Allah Nije Jahve vidi: Allah Ime ili Titula Allah je isto sta i Elohim? http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/jehovah-nije-allah.html?view=sidebar ​ ​ ​ Ososbno ime je ime neke Ososbe , Ososbna Imena se nemogu gramaticki promjeniti na rodove: Bog-Boginja, i Mnozinu : Bog-Bogovi. Titula opisuje atribute i karatere neke osobe.... Dakle Ako je Allah ime Boga onda to nije Bog Jahve jer to je sasvim drugo ime A ako je Allah Titula to opet nije Bog Jahve jer Jahve nije titula nego ime. ---------------- Razlike Jahve Boga i Allaha boga : Allah nije nazvan Jahvom u Kur'anu, - niti je Jahve nazvan Allahom u Bibliji Jahve ima sina Isusa - Allah nema Jahve je Otac ljude naziva svojom djecom - Allah nije Otac nema decu i ljudi su mu robovi Jahve je Bog Jevreja - a Allah bog Arapa Tevrat: Jahve Elohim, Zebur: Jakve Elohim, Indzil: Jahve Elah -- Kuran: Allah Ilah Allah ima Dzehenem, mjesto mucenja - Jahve nema, Smrt je bezosecajna ------------------ Izlazak 20:2,3 "Ja sam Jahve, Bog tvoj... Nemoj imati drugih bogova uz mene... אנכי יהוה אלהיך...לא יהיה לך אלהים אחרים על פני Anohi Jahveh eloheiha...lo jihjeh leha elohim aherim al panana. Ponovljeni zakon 6:4 Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Kuran Sura 1:2 Tebe, Allaha , Gospodara svjetova, hvalimo NEMOJ imati Drugog Boga Ni Allaha uz Jahvu.. NEMOJ imati Drugog Boga Ni Allaha ni baala nikoga uz Jahvu... Matej 22:37 A on mu reče: "Ljubi Jahvu Boga svojega ....38 To je najveća i prva zapovijed Luka 10:27 ... Ljubi Jahvu Boga svojega.... i svoga bližnjega kao sebe samoga Marko 12:29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Jahve Bog naš Jahve je jedini 30 Zato ljubi Jahvu Boga svojega... ----------------------------------------- Izlazak 20:2,3 "Ja sam Jahve, Bog tvoj... Nemoj imati drugih bogova uz mene... אנכי יהוה אלהיך...לא יהיה לך אלהים אחרים על פני Anohi Jahveh eloheiha...lo jihjeh leha elohim aherim al panana. NEMOJ imati Drugih bogova Ni allaha ni baala... nikoga uz Jahvu... _________ Kuran Sura 1:2 Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo... ​ ​ ------------------------------------------------------------------ Allah u Bibliji? עלה ‛âlâh Strong H5927 – Studienbibel Statistika jednostavnih imena u Starom zavjetu Koristi se za Određivanje BOGA http://www.waters-of-life.org/StatisticsOfSimpleNamesOfGodInTheOT.htm ​ ​ ​ ------------------------------------------------------------ Evo ovdje pokusaj muslimana da dezinformacijama, lazima i mrznjama zbune neke gledaoce i slusaoce: ​ pratite sta kaze kod 0:50 minute nadalje na samom pocetku klipa: >> >> "ne na ovom modernom hebrejskom kojega su sastavili cionisti zadnjih stotinak godina "<<<< toliko o mtrznji pameti znanju i blamiranju ​ Dešifriranje JHWH (יהוה؟) - Vlastito Ime Boga https://www.youtube.com/watch?v=1qc5jmqcRb0 ​ ​ ​ ​ ima cak i na wikipediji KADA i Tko je sastavljao hebrejske samoglasnike , te ima i na wikipediji KADA je nastao cionozam ....​ ​ ​ https://bs.wikipedia.org/wiki/Theodore_Herzl BS.WIKIPEDIA.ORG Theodore Herzl - Wikipedia ​​ e sada o hebrejskim samoglasnicima -volkalima koji se na hebrejski kaze Niqudim: >>>>>>>>>>> In Hebrew orthography, niqqud or nikud (Hebrew: נִקּוּד‎, Modern: nīqqūd, Tiberian: nīqqūḏ, "dotting, pointing" or Hebrew: נְקֻדּוֹת‎, Modern: nəqudōt, Tiberian: nequdōṯ, "dots") is a system of diacritical signs used to represent vowels or distinguish between alternative pronunciations of letters of the Hebrew alphabet. Several such diacritical systems were developed in the Early Middle Ages. The most widespread system, and the only one still used to a significant degree today, was created by the Masoretes of Tiberias in the second half of the first millennium AD in the Land of Israel (see Masoretic Text, Tiberian Hebrew). Text written with niqqud is called ktiv menuqad. Niqqud marks are small compared to the letters, so they can be added without retranscribing texts whose writers did not anticipate them. In modern Israeli orthography niqqud is seldom used, except in specialised texts such as dictionaries, poetry, or texts for children or for new immigrants to Israel.[2] For purposes of disambiguation, a system of spelling without niqqud, known in Hebrew as ktiv maleh (כְּתִיב מָלֵא‎, literally "full spelling") has developed. This was formally standardised in the Rules for Spelling without Niqqud (כְּלָלֵי הַכְּתִיב חֲסַר הַנִּקּוּד‎) enacted by the Academy of the Hebrew Language in 1996,[3] and updated in 2017.[4] https://en.wikipedia.org/wiki/Niqqud ​ ​ ​ Dakle prema gore wikipediji>>>>> , Cionizam kao pokret je osnovan krajem 19. vijeka od strane sekularnih Jevreja, ​​ a dok su hebrejski vokali (niqud) prema gore linku >>>>>>>>>> U ranom srednjem vijeku razvijeno je nekoliko takvih dijakritičkih sustava. Najrasprostranjeniji sustav, i jedini koji se danas u značajnoj mjeri koristi, stvorili su masoreti iz Tiberijade u drugoj polovici prvog tisućljeća ​​ ​ e sda izracunajte KOLIKO je velika razlika u godinama i stoljeca , i razmislite malo KOLIKO daleko su muslimani zalutali sa taj video koj su stavili ​ ------------------------------------------------------------------------------------- https://biblijaimi.forumactif.org/t787-izaja-45#3118 muslimani namjerno izbacuju Biblijski stavak >>>> Izaija 45,21 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. ​ ​ komentar muslimana: Riječi "La illahe illa Allah" (Nema drugog boga osim jednog i istinskog Boga) u Bibliji, u knjizi poslanika Izaije, u starom Zavjetu, oko 700 godina prije rođenja drugog velikog poslanika Isusa, je rečeno: „Nema osim mene drugog Boga, nema Boga pravednog i Spasitelja drugog osim mene. Pogledajte u mene, i spasićete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugog.“ (Isaija 45:21-22) ​ Odgovor: ​ Izaja 45: 21 ... אֲנִי יְהֹוָה וְאֵֽין־עוֹד אֱלֹהִים מִבַּלְעָדַי אֵל־צַדִּיק וּמוֹשִׁיעַ אַיִן זוּלָתִֽי׃ ... ... ani Jehovah ve ein ovd elohim mibaladai, el-sadik umovšia, ajin zulati. ... ... Ja Jahve Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema... https://tanah44.wixsite.com/bible-tanakh/isaiah-1 ​ Izaija 45,21 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. ​ Izaija 45,5 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: Izaija 45,6 nek` se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; Izaija 45,7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to. Izaija 45,8 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. ​ Izaija 45,24 govoreći: `Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!`" K njemu će doći, postiđeni, svi što na nj su bjesnjeli. Izaija 45,25 U Jahvi će pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo! ​ ​ Izaja 45:21 - Sura 3:18 ​ ​ --------------------------------------------------- David Pawson - Hrišćanski odgovor na izazov islama - 1.deo - Poreklo Allaha i islama https://www.youtube.com/watch?v=GiUqm2bfUOQ

Muhammed - Duh istine? (Sura 17:81) ​ ​ ​ ​ ​ ​ Duh istine? Sura Bani Israil (17:81) U nizu koji želi dokazati da je Muhamed prorečen u Bibliji, nalazimo neke muslimane koji iznose sljedeću tvrdnju: U Ivanu 16,12-14 Isus kaže: "Imam još puno stvari da vam kažem, ali vi to sada ne možete podnijeti. No kad dođe Duh Istine, on će vas uputiti u svu istinu; jer neće govoriti o sebi, već što god čuje, hoće govori. I pokazat će vam stvari koje dolaze i proslavit će me. " Muhammed je istinski proslavio Isusa. Zapravo, bez vjerovanja u Isusa ne može se biti musliman. Kur'an navodi da je Isus bio jedna od najvećih 'anbija (arapsko znači' prorok ', riječ koju je Isus koristio da se opisuje). Rođen je čudesnim rođenjem od čedne djevice Marije i dokazao se mnogim čudima. Uistinu, Muhammed je bio Paraclete (ili prorok) ili Duh istine kako ga je Isus prorekao kao vodič za svu istinu. Kur'an o tome jasno svjedoči, govoreći u 17:82: Recite [ljudima] da je došao Duh Istine i da je laž pobijeđena. [Kur'an 17: 82] (Izvor: http://www.soa.uc.edu/org/msa/meci/Prophesy6.html) Je li Muhammed "Utješitelj" ili "Duh istine" koji je Isus najavio u poglavljima 14-16 Evanđelja po Ivanu, raspravljano je mnogo puta. Pogledajte na primjer Tko je "Utješitelj"? , "Paraklet" kao proročanstvo Muhammeda (Ahmada)? i druge rasprave . U ovom članku želimo se usredotočiti na posljednji dio gornjeg citata koji je u najmanju ruku vrlo maštovit prijevod Kur'ana. Drugi muslimanski prevoditelji donose ovaj stih: PickthallJusuf AliShakir I recite: Istina je došla i laž je nestala. Lo! laž će zauvijek nestati.I recite: "Istina je (sada) stigla i Laž je stradala: jer Laž je (po svojoj prirodi) dužna propasti."I recite: Istina je došla i laž je nestala; sigurno je laž nestajanje (stvar). Ovdje nijedan prikladan prijevod ne sadrži riječ "Duh", jer ni arapski o tome ništa ne govori: Wa qul jaaa -al-Haqqu wa zahaqal-Baatil: innal-Baatila kaana zahuuqaa. Arapska riječ za "Duh" je Ruh koja se ne pojavljuje u ovom ajetu. O čemu Kur'an zapravo govori u ovom ajetu? O nekoj osobi? Ne, sljedeći stih jasno govori: PickthallJusuf AliShakir I mi Kur'anu objavljujemo ono što je za vjernike iscjeljenje i milost, premda zlikovce povećava, osim propasti.U Kur'an šaljemo (fazu po fazu) ono što je iscjeljenje i milost onima koji vjeruju: nepravednima to ne uzrokuje ništa osim gubitka za gubitkom.I mi otkrivamo Kur'anu ono što je vjernicima iscjeljenje i milost, a to samo dodaje pogibelji nepravednih. Očito je da je istina Kur'ana koja je došla. Referenca se ne odnosi na Muhammedovu osobu . Nadalje, Al-Haqq je jedno od 99 Allahovih imena. Čitamo: "... Allah je istina (al-Haqq) ..." (Sura 22: 6). Primijeniti Božje ime na Muhammeda krajnje je bogohuljenje. Nevjerojatno je kako nekim muslimanima nije problem pokvariti jasan tekst i značenje Kur'ana, vlastiti spis, kako bi obmanuli kršćane i druge kako bi se neki na bilo koji način mogli pridružiti islamu. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Dirhema -Drahma Sura 12:20 dirhema ​ D drahma F faraon i kralj 3. https://biblijaimi.forumactif.org/t1532-abecde#7975 https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/sura-12-43-vladar-kralj-king-malika https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/prodati-josipa-za-nekoliko-dirhama https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2024/05/dirham-u-doba-josipa.html?view=sidebar https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2024/05/unutarnje-kontradikcije.html?view=sidebar Sura 12;43 vladar,Kralj-king-malikan-مَلِكًا ​ ​ ​ ----- Sura 12:20 وَشَرَوْهُ بِثَمَنٍ بَخْسٍ دَرَاهِمَ مَعْدُودَةٍ وَكَانُوا فِيهِ مِنَ الزَّاهِدِينَ Korkut I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode. Mlivo I prodaše ga po niskoj cijeni, dirhema nekoliko; a bili su o njemu uzdržljivi. ​ ----- Pronađen redak srebrni novac koji se među prvima koristio https://sveoarheologiji.com/pronaden-redak-srebrni-novac-koji-se-medu-prvima-koristio/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR1QPNWJNmrOw9E4IieURGdzTFCbmpuTNFajz8dVR2-OJTHFRhhL5Co8S4o_aem_AY0FG27-mKB4Af0Vx25FaDK2uRCMydtciNnidIGZLAppe_KXi4CJyaSsCAzl0pko02D8e8kOLGYNAcF4QY4qwWUB ​

DE anfang vidi ENG 2 temen ​ FRANKFURTSKI MAGAZIN ZA ISLAMSKE TEOLOŠKE STUDIJE Istraživanje Kur'ana lokalizacija i hermeneutika EB IZDAVAŠTVO 2 | 2015 Uz doprinose: Michael Josef Marx i Tobias J. Jocham Angelica Neuwirth Burhanetti Tatar Mark Chalil Bodenstein Reinhard Schulze Materijal zaštićen autorskim pravima FRANKFURTSKI MAGAZIN ZA ISLAMSKE TEOLOŠKE STUDIJE Materijal zaštićen autorskim pravima objavio Omer Ozsoy u ime Centra za islamske studije Frankfurt/Giessen koordinacija Udo Simon urednički tim Jameleddine Ben Abdeljelil Mahmoud Bassiouni Serdar Gunes Armina Omerika Ertugrul Sahin Konstantin Wagner održavanje ovog izdanja Konstantin Wagner Materijal zaštićen autorskim pravima Sadržaj Članci Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham O datiranju koranskih rukopisa metodom 14C ................................................................ .................................... 9 Angelica Neuwirth Dvije hermeneutike – nepomirene? Neka zapažanja o političkoj dimenziji Kurʾāna ................................ 45 Burhanetti Tatar Odnosi između vremena, prostora, teksta i čitatelja u Kur'anska hermeneutika ................................................................ ............... 65 Mark Chalil Bodenstein Granice kur'anske egzegeze: interpretativna semiotika Razmatranja ................................................................. .................................... 77 Reinhard Schulze Islam kao predmet i predmet nauke ........................ 99 U prijevodu / U prijevodu Naṣr Ḥāmid Abu Zejd Čitanje Kurana iz kršćanske teološke perspektive njihov utjecaj na nastanak islamske teologije .......... 127 6 Sadržaj / Sadržaj Materijal zaštićen autorskim pravima debata / debata Armina Omerika Nema čarobne formule protiv vjerskog nasilja: Uvjetima te mogućnosti povijesno-kritičkog čitanja vjerski tekstovi ................................................................ .......................... 163 Hannah Liss Prevencija i odlazak: Židovske studije i Židovska teologija u Njemačkoj ................................................................ .. 173 Tobias Specker Jaki subjekti: Na papiru o poziciji “Islamska teologija u Njemačkoj” ........................................ 187 Mufit Daknili Teologija u retrovizoru predmeta: Na pozicijskom papiru “Islamska teologija u Njemačkoj” ........................................ 199 Recenzije / Recenzije knjiga Mouhanad Khorchide / Milad Karimi / Klaus von Stosch (ur.): Teologija milosrđa. Suvremena pitanja i Odgovori Kalama, Munster 2014 od Mohammada Gharaibeha ................................................. ............ 211 Kerstin Rosenow-Williams: Organiziranje muslimana i integracija Islam u Njemačkoj, Leiden/Boston 2012 od Raide Chbib ................................................. ................................ 217 sadržaj / sadržaj 7 Materijal zaštićen autorskim pravima Richard Heinzmann u suradnji s Peterom Antesom, Martinom Thurner, Mualla Selçuk i Halis Albayrak (ur. u ime Zaklada Eugen Biser): Enciklopedija dijaloga. osnovni pojmovi Kršćanstvo i islam, Freiburg 2014 autorice Michaele Neulinger ................................................. ................ 226 Naime Çakir: Islamofobija. Anatomija slike neprijatelja u Njemačkoj, Bielefeld 2014 od Riem Playhouse ................................................ ........................ 231 Aysha A. Hidayatullah: Feministički rubovi Kur'ana, Oxford/New York 2014 autora Nimeta Sekera ................................................. ................................ 237 8 Sadržaj / Sadržaj Materijal zaštićen autorskim pravima Datiranje rukopisa Kurana do 9 Materijal zaštićen autorskim pravima Članci O datiranju koranskih rukopisa metodom 14C Znanstveno savjetodavno vijeće Taha Abd al-Rahman, Rabat Katajun Amirpour, Hamburg Ednan Aslan, Beč Thomas Bauer, Munster Harry Harun Behr, Erlangen Gerhard Endress, Bochum Farid Esack, Johannesburg Joseph van Ess, Tubingen Andreas Gorke, Edinburgh Hasan Hanafi, Kairo Mehmed Said Hatiboglu, Ankara Mehmet Hayri Kırbaşoğlu, Ankara Felix Körner, Rim Rüdiger Lohlker, Beč Angelica Neuwirth, Berlin Johanna Pink, Fribourg Stephan Reichmuth, Bochum Andrew Rippin, Victoria Ulrich Rudolph, Zürich Thomas Schmidt, Frankfurt Nicolai Sinai, Oxford Abdolkarim Soroush, Berlin Burhanettin Tatar, Samsun Erdal Toprakyaran, Tubingen Rotraud Wielandt, Bamberg Ulrich Winkler, Salzburg FRANKFURTSKI MAGAZIN ZA ISLAMSKE TEOLOŠKE STUDIJE Istraživanje Kur'ana lokalizacija i hermeneutika ​ ​ BERLIN EB IZDAVAŠTVO 2 | 2015 FRANKFURTSKI MAGAZIN ZA ISLAMSKE TEOLOŠKE STUDIJE Materijal zaštićen autorskim pravima Autorsko pravo: E-mail: Internet: © EB-Verlag Dr. marka Berlin, 2015 post@ebverlag.de www.ebverlag.de Tiskano u Njemačkoj ISBN: 978-3-86893-194-5 Bibliografske informacije njemačkoj nacionalnoj knjižnici Njemačka nacionalna knjižnica navodi ovu publikaciju u njemačka nacionalna bibliografija; detaljna bibliografska Podaci su na internetu o http://dnb.d-nb.de dostupno. Sva prava pridržana. Ova knjiga, uključujući sve njegove dijelovi, zaštićen je autorskim pravom. umnožavanja, prijevoda, mikrofilmovanje kao i skladištenje i prerada elektronički sustavi zahtijevaju pismeno dopuštenje izdavača. Tisak i uvez: Hubert & Co., Göttingen Cjelokupni dizajn: Rainer Kuhl Zavod za studije kulture i vjera islam Sveučilište Goethe u Frankfurtu Objekt Senckenberg 31 60325 Frankfurt na Majni Fax: 069/798-32753 E- pošta: simon@em.uni-frankfurt.de Adresa uredništva/ Adresa uredništva: Asistent: Maria Cristina Visentin Naslovna grafika: Ermin Omerika sadržaj / sadržaj 5 Materijal zaštićen autorskim pravima Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham* Sažeci Prema radiougljičnim mjerenjima, četiri fragmenta Kur'ana Ma VI 165 (Tübingen), We II 1913 i ms.or.fol. 4313 (Rep lin) i Cod.or. 14.545 b/c (Leiden) stariji od čovjeka paleografskih obilježja. U sklopu njemačkog Francuski projekt “Coranica” postao je rukopis Kurana i drugi kasnoantički tekstovi za usporedbu (Syrian Bible Handbook). spisi, arapski datirani papirusi, itd.) koji su Datiranje 14C pokazalo se pouzdanim. Članak pl služi za kombiniranje mjerenja 14C zajedno s paleografskim Karakteristike i pravopis u datiranju Kur'ana uzeti u obzir. Javlja se u četiri fragmenta arhaični pravopis (npr. riječi Dāwūd, ḏū ili šayʾ) pokazuju da se arapski pravopis mijenjao tijekom 7. stoljeća još uvijek razvijena. Pravopis dugog samoglasnika /ā/, koji u rani rukopisi od wāw ili yāʾ, ali samo rijetko kroz ʾalif (čija je prava fonetska vrijednost hamza, grlo eksplozivan, bio) napisan u sredini riječi na pravopise koji su sada zastarjeli. Osim pravopisnih a paleografska pojedinačna pitanja drži nas visokim brojem Fragmenti u pismu ḥiǧāzī upućuju na ulogu napisanog tradicija ponovnog promišljanja tekstualne povijesti u cjelini. Corpus Coranicum, Berlinsko-Brandenburška akademija znanosti. 