, potomka Jakovljeva, Haman, potomak Ezavov, za kaznu doveo do plača i naricanja, jer je sam Jakov doveo Ezava na plač i naricanje. OSTVAREN SAN O MORDECAIU Esther, koja nije ništa znala o onome što se događa na dvoru, bila je jako uznemirena kad su joj poslužitelji rekli da se Mordokaj pojavio u krugu palače odjeven u kostrijet i pepeo. Strah ju je toliko obuzeo da je bila lišena majčinskih radosti kojima se radovala sa sretnim iščekivanjem. Poslala je odjeću Mordokaju, koji je, međutim, odbio odložiti svoju odjeću žalosti sve dok Bog nije dopustio da se za Izrael dogode čuda, pri čemu je slijedio primjer takvih velikaša u Izraelu kao što su Jakov, David i Ahab i pogani stanovnici Ninive u vrijeme Jone. Ni na koji način se ne bi oblačio u sudsku odjeću sve dok su njegovi ljudi bili izloženi sigurnoj patnji. Kraljica je poslala po Daniela, u Svetom pismu također pozvanog Hathacha,i naloži mu da nauči od Mordokaja zbog čega je tugovao. Kako bi izbjegli svu opasnost od špijuniranja ušiju, Hathach i Mordokaj vodili su svoj razgovor na otvorenom, poput Jakova, kada se savjetovao sa svojim ženama Leah i Rachel o napuštanju njihova oca Labana. Hathach Mordokaj poslao je kraljici vijest da je Haman Amalečanin, koji je poput svog pretka želio uništiti Izrael. Zamolio ju je da se pojavi pred kraljem i založi se za Židove, podsjećajući je istovremeno na san koji mu je nekoć bio i o kojem joj je pričao. Jednom, kad je Mordokaj dugo vremena plakao i jadikovao zbog bijede Židova u Raspršenju i usrdno se molio Bogu da otkupi Izrael i obnovio Hram, zaspao je i u snu ga je posjetio san. Sanjao je da je prevezen u pustinjsko mjesto koje nikada prije nije vidio. Mnoge su nacije živjele tamo pomiješane, samo se jedna mala i prezrena nacija držala odvojeno na kratkoj udaljenosti. Odjednom je zmija pucala iz sredine naroda, uzdižući se sve više i više, i sve jača i veća u omjeru kako je ustajala. Pojurila je u smjeru mjesta na kojem je stajala njihova majušna nacija i pokušala se projicirati na nju. Neprobojni oblaci i mrak zaogrnuli su malu naciju, a kad je zmija bila na mjestu da je uhvati, s četiri strane svijeta osvanuo je uragan,prekrivajući zmiju kao što odjeća prekriva čovjeka i puhala je na komadiće. Fragmenti su se raspršili amo-tamo poput pljeve pred vjetrom, sve dok nigdje nije bilo ni trunke čudovišta. Tada su oblak i tama nestali iznad male nacije, sjaj sunca opet ju je obavio. Ovaj je san Mordokaj zabilježio u knjizi, a kad je oluja počela bjesnjeti protiv Židova, pomislio je na to i zatražio da Estera ode kralju kao zagovornica svog naroda. U početku se nije osjećala sklonom pristati na Mordokajeve želje. Glasnikom se prisjetila da mu je on sam inzistirao na tome da drži njezino židovsko podrijetlo u tajnosti. Osim toga, uvijek se pokušavala suzdržati da se na vlastitu inicijativu ne pojavi pred kraljem, kako joj ne bi pomogla srušiti grijeh na njezinu dušu, jer se dobro sjećala Mordokajevog učenja, da "Židovka, zarobljena među poganin koji im samovoljno odlazi, gubi svoj dio u židovskoj naciji. " Radovala se što su joj udovoljene molbe i kralj joj se nije približio prošli mjesec.Je li se sada dobrovoljno predstavila pred njim? Nadalje, glasnika je obavijestila Mordokaja da je Haman uveo novi propis o palači. Svatko tko bi se pojavio pred kraljem, a da ga Haman nije pozvao, pretrpio bi smrtnu kaznu. Stoga nije mogla, ako bi htjela, ići kralju zagovarati stvar Židova. Estera je nagovarala svog ujaka da se suzdrži od kađanja Hamana i pruža mu izgovor za izazivanje mržnje Ezava prema Jakovu nad Mardohejem i njegovom nacijom. Mordokaj je, međutim, bio čvrsto uvjeren da je Esteri Bog odredio spasiti Izrael. Kako bi se drugačije mogla objasniti njezina čudesna povijest? U trenutku kad je Estera izvedena na sud, pomislio je: "Je li moguće da Bog natjera tako pobožnu ženu da se vjenča s poganima, da nije imenovana da spasi Izrael od prijetećih opasnosti?" Čvrst, budući da je Mordokaj bio odlučan natjerati Esther da se snađe u poslovima, još uvijek nije smatrao jednostavnom stvar u komunikaciji s njom. Jer Hathacha je Haman ubio čim je otkriveno da je djelovao kao posrednik između Mordokaja i Estere. Nije ga bilo nikoga tko bi ga zamijenio, jer je Bog poslao arkanđele Mihaela i Gabrijela da prenose poruke od jednog do drugog i natrag. Mardohej joj je poslao vijest, ako dopusti priliku da pomogne Izraelu da se provuče, morat će odgovoriti za propust pred nebeskim sudom. Međutim, Izraelu u nevolji pomoć bi stigla s drugih strana. Nikada Bog nije napustio svoj narod u vrijeme potrebe. Štoviše, opomenuo ju je da joj je, kao Saulovom potomku, bila dužnost popraviti grijeh svog pretka jer Agaga nije usmrtila. Da je učinio kako mu je naloženo, Židovi se sada ne bi morali bojati mahinacija Hamana, potomstva Agaga. Založio joj je da moli svog Nebeskog Oca da se obračuna sa sadašnjim izraelskim neprijateljima, kao što se obračunavao sa svojim neprijateljima u prijašnja doba. Da bi je ohrabrio, Mordokaj je nastavio: "Zar Haman toliko nadmašuje velikog da njegov plan protiv Židova mora uspjeti? Trebate li ipak reći da je superiorniji od vlastitog pretka Amaleka, kojeg je Bog zdrobio kad se napadnuo na Izrael? Je li moćniji od trideset i jednog kralja koji su se borili protiv Izraela i koje je Joshua ubio 'Božjom riječju'? Je li jači od Sisere, koji je izašao protiv Izraela s devet stotina željeznih kočija, a ipak je smrt dočekao od puke žene, kaznom zbog toga što je Izraelcima povukao upotrebu izvora vode i spriječio njihove žene u uzimajući propisane obredne kupke i time ispunjavajući svoju bračnu dužnost? Je li moćniji od Golijata, koji je grdio izraelske ratnike, a David ga je ubio? Ili je nepobjediviji od sinova Orfe, koji su vodili ratove s Izraelom,a ubili su ih David i njegovi ljudi? Stoga se nemojte suzdržavati usta od molitve i usana od molbe, jer zbog zasluga naših otaca Izrael je uvijek i uvijek istrgnut iz ralja smrti. Onaj koji je u svako doba učinio čudesa za Izrael, sada će predati neprijatelja u naše ruke, da mi učinimo s njim kako nam se čini najboljim. " Ono što je nastojao posebno dojmiti Esther, bilo je da Bog dovede pomoć Izraelu bez njezinog posredovanja, ali njezin je interes bio iskoristiti priliku, zbog koje je sama stigla do svog uzvišenog mjesta, da nadoknadi prijestupe počinjene od strane njezina kuća, Saul i njegovi potomci. Prepustivši se konačno Mordekajevim argumentima, Estera je bila spremna riskirati život na ovom svijetu, kako bi osigurala život na budućem svijetu. Ujaku je uputila samo jedan zahtjev. Morao je da Židovi provedu tri dana u molitvi i postu u njezino ime da bi mogla naći naklonost u kraljevim očima. U početku se Mordokaj protivio proglašenju posta, jer je bilo vrijeme Pashe, a zakon zabranjuje post praznicima. Ali na kraju je prihvatio Esterino obrazloženje: "Od kakve će koristi blagdani, ako nema Izraela koji bi ih slavio, a bez Izraela ne bi bilo ni Tore. Stoga je uputno prijeći na zakon, da bi Bog mogao milost prema nama ". ESTERINA MOLITVA U skladu s tim Mordokaj se dogovorio za post i molitveni sastanak. Na sam dan festivala sam se prebacio preko vode na drugu stranu Sušana, gdje su svi Židovi u gradu mogli zajedno promatrati post. Bilo je važno da židovski stanovnici Šušana mimo svih ostalih Židova rade pokoru i traže pomilovanje od Boga, jer su počinili grijeh sudjelujući u Ahasverovom banketu. Dvanaest tisuća svećenika krenulo je u povorci, trubeći u desnim rukama, i svete svitke zakona u lijevoj, plačući i žaleći i uzvikujući protiv Boga: "Evo Tore koju ste nam dali. Ljubljeni vaš narod uskoro će postati Kada se to dogodi, kome će preostati da čita Toru i spomene tvoje ime? Sunce i mjesec odbit će bacati svjetlost u inozemstvo,jer su stvoreni samo zbog Izraela. "Tada padnu ničice i rekoše:" Odgovori nam, Oče naš, odgovori nam, kralju naš. "Čitav se narod pridružio njihovom vapaju i nebesa su plakala s njima , a Oci su izašli iz svojih grobova. Nakon trodnevnog posta, Estera je ustala iz zemlje i prašine i pripremila se da se odvede kralju. Odjenula se u svilenu odjeću, izvezenu zlatom iz Ofira i ogrnutu dijamantima i biserima poslanim iz Afrike; zlatna kruna bila joj je na glavi, a na nogama zlatne cipele. Nakon što je dovršila odijelo, izgovorila je sljedeću molitvu: "Ti si veliki Bog, Bog Abrahama, Izaka i Jakova i Bog mog oca Benjamina. Ne zato što se smatram bez mane, ne usuđujem se pojaviti pred glupim kraljem, ali da izraelski narod ne bude odsječen od svijeta. Zar nije samo zbog Izraela stvoren cijeli svijet i ako Izrael prestane postojati, tko će doći i uzviknuti ' Svet, svet, svet 'tri puta dnevno pred Tobom? Kao što si spasio Hananiaha, Mishaela i Azarija iz goruće peći, a Daniela iz jazbine lavova, tako me spasi iz ruke ovog glupog kralja i učini Ja se u njegovim očima činim šarmantnom i dražesnom. Molim Te da uslišiš moju molitvu u ovo vrijeme progonstva i progona iz naše zemlje.Zbog naših grijeha nad nama se ostvaruju prijeteće riječi Svetoga Pisma: 'Prodati ćete se svojim neprijateljima za robinje i robinje i nitko vas neće kupiti.' Izdana je naredba da nas ubiju. Predani smo maču na uništenje, korijen i granu. Djeca Abrahamova prekrila su se kostrijetom i pepelom, ali iako su starješine sagriješile, koja su nepravde djeca počinila, a iako su djeca počinila nepravde, što su učinila odojka? Plemići jeruzalemski izašli su iz svojih grobova, jer su njihova djeca predana maču.Predani smo maču na uništenje, korijen i granu. Djeca Abrahamova prekrila su se kostrijetom i pepelom, ali iako su starješine sagriješile, koja su nepravde djeca počinila, a iako su djeca počinila nepravde, što su učinila odojka? Plemići jeruzalemski izašli su iz svojih grobova, jer su njihova djeca predana maču.Predani smo maču na uništenje, korijen i granu. Djeca Abrahamova prekrila su se kostrijetom i pepelom, ali iako su starješine sagriješile, koja su nepravde djeca počinila, a iako su djeca počinila nepravde, što su učinila odojka? Plemići jeruzalemski izašli su iz svojih grobova, jer su njihova djeca predana maču. "Kako su brzo prošli dani naše radosti! Zli Haman predao nas je neprijateljima na klanje. "Ispričat ću pred Tobom djela svojih prijatelja i s Abrahamom ću započeti. Iskušala si ga u svim iskušenjima, ali ipak si ga našla vjernim. O da ćeš podržati njegovu voljenu djecu radi njega i pomoći im, kako bi ih Ti nosio kao neraskidivi pečat na svojoj desnoj ruci. Pozovite Hamana da odgovori za zlo što bi nam učinio i osveti se sinu Hammedathau. Zahtjev za naknadom Hamana, a ne Tvojih ljudi, jer je nastojao uništite nas jednim potezom, on, neprijatelj i nevolja vašeg naroda, kojega nastoji zabiti na sve strane. "Vječnom si nas vezom vezao za sebe. O da nas podržavaš za Izaka, koji je bio vezan. Haman je ponudio kralju deset tisuća talenata srebra za nas. Podigni svoj glas i odgovori nam, i izvuci nas iz uskog mjesta u proširenje. Ti koji najsnažnije slomiš, zdrobi Hamana da više nikada ne ustane od pada. Spreman sam da se pojavim pred kraljem i molim za milost za svoje nasljedstvo. Pošalji ti anđeo suosjećanja sa mnom po mojim poslovima, i neka mi blagodat i naklonost budu suputnici. Neka pravednost Abrahamova ide preda mnom, veže me Izakovo povezivanje, draž Jakova stavi se u moja usta i milost Josipova nad moj jezik. Sretan čovjek koji se pouzdaje u Boga; nije posramljen. Posudit će mi svoju desnu i lijevu ruku,kojim je stvorio cijeli svijet. Vi svi Izraelci, molite za mene kao što se i ja molim u vaše ime. Jer, što god čovjek može zatražiti od Boga u vrijeme svoje nevolje, dato mu je. Pogledajmo djela svojih očeva i učinimo im slična, i On će odgovoriti na naše molbe. Lijeva Abrahamova ruka držala je Izaka za grlo, a desna je uhvatila nož. Spremno je dao Tvoje naloge niti je odgodio izvršenje Tvoje zapovijedi. Nebo je otvorilo svoje prozore kako bi dalo prostora anđelima koji su gorko zaplakali i rekli: 'Jao svijetu, ako se ovo dogodi!' Tebe također pozivam! O, odgovori mi, jer daješ uho svima koji su pogođeni i potlačeni. Ti se zoveš Milostivi i Milostivi; Spoar si do bijesa i velik u ljubavi i istini. Čujte naš glas i odgovorite nam,i odvesti nas iz nevolje u proširenje. Tri dana postim u skladu s brojem dana koliko je Abraham putovao da bi svoga sina vezao za oltar prije Tebe. S njim ste sklopili savez i obećali ste mu: 'Kad god vaša djeca budu u nevolji, sjetit ću se vezanosti Izaka za njih i izbavit ću ih iz njihovih nevolja.' Ponovno sam postio tri dana, što je odgovaralo trima razredima Izraela, svećenicima, levitima i Izraelcima, koji su stajali podno Sinaja, i rekao: 'Sve što je Gospod rekao učinit ćemo i biti poslušni.' "Sjetit ću se da ih je Isaac dobro vezao i izbavio ih iz njihovih nevolja. ' Ponovno sam postio tri dana, što se odnosilo na tri razreda Izraela, svećenike, levite i Izraelce, koji su stajali podno Sinaja, i rekao: 'Sve što je Gospod rekao učinit ćemo i biti poslušni.' "Sjetit ću se da ih je Isaac dobro vezao i izbavio ih iz njihovih nevolja. ' Ponovno sam postio tri dana, što je odgovaralo trima razredima Izraela, svećenicima, levitima i Izraelcima, koji su stajali podno Sinaja, i rekao: 'Sve što je Gospod rekao učinit ćemo i biti poslušni.' " Estera je završila svoju molitvu i rekla: "O Bože, Gospodaru nad vojskama! Ti koji istražuješ srce i uzde, sjećaš li se u ovom času zasluga Abrahama, Izaka i Jakova da moja molba Tebi ne bude odbačena , niti će moj zahtjev ostati neispunjen. ' ESTHER INTERCEDES Po završetku molitve, Esther se privela kralju u pratnji trojice poslužitelja, jedan je hodao zdesna od nje, drugi s druge strane, a treći noseći svoj vlak, težak dragim kamenjem kojim je bio okovan. Njezin glavni ukras bio je sveti duh koji se izlio nad nju. Ali jedva da je ušla u odaju u kojoj su bili idoli, kad se sveti duh udaljio od nje, i uzviknula je u velikoj nevolji: "Eli, Eli, lamah azabtani! Hoću li biti kažnjena za djela koja činim protiv svoje volje i samo pokoravajući se poticajima bolnih potreba? Zašto bi se moja sudbina razlikovala od majčine? Kad je faraon samo pokušao prići Sari, pošast je pala na njega i njegovu kuću, ali ja sam godinama prisiljen živjeti s tim poganima, a ti me ne izbaviš iz njegove ruke.O Gospodaru svijeta! Nisam li se pažljivo obazirao na tri zapovijedi koje si posebno odredio za žene? " Da bi stigla do kralja, Estera je morala proći kroz sedam stanova, svaki dužine deset ela. Prva tri je prešla neometano; bili su predaleko da bi kralj mogao promatrati njezin napredak kroz njih. Ali jedva da je prešla prag četvrte odaje, kad ju je Ahasver ugledao i, svladav bijesom, uzviknuo je: "O pokojnicima, njihovi slični se više ne mogu naći na zemlji! Kako sam nagovarao i molio Vashtija da pojavi se preda mnom, ali ona je odbila i zbog toga sam je ubio. Ova je Ester došla ovamo bez poziva, poput javne prostitutke. " U zbunjenosti i očaju Esther je stajala ukorijenjena u središte četvrte odaje. Nakon što su joj jednom dopustili da prođe kroz vrata pod njihovim nadzorom, stražari prve četiri sobe izgubili su vlast nad njom; a stražarima u ostale tri sobe još nije dala povoda da je ometaju. Ipak, dvorjani su bili toliko sigurni da je Estera trebala pretrpjeti smrtnu kaznu, da su Hamonovi sinovi već bili zauzeti dijeljenjem njezinih dragulja među sobom i lijevanjem ždrijeba za njezinu kraljevsku ljubičastu boju. I sama Esther bila je itekako svjesna svog opasnog položaja. U svojoj potrebi molila je Boga: "Eli, Eli, lamah azabtani", i molila mu se riječi koje su pronašle svoje mjesto u Psaltiru koji je sastavio kralj David. Budući da se pouzdala u Boga, On je odgovorio na njezinu molbu,i poslao joj je tri anđela da joj pomognu: jedan joj je lice obavijeo "nitima milosti", drugi je podigao glavu, a treći je izvlačio Ahasverovo žezlo dok je nije dotaknuo. Kralj je okrenuo glavu da izbjegne Esteru, ali anđeli su ga prisilili da je pogleda i da je osvoji njezin zavodljivi šarm. Zbog svog dugog posta Estera je bila toliko slaba da nije mogla pružiti ruku prema kraljevom žezlu. Arkanđeo Mihael morao ju je privući blizu sebe. Ahasver je tada rekao: "Shvaćam, moraš imati najvažniji zahtjev da više voliš, inače nisi svoj život riskirao namjerno. Spreman sam ti ga dati, čak i polovici kraljevstva. Postoji samo jedna molba koju ne mogu dajem zakletvu, a to je obnova Hrama. Dao sam zakletvu Arapinu Gešemu, horonitu Sanballatu i Amonijevcu Tobiji, da neću dopustiti da se obnovi, iz straha od Židova, da se ne bi digli protiv mene. " Trenutno se Esther suzdržala da ne izgovori svoju molbu. Sve što je tražila bilo je da kralj i Haman dođu na gozbu koju je ona predložila. Imala je dobrih razloga za ovaj neobičan način ponašanja. Željela je razoružati Hamanove sumnje u vezi s njezinim židovskim podrijetlom i navesti svoje sunarodnike Židove da svoju nadu polažu u Boga, a ne u nju. Istodobno, planirao je pobuditi ljubomoru na Hamana i u kralja i u prinčeva. Bila je posve spremna žrtvovati vlastiti život, ako bi i njezine smicalice uključivale i Hamanov život. Na gozbi je, dakle, favorizirala Hamana na takav način da Ahasver nije mogao biti ljubomoran. Približila je stolicu Hamanovoj, a kad joj je Ahasver dao svoju vinsku šalicu, da je prvo popije, prenijela ga je njegovu ministru. Nakon gozbe, kralj je ponovio svoje pitanje i ponovno se uvjerio da će ispuniti sve njezine želje pod bilo koju cijenu, zabranjujući samo obnovu Hrama. Estera, međutim, još nije bila spremna; radije je pričekala još jedan dan prije nego što je započela sukob s Hamanom. Pred očima joj je bio primjer Mojsija, koji je također žudio za dnevnom pripremom prije izlaska protiv Amaleka, Hamanovog pretka. Prevaren pažnjom i razlučivanjem koje mu je dodijelila Esther, Haman se osjećao sigurnim u svom položaju, ponoseći se ne samo ljubavlju kralja, već i kraljičinim poštovanjem. Smatrao je da je najprivilegiranije biće u cijelom širokom carstvu kojim je vladao Ahasver. Ispunjen bahatom samodostatnosti, prošao je pored Mordokaja, koji mu je ne samo odbio odati počasti donesene u njegovo ime, već je, osim toga, pokazao na njegovo koljeno, ispisano prodajnom menicom kojom je Haman postao Mordokajev rob. Dvostruko i trostruko bijesan, odlučio je dati primjer Židova. Ali nije bio zadovoljan nanošenjem smrti jednostavnim udarcem. Došavši do svog doma bio je razočaran što nije pronašao svoju ženu Zeresh, kćer perzijskog satrapa Tattenai. Kao i uvijek dok je Haman bio na dvoru, otišla je k svojim paramoursima. Poslao je po nju i njegovih tristo šezdeset i pet savjetnika i s njima se savjetovao što treba učiniti Mordokaju. Pokazujući na prikaz svoje komore s blagom, koju je nosio na njedrima, rekao je: "A sve je to bezvrijedno u mojim očima kad gledam Mordokaja, Židova. Ono što jedem i pijem gubi okus, ako samo pomislim od njega." Među njegovim savjetnicima i sinovima, kojih je bilo dvjesto osam, nijedan nije bio tako pametan kao Zeresh, njegova supruga. Govorila je ovako: "Ako je muškarac o kojem govorite Jevrej, nećete mu moći učiniti ništa osim pronicljivosti. Ako ga bacite u vatru, to na njega neće imati učinka, jer Hananiah, Mishael, i Azarija je bez ozljeda pobjegao iz goruće peći; Josip je izašao iz zatvora; Manaseh se molio Bogu, čuo ga je i spasio iz željezne peći; beskorisno je tjerati ga u pustinju, znaš da pustinja nije učinila zla Izraelcima koji su prošli kroz njega, ništa mu ne vadi, jer Samson slijepi učinio je više nevolja nego što ga je Samson ikad vidio. Stoga ga objesite, jer nijedan Židov nikada nije izbjegao smrt vješanjem. " Haman je bio vrlo zadovoljan riječima svoje supruge. Dohvatila je umjetnike u drvu i željezu, prvi za podizanje križa, drugi za izradu čavala. Njihova su djeca u velikom veselju plesala dok je Zeresh igrao na citerni, a Haman je u svom ugodnom uzbuđenju rekao: "Šumarima ću dati obilnu plaću, a željezare pozvat ću na banket." Kad je križ bio gotov, Haman ga je sam isprobao da vidi je li sve u redu. Začuo se nebeski glas: "To je dobro za Hamana negativca, a za sina Hammedathe to priliči." NEMETNA NOĆ Noć tijekom koje je Haman podigao križ za Mordokaja bila je prva noć Pashe, baš ona noć u kojoj su ikada bila učinjena čudesa bez broja za Oce i Izrael. Ali ovaj put noć radosti promijenjena je u noć žalosti i noć strahova. Gdje god je bilo Židova, provodili su noć u plaču i jadikovanju. Najveće strahote koje je imao za Mordokaja, jer su ga njegovi ljudi optuživali da je izazvao njihove nesreće svojim oholim ponašanjem prema Hamanu. Uzbuđenje i zaprepaštenje vladali su na nebu kao i na zemlji. Kad se Haman uvjerio da je križ namijenjen njegovom neprijatelju pravilno konstruiran, popravio se u Bet ha-Midrashu, gdje je zatekao Mordokaja i svu židovsku školsku djecu, dvadeset i dvije tisuće, u suzama i tuzi. Naredio je da se stave u lance, rekavši: "Prvo ću ih ubiti, a zatim ću objesiti Mardoheja." Majke su tamo požurile s kruhom i vodom, a djecu su nagovarale da nešto uzmu prije nego što su morali naići na smrt. Djeca su, međutim, položila ruke na svoje knjige i rekla: "Dok živi naš učitelj Mardohej, nećemo jesti ni piti, nego ćemo iscrpljeni od posta poginuti." Smotali su svoje svete svitke i predali ih svojim učiteljima riječima: "Zbog naše predanosti proučavanju Tore, nadali smo se da ćemo biti nagrađeni dugim životom, u skladu s obećanjima iznesenim u Svetom Pismu. Budući da nismo vrijedni toga, uklonite knjige! "Uzvici djece i učitelja u Bet ha-Midrashu i plač majki izvana, ujedinjeni s molitvama Očeva, dopirali su do neba u treći sat noći i Bog je rekao: „Čujem glas nježnih janjadi i ovaca!" Mojsije ustane i obraća se Bogu ovako: „Ti dobro znaš da glasovi nisu janjadi i ovaca, već mladića Izraela , koji već tri dana poste i grcaju u okovima, da bi ih sutra smaknuli na radost nadprijatelja. "prema obećanju iznesenom u Svetom Pismu. Budući da nismo vrijedni toga, uklonite knjige! "Uzvici djece i učitelja u Bet ha-Midrashu i plač majki izvana, ujedinjeni s molitvama Očeva, dopirali su do neba u treći sat noći i Bog je rekao: „Čujem glas nježnih janjadi i ovaca!" Mojsije ustane i obraća se Bogu ovako: „Ti dobro znaš da glasovi nisu janjadi i ovaca, već mladića Izraela , koji već tri dana poste i grcaju u okovima, da bi ih sutra zaklali na radost nadprijatelja. "prema obećanju iznesenom u Svetom Pismu. Budući da nismo vrijedni toga, uklonite knjige! "Uzvici djece i učitelja u Bet ha-Midrashu i plač majki izvana, ujedinjeni s molitvama Očeva, dopirali su do neba u treći sat noći i Bog je rekao: „Čujem glas nježnih janjadi i ovaca!" Mojsije ustane i obraća se Bogu ovako: „Ti dobro znaš da glasovi nisu janjadi i ovaca, već mladića Izraela , koji već tri dana poste i grcaju u okovima, da bi ih sutra zaklali na radost nadprijatelja. "ujedinjeni s molitvama Očeva, stigli do neba u trećem satu noći i Bog je rekao: "Čujem glas nježnih janjadi i ovaca!" Mojsije je ustao i obratio se Bogu ovako: "Ti dobro znaš da glasovi nisu janjadi i ovaca, već mladića Izraela, koji već tri dana poste i klonu u okovima, da bi ih sutra na sreću zaklali nadoknađenog neprijatelja ".ujedinjeni s molitvama Očeva, stigli do neba u trećem satu noći i Bog je rekao: "Čujem glas nježnih janjadi i ovaca!" Mojsije je ustao i obratio se Bogu ovako: "Ti dobro znaš da glasovi nisu janjadi i ovaca, već mladića Izraela, koji već tri dana poste i klonu u okovima, da bi ih sutra na sreću zaklali nadoknađenog neprijatelja ".samo da bi ga sutra zaklali na radost nad neprijatelja. "samo da bi ga sutra zaklali na radost nad neprijatelja. " Tada je Bog osjetio suosjećanje s Izraelom, zbog njegovih nedužnih mališana. Slomio je pečat kojim je pričvršćen nebeski dekret uništenja, a sam je dekret pocepao u komadima. Od ovog trenutka Ahasver je postao nemiran i spavao je kako bi pobjegao iz njegovih očiju, kako bi se postiglo otkupljenje Izraela. Bog je poslao Mihaela, vođu izraelskih vojski, koji je trebao držati san kralju, a arkanđeo Gabriel je sišao i bacio kralja iz kreveta na pod, ne manje od tristo šezdeset i pet puta , neprestano mu šapćući na uho: "O ti nezahvalni, nagradi onoga koji zaslužuje da bude nagrađen." Kako bi objasnio svoju nesanicu, Ahasver je mislio da se mogao otrovati i spremao se narediti pogubljenje optuženih za pripremu njegove hrane. Ali uspjeli su ga uvjeriti u svoju nevinost, skrenuvši mu pozornost da su mu Esther i Haman podijelili večernji objed, ali nisu osjećali neugodne učinke. Tada su mu se u mislima počele javljati sumnje prema supruzi i prijatelju. U sebi ih je optužio da su se urotili kako bi ga sklonili s puta. Pokušao je odagnati tu misao razmišljanjem da bi ga, da je postojala zavjera, prijatelji na to upozorili. Ali refleksija je dovela i druge: je li imao prijatelja? Nije li bilo moguće da ostavljanjem vrijednih usluga nenagrađenim,je lišio prijateljskih osjećaja prema njemu? Stoga je zapovjedio da mu se pročitaju ljetopisi perzijskih kraljeva. Usporedio bi vlastita djela s onim što su radili njegovi prethodnici i pokušao otkriti može li računati na prijatelje. Ono što mu je bilo pročitano, nije mu vratilo mirnoću uma, jer je pred sobom vidio siromaha nikog drugog do anđela Mihaela koji ga je neprestano zvao: "Haman te želi ubiti i postati kraljem umjesto tebe. Neka ovo bude poslužiti ti kao dokaz da ti govorim istinu: Rano ujutro on će se pojaviti pred tobom i zatražiti dozvolu od tebe da ubiješ onoga koji ti je spasio život. I kad ga pitaš kakva čast treba odati onome kome kralj udovoljava časti, tražit će da mu se daju odjeća, kruna i konj kralj kao znakovi razlikovanja. " Ahasverovo uzbuđenje smirilo se tek kad se došlo do odlomka u ljetopisima koji opisuje odanost Mardoheja. Da su se posavjetovale sa željama čitatelja, Ahasver nije nikada čuo ovaj zapis, jer je to bio Hamanov sin koji je popunjavao ured čitača i želio je da incident prešuti u tišini. Ali dogodilo se čudo da su se riječi čule iako nisu izgovorene! Imena Mardoheja i Izraela imala su smirujući utjecaj na kralja i on je zaspao. Sanjao je da mu se Haman, s mačem u ruci, približava sa zlom namjerom, a kad je rano ujutro Haman iznenada, bez najave, ušao u predsoblje i probudio kralja, Ahasver se uvjerio u istinu svog sna. Kralj je još dalje bio postavljen protiv Hamana odgovorom koji je dao na pitanje, kako treba ukazati čast čovjeku kojeg kralj želi poštovati. Vjerujući da je predmet kraljeve dobre volje, savjetovao je Ahasveru da svog miljenika odjene u kraljevu krunidbenu odjeću, a kraljevsku krunu stavi na glavu. Prije njega trebao je trčati jedan od velikaša kraljevstva, vršeći službu vjesnika,proglašavajući da će onome tko se nije klanjao i klanjao se pred onim koga kralj želi počastiti, odsjeći glavu i predati kuću na pljačku. Haman je brzo primijetio da je pogriješio, jer je vidio kraljevo lice kako mijenja boju pri spomenu riječi kruna. Stoga je dobro pazio da se na to više ne poziva. Unatoč ovoj opreznosti, Ahasver je u Hamanovim riječima vidio nevjerojatnu provjeru svoje vizije i bio je uvjeren da Haman njeguje planove protiv svog života i svog prijestolja. PAD HAMANA Haman je uskoro trebao saznati da je otišao daleko u stranu pretpostavljajući se čovjekom kojeg je kralj rado počastio. Kraljeva zapovijed je glasila: "Požurite u odaje kraljevskog blaga; donesite odavde pokrivač od ljubičaste boje, haljinu od nježne svile, opskrbljenu zlatnim zvonima i šipkom, najbolje ogrnutu dijamantima i biserima, i veliku zlatnu krunu koja mi je donijela iz Makedonije na dan kad sam zasjeo na prijestolje. Nadalje, ponesite mač i ogrtač koji su mi poslani iz Etiopije i dva vela izvezena biserom koji su bili dar Afrike. Zatim popravite u kraljevskim stajama i izvedite crnu konja na kojemu sam sjedio za krunidbom. Sa svim tim počasnim znakovima potražite Mordokaja! " Haman: "Koji Mordokaj?" Ahasver: "Židov Mordokaj". Haman: "Mnogo je Židova koji se zovu Mardohej." Ahasver: "Židov Mardohej koji sjedi na kraljevim vratima." Haman: "Mnogo je kraljevskih vrata; ne znam koja ste najpogodnija." Ahasver: "Vrata koja vode iz harema do palače." Haman: "Ovaj čovjek je moj neprijatelj i neprijatelj moje kuće. Radije bih mu dao deset tisuća talenata srebra nego da mu ukažem ovu čast." Ahasver: "Dat će mu se deset tisuća talenata srebra i postat će gospodar nad tvojom kućom, ali ove počasti moraš mu pokazati". Haman: "Imam deset sinova. Radije bih da ih pretrče pred njegovim konjem, nego da mu odam tu čast." Ahasver: "Ti, tvoji sinovi i tvoja supruga bit ćete robovi Mardoheju, ali ove počasti morate mu pokazati". Haman: "O moj gospodaru i kralju, Mordokaj je običan čovjek. Odredi ga za vladara nad gradom ili, ako želiš, čak i nad nekim okrugom, umjesto da mu ja dodijelim ovu čast." Ahasver: "Postavit ću ga za vladara nad gradovima i četvrtima. Svi kraljevi na kopnu i na vodi platit će mu poslušnost, ali ove počasti morate mu pokazati." Haman: "Umjesto da kovanice nose vaše ime zajedno s njegovim, umjesto moje do sada, nego što bih mu trebao odati ovu čast." Ahasver: "Čovjek koji je spasio kraljev život zaslužuje da se njegovo ime stavi na novčić carstva. Ipak, ove mu počasti morate ukazati." Haman: "Ukazi i spisi izdani su u svim dijelovima kraljevstva, zapovijedajući da će biti uništena nacija kojoj Mordokaj pripada. Radije ih se sjetite, nego da mu ja pripisujem tu čast." Ahasver: "Podsjetit ćemo na ukaze i spise, ali te počasti moraš ukazati Mardoheju." Vidjevši da su sve molbe i molbe neučinkovite, a Ahasver je inzistirao na izvršenju njegove zapovijedi, Haman je otišao do odaja kraljevskog blaga, hodajući pognute glave poput ožalošćenih, spuštenih ušiju, zatamnjenih očiju, zajebanih usta, srce mu se stvrdnulo, crijeva razrezala na komade, slabine oslabile i koljena kucala jedno o drugo. Okupio je kraljevske oznake i odveo ih na Mordokaj, u pratnji Harbone i Abzura, koji su po kraljevoj naredbi trebali paziti da li je Haman ispunio njegove želje na pismo. Kad je Mordokaj vidio neprijatelja kako se približava, pomislio je da je došao njegov posljednji trenutak. Pozvao je svoje učenike na bijeg, kako se ne bi "opekli njegovim ugljenom". Ali oni su to odbili rekavši: "U životu kao i u smrti želimo biti s tobom." Nekoliko je trenutaka ostavio, kako je mislio, Mordokaj je proveo predano. S riječima molitve na usnama želio je proći. Haman se, dakle, morao obratiti učenicima Mordokaja: "Koji vam je zadnji predmet predavao Mordokaj?" Rekli su mu da su razgovarali o zakonu Omera, žrtvi prinesenoj tog dana sve dok je Hram stajao. Na njegov su zahtjev opisali neke detalje ceremonije u Hramu povezane s ponudom. Uzviknuo je: "Sretni li ste što svojih deset prstiju,s kojim ste kupili pšenicu za `Omera, postigao je bolji učinak od mojih deset tisuća talenata srebra, koje sam ponudio kralju za uništavanje Židova." U međuvremenu je Mordokaj završio molitvu. Haman mu je prišao i rekao: "Ustani, pobožni sine Abrahama, Izaka i Jakova. Tvoja vreća i pepeo iskoristili su više od mojih deset tisuća talenata srebra, što sam obećao kralju. Nisu bili prihvaćeni, ali tvoje je molitve prihvatio tvoj nebeski Otac ". Mordokaj, koji još nije zaokupljen mišlju da ga je Haman došao odvesti na križ, zatražio je milost od nekoliko minuta za njegov posljednji obrok. Uvjeravali su ga samo Hamanovi ponovljeni prosvjedi. Kad ga je Haman započeo oblačiti kraljevskom odjećom, Mordokaj ga je odbio obući dok se nije okupao i odjenuo kosu. Kraljevska odjeća složila se, ali bolesna sa svojim stanjem nakon tri dana vreće i pepela. Srećom, Esther je izdala zapovijed da se kupari i brijači toga dana ne bave svojim zanatima, a Hamanu nije preostalo ništa drugo nego obavljati službene usluge koje je Mordokaj tražio. Haman se pokušao poigrati osjećajima Mordokaja. Duboko uzdahnuvši, rekao je: "Najveći u kraljevskom carstvu sada djeluje kao čuvar i brijač!" Mordokaj, međutim,nije dopustio da mu se nametne. Predobro je poznavao Hamanovo podrijetlo da bi ga se moglo prevariti; sjetio se svog oca, koji je u jednom selu bio kupač i brijač. Hamanovo poniženje još nije bilo potpuno. Mordokaj, iscrpljen trodnevnim postom, bio je preslab da bez