10 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Materijal zaštićen autorskim pravima U sklopu francusko-njemačkog projekta Coranica1 u protekle dvije godine koranski rukopisi i dr kasnoantički tekstovi datirani radiokarbonskom metodom. Time ventilator� što su rezultati mjerenja rukopisa Ma VI 165 (sveučilišni Knjižnica Tübingen2), Cod.or. 14 545 b/c (Sveučilišna knjižnica Leiden3) i ms.or.fol. 4313 (Berlinska državna knjižnica4) velika Medijsko praćenje (Lotze 2015). Priopćenje za javnost sa sveučilišta Biblioteka Leiden5 za datiranje tri fragmenta Kurana i jednog Kuranski papirus pokupili su nizozemski mediji6 i u raspravi koja je pokrenuta o autentičnosti Kurana na Sveučilištu u Leidenu 9. prosinca 2014. na kratki studijski dan7 organizirano da se stvari raščisti. Priopćenje za javnost od 1 Iz projekta “Corpus Coranicum” BBAW (Berlin/Potsdam), UMR 8167 “Orient et Méditerranée – Mondes sémitiques” CNRS-a (Pariz) i Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Pariz) od 2011. do 2014. Francusko-njemački projekt koji je proveo François Déroche, Michael Marx, Angelika Neuwirth i Christian Julien Robin, pogledajte kratak opis na coranica.de. U ovom trenutku budi Nijemac Zaklada za istraživanje (DFG) i Agence Nationale de la Recherche (ANR) za njihovu velikodušnu podršku. 2 Na ovom mjestu želimo zahvaliti ravnatelju Sveučilišta knjižnica Dr. Marianne Dörr, voditeljica odjela Orijent Kerstin Strot� mann i bivši direktor dr. Walter Foreman za odobrenje organizirati i provesti uzorkovanje. 3 Posebno se zahvaljujemo voditelju sveučilišne knjižnice dr. Arnoud Vro lijk, koji je svojim brzim obećanjem testiranja započeo početnu fazu Datie� razvojni projekt odlučno se ubrzao, kao i restaurator dr. Karin Scheper, koja je bila odgovorna za uzimanje uzoraka za uspješnu suradnju� raditi. 4 Za njegovu upotrebu u prilično složenom uzorkovanju na Rukopisi iz Berlinske državne knjižnice, koji na pr. B. ostakljenje of the Rukopis ms.or.fol. 4313 potrebno, naša srdačna zahvalnost idemo Lei ter odjela Orijent Christoph Rauch. 5 library.leiden.edu/library-locations/university-library/university-library/ old-quran-fragments.html (zadnji pristup: 30.4.2015). 6 Npr. Vlasblom 2014. 7 Tamo je rezultate mjerenja podijelio Tobias J. Jocham s prof. Hansom vanom der Plicht (Centar za istraživanje izotopa, Sveučilište u Groningenu). ted, usp. hum.leidenuniv.nl/lucis/past-events/quran-study-day.html (zadnji Pristup: 30.4.2015.). Datiranje rukopisa Kurana do 11 Materijal zaštićen autorskim pravima Sveučilište u Tübingenu8 za datiranje Ma VI 165. također pronađen veća pozornost i dosegnuta putem regionalne mreže SWR-a sudac (Hennig 2014.) 10. studenog 2014. u Tagesschau9, odakle odakle je poruka stigla do drugih medija.10 arapski11, persi� sche12, ruski13 i turski14 medijski izvještaji dokumentiraju svijet� širok interes za provedene spojeve i društvene Mreže povremeno kruže nagađanja o mogućem pisac rukopisa, na pr. B. ʿAli b. Abī Tālib (usp. Husain 2014). Zašto su rukopisi datirani, s kojom svrhom i čime Svi problemi koji proizlaze iz datiranja bili su u izvješću neprepoznatljivo - samo postojanje starih fragmenata teksta Kurana je očito bila dovoljna kao vijest. Na konferenciji od Frankfurtski institut za islamsku teologiju15 u rujnu 2014 autori su govorili o važnosti istraživanja građe Dokazi za tekstualnu povijest Kurana. U raspravi se činilo biti od posebne važnosti da protuprijedlozi nastanku obješen o Kuranu poput onog Johna Wansbrougha (1928-2002) (usp. Wansbrough 1977) definitivno opovrgnuti ranim datumima biti. Entuzijazam, emocija i fascinacija ne smiju biti vezani uz to da je datiranje provedeno zamagljuju rasprave povijesti koranskog teksta nikako ne završava, čak i ako su hipoteza o pojavi islama u 8. stoljeću je malo vjerojatna ​ 8 Usp. uni-tuebingen.de/landingpage/newsfullview-landingpage/article/raritaet� otkriveni-kuran-rukopis-dolazi-iz-ranih-vremena-islama.html (posljednji Pristup: 30.4.2015.). 9 Tagesschau od 10. studenog 2014. u 20:00, dostupno na tagesschau.de/mul � timemedia/sendung/ts-5347.html (zadnji pristup: 30.04.2015.), post radi od minute 11:42 do 12:10. 10 Osim manjih izvješća u mnogim dnevnim novinama, na pr. Vidi i Sevak 2014 ili Harrer 2014. 11 dw.de/p/1F9zU (zadnji pristup: 30. travnja 2015.). 12 mashreghnews.ir/fa/mobile/365829 i bbc.co.uk/persian/world/2014/12/ 141209_sam_koran (zadnji pristup: 30.4.2015.). 13 tass.ru/obschestvo/1563280 (pristup: 30.4.2015). 14 http://haberciniz.biz/almanyada-14-asirlik-kuran-i-kerim-sayfalari-koru � nuyor-3382078h.htm (pristup: 30.4.2015.). 15 Horizonti islamske teologije, usp. uni-frankfurt.de/48320986/ kongres?legacy_request=1 (pristup: 30.4.2015.). 12 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Materijal zaštićen autorskim pravima Čini. Mnogo je značajnije vjerojatno da su datumi pridonijeti novim uvidima u proučavanje tekstualne povijesti, pri čemu se uvijek uzimaju u obzir granice 14C metode mora.16 Sustavno istraživati ​​povijest kur'anskog teksta u sklopu projekta Corpus Coranicum Online baza podataka “Manuscripta Coranica”17 stvorena, jedna daje pregled najstarijih dostupnih tekstualnih svjedoka, u mnogim slučajevima sa slikama dotičnog rukopisa. Potsdamske akademije projekt sebe vidi kao nastavak “Apparatus Criticus” na tekst Kurana, koji je Kuranska komisija Bavarske akademije znanosti, na čelu s Gotthelfom Bergsträßerom (1886.–1933.) a nastavio Otto Pretzl (1893-1941).18 Potsdamer se temelji na kronološkoj klasifikaciji Posao na paleografiji koju François Déroche o klasifikaciji fragmenata Pariškog Kurana (usp. Déroche 1985, I: 1992.). Stil pisma nazvan "ḥiǧāzī" najranijeg ruka Kurana� schriften je pismo koje se čini prilično nekaligrafskim također se može prepoznati u papirusima iz 7. stoljeća (usp. Groh� čovjek 1959: 272-273, 1958: 213-231). Neka slova su slična ben kasnonabatejska slova iz kojih se arapski abeceda.19 Tipični za stil pisanja ḥiǧāzī su poslije 16 Usp. prigovor Françoisa Dérochea: „Doprinos C14 koji datira iz cjelokupna povijest rukopisnog prijenosa Kur'ana u Umayyadima vremena ne treba zanemariti, ali rezultate takve analize treba (...) biti uzeto oprezno." (Déroche 2014: 11). 17 Usp. corpuscoranicum.de/handschriften/index (u beta verziji) (posljednji Pristup: 30.4.2015.). 18 Vidi Bergsträßer 1930 i Pretzl 1934. O koncepciji i prethodnim Za provedbu projekta Potsdamskih akademija vidi Marx 2015: 253–278. 19 Za razvoj arapskog pisma od kasnog nabatejskog pisma, vidi Nehmé 2010: 47–88. L. Nehmé govori o “écriture tardo-nabatéenne”, tj. H. kasnonabatejsko pismo kao preteča arapskog pisma. Pismo oblici na predislamskim arapskim natpisima (bez dijakritičkih znakova Točke, bez samoglasničkih oznaka i bez ʾalifa u srednjem položaju za lang� samoglasnik /ā/) nalazi se u dokumentiranom epigrafskom dokazu dokazati. Hipoteza (npr. Starcky 1964) da arapsko pismo potječe od sirijskog izgleda manje uvjerljivo, čak i ako arapski ​ Datiranje rukopisa Kurana do 13 Materijal zaštićen autorskim pravima desno nagnuti uzlaznici slova ʾalif, povremeni krajnje uvrede yāʾ ili slova qāf, što podsjeća na slovo ṣād. Izraz ḥiǧāzī („pisati� stil des Hijaz”) seže do talijanskog arabista Michelea Amarija (1806–1889) koji se usredotočio na istraživanje podrijetla na temelju arapskog spisa Sylvestre de Sacyja (1758-1838) (usp. de Sacy 1808:247-440; 253f.). De Sacy je imao sažet odlomak od vodiča Ibn an-Nadīma (u. 995. ili 998.) o starješinama� stil arapskog pisma,20 koji je razmatrao Michele Amari vjeruje se da prepoznaje stil rukopisa Arabe 328 kada “Spisi Meke i Medine”.21 Jacob Georg je prvi imao Christian Adler (1756-1834) slijedio je ideju korištenja arapskog paleo proučavati grafiku na temelju rukopisa Kurana već samo rukopisi Kurana iz Kraljevske knjižnice u Kopenhagen (svi su napisani kufskim stilom). stope i time potaknule raspravu (usp. Adler 1780). Adlerovu ideju o povijesti pisanja na arapskom razvio je Sylvestre de Sacy je primio i odlučno dalje razvio Michele Amari, nakon što je Bibliothèque royale u Parizu imala opsežnu zbirku cija iz Kaira nabavila fragmente Kurana čiji prva katalogizacija koju je poduzeo.22 Prvi pionir, syste� maticna paleografija kur'anskih stilova pisanja ima skoro 150 godina kasnije 1985. François Déroche s katalogom rukopisa Kurana podnesena Bibliothèque Nationale de France (Pariz). ona postavlja naznačiti četiri različite vrste stila pisanja ḥiǧāzī (Déroche 1985, I): Arapsko i sirijsko pisanje imaju sličnu estetiku – poput ujednačenog razloga� linija – spaja. Za razvoj arapskog pisma pogledajte Grundle� sljedeći članak Robin (2006). 20“Qāla Muḥammad b. Isḥāq: fa-'awwalu l-ḫuṭūṭi l-'arabiyyati l-makkī wa-ba'dahu l-madanī ṯumma l-baṣrī ṯumma l-kūfī fa-'amma l-makkī wa-l-madanī fa-fī 'alifātihī taʿwīǧun ʾilā yumnati l-yadi wa-ʾaʿla l-ʾaṣābiʿi wa-fī šaklihi nḍiǧāʿun yasīrun (...)” (Ibn an-Nadīm 2006: 6). 21 Vidi Amari / Derenbourg 1908. 22 Usp. o raspravi o najstarijim rukopisima Kurana Déroche 1999: 563–576. Dérocheova tipologija temelji se na rukopisima Kurana u Biblio� thèque national u Parizu, koja je najopsežnija dostupna zbirka najstarijih rukopisa Kurana. To je klasifikacija ukras od 263 fragmenta Pariškog Kurana (u 26 grupa) nije prikladan net je klasificirati sve postojeće tekstualne svjedoke nemojte se iznenaditi. Neki rukopisi kao npr B. Arabe 330 g (19 fol.)24 ne pronađu nijednu s “non-classé” (Déroche 1985, I: 143–150). mjesto u tipologiji; Rukopisi kao što su Ma VI 165 (Tübingen) i Mi II 1913. (Berlin) također se nije lako integrirati u "pariški sustav" klasificiran - moguće kao ḥiǧāzī tip III ili IV, ali možda i kao kufī tipa B. Također sedam listova sa potpisom ms.or. fol. 4313 (Berlinska državna knjižnica) treba smatrati ḥiǧāzī, međutim, nejasno je koji od četiri tipa. Od u međuvremenu ustati daleko je više rukopisa Kurana dostupno – na Temelji načela oblika Dérocheove tipologije i narasla šira materijalna osnova – paleografski tipovi prilagoditi. Sljedeći pregled sadrži, na temelju basmale, in rani rukopisi istom tintom kao i tekst Kurana je napisano, uzorci fontova "neklasificiranih" stilova fontova: 24 Ovaj ulomak obuhvaća četiri lista rukopisa Is. 1615. II der Knjižnica Chester Beatty u Dublinu. I paleografsko određenje i kronološko kalna klasifikacija četiri rukopisa nije jasna, zbog čega Radio� mjerenja ugljika su od posebnog interesa. Do sada je 14C metoda za datiranje samo orijentalnih rukopisa ver � primijenjeni pojedinačno, u području koranske filologije podijeljeni su u tri Ako su rezultati mjerenja objavljeni ispravno: Yassin Dutton (2007: 57–87, posebno 63ff.), Behnam Sadeghi (Sadeghi / rudar 2010:343-436) i Efim Rezvan (2000:19-22); na dvije istaknute Navedeni datumi bili su samo mogući vremenski rasponi spominje: 26 od Bothmera (od Bothmera / Ohliga / Puina 1999: 45) i Christie's lot 225 (usp. podatke u katalogu aukcije Christie's 1992:88). Osim toga, François Déroche ostavio je dva Kurana rukopisi iz Kairouana, takozvani "muṣḥaf al-ḥāḍina" (mit kolofon prema kojem je rukopis prepisan 1020. godine) i drugi rukopis s vakufijom (waqfiyya) datira iz 907. godine lyonskog laboratorija. Rezultati (1130 BP ±30 za “muṣḥaf al-ḥāḍina” i 1205 BP ±30 za Kuran s temeljnom bilješkom) još uvijek zahtijevaju točnu Evaluacija (usp. Déroche 2013: 11-13). U sklopu istraživačkog projekta ANR-DFG Coranica znanstveno datiranje27 na veći broj Tekst koji su svjedoci koristili u. a. rukopisi Ma VI 165, ms.or.fol 4313, We II 1913 i Cod.or. datiran 14.545 p.n.e. Tamo postupak zahtijeva uklanjanje materijala koji se ispituje s konzervatorskog stajališta, nije neproblematično. Za razliku od prva mjerenja otkako je metoda otkrivena (Arnold / Libby 1949: 678-680) je zbog tehničkog napretka i Upotreba masenog spektrometra (AMS = ubrzana masa 26 Minimalni podaci za datiranje 14C trebali bi biti čisto mjerenje na radiju � ugljične godine i njegova točnost mjerenja dati su dalje Podaci se odnose na laboratorij kojem je povjereno mjerenje, broj Mjerenja i, ako je potrebno, drugi podaci kao što je frakcioniranje izotopa. 27 Nakon početne usporedbe različitih laboratorija, odabrali smo Laboratorij ETH Zürich u kojem se izvode sve hurme Coranica usp. www.ams.ethz.ch/about/index (30.4.2015.). spektrometrija), potrebna količina uzorka sada je smanjena na 1-2 mg NEN ugljik smanjen i još veća preciznost mjerenja su postignuta. Za dodavanje ove količine čistog ugljika očuvan, je - ovisno o početnoj tvari - uklanjanje od oko 20mg materijala dovoljno, što u slučaju pergamenta i Papirus odgovara površini od 1 cm². Ovaj uzorak će biti jedan podvrgnuti složenom, višestupanjskom kemijskom čišćenju prije izgaranjem se pretvara u grafit. Ova stvar se pomiješa s drugim uzorcima (uključujući slijepe uzorke za kontrolu točnosti mjerenja) nanesena na metalni nosač. Uz pomoć AMS sustav tada može odrediti udio radioaktivnog Na uzorku se može odrediti izotop ugljika 14C. Datiranje organskog materijala temelji se na tome po Willard F. Libby (1908–1980) otkrio je činjenicu (Nobelova nagrada za Chemistry 1960) da živi organizmi putem metabolizma osim toga izotop neradioaktivnog ugljika 12C također je rekao 14C apsorbiraju to u atmosferi zbog kozmičkih zraka nastaje i to samo u zanemarivo malim količinama (10-10%) ima izuzetno mali udio ugljika u zraku. gore zbog radioaktivnog raspada28 14C, njegov udio u Sadržaj ugljika u organskom materijalu kontinuirano se smanjuje, tako da s 10-strukim poluživotom (= 10 puta razdoblje od pribl 5600 godina) preostali dio 14C ispod detekcije granica – datiranje organskih materijala je stoga samo do oko 55.000 godina prije Krista moguće. Općenito, metoda 14C značajno je potpomognuto istraživanje prapovijesti i rane povijesti – oni smatra se pouzdanom tehnikom datiranja koju koriste brojne speci� uspostavljeni laboratoriji diljem svijeta (usp. Arnold / Libby 1949: 77-123). S druge strane, do danas se to koristi Metoda se rijetko koristi, što je svakako i zbog već dokazane 28 Vrijeme poluraspada od 5568 godina koje je izvorno izračunao W. Libby za 14C je kasnije ispravljen na 5715 godina. Mogućnosti datiranja kroz paleografiju i glosiranje z. B. u tekstovima europskog srednjeg vijeka. U masenom spektrometru postotni omjer Određeni su omjeri 12C i 14C i rezultat je tada u tzv naziva radiokarbonska starost pretvorena i zajedno s mjerenjem specificirati točnost u smislu standardne devijacije. Ovaj radio starost ugljika izražena je u "godinama BP (=prije sadašnje)", gdje je godina 1950. postavljena kao “sadašnjost”.29 Sljedeće� dijagrami daju ove vrijednosti u naslovnim redovima u klasi mer opet, na pr. B. Tübingenski rukopis ima radiokarbonsku starost od 1355 godina BP s preciznošću mjerenja od ±14 godina BP. To rezultira potrebom da se rezultat mjerenja pretvori u podatke iz prevesti gregorijanski kalendar. To pak ograničava točnost datiranja zbog nelinearnosti koncentracija 14C cija u atmosferi mora se uzeti u obzir ono što se nalazi u takozvana kalibracijska krivulja. Ovo se zove svijetloplava Traka od gore lijevo do dolje desno na dijagramima (usp. u nastavku) a temelji se na dendrokronološkim podacima.30 Y-os prikazuje gore spomenutu starost radiokarbona kao crveni sinus� krivulja dobivena konvolucijom preko kalibracijske krivulje na x-os je iscrtana kao kalendarski podaci. Zatim postoji in siva krivulja vjerojatnost distribucije kalendara cal datiranje, dok je u tekstualnom dijelu dijagrama Raspon mogućih vrijednosti iz intervala pouzdanosti σ2 (95,4% vjerojatnost) je naznačeno.31 29 Jedinica "radiokarbonska starost" također bi bila dostupna kao postotak od međutim, postalo je lako izraziti udio 14C u uzorku pogrešna oznaka povijesno određena i zadržana. 30 Postoje kontinuirani godišnji prstenasti kalendari koji se preklapaju usporedbe diskova stabala do 12.000 pr metodom 14C Utvrđeni su usporedni podaci za razdoblje našeg istraživanja projekt su stabilni i ne karakteriziraju odstupanja. Prvi za pretkršćanska razdoblja podaci još nisu konačni pojašnjeno, vidi Creasman 2014: 85–92. 31 Djelomične “praznine” u razdobljima (vidi dataciju Za sužavanje rezultata koriste se svi sljedeći dijagrami ne samo mjerenja iz jednog te istog materijala (jedan list rukopisa), ali i dva i spojeni su trostruki uzorci različitih listova. Dem odijela na temelju pretpostavke da za izradu kodnog pergamenta iste ili tek neznatno različite dobi je bio. Dakle, sa statističke točke gledišta, spajanje od pojedinačnih dopuštenih rezultata, što je vremenski okvir za proizvodnju rukopis djelomično značajno poboljšanje preciznosti znači.32 gen von We II 1913 i Cod.or. 14.545 b/c) su ponovno oživljavanje Razine 14C u atmosferi između 735. i 760. godine. 32 Ovaj statistički postupak razvio je Tobias J. Jocham u suradnji s Irka Hajdas (Zurich) i Oliver Hahn (Berlin/Hamburg) se razvija, nalazi međutim, njegova granica pri mjernoj točnosti od oko ±10 godina BP, jer je time granica točnosti kalibracijske krivulje (prepoznatljiva na “debljina” svijetloplave trake na prikazanim grafikonima). je. U sklopu projekta Coranica, pored ranog Korana frag� ostali tekstovi iz 1. tisućljeća radi usporedbe datiran,33 uključujući na pr. B. Arapski papirusi u suradnji s Eva-Mira Youssef-Grob (Zürich) i Andreas Kaplony (München). U Uspostavljena je i suradnja s Peterom Steinom (Sveučilište u Jeni). nekoliko drvenih štapića sa starim južnoarapskim tekstovima, u suradnji datirati koptske tekstove s Hugom Lundhaugom (Sveučilište u Oslu). 14C datiraju papirusi datirani kolofonom iz Leiden i Heidelberg34 kao i tri sirijske pergamentne ruke� publikacije Berlinske državne knjižnice mogle su koristiti metodu ukupno potvrdite zajedno.35 Kroz 14C ispitivanja triju kufskih Kurana� fragmenti, We II 1919 (Berlin),36 Or. 6814 (Leiden) (Witkam 2007, VII: 311), a na listu u privatnom vlasništvu37 postalo je jasno da kufi� cal fragmenti teksta kronološki nakon ulomaka ḥiǧāzī su.38 Samo na temelju paleografije, četiri fru� pergamenti Kurana rezultiraju kronološkim redoslijedom koji nije potvrđeno rezultatima 14C: 33 Vidi također Marx / Youssef-Grob / Jocham / Hajdas 2014. 34 Usp. Youssef-Grob: “Radiokarbonsko (14C) datiranje ranog islamskog manu skripte: pozadina i izgledi” (u pripremi). 35 Ovo su rukopisi ms.or.quart 528 (Syrian New Testament, Pšitta), Sachau 321 (Sirijski crkveni oci) i Codex Filipi 1388. (Sirijski Novi zavjet, Pšitta) čija je analiza 14C mjerene datume uglavnom paleografske datume Edu� ard Sachau (usp. Sachau 1899: 10-18, 94-100); usp. također Marx: „Datiranje triju sirijskih rukopisa u Državnoj knjižnici Ber lin analizom 14C” (u pripremi). 36 corpuscoranicum.de/handschriften/index/sure/12/vers/100/?handschrift =453 (zadnji pristup: 30.4.2015.). 37 Ovdje bih želio srdačno pozdraviti profesora Marka Mersiowskoga (Stuttgart). zahvalio na dozvoli da koristi kufski Kur'an u svom posjedu ulomak Sig. Isl. 18 (1 fol.) za uzorkovanje. 38 Usp. Jocham / Marx: “Studija koja uspoređuje četiri kufica i četiri ḥiǧāzī rukopisi: pravopis, paleografija i datiranje iz 14. stoljeća” (u Priprema). Paleografija F. Déroche 14C datiranje ms.or.fol 4313, ḥiǧāzī (moguće tip II) ms.or.fol. 4313: AD 606–652 We II 1913, kufī B Ia Ma VI 165: 649–675 n.e. Ma VI 165, kufī B Ia Cod.or. 14.545 g/c: 652.–763 bakalar.ili. 14.545 b/c, kufī B Ia We II 1913: 662–765. Kr. Valja napomenuti da je F. Déroche također koristio ruku� schrift Arabe 331 (kodeks kojemu je i leidenski fragment nekada pripadao) kao srodan ḥiǧāzī, čak i ako su kao “Tip B Ia” se ubraja u kufske spise.39 Budući da nema Colo� sačuvani su telefoni ranih pergamenata Kurana (ili ranih rukopisi možda nisu imali kolofone), ostao je točan Datiranje rukopisa Kurana je sporno. Preko radio kartice Ostaje upitno jesu li one Françoisa Dérochea na Paleografski izrađen na temelju pariških rukopisa Kronološki razumijevanje tipologije stilova pisanja ḥiǧāzī i kūfī to može postati. Ovdje biste vjerojatno trebali pogledati Na temelju daljnjeg datiranja nalaza, datacija fontova unutar grupe ḥiǧāzī i onih sličnih ḥiǧāzī Fontove je potrebno ponovno prikazati. Čak i ako je datiranje papirusa provedeno od strane Uni� kvalitetne knjižnice u Heidelbergu i Leidenu, kao i tri sirijske Prikazani su rukopisi (pergament) iz Berlinske državne knjižnice ako metoda 14C daje pouzdane rezultate, postoji Mjerenja poput onih na pergamentu Kurana DAM 01.27-1 (Ṣanʿāʾ) sa čudni rezultati. Općenito, treba napomenuti da je znanstvena metoda samo materijal za pisanje (pergament, 39 „Po paleografskim osnovama, stil ḥijāzī, B Ia, bio je uključen u grupu B jer bi se u ovom slučaju mogao prepoznati dijakronijski kontinuitet između rano razdoblje i treće/deveto stoljeće. S druge strane, jasno sam dao do znanja od početka da su se stilovi preklapali i da je bilo pos� vjerojatno 'lokalne škole' i 'regionalne posebnosti'” (Déroche 2013: 10). 28 Papirusi, palmine metlice) datiran, ali ne i vrijeme opisa bens. Sasvim je zamislivo da pergamenti za ruku� spisi Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, We II 1913 i Cod.or. 14,545 b/c su kupljene od spisateljske radionice i to izvjesno prošlo je vrijeme prije nego što su korišteni kao materijal za pisanje. Posljednje, ali ne i najmanje važno, iz ekonomskih razloga - proizvodnja Perge uzrokuje troškove koji se amortiziraju prodajom – Međutim, malo je vjerojatno da će nekoliko desetljeća između Kupnja i opis lažu. Pregledani rukopisi ne pokazuju tragove preopisivanja, djeluje dakle ne o palimpsestima.40 Datiranje tinta koje to nisu temelji se na čađi, je znanstvenim metodama do sada nije moguće, ali bi također trebalo mjerenje čađi količine koje treba ukloniti ne uspijevaju. Tekst vidljiv danas četiri rukopisa Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, Mi II 1913 i Cod. ili 14.545 b/c predstavlja – po svemu sudeći – prvi sloj teksta u rukopisima Ma VI 165 i We II 1913 dodati izmjene, dopune i ispravke drugoj tinti dodano, koje još uvijek zahtijevaju detaljnu studiju, kao i Oznake samoglasnika kasnije su upisane u oba rukopisa crvenom tintom� bili nošeni. Budući da se rukopisi Kurana ne temelje ni na paleografiji niti može se datirati točno u godinu analizom 14C sen druge značajke kao što je pravopis u obzir postati;41 kodikološke značajke i umjetničko-povijesne indi� cient (oblici separatora, prijelazi sura, ornamenti, itd.) 40 Datiranje rukopisa DAM 01.27-1 iz Ṣanʿāʾ još uvijek je pro blematičan. Među projektom ANR “De l'Antiquité tardive à l'Islam” (Christian J. Robin) i dijelom vrlo rani datumi stvoreni su u sklopu projekta Coranica (coranica.de/computatio-radiocarbonica� de) proveli dodatna istraživanja, usp. Robin 2015. Ostalo Datiranje rukopisa iz Ṣanʿāʾ je još uvijek u tijeku. 41 Vidi na pr. B. usporedba pravopisa “Codex Parisino-petropolitanus” s pet drugih rukopisa, Déroche 2013: 47. 29 ovdje vjerojatno može pružiti dodatne dokaze.42 Priroda� znanstveno proučavanje sastava tinte može ne pridonose ništa izravno datiranju, ali moguće neizravno, budući da u velikom broju ranih koranskih rukopisa sveukupno iz korištene tinte zaključci o dobi ili slijedu različite boje korištene u rukopisu limenka. Četiri pregledana rukopisa pišu tako većina ḥiǧāzī rukopisa, u prvom sloju s tamnim� smeđa tinta koja je vjerojatno još postojala prije 1400 godina bio tamniji. Smeđa tinta se izrazito razlikuje od te duboka crna tinta mnogih kufskih rukopisa (npr. We II 1919, Ili 6814). Ma VI 165 također sadrži takvu crnu tintu i dapače u ispravcima i glasovnim znakovima, kao i onom velikom Berlinski Kuranski kodeks We II 1913, u kojem na većini listova izvorna tamnosmeđa tinta s crnom tintom je prepisana. Možda znanstveni Tin� deset analiza jednog dana time naznake geografskog Isporučite porijeklo kada bude dostupan veći broj analiza laži, iz kojih se mogu izvesti zaključci o različitim formulacijama tinte ren u različitim regijama. I bez analize tinte, pravopis već daje važne Naznake starosti rukopisa: arhaični oblik pisanja ljudi u rukopisima Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, Mi II 1913 kao dwʾd ( ) za Dāwūd, šʾy ( ) za šayʾ "stvar, materija" itd. ili čitanja (usp. Fedeli 2012, III: 403-440) u Ma VI 165. može se koristiti kao pokazatelj starosti the. Također učestalost pisanja qāla u cijeloj knjizi� staben qāf-ʾalif-lām ( ), u usporedbi s ʾalifom za dugi samoglasnik /ā/ s pravopisom qāf-lām ( ) može, između ostalih ključnih riječi čigre služe kao vodič za spojeve, čak i ako nisu isključuju da je arhaični pravopis jednostavno datiran 42 Usp. studiju rukopisa DAM 20-33.1 Hans-Caspar Graf von Bothmer, zbog ukrasa i usporedbe s Umajadom građevine sugerira uvjerljivu dataciju: von Bothmer 1989: 4-20. 32 pisac je kopiran. Prethodna tablica sadrži šest Ključne riječi, svaka s dijelom slike iz četiri rukopisa deset: (1) qāla napisano kao qāf-lām (arhaično) ili kao qāf-ʾalif-lām; (2) ǧannāt obično s ʾalifom za dugi samoglasnik /ā/; (3) Dawud u arhaični pravopis dāl-wāw-ʾalif-dāl; (4) arhaični pravopis od šayʾ sa šīn-ʾalif-yāʾ; (5) qurʾān često bez ʾalifa; (6) ḏū je viknuo ben ḏāl-wāw-'alif. Zanimljivo je vidjeti da arhaični pravopisi poput npr. B. koje je Dāwūd prepisao i u rukopisima ten Tübingen Ma VI 165 i Berlin We II 1913 od dāl-wāw-ʾalif� dāl su promijenjeni u dāl-ʾalif-wāw-dāl. Budući da dugi samoglasnik /ā/ u rano razdoblje samo na kraju riječi redovito sa slovom ʾalif je napisan za dugi samoglasnik u sredini napisao slova yāʾ i wāw, što se odražava u Nabatä� može se uočiti ische, u prethodniku arapskog. na s druge strane također sadrže najstarije rukopise na eini� gen riječi slovo ʾalif kao znak za dugi samoglasnik u srednji položaj, kao što pokazuje pravopis ǧannāt “vrtovi”, tj u ranim rukopisima ʾalif u sredini riječi pojavljuje se kao korišteni dugi samoglasnik. U arapskom Kuranu pravopis Dugi samoglasnik /ā/ u nekim riječima kao što su ṣalāt, zakāt i druge još uvijek umiru stari pravopis koji je dugi samoglasnik zamijenio wāw zabilježeno (usp. Spitaler 1960). Pravopis dāl-wāw-ʾalif-dāl ( ) može se shvatiti kao arhaično pravopis imena Dāwūd, gdje je wāw dugi samoglasnik /ā/ i ʾalif grlo zaključavanje naglas (hamza), što smatra oblik imena Dāʾūd neki gramatičari sadrže. Pravopis dāl-wāw-ʾalif-dāl for Dāwūd je u ranim rukopisima Dublin Is. 1615 I, BnF Arabe 328 a/b, BL Or. 2165 (London) ili E-20 (Sankt Peterburg) dobro dokumentiran. To što je Ma VI 165 dosljedno pisao dāl-wāw-ʾalif-dāl moglo bi poslužiti kao indikacija biti viđen za starost, dok Arabe 331 sadrži ime jednom u uobičajenom obliku: dāl-ʾalif-wāw-dāl. Ostaje upečatljivo da u rukopisu We II 1913, kao i u Ma VI 165, arhaični oblik imena dāl-wāw-ʾalif-dāl ( ) kao uobičajeni pravopis gotovo uvijek "ispravljen" kako se čini. svi Četiri datirana rukopisa stoga sadrže arhaično pisanje: Ma VI 165 sadrži, osim arhaičnih pravopisa za Dāwūd, qāla i šayʾ također imaju čitanja koja nisu među kanonskim an� su pogođeni, u većoj mjeri nego ms.or.fol. 4313. Pisar iz We II 1913. dugo /ā/ često – ali ne uvijek – to piše ʾalif u srednjem položaju, češći od ostala tri rukopisa, npr. B. u qāla ili qālū, ali ima i druge arhaične pravopise kao ili na. Arabe 331, s druge strane, sadrži pravopis ono egipatskog tiskanog izdanja (Gizeh / Kairo 1924.) u cjelini je prilično sličan, ali i arhaični pravopis poput ḏū kao ḏāl� sadrži wāw-ʾalif. Egipatsko tiskano izdanje, sa svoje strane, apelira u svom pogovoru o dva autoriteta ad-Dānī (u. ​​1053.) i Ibn Naǧāḥ (u. 1102/1103). Pitanje da li je to ad-Dānī konzultirani rukopisi43 doista su bili najstariji Uočavanje četiri rukopisa obično se negira. Pravopis egipatsko izdanje iz 1924. koje je vrlo često u današnjem svijetu Preživjelo je tekstualno izdanje kompleksa kralja Fahda (Medina). očito ne uvijek najstariji provjerljivi pravopis, sie nikada ne piše Dāwūd, ḏū as ili šayʾ as. Sve u svemu, datumi 14C potvrđuju veliku starost prethodno datiran na temelju paleografske atribucije spisi, čak i ako daju različite rezultate u pojedinačnim slučajevima. Zapažanja o četiri rukopisa mogu se naći pod Uklj crtajući neke pravopisne značajke privremeno kako slijedi sažeti: (1) Ma VI 165 (Tübingen), paleogra� fički vjerojatnije da se svrstava u 8. stoljeće, pripada datiranju 14C i Pravopis u 7. st. Dodaci vidljivi golim okom jezici prvog sloja teksta s tintom sličnog izgleda (riječ qurʾān – izvorno samo qāf-rāʾ-nūn s dodatkom ʾalif) treba poduprijeti znanstvenom analizom tinte the. Rukopis sadrži arhaične pravopise i čitanja, 43 Usp. ad-Dānīs al-Muqniʿ fī rasm maṣāḥif al-amṣār maʿa Kitāb an-Naqṭ (1932). koji se ne spominju u kasnijoj egzegetskoj literaturi; (2) ms.or.fol 4313 (Berlin), paleografski teško klasificirati, na bliske sličnosti sa stilom pisma ḥiǧāzī, pripada pravopisu i 14C koji datira do najstarijih tekstualnih svjedoka. Običan spis rukopis bez samoglasnika i ornamentike vrlo je efektan star. (3) Leidenski fragmenti Cod.or. 14.545 b/c, na što su Parižani Rukopis Arabe 331 (56 fol.) paleografski je klasificiran kao kufi� scher stil fonta B 1a, datira nakon 14. C do 7. st., iako je Pravopis pokazuje samo nekoliko arhaičnih pravopisa. Ovdje stavlja 14C datiranje dovodi u pitanje klasifikaciju kao kufički tip, odn potvrđuje vertikalni format sličan ḥiǧāzī, prilično nekaligrafski Izgled ovog važnog ulomka. (4) Nož 14C� Rezultat velikog Berlinskog kodeksa We II 1913 (210 fol., što je oko 85% kur'anskog teksta) proteže se zahvaljujući Kaliju krivulja brane u širokom vremenskom razdoblju. Njegov pravopis pokazuje arhaični oblici kao što su B. Dwʾd za Dāwūd, inače Spellun� gen slova ʾalif na zapis dugog /ā/ u sredini položaj, obilježje kasnijih rukopisa. Sveukupno gledano daljnja filološka ocjena We II 1913 bez analize od različiti slojevi tinte, npr. korištenjem UV slika moderna i znanstvena analiza tinte, teško moguća. Kroz mjerenja 14C, četiri fragmenta Kurana imaju značajna količina teksta (vidi dijagram) kao rukopisi 7. stoljeća ili početak 8. stoljeća. Bez radiokarbona mjerenje bi bio Tübingenski rukopis i Leidenski fragment (zajedno s Paris Arabe 331) vjerojatno kao rukopis od 8. stoljeća. Berlinski fragment, sedam listova ms.or.fol 4313 (zajedno s kairskim fragmentima Signa tur Qāf 47 opsežni fragment teksta),44 utječe na pravopis 44 slike rukopisa s potpisom Qāf 47 iz foto arhive Müna Chen Koran Commission (Gotthelf-Bergsträßer-Archiv) dostupni su putem interneta� Publikacija Corpus Coranicum sada dostupna, vidi corpuscorani� cum.de/handschriften/index?sure=2&vers=269&handschrift=73&anzeige n=Oglasi (zadnji pristup: 30.4.2015.). 36 Tipograf je prenio jednoličan korpus teksta. To bi bilo zbog toga pogrešno tvrditi da je pisana tradicija jača od toga usmena predaja bila je. Sedam kanonskih čitanja koje je dao bagdadski učenjak Ibn Mujāhid (u. 936.) protiv učenjaka poput Ibn Miqsam (u. 933.) i Ibn Šanabūḏ (u. 935.) prisilili su bili, vjerojatno su nam u prvim rukama dostupni� spisi u njihovom točnom tekstu teško se mogu dokazati. Širina materijalni dokazi nude nam mogućnost, barem djelomično pametno je otići daleko unatrag u tekstualnu povijest, dalje nego što se može ranije mislio da je to moguće. Dio pokrivanja Datiranje 14C obilježila je euforija, što je i razumljivo je budući da islamska vjera i tekst Kurana još uvijek postoje smatra povijesno kontroverznim. Taj pogled u najstariju ruku� spisa otvara mnoga nova pitanja koja povijesnost tekst čitanja Kurana i pravopis koji se danas koristi od danas korištenih tiskanih izdanja u nekim aspektima pitati, također može biti otrežnjujuće. 3 phie i pisanje vrlo staro; da zapravo pripada 7. stoljeću, sada bi se sa sigurnošću moglo utvrditi na temelju datiranja 14C. U jednom eseju (1954.) Rudi Paret je govorio o „japu u predaje o ur-islamu” (Paret 1954: 147-153). s pravom, budući da u područjima prava ili egzegeze prvi Islamsko stoljeće ostaje mračna epoha. Zbog a impresivno velik broj tekstualnih svjedoka prije 750. g. - a prvi popis s popisom fragmenata iz europskih zbirki, isključujući aukcijsku prodaju i mirnu nepoznata rukopisna zbirka Sane, iznosi više od 2000 fol. (= 4000 stranica) – Kuran se može smatrati povijesnim prilično dobro dokumentiran tekst.45 Znamo da je prvi� generacije islamskih učenjaka koristile su se materijalom za pisanje deten, ali nije objavio svoje spise niti ih smatrao napisanim prenijeti tekstove svojim učenicima. Sve do sredine 8.st Prijenos znanja usmenim prijenosom nastavnika na studenti.46 Rani rukopisi Kurana ukazuju na to da je pisani oblik teksta Kurana igrao važnu ulogu i to - ako se pretpostavi da je samo dio Koranka dize prvog stoljeća sačuvan je - pisani tekst u postojao oblik brojnih kodeksa. Ovo će biti rano Tekstualna povijest Kurana mora se uzeti u obzir, posebno dere u određivanju odnosa između usmenog i pisana tradicija. Mnoga čitanja koja slijede islamsku tradiciju cija je zabilježila da pismo ima različita značenja tet i da su iz toga proizašla čitanja. Nema ih malo Stihovi u kojima je razlika u čitanju samo zbog različitosti tumačenje jednog te istog netočkanog slova dolazi. Međutim, većina čitanja uključuje vokalizacije; za više od polovice stihova Kurana nalazi se u 45 Usp. prvi pregled ulomaka koji se mogu datirati oko 750. godine su, u: Marx 2015: 430–435. 46 Usp. Studije Gregora Schoelera o prijenosu znanja u ranim u islamu, na pr. B. Schoeler 2002. 38 književnost Adler, Jakob Georg Christian: Faksimilija kufskih rukopisa Kurana kraljevski Knjižnica u Kopenhagenu s istragom o Razvoj arapskog pisma, Kopenhagen: o.V., 1780. Amari, Michele / Derenbourg, Hartwig: Bibliografija primitivnog du Coran: par Michele Amari, extrait tiré de son mémoire inédit sur la chronologie et l'ancienne bibliographie du Coran, objavljeno et annoté autora Hartwiga Derenbourga. Palermo: Stabilimento tip. Virzi, 1908. Arnold, James Richard / Libby, Willard Frank: „Određivanje dobi sadržajem radiougljika. Provjere s uzorcima poznate starosti”. U: znanost, broj 110/1949, str. 678–680. Bergsträßer, Gotthelf: Plan kritičara aparata za Kuran, Mün� chen: Bavarska akademija znanosti, 1930. Bothmer, Hans Caspar Graf von: „Slike arhitekture u Kuranu. Jedan Luksuzni rukopis iz perioda Omajada iz Jemena”. U: Bruckmannov Panteon, vol. 45, 1989., str. 4-20. Bothmer, Hans-Caspar Graf von / Ohlig, Karl-Heinz / Puin, Gerd� Rüdiger: "Novi načini istraživanja Kur'ana". U: Istraživački časopis (Sveučilište Saarland), broj 1 / 1999, str. Creasman, Pearce Paul: „Prstenje drveća i kronologija antičkog Egipat". U: Radiokarbon, broj 56 / 2014, svezak 4, s. 85–92. Dānī, Ebu 'Amr 'Osman ibn Sa'id b. 'Omar al-Umawī ad-: al-Muqni' fī rasm maṣāḥif al-amṣār maʿa Kitāb an-Naqṭ. Uredio Otto Pretzl. Istanbul: Maṭbaʿat ad-Daula, 1932. Deroche, François: Kurʾans of the Umayyads, Leiden: Brill, 2014. — Catalog des manuscrits arabes, 2. Manuscrits musulmans, Vol. I: Les rukopisi Corana, Pariz: Bibliotheque Nationale, 1985. — Abasidska tradicija. Kur'ani od 8. do 10. stoljeća nove ere, Lon� don: Zaklada Nour u suradnji s Azimuth Editions i Oxford University Press, 1992. — „De Fourmond à Reinaud, les péripéties de l'identification des plus drevni rukopisi Korana”. U: Comptes rendus des séances de l'Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, br. 2 / 1999., svezak 143, str. 563-576. — La prijenos écrite du Coran dans les debuts de l'islam, Le codex Parisino petopolitanus, Leiden: Brill, 2009. Dutton, Yasin: "Omejadski fragment Kur'ana i njegove datume". U: Časopis za kur'anske studije, broj 9/2007, tom 2, str. 57–87. Fedeli, Alba: „Varijante i potkrijepljeni Qirāʾāt: Nekoliko bilješki Explo� obilježiti njihovu fluidnost u najstarijim kur'anskim rukopisima”. U Počeci svjetske religije. Uredio Markus Groß / Karl-Heinz Ohlig. Vol. III, Berlin: Hans Schiler, 2012., str. 403-440. Grohmann, Adolph: "O problemu datiranja najstarijeg Kurana". Rukopisi”. U: Dosjei dvadeset i četvrte internacionale Orijentalistički kongres München 28.-4. kolovoza. rujna 1957. Uredio Herbert Franke. Wiesbaden: Njemačko orijentalno društvo schaft eV, 1959., str. 272–273. — “Problem datiranja ranih Kurana”. U: Islam, br. 33 / 1958., svezak 3., str. 213-231. Harrer, Gudrun: "Ono što su muslimani uvijek govorili". U: Stan dar.at, 13.12.2014., URL: derstandard.at/2000009325749/Was the-muslims-always-said (pristupljeno: 30.4.2015.). Hennig, Kay-Uwe: “Drevni pergament na Sveučilištu u Tübingenu. Kur'an rukopis iz ranih dana islama”. U: Landesschau Aktu� ell Baden-Württemberg, 2014., URL: swr.de/landesschau-aktuell/ bw/tuebingen/ancient-pargament-to-tuebingen-uni-tuebingen-koranhand� pisanje-iz-ranih-vremena-islama/-/id=1602/did=14521010/ nid=1602/167i0sm/index.html (pristup: 30.4.2015.). Husain, Rahat: “Najstariji Kur'an na svijetu otkriven i može biti povezan imamu Aliju”. U: CDN, 19.11.2014, URL: com/world-news/ srednji istok/najstariji-kuran-otkriven-i-možda-povezan� to-imam-ali-30011/#bJcUe9hZKuZh3Dsh.99 (zadnji pristup: 30. travnja 2015.). Ibn an-Nadīm: Kitāb al-Fihrist. Uredio Gustav Flügel, nedavno objavljeno dali Muḥammad ʿAunā ʿAbdarraʿūf i Īmān as-Saʿīd Ǧalāl, 2 sv., Kairo: al-Haiʾat al-ʿāmma li-quṣūr aṯ-ṯaqāfa, 2006. Islamska umjetnost, indijske minijature, tepisi i tepisi: London, utorak, 20. listopada 1992. u 10 i 14.30 sati, četvrtak, 22. listopada 1992. u 14.30, Christie's, London 1992., str. 88 (serija 225). Jocham, Tobias J. / Marx, Michael J.: „Studija koja uspoređuje četiri Kufic i četiri ḥiǧāzī rukopisa: pravopis, paleogra� phie i 14C dating” (u pripremi). Lotze, Jana: “Berlinska državna knjižnica. Najstariji poznati Kuran otkriveni rukopisi”. U: Der Tagesspiegel, 2. travnja 2015., URL: tagesspiegel.de/berlin/staatsbibliothek-zu-berlin-aelteste poznati-kuran-rukopisi-otkriveni/11593442.html (zadnji Pristup: 30.4.2015.). Marx, Michael J.: "Tekst Kurana kao izazov". U: Načini za svjetska književnost. Komparativne perspektive u studijama izdanja. Uredio Gesa Dane / Jörg Jungmayr / Marcus Schotte. (Krafna Prilozi studijama izdanja 15), Weidler / Berlin: Weidler, 2015., str. 253–278. — „Datiranje triju sirijskih rukopisa iz Državne knjižnice Berlin analizom 14C” (u pripremi). — „Rukopis British Library, Or. 2165 i prijenos Kur'an”. U: Komparativne orijentalne rukopisne studije. Za upoznavanje� cija. Uredili Alessandro Bausi i sur. Hamburg: Tradicija, 2015., str. 430-435. Marx, Michael / Youssef-Grob, Eva-Maria / Jocham, Tobias J. / Haj� das, Irka: “Kronologija Svetog pisma”. U: Godišnjak ETH 2014., URL: ams.ethz.ch/publications/annual_reports/2014/037 (zadnji pristup: 30.4.2015.). Nehmé, Laïla: „Uvid u razvoj nabatejskog pisma na arapski na temelju starog i novog epigrafskog materijala”. U: The razvoj arapskog kao pisanog jezika (Dodatak Pro Zbornik Seminara za arapske studije, 40). Uredio MCA Macdonald. Oxford: Archaeopress, 2010., str. 47–88. Paret, Rudi: "Jaz u tradiciji o ur-islamu". U: FS R. Tschudi, Wiesbaden: o. V., 1954., str. 147-153. 41 Pretzl, Otto: Nastavak Apparatus Criticus na Kuran, Mün� chen: Nakladnik Bavarske akademije znanosti, 1934. godine Rezvan, Efim A.: „O datiranju 'ʿUthmanic Qur'āna' iz St. Petersburg". U: Manuscripta Orientalia, br. 6 / 2000., sv. str. 19-22. Robin, Christian J.: “La reform de l'écriture arabe à l'époque du cali� debeli medinois”. U: Mélanges de l'université Saint-Joseph, br. 59 / 2006., str. 319–345. — „L'Arabie dans le Coran. Réexamen de quelques termes à la lumi� ère des inscriptions préislamiques – Dodatak”. U: Les origines du Coran, le Coran des origines. Uredio François Déroche / Christian J. Robin / Michel Zink. Pariz: Academy des Inscriptions et Belles-Lettres, 2015. Sachau, Eduard: Indeks sirijskih rukopisa, Berlin: Asher, 1899. godine Sacy, Sylvestre de: “Mémoire sur l'origine et les anciens monuments de la littérature parmi les arabes”. U: Mémoires de littérature tirés des registres de l'Académie royale des inscriptions et belles-lettres, br. 50 / 1808, str. 247–440, str. 253f. Sadeghi, Behnam / Bergmann, Uwe: „Kodeks suputnika Poslanika i Poslanikovog Kurʾāna”. U: Arabica, br. 57 / 2010., str. 343–436. Salam, Khaled: “Od ranih dana Kurana”. U: DW.de, 18. travnja 2015.: URL: http://dw.de/p/1FAT9. Schoeler, Gregor: Ecrire et transmettre dans les debis de l'Islam, Pariz: Presses Universitaires de France, 2002. Sevak, Sufa: “Jedan od najstarijih otkrivenih rukopisa Kurana. Iz Poslanikove epohe”. U: WDR 5.de, 13.11.2014., URL: wdr5.de/sendungen/scala/handschriften_des_koran100.html (zadnji pristup: 30.4.2015.). Spitaler, Anton: „Pisanje tipa u Kuranu. A Bei� doprinijeti objašnjenju koranskog pravopisa”. U: WZKM, br. 56 / 1960., str. 212–226. Starcky, Jean: “Pétra et la Nabatène”. Supplement au Dictionnaire de la Biblija, Pariz: Letouzey et Ané, 1964. Vlasblom, Dirk: “Vragen nad fragmentima oude Kurana”. U: NRC, 31.7.2014, URL: nrc.nl/handelsblad/van/2014/juli/31/vragen� over-oude-koranfragmenten-1405130 (pristup: 30.4.2015). Wansbrough, John: Kur'anske studije. Izvori i metode Svetog pisma Interpretacija, Oxford: Oxford University Press, 1977. Witkam, Jan Just: Inventar orijentalnih rukopisa knjižnice Sveučilišta u Leidenu, vol. VII, Leiden: Ter Lugt Press, 2007. Youssef-Grob, Eva-Mira: “Radiokarbonsko (14C) datiranje ranih islamskih rukopisi: pozadina i izgledi” (u pripremi). Web izvori ams.ethz.ch/about/index (pristup: 30. travnja 2015.). bbc.co.uk/persian/world/2014/12/141209_sam_koran (zadnji pristup: 30.4.2015.). coranica.de/computatio-radiocarbonica-de (zadnji pristup: 30.4.2015.). corpuscoranicum.de/handschriften/index (zadnji pristup: 30. travnja 2015.). corpuscoranicum.de/handschriften/index?sure=2&vers=269&hand schrift=73&anzeige=Oglasi (posljednji pristup: 30. travnja 2015.). dw.de/p/1F9zU (pristup: 30. travnja 2015.). Horizonti islamske teologije, URL: uni-frankfurt.de/483 20986/congress?legacy_request=1 (zadnji pristup: 30.4.2015.). hum.leidenuniv.nl/lucis/past-events/quran-study-day.html (zadnji pristup: 30.4.2015.). library.leiden.edu/library-locations/university-library/university-lib� rary/ancient-quran-fragments.html (pristup: 30. travnja 2015.). mashreghnews.ir/fa/mobile/365829 (zadnji pristup: 30.4.2015.). 43 http://www.morgenpost.de/printarchiv/kultur/article139114891/ Jedan od najstarijih rukopisa Kurana u državnoj biblioteci. html (zadnji pristup: 30. travnja 2015.). Tagesschau od 10. studenog 2014. u 20 sati, URL: tagesschau.de/multi� media/sendung/ts-5347.html (zadnji pristup: 30. travnja 2015.). tass.ru/obschestvo/1563280 (pristup: 30.4.2015). http://haberciniz.biz/almanyada-14-asirlik-kuran-i-kerim-sayfalari � korunuyor-3382078h.htm (pristupljeno 30.4.2015.). uni-tuebingen.de/landingpage/newsfullview-landingpage/article/ rijetkost-otkriven-rukopis-korana-dolazi-iz-ranih-vremena-od-- islam.html (pristup: 30. travnja 2015.). Inhalt / Content 5 Urheberrechtlich geschütztes Material Inhalt / Contents Artikel / Articles Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Zu den Datierungen von Koranhandschriften durch die 14C-Methode ............................................................... 9 Angelika Neuwirth Two Hermeneutics – Unreconciled? Some Observations about the Political Dimension of the Qurʾān .............................. 45 Burhanettin Tatar Relations Between Time, Space, Text and Reader in Qurʾānic Hermeneutics ............................................................... 65 Mark Chalîl Bodenstein Grenzen der Koranexegese: Interpretationssemiotische Überlegungen ............................................................................. 77 Reinhard Schulze Der Islam als Objekt und Subjekt der Wissenschaft .................... 99 In Übersetzung / In Translation Naṣr Ḥāmid Abū Zaid Die Lektüre des Korans aus christlich-theologischer Sicht und ihr Einfluss auf das Entstehen der islamischen Theologie .......... 127 6 Inhalt / Content Urheberrechtlich geschütztes Material Debatte / Debate Armina Omerika Keine Zauberformel gegen religiöse Gewalt: Zu den Bedingungen und Möglichkeiten einer historisch-kritischen Lesart der religiösen Texte .......................................................................... 163 Hanna Liss Verhinderung und Aufbruch: Jüdische Studien und Jüdische Theologie in Deutschland ............................................ 173 Tobias Specker Starke Subjekte: Zum Positionspapier “Islamische Theologie in Deutschland” ...................................... 187 Müfit Daknili Theologie im Rückspiegel des Subjekts: Zum Positionspapier “Islamische Theologie in Deutschland” ...................................... 199 Rezensionen / Book Reviews Mouhanad Khorchide / Milad Karimi / Klaus von Stosch (Hg.): Theologie der Barmherzigkeit. Zeitgemäße Fragen und Antworten des Kalām, Münster 2014 von Mohammad Gharaibeh ........................................................... 211 Kerstin Rosenow-Williams: Organizing Muslims and Integrating Islam in Germany, Leiden / Boston 2012 von Raida Chbib ........................................................................... 217 Inhalt / Content 7 Urheberrechtlich geschütztes Material Richard Heinzmann in Zusammenarbeit mit Peter Antes, Martin Thurner, Mualla Selçuk und Halis Albayrak (Hg. im Auftrag der Eugen-Biser-Stiftung): Lexikon des Dialogs. Grundbegriffe aus Christentum und Islam, Freiburg 2014 von Michaela Neulinger ................................................................ 226 Naime Çakir: Islamfeindlichkeit. Anatomie eines Feindbildes in Deutschland, Bielefeld 2014 von Riem Spielhaus ...................................................................... 231 Aysha A. Hidayatullah: Feminist Edges of the Qurʾan, Oxford / New York 2014 von Nimet Seker ........................................................................... 237 8 Inhalt / Content Urheberrechtlich geschütztes Material Datierung von Koranhandschriften durch die 9 Urheberrechtlich geschütztes Material Artikel / Articles Zu den Datierungen von Koranhandschriften durch die 14C-Methode Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham∗ Abstract Radiokarbonmessungen zufolge sind die vier Koranfragmente Ma VI 165 (Tübingen), We II 1913 und ms.or.fol. 4313 (Ber￾ lin) und Cod.or. 14.545 b/c (Leiden) älter als man aufgrund paläographischer Merkmale annahm. Im Rahmen des deutsch￾ französischen Projektes “Coranica” wurden Koranhandschriften und andere spätantike Texte zum Vergleich (syrische Bibelhand￾ schriften, arabische datierte Papyri u. a.) datiert, welche die 14C-Datierungen als zuverlässig herausstellten. Der Artikel plä ￾ diert dafür, die 14C-Messung zusammen mit paläographischen Merkmalen und Orthographie bei der Datierung von Koranfrag￾ menten zu berücksichtigen. In den vier Fragmenten auftretende archaische Schreibungen (z. B. der Wörter Dāwūd, ḏū oder šayʾ) zeigen, dass sich die arabische Orthographie während des 7. Jh. noch entwickelte. Die Schreibung des Langvokals /ā/, der in den frühen Handschriften durch wāw oder yāʾ, aber nur selten durch ʾalif (dessen eigentlicher Lautwert das hamza, der Kehl￾ verschlusslaut, war) in der Wortmitte geschrieben wurde, führte zu inzwischen obsoleten Schreibweisen. Neben orthographischen und paläographischen Einzelfragen hält uns die hohe Zahl von Fragmenten in ḥiǧāzī-Schrift dazu an, die Rolle der schriftlichen Überlieferung bei der Textgeschichte insgesamt zu überdenken. ∗ Corpus Coranicum, Berlin-Brandenburgische Akademie der Wissenschaften. 10 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Im Rahmen des deutsch-französischen Vorhabens Coranica1 wurden in den vergangenen zwei Jahren Koranhandschriften und andere spätantike Texte durch die Radiokarbonmethode datiert. Dabei fan￾ den die Messergebnisse der Handschriften Ma VI 165 (Universitäts￾ bibliothek Tübingen2), Cod.or. 14.545 b/c (Universitätsbibliothek Leiden3) und ms.or.fol. 4313 (Staatsbibliothek zu Berlin4) ein großes Medienecho (Lotze 2015). Eine Pressemitteilung der Universitäts￾ bibliothek Leiden5 zur Datierung dreier Koranfragmente und eines Koranpapyrus wurde von niederländischen Medien aufgegriffen6 und in der ausgelösten Debatte um die Authentizität des Korans wurde an der Universität Leiden am 9.12.2014 kurzfristig ein Studientag7 veranstaltet, der die Dinge klären sollte. Die Pressemitteilung der 1 Von den Vorhaben “Corpus Coranicum” der BBAW (Berlin/Potsdam), UMR 8167 “Orient et Méditerranée – Mondes sémitiques” des CNRS (Paris) und der Académie des Inscriptions et Belles-Lettres (Paris) von 2011 bis 2014 durchgeführtes deutsch-französisches Vorhaben, das von François Déroche, Michael Marx, Angelika Neuwirth und Christian Julien Robin geleitet wurde, vgl. Kurzbeschreibung unter coranica.de. An dieser Stelle sei der Deutschen Forschungsgemeinschaft (DFG) und der Agence Nationale de la Recherche (ANR) für ihre großzügige Förderung gedankt. 2 An dieser Stelle möchten wir unseren Dank der Direktorin der Universitäts ￾ bibliothek Dr. Marianne Dörr, der Leiterin der Orientabteilung Kerstin Strot￾ mann und dem ehemaligen Leiter Dr. Walter Werkmeister für die Genehmi￾ gung und Durchführung der Probenentnahme aussprechen. 3 Besonderer Dank gilt dem Leiter der Universitätsbibliothek Dr. Arnoud Vro ￾ lijk, der durch seine rasche Zusage zur Beprobung die Anlaufphase des Datie￾ rungsprojektes entscheidend beschleunigt hatte, sowie der Restauratorin Dr. Karin Scheper, die bei den Probenentnahmen für eine erfolgreiche Zusam￾ menarbeit sorgte. 4 Für seinen Einsatz bei den recht aufwendigen Beprobungen an den Handschriften der Staatsbibliothek zu Berlin, die z. B. die Ausglasung der Handschrift ms.or.fol. 4313 erforderten, gilt unser herzlicher Dank dem Lei￾ ter der Orientabteilung Christoph Rauch. 5 library.leiden.edu/library-locations/university-library/university-library/ ancient-quran-fragments.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). 6 Z. B. Vlasblom 2014. 7 Dort wurden die Messergebnisse von Tobias J. Jocham mit Prof. Hans van der Plicht (Zentrum für Isotopenforschung, Universität Groningen) disku￾ tiert, vgl. hum.leidenuniv.nl/lucis/past-events/quran-study-day.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). Datierung von Koranhandschriften durch die 43 http://www.morgenpost.de/printarchiv/kultur/article139114891/ Eine-der-aeltesten-Koranhandschriften-in-der-Staatsbibliothek. html (letzter Zugriff: 30.4.2015). Tagesschau vom 10.11.2014, 20:00 Uhr, URL: tagesschau.de/multi￾ media/sendung/ts-5347.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). tass.ru/obschestvo/1563280 (letzter Zugriff: 30.4.2015). http://haberciniz.biz/almanyada-14-asirlik-kuran-i-kerim-sayfalari ￾ korunuyor-3382078h.htm (letzter Zugriff: 30.4.2015). uni-tuebingen.de/landingpage/newsfullview-landingpage/article/ raritaet-entdeckt-koranhandschrift-stammt-aus-der-fruehzeit-des￾ islam.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). 42 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Starcky, Jean: “Pétra et la Nabatène”. Supplément au Dictionnaire de la Bible, Paris: Letouzey et Ané, 1964. Vlasblom, Dirk: “Vragen over oude Koranfragmenten”. In: NRC, 31.7.2014, URL: nrc.nl/handelsblad/van/2014/juli/31/vragen￾ over-oude-koranfragmenten-1405130 (letzter Zugriff: 30.4.2015). Wansbrough, John: Quranic Studies. Sources and Methods of Scriptural Interpretation, Oxford: Oxford University Press, 1977. Witkam, Jan Just: Inventory of the Oriental Manuscripts of the Library of the University of Leiden, Bd. VII, Leiden: Ter Lugt Press, 2007. Youssef-Grob, Eva-Mira: “Radiocarbon (14C) dating of early Islamic manuscripts: background and prospects” (in Vorbereitung). Internetquellen ams.ethz.ch/about/index (letzter Zugriff: 30.4.2015). bbc.co.uk/persian/world/2014/12/141209_sam_koran (letzter Zugriff: 30.4.2015). coranica.de/computatio-radiocarbonica-de (letzter Zugriff: 30.4.2015). corpuscoranicum.de/handschriften/index (letzter Zugriff: 30.4.2015). corpuscoranicum.de/handschriften/index?sure=2&vers=269&hand schrift=73&anzeigen=Anzeigen (letzter Zugriff: 30.4.2015). dw.de/p/1F9zU (letzter Zugriff: 30.4.2015). Horizonte der Islamischen Theologie, URL: uni-frankfurt.de/483 20986/kongress?legacy_request=1 (letzter Zugriff: 30.4.2015). hum.leidenuniv.nl/lucis/past-events/quran-study-day.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). library.leiden.edu/library-locations/university-library/university-lib￾ rary/ancient-quran-fragments.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). mashreghnews.ir/fa/mobile/365829 (letzter Zugriff: 30.4.2015). Datierung von Koranhandschriften durch die 41 Urheberrechtlich geschütztes Material Pretzl, Otto: Die Fortführung des Apparatus Criticus zum Koran, Mün￾ chen: Verlag der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, 1934. Rezvan, Efim A.: “On the Dating of an ‘ʿUthmānic Qur’ān’ from St. Petersburg”. In: Manuscripta Orientalia, Nr. 6 / 2000, Vol. 3, S. 19–22. Robin, Christian J.: “La réforme de l’écriture arabe à l’époque du cali￾ fat médinois”. In: Mélanges de l’université Saint-Joseph, Nr. 59 / 2006, S. 319–345. — “L’Arabie dans le Coran. Réexamen de quelques termes à la lumi￾ ère des inscriptions préislamiques – Appendice”. In: Les origines du Coran, le Coran des origines. Hrsg. von François Déroche / Christian J. Robin / Michel Zink. Paris: Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, 2015. Sachau, Eduard: Verzeichnis der Syrischen Handschriften, Berlin: Asher, 1899. Sacy, Sylvestre de: “Mémoire sur l’origine et les anciens monuments de la littérature parmi les arabes”. In: Mémoires de littérature tirés des registres de l’Académie royale des inscriptions et belles-lettres, Nr. 50 / 1808, S. 247–440, S. 253f. Sadeghi, Behnam / Bergmann, Uwe: “The Codex of a Companion of the Prophet and the Qurʾān of the Prophet”. In: Arabica, Nr. 57 / 2010, S. 343–436. Salam, Khaled: “Aus der Frühzeit des Korans”. In: DW.de, 18.4.2015: URL: http://dw.de/p/1FAT9. Schoeler, Gregor: Écrire et transmettre dans les débuts de l’Islam, Paris: Presses universitaires de France, 2002. Sevak, Sufa: “Eine der ältesten Handschriften des Koran entdeckt. Aus der Epoche des Propheten”. In: WDR 5.de, 13.11.2014, URL: wdr5.de/sendungen/scala/handschriften_des_koran100.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). Spitaler, Anton: “Die Schreibung des Typus im Koran. Ein Bei￾ trag zur Erklärung der koranischen Orthographie”. In: WZKM, Nr. 56 / 1960, S. 212–226. 40 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Islamic Art, Indian Miniatures, Rugs And Carpets: London, Tuesday, 20 October 1992 at 10 a.m. and 2.30 p.m., Thursday, 22 October 1992 at 2.30 p.m., Christie’s, London 1992, p. 88 (Lot 225). Jocham, Tobias J. / Marx, Michael J.: “Studie zum Vergleich von vier kufischen und vier ḥiǧāzī-Handschriften: Orthographie, Paläogra￾ phie und 14C-Datierung” (in Vorbereitung). Lotze, Jana: “Staatsbibliothek zu Berlin. Älteste bekannte Koran￾ Handschriften entdeckt”. In: Der Tagesspiegel, 2.4.2015, URL: tagesspiegel.de/berlin/staatsbibliothek-zu-berlin-aelteste￾ bekannte-koran-handschriften-entdeckt/11593442.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). Marx, Michael J.: “Der Korantext als Herausforderung”. In: Wege zur Weltliteratur. Komparatistische Perspektiven der Editionswissenschaft. Hrsg. von Gesa Dane / Jörg Jungmayr / Marcus Schotte. (Berliner Beiträge zur Editionswissenschaft 15), Weidler / Berlin: Weidler, 2015, S. 253–278. — “Datierung dreier syrischer Handschriften der Staatsbibliothek zu Berlin durch 14C-Analyse” (in Vorbereitung). — “Manuscript British Library, Or. 2165 and the transmission of the Qurʾān”. In: Comparative Oriental Manuscript Studies. An Introduc￾ tion. Hrsg. von Alessandro Bausi et al. Hamburg: Tredition, 2015, S. 430–435. Marx, Michael / Youssef-Grob, Eva-Maria / Jocham, Tobias J. / Haj￾ das, Irka: “The Chronology of Holy Scriptures”. In: ETH Yearbook 2014, URL: ams.ethz.ch/publications/annual_reports/2014/037 (letzter Zugriff: 30.4.2015). Nehmé, Laïla: “A glimpse of the development of the Nabataean script into Arabic based on old and new epigraphic material”. In: The development of Arabic as a written language (Supplement to the Pro￾ ceedings of the Seminar for Arabian Studies, 40). Hrsg. von M.C.A. Macdonald. Oxford: Archaeopress, 2010, S. 47–88. Paret, Rudi: “Die Lücke in der Überlieferung über den Urislam”. In: FS R. Tschudi, Wiesbaden: o. V., 1954, S. 147–153. Datierung von Koranhandschriften durch die 39 Urheberrechtlich geschütztes Material l’Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, Nr. 2 / 1999, Vol. 143, S. 563–576. — La transmission écrite du Coran dans les débuts de l’islam, Le codex Parisino-petopolitanus, Leiden: Brill, 2009. Dutton, Yasin: “An Umayyad Fragment Of The Qur’an And Its Dating”. In: Journal of Qur’anic Studies, Nr. 9 / 2007, Vol. 2, S. 57–87. Fedeli, Alba: “Variants and Substantiated Qirāʾāt: A few Notes Explo￾ ring their fluidity in the Oldest Qurʾanic Manuscripts”. In: Die Anfänge einer Weltreligion. Hrsg. von Markus Groß / Karl-Heinz Ohlig. Bd. III, Berlin: Hans Schiler, 2012, S. 403–440. Grohmann, Adolph: “Zum Problem der Datierung der ältesten Koran￾ Handschriften”. In: Akten des Vierundzwanzigsten Internationalen Orientalisten-Kongresses München 28. Aug.–4. Sept. 1957. Hrsg. von Herbert Franke. Wiesbaden: Deutsche Morgenländische Gesell￾ schaft e.V., 1959, S. 272–273. — “The Problem of Dating Early Qurʾans”. In: Der Islam, Nr. 33 / 1958, Vol. 3, S. 213–231. Harrer, Gudrun: “Was die Muslime schon immer sagten”. In: derStan￾ dard.at, 13.12.2014, URL: derstandard.at/2000009325749/Was￾ die-Muslime-schon-immer-sagten (letzter Zugriff: 30.4.2015). Hennig, Kay-Uwe: “Uraltes Pergament an Uni Tübingen. Koran￾ handschrift aus der Frühzeit des Islam”. In: Landesschau Aktu￾ ell Baden-Württemberg, 2014, URL: swr.de/landesschau-aktuell/ bw/tuebingen/uraltes-pergament-an-uni-tuebingen-koranhand￾ schrift-aus-der-fruehzeit-des-islam/-/id=1602/did=14521010/ nid=1602/167i0sm/index.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). Husain, Rahat: “World’s oldest Quran discovered and may be linked to Imam Ali”. In: CDN, 19.11.2014, URL: com/world-news/ middle-east/worlds-oldest-quran-discovered-and-may-be-linked￾ to-imam-ali-30011/#bJcUe9hZKuZh3Dsh.99 (letzter Zugriff: 30.4.2015). Ibn an-Nadīm: Kitāb al-Fihrist. Hrsg. von Gustav Flügel, neu heraus￾ gegeben von Muḥammad ʿAunā ʿAbdarraʿūf und Īmān as-Saʿīd Ǧalāl, 2 Bde, Kairo: al-Haiʾat al-ʿāmma li-quṣūr aṯ-ṯaqāfa, 2006. 38 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Literatur Adler, Jakob Georg Christian: Faksimilia kufischer Koranhandschriften der Kgl. Bibliothek in Kopenhagen mit einer Untersuchung über die arabische Schriftentwicklung, Kopenhagen: o. V., 1780. Amari, Michele / Derenbourg, Hartwig: Bibliographie primitive du Coran: par Michele Amari, extrait tiré de son mémoire inédit sur la chronologie et l’ancienne bibliographie du Coran, publié et annoté par Hartwig Derenbourg. Palermo: Stabilimento tip. Virzì, 1908. Arnold, James Richard / Libby, Williard Frank: “Age determinations by radiocarbon content. Checks with samples of known age”. In: Science, Nr. 110 / 1949, S. 678–680. Bergsträßer, Gotthelf: Plan eines Apparatus Criticus zum Koran, Mün￾ chen: Bayerische Akademie der Wissenschaften, 1930. Bothmer, Hans Caspar Graf von: “Architekturbilder im Koran. Eine Prachthandschrift der Umayyadenzeit aus dem Yemen”. In: Bruckmanns Pantheon, Bd. 45, 1989, S. 4–20. Bothmer, Hans-Caspar Graf von / Ohlig, Karl-Heinz / Puin, Gerd￾ Rüdiger: “Neue Wege der Koranforschung”. In: Magazin Forschung (Universität des Saarlandes), Nr. 1 / 1999, S. 45. Creasman, Pearce Paul: “Tree Rings and the Chronology of Ancient Egypt”. In: Radiocarbon, Nr. 56 / 2014, Vol. 4, S. 85–92. Dānī, Abū ʿAmr ʿUṯmān ibn Saʿīd b. ʿUmar al-Umawī ad-: al-Muqniʿ fī rasm maṣāḥif al-amṣār maʿa Kitāb an-Naqṭ. Hrsg. von Otto Pretzl. Istanbul: Maṭbaʿat ad-Daula, 1932. Déroche, François: Qurʾans of the Umayyads, Leiden: Brill, 2014. — Catalogue des manuscrits arabes, 2. Manuscrits musulmans, Bd. I: Les manuscrits du Coran, Paris: Bibliothèque nationale, 1985. — The Abbasid Tradition. Qur’ans of the 8th to 10th Centuries AD, Lon￾ don: Nour Foundation in association with Azimuth Editions and Oxford University Press, 1992. — “De Fourmond à Reinaud, les péripéties de l’identification des plus anciens manuscrits du Coran”. In: Comptes rendus des séances de Datierung von Koranhandschriften durch die 37 Urheberrechtlich geschütztes Material 36 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Schriftbild ein einheitlicher Textbestand überliefert. Es wäre deshalb falsch zu behaupten, dass die schriftliche Überlieferung stärker als die mündliche Tradition war. Die sieben kanonischen Lesarten, die durch den Bagdader Gelehrten Ibn Muǧāhid (gest. 936) gegen Gelehrte wie Ibn Miqsam (gest. 933) und Ibn Šanabūḏ (gest. 935) durchgesetzt wurden, sind wahrscheinlich in den uns vorliegenden frühen Hand￾ schriften in ihrem exakten Wortlaut kaum nachzuweisen. Die breite materielle Evidenz bietet uns die Möglichkeit, zumindest ausschnitts￾ weise weit in die Textgeschichte zurückzugehen, weiter, als man es bislang für möglich hielt. Ein Teil der Berichterstattung über die 14C-Datierungen war von Euphorie geprägt, was insofern verständlich ist, da die islamische Religion und der Text des Korans noch immer als historisch umstritten gelten. Dass der Blick in die ältesten Hand￾ schriften viele neue Fragen aufkommen lässt, die die Historizität des heute verwendeten Wortlauts der Koranlesung und die Orthographie der heute verwendeten Druckausgaben in manchen Punkten in Frage stellen, könnte auch ernüchternd sein. Datierung von Koranhandschriften durch die 35 Urheberrechtlich geschütztes Material phie und Schrift sehr alt; dass es jedoch tatsächlich ins 7. Jh. gehört, konnte nun aufgrund der 14C-Datierung sicher festgestellt werden. Rudi Paret sprach in einem Aufsatz (1954) von der “Lücke in der Überlieferung über den Urislam” (Paret 1954: 147–153) sicher zu Recht, da in den Bereichen des Rechts oder der Exegese das erste islamische Jahrhundert eine dunkle Epoche bleibt. Aufgrund einer beeindruckend großen Zahl von Textzeugen vor 750 n. Chr – eine erste Liste, die Fragmente aus europäischen Sammlungen aufzählt, ohne Berücksichtigung von Auktionsverkäufen und der immer noch unbekannten Handschriftensammlung von Sanaa, beläuft sich auf mehr als 2000 fol. (= 4.000 Seiten) – kann der Koran als historisch ziemlich gut dokumentierter Text gelten.45 Wir wissen, dass die ers￾ ten Generationen islamischer Gelehrter Schreibmaterialien verwen￾ deten, ihre Schriften jedoch nicht publizierten oder als schriftliche Texte an ihre Schüler weitergaben. Bis in die Mitte des 8. Jh. war die Wissensvermittlung durch die mündliche Weitergabe von Lehrer zu Schüler geprägt.46 Die frühen Koranhandschriften weisen darauf hin, dass die schriftliche Form des Korantextes eine wichtige Rolle besaß und dass – geht man davon aus, dass lediglich ein Teil der Koranko￾ dizes des ersten Jahrhunderts erhalten ist – der schriftliche Text in Form zahlreicher Kodizes vorhanden war. Dies wird bei der frühen Textgeschichte des Korans berücksichtigt werden müssen, insbeson￾ dere bei der Bestimmung des Verhältnisses zwischen mündlicher und schriftlicher Überlieferung. Viele Lesarten, die die islamische Tradi￾ tion aufgezeichnet hat, zeigen, dass ein Schriftzug verschieden gedeu￾ tet wurde und dass daraus Lesarten entstanden. Es sind nicht wenige Verse, bei denen die Lesartendifferenz allein durch die verschie￾ dene Deutung ein und desselben unpunktierten Schriftzugs zustande kommt. Die meisten Lesarten betreffen jedoch Vokalisierungen; für mehr als die Hälfte der Koranverse ist bei aller Mehrdeutigkeit im 45 Vgl. eine erste Übersicht von Fragmenten, die auf ca. 750 n. Chr. zu datieren sind, in: Marx 2015: 430–435. 46 Vgl. die Untersuchungen von Gregor Schoeler zur Wissensvermittlung im frü ￾ hen Islam, z. B. Schoeler 2002. 34 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material die in der späteren exegetischen Literatur nicht erwähnt sind; (2) ms.or.fol. 4313 (Berlin), paläographisch schwierig klassifizierbar, bei großen Ähnlichkeiten zum ḥiǧāzī-Schriftstil, gehört nach Orthographie und 14C-Datierung zu den ältesten Textzeugen. Die schlichte Schrift der Handschrift ohne Vokalpunkte und Ornamentierung wirkt sehr alt. (3) Die Leidener Fragmente Cod.or. 14.545 b/c, zu der die Pariser Handschrift Arabe 331 (56 fol.) gehört, wird paläographisch als kufi￾ scher Schriftstil B 1a betrachtet, datiert nach 14C ins 7. Jh., obwohl die Orthographie nur wenige archaische Schreibungen zeigt. Hier stellt die 14C-Datierung die Klassifizierung als kufischer Typ in Frage, bzw. bestätigt das ḥiǧāzī-ähnliche, hochformatige, recht unkalligraphische Erscheinungsbild dieses bedeutenden Fragments. (4) Das 14C-Messer￾ gebnis des großen Berliner Kodex We II 1913 (210 fol., die etwa 85% des koranischen Textes beinhalten) erstreckt sich aufgrund der Kali￾ brationskurve über einen breiten Zeitraum. Seine Orthographie zeigt archaische Formen wie z. B. Dwʾd für Dāwūd, andererseits Schreibun￾ gen des Buchstabens ʾalif zur Notierung des langen /ā/ in mittlerer Position, einem Kennzeichen späterer Handschriften. Insgesamt ist die weitere philologische Auswertung von We II 1913 ohne Analyse der verschiedenen Tintenschichten, u. a. durch den Einsatz von UV-Bil￾ dern und naturwissenschaftliche Tintenanalyse, kaum möglich. Durch die 14C-Messungen haben sich vier Koranfragmente mit bedeutendem Textumfang (vgl. Diagramm) als Handschriften des 7. Jh. bzw. Anfang des 8. Jh. herausgestellt. Ohne die Radiokarbon￾ messung wäre die Tübinger Handschrift und das Leidener Fragment (zusammen mit Paris Arabe 331) wahrscheinlich als Handschrift des 8. Jh. eingeordnet worden. Das Berliner Fragment, die sieben Blätter ms.or.fol. 4313 (zusammen mit den Kairiner Fragmenten der Signa￾ tur Qāf 47 ein umfangreiches Textfragment),44 wirkt nach Orthogra￾ 44 Bilder der Handschrift mit der Signatur Qāf 47 aus dem Photoarchiv der Mün ￾ chener Korankommission (Gotthelf-Bergsträßer-Archiv) sind über die online￾ Publikation des Corpus Coranicum inzwischen abrufbar, siehe corpuscorani￾ cum.de/handschriften/index?sure=2&vers=269&handschrift=73&anzeige n=Anzeigen (letzter Zugriff: 30.4.2015). Datierung von Koranhandschriften durch die 33 Urheberrechtlich geschütztes Material übliche Schreibung fast durchweg “korrigiert” als erscheint. Alle vier datierten Handschriften enthalten also archaische Schreibungen: Ma VI 165 enthält neben den archaischen Schreibungen für Dāwūd, qāla und šayʾ zudem Lesarten, die nicht unter den kanonischen anzu￾ treffen sind, in einem höheren Maß als ms.or.fol. 4313. Der Schreiber von We II 1913 schreibt für ein langes /ā/ oft – aber nicht immer – das ʾalif in mittlerer Position, häufiger als die anderen drei Handschriften, z. B. bei qāla oder qālū, weist aber andere archaische Schreibungen wie oder auf. Arabe 331 hingegen enthält eine Orthographie, die der ägyptischen Druckausgabe (Gizeh / Kairo 1924) insgesamt recht ähnlich ist, aber auch archaische Schreibungen wie ḏū als ḏāl￾ wāw-ʾalif enthält. Die ägyptische Druckausgabe ihrerseits beruft sich in ihrem Nachwort auf die beiden Autoritäten ad-Dānī (gest. 1053) und Ibn Naǧāḥ (gest. 1102/1103). Die Frage, ob die von ad-Dānī konsultierten Handschriften43 wirklich die ältesten waren, ist nach Sichtung der vier Handschriften eher zu verneinen. Die Schreibung der ägyptischen Ausgabe von 1924, die in der heute sehr verbreite￾ ten Textausgabe des King-Fahd-Complex (Medina) weiterlebt, enthält augenscheinlich nicht immer die älteste nachweisbare Schreibung, sie schreibt nie Dāwūd , ḏū als oder šayʾ als . Insgesamt bestätigen die 14C-Datierungen das hohe Alter der bislang aufgrund paläographischer Zuordnung datierten Koranhand￾ schriften, auch wenn sie im Einzelfall abweichende Ergebnisse liefern. Die Beobachtungen zu den vier Handschriften können unter Einbe￾ ziehung einiger orthographischer Merkmale vorläufig folgenderma￾ ßen zusammengefasst werden: (1) Ma VI 165 (Tübingen), paläogra￾ phisch eher ins 8. Jh. einzuordnen, gehört nach 14C-Datierung und Orthographie ins 7. Jh. Die mit dem bloßen Auge erkennbaren Ergän￾ zungen der ersten Textschicht durch eine ähnlich aussehende Tinte (das Wort qurʾān – ursprünglich nur qāf-rāʾ-nūn mit ergänztem ʾalif) sollten durch naturwissenschaftliche Tintenanalysen unterstützt wer￾ den. Die Handschrift enthält archaische Schreibungen und Lesarten, 43 Vgl. ad-Dānīs al-Muqniʿ fī rasm maṣāḥif al-amṣār maʿa Kitāb an-Naqṭ (1932). 32 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Schreiber kopiert wurde. Die vorhergehende Tabelle enthält sechs Schlüsselwörter mit je einem Bildausschnitt aus den vier Handschrif￾ ten: (1) qāla geschrieben als qāf-lām (archaisch) oder als qāf-ʾalif-lām; (2) ǧannāt in der Regel mit ʾalif für den Langvokal /ā/; (3) Dāwūd in archaischer Orthographie dāl-wāw-ʾalif-dāl; (4) archaische Schreibung von šayʾ mit šīn-ʾalif-yāʾ; (5) qurʾān häufig ohne ʾalif; (6) ḏū geschrie￾ ben ḏāl-wāw-ʾalif. Es ist interessant zu sehen, dass archaische Schreibungen wie z. B. die von Dāwūd überschrieben wurden und in den Handschrif￾ ten Tübingen Ma VI 165 und Berlin We II 1913 von dāl-wāw-ʾalif￾ dāl zu dāl-ʾalif-wāw-dāl geändert wurden. Da der lange Vokal /ā/ in der Frühzeit nur am Wortende regelmäßig durch den Buchstaben ʾalif geschrieben wurde, wurden für einen langen Vokal in der Mitte des Wortes die Buchstaben yāʾ und wāw geschrieben, was sich im Nabatä￾ ischen, in der Vorgängerschrift des Arabischen, beobachten lässt. Auf der anderen Seite enthalten auch die ältesten Handschriften bei eini￾ gen Wörtern den Buchstaben ʾalif als Zeichen für den Langvokal in mittlerer Position, wie die Schreibung von ǧannāt “Gärten” zeigt, d. h. in den frühen Handschriften wird ʾalif in der Wortmitte offenbar als Langvokal verwendet. Im Koranarabischen scheint die Schreibung des Langvokals /ā/ in manchen Wörtern wie ṣalāt, zakāt u. a. noch die alte Schreibung erkennen zu lassen, die den Langvokal durch ein wāw notierte (vgl. Spitaler 1960). Die Schreibung dāl-wāw-ʾalif-dāl ( ) ließe sich als archaische Schreibung des Namens Dāwūd verstehen, bei der das wāw den Langvokal /ā/ und das ʾalif den Kehlverschluß￾ laut (hamza) notiert, den die Namensform Dāʾūd nach Auffassung mancher Grammatiker enthält. Die Schreibung dāl-wāw-ʾalif-dāl für Dāwūd ist in den frühen Handschriften Dublin Is. 1615 I, BnF Arabe 328 a/b, BL Or. 2165 (London) oder E-20 (St.-Petersburg) gut belegt. Dass Ma VI 165 durchweg dāl-wāw-ʾalif-dāl schrieb, könnte als Indiz für ein hohes Alter gesehen werden, Arabe 331 hingegen enthält den Namen einmal und zwar in der üblichen Form: dāl-ʾalif-wāw-dāl. Auffallend bleibt, dass in der Handschrift We II 1913, ebenso wie in Ma VI 165, die archaische Namensform dāl-wāw-ʾalif-dāl ( ) als Datierung von Koranhandschriften durch die 31 Urheberrechtlich geschütztes Material 30 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Datierung von Koranhandschriften durch die 29 Urheberrechtlich geschütztes Material können hier wahrscheinlich zusätzliche Indizien liefern.42 Die natur￾ wissenschaftliche Untersuchung der Tintenzusammensetzung kann zur Datierung direkt nichts beitragen, ggf. jedoch indirekt, da sich in der großen Zahl von frühen Koranhandschriften insgesamt aus der verwendeten Tinte Rückschlüsse auf das Alter bzw. die Abfolge der verschiedenen in einer Handschrift verwendeten Tinten gezogen wer￾ den können. Die vier untersuchten Handschriften schreiben, wie die meisten ḥiǧāzī-Handschriften, in der ersten Schicht mit einer dunkel￾ braun erscheinenden Tinte, die vor 1400 Jahren wahrscheinlich noch dunkler war. Die braune Tinte unterscheidet sich deutlich von der tiefschwarzen Tinte vieler kufischer Handschriften (z. B. We II 1919, Or. 6814). Auch Ma VI 165 enthält eine solche schwarze Tinte und zwar in den Korrekturen und den Vokalzeichen, ebenso der große Berliner Korankodex We II 1913, bei dem auf den meisten Blättern die ursprüngliche dunkelbraune Tinte durch eine schwarze Tinte überschrieben wurde. Eventuell können naturwissenschaftliche Tin￾ tenanalysen eines Tages dabei Anhaltspunkte zur geographischen Herkunft liefern, wenn einmal eine größere Zahl von Analysen vor￾ liegt, aus denen sich Rückschlüsse auf verschiedenen Tintenrezeptu￾ ren in verschiedenen Regionen ziehen lassen. Auch ohne Tintenanalyse gibt die Orthographie bereits wichtige Anhaltspunkte zum Alter der Handschriften: Archaische Schreibfor￾ men in den Handschriften Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, We II 1913 wie dwʾd ( ) für Dāwūd, šʾy ( ) für šayʾ “Ding, Angelegenheit” u. a. oder die Lesarten (vgl. Fedeli 2012, III: 403–440) in Ma VI 165 können dabei als Anhaltspunkte für ein hohes Alter angesetzt wer￾ den. Auch die Häufigkeit der Schreibung von qāla durch die Buch￾ staben qāf-ʾalif-lām ( ), mit ʾalif für den Langvokal /ā/, verglichen mit der Schreibung qāf-lām ( ) kann neben anderen Schlüsselwör￾ tern als Anhaltspunkt für die Datierung dienen, auch wenn sich nicht ausschließen lässt, dass eine archaische Schreibung schlichtweg vom 42 Vgl. die Studie der Handschrift DAM 20-33.1 durch Hans-Caspar Graf von Bothmer, der aufgrund der Ornamente und des Vergleichs zu umayyadischen Bauwerken eine überzeugende Datierung vorschlägt: von Bothmer 1989: 4–20. 28 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Papyri, Palmrispen) datiert, nicht aber den Zeitpunkt des Beschrei￾ bens. Es ist durchaus denkbar, dass die Pergamente für die Hand￾ schriften Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, We II 1913 und Cod.or. 14.545 b/c von einer Schreibwerkstatt gekauft wurden und dass eine gewisse Zeit bis zu ihrer Verwendung als Schreibmaterial vergangen war. Nicht zuletzt aus ökonomischen Gründen – die Herstellung des Perga￾ ments verursacht Kosten, die durch den Verkauf amortisiert werden – erscheint es jedoch unwahrscheinlich, dass Jahrzehnte zwischen Ankauf und Beschreibung liegen. Die untersuchten Handschriften weisen keinerlei Spuren einer Wiederbeschreibung auf, es handelt sich also nicht um Palimpseste.40 Eine Datierung von Tinten, die nicht auf Ruß basieren, ist durch naturwissenschaftliche Verfahren bislang nicht möglich, doch auch eine Messung von Rußtinten dürfte an den zu entnehmenden Mengen scheitern. Der heute sichtbare Text der vier Handschriften Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, We II 1913 und Cod. or. 14.545 b/c stellt – allem Anschein nach – die erste Textschicht dar. Bei den Handschriften Ma VI 165 und We II 1913 wurden mit einer anderen Tinte Veränderungen, Zusätze und Korrekturen hinzu￾ gefügt, die noch einer ausführlichen Studie bedürfen, wie auch die Vokalzeichen, die später mit roter Tinte in beide Handschriften ein￾ getragen wurden. Da Koranhandschriften weder anhand der Paläographie noch durch die 14C-Analyse aufs Jahr genau datiert werden können, müs￾ sen weitere Merkmale wie beispielsweise die Orthographie betrachtet werden;41 kodikologische Merkmale und kunstgeschichtliche Indi￾ zien (Formen von Verstrennern, Surenübergängen, Ornamenten u. ä.) 40 Die Datierung der Handschrift DAM 01.27-1 aus Ṣanʿāʾ ist nach wie vor pro ￾ blematisch. Zu den im Rahmen des ANR-Projekts “De l’Antiquité tardive à l‘Islam” (Christian J. Robin) durchgeführten und teils sehr frühen Datierungen wurden durch das Coranica-Projekt (coranica.de/computatio-radiocarbonica￾ de) ergänzende Untersuchungen vorgenommen, vgl. Robin 2015. Weitere Datierungen von Handschriften aus Ṣanʿāʾ sind zurzeit noch in Bearbeitung. 41 Siehe z. B. den Orthographievergleich des “Codex Parisino-petropolitanus” mit fünf anderen Handschriften, Déroche 2013: 47. Datierung von Koranhandschriften durch die 27 Urheberrechtlich geschütztes Material Paläographie F. Déroche 14C-Datierung ms.or.fol. 4313, ḥiǧāzī (evtl. Typ II) ms.or.fol. 4313: 606–652 n. Chr We II 1913, kufī B Ia Ma VI 165: 649–675 n. Chr Ma VI 165, kufī B Ia Cod.or. 14.545 b/c: 652–763 n. Chr. Cod.or. 14.545 b/c, kufī B Ia We II 1913: 662–765 n. Chr. Es sei angemerkt, dass auch F. Déroche den Schriftstil der Hand￾ schrift Arabe 331 (der Kodex zu dem auch das Leidener Fragment einst gehörte) als dem ḥiǧāzī verwandt betrachtete, auch wenn sie als “Typ B Ia” zu den kufischen Schriften gezählt wird.39 Da keine Kolo￾ phone der frühen Koranpergamente erhalten sind (bzw. die frühen Handschriften vielleicht keine Kolophone hatten), bleibt die genaue Datierung von Koranhandschriften umstritten. Durch die Radiokar￾ bondatierungen bleibt fraglich, ob die von François Déroche auf der Grundlage der Pariser Handschriften entworfene paläographische Typologie von ḥiǧāzī- und kūfī-Schriftstilen chronologisch verstan￾ den werden kann. Hier wird man wahrscheinlich, sollte sich auf der Grundlage weiterer Datierungen der Befund erhärten, die Datierung der Schriftarten innerhalb der ḥiǧāzī-Gruppe und der ḥiǧāzī-ähnlichen Schrifttypen neu darstellen müssen. Auch wenn die durchgeführten Datierungen von Papyri der Uni￾ versitätsbibliotheken Heidelberg und Leiden sowie von drei syrischen Handschriften (Pergament) der Berliner Staatsbibliothek gezeigt haben, dass die 14C-Methode zuverlässige Ergebnisse liefert, gibt es Messungen wie die des Koranpergaments DAM 01.27-1 (Ṣanʿāʾ) mit seltsamen Ergebnissen. Insgesamt muss beachtet werden, dass die naturwissenschaftliche Methode nur den Beschreibstoff (Pergament, 39 “On palaeographic grounds, a ḥijāzī style, B Ia, was included in Group B because a diachronic continuity could be recognised in this case between the early period and the third/ninth century. On the other hand, I made it clear from the beginning that the styles were overlapping and that there were pos￾ sibly ‘local schools’ and ‘regional peculiarities’” (Déroche 2013: 10). 26 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Im Rahmen des Coranica-Projektes wurden neben frühen Koranfrag￾ menten zu Vergleichszwecken auch andere Texte des 1. Jahrtausends datiert,33 darunter z. B. arabische Papyri in Zusammenarbeit mit Eva-Mira Youssef-Grob (Zürich) und Andreas Kaplony (München). In Zusammenarbeit mit Peter Stein (Universität Jena) wurden zudem etliche Holzstäbchen mit altsüdarabischen Texten, in Kooperation mit Hugo Lundhaug (Universität Oslo) koptische Texte datiert. Die 14C-Datierungen der durch Kolophon datierten Papyri aus Leiden und Heidelberg34 sowie von drei syrischen Pergamenthand￾ schriften der Staatsbibliothek zu Berlin konnten die Methode insge￾ samt bestätigen.35 Durch 14C-Untersuchungen dreier kufischer Koran￾ fragmente, We II 1919 (Berlin),36 Or. 6814 (Leiden) (Witkam 2007, VII: 311), und einem Blatt in Privatbesitz37 wurde deutlich, dass kufi￾ sche Textfragmente zeitlich nach den ḥiǧāzī-Fragmenten zu verorten sind.38 Allein anhand der Paläographie würde sich für die vier frü￾ hen Koranpergamente eine chronologische Reihenfolge ergeben, die durch die 14C-Ergebnisse nicht bestätigt wird: 33 Siehe auch Marx / Youssef-Grob / Jocham / Hajdas 2014. 34 Vgl. dazu Youssef-Grob: “Radiocarbon (14C) dating of early Islamic manu ￾ scripts: background and prospects” (in Vorbereitung). 35 Es handelt sich um die Handschriften ms.or.quart 528 (syrisches Neues Testament, Pšitta), Sachau 321 (syrische Kirchenväter) und Codex Philippi 1388 (syrisches Neues Testament, Pšitta), deren durch 14C-Analyse gemessenen Daten weitgehend zu den paläographischen Datierungen Edu￾ ard Sachaus passen (vgl. Sachau 1899: 10–18, 94–100); vgl. dazu außerdem Marx: “Datierung dreier syrischer Handschriften der Staatsbibliothek zu Ber￾ lin durch 14C-Analyse” (in Vorbereitung). 36 corpuscoranicum.de/handschriften/index/sure/12/vers/100/?handschrift =453 (letzter Zugriff: 30.4.2015). 37 Herrn Professor Mark Mersiowsky (Stuttgart) sei an dieser Stelle herzlich gedankt für seine Erlaubnis, das in seinem Besitz befindliche kufische Koran￾ fragment Sig. Isl. 18 (1 fol.) zu beproben. 38 Vgl. Jocham / Marx: “Studie zum Vergleich von vier kufischen und vier ḥiǧāzī-Handschriften: Orthographie, Paläographie und 14C-Datierung” (in Vorbereitung). Datierung von Koranhandschriften durch die 25 Urheberrechtlich geschütztes Material We 24 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Co.. Datierung von Koranhandschriften durch die 23 Urheberrechtlich geschütztes Material Ma 22 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material ms... Datierung von Koranhandschriften durch die 21 Urheberrechtlich geschütztes Material Zur Einengung der Ergebnisse sind in allen folgenden Diagram￾ men nicht nur Messungen aus ein- und demselben Material (einzelnes Blatt einer Handschrift) entnommen worden, sondern auch zwei- und dreifache Proben verschiedener Blätter kombiniert worden. Dem liegt die Annahme zugrunde, dass zur Herstellung eines Kodex Pergament gleichen, bzw. nur unwesentlich divergierenden Alters verwandt worden ist. Deshalb ist aus statistischer Sicht eine Zusammenführung der Einzelergebnisse erlaubt, was für das Zeitfenster zur Herstellung der Handschrift teilweise eine substanzielle Präzisionsverbesserung bedeutet.32 gen von We II 1913 und Cod.or. 14.545 b/c) sind dem Wiederanstieg des 14C-Gehaltes in der Atmosphäre zwischen 735 und 760 n. Chr. geschuldet. 32 Dieses statistische Verfahren wurde von Tobias J. Jocham in Abstimmung mit Irka Hajdas (Zürich) und Oliver Hahn (Berlin/Hamburg) entwickelt, es findet allerdings seine Grenze bei einer Messgenauigkeit von etwa ±10 Jahren BP, weil damit die Grenze der Genauigkeit der Kalibrierungskurve (ersichtlich an der “Dicke” des hellblauen Bandes in den angezeigten Diagrammen) erreicht ist. 20 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Datierungsmöglichkeiten durch Paläographie und Glossierungen z. B. bei den Texten des europäischen Mittelalters zurückzuführen ist. Im Massenspektrometer wird nun das prozentuale Verhältnis der Anteile an 12C und 14C festgestellt und das Ergebnis dann in das soge￾ nannte Radiokarbonalter umgerechnet und zusammen mit der Mess￾ genauigkeit in Form der Standardabweichung angeben. Dieses Radio￾ karbonalter wird in “Jahren BP (=before present)” ausgedrückt, wobei als “present” das Jahr 1950 festgelegt worden ist.29 Die folgen￾ den Diagramme geben diese Werte in den Titelzeilen in einer Klam￾ mer wieder, z. B. hat die Tübinger Handschrift ein Radiokarbonalter von 1355 Jahren BP mit einer Messgenauigkeit von ±14 Jahren BP. Daraus ergibt sich die Notwendigkeit, das Messergebnis in Daten des gregorianischen Kalenders zu übersetzen. Dies wiederum schränkt die Datierungsgenauigkeit ein, da die Nichtlinearität der 14C-Konzentra￾ tion in der Atmosphäre berücksichtigt werden muss, was sich in der sogenannten Kalibrierungskurve ausdrückt. Diese wird als hellblaues Band von links oben nach rechts unten in den Diagrammen (vgl. unten) dargestellt und basiert auf dendrochronologischen Daten.30 Die y-Achse zeigt das oben erwähnte Radiokarbonalter als rote Sinus￾ kurve, welches durch Faltung über die Kalibrierungskurve auf der x-Achse als kalendarische Daten abgetragen wird. Dort ist dann in einer grauen Kurve die Verteilungswahrscheinlichkeit der kalendari￾ schen Datierung abgebildet, während im Textteil der Diagramme die Spanne der möglichen Werte aus dem σ2-Konfidenzintervall (95,4% Wahrscheinlichkeit) angegeben ist.31 29 Die Einheit “Radiokarbonalter” wäre auch als Prozentzahl des noch vorhan ￾ denen Anteils an 14C in der Probe auszudrücken, jedoch wurde diese leicht missverständliche Bezeichnung historisch festgelegt und beibehalten. 30 Dabei sind in durchgängigen Jahresringkalendern, die mittels überlappen ￾ der Baumscheibenvergleiche bis 12.000 v. Chr. reichen, mit der 14C-Methode Vergleichsdaten ermittelt worden, die für den Zeitraum unseres Forschungs￾ projektes stabil und nicht durch Abweichungen gekennzeichnet sind. Erst für die vorchristlichen Zeiträume ist die Datenlage noch nicht abschließend geklärt, vgl. Creasman 2014: 85–92. 31 Teilweise auftretende “Lücken” in den Zeitspannen (siehe die Datierun - Datierung von Koranhandschriften durch die 19 Urheberrechtlich geschütztes Material spectrometry) die benötigte Probenmenge inzwischen auf 1–2mg rei￾ nen Kohlenstoff verringert und dennoch eine größere Präzision der Messungen erreicht worden. Um diese Menge reinen Kohlenstoffs zu erhalten, ist – abhängig von der Ausgangssubstanz – die Entnahme von ca. 20mg Material ausreichend, was im Falle von Pergament und Papyrus einer Fläche von 1 cm² entspricht. Diese Probe wird einer aufwendigen, mehrstufigen chemischen Reinigung unterzogen, bevor sie durch Verbrennung in Graphit umgewandelt wird. Dieses Material wird mit anderen Proben (darunter auch Blindproben zur Kontrolle der Messgenauigkeit) auf einem Metallträger aufgebracht. Mit Hilfe einer AMS-Anlage kann anschließend der Anteil des radioaktiven Kohlenstoffisotopes 14C an der Probe bestimmt werden. Die Datierung von organischem Material basiert auf der durch Williard F. Libby (1908–1980) entdeckten Tatsache (Nobelpreis für Chemie 1960), dass lebende Organismen durch Stoffwechsel neben dem nicht-radioaktiven Kohlenstoff-Isotop 12C auch das besagte 14C aufnehmen, das in der Atmosphäre aufgrund kosmischer Strahlung entsteht und in verschwindend geringer Menge (10-10 %) lediglich einen äußerst geringen Anteil am Kohlenstoffgehalt der Luft hat. Auf￾ grund des radioaktiven Zerfalles28 von 14C nimmt dessen Anteil am Kohlenstoffgehalt in einem organischen Material kontinuierlich ab, sodass bei 10-facher Halbwertszeit (= 10mal der Zeitraum von etwa 5600 Jahren) der verbleibende 14C-Anteil unterhalb der Nachweis￾ grenze liegt – die Datierung organischer Materialien ist somit nur bis ca. 55.000 v. Chr. möglich. Insgesamt gesehen hat die 14C-Methode die Erforschung der Ur- und Frühgeschichte erheblich unterstützt – sie gilt als zuverlässige Datierungstechnik, die von zahlreichen speziali￾ sierten Laboren weltweit angewandt wird (vgl. Arnold / Libby 1949: 77–123). Zur Datierung schriftlicher Quellen hingegen wird diese Methode kaum genutzt, was sicherlich auch auf bereits bewährte 28 Die von W. Libby ursprünglich errechnete Halbwertszeit von 5568 Jahren für 14C wurde später auf 5715 Jahre korrigiert. 18 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Sowohl die paläographische Bestimmung als auch die chronologi￾ sche Einordnung der vier Handschriften ist unklar, weshalb Radio￾ karbonmessungen von besonderem Interesse sind. Bislang wurde die 14C-Methode zur Datierung orientalischer Handschriften nur ver ￾ einzelt angewendet, im Bereich der Koranphilologie wurden in drei Fällen die Messergebnisse korrekt publiziert: Yassin Dutton (2007: 57–87, besonders 63ff.), Behnam Sadeghi (Sadeghi / Bergmann 2010: 343–436) und Efim Rezvan (2000: 19–22); bei zwei vorge￾ nommenen Datierungen wurden lediglich die möglichen Zeitspan￾ nen angegeben:26 von Bothmer (von Bothmer / Ohlig / Puin 1999: 45) und Christie’s Los 225 (vgl. die Angaben im Auktionskatalog Christie’s 1992: 88). Außerdem ließ François Déroche zwei Koran￾ handschriften aus Kairouan, den sogenannten “muṣḥaf al-ḥāḍina” (mit Kolophon, demzufolge die Handschrift 1020 n. Chr. kopiert wurde) und eine weitere Handschrift mit einem Stiftungsvermerk (waqfiyya) von 907 n. Chr. durch ein Lyoner Labor datieren. Die Ergebnisse (1130 BP ±30 für den “muṣḥaf al-ḥāḍina” und 1205 BP ±30 für den Koran mit Stiftungsvermerk) bedürfen allerdings noch einer genauen Auswertung (vgl. Déroche 2013: 11–13). Im Rahmen des ANR-DFG-Forschungsprojekts Coranica wurde die naturwissenschaftliche Datierung27 auf eine größere Zahl von Textzeugen angewendet, um so u. a. die Handschriften Ma VI 165, ms.or.fol. 4313, We II 1913 und Cod.or. 14.545 b/c zu datieren. Da das Verfahren die Entnahme des zu testenden Materials bedingt, ist es aus konservatorischer Sicht nicht unbedenklich. Im Gegensatz zu den ersten Messungen seit Entdeckung der Methode (Arnold / Libby 1949: 678–680) ist durch die technische Weiterentwicklung und die Verwendung eines Massenspektrometers (AMS = accelerated mass 26 Als Minimalangaben sollten bei 14C-Datierungen der reine Messwert in Radio ￾ karbonjahren und seine Messgenauigkeit angegeben werden, weiterführende Informationen betreffen das mit der Messung betraute Labor, die Anzahl der Messungen und ggf. weitere Daten wie die Isotopenfraktionierung. 27 Nach einem ersten Vergleich verschiedener Labore hatten wir uns für das Labor der ETH Zürich entschieden, wo alle Coranica-Datierungen durchge￾ führt worden sind, vgl. www.ams.ethz.ch/about/index (30.4.2015). Datierung von Koranhandschriften durch die 17 Urheberrechtlich geschütztes Material Is. 1615 I, fol. 7r (Chester Beatty Library, Dublin)25 basmala der 32. Sure Ma VI 165, fol. 5r (Universitätsbibliothek Tübingen) basmala der 18. Sure We II 1913, fol. 111v (Staatsbibliothek zu Berlin) basmala der 18. Sure 25 Siehe Faksimile-Edition der Handschrift von Tobias J. Jocham in der Reihe “Documenta Coranica”, Is. 1615 I (Chester Beatty Library)+ fragments (MIA, Houston) (in Vorbereitung). 16 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Déroches Typologie beruht auf den Koranhandschriften der Biblio￾ thèque nationale in Paris, welche die umfangreichste zugängliche Sammlung ältester Koranhandschriften darstellt. Dass eine Klassifi￾ zierung der 263 Pariser Koranfragmente (in 26 Gruppen) nicht geeig￾ net ist, sämtliche vorhandenen Textzeugen zu klassifizieren, darf nicht verwundern. Manche Handschriften wie z. B. Arabe 330g (19 fol.)24 finden mit “non-classé” (Déroche 1985, I: 143–150) keinen Platz in der Typologie; Handschriften wie Ma VI 165 (Tübingen) und We II 1913 (Berlin) sind ebenfalls nicht leicht in das “Pariser System” einzuordnen – ggf. als ḥiǧāzī-Typ III oder IV, vielleicht aber auch als kufī eines Typ B. Auch die sieben Blätter mit der Signatur ms.or. fol. 4313 (Staatsbibliothek zu Berlin) sind als ḥiǧāzī zu betrachten, unklar ist jedoch als welcher der vier Typen. Da inzwischen erheb￾ lich mehr Koranhandschriften zugänglich sind, ließen sich – auf der Grundlage der Form-Prinzipien der Déroche’schen Typologie und der gewachsenen breiteren Materialbasis – die paläographischen Typen anpassen. Die folgende Übersicht enthält anhand der basmala, die in den frühen Handschriften mit der gleichen Tinte wie der Korantext geschrieben wird, Schriftproben “nicht klassifizierbarer” Schriftstile: ms.or.fol. 4313, fol. 2r (Staatsbibliothek zu Berlin) basmala der 5. Sure 24 Zu diesem Fragment gehören vier Blätter von Handschrift Is. 1615 II der Chester Beatty Library in Dublin. Datierung von Koranhandschriften durch die 15 Urheberrechtlich geschütztes Material Typ III Paris, BnF Arabe 330a, fol. 1r Typ IV Paris, BnF Arabe 334, fol. 41r 14 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material Typ I Paris, BnF23 Arabe 328a, fol. 10v Typ II Paris, BnF Arabe 328e, fol. 90v 23 Bibliothèque nationale de France. Datierung von Koranhandschriften durch die 13 Urheberrechtlich geschütztes Material rechts neigenden Oberlängen des Buchstabens ʾalif, der gelegentlich weit nach hinten gezogene Schlussbogen des yāʾ oder der Buchstabe qāf, der an den Buchstaben ṣād erinnert. Der Begriff ḥiǧāzī (“Schreib￾ stil des Hedschas”) geht auf den italienischen Arabisten Michele Amari (1806–1889) zurück, der sich auf eine Untersuchung zur Entstehung der arabischen Schrift von Sylvestre de Sacy (1758–1838) stützte (vgl. de Sacy 1808: 247–440; 253f.). De Sacy hatte die knappe Textpassage aus dem Fihrist des Ibn an-Nadīm (gest. 995 oder 998) über den ältes￾ ten Schriftstil des Arabischen herangezogen,20 die Michele Amari als den Duktus der Handschrift Arabe 328 wiederzuerkennen glaubte, als die “Schrift von Mekka und Medina”.21 Als erster hatte Jakob Georg Christian Adler (1756–1834) die Idee verfolgt, die arabische Paläo￾ graphie anhand von Koranhandschriften zu studieren, hatte dabei jedoch ausschließlich Koranhandschriften der Königlichen Bibliothek zu Kopenhagen (die alle in kufischem Duktus geschrieben sind) zu Rate gezogen und damit eine Diskussion ausgelöst (vgl. Adler 1780). Adlers Idee einer arabischen Schriftgeschichte wurde von Sylvestre de Sacy rezipiert und entscheidend von Michele Amari weiterentwickelt, nachdem die Bibliothèque royale in Paris eine umfangreiche Samm￾ lung aus Kairo stammender Koranfragmente erworben hatte, deren erste Katalogisierung er übernahm.22 Die erste bahnbrechende, syste￾ matische Paläographie der koranischen Schriftstile hat fast 150 Jahre später 1985 François Déroche mit dem Katalog der Koranhandschrif￾ ten der Bibliothèque nationale de France (Paris) vorgelegt. Sie setzt vier verschiedene Typen des ḥiǧāzī-Schriftstils an (Déroche 1985, I): sche und syrische Schrift eine ähnliche Ästhetik – wie die einheitliche Grund￾ linie – verbindet. Siehe zur Entwicklung der arabischen Schrift den grundle￾ genden Artikel von Robin (2006). 20 “Qāla Muḥammad b. Isḥāq: fa-ʾawwalu l-ḫuṭūṭi l-ʿarabiyyati l-makkī wa-baʿdahu l-madanī ṯumma l-baṣrī ṯumma l-kūfī fa-ʾamma l-makkī wa-l-madanī fa-fī ʾalifātihī taʿwīǧun ʾilā yumnati l-yadi wa-ʾaʿla l-ʾaṣābiʿi wa-fī šaklihi nḍiǧāʿun yasīrun (...)” (Ibn an-Nadīm 2006: 6). 21 Siehe hierzu Amari / Derenbourg 1908. 22 Vgl. zur Diskussion um die ältesten Koranhandschriften Déroche 1999: 563–576. 12 Michael Josef Marx / Tobias J. Jocham Urheberrechtlich geschütztes Material machen. Viel bedeutsamer ist wahrscheinlich, dass die Datierungen neue Erkenntnisse zur Erforschung der Textgeschichte beisteuern, wobei bei der 14C-Methode immer auch deren Grenzen beachtet wer￾ den müssen.16 Um die Geschichte des Korantextes systematisch erforschen zu können, wurde im Rahmen des Vorhabens Corpus Coranicum eine Online-Datenbank “Manuscripta Coranica”17 angelegt, die einen Überblick über verfügbare älteste Textzeugen gibt, in vielen Fällen mit Bildern der jeweiligen Handschrift. Das Potsdamer Akademien￾ vorhaben sieht sich hier als Weiterführung des “Apparatus Criticus” zum Korantext, den die Korankommission der Bayerischen Akademie der Wissenschaften, geleitet von Gotthelf Bergsträßer (1886–1933) und weitergeführt von Otto Pretzl (1893–1941), aufbauen wollte.18 Bei der chronologischen Einordnung orientiert sich die Potsdamer Arbeitsstelle an der Paläographie, die François Déroche zur Klassifizie￾ rung der Pariser Koranfragmente aufgestellt hatte (vgl. Déroche 1985, I: 1992). Der “ḥiǧāzī” genannte Schriftstil der frühesten Koranhand￾ schriften ist ein recht unkalligraphisch wirkender Schriftstil, der sich auch in datierten Papyri des 7. Jh. wiedererkennen lässt (vgl. Groh￾ mann 1959: 272–273, 1958: 213–231). Zum Teil ähneln die Buchsta￾ ben den spätnabatäischen Buchstaben, aus denen sich das arabische Alphabet entwickelte.19 Typisch für den ḥiǧāzī-Schriftstil sind die nach 16 Vgl. den Einspruch von François Déroche: “The contribution of C14 dating to the overall history of the handwritten transmission of the Qur’an in Umayyad times should not be neglected, but the results of such analysis need (…) to be taken cautiously.” (Déroche 2014: 11). 17 Vgl. corpuscoranicum.de/handschriften/index (in Betaversion) (letzter Zugriff: 30.4.2015). 18 Siehe Bergsträßer 1930 und Pretzl 1934. Zur Konzeption und bisherigen Umsetzung des Potsdamer Akademienvorhabens siehe Marx 2015: 253–278. 19 Zur Entwicklung der arabischen Schrift aus der spätnabatäischen Schrift siehe Nehmé 2010: 47–88. L. Nehmé spricht von “écriture tardo-nabatéenne”, d. h. spät-nabatäischer Schrift als Vorläufer der arabischen Schrift. Die Buchsta￾ benformen in den vorislamischen arabischen Inschriften (ohne diakritische Punkte, ohne Vokalzeichen und ohne ʾalif in mittlerer Position für den Lang￾ vokal /ā/) lassen sich in den dokumentierten epigraphischen Zeugnissen gut nachweisen. Die Hypothese (z. B. Starcky 1964), dass die arabische Schrift von der syrischen abstammt, erscheint weniger plausibel, auch wenn arabi- Datierung von Koranhandschriften durch die 11 Urheberrechtlich geschütztes Material Universität Tübingen8 zur Datierung von Ma VI 165 fand ebenfalls größere Aufmerksamkeit und gelangte über die SWR-Regionalnach￾ richten (Hennig 2014) am 10.11.2014 in die Tagesschau9, von wo aus die Nachricht andere Medien erreichte.10 Arabische11, persi￾ sche12, russische13 und türkische14 Medienberichte belegen das welt￾ weite Interesse an den durchgeführten Datierungen und in sozialen Netzwerken zirkulieren gelegentlich Mutmaßungen über mögliche Schreiber der Handschrift, z. B. ʿAlī b. Abī Ṭālib (vgl. Husain 2014). Warum die Handschriften datiert wurden, mit welchem Ziel und wel￾ che Probleme sich aus den Datierungen ergeben, war in der Bericht￾ erstattung nicht zu erkennen – die bloße Existenz alter Textfragmente des Korans genügte offenbar als Nachricht. Bei einer Konferenz des Frankfurter Instituts für Islamische Theologie15 im September 2014 sprachen die Autoren über die Bedeutung der Erforschung materieller Zeugnisse für die Textgeschichte des Korans. In der Diskussion schien von besonderer Bedeutung zu sein, dass Gegenentwürfe zur Entste￾ hung des Korans wie der von John Wansbrough (1928–2002) (vgl. Wansbrough 1977) durch die frühen Datierungen endgültig widerlegt seien. Begeisterung, Emotion und Faszination dürfen nicht darüber hinwegtäuschen, dass die durchgeführten Datierungen die Debatten zur koranischen Textgeschichte mitnichten beenden, auch wenn sie die Hypothese einer Islamentstehung im 8. Jh. unwahrscheinlich 8 Vgl. uni-tuebingen.de/landingpage/newsfullview-landingpage/article/raritaet￾ entdeckt-koranhandschrift-stammt-aus-der-fruehzeit-des-islam.html (letzter Zugriff: 30.4.2015). 9 Tagesschau vom 10.11.2014, 20:00 Uhr, abzurufen unter tagesschau.de/mul ￾ timedia/sendung/ts-5347.html (letzter Zugriff: 30.4.2015), der Beitrag geht von Minute 11:42 bis 12:10. 10 Neben kleineren Meldungen in vielen Tageszeitungen, z. B. auch Sevak 2014 oder Harrer 2014. 11 dw.de/p/1F9zU (letzter Zugriff: 30.4.2015). 12 mashreghnews.ir/fa/mobile/365829 und bbc.co.uk/persian/world/2014/12/ 141209_sam_koran (letzter Zugriff: 30.4.2015). 13 tass.ru/obschestvo/1563280 (letzter Zugriff: 30.4.2015). 14 http://haberciniz.biz/almanyada-14-asirlik-kuran-i-kerim-sayfalari-koru ￾ nuyor-3382078h.htm (letzter Zugriff: 30.4.2015). 15 Horizonte der Islamischen Theologie, vgl. uni-frankfurt.de/48320986/ kongress?legacy_request=1 (letzter Zugriff: 30.4.2015).

Waraqa bin Nawfal 16. An-Nahl (Pčela) Tko su oni "bez znanja"? Izvori Kur'ana Waraqa bin Nawfal ​ 16. An-Nahl (The Bee Who are those "without knowledge"? Sources of the Qur'an Waraqa bin Nawfal https://answering-islam.org/Quran/Sources/waraqa.html ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​

Isus govori iz kolijevke (19: 29-34) Isus govori iz kolijevke (19: 29-34) Jesus speaking from the cradle (19:29-34) https://answering-islam.org/Quran/Sources/cradle.html ​ ​ ​ Muhammed, Kur'an i kršćanski izvori Sažetak Muhammed je koristio nekoliko izvora kao informacije za svoj recital Kur'ana. Jedan od tih izvora bile su basne o kršćanima koji su u to vrijeme živjeli u i u blizini Arabije. Ovaj rad opisuje dvije kršćanske basne koje je Muhammed čitao u Kur'anu. Uvod Muhammed je imao interakciju s kršćanima. Hatidža, njegova prva supruga, imala je rođaka po imenu Waraqa, koji je bio kršćanin (Sirat Rasul Allah, str. 83, Guillaumeov prijevod). Također je poznato da je ranije tijekom svog života razgovarao s kršćanima tijekom putovanja s karavanima. Kasnije je na dar dobio kršćansku djevojku. Ovo je bila Marija, egipatska Kopt. Postala je njegova priležnica. Nakon što je rodila muško dijete, oženio se njom. Bez sumnje je o nekim činjenicama kršćanstva doznao i od Marije. Dalje južno od Medine, ovo je bilo kršćansko selo Najran. Ti su ljudi imali i nekih poslova s ​​Muhammedom. Od tih ljudi Muhammad je mogao naučiti o kršćanstvu i kršćanskim basnama koje su kružile zemljom. Kur'an na raznim mjestima spominje priče slične onima koje se nalaze u NZ. Ljudi i imena se ponavljaju, a neke sličnosti postoje između NZ-a i Kur'ana. I kao što bi se očekivalo da se priča promijeni kada joj se kaže, a zatim ponovi iz druge ili treće ruke, tako se i kur'anske verzije priča razlikuju od onih koje su ranije dokumentirane. Ove su kur'anske priče tipične za one za koje bi se očekivalo da se u zapisu o čovjeku koji se oslanja isključivo na glasine i sekundarne izvore jer Muhammed nije mogao čitati knjige iz kojih su se kršćani koristili. DETALJI Evo dvije kršćanske basne za koje je Muhammed čuo, a zatim ih čitao u Kur'anu. 1) ISUS GOVORI IZ KOLIČINE Propovijedati će ljudima u svojoj kolijevci i u cvijetu muškosti i vodit će pravedan život. Sura 3:46. Druga referenca na to je Sura 19: 28-34: "O sestro Aaronova! Otac tvoj nije bio zao čovjek, a majka nije bila bludnica. Tada je pokazala na njega. Rekli su: Kako možemo razgovarati s djetetom koje je dijete u kolijevci? Rekao je:" Zaista sam Allahov sluga. Dao mi je Knjigu i učinio me prorokom. I učinio me blagoslovljenim ma gdje god bio, i zapovjedio mi molitvu i milostinju sve dok sam živ, i (učinio me) pokornom prema onoj koja mi je rodila, a nije me učinio arogantnom, bez blagoslova. Mir na meni onog dana kad sam se rodio, i dana kada umrem i dana kad ću biti živ uskrsnuo! Takav je bio Isus, Marijin sin: (ovo je) izjava istine u koju sumnjaju. 2) ISUS PRETVARA GLINENE PTICE U ŽIVE PTICE Reći će: "Donosim vam znak od vašeg Gospodara. Od gline učinit ću za vas sličnost ptici. Udahnut ću u nju i, Božijim dopuštenjem, postat će živa ptica." Sura 3:49 Oba ova događaja, govor u kolijevci i ptice iz gline ponovno se spominju u Suri 5: 110 Kad Allah kaže: O Isuse, sine Marijin! Zapamti Moju naklonost prema tebi i prema majci svojoj; kako sam te ojačao Duhom svetim, tako da si ljudima govorio u kolijevci kao u zrelosti; i kako sam te učio Pismu i Mudrosti i Tori i Evanđelju; i kako si oblikovao glinu kao da je nalik ptici po Mojem dopuštenju i puhao si na nju i to je bila ptica po Mojem dopuštenju i ozdravio si onoga koji je slijep rođen i Mog dopuštanja; i kako si uskrisio mrtve po Mojem dopuštenju; i kako sam obuzdao Izraelsku djecu da vam (ne) naštete kad ste im došli s jasnim dokazima, a oni koji nisu vjerovali uzviknuli su: To nije ništa drugo nego puka magija; IZVORI Broj 1 vjerojatno je potekao iz Injilu 't Tufuliyyah, poznatijeg kao arapsko "Evanđelje o djetinjstvu Isusa Krista". Riječ je o arapskoj apokrifnoj basni iz Egipta iz 2. stoljeća. Ovo je mogući izvor za navedeni ajet u Kur'anu. Evo sličnog odlomka iz Evanđelja djetinjstva Isusa Krista: ... Isus je progovorio kad je bio u kolijevci i rekao svojoj majci: "Marijo, ja sam Isus Božji Sin, Riječ koju si iznijela prema izjavi anđela Gabrijela i Otac moj ima poslao me za spas svijeta. "[1] Uspoređujući dva ajeta, to je još jedan očit Muhamedov plagerizam. U prvom broju, Muhammad je revidirao ono što je čuo, kako bi ga uskladio sa svojim vlastitim vjerovanjima i učenjima. Broj 2 dolazi iz "Evanđelja Tome Izraelca". (Nije isti dokument kao "Tomino evanđelje" za koje se tvrdi da je pravo biblijsko evanđelje. "Evanđelje Tome Izraelca" poznata je i dokumentirana knjiga basni, koja samo ima sličan naziv "Evanđelje" Toma ".) Evo sličnog odlomka: Dijete Isus, kad je imalo 5 godina, igralo se na cesti pored prljavog mlaza tekuće vode; i sakupivši sve to u jarke, odmah ga učini čistim i čistim; izgovaranjem jedne riječi. Zatim je navlažio zemlju, od nje je načinio dvanaest vrabaca. A bio je subota kad je činio te stvari. Bilo je mnogo druge djece koja su se igrala s njim. Sad je Židov, vidjevši što je Isus učinio, da se igrao u subotu, otišao do (Isusova) oca Josipa. Rekao je, "Evo, vaš je sin kod potoka prljave vode i uzevši malo blata od njega je načinio dvanaest vrabaca i tako skrnavio subotu. Josip je na to mjesto otišao i povikao:" Zašto je činite li ovo u subotu, što nije dopušteno? "Isus je tada pljesnuo rukama po vrapcima i glasno im povikao: "Odlazite!" Pa su, kuckajući, odletjeli. Židovi koji su to vidjeli bili su zapanjeni i otišli i rekli svojim vladarima što su vidjeli kako Isus radi. "[2] Opet, primijetite sličnosti. Još jedna kršćanska basna, još jedna priča koju su kružili kršćani koji žive na Bliskom istoku. I još jedna basna koja je ušla u Kur'an. ZAKLJUČAK Muhammed je bio iskren u vezi sa svojom vjerom. Možda je želio steći pozitivan utjecaj kršćana i Židova koji žive u blizini govoreći povoljno o njihovim vjerama i spominjući ih u svom recitalu. Međutim, iznova i iznova, posebno u bavljenju judaizmom, Muhammed je posuđivao iz njihovog materijala, većinom lažnog. Te su se basne ušle u Kur'an, ponovo dokazujući da to nije Allahova Riječ, već vjerojatno iskren napor Muhameda da svoj narod usmjeri onako kako je smatrao da je najbolji. GThomas Reference: 1. " Izvori islama ", St. Clair-Tisdall, str. 58, i " Otkriveni islam ", Anis Shorrosh, str. 216. 2. " Izvori islama ", St. Clair-Tisdall, str. 57-58. Još jedan zanimljiv dodatak, kojim je Muhamed bajku učinio još čudesnijom, jesu riječi koje je Isus navodno izgovorio iz kolijevke. Muhammad je imao oko 40 godina kada je primio svoje prvo otkriće i trebalo je oko 23 godine dok nije bilo potpuno. Ali ovdje, kao novorođenče, Isus je navodno već kaže: „On je dao mi knjigu ...” To je prošlost. Kada mislite da je Isus primio svoju knjigu? Je li primio Knjigu dok je bio u maternici, prije nego što se uopće rodio? Gornje opažanje tema je o kojoj se više govori u članku "Ja sam svi proroci" . Također, neobično, čini se da je Muhammad svjestan da je ova basna sumnjiva, ne vjeruju svi kršćani u to. Ali on odlučuje biti na strani basni umjesto autentičnih spisa kada na kraju dodaje svoju potvrdu u 19:34 - "Takav je bio Isus, sin Marijin: (ovo je) izjava istine u što sumnjaju ". Izvori Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu

Sura 25:53 i Sura 55:19 DVA mora

Salomon koji radi s demonima Solomon Working with Demons https://answering-islam.org/Quran/Contra/solomon_jinn.htm ​ ​ Protivurečnost Kur'ana Kuranska kleveta Salomona: zajedništvo demona Muslimani se žale na biblijsko prikazivanje proroka i glasnika koji su grješnici, čineći teška grješna djela, i to smatraju pokazateljem oštećenja Svete Biblije. O ovim smo točkama raspravljali negdje drugdje na našoj web stranici, pa ne želimo objasniti ili braniti razlog zašto Sveta Biblija predstavlja određene proroke u negativnom svjetlu. Mi, umjesto toga, želimo koristiti ovaj kriterij protiv Kur'ana i pokazati da su muslimanski spisi krivi za klevetu Allahovih poslanika. Ovo je u osnovi nastavak niza članaka na ovu temu koji možete pročitati ovdje: http://answering-islam.org/Shamoun/sins_of_prophets.htm http://answering-islam.org/Shamoun/adam_and_eve_shirk.htm Ovdje želimo ispitati tvrdnju Kur'ana da je Salomon imao demone koji rade za njega i pod njegovom vlašću. Sveta Biblija kaže da demoni znaju da je Bog jedno: "Vjerujete da je Bog jedan; dobro vam ide. Čak i demoni vjeruju - i strepe! " Jakov 2:19 Oni čak znaju da je Isus Sveti Božji Sin koji ih može uništiti: "jer je mnoge izliječio, tako da su ga svi koji su imali bolesti pritiskali da ga dodirnu. A kad god su ga vidjeli nečisti duhovi, padali su pred njim i vikali :" Ti si Sin Božji . "" Marko 3: 10-11 "Kad je ugledao Isusa, zavapio je i pao pred njega i rekao jakim glasom:" Kakve veze imaš sa mnom, Isuse, sine Boga Svevišnjega? Molim te, nemoj me mučiti. 'Jer je zapovjedio nečistom duhu da izađe iz čovjeka. (Mnogo ga je vremena to obuzimalo. Držali su ga pod stražom i svezali lancima i okovima, ali raskidao je veze i demon ga tjerao u pustinja.) Isus ga je tada upitao: "Kako se zoveš?" I rekao je: "Legiona, jer su mnogi demoni ušli u njega. Molili su ga da im ne zapovjedi da odlaze u ponor ." Luka 8: 28-31 No, unatoč tome, nijedan vjernik ne može imati zajedništvo ili raditi sa Sotonom ili njegovim demonima: "Što onda impliciram? Da je hrana koja se nudi idolima bilo što ili da je idol bilo što? Ne, impliciram da ono što pogani žrtvuju demonima, a ne Bogu . Ne ​​želim da budete sudionici demona . Ne možete piti čašu Gospodnju i čašu demona . Ne ​​možete sudjelovati na stolu Gospodnjem i stolu demona . Hoćemo li izazvati Gospodina na ljubomoru? Jesmo li jači od njega? " 1. Korinćanima 10,19-22 "Ne budite nejednako jarmirani s nevjernicima. Za koje partnerstvo postoji pravednost i bezakonje? Ili koje zajedništvo ima svjetlost s tamom? Kakav je sklad Krist s Belialom? Ili koji dio vjernik dijeli s nevjernikom? Kakav dogovor ima hram Božji s idolima? Jer mi smo hram živoga Boga; kao što je Bog rekao, "nastanit ću svoje prebivalište među njima i hodati među njima, i ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod." "2 Korinćanima 6: 14-16 Sveto pismo jasno upozorava istinske vjernike na zajedništvo sa Sotonom i demonima. Kad bi se prorok odlučio na druženje ili udruživanje sa Sotonom, očito bi griješio protiv Boga. Čak i demoni znaju da istinski vjernici ne mogu i nemaju zajedništvo s njima: "Kad je došao na drugu stranu u zemlju Gadarena, dvojica muškaraca koji su bili opsjednuti susreli su ga dok su izlazili iz grobnica. Bili su toliko nasilni da nitko nije mogao proći tim putem. I plakali su van, govoreći: " Kakve veze imamo međusobno, sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?" Matej 8: 28-29 Demoni pitaju Isusa kakav posao imaju jedni s drugima, s impliciranim odgovorom koji glasi "apsolutno ništa". Vjernici i demoni nemaju zajedničkog temelja po kojem bi mogli doći i raditi zajedno ili međusobno komunicirati. Ipak, Kur'an kaže da je Salomon imao demone ili džine koji su radili za njega i da je bio u zajednici s njima: A Salomonu vjetar, koji je jako puhao, koji je na njegovu zapovijed jurnuo u zemlju koju smo mi blagoslovili; i Mi smo imali znanje o svemu; a od Sotone neki su ronili za njega i radili i druge poslove; i Mi smo bdjeli nad njima . S. 21: 81-82 Rekao je: 'O Vijeće, tko će mi od vas donijeti svoje prijestolje, prije nego što mi se predaju?' Jedan efret džina rekao je: 'Donijet ću ti ga prije nego što ustaneš sa svog mjesta; Imam snage za to i pouzdan sam. ' Rekao je onaj koji je posjedovao znanje o Knjizi: 'Donijet ću ti je prije nego što ti se ikad vrati pogled.' Tada, kad je vidio da se to riješilo pred njim, rekao je: 'Ovo je od blagodati moga Gospodara što će mi moći suditi, bilo da sam zahvalan ili nezahvalan. Tko god zahvali, zahvaljuje samo na dobru svoje duše, a tko je nezahvalan - moj Gospodin je zasigurno Dovoljan, Sve-velikodušan. ' S. 27: 38-40 Ibn Kathir je napisao: . "... Mudžahid je rekao," Divovski džin. " Ebu Salih je rekao: "Bilo je to kao da je planina." ... Ibn `Abbas, radijallahu anhu, rekao je:" Prije nego što ustanete s mjesta na kojem sjedite. " As-Suddi i drugi rekli su: "Znao je sjediti da donosi presude i presude nad ljudima i jede od početka dana do podneva." ... Ibn `Abbas je rekao:" Dovoljno jak da ga nosi i pouzdan sa draguljima koji se u njemu nalaze. Sulejman, neka je mir, rekao je, "Želim to brže od toga "Iz ovoga se čini da je Sulayman želio dovesti ovo prijestolje kao demonstraciju veličine moći i vlasti koju mu je Allah podario i trupa koje mu je podredio. Moć kakva nikada nije data nikome drugome , prije ili poslije, tako da će ovo pružiti dokaz o njegovom proročanstvu pred Bilqisom i njezinim narodom, jer to bi bila velika i čudesna stvar, ako bi joj on donio prijestolje kao da je u njezinoj zemlji, prije nego što bi mogli doći na nju, iako je bilo skriveno i zaštićeno toliko zaključanim vratima. Kad je Sulayman rekao: "Želim to brže od toga, ... Ibn `Abbas je rekao:" Ovo je bio Asif, pisar Sulejmana. " Također je Muhammed bin Ishaq od Yazid bin Ruman-a prenio da je on Asif bin Barkhiya 'i da je bio istinit vjernik koji je znao Najveće ime Allaha. Qatadah je rekao: "Bio je vjernik među ljudima i zvao se Asif." ... Značenje, podignite pogled i pogledajte koliko god možete, i prije nego što se umorite i trepnete, pronaći ćete ga pred sobom. Potom je ustao, abdestovao i molio Allaha, dž.š. Mudžahid je rekao: "Rekao je, vlasniče veličanstva i časti." ... ( Izvor ) I evo sada konačnog kur'anskog teksta: A Salomonu vjetar; njegov jutarnji tečaj bio je mjesec dana putovanja, a večernji tečaj bio je mjesec dana putovanja. I napravili smo da Fount od rastaljene mjedi poteče za njega. A od džina, neki su radili prije njega na dopuštenje Gospodara njegova ; i oni koji su se odmaknuli od Naše zapovijedi, Pustili bismo ih da kušaju kaznu Plamena; oblikujući za njega što god želi - bogomolje, kipovi, nosači poput korita za vodu i sidrenih lonaca za kuhanje. 'Trudite se, o Kućo Davidova, u zahvalnost; jer malo je onih koji su zahvalni među Mojim slugama. ' A kada smo odlučili da on umre, ništa im nije ukazivalo da je mrtav, ali Zvijer Zemlje proždire njegovo osoblje; a kad je pao, džini su jasno vidjeli da, da su poznavali samo Nevidljivo, ne bi nastavili sa ponižavajućom kaznom. S. 34: 12-14 Prava Božja Riječ kaže da su ljudski agenti, a ne demoni ili vragovi, pod njegovim nadzorom obavili posao za Salomona (Usp. 1. Kraljevima 3-8; 1. Ljetopisa 22, 28-29; 2. Ljetopisa 2-7). Dakle, ne samo da gore navedeni kur'anski tekstovi kleveću Salomona optužujući ga za rad s demonima, već napadaju i Božji karakter tvrdeći da je Bog dopustio demonima da rade na izgradnji njegovog svetog hrama! Kur'an kaže da su određeni ljudi slijedili ono što su sotone klevetnički govorili o Salomonu: i slijede ono što su Sotone izgovarali nad Salomonovim kraljevstvom . Salomon nije vjerovao, ali sotoni nisu vjerovali , učeći ljude čaranju i onome što je poslano na dva babilonska anđela, Haruta i Maruta; nisu poučavali nijednog čovjeka, a da nisu rekli: 'Mi smo samo iskušenje; ne vjerujte. ' Od njih su naučili kako mogu podijeliti muškarca i njegovu ženu, ali time nisu povrijedili nijednog muškarca, osim Božjim dopuštenjem, i naučili su što ih je povrijedilo i nisu im koristili, dobro znajući da će onaj tko to kupi nemaju udjela u svijetu koji dolazi; Tada je zlo bilo to što su se prodali, ako su znali. S. 2: 106 Budući da Kur'an klevetnički optužuje Salomona za rad s demonima, ove su priče morale poteći od istih tih sotona kao sredstvo ponižavanja Davidovog sina. Ove su priče morale biti neke od stvari koje je Sotona ubacio u Muhammedovu poruku: Nikada prije tebe nismo poslali nijednog Poslanika ili Poslanika, već tog sotonu kada je maštao; ali Bog poništava ono što Sotona baca, tada Bog potvrđuje svoje znakove - zasigurno je Bog sveznajući i mudar - S. 22:52 Svi kur'anski citati preuzeti su iz verzije AJ ArberryÂ. Sam Shamoun Proturječja u člancima iz Kur'ana , Sam Shamoun, Answering Islam Home Page ​

ODJELJAK DRUGI BIBLIJA KAKO VIDI KUR'AN I MUSLIMANSKE TRADICIJE POGLAVLJE I ŠTO KURAN KAŽE O BIBLIJI ​ Ibn Abbas o kvarenju Svetog pisma [ * , * , * , * ] https://answering-islam.org/Campbell/s2c1.html ​ ​ ​ ​ ODJELJAK DRUGI BIBLIJA KAKO VIDI KUR'AN I MUSLIMANSKE TRADICIJE POGLAVLJE I ŠTO KURAN KAŽE O BIBLIJI Kad god kršćanin citira Bibliju muslimanu kako bi utvrdio zašto nešto vjeruje, musliman gotovo uvijek odgovori riječima: „ ALI PROMIJENIO SI BIBLIJU.“ Iznoseći ovu vrlo ozbiljnu optužbu muslimani obično koriste riječ „harrafa“ i citiraju ajeti iz Kur'ana gdje se koristi ova riječ. Stoga ćemo u ovom poglavlju detaljno proučiti što Kur'an zapravo kaže o Mojsijevoj Tori , Davidovim psalmima (Zabur) i Isusovom evanđelju (Injil) . U ovom će trenutku netko sigurno reći: "Ali kako nemusliman može napraviti bilo kakvu valjanu studiju Kur'ana?" Ja bih se prvi složio da ovaj prigovor ima valjanosti u smislu da razumijevanje knjige iznutra zahtijeva prethodnu posvećenost "pogledu na svijet" te knjige. Međutim, budući da Kur'an za sebe kaže da je to "jasna knjiga" napisana "jasnim arapskim jezikom" (`arabiyun mubinun), tako da nevjernički Kurejšije mogu razumjeti, napravit ćemo studiju na isti način kao i kršćani proučavao bi takvo pitanje u Bibliji. Razmotrit ćemo sve stihove koji imaju bilo kakvog utjecaja na tu temu i ispitati ih u njihovom kontekstu. Ponekad je ovaj kontekst samo jedan stih ili čak polovina stiha. Ali ponekad je potrebno pregledati cijelu stranicu kako bi se jasno pokazalo značenje riječi ili fraze. Muslimanski pisci također su počeli prepoznavati potrebu za ovom vrstom studija. U predgovoru svoje knjige Bog pravde , dr. Daud Rahbar piše: "Ako želimo izgraditi pošten narativ o muslimanskoj teologiji i kur'anskoj egzegezi, prvi važan preduvjet ove studije bit će znanje o tome što Kur'an značio za Poslanika i ljude oko njega u njihovom povijesnom kontekstu. " Dalje kaže da komentatori Kur'ana nisu koordinirali i upoređivali sve ajete na neku temu prije nego što su dali svoje tumačenje. Kao očit, ali nebitan primjer, govori o Al-Baidawiju komentirajući da se u frazi "zemlja i nebo" prvo spominje zemlja "jer kad se morate penjati, krećete se odozdo prema gore". Dr. Rahbar nastavlja, "Nakon toga, potražio sam Baidawija u nekoliko odlomaka Kur'ana u kojima se upravo pojavljuje izraz" nebo "koje prethodi" zemlji ", ali ovdje se očito Baidawi nije uspio sjetiti što je imao prethodno rečeno ". Na kraju svog predgovora dr. Rahbar tvrdi da je prvi musliman koji je napravio ovu vrstu koordinirane studije. Kaže, "Uostalom, iscrpna zbirka su cjeloviti podaci. S kojim pravom imamo citirati nekoliko odlomaka na tu temu kad ih ima još tristo? U ovaj pionirski aspekt djela potpuno sam siguran. Muslimanska učenost je pozvana da poboljša analizu ili klasifikaciju iscrpnih zbirki kur'anskog konteksta napravljene u ovom dokumentu, ali te klasificirane iscrpne zbirke ovdje su napravljene po prvi put i to niko neće poreći. " Za prijevod kur'anskih odlomaka na engleski jezik koristio sam se kao polazište Sveti Kur'an u prijevodu Abdullaha Jusufa Alija. Međutim, u mnogim prilikama u kojima se činilo da su Muhammad Pickthall na engleskom ili francuski prijevod Muhammada Hamidullaha bliži izvorniku, koristio sam ih, a rijetko sam koristio ideju iz Massonova francuskog prijevoda. Uz to, postoje neki stihovi u kojima su arapske riječi bile toliko važne za raspravu da sam odlučio napraviti svoj vlastiti doslovni prijevod. Ovo savija engleski jezik, ali moja je svrha bila omogućiti čitateljima koji ne poznaju arapski jezik da uđu u raspravu. Započet ćemo s kur'anskim ajetima koji se odnose na Toru u Isusovo vrijeme, a zatim ćemo krenuti naprijed kroz povijest do ajeta koji se odnose na Toru i Evanđelje za života Muhammeda. Na kraju ćemo se osvrnuti na ajete koji se posebno odnose na tahrif (promjenu). Sad, postavljajući pozornicu s ovim objašnjenjima, ovdje predstavljam svoje iscrpno proučavanje onoga što Kur'an kaže o Bibliji. A. STIHI KOJI POKAZUJU TORU DA JE ISTINITO U ISUSOVO VRIJEME A1. Marija (Maryam) 19:12, srednjomekanska u -7 hidžretske godine. Bog kaže: " Oh, Jahja! (Ivan Krstitelj) snažno se uhvati za Knjigu ", a mi smo mu kao dijete davali mudrost. " A2. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3:48, 2-3 hidžre. Anđeo Gabriel govori Mariji o Isusu prije Isusova rođenja i kaže: " I on će ga (Bog) naučiti knjizi i mudrosti i Tori i Evanđelju " A3. Zabrana (El-Tahrim) 66:12, 7 hidžretske godine. "i Marija (Isusova majka) ... vjerovala u riječi svoga Gospodina i Njegove knjige " A4. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3: 49-50, 2-3 hidžre. Isus kaže, "Došao sam k vama ... potvrđujući (istinu) onoga što je između mojih ruku Tore, i da bih vam učinio zakonitim dio onoga što vam je zabranjeno." A5. Bojni niz (Al-Saff) 61: 6, iz 3. hidžretske godine. "I zapamtite, Isus, sin Marijin, rekao je: " O, djeco Izraelova! Ja sam vam apostol Božji, potvrđujući ono što JE između mojih ruku iz Tore! " A6. Stol (Al-Ma'ida) 5:49, 10 po hidžri. „I u njihovim stopama (od Mojsija i Židova) smo poslali Isus, sin Marijin, potvrđuje (istinu) Tore koja je bila među ruke , i dali smo mu Evanđelje - u njemu je uputa i svjetlost i potvrđuje (istina) Tore koja je bila između njegovih ruku: smjernica i opomena pravednicima. " A7. 5: 113. "Tada će Bog reći:` O Isuse sine Marijin! Prepričaj moju naklonost tebi i svojoj majci kad sam te ojačao Duhom Svetim, tako da si ljudima govorio u djetinjstvu i zrelosti. Evo! Naučio sam te Knjiga i mudrost, Tora i Evanđelje ... Prema ovim stihovima, od kojih je posljednji došao u posljednjem otkrivenju 10. hidžretske godine, Ivanu Krstitelju (Yahya) zapovjeđeno je da se uhvati za "Knjigu" [A1]; Marija, Isusova majka, vjerovala je u Božje "Knjige" [A3]; Bog je obećao prije nego što se Isus rodio da će ga naučiti Toru [A2]; Isus je rekao da je njegovo Evanđelje "potvrdilo istinu Tore među rukama" [A4, A5]; a Bog svjedoči, u Muhammedovo vrijeme, da je podučavao Isusa Toru [A6, A7]. Iz toga možemo samo zaključiti da je Istinito nepromijenjena Tora bila prisutna u prvom stoljeću dok je Isus živio. Budući da sura o zabranjivanju (Al-Tahrim) iz 7. hidžretske gore citirane [A3] kaže da je Marija vjerovala u "Njegove (Božije) Knjige" (kutubihi), to se mora odnositi na Knjige koje su drugi proroci donosili Židovima, kao i Mojsijeva Tore. B. STIHOVI POKAZUJUĆI DA SU PRAVI KRŠĆANI ŽIVJELI U RAZDOBLJU ISUSA I MUHAMMADA B1. Tablica (Al-Ma'ida) 5: 113-114, 10 po Hidžri. "Tada će Bog reći:` O Isuse sine Marijin! Prepričaj mi moju naklonost ... Evo! Naučio sam te Knjizi i Mudrosti, Tori i Evanđelju ... "I evo! Ja sam nadahnuo učenike (al-hawariyun) da vjeruju u Mene i Mog apostola (Isusa). Rekli su (Isusu)," Imamo vjeru i (morate) svjedočiti da smo muslimani (predani) ). " B2. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3: 52-53, 2-3 hidžre. "Kad je Isus našao nevjericu s njihove strane, rekao je:` Tko će biti moji pomoćnici (djelo) Boga? ' Učenici su rekli: "Mi smo Božji pomagači. Vjerujemo u Boga i (morate) svjedočiti da smo muslimani (oni koji su predani)." "Gospodaru naš, vjerujemo u ono što si objavio i slijedimo apostola (Isusa) . '" B3. Bojni niz (Al-Saff) 61:14, 3. hidžretska godina. "O vjernici! Budite vi Božji pomoćnici: kao što je rekao Isus, sin Marijin, učenicima:` Tko će biti moj pomoćnik Bogu? ' Učenici su rekli: "Mi smo Božji pomagači!" Tada je jedan dio Izraelske djece povjerovao, a jedan dio nije povjerovao, ali Mi smo dali vlast onima koji su vjerovali protiv svojih neprijatelja i oni su postali ti koji su prevladali. " B4. Iron (Al-Hadid) 57: 26-27, od 8 hidžretske godine. "I poslali smo Nuha i Abrahama i utvrdili u njihovim potomstvima proročanstvo i Knjigu: i neki od njih su ispravno vođeni, ali mnogi su pobunjeni. "Zatim smo poslali za njima svoje apostole i poslali smo Isusa, sina Marijinog, i udijelili mu Evanđelje; i odredili smo u srcima onih koji su ga slijedili suosjećanje i milosrđe; i monaštvo, oni su to izmislili. Nismo zapovijedali to ... mi smo dodijelili onima među