pomoći uzjaše konja. Haman mu je morao poslužiti kao podnožje noge, a Mordokaj je iskoristio priliku i dao mu udarac. Haman ga je podsjetio na biblijski stih: "Ne radujte se kad padne neprijatelj vaš i neka se ne raduje srce vaše kad ga sruše." Mordokaj je, međutim, odbio to primijeniti na sebi, jer je kažnjavao, ne osobnog neprijatelja, već neprijatelja svoga naroda, a o tome se u Pismu kaže: "I kročit ćeš po uzvišicama svojih neprijatelja . " Napokon, Haman je natjerao Mardoheja da se provoza ulicama grada i proglasio je pred njim: "Tako će se učiniti čovjeku kojeg kralj želi častiti." Ispred njih krenulo je dvadeset i sedam tisuća mladića detaljnih za ovu službu sa dvora. U desnim su rukama nosili zlatne čaše i zlatne čaše u lijevim rukama, pa su i oni proglasili: "Tako će se učiniti s čovjekom kojeg kralj želi počastiti." Povorku je nadalje napuhalo prisustvo Židova. Međutim, proglasili su drugačiji tenor. "Tako će biti", vikali su, "čovjeku čiju čast želi kralj koji je stvorio nebo i zemlju." Dok je jahao, Mordokaj je hvalio Boga: "Uzdići ću te, Gospode, jer Ti si me podigao i nisi učinio da se moji neprijatelji raduju nada mnom. Gospode, Bože moj, zavapio sam k Tebi i Ti izliječio si me. Gospode, iz duše si moju iznio dušu; održao si me na životu da ne siđem u jamu. " Na to su se i njegovi učenici pridružili: "Pjevajte, hvalite Gospoda, sveti Njegovi, i zahvaljujte Njegovom svetom imenu. Jer Njegov je gnjev samo na trenutak; u Njegovu je korist život; ali radost dolazi ujutro ". Haman je tome dodao stih: "Što se mene tiče, rekao sam u svom napretku, nikada se neću pomaknuti. Ti si, Gospode, od svoje naklonosti učinio da moja planina bude snažna. Sakrio si lice svoje; bio sam zabrinut." Kraljica Estera nastavila je: "Zavapila sam Tebi, Gospodine;i Gospodinu sam molila. Kakva mi je zarada u krvi kad se spustim u jamu? Hoće li Te prah hvaliti? Hoće li objaviti Tvoju istinu? "I čitav niz prisutnih Židova zavapio je:" Pretvorio si za mene moju žalost u ples; Otpustio si mi kostrijet i opasao me radošću do kraja da bi Tebi moja slava pjevala i ne šutjela. Gospode Bože moj, zahvaljivat ću Tebi zauvijek. "Zahvaljujem Tebi zauvijek. "Zahvaljujem Tebi zauvijek. " Kad je ova povorka prošla kuću Hamana, njegova je kći gledala kroz prozor. Čovjeka na konju uzela je za oca, a vođu mu Mordokaja. Podignuvši posudu napunjenu iznutricama, ispraznila ju je nad vođom vlastitim ocem. Oskudno joj je posuda ostavila ruku, kad je shvatila istinu, bacila se s prozora i ležala skrhana do smrti na ulici dolje. Unatoč iznenadnoj promjeni njegove sreće, Mordokaj je dan događaja završio onako kako ga je započeo, u molitvi i postu. Tek što je povorka završila, odijevao je kraljevske halje i, ponovno se pokrivajući kostrijetom, molio dok nije pala noć. Haman je bio uronjen u žalost, dijelom zbog duboke sramote kojoj je bio izložen, dijelom zbog smrti svoje kćeri. Ni njegova supruga ni prijatelji nisu ga mogli savjetovati kako popraviti svoju tužnu sreću. Mogli su mu pružiti samo žalosnu utjehu: "Ako je ovaj Mardohej od sjemena svetaca, nećete ga moći nadvladati. Sigurno ćete naići na istu sudbinu kao kraljevi u svojoj bitci s Abrahamom i Abimelekom u svojoj svađi s Izakom. Kako je Jakov pobjeđivao anđela s kojim se hrvao, a Mojsije i Aron uzrokovali utapanje faraona i njegove vojske, tako će te Mordokaj na kraju svladati. " Dok su još razgovarali, došli su kraljevi komornici i na brzinu odveli Hamana na gozbu koju je Estera pripremila, kako bi spriječili njega i njegove utjecajne sinove u zavjeri protiv kralja. Ahasver je ponovio svoje obećanje da će dati Esteri sve što poželi, uvijek očekujući obnovu Hrama. Ovaj put, bacivši pogled prema nebu, Estera je odgovorila: "Ako sam našla naklonost u tvojim očima, o Vrhovni kralju, i ako Tebi ugodim, kralju svijeta, daj mi svoj život i spasi moj narod iz ruku svog neprijatelja ". Ahasver, misleći da su mu ove riječi upućene, razdraženo je upitao: "Tko je on i gdje je on, taj drski urotnik, koji je to mislio učiniti?" To su bile prve riječi koje je kralj ikad rekao samoj Esteri.Dotad je s njom uvijek komunicirao preko prevoditelja. Nije bio sasvim zadovoljan da je bila dovoljno dostojna da joj se kralj obrati. Sad svjestan činjenice da je Židovka, a osim toga kraljevskog porijekla, razgovarao je s njom izravno, bez intervencije drugih. Esther je ispružila ruku da ukaže na muškarca koji joj je pokušao oduzeti život, kao što je zapravo oduzeo Vashti, ali u trenutku uzbuđenja, pokazala je na kralja. Srećom kralj nije primijetio njezinu pogrešku, jer ju je anđeo trenutno vodio rukom u smjeru Hamana, kojeg su njezine riječi opisale: "Ovo je protivnik i neprijatelj, onaj koji te želio ubiti u tvojoj spavaonici tijekom noći upravo je prošao; onaj koji se ovog dana želio odjenuti u kraljevsku odjeću, jahati na tvom konju i nositi mu zlatnu krunu na glavi, da ustane protiv tebe i liši te tvoje suverenosti. Ali Bog je ništa poduzeo , a počasti koje je tražio za sebe, pripale su udjelu mog ujaka Mordokaja, kojeg je ovaj tlačitelj i neprijatelj mislio objesiti. " Ljutnja kralja već je tako žestoko gorjela da je nagovijestio Esther da će ga, kao da je Haman bio protivnik na koga je mislila ili ne, odrediti kao takvog. Da bi ga još više razbjesnio, Bog je poslao deset anđela u maski Hamanovih deset sinova da padnu s drveća u kraljevskom parku. Kad je Ahasver okrenuo pogled prema unutrašnjosti parka, vidio je bezobzirno uništavanje za što su oni krivi. U bijesu je izašao u vrt. Haman ga je ovaj trenutak iskoristio za moljenje milosti za sebe od Estere. Gabriel se umiješao i bacio Hamana na kauč u stavu kao da se sprema nasiliti kraljicu. U tom se trenutku Ahasver ponovo pojavio. Razljućen onim što je vidio, povikao je: "Haman pokušava čast kraljičine u mom prisustvu! Hajde, narode, narode!i utrkuje se i izriče sud nad njim! " Kad je Harbonah, izvorno Hamanov prijatelj i Mordekajev protivnik, čuo kraljev gnjevni uzvik, rekao mu je: "Niti je ovo jedini zločin koji je Haman počinio protiv tebe, jer je bio suučesnik zavjerenika Bigthana i Tereša, a njegovo neprijateljstvo prema Mordokaju datira iz vremena kada je Mordokaj otkrio njihove gadne spletke. Iz osvete zbog toga podigao mu je križ. " Harbonahine riječi ilustriraju izreku: "Jednom kad se vol baci na zemlju, lako se mogu naći noževi za klanje." Znajući da je Haman pao sa svog visokog imanja, Harbonah je namjeravao pridobiti prijateljstvo Mordokaja. Harbonah je bio potpuno u pravu, jer je Ahasver odmah naredio da se Haman objesi. Mordokaj je optužen za izvršenje kraljeve zapovijedi, a Haman 'suze i molbe nisu ga ni najmanje pokrenule. Inzistirao je na tome da ga objese kao najobičnijeg kriminalca, umjesto da ga pogube mačem, načinom kazne koji se primjenjuje na činove koji su krivi za teške prekršaje. Križ koji je Haman, po savjetu svoje žene Zeresh i svojih prijatelja, podigao za Mordokaja, sada se koristio za sebe. Bila je izrađena od drveta od trnje. Bog je sazvao sva stabla i raspitao se koji će dopustiti da se od njega napravi Hamanov križ. Smokva je rekla: "Spremna sam služiti, jer sam simbol Izraela, a također su i moji plodovi u Hram donošeni kao prinosi." Vinova loza je rekla: "Spremna sam služiti, jer sam simbol Izraela i, također, moje vino donosi se pred oltar." Jabuka je rekla: "Spremna sam služiti, jer sam simbol Izraela." Drvo oraha reklo je: "Spreman sam služiti, jer sam simbol Izraela." Stablo Etrog je reklo: "Morao bih imati privilegiju, jer svojim plodom Izrael slavi Boga na Sukotu." Vrba potoka rekla je: "Želim služiti, jer sam simbol Izraela. "Cedar je rekao:" Želim služiti, jer sam simbol Izraela. "Palma je rekla:" Želim služiti, jer sam simbol Izrael. "Napokon je došao trnov grm i rekao:" Pripremljen sam za ovu službu, jer su bezbožnici poput bodljikavog trnja. "Ponuda trnovog grma je prihvaćena, nakon što je Bog dao blagoslov jednima i drugima drveća zbog njegove spremnosti za služenje.nakon što je Bog dao blagoslov svakom drugom drveću zbog njegove spremnosti da služi.nakon što je Bog dao blagoslov svakom drugom drveću zbog njegove spremnosti da služi. Dovoljno duga greda izrezana od trnjevog grma mogla se naći samo u kući Hamana, koju je trebalo srušiti da bi se dobila. Križ je bio dovoljno visok da su ga Haman i njegovih deset sinova mogli objesiti. Bilo je posađeno tri lakta duboko u zemlju, svaka od žrtava trebala je tri lakta duljine, jedan lakat ostao je slobodan između stopala onog gore i glave onog odozdo, a najmlađi sin, Vaizatha, imao je nogama četiri lakta od zemlje dok je visio. Haman i njegovih deset sinova ostali su suspendirani dugo vremena, na muku onih koji su to smatrali kršenjem biblijske zabrane u Ponovljenom zakonu, da ne ostave ljudsko tijelo obješeno na drvetu preko noći. Estera je ukazala na presedan, potomke Saulove, koje su Gibeonci ostavili vješanih pola godine, pri čemu se Božje ime posvetilo, jer kad god su ih hodočasnici vidjeli, rekli su poganima, da su ljudi obješeni jer je njihov otac Saul položio ruku na Gibeonjane. "Koliko još onda," nastavila je Estera, "opravdano dopuštamo Hamanu i njegovoj obitelji da vješaju one koji su željeli uništiti kuću Izraelovu?" Pored ovih deset sinova, koji su bili namjesnici u raznim provincijama, Haman je imao i dvadeset drugih, od kojih je deset umrlo, a ostalih deset bilo je prosječeno. Ogromna sreća od koje je Haman umro opsjednut podijeljena je u tri dijela. Prvi dio dobili su Mardoheji i Estera, drugi učenicima Tore, a treći je primijenjen na obnovi Hrama. Mordokaj je tako postao bogat čovjek. Također je postavljen za židovskog kralja. Kao takav dao je udariti novčiće koji su na aversu imali lik Estere i njegov lik na reversu. Međutim, u mjeri u kojoj je Mordokaj stekao svjetovnu moć i obzir, duhovno je izgubio, jer posao povezan s njegovom visokom političkom postajom nije mu ostavio vremena za proučavanje Tore. Prije toga zauzimao je šesto mjesto među uglednim izraelskim učenjacima,sada je pao na sedmo mjesto među njima. S druge strane, Ahasver je promjenom postao dobitnik. Čim je Mordokaj ušao na dužnost velikog kancelara, uspio je podvrgnuti pobuni provincije koje su se pobunile zbog Vashtijeva pogubljenja. EDIKT KRALJA Ahasver je opozvao edikt izdan protiv Židova pod sljedećim uvjetima: "Kralj Ahasver šalje ovo pismo svim stanovnicima vode i zemlje, svim vladarima okruga i generalima vojske koji žive u svakoj zemlji; neka vaš mir bude velik! Ovo vam pišem da vas obavijestim, da iako vladam mnogim narodima, stanovnicima kopna i mora, ipak nisam ponosan na svoju moć, već ću radije koračati u poniznosti i krotkosti duha kako bih vam pružio veliki mir. koji prebivaju pod mojom vlašću, svima koji žele obavljati poslove na kopnu ili moru, svima koji žele izvoziti robu iz jedne u drugu naciju, iz jednog naroda u drugi, svima njima, ja sam isti, iz s jednog kraja zemlje na drugi, i nijedan ne može pokušati izazvati uzbuđenje na kopnu ili na moru ili neprijateljstva između jedne i druge nacije, između jednog i drugog naroda.jer usprkos našoj iskrenosti i poštenju s kojima volimo sve narode, štujemo sve vladare i činimo dobro svim moćnicima, ipak postoje ljudi koji su bili blizu kralja i u čiju je ruku povjerena vlada, koji svojim spletkama i lažima zavodili su kralja i pisali pisma koja nisu pred nebom, koja su zla pred ljudima i štetna za carstvo. To je bila molba koju su zatražili od kralja: da se ubiju pravednici i prolije najnevinja krv onih koji nisu učinili nikakvo zlo, niti su za smrt bili krivi takvi pravednici poput Estere, slavljeni zbog svih vrlina i Mordokaj, mudar u svim granama mudrosti, ne može se naći mrlja ni u njih ni u njihovoj naciji. Mislio sam da sam zatražen u vezi s drugom nacijom,i nije znao da se to odnosi na Židove, koji su bili zvani Djeca Gospodara svih, koji su stvorili nebo i zemlju i koji su vodili njih i njihove očeve kroz velika i moćna carstva. I sada kao on, Haman, sin Hammedate, iz Judeje, potomak Amaleka, koji je došao k nama i uživao mnogo dobrote, pohvale i dostojanstva od nas, kojega smo učinili velikim i nazvali "kraljevim ocem" i posjeli ga s desne strane kralja, nije znao cijeniti dostojanstvo i voditi državne poslove, ali gajio je misli da ubije kralja i oduzme mu kraljevstvo, pa smo naredili da se sin Hammedatha obješen i sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "koji su stvorili nebo i zemlju i koji su vodili njih i njihove očeve kroz velika i moćna carstva. I sada kad je on, Haman, sin Hammedate, iz Judeje, potomak Amaleka, koji je došao k nama i uživao mnogo dobrote, pohvale i dostojanstva od nas, kojega smo učinili velikim, i nazvao "kraljevim ocem" i posjeli ga s desne strane kralja, nije znao cijeniti dostojanstvo i voditi državne poslove, ali gajio je misli da ubije kralja i oduzme mu kraljevstvo, pa smo naredili da se sin Hammedatha obješen i sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "koji su stvorili nebo i zemlju i koji su vodili njih i njihove očeve kroz velika i moćna carstva. I sada kao on, Haman, sin Hammedate, iz Judeje, potomak Amaleka, koji je došao k nama i uživao mnogo dobrote, pohvale i dostojanstva od nas, kojega smo učinili velikim i nazvali "kraljevim ocem" i posjeli ga s desne strane kralja, nije znao cijeniti dostojanstvo i voditi državne poslove, ali gajio je misli da ubije kralja i oduzme mu kraljevstvo, pa smo naredili da se sin Hammedatha obješen i sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "potomak Amaleka, koji je došao k nama i uživao mnogo dobrote, pohvale i dostojanstva od nas, kojega smo učinili velikim i nazvali "kraljevim ocem", i posjeli ga s desne strane kralja, nije znao kako cijenimo dostojanstvo i kako voditi državne poslove, ali smo gajili misli da ubijemo kralja i oduzmemo mu kraljevstvo, zato smo naredili da se objesi sin Hammedatha, a sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "potomak Amaleka, koji je došao k nama i uživao mnogo dobrote, pohvale i dostojanstva od nas, kojega smo učinili velikim i nazvali "kraljevim ocem", i posjeli ga s desne strane kralja, nije znao kako cijenimo dostojanstvo i kako voditi državne poslove, ali smo gajili misli da ubijemo kralja i oduzmemo mu kraljevstvo, zato smo naredili da se objesi sin Hammedatha, a sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "ali gajili su misli da ubiju kralja i oduzmu mu kraljevstvo, zato smo naredili da se objesi sin Hammedatha, a sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. "ali gajili su misli da ubiju kralja i oduzmu mu kraljevstvo, zato smo naredili da se objesi sin Hammedatha, a sve što je želio donijeli smo mu na glavu; a Stvoritelj neba i zemlje na glavu mu je stavio svoje mahinacije. " Kao spomen na čudesno izbavljenje iz Hamonovih ruku, Židovi Šušana proslavili su dan koji je njihov nad neprijatelj odredio za njihovo istrebljenje, a njihov su primjer slijedili Židovi iz drugih gradova Perzijskog carstva i oni drugih zemalja. Ipak, mudraci, kad ih je Estera prosila, isprva su odbili da to učine festivalom za sva vremena, da se mržnja pogana ne uzbudi prema Židovima. Poklonili su tek nakon što im je Esther ukazala da su događaji na kojima se temelji praznik ovjekovječeni u analima perzijskih i medijskih kraljeva, pa prema tome vanjski svijet neće moći pogrešno protumačiti radost Židova. Esther se uputila još jednoj molbi mudracima. Molila je da se knjiga koja sadrži njezinu povijest uvrsti u Sveto pismo. Budući da su se suzdržali od dodavanja bilo čega u trostruki Kanon, koji se sastojao od Tore, Proroka i Hagiografe, opet su to odbili i opet su morali popustiti Esterinom argumentu. Citirala je riječi iz Mojsijeve knjige: "Napiši ovo za spomen u knjigu", koju je Mojsije izgovorio Joshui, nakon bitke kod Refidima s Amalekancima. Vidjeli su da je Božja volja ovjekovječiti ratovanje vođeno s Amalekitom Hamanom. Niti je Knjiga o Esteri obična povijest. Bez pomoći svetog duha ne bi mogao biti sastavljen, pa je stoga njegova kanonizacija razriješena na "dolje" podržana "gore".I kako je Knjiga o Esteri postala sastavni i neuništivi dio Svetog pisma, tako će se i blagdan Purim slaviti zauvijek, sada i u budućem svijetu, a sama Estera svojim pobožnim djelima stekla je dobro ime i na ovom i na svijetu. na budućem svijetu. Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

Karl-Heinz Ohlig 9. O pre- i ranoj povijesti Islama. Novi rezultati istraživanja o počecima Islama. Uvod Karl-Heinz Ohlig 9. O pre- i ranoj povijesti Islama I. Prije i rana povijest islama Novi rezultati istraživanja o počecima islama Uvod Karl-Heinz Ohlig I.Zur Vor-und Frühgeschichte des Islam Neue Forschungsergebnisse zu den Anfängen des Islam. Eine Einführung http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-5/vor-und-fruehgeschichte-des-islam/ U međuvremenu, prilično brojne i objavljene pojedinačne studije, kao i razgovori znanstvenika iz cijelog svijeta i različitih disciplina o prvim danima islama i Korana, a koji su nastali uslijed kontakata, još uvijek se ne mogu uskladiti u koncept koji je zajednički u svim stvarima. Međutim, ono što im je zajedničko je da se koriste povijesno-kritičke metode povijesti i točne filološke i jezične metode. Iz tih studija čini se da se neke osnovne linije prikazuju sve jasnije, sa svim (još uvijek) nesigurnostima u detalje zbog često neispravne izvorne situacije. Ovdje bih želio ukratko predstaviti ove redove. 1. Konsenzus je da Koran ne nudi pouzdane dokaze da je kasniji Isl ? spomenuo sam pokret arapskog proroka po imenu Mu ? ammed ili čak uopće od početaka u Meki i Medini ili na Arapskom poluotoku. Koranske odlomke tradicionalno interpretirane na ovaj način - interpretirane unutar Kurana - treba razumjeti različito. Sve izjave u vezi s tim mogu se naći samo u spisima sogn. Tradicionalna književnost iz 9. i 10. stoljeća koja stvara početni mit i - usporediva je s apokrifnom evanđeoskom literaturom i apokrifnim djelima - ima veliko zanimanje za detaljne narative i također ih stvara. Ovaj se bogati materijal ne može upotrijebiti za objašnjenje događaja koji su se dogodili prije dvije do tristo godina i za koje nema izvora. Ignaz Goldziher prije više od 100 godina upozorio je na takav postupak koji je nazvao "prije poplave". Tvrdnja nastala iz potrebe da je postojala pouzdana usmena tradicija koja bi nakon dvije do tristo godina još uvijek mogla pružiti podatke o događajima koji su se dogodili tako davno, jednostavno je naivna. Markovo evanđelje napisano četrdeset godina nakon Isusove smrti, kao i ranija pisma Pavlu postavljaju teška pitanja o povijesnom Isusu. To još više vrijedi za izvore poput islamskog, koji su toliko udaljeni od događaja. Ovaj je problem prepoznat i rano u islamu: izgradnjom islamskih lanaca i bezbroj izmišljenih biografija za navodne garante tradicije trebalo je poduprijeti pouzdanost osobe o kojoj se izvješćuje - pokušaj koji nije uspio na povijesno-kritičkim standardima. 2. Suvremeni i provjerljivi izvori - usprkos fragmentarnosti - otkrivaju procese koji odstupaju od narativa tradicionalne literature. Ti izvori uključuju: kvantitativno impresivnu suvremenu kršćansku književnost koja je napisana pod arapskom vlašću u 7. i 8. stoljeću, dizajn novčića i natpisa tadašnjih arapskih vladara, povijesno-religijski konteksti i sam Kur'an. Izvori govore o proširenju arapskih, a posebno islamskih skupina s Arapskog poluotoka. No može se pokazati da su nakon pobjeda bizantskog cara Heraklija nad Perzijancima iz 622. i ubrzog sloma dinastije Sassana arapska plemena, koja su prethodno pružala pomoćne trupe, sve više preuzela vlast. Kršćanski izvori ne izvještavaju o novoj religiji svojih novih gospodara. Ako - s obzirom na obilje ove literature - vrlo rijetko i u nekoliko rečenica - odgovore na svoje stavove, bit će shvaćeni kao kršćanska varijanta (tadašnjim jezikom: hereza) s specifičnim konceptom Boga i kristologije: odbacuju Bini ili Trojstvo doktrinu i Isusovo biće. To također odgovara Kuranovim izjavama i dizajnu kovanica i natpisa arapskih vladara. Identificiraju ih kao kršćane specifične teologije i kristologije. Ali ni to nisu nove tvorevine Arapa, već nastavljaju u svim pojedinostima tradiciju sirijskog pred Benediktinaca i, osim toga, perzijskog kultiviranog. U kristologiji se, kao i u sirijskoj tradiciji, koriste Isusovi spasonosni naslovi za spasenje (Isus (?? s? (Bn Maryam)) je Mesija (mas ??) , prorok (nab?) , Glasnik (ras? L sve? H ) , hvaljeni (mu? ammad)) - za razliku od grčkog kršćanstva sa zanimanjem za Isusovo prirodno dostojanstvo (on je utjelovljeni sin Božji) -. Od ovih naslova u povijesti spasenja preferiraju se ras? L all? H i MHMT ( ma? Met , me? Met ili arabized mu? Ammad = hvaljeni, onaj koji se cijeni, latinski Benedikt). Kristološki predikat mora ? ammad , što je dokazano novcem iz 703. godine u Merwu i, iako neizvjesnim , izjavama Ivana iz Damaska ​​iz prve polovice 8. stoljeća, sve više i više odvojena od njegove kristološke reference na Isusa, izolirana i postala historiciziran i personaliziran arapskom proroku tog imena - postupak koji nije neuobičajen u povijesti religije. 3. Čini se da su se posljednja desetljeća 8. stoljeća arapsko-kršćanski vladari počeli distancirati od ostatka kršćanstva, za što bi pad financijske potpore do tada izrazito intenzivnih projekata gradnje kršćanskih samostana i crkava mogao biti pokazatelj , Na kraju ovog procesa je odvajanje od kršćanstva i pojava islama kao nove religije, vjerojatno oko 800. godine. Međutim, njegove preciznije konture u smjerovima šiizma i sunnizma razvijale su se tek do kraja 9. i 10. stoljeća, Islam u svom sadašnjem obliku vjerojatno tek u 12. i 13. stoljeću. 4. Kuranski pokret stariji je od islama koji je iz njega proizašao. Koran je, kako nedavno priznala i sama Angelika Neuwirth, bio kasnoantički vjerski dokument s kršćansko-židovskim obilježjima, prije nego što je kasnije postao temeljni dokument islama. Međutim, pomicanje židovskih kršćanskih korijena je pogrešno: Koran predstavlja ranoistočno sirijsko kršćanstvo, vrlo blisko starozavjetnim idejama, koje također imaju snažne elemente perzijske kulture. U prvih devet stoljeća nove ere Bliski Istok karakterizira obilje različitih religija i religijskih pokreta. Ono što je u tom trenutku bilo upečatljivo je poriv za stvaranjem sakralne literature, često napisane posebno razvijenim alfabetima. Kršćani, Židovi, gnostički pravci, Mandäer, Manichäer, Zoroastrians stvorili su za to vrijeme svoje kanonske i autokanonske spise. Pisana dokumentacija vlastitih koncepata pokreta Koran također pripada tom kontekstu. Početci ovog pisanja očito sežu u vrijeme još uvijek djelujuće Sassanijeve vladavine. Još nije moguće točno odrediti kada je dovršen. Kao što tradicionalni rukopisi pokazuju, to krajem 8. stoljeća nije bio slučaj; ako uključimo Plenski pravopis materijala prisutnog u scriptio defectiva, najraniji je kraj 9. stoljeća. Zanimljivo je da islamske studije do sada nisu imale značajnija istraživanja ranih rukopisa Korana, niti mogu pokazati kraj pisanja Kur'ana, primjerice pozivajući se na najstarije cjelovite tekstove koji otprilike nude tekst koji je danas uobičajen. Dugo razdoblje nastanka tekstova i zbirke Kur'ana ima, kako se i očekivalo, da se u Kuranu mogu vidjeti ideološki preokreti i nova teološka žarišta (usp. Također doprinos Volkera Poppa). 5. Kuran vidi svoju zadaću, kako to uporno i formulira, u afirmaciji i ispravnoj interpretaciji svetih spisa - Tore i Evanđelja - i ispravljajući ih na nekoliko mjesta. Njegova je teologija posebne kršćanske skupine koja je kasnije došla na vlast zajedno s Abd al-Malikom. Kada se uzme u obzir regija u kojoj je nastao ili pojavljivanje terena islama (formulacija Geneviève Gobillot) ima mnogo aspekata koje treba uzeti u obzir: 5.1 Jezik Kurana je rani arapski koji pokazuje snažan utjecaj siroaramejskog, ali ne i kasnije visokog arapskog. Iz tog razloga, dijelom je to nerazumljivo govornicima arapskog jezika, a prijevodi koji koriste samo arapski jezik su pogrešni. Dijalektalna boja njegovih zajmova ukazuje na njegovo podrijetlo u regiji Istočne Sirije. Čini se da su napisani na sirijskim znakovima, a u to su vrijeme Abd al Maliks i Al-Wal? D prepisali na neispravan arapski jezik. Za to se pozivam na objavljene članke Christopha Luxenberga. Kao što Robert Kerr pokazuje u nastavku svog doprinosa, filološka i lingvistička promatranja također opovrgavaju tezu da je Koran nastao na Arapskom poluotoku. Njegov jezik kao i njegovo kasnije arapsko pismo upućuju na mjesto u sirijskoj regiji. Pored toga, u Kuranu su mnogi pojmovi i motivi iz perzijske tradicije pronašli svoj put u ovaj specifični kršćanski pokret - opet referenca na perzijsku regiju. Gerhard Endres već neko vrijeme radi na istraživanjima utjecaja helenizma na arapski jezik; zajedno s Dimitrijem Gutasom objavljuje grčki i arapski leksikon , od kojih je sada objavljeno sedam djela iz djela. Većina grčkih stranih i posudbenih riječi na arapskom jeziku su kasnijeg tipa, ali postoje i utjecaji iz područja grčkog jezika u Kuranu. Kad je u pitanju pitanje nastanka Kur'ana, treba potražiti sobu u kojoj su ove jezične osobitosti bile uobičajene i uobičajene za pisce Kur'ana, ukoliko su htjeli razumjeti u svojim skupinama. Dom jezika Korana nalazi se u mezopotamskom području; Povrh toga, moguće su i regije udaljene istočno od Perzijskog carstva, gdje su veliki dijelovi stanovništva, čak i povremeno iz zapadne Sirije, više puta deportirani tijekom sasanskog razdoblja. 5.2 Kur'an je iznio svoj d? N , tj. Svoje istinsko vjerovanje, svoj put i redoslijed u jednom - kako to razlikuju egzegetičke studije tekstova Kur'ana - intenzivno upućuje na Stari i Novi zavjet, kao i na apokrifna biblijska pisanja. Osim toga, međutim, mnoge ideje, motivi i izrazi iz drugih religija i religijskih pravaca u to vrijeme su preuzete i korištene u njoj: gnostičke, mandejske, manihejske tradicije, kao i izrazi i rešetke iz zoroastrizma / zurvanizma i budizma. Stoga se mora stvoriti u okruženju u kojem te religije nisu bile samo poznate, već su i pripadale neposrednom kontekstu pisaca i primatelja. Međutim, ti strani religiozni utjecaji nisu doveli do tako temeljnih ideoloških promjena u Kuranu da bi načelno biblijski karakter izreka i teologije istočne Sirije bio nadjačan. Čini se da su različiti motivi uglavnom prihvaćeni pozitivnije bez temeljnih koncepata, poput budističkog monizma ili gnostičko-perzijskog dualizma. Oni se ne nalaze u strogo monoteističkom Kuranu. To znači da se njegovi počeci mogu naći u vremenu kada je, primjerice, kršćanstvo već prevladalo prijetnju principa dualizma i odgurnulo gnostičke smjerove, ali je istovremeno usvojilo puno njihovih ideja i motivnog materijala. U Kur'anu se s dualizmom koji je izvorno povezan s njima više nije trebalo boriti protiv upotrebe gnostičkih slika i motiva. Ova se situacija pojavila u istočnom kršćanstvu najkasnije u 6. stoljeću. 5.3 Pored biblijskih spisa i apokrifa, u Koranu je korišteno i mnoštvo druge kasnoantičke literature. Mnoge Kuranove teze i obrasci argumentacije ne mogu se razumjeti bez usporedbe s ovim referentnim tekstovima. Geneviève Gobillot, na primjer, pokazao je utjecaj Porfiriosa i Corpus Hermeticum, Tertulijana, laktana, pseudoklementina, Aleksandra romantizma, itd., A ona će proširiti ta zapažanja u uređenoj verziji predavanja na posljednjem simpoziju, koja će se pojaviti u sljedećem svesku; drugi, poput Volkera Poppa, također ukazuju na takve reference: opet na Tertulijana ili Aleksandranov roman. A ako bi projekt Corpus Coranicum doista postigao svoj cilj, u ovom će se radu otkriti daljnje reference. Međutim, ako su pisci Kur'ana bili u raspravama u kojima je kasna antička literatura bila poznata ne samo njima, već očito i njihovim slušaocima i čitateljima - što Kur'an izričito pretpostavlja - postoje i druge specifičnosti koje ukazuju na mogući nastanak Kur'ana. 5.4 Zbog svih ovih otisaka imperativ je da je Kuran nastao u sobi u kojoj su ovi konteksti bili presudni. To znači da se mora isključiti nomadsko ili polu-nomadsko okruženje. Obično nema književnih nomada, njihove ideje i problemi potpuno su različiti. Arabijski poluotok, Meka i Medina ne dolaze u obzir i nijedan prorok koji je, prema tradiciji, bio nepismen. Koran je mogao nastati samo u dinamičnim urbanim područjima koja se nalaze na istoku Perzijskog carstva. Ovdje je moguće zamisliti nekoliko regija, ali samo jedna nudi sve navedene preduvjete: osnovno sirijsko-aramejsko kršćanstvo koje je također ugrađeno u perzijsku misao; stvarno širenje gnostičkih, posebno mandejskih i manihejskih ideja; snažan utjecaj Grka; iznenađujuće intenzivno poznavanje kasnoantičke književnosti i blizina budizma. Ovo je regija Margiana s Merwom kao središnjim i naseljenim gradom, kao i susjedna regija Bactria, dugi niz stoljeća snažno helenističko carstvo i povezano s Merwom u administrativnoj jedinici. Dugo su bile relevantne skupine zoroastrijanaca na ovom metropolitanskom području - barem u 9. stoljeću važno pismo zarasturovih vjernika, D ? nkard da je nastao, procvat budističkih samostana još se svjedoči u 7. i 8. stoljeću, a pokret Abbasida vjerojatno potječe odavde. Al-Ma? M? N je u početku vladao iz Merwa prije nego što je svoje sjedište vlade preselio u Bagdad. U njegovo vrijeme, oko 800, u Merwu su osnovani budistički i dva kršćanska samostana. Slični konteksti mogu se naći i na jugu, u Perisu, gdje se činilo da je vijest o Koraniću vrlo rano ranjen; ali samo u sjevernom metropolitanskom području Merwa svi su preduvjeti koje Koran daje zbog njegove osobitosti, posebno poznavanje kasnoantičke literature o kojoj se mora voditi računa. Postoje i druge naznake za Merw kao mjesto na kojem su započele tradicije Kur'ana. U Kuranu, Sura 2.158, iz ? - ? af ? i al-Marwa govorili su kao mjesta hodočašća. A ? - ? af ? , Sirijska "stijena", moglo bi značiti Jeruzalem, al- Marwa je Merw. Ovdje se vjerojatno sačuvao podsjetnik na povijest pokreta Koranic. No, važnija je uloga Abda al-Maliksa, koji prema numizmatičkom svjedočenju Volkera Poppa potječe iz Merwa. Na putu prema zapadu za Jeruzalem dao je prvi put kovati novčiće s geslom MHMT, koji mora biti arapski na dvojezičnim kovanicama na zapadu carstva . objašnjen je ammad . U kristološkom natpisu u Kupoli stijene u Jeruzalemu on dokumentira - možda u konkurenciji s etezom cara na Aja Sofiji u Carigradu - širenje vjerskog koncepta Arapskog carstva, službenu valjanost sirijsko-arapske predbenedictinske teologije i, kako Christoph Luxenberg ističe ima kristološko dostojanstvo ? ammad . U Inaru se povećava konsenzus da koranski pokret u Merwu, Margiani i Bactriji, današnjem Južnom Turkmenistanu i Afganistanu, ima svoje početke, uskoro i u ostalim "arapskim" govornim skupinama u Persisu i u Mezopotamija se proširila i tek kasnije pod Abd al Malik vladin koncept i njihovi tekstovi na Koranu napisani su arapskim pismom. 6. Koranske izreke, barem sogn. Mekanski stihovi i sure vjerojatno su imali sličnu funkciju za ovaj pokret kao Babilonski Talmud za judaizam ili Zand ili Dänkard, koji je također porijeklom iz Merwa, za Zoroastrizam. Oni potvrđuju, objašnjavaju i proširuju dotičnu kanonsku tradiciju u smislu vlastitih i novih pojmova. Htjeli ste pravo d ? n , kroz ispravnu interpretaciju fonta, preko isl ? m (= slaganje sa pismom) da na ?? r ? tj. sirijski kršćani povezani s katoličanstvom, prije svega prihvaćanjem novih teoloških i kristoloških izjava: 410. imali su simbol Nikeje na sinodu Seleukije-Ctesiphon (bitni sin Božji i binarni nauk), a kasnije i drugi Grčko vijeće (doktrina Trojstva) usvojeno. Budući da je Kuran u svim svojim dijelovima napisan na arapskom jeziku s izrazito siro-aramejskim karakteristikama, njegovi sljedbenici i propovjednici su skupine za koje je taj jezik bio "jasni" i čija upotreba potječe pretežno od sirijskog ili perzijskog Okolina se razlikovala - usprkos svim jezičnim i književnim preuzimanjima -. U tim su se posebnim skupinama, očito vrlo rano, vjerojatno uglavnom predhijerarhijski oblici kršćanstva sačuvali, obrađivali i branili protiv sirijske crkve. 553. osnovana je biskupija u Merwu koja je bila podređena katolicima u Seleukiji-Ctesiphonu. To je sigurno bilo povezano s jačim naglaskom na formulama helenističke kristologije i teologije: predanosti Sinu Božjem i Trojstvu. Vjerojatno se hijerarhijske ili klerikalne crkvene strukture također šire. Čini se da su "arapske" skupine Korana odbacile taj novi razvoj, a s druge strane nastavile su polemički braniti staru i pisanu tradiciju i opravdale su se upotrebom vjerskog materijala koji je u to vrijeme bio raširen u njihovom okruženju, kao i kasnoantičke literature. 7. Za sada nema dokaza da je osnovna zbirka tekstova Kur'ana rano raširena u ostalim arapskim plemenima u Istočnoj Perziji ili u Mezopotamiji. Možda se može vidjeti pokazatelj daljnjeg širenja u činjenici da je povijesno rana formacija arapsko-sirijskog carstva pod Mušijom bila prepoznata i u Perziji. Ali čini se da je trijumfalni marš Abd al-Malika prvi donio materijale Korana u većem obimu u cijelom carstvu i - prije svega - učinio da prevladaju. 8. Još je jedan problem raznolikost kur'anskih tekstova koji se s pravom dijele na mekanske i medinske odlomke - čak i ako naziv, koji se pogrešno odnosi na propovijedanje Mohameda u Meki i Medini, nije ispravan. Potonji su tekstovi prepoznatljivi kasnijeg podrijetla. Još nije moguće točno odrediti kada su došli do ovoga: nakon uspostave arapske vladavine od? Abd al-Malika, kada su koncepti pokreta Kur'ana postali čvršći, i teološki i društveno / praktično, sve do kraja 9. stoljeća. stoljeća? U svakom slučaju, i ovdje je izrastao nekršćanski materijal. 9. Tko su bili najraniji pisci kur'anskih tekstova, koji su isprva zapisivali male jedinice pisanih interpretacija koje su se sastavile tijekom vremena, kao u papirnatu kutiju? Pitanje je također kontroverzno u našoj grupi. Možda se treba zamisliti redovnika ili pustinjaka koji su živjeli u brojnim špiljama na ovom području - Haruris (usp. Sirijski? Ror? = Špilja). Ali to pokazuje posebnost Kur'ana: oni su se, barem privremeno, morali napustiti pustinjačko postojanje i preseliti u gradove i odgovoriti na vjerski maštoviti materijal koji je tamo raširen. Možda su se vidjeli i vidjeli su ih proroci prepoznati po određenim znakovima. Kasnije su se povećavale daljnje izreke, a koranski su tekstovi također bili urednički revidirani, što se može dokazati na ne malo mjesta. Možda se prvi počeci kur'anske izreke mogu objasniti proročkim izgledom redovnika. Nakon toga, čini se, međutim, formulacija Koranićevih izjava prešla je na teološki informirane, vjerojatno male grupe pisaca. Bilo im je važno pismeno dokumentirati što je moguće i ispravno za njihove sljedbenike, tako da "notarski" pišu arapskim jezikom, pri čemu se mogu prepoznati promjene u teološkoj koncepciji (tako Volker Popp, ibid.). Kao što je pokazao Christoph Luxenberg, oni su reproducirali arapske izreke po sirijskom pismu (Karschuni / Garschuni). Kasnije, u vrijeme Abd al-maliksa, ovi (i drugi?) Tekstovi prepisani su arapskim pismom. Ovaj arapski pravopis bio je zasnovan na srednjoaramskoj abecedi, pri čemu su deficiti ove „matične skripte“ za pisanje arapskog jezika nadoknađeni dijakritičkim točkama (usp. U. Robert Kerr). Činjenica da pisci Kur'ana, međutim, ne koriste ili teško koriste ove dijakritičke znakove - što se može dokazati da su korišteni u vrijeme prije Korana - u arapskom pisanju Kur'ana, kako je dokumentirano u ranim fragmentima korskih rukopisa iz 8. stoljeća, pokazuje da su ti zapisi "samo" za unutarnju upotrebu Mislili su se pisci i teolozi; drugi osim njih nisu mogli čitati tekstove, koji su uglavnom nudili samo osip (doslovno "trag", tj. arapsko pismo bez dijakritika i samoglasnika) ili samo djelomično. Čini se da su pisci bili mali krugovi "stručnjaka" koji - možda u ime vlade - imaju pravo D ? n određeno i predstavljeno ako je potrebno. Tek kada je iz Kur'ana načinjen osnivački dokument nove religije islama, to je otprilike oko 800. godine, njegovi tekstovi sve češće moraju biti čitljivi "za svakoga", posebno za one koji nisu izvorni govornici: umetanjem (već poznato, ali za dijakritičke točke koje nisu potrebne za internu upotrebu, a uskoro i samoglasni znak (Robert Kerr). Taj se proces odvijao u 9. i 10. stoljeću. To znači da je tekst napisan za unutarnju teološku orijentaciju sad morao biti "populariziran" i učinjen čitljivim za širu javnost. Sada su ljudi bili na poslu koji više nisu poznavali izvornu objektivnu i jezičnu tradiciju. Daljnje razvijeno arapsko i islamsko čitanje / tumačenje osipa bilo je presudno za nju. U posljednjoj verziji, Koran je - osim opsežnog sogn. mračnim mjestima, zbog jezičnog nerazumijevanja više se nije moglo postići uvjerljiv smisao - islamska knjiga. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-5/vor-und-fruehgeschichte-des-islam/

Brak s maloljetnicima Brak s maloljetnicima Marriage to Minors https://answering-islam.org/Quran/Versions/065.004.html ​ Brak s maloljetnicima Sura At-Talaq (65: 4) U suri at-Talaq (tj. Razvod), autor donosi neke presude o pitanjima što se mora učiniti u slučaju razvoda od žene. Konkretno, stih 4 određuje razdoblja čekanja koja treba poštovati prije nego što se novorazvedene žene mogu udati za drugog muškarca. Ovaj je stih problematičan jer je zajedno s Muhammedovim primjerom vjenčanja s maloljetnicom ('Aisha u dobi od devet godina) razlog što šerijatski zakon ne postavlja minimalnu dob za stupanje u brak. To se ispravno odražava u mnogim prijevodima na engleski jezik. Ovdje je navedeno samo nekoliko: ​ ​ ​ Abdel HaleemAisha BewleyMuftije Šafi 'i UsmaniShakirAl-Hilali & Khan Ako sumnjate, razdoblje čekanja bit će tri mjeseca za one žene koje su prestale menstruaciju i za one koje [još] nisu imale menstruaciju ; razdoblje čekanja trudnih bit će dok ne preuzmu svoj teret: Bog olakšava stvari onima koji ga se sjećaju.U slučaju žena vaših žena koje su prešle dob menstruacije, ako sumnjate, njihova bi trebala biti tri mjeseca, a to se odnosi i na one koje još nisu imale menstruaciju . Trudnoće su žene kad rađaju. Ko god ima Allahovu takvu - olakšat će mu stvari.A one žene među vama koje su očajavale (daljnju) menstruaciju, ako sumnjate, njihov '' iddah je tri mjeseca, kao i one koje još nisu imale menstruaciju . Što se tiče trudnica, njihov pojam ( idda ) je da rađaju svoje dijete. A ko se boji Allaha, on će mu olakšati njegovu vezu.A (što se tiče) žena koje su očajale menstruaciju, ako sumnjate, propisano vrijeme im je tri mjeseca, kao i onih koje nisu imale tečaj ; i (što se tiče) trudnica, propisano vrijeme im je da polože svoj teret; a ko bude pazio na (svoju dužnost prema) Allahu, olakšat će mu svoj posao.I one od svoje žene kao što je prošlo u dobi od mjesečnih tečajeva, za njih „Iddah (propisano razdoblje), ako imate nedoumice (o svojim razdobljima), je tri mjeseca, a za one koji nemaju tečajeve [(tj oni su još uvijek nezreli ) njihov 'Iddah (propisani rok) je također tri mjeseca, osim u slučaju smrti]. A za one koji su trudni (bez obzira da li su razvedeni ili su im muževi mrtvi), njihov 'Iddah (propisani rok) je sve dok ne isporuče (svoje terete), a onaj ko se boji Allaha i drži svoju dužnost prema Njemu, postaviće svoje pitanje lako za njega. ​ ​ Glavna svrha razdoblja čekanja je osigurati tko je otac bilo kojeg djeteta. Slučaj plodnih žena opisan je u suri 2: 228 koja propisuje čekanje tri menstrualna ciklusa i daje naredbu da se trudnoća ne skriva. Ovaj se današnji stih bavi pitanjem što učiniti kada nema menstrualnog krvarenja, a pretpostavka je da bi u roku od tri mjeseca trebalo postati jasno je li žena trudna, tako da je ovo vremensko razdoblje dovoljno. Stoga stih ima jasnu strukturu: Postoje oni za koje se zapravo ne očekuje da su trudni - jer su ili prešli dob mjesečnih tečajeva ili još nisu navršili ovu dob - i kojima se tako zapovijeda da čekaju tri (lunarna) ) mjeseci. A tu su i one žene koje su već trudne. Karenca im je do poroda. Stih precizira žene koje nemaju menstruaciju u razdoblju čekanja između razvoda i ponovnog stupanja u brak, a te žene navodi u tri kategorije: (a) oni koji više nemaju menstruaciju jer su već prestari, (b) oni koji još nemaju menstruaciju jer su još uvijek premladi i (c) oni koji trenutno nemaju menstruaciju jer su trudni. ​ Da se fraza "i onih koji nisu imale tečajeve" odnosi na predpubertetske djevojke, očito je ne samo iz mnogih modernih prijevoda Kur'ana (vidi gore, kao i ostale navedene na ovoj stranici ), tradicionalno razumijevanje i izričito je navedeno u mnogim klasičnim izvornim tekstovima islama, vidjeti odjeljak pod podnaslovom "Klasična interpretacija". Međutim, čini se da je nekim muslimanskim prevoditeljima prilično neugodno zbog izjave u vezi s razvodom djevojaka koje još nemaju ni menstruaciju. Napokon, to ima jasne implikacije da islam odobrava brak i seks sa maloljetnicima (usp. S. 33:49). Stoga oni pokušavaju prikriti ili barem razrijediti stvarno učenje ovog stiha na ovaj ili onaj način. Ispitajmo prvo sljedeća tri prijevoda: ​ ​ ​ ​ Ali nalAmatul Rahman OmarShabbir Ahmed One vaše žene koje su prešle dob mjesečnih tečajeva (ili one koje iz nekog razloga nemaju mjesečna razdoblja) ako ste u tome nesigurni karenca im je tri (lunarna) mjeseca. Što se tiče žena koje su trudne (bilo da su razvedene ili udovice), vrijeme čekanja je dok ne podnesu svoj teret. Tko god se čuva neposluha Bogu u poštovanju prema Njemu i pobožnosti, olakšava mu svoju vezu.Ako sumnjate (kako izračunati razdoblje) žena koje su očajale mjesečnim tečajevima, tada (znajte to) razdoblje na koje moraju pričekati je tri mjeseca i (isto vrijedi) za žene koje imaju bez menstruacije (iz nekih drugih razloga) . I (što se tiče) trudnica, njihov mandat (prestat će) kad budu oslobođene tereta (nakon rođenja djeteta). I (imajte na umu) onome ko se drži svoje dužnosti prema Allahu, on će mu pružiti olakšanje u njegovoj aferi.A za vaše žene koje više ne očekuju menstruaciju, kao i one žene koje nemaju menstruaciju (iz bilo kojeg fiziološkog razloga) , da bi razriješile vaše sumnje, određeno je razdoblje čekanja od tri mjeseca. A za one koji su trudni, razdoblje čekanja završava kad dostave svoj teret. A svako ko ima na umu Allaha, olakšat će mu svoju situaciju. ​ ​ ​ Ali nal stavlja klauzulu u zagrade kao da je ovo neka vrsta komentara, a ne dio stvarnog teksta. Sva tri gore navedena prevoditelja dodaju frazu poput "neki razlog" ili "neki drugi razlog" ili "bilo koji fiziološki razlog" kao da je riječ o nekoj vrsti bolesti - umjesto izvornog i prirodnog značenja upućivanja na maloljetnike koji jednostavno imaju još nije započela menstruacija. Pristup je generaliziranju kategorije (b) tako da se pažnja s maloljetnika preusmjeri na sve vrste potencijalnih razloga (bolesti) koji mogu uzrokovati zaustavljanje menstruacije. Također imajte na umu da su Ali nal i Shabbir Ahmed glagol stavili u sadašnje vrijeme, iako je arapski jezik u prošlom vremenu, kao što se vidi u prva tri navedena prijevoda, pa čak i u verziji Amatul Rahman Omar. Ova upotreba sadašnjeg vremena suptilan je način da se predloži (neprirodno) "trenutno stanje", a ne prirodno "još nije". Bassam Khoury daje sljedeće objašnjenje: Arapski je jasan; koristi "lam ya h i d na" što znači da je još nisu imali. Da je Kur'an želio reći "nemaju ga", upotrijebio bi "la ya h i d na". Upotreba "Lama" znači da se nešto još nije dogodilo, ali moglo bi se dogoditi u budućnosti. Upotreba "La" znači da se nešto ne događa. Zapravo pogrešan prijevod pojačava stvar jer pokazuje da neki muslimani nisu mogli prihvatiti ajet onako kako ga je Allah dao. Još je gore od gore navedenog manipulacija pronađena u sljedeća dva prijevoda: ​ ​ ​ Rashad KhalifaNapredni muslimani Što se tiče žena koje su dosegle menopauzu, ako sumnjate, njihovo će privremeno biti tri mjeseca. Što se tiče onih koji nemaju menstruaciju i otkriju da su trudne , njihov privremeni period završava rađanjem. Svatko tko štuje BOGA, on mu sve olakšava.Što se tiče žena koje su dosegle menopauzu, ako sumnjate, njihovo će privremeno biti tri mjeseca. A što se tiče onih kojima je menstruacija prestala, i onih koji su već trudni , njihov privremeni period je dok ne rode. I svakoga tko poštuje Boga, on mu olakšava svoje stvari. ​ ​ ​ Oboje odvajaju klauzulu "i oni koji nisu imali tečajeve" od onoga što je prije došlo i pridružuju je sljedećoj rečenici kako bi se dobio potpuno drugačiji dojam. Međutim, to čine po cijeni pretvaranja jasne izjave u formulacije koje su prilično nejasne. Rashad Khalifa ne samo da stavlja frazu u sadašnje vrijeme, već je najvažnije što on pridružuje različite kategorije (b) i (c) u jednu skupinu, govoreći sada o prilično čudnoj skupini žena "koje nemaju menstruaciju, ali unatoč tome ostaju trudne" . Umjesto prirodnih kategorija žena koje se nalaze na gornjem popisu, sada imamo presudu za skupinu žena koja je doista vrlo rijetka, ali više nema nikakvih propisa za veliku većinu žena koje zatrudne nakon menstruacije na uobičajeni način. Manipulacija u ovom prijevodu jednako je glupa koliko je i očita. Ipak, svojim trikom Khalifa je pretpubertetne djevojke pretvorio u žene ili barem u djevojke koje su tek došle u pubertet, jer inače ne bi mogle zatrudnjeti. Stoga je jako uvredljiv element u ovom "otkrivenju" eliminiran ili barem ublažen. Dok su posljednja tri prevoditelja pokušala utopiti djevojčice u buci koja je nastala njihovom generalizacijom grupe (b), Rashad Khalifa jednostavno je grupu (b) jednostavno eliminirao i skupinu (c) ograničio na žene koje zatrudne, a da nisu imale normalne menstruacije ciklus prije začeća. Khalifin trik nije moguć kad se pažljivo pazi na pravila arapskog jezika. U osnovi, "wa" (i) između dviju klauzula čini ih dvije različite skupine. Ponovno Bassam Khoury: Da bi opravdao Khalifin prijevod, arapski bi morao biti "wa a ll a -ee la ya h i d na ol a tu al-a h m a li" umjesto "wa a ll a -ee lam ya h i d na wa ol a tu al-a h m a li ", tj. koristilo bi" la ", a ne" lam "i ispustilo bi" wa ", a prijevod bi tada imao beeen," Što se tiče onih koji ne menstruacija, trudnica ... " Napredni muslimani također stavljaju točku nakon prve skupine, a zatim započinju novu rečenicu s tako problematičnom klauzulom. Međutim, njihova je manipulacija jednako očita zbog svojih čudnih rezultata. Prvo, čine da autor Kur'ana zvuči prilično odsutno, jer sada dva puta govori o ženama u menopauzi: (1) "žene koje su dostigle menopauzu" i (2) "one kojima je menstruacija prestala" (umjesto da ne još započeto). Štoviše, ovaj je prijevod formirao novu kategoriju dviju različitih skupina sa zajedničkim propisom: A što se tiče [1] onih kojima je menstruacija prestala, I [2] onih koji su već trudni , njihov privremeni period je dok ne rode. Da su rekli "što se tiče onih kojima je menstruacija prestala jer su zatrudnjele, njihov privremeni period je dok se ne porode", što bi imalo smisla (iako bi to i dalje bio pogrešan prijevod), ali formulacija koju su odabrali apsolutna je glupost. Ponavljanjem dvaput "i onih" ovo postaje kombinacija dviju različitih skupina i znači da prestanak menstruacije u prvoj skupini nije posljedica trudnoće. Ali ako nisu trudne, kako mogu čekati dok ne rode?!? Kao što je gore rečeno, i Rashad Khalifa i napredni muslimani uspjeli su eliminirati uvredljivo učenje, ali samo po cijenu stvaranja doista nejasnih kategorija žena i / ili formulacija koje zapravo nisu razumljive. Oni radije stavljaju gluposti u Allahova usta ako samo mogu izbjeći razgovor o moralno prijekornom učenju o braku s djevojkama koje još nemaju ni menstruaciju. Klasično tumačenje sure 65: 4 Sahih Al-Buhari CCCLXXXIV: Tefsir iz Sure at-Talaq Mudžahid je rekao da "ako sumnjate" (65: 4) znači "ako ne znate ima li menstruaciju ili ne." Idda žena koje više nemaju menstruaciju i onih koje još nisu imale menstruaciju su tri mjeseca. ... ( Sahih Al-Bukhari , poglavlje 68: Knjiga o tefsiru; prijevod na engleski Aisha Bewley ; podvlačenje naglašava moje) XXXIX. Čovjek koji daje svoju malu djecu u brak Allahovim riječima, "to se odnosi i na one koji još nisu imali menstruaciju" (65: 4) i On je napravio iddu djevojčice prije puberteta tri mjeseca . 4840. Prenosi se sa 'A'ishaom da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao s njom kada je imala šest godina i konzumirao je kad je imala devet godina, a bila mu je supruga devet godina. ( Sahih Al-Bukhari , poglavlje 70: Knjiga vjenčanja; prijevod na engleski Aisha Bewley ; podvlačenje naglasite moje; arapski izvor dostupan je na mnogim mjestima, na primjer ovdje ) Fath al-Bari - najmjerodavniji komentar Sahih Al-Bukharija واللائي لم يحضن, فجعل عدتها ثلاثة أشهر قبل البلوغ أي فدل على ننكاحها قبل البلوغ جائز " i onima koji još nisu imali menstruaciju : Učinio je razdoblje čekanja ('idda) tri mjeseca [za one koji] još nisu imali menstruaciju, što ukazuje na to da je dozvoljeno sklapanje braka prije puberteta ." ( Arapski izvor ; prijevod Bassam Khoury) Tefsir Ibn Kathir Uzvišeni Allah pojašnjava period čekanja žene u menopauzi. A to je ona kojoj su menstruacije prestale zbog starije dobi. Njezin `Iddah je tri mjeseca umjesto tri mjesečna ciklusa za one koji imaju menstruaciju, a koji se temelji na Aji u (Sure) Al-Baqarah. [vidi 2: 228] Isto za mlade koji nisu dosegli godine menstruacije. Njihov je Iddah tri mjeseca poput onih u menopauzi. ... ( Izvor ) Tafsir al-Jalalayn A [što se tiče] onih vaših žena koje (pročitajte allā'ī ili allā'i u oba slučaja) više ne očekuju menstruaciju, ako sumnjate, u vezi s njihovim vremenom čekanja, propisano razdoblje [čekanja] će im biti tri mjeseca , a [također i za one koji još nisu imali menstruaciju, zbog svoje mlade dobi , njihovo će razdoblje biti [također] tri mjeseca - oba slučaja primjenjuju se na one koji nisu umrli; za ove [potonje] je njihovo razdoblje propisano u ajetu: oni će sami čekati četiri mjeseca i deset [dana] [P. 2: 234]. ... ( Izvor ) Tanw r al-Miqb's min Tafs r Ibn Abb s (I za takve vaše žene kao očaj menstruacije) zbog starosti, (ako sumnjate) u pogledu njihovog perioda čekanja, (njihov period (čekanja) bit će tri mjeseca) nakon čega je drugi muškarac pitao: "Allahov Poslaniče ! Što je s periodom čekanja onih koji nemaju menstruaciju jer su premladi? (zajedno s onima koji je nemaju) zbog mlade dobi, razdoblje čekanja je tri mjeseca. ( Izvor ) Asbab Al-Nuzul od El-Wahidija (I za takve vaše žene kao što je očaj menstruacije ) [65: 4]. Rekao je Muqatil: "Kada će ajet (Žene koje su razvedene pričekati, držeći se odvojeno)), Kallad ibn al-Nu man ibn Qays al-Ansari rekao:" Allahov Poslaniče, koje je vrijeme čekanja žene koja nema menstruaciju i žena koja još nije imala menstruaciju? A koje je vrijeme čekanja trudnice? I tako je Allah, dž.š., objavio ovaj ajet . Obavijestio nas je Abu Ishaq al-Muqri > Muhammad ibn Abd Allah ibn Hamdun> Makki ibn Abdan> Abu l-Azhar> Asbat ibn Muhammad> Mutarrif> Abu Osman Amr ibn Salim koji je rekao: "Kada je period čekanja na razvedene i udovice spomenuta je u suri al-Baqarah, Ubayy ibn Ka b je rekao: "Allahov Poslaniče, neke žene iz Medine kažu: ima još žena koje nisu spomenute!" Pitao ga je: "A ko jesu li? "Rekao je:" Oni koji su premladi [takvi da još nisu započeli menstruaciju] , oni koji su prestari [čija je menstruacija prestala] i oni koji su trudni ". I tako je objavljen ovaj stih (I za takve vaše žene kao očaj menstruacije ). ( Izvor ) Tafsir al-Kabir od Ar-Razija { i oni koji još nisu imali menstruaciju } Jedan čovjek je stao i pitao: "Allahov glasniče, koji je period (Iddah) mlade djevojke koja još nije imala menstruaciju?" Tada je Allah objavio {i onima koji još nisu imali menstruaciju }, što znači da je njezin Iddah poput starije žene koja je dosegla menopauzu. ( Arapski izvor ; prijevod Mutee a Al-Fadi ) Tafsir Al-Qurtubi { i oni koji još nisu imali menstruaciju } Što znači mlada djevojka. (*) ( Arapski izvor ; prijevod Mutee a Al-Fadi) [Napomena: * Ovdje „mladi“ ( as-sagheerah ) označava djevojčicu koja još nije navršila pubertet.] Asrar ut-tanzil wa Asrar ut-ta'wil od Al-Baidawija { i oni koji još nisu imali menstruaciju } Što znači oni koji još nisu imali menstruaciju. ( Arapski izvor ; prijevod M. Al-Fadi) Značajno je da Al-Baidawi jednostavno ponavlja kur'ansku frazu, tj. Objašnjenje je identično frazi koju treba objasniti. Možda je Al-Baidawi osjećao potrebu za komentarom jer je pitanje kontroverzno, ali budući da je sama izjava jasna, bolje je prihvatite takvu kakva jest. Možda je ovo pokušaj uvjeravanja ponavljanjem? Tafsir al-Qur'an od Al-Fayrooz Abadija { i oni koji još nisu imali menstruaciju } Oni koji nisu imali menstruaciju zbog svoje mlade dobi. ( Arapski izvor ; prijevod M. Al-Fadi) Zad al-Masir fi "Ilm al-Tafsir (" Odredba putovanja ") Ibn al-Jawzi { i oni koji još nisu imali menstruaciju } Dva su razloga iza otkrivanja ovog stiha: Prva: kada su u Q.2: 227-232 objavljene smjernice Iddah za razvedene žene, Ubay ibn Ka b je rekao: "Allahov glasniče: neke žene u Medini su govorile; ovaj odlomak [P.2: 227-232] ne pokriva kategoriju svih žena. [Glasnik] je rekao: "koji je to?" [Ubay] je rekao: mladi; stari; i trudnica. Tako je objavljen ovaj stih. Ovo je prenio Amro bin Salem. Drugo: kada je Allah objavio [P.2: 228 ...] Khallad bin al-Nua man al-Ansari rekao je: "Allahov poslaniče, pa šta je Iddah za onoga koji nema menstruaciju i za onoga tko je trudna? Tako je objavljen ovaj stih. Prenosi Muqatil. ( Arapski izvor ; prijevod M. Al-Fadi) Al-dar al-manthour fi al-tafseer bil ma'thour od As-Suyutija { i one koje još nisu imale menstruaciju } To su mlade djevojke ( jawari ) koje još nisu imale menstruaciju. ( Arapski izvor ; prijevod M. Al-Fadi) Tafsir Muqatil ibn Sulayman { i one koje još nisu imale menstruaciju } ... znači Iddah mladih djevojaka ( jawari ) koje još nisu imale menstruaciju, a bile su udate i razvedene. ( Arapski izvor ; prijevod M. Al-Fadi) Zaključujemo izvatcima iz dva važna komentara iz 20. stoljeća. Engleski Tafsir Ma'ariful Kur'an Maulane Muftija Muhammad Shafi 'i Muftija Muhammad Taqi Usmani ... a u terminologiji šerijata izraz "iddah" označava razdoblje čekanja za razvedenu ženu prije nego što se ona može udati za drugog muškarca. [str. 493] ... Žene koje nemaju menstruaciju, jer još nisu dostigle pubertet ili zato što su postigle dob menopauze, ... [str. 494] ... Ovaj postupak se odnosi na žene kod kojih se idda izračunava prema menstrualnim ciklusima ili čistim ciklusima. Ne odnosi se na žene za koje razdoblje čekanja nije obvezno, kao u slučaju žene koja sa suprugom nije imala privatnost. Ako su se muškarac i žena vjenčali, ali se nisu okupili u privatnosti, '' iddahuopće joj nije potreban kad se razvede. Stoga je dopušteno razvesti se od takvih žena tijekom njihovih mjesečnih tečajeva. Isto tako, '' iddah za ženu koja nema menstruaciju zbog manjinske dobi ili zato što je postigla menopauzalnu dob, izračunava se mjesečno. Njihova idda je tri mjeseca. [str. 495-6] ( Izvor ) Tafhim al-Qur'an od Maududija Ovdje treba imati na umu činjenicu da se prema objašnjenjima u Kur'anu postavlja pitanje karencije kod žena s kojima je brak možda sklopljen, jer ne postoji karenca u slučaju razvoda izgovara se prije sklapanja braka. (El-Ahzab: 49). Stoga, spominjanje razdoblja čekanja za djevojke koje još nisu imale menstruaciju, jasno dokazuje da nije dopušteno samo davanje djevojke u braku u ovoj dobi, već je dopušteno i da suprug s njom sklopi brak. Sad, očito nijedan musliman nema pravo zabraniti nešto što je Kur'an smatrao dopuštenim. ( Izvor , fusnota 13). [ WikiIslam-ov članak Pedofilija u Kur'anu predstavlja daljnje klasične izvorne tekstove (tefsir) o ovom ajetu i raspravlja o raznim prigovorima modernih muslimanskih apologeta.] Analiza i implikacije Syed Abul A'ala Maududi (1903. - 1979.) bio je vrlo cijenjeni učenjak islama. Bio je dobro svjestan kritike dječjih brakova koja se upućuje i islamu, ali jasno kaže da muslimani ne mogu odbiti i zabraniti nešto što je Kur'an dopustio. Zapravo, ovaj stih seže čak i dalje od "vjenčanja i odnosa" s djevojčicama u predpubertetskom razdoblju. Ne govori samo o jednom braku, već o karenci između dva braka . Drugim riječima, Kur'an izričito potvrđuje da se (obično puno stariji) muslimanski muškarci mogu oženiti djevojkama starim od osam ili devet ili deset godina, imati spolni odnos s njima, a zatim se od njih razvesti i - nakon perioda čekanja od tri mjeseca - s drugim (starijim ) muškarci se mogu vjenčati s njima i imati spolni odnos s njima. To bi bilo traumatično iskustvo za svaku djevojku. (I, potencijalno, to bi se moglo ponoviti nekoliko puta bez kršenja islamskog zakona.) Iako se ne može sažeti svaki brak dijete nevjesta kao zlostavljanje djeteta, mnogi ili čak većina njih doista su nasilna i traumatična za te djevojke (i fizički i psihološki, vidi dokaze u dolje navedenim člancima). Međutim, kao što je Maududi prepoznao, zbog „božanske objave“ u S. 65: 4, (pravoslavni) muslimani ne mogu čak ni donijeti zakone protiv ove vrste zlostavljanja djece, niti je kazniti, barem u šerijatskom okviru. Svakako, samo ovo bi trebao biti dovoljan razlog da se šerijat odbaci kao zakon za bilo koju zemlju, da se snažno usprotivi uvođenju šerijatskog zakona u ne tradicionalno muslimanskim zemljama i da prosvijetljeni muslimani vode kampanju za njegovo ograničenje ili zamjenu u zemljama u kojima je trenutno temelj nacionalnog zakona. Međutim, manipuliranje tekstom kako bi se prikrilo ono što zaista kaže nije prihvatljivo. Istinski napredak može se postići samo na temelju znanja i istine i suočavanja s činjenicama. Jochen Katz Citat iz Al-Hilali & Khana preuzet je iz QuranBrowser-a , prijevod i komentar muftije Šafija 'i Usmanija iz engleskog Tafsir Ma'ariful Qur'an ( 1 , 2 ) preuzeo je Maulana muftija Muhammad Shafi', prijevod prof. Muhammad Hasan Askari i prof. Muhammad Shamim, revidirano od strane muftije pravde Muhammad Taqi Usmani, sv. 8, str. 489-90, 493-496 ( * ), svi ostali prijevodi S. 65: 4 korišteni u ovom članku, kao i transliteracije, preuzeti su iz IslamAwaken . Daljnje čitanje Muhammedov brak s djevojkom iz predpuberteta i njegove moralne implikacije Ponovno pregledavanje pitanja Muhammedovog braka s djetetom mladenkom Užasi dječje nevjeste traju cijeli život Muhammad, Aisha, Islam i Child Brides Što je toliko loše u dječjim mladenkama? Je li Muhammad bio pedofil? Deset glavnih razloga zašto je šerijat loš za sva društva 'Iddah pravila za razvedene i udovice Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Sura 3:85 Ko želi drugu vjeru osim islama Ko želi drugu vjeru osim islama ... (3:85) Whoever desires a religion other than Islam ... (3:85) https://answering-islam.org/Quran/Tafsir/003.085.html ​ Sura 3:85 Ko želi drugu vjeru osim islama Da li je religija naroda Knjige prihvatljiva u islamskom učenju? Neki to kažu i donose to kao znak velike tolerancije islama. Pravovjerno je učenje ipak drugačije. U Khutbah šejha Alija Abd-ur-Rahmaana al-Hudhaifeea , imama Mesdžida Nabavija, nalazimo: A to je izreka Svetog Poslanika SallalLahu `Alayhi Wasallam: "Po Njemu u čijim je rukama Muhamedova duša, svaki Židov ili kršćanin ovog doba koji čuje moj poziv, a umre bez da mi vjeruje, bit će jedan od ljudi iz Jahannama." Tako će onaj ko ne vjeruje u RasoolulLah SallalLahu `Alayhi Wasallam, gorjeti u Jahannam zauvijek. Allah Ta`ala ne prihvaća nijednog drugog Deena osim islama. U Časnom Kur'anu Allah, dž.š., kaže: "A onaj ko želi drugu vjeru osim islama (pokornost Allahu), nikada mu to neće biti prihvaćeno; a na ahiretu će biti u redovima onih koji su izgubili svako duhovno dobro " (3:85). Kazalo Kur'ana, odgovor na početnu stranicu islama

Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? Dio 5 A "Šerijat" i "Božanska zaštita"? http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/dio-5-serijat-i-bozanska-zastita.html?view=sidebar https://www.answering-islam.org/PQ/ch20-index.htm#ch20 https://www.answering-islam.org/PQ/ch21-index.htm#ch21 https://www.answering-islam.org/PQ/ch22-index.htm#ch22 POGLAVLJE XX: ŠARIJA "KOJI JE MUHAMMAD POKRENIO"? Zamagljivanje 'Izvornog' Islama (sakrivanje 'Izvornog' Din / Religija)

Fred M. Donner 1 Muhammed i rana islamska zajednica iz povijesne perspektive vidi i: ​ Fred M. Donner 2 Govoreći o podrijetlu islama Fred M. Donner 3 Periodizacija kao oruđe povjesničara s posebnim osvrtom na islamsku povijest ​ ​ ​ ​ ​ PRVI ARAPSKI KALIFI NISU BILI MUSLIMANI Islam do 690te nije postojao jer su prvi Arapski kalifi kovali novcice sa KRSTOVIMA, LJUDSKIM LIKOVIMA i ZOROASTRIJSKIM OLTARIMA a to nisu mogli biti muslimani. Imate link sa predavanja jednog od vodecih svetskih stručnjaka zabtu oblast. Halid i Almir su probali sa lazima i blokiranjem mojih kom sa slazu kako nije kstina i kacili istrazivanje jednog covjeka koji je umro prije 60 godina i propustio mnogo novih dokaza i istrazivanja. I bas ovaj novcic je kalifa Muavije koje je vladao 669-680te i zo ovaj bas bas doktor i strucnjak za tu oblast objasnjavaKako moze Arapski Kalif koji je vladao 660-680 kovazi ovakav novac? Fred M. Donner 1 Muhammed i rana islamska zajednica iz povijesne perspektive vidi: Fred M. Donner 2 Govoreći o podrijetlu islama http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/fred-m-donner-2.html?view=sidebar Fred M. Donner 3 Periodizacija kao oruđe povjesničara s posebnim osvrtom na islamsku povijest http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/fred-m-donner-3.html?view=sidebar Islam’s Origins: Myth and Material Evidence https://www.youtube.com/watch?v=koVaxbWBlr4 PDF Fred M. Donner 1 https://www.researchgate.net/publication/271383049_Muhammad_und_die_fruhe_islamische_Gemeinschaft_aus_historischer_Sicht Muhammad und die frühe islamische Gemeinschaft aus historischer Sicht The talk summarizes the traditional view of Islam’s origins and its limitations, particularly the problem of deficient sources, and then sketches out differing revisionist approaches on Islam’s origins and on the nature and early history of the Qur’an text. While skepticism about some information in the traditional Islamic narratives is warranted, it is also clear that these sources must be used, albeit critically, to reconstruct Islam’s origins. The paper closes with a summary of a reconstruction, based mainly on parts of the Qur’an, that posits an early community of Believers dedicated to strict monotheism and adherence to stringent standards of piety in which Jews, Christians, and Qur’anic monotheists all played some part. The fluidity or porousness of confessional identities in the early community seems to have given way to stricter boundaries around 700 CE, when the core of the community redefined itself around the Qur’an and the figure of the prophet Muhammad to become Muslims in the classic sense. Google Translite: Muhammed i rana islamska zajednica iz povijesne perspektive U predavanju se sažima tradicionalno viđenje islamskih podrijetla i njegova ograničenja, posebice problem nedostatnih izvora, a zatim se ocrtavaju različiti revizionistički pristupi islamskog porijekla te prirode i rane povijesti teksta Kur'ana. Iako je utemeljen skepticizam prema nekim informacijama u tradicionalnim islamskim narativima, također je jasno da se ti izvori moraju upotrijebiti, iako kritički, za rekonstrukciju podrijetla islama. Rad se zaključuje sažetkom rekonstrukcije, koja se temelji uglavnom na dijelovima Kur'ana, a koja predstavlja ranu zajednicu vjernika posvećenu strogom monoteizmu i pridržavanju strogih standarda pobožnosti u kojima svi Židovi, kršćani i kur'anski monoteisti igrali neku ulogu. Fluidnost ili poroznost konfesionalnih identiteta u ranoj zajednici čini se da su ustupile strože granice oko 700 CE, kada se jezgra zajednice redefinirala oko Kur'ana i lik proroka Muhameda da bi postali muslimani u klasičnom smislu. ------------------------------- ------------------------------- Fred M. Donner Muhammed i rana islamska zajednica iz povijesne perspektive Sažetak: Razgovor sažima tradicionalno gledište o podrijetlu islama i ograničenjima islama, posebice problem ovisnih izvora, a zatim ocrtava više od revizionističkih pristupa o podrijetlu islama, prirodi i ranoj povijesti o tekstu Kur'ana. Iako je utemeljen skepticizam prema nekim inormacijama u tradicionalnim islamskim narativima, također je jasno da se ti izvori moraju, iako kritički, koristiti za rekonstrukciju islamskih podrijetla. Rad se zaključuje sa sažetkom o rekonstrukciji, koja se temelji uglavnom na dijelovima Kur'ana, a koja predstavlja srodnu zajednicu. Vjernici posvećeni strogom monoteizmu i pridržavanju strogih normi o pobožnosti u kojem su Židovi, kršćani i kur'anski monoteisti igrali neku ulogu. Čini se da su okretnost ili poroznost konfesionalnih identiteta u žarišnoj zajednici ustupili strože granice oko 700 CE, kada je jezgra postavila korijen oko Kur'ana, a prorok Muhamed da postane musliman u klasičnom smislu. Pitanje kako je islam nastao predmet je mnogih rasprava povjesničara i islamskih učenjaka u posljednjih 35 do 40 godina. Iznesene su različite, ponekad prilično oprečne hipoteze o različitim aspektima ranog islama. Ali možda se neko zapita: zar već ne znamo kako je islam nastao? Uostalom, postoji detaljan prikaz njegove povijesti koji se može naći svugdje - u referentnim knjigama poput enciklopedija, u učenju knjiga koje se bave razvojem svjetskih religija i u mnogim općim knjigama. Ovu priču možemo nazvati „tradicionalnim pogledom“, a sada dopuštam sebi da ukratko iznesem ovu tradicionalnu pripovijest kako bih vas podsjetio na neke njegove glavne značajke. Fred M. Donner: University of Chicago. E-mail: f-donner@uchicago.edu 󰀴󰀴󰀰 Fred M. Donner 󰀱 Tradicionalni pogled i njegovi problemi Ovo tradicionalno gledište temelji se na arapsko-islamskim izvorima srednjeg vijeka i koriste ga vjerovatni muslimani, a mora se reći i većina islamskih učenjaka i povjesničara (i na zapadu i na istoku) koji su prihvatili istinu, barem do potonjeg 70-ih godina prošlog stoljeća. Glavne crte "tradicionalnog pogleda" su sljedeće: - Postojao je prorok po imenu Muhamed (koji je, prema predaji, umro 632.); ovo je bio utemeljitelj nove religije, islama. - Muhamed je rođen u gradu Meki na zapadnom dijelu Arapskog poluotoka i tamo je odrastao. Bio je sin moćnog plemena Quraiš, koji je u to vrijeme dominirao Mekom. Grad Meka je u to vrijeme bio trgovački grad - mali poput svih naselja u Arabiji, ali središte značajne karavanske trgovačke mreže koja je spajala Meku sa Sirijom na sjeveru, Jemenom na jugu i Bistromom na istoku. Meka je bila i pogansko mjesto bogosluženja, usred kojeg je stajala kuboidna kamena zgrada, kutija Kaaba (Ar. Ka'be znači "Würel"). Muhammed je u svojoj mladosti slijedio ovo politeističko vjerovanje, kao i svi pripadnici plemena Quraiš, i sudjelovao u komercijalnom životu grada Meke. - Muhammad je počeo stvarati religiozna iskustva oko 610. godine koje je držao za Božja otkrivenja. Transkript ovih otkrivenja je tekst Kur'ana, koji su njegovi sljedbenici sakupili ubrzo nakon Poslanikove smrti, a mnogi su ga muslimani doslovno smatrali "Božjom riječju". Učenja koja se odražavaju u ovim objavama naglašavaju jedinstvo Bog (monoteizam) i potreba da ljudska bića prepoznaju jedinstvo i snagu Božju. Tomu se dodaju vjerovanje u Posljednji sud, vječni život nakon smrti i sklonost strogoj pobožnosti na ovom svijetu da se izbjegne agonija pakla i uživaju u rajskim radostima. Stoga se treba pokoravati Božjem zakonu, koji se može naći u Kuranu kao u ranijim verzijama Božje riječi, Tore i Evanđelja. (Obje ranije objave spominju se u Kur'anu kao tawrāt i inǧīl .) - Muhammed je počeo propovijedati te monoteističke ideje u Meki i oko nje i stekao sljedbenike među Mekancima, ali je također izazvao snažni otpor i bio je sve izloženiji Quraišovim uvredama sa svojim sljedbenicima. Stoga se preselio sa svojim sljedbenicima u Yaṯrib, palmu-oazu oko 325 km sjeverno od Meke, 622. godine, nakon što je dobio poziv stanovnika Yaṯriba da posluže kao posrednici u tamošnjim plemenskim svađama. Ovaj potez, ili Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀴󰀱 hiǧra, do Yathriba - kasnije od toga Madīnat an-nabī , "Grad poslanika", ili al-Madina poznata - s vremenom je postala polazna točka novog islamskog doba - odluka u potpunosti opravdano je jer hiǧra označio je početak prve neovisne islamske zajednice pod upravom Poslanika. - Otprilike 10 godina koje je Muhammed proveo u Medini prije smrti 632. godine, riješio je - ne bez poteškoća - unutarnje sukobe među raznim plemenima grada, posebno onima očito sve veće protivljenje židovskih stanovnika Medine. Svađao se i s poganima vlastitog plemena, Quraiš u Meki, ort, i izvršio raciju na području oko Medine kako bi prisilio okolna nomadska plemena da priznaju njegov suverenitet. Tada se može reći da je Muhammed u Medini posebnu pozornost posvetio politici i životu u zajednici, iako se čini da se oni uglavnom vode njegovim religijskim idejama. Svaka je na kraju svog života uključivala svoju novu zajednicu - ili možda već možemo reći i njegovu novu državu - Meku i druge gradove zapadne Arabije, kao i naselja i nomadska plemena između Jemena i sirijskih granica. - Nakon smrti Muhameda 632. njegovi sljedbenici širenje nove državne ort. Izvršene su vojne kampanje među Kalijima ili nasljednicima Muhammeda, kao političkim vođama zajednice, koja je u roku od dvije godine pokorila cijelu Arabiju. Ubrzo nakon toga započeli su sukobi s dvije tadašnje velike sile, Sasanidima Irana i Bizantincima oko mediteranskog bazena. U roku od oko 30 godina Kalien je vladao golemim carstvom koje je obuhvaćalo Arabiju, Siriju, Irak, Egipat, Iran i druga područja. To se brzo širenje nastavilo još oko jednog stoljeća u Španjolskoj i granicama Galije, Afganistana i perifernim dijelovima srednje Azije. Ovo je priča o osnivanju novog islamskog carstva s muslimanima iz Arabije kao vladajuće elite. Ali to je bilo pitanje političke ekspanzije, a ne vjerskih ograničenja; morali ste priznati suverenost Kalienreichesa, ali mogli ste se - sve dok ste monoteist, a ne poganin, bilo Židov, kršćanin ili mađioničar - držati svoje religije; samo je morao platiti porez.Toliko za "tradicionalno gledanje" na početke islama. To je kao pripovijest ( Ar-rative ili priča ) dobro povezan, možda sličan radnji jednog 󰀴󰀴󰀲 Fred M. Donner Igra ili roman. Međutim, za povjesničara je to vrlo problematično i postavlja nekoliko pitanja. Prvo, kaže se da je ta nova država, Kaliat, koja se rašireno i široko širila, imala svoje korijene u zapadnoj Arabiji. , Ali tadašnjoj zapadnoj Rabiji su krajnje nedostajale državne institucije, pa čak i urođena tradicija državne uprave. Život u Arabiji uvelike je dominirao plemenskim vjerovanjima, a koliko znamo, u tim plemenskim zajednicama nije bilo kralja, poreza i koncepta općeg prava ili pravde, samo neka vrsta grube stabilnosti koja je ovisila o ravnoteži između različitih plemena. Također nije bilo tradicije vojnog roka i stalne vojske, već samo kratkotrajni napadi jednog plemena na drugo. Kako je onda moguće da je nastao takav preduvjet tako velikog pokreta? Drugo, Arabiji je nedostajala ekonomska osnova koja bi mogla podržati brzo i široko širenje rane islamske države. Arabija je - barem prije otkrića nafte - bila vrlo siromašna zemlja, zajednica nomada i malih farmera, koji nisu mogli proizvesti višak žita, datulja ili drugih proizvoda. Stoga ni Bizantinci ni Perzijci nisu pokušali trajno zauzeti Arabiju: to nije vrijedilo, jer bi troškovi okupacije sigurno bili veći od mogućeg poreznog dohotka. Treće, odnos vjerskih ideja islama i starih monoteizama, tj. posebno židovstva i kršćanstva, a ne uvjerljivo objašnjeno u tradicionalnom izvještaju. Slijedeći tradicionalnu priču, bilo je uobičajeno reći da je energija i dinamičnost novog pokreta proizašla iz njegove nove ideologije, koja je stvorila gotovo neiscrpno oduševljenje među osvajačima. Ali osnovni pojmovi islama - monoteizam, posljednji dan, sveta knjiga i objavljeno pravo - nisu bili novi na Bliskom istoku 7. stoljeća, već su bili dobro poznati na Sredozemlju, u Iranu, a najvjerojatnije i Na četvrtom mjestu - a to je možda najvažnija zamjerka svih za povjesničara - jest činjenica da se tradicionalno viđenje i historiografija ne temelje na dokumentima iz 7. stoljeća, već na književnim izvorima poput Kronike. Ali ti izvori postoje više od stoljeća, ili nekoliko stoljeća e ostavljeno nakon opisanih događaja. Povjesničar tada s pravom pita u kojoj se mjeri vjeruje izvješćima tih izvora. Daju li nam neovlašteni izvještaj očevidaca o događajima koji su okruživali Poslanika i njegove rane bhakte, ili nam nude idealiziranu sliku rane islamske prošlosti? Omogućio | Glavna knjižnica UZH / Središnja knjižnica ZurichUključeni | 89 206 119 211Preuzeto na | 08 07 14 18:23 Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀴󰀳 Prilika, modificirana ili izmišljena za promicanje kasnijih vjerskih, političkih ili zajednica ili ideja i interesa? 󰀱 Kritičko ispitivanje izvora Nekoliko orijentalista prepoznalo je ove probleme tradicionalnog pripovijedanja o počecima islama, posebno slabost izvorne situacije, još u 19. stoljeću, a neki su prvi put pokušali (povijesno) kritički ispitati arapsko-islamske izvore. Među tim studijama posebno se ističu studije Michaela J. de Goejea 󰀲 , Ignaz Goldziher 󰀳 i Julius Wellhausen 󰀴 , Više od pola stoljeća prihvaćeni su kao manje ili više odlučujuća rješenja izvornog problema; Ostala kritička istraživanja drugih su smatrana previše radikalnim, kao što je onaj o isusovačkom ocu Henri Lammenu (početak 20. stoljeća), koji je vjerovao da većina izvještaja o Muhamedovu životu nema neovisnih dokaza, već su u osnovi egzegetični, tj. izmišljen da bi objasnio određene dijelove Kur'anovog teksta. Unatoč tom konsenzusu, sumnje oko izvora ostaju. Krajem 1960-ih pojavio se drugi val izvorne kritike, čija snaga još nije iscrpna. Možda ćemo moći započeti ovaj drugi val s djelom Albrecht Noth 󰀵 i Günter Lülings 󰀶 oznaka koja je u osnovi dovela u pitanje dokaznu vrijednost književnih izvora ili Kur'ana. Od tada su se pojavile brojne studije koje pokušavaju objasniti rane dane islama na različite načine i na temelju različitih metoda. 󰀷 󰀱 Vidi Robinson 2003; Donner 1998 .; Khalidi 1994; Ne 1973. godine. 󰀲 de Goeje 1. izdanje 1866. i 2. izd. 1900. 󰀳 Goldziher 1889-1890. 󰀴 Wellhausen 1898. 󰀵 Ne 1968. godine. 󰀶 Lüling 1970. 󰀷 Spomenimo samo nekoliko najvažnijih: Crone / Cook 1977; Wansbrough 1977 i 1978; Luxenberg 2000; de Prémare 2002; Cipela 2012. 󰀴󰀴󰀴 Fred M. Donner Fokus ovog istraživanja prvo je temeljna kritika izvora i drugo pokušaj razumijevanja kur'anskog teksta i podrijetla islama u vezi s kasnom antikom na Bliskom istoku. 󰀸 Postoje tri stava prema izvorima u kontekstu kritike izvora (osim tradicionalnog stajališta, čiji se postupak ne može smatrati „kritičkim“): - Prvi stav pokušava sačuvati što je moguće više tradicionalnih izvora, prihvaća svoju osnovnu vrijednost, ali odbacuje aspekte izvještaja koji su očito legendarni. Dakle z. B. Jasno odložite izvještaje koji opisuju kako se drveće klanjalo Poslaniku i pozdravljalo kamenje, iako mogu biti prihvaćeni i drugi dijelovi istih izvještaja. Ovakav stav često su zauzimali islamski učenjaci koji su bili kritični prema izvorima prije drugog vala (poput W. Montgomeryja Watta). 󰀹 - Drugi stav prepoznaje kako tradicionalni izvori snažno utječu na kasnije vjerske, političke i društvene interese, ali inzistira na postojanju povijesne "jezgre" u svakom izvješću. Stoga se mora pokušati identificirati umetanje kasnijih tema i ideja, i Ispravite izvješće u skladu s tim kako biste potaknuli njegov „izvornik”. Ponekad priznajete da se izvješće razvilo s vremenom i pokušavate pratiti taj razvoj kroz različite faze i interesne skupine. Takozvane studije "kritične prema izvorima" i "kritične prema tradiciji", kao što su oni Wellhau-sen ili M. J. Kister dobri su primjeri takvog stava. 󰀱󰀰 - Treći stav odbacuje islamske izvore u cjelini kao dokaz o počecima islama. Ona tvrdi da je i sam povjesničar isključivo osim islamskih izvora (poput drevnih sirijskih ili grčkih tekstova iz 7. stoljeća), mogu se ostaviti arheološki dokazi i dokumenti poput papirusa kako bi se rekonstruirala slika ranog islama. Ovo su bili prvi put da su Michael Cook i Patricia Crone Hagarism 󰀱󰀱 Slične ideje predlažu se u Yehudi D. Nevo i Judith Koren, Križni put do islama 󰀱󰀲 , a dijelom u Karl-Heinz Ohlig i Gerd-RüdigerPuin, Tamni počeci 󰀱󰀳 iznimka. 󰀸 Vidi npr. Neuwirth 2010; Neuwirth / Sinai / Marx 2010. 󰀹 Vidi posebno Watt 1953 i 1956. 󰀱󰀰 Wellhausen 1898 i 1899; Kutija 19 80. 󰀱󰀱 Crone / Cook 1977. 󰀱󰀲 Nevo / Koren 2003. 󰀱󰀳 Ohlig / Puin 2005. Omogućio | Glavna knjižnica UZH / Središnja knjižnica ZurichUključeni | 89 206 119 211Preuzeto na | 08 07 14 18:23 Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀴󰀵 Vjerujem da se većina povjesničara i islamskih učenjaka slaže da se arapsko-islamski izvori, bez obzira na poteškoće, moraju koristiti; ali oni također priznaju da još uvijek nismo pronašli tajni ključ koji bi nam omogućio da konačno razlikujemo "istinu" od "neistine". Možemo reći da će kritička istraživanja izvora arapsko-islamskih tekstova, barem u skoroj budućnosti, ostati industrija rasta. 󰀳 "Crkva vjernih" Kur'an je poseban slučaj u ovoj raspravi. Povijesno gledano, Kur'an je prepoznat od strane povjesničara, ako ne kao Božja Riječ, barem kao tekst iz vremena Muhameda i zato je važan izvor informacija o ranoj crkvi koju je Muhamed stvorio. John Wansbrough 󰀱󰀴 međutim, sugerirao je tezu da Kur'an koji poznajemo ne potječe iz 7 Stoljeća, ali je tekst koji se - poput hebrejske Biblije - polako razvijao i svoj este »kanonski« oblik stvorio tek nakon oko 300 godina razvoja. Međutim, nedavno djelo potvrdilo je da je tekst Kur'ana kodificiran ranije nego što tvrdi John Wansbrough 󰀱󰀵 a njegove hipoteze danas nisu općenito prihvaćene u svom izvornom obliku. To, međutim, ne znači da Kur'an lako možemo nazvati izvorom za život Muhammeda. Kur'an rijetko spominje Muhammeda i ne opisuje svoje svakodnevne dolaske i odlaske, kao ni odnose sa svojim sljedbenicima; nudi brojne izvještaje o prošlim crkvama "ranijih proroka" koji su Muhamedu služili kao uzor vlastitoj publici. Međutim, s obzirom na to da je Kur'an gotovo potpuno razvijen u 700, tekst možemo shvatiti kao prozor kroz koji možemo promatrati svijet razmišljanja najranije islamske zajednice, Međutim, ostaje jasno da Kur'an i dalje mnogo toga skriva. Priroda i točno podrijetlo Kur'ana kao i rana povijest teksta Kur'ana ostaju zagonetni. Njegov je povijesni kontekst neizvjestan - čak se pokušava pokušati rekonstruirati kontekst iz teksta, proces koji je suprotan uobičajenom. Pitanje njegovog odnosa prema mogućim kršćanskim (posebno staro sirijskim) ili židovskim predlošcima danas je vrlo kontroverzno. Günter Lüling, Christoph Luxenberg, Gabriel Sawma, 󰀱󰀴 Wansbrough 1977. 󰀱󰀵 Donner 1998: 35-61; Sadeghi / Bergmann 2010 󰀴󰀴󰀶 Fred M. Donner Gabriel Said Reynolds i drugi pokazali su da Kur'an ima blizak odnos s učenjima kršćanske tradicije; 󰀱󰀶 ali još ne možemo reći bi li trebao poslužiti kao potvrda ili pobijanje toga, ili li tekst odražava razvoj od pozitivnog do negativnog stava prema kršćanstvu. Također se primjećuje da se ovaj bliski odnos s kršćanstvom ne uklapa u izvještaje o islamskoj tradiciji, koja govori o židovskim zajednicama u zapadnoj Arabiji, ali istovremeno se sastoji od odsustva kršćana. Možda bismo mi, John Wansbrougholgend, trebali zamisliti da Kur'an nije porijeklom iz Arabije, već je bliski kršćanskim zajednicama na jugu Iraka ili Sirije; ili, slijedeći Güntera Lülinga , Zapadna Arabija je imala značajne kršćanske zajednice. Ja sam sklon ovoj drugoj mogućnosti, ali to još uvijek ne znamo.Naša nesigurnost u pogledu karaktera i porijekla Kur'ana neodvojiva je od pitanja o počecima islama. Neki skeptični učenjaci sugerirali su zbunjujući skup hipoteza o počecima islama. Činjenica da je Muhammad izvorno bio Christwar (Richard Bell, Günter Lüling) ili Jude (Charles Cutler Torrey) možda je najbezopasnija od ovih hipoteza. 󰀱󰀷 Radikalniji je prijedlog da Muhamed uopće nije povijesna osoba, već kasniji izum (Volker Popp, Christoph Luxenberg, Yehuda D. Nevo). 󰀱󰀸 Prema ovom mišljenju, širenje islama je izvorno bilo arapsko, tj. kvazinacionalistički, "arapski" pokret i osoba Muhameda i islama naknadno su izmišljeni kako bi novoj arapskoj državi dali vjerski legitimitet kako bi se suprotstavili tvrdnjama kršćana i drugih monoteista prema političkoj vladavini u državi. Po mom mišljenju, jedan je problem s tim hipotezama činjenica da ni Kur'an, najranije svjedočanstvo same zajednice, niti neislamska dokumenta i tekstovi 7. stoljeća ne opisuju novi pokret kao "arapski". Spomenuti Kur'an arapski , tj. N omade, nekoliko puta, ali uvijek na pogrdan način. Sirijski i grčki tekstovi govore o " mhaggrāyē "Ili" agarenoi " , Očito riječi s arapskog jezika muhāǧirūn , Izvedeni su "iseljenici, iseljenici". Ali nikad se ne govori o "arapskom" samopouzdanju. Umjesto toga, ljudi iz Arabije identificirali su se kao pripadnici pojedinih plemena, ako ne kao "vjernici". 󰀱󰀶 Lüling 1974; Luxenberg 2000; Sawma 2006; Reynolds 2010. 󰀱󰀷 Zvono 1926 .; Lüling 1981; Torrey 1933. 󰀱󰀸 Popp 2005; Luxenberg 2005; Nevo / Koren 2003. Omogućio | Glavna knjižnica UZH / Središnja knjižnica ZurichUključeni | 89 206 119 211Preuzeto na | 08 07 14 18:23 Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀴󰀷 Ali, uputimo se ponovo Kur'anu da vidimo što nam govori. 󰀱󰀹 Na prvom mjestu primjećujemo da kad Kur'an govori svojim slušaocima, oni uvijek zemlju mu'minūn , "Vjernici" ne muslimūn , Riječi musliman i islam su prisutni u Kur’anu, ali oni se koriste relativno rijetko (manje od 75 puta) i čini se da imaju različito značenje od kasnijeg značenja „Muslim“. U Kur'anu musliman "Nekoga tko je pokorio Božju volju". U smislu Kur'ana može biti i Abraham musliman opisati (Q.3: 67). Suprotno tome, Kur'an koristi mu'minūn ("Vjernici") i srodne riječi (poput "O vi koji vjerujete [...]") više od 1000 puta. Stoga je jasno da je zajednica Kur'ana sebe vidjela kao "skup vjernika". Tko su bili ovi vjernici? Naravno, ljudi koji su slijedili Kur'an i poslanika Muhammeda i živjeli su kletan život. Ali Kur'an u raznim ajetima spominje taj ommromme ahl al-kitāb ubrajaju se i među "vjernike"; tj Ommromme kršćani i Židovi zbog izraza ahlal-Kitab, "Ljudi knjige", Židovi i kršćani znači svoje tawrāt i inǧīl kao što je gore spomenuto, u Kuranu s odavanjem počasti. Također imamo dokaze o prepisivanju naizgled vrlo drevnog dokumenta, takozvanog "Medinskog dekreta", kojem su nekoliko židovskih plemena pripadnici umma ili kongregacija koju je Muhammed osnovao u Medini. Da je ta zajednica sebe smatrala "zajednicom vjernika", čak i nakon širenja s Arabije na okolne zemlje, jasno je i iz drugih dokumenata. Nekoliko natpisa iz Sirije i zapadne Rabije iz 660–680. Godine spominje vladara Muʿāwiya, Amiral-mu'minīn , "Zapovjednik vjernih". Riječi musliman i islam nisu (još) pronađeni u ranim natpisima. Postoje također arapski papirusi iz otprilike istog vremena, koji datiraju godinu i tako "u nadležnost vjernika" ( fī qaḍā 'al-mu'minīn ) navesti. Među umayyadima (vladao 661–750) to također vidimo, iako vi Amiral-mu'minīn ili su vladari uvijek poticali iz Quraiša, arapskog plemena Muhameda, imali su mnogo kršćana kao službenika, čak i unutar vladarevih savjetnika; a mnogi su kršćani također bili aktivni u vojnoj službi Umajada.Zato vjerujem da bismo mi kao povjesničari trebali govoriti o ovoj crkvi s istim izrazom koji su njezini članovi koristili kao samoopis: tj. kao "crkvom vjernika". Ne bismo ih više trebali zvati "ranom islamskom zajednicom", a možda i ne bismo trebali 󰀱󰀹 Sljedeća objašnjenja temelje se na Donner 2002–2003 i 2010 󰀴󰀴󰀸 Fred M. Donner govore o "islamskom osvajanju" ili "islamskoj ekspanziji", posebno zato što riječi islam i musliman Upotreba u ovom kontekstu nosi rizik prikrivanja prisutnosti Židova i kršćana u bivšoj zajednici vjernika. To bi bilo m. E. Zabluda, jer vjerujem da ne možemo razumjeti ovaj pokret i njegovo širenje na Bliskom Istoku bez doprinosa ahl al-kitāb priznati. 󰀲󰀰 Čini mi se da je ono što nazivamo "rani islam" započelo kao svojevrsni pokret monoteističkog preporoda. U početku nije postojala ideja o novom i odvojenom vjerskom ustupku, već o pokretu drevnih monoteista, koji su imali određeni "ekumenski" karakter, uključujući ne samo vjernike koji su slijedili Kur'an, ali i kršćani i Židovi koji su poštovali vlastite svete spise. Prepoznavanje ovog "ekumenskog" karaktera ima nekoliko zanimljivih posljedica; npr B. to znači da pitanje „pretvorbe“ treba preispitati jer npr. kršćanin se mogao povezati s kretanjem vjernika bez odricanja od svog kršćanstva; netko može biti vjernik, a također i kršćanin ili Židov (ili možda mađioničar, ali to ostaje nejasno). U svakom slučaju, nalazimo u raznim (uglavnom kršćanskim) tekstovima iz 7. stoljeća reference na suradnju novih vjernika Arabije i dugih uspostavljene zajednice na Bliskom Istoku. Mandenke npr. na izjavu Yuhanna bara Penkaye koja govori o kršćanima koji sudjeluju u godišnjim preletima mhaggrāyē sudjelovati. 󰀲󰀱 Kako i kada se pojavio "islam" onako kako ga sada razumijemo, tj. kao neovisna i zasebna vjerska konvencija? Jasno je da je islam nekako izronio iz matrice "zajednice vjernika". Čini mi se da je proces odvajanja islama od starijih monoteizama kao ustupak bio postupan i trebalo je da traje do kraja stoljeća, možda i više. Međutim, već možemo vidjeti prve nepogrešive znakove tog razdvajanja u mozaičnim natpisima u Kupoli stijene u Jeruzalemu, sagrađenim oko 692. godine. amīr al-mu'minīn 'Abd al-Malik (r. 685-705). Ovi natpisi citiraju stihove Kur'ana koji strogo odbacuju doktrinu kršćanskog Trojstva i naglašavaju istaknuto stajalište Muhameda kao proroka, što u prethodnim vremenima nije bio slučaj. Čini se da je 'Abd al-Malik bio prvi koji je ozbiljno promovirao formiranje islama kao ustupak koji kao princip uzima ne samo jednog Boga, već i Kur'an i poslanika Muhammeda. 󰀲󰀰 Vidi također Donner 2011. 󰀲󰀱 Vidi Donner 2002-2003: 43-45; Tekst Bara Penkaye, vidi Mingana 1907-1908: 146 * redak 14-147 * redak 1. Omogućio | Glavna knjižnica UZH / Središnja knjižnica ZurichUključeni | 89 206 119 211Preuzeto na | 08 07 14 18:23 Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀴󰀹 To se dogodilo oko 700. godine; nakon toga nalazimo sve veću, ali postojanu tendenciju kritičnijeg stava vlade prema kršćanima, Židovima i drugim ustupcima. Ova rekonstrukcija hipoteza je koja još nije široko prihvaćena; još uvijek ga treba testirati s mnogih strana. Smatram (naravno!) Uvjerljivijim od tradicionalnog viđenja početaka islama i kao većine ostalih hipoteza koje su predložene u posljednjih 40 godina. Ali priznajem da puno toga ostaje nejasno, na primjer, samo moja „crkva vjernika“ ne objašnjava odakle je pokret dobio svoju snagu. Možda je to imalo veze s apokaliptikom - Kur'an sadrži mnogo odlomaka koji upozoravaju na dan koji dolazi. Je li naglo širenje crkve nekako bilo povezano s apokaliptičkim strahom i strašću? Ili se odvajanje islama od kretanja vjernika dogodilo samo zato što su vladari Umajada i njihovi arapski savjetnici odlučili da njihovi brojni kršćanski, židovski i zoroastrijski podanici u konačnici nisu dovoljno monoteistički ili pobožni? Ili zato što nisu htjeli dijeliti prednosti vladavine s tim nevjerskim i nearapskim vjernicima? Ili je pritisak za ovo razdvajanje islama od ostalih monoteizama naprotiv, došao odozdo, da tako kažem, da su kršćani, Židovi i drugi podanici postupno odlučivali da njihovi novi vladari iz Arabije nisu glasnici boljeg svijeta, kao što je možda naznačeno Toliko pitanja i tako malo dokumenata da bismo mogli koristiti odgovore. Jasno je da nam preostaje još puno toga i puno toga za objasniti, ali upravo sam spomenula zadnji dan i zato bi bilo prikladno da i moje predavanje završi ovdje. bibliografija Bell, Richard (1926.): Podrijetlo islama u kršćanskom okruženju: lukava predavanja .London: Macmillan & Co.Crone, Patricia / Cook, Michael (1977): Hagarizam: Stvaranje islamskog svijeta , Cambridge: Cambridge University Press.de Goeje, Michael J. (1900.): Mémoire sur la conquete de la Syrie , 2. Aul. Leiden: E. J. Brill [1 Aul. 1866.] Thunder, Fred M. (1998): Narativi o islamskom podrijetlu: počeci o islamskom povijesnom pisanju , Princeton: Darwin Press.Donner, Fred M. (2002-2003): "Od vjernika muslimanima: Konfesionalni sel identitet u ranoj muslimanskoj zajednici". Al-Abhath 50/51: 9-53. 󰀴󰀵󰀰 Fred M. DonnerDonner, Fred M. (2010): Muhammed i vjernici: u izvorima islama , Cambridge, MA: Harvard University Press. Thunder, Fred M. (2011): "Vizije o ranom islamskom širenju: Između herojskog i horijskog vijeka". U: Bizant u ranoj islamskoj Siriji , Uredili Nadia Maria El Cheikh i ShaunO'Sullivan. Bejrut: Američko sveučilište ili Bejrut i sveučilište Balamand, 9.-29. Goldziher, Ignaz (1889-1890): Muslimanske studije , 2 sveska Halle: Max Niemeyer, Karl-Heinz Ohlig / Gerd-Rüdiger Puin (ur.) (2005): Mračni Anän ge: Nova istraživanja porijekla i rane povijesti islama , Berlin: Hans Schiler.Khalidi, Tari (1994): Arapska povijesna misao u klasičnom razdoblju , Cambridge: Cambridge University Press, Kister, Meir J. (1980): Studije iz Jāhiliyya i ranog islama , London: Variorum.Lüling, Günter (1970): Kritičko-egzegetičko istraživanje teksta Kur'ana , Diss Erlangen.Lüling, Günter (1974): O izvornom Kur'anu: Pristupi obnovi predislamske kršćanske strofičke pjesme u Kur'anu , Erlangen: H. Lüling.Lüling, Günter (1981): Ponovno otkriće proroka Muhameda: Kritika "kršćanskog" zapada , Erlangen: H. Lüling.Luxenberg, Christoph (2000): Sirijsko-aramejsko čitanje Kur'ana: doprinos dešifriranju jezika Kur'ana , Berlin: Das Arabische Buch.Luxenberg, Christoph (2005): "Reinterpretacija arapskog natpisa u kupoli stijene u Jeruzalemu". U: Mračni počeci: nova istraživanja nastanka i rane povijesti islama , Uredili Karl-Heinz Ohlig i Gerd-Rüdiger Puin. Berlin: Hans Schiler, 124-147 Mingana, Al, ons (1907-1908): Izvori Sirika I , Leipzig: Harrassowitz, ür Imprimeriedes Pères Dominicains à Mossoul.Neuwirth, Angelika (2010): Kuran kao tekst kasne antike: europski pristup , Berlin: Verlag der Weltreligionen.Neuwirth, Angelika / Sinai, Nikolai / Marx, Michael (ur.) (2010): Kur'an u kontekstu: Povijesne i književne istrage kur'anskog miljea , Leiden: Brill.Nevo, Yehuda D. / Koren, Judith (2003): Raskrižje islama: Podrijetlo arapske religije i arapske države , Amherst, N. Y .: Prometheus.Noth, Albrecht (1968): "Iṣahān - Nihāwand: Izvorišno istraživanje rane islamske historiografije". Magazin njemačkog orijentalnog društva 118: 274-296. Noth, Albrecht (1973): Izvorišne kritičke studije o temama, oblicima i tendencijama rane islamske povijesti , Bonn: Samoizdanje orijentalnog seminara na Sveučilištu Pop, Volker (2005): "Rana povijest islama na temelju natpisa i numizmatičkih dokaza". U: Mračni počeci: nova istraživanja nastanka i rane povijesti islama , Uredili Karl-Heinz Ohlig i Gerd-Rüdiger Puin. Berlin: HansSchiler, 16–123.Prémare, Alred-Louis de (2002): Les ondations de l'Islam. Entre écriture et histoire , Pariz: Seuil.Reynolds, Gabriel Said (2010): Kur'an i njegov biblijski podtekst , Milton Park / New York: Routledge.Robinson, Chase F. (2003): Islamska historiografija , Cambridge: Cambridge University Press.Sadeghi, Behnam / Bergmann, Uwe (2010): "Kodeks je ashab o proroku i Qur'ān o proroku". Arabica 57: 343-436. Muhammed i rana islamska zajednica 󰀴󰀵󰀱 Sawma, Gabriel (2006): Kur'an: Pogrešno interpretirano, pogrešno i pogrešno pročitano. Aramejska jezica je Kur'an , Plainsboro (NJ): Gabriel Sawma.Shoemaker, Stephen J. (2012): Smrt proroka: Kraj o Muhamedovu životu i počecima Islama , Philadelphia: University ili Pennsylvania Press.Torrey, Charles Cutler (1933): Židovska zaklada o islamu , New York: Židovski institut o religiji.Wansbrough, John (1977): Kur'anske studije: izvori i metode ili tumačenje u skriptu .Oxord: Oxord University Press.Wansbrough, John (1978): Sektaški milje: Sadržaj i sastav Islamske spasiteljske povijesti , Oxord: Oxord University Press.Watt, W. Montgomery (1953): Muhammed u Meki , Oxord: Clarendon Press.Watt, W. Montgomery (1956): Muhammed u Medini , Oxord: Clarendon Press. Wellhausen, Julius (1898): Prolegomena o najstarijoj historiji islama , Berlin: Reimer.Wellhausen, Julius (1899): Skice i preliminarni rad, VI , Berlin: Georg Reimer. primjedba: Iskreno zahvaljujem kolegama Ulrichu Rudolphu i Christophu Uehlingeru što su me pozvali na ovo predavanje održano 7. studenoga 2013. na Sveučilištu u Zürichu: g. Leonhard Rohnke i gospođa Farida Stickel M.A. Zahvaljujem na jezičnom pregledu mog teksta. Karakteristika predavanja je zadržana

Sura 10:47 Poslanici celom svjetu 5. Jesu li bili dani poslanici cijelom čovječanstvu prije Muhameda? Allah je navodno poslao upozoritelje svim ljudima (10:47, 16:35-36, 35:24), Abraham i Jišmael su specijalno bili posjetili Meku i izgradili Kaabu (2.125-129). A Muhamed je navodno bio poslan ljudima koji nikada prije nisu imali poslanika (28:46, 32:3, 34:44, 36:2-6). Taj članak podiže i druga pitanja: Što za Huda i Saliha koji su navodno bili poslani Arapima? Što za knjigu koja je navodno bila dana Jišmaelu? Dakle, ako su Abraham i Jišmael izgradili Kaabu, onda su zasigurno bili primili i instrukcije za rituale koji bi se obavljali tamo (naravno, to je samo prema mišljenju i vjerovanju muslimana, to nije osnovano na stvarnim povijesnim činjenicama). I ako su Jišmael i Abraham primili knjige, zar ne bi oni podijelili te knjige sa ljudima s kojima su živjeli? Sura 7:65 „A Adu - njegova brata Huda. "O narode moj," - govorio je on - "Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" Pisac Kur'ana je pretpostavljao da čitači/slušatelji Kur'ana već z naju priču i sudbinu Hudinih ljudi. Zato nije osjećao da je potrebno objasniti tko su oni bili, odakle su bili itd. Jusuf Ali u komentaru na 7:65 daje dodatne detalje za nas koji smo ostavljeni u mraku u vezi toga: „Ljudi Ada sa svojim prorokom Hudom su spomenuti na mnogo mjesta… Ta priča pripada arapskoj tradiciji. Njihov pred Ad je bio četvrti u generaciji od Noe, bio je sin Ausa, sin Arama, sin Sama i sin Noe. Zauzimali su veliko područje Saudijske Arabije, ulaza u Perzijski zaljev do Jemena na južnom kraju Crvenog mora.“ Prema islamskoj teologiji, poslanik (rasul) je onaj koji prima knjigu, dok proroci (nabi) ne primaju knjige, nego samo bivaju poslani da opominju ljude da slijede ono što je bilo prije objavljeno. Kur'an, u drugu ruku tvrdi drugačije. Sura 2:213 govori o tome kako je Allah slao proroke sa knjigama da upozori ljude. Sura 3:79 također. S toga, uzimajući Kur'an i islamsku teologiju u obzir, Jišmael, Hud i Salih (26:142-143) su bili proroci i poslanici koji su primili knjige za svoje zajednice. Drugim riječima, svi navedeni stihovi pretpostavljaju da je čak i prije Muhameda Allah slao proroke i poslanike svakoj naciji što očigledno uključuje i Arape, naročito Arape iz Meke za koje muslimani tvrde da su Jišmaelovi potomci. Sve to je kontradiktorno sa: Sura 28:46 „Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili…“ Sura 32:3 „a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.“ Sura 34:44 „A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.“ Ovi ajeti se slažu sa Biblijom, jer prema Bibliji niti je Abraham vidio Meke, niti je Jišmael vidio Meke, niti su mogli izgraditi Kaabu, niti su dobili neke knjige, niti je Jišmael bio prorok od Jahve. Što onda za Jišmaela, Saliha i Huda koji su bili poslani arapskim nacijama kao poslanici, što je u direktnoj kontradikciji sa Surom 34:44? Nadalje, eksplicitno je rečeno da je Jišmael primio knjigu u Suri 6:89, ali Sura 34:44 kaže da Arapi nisu primili knjige prije Muhameda. Ostavljamo muslimanima da se misle je li istina da je Jišmael primio knjigu kao što kaže Kur'an, ili nije, kao što kaže Kur'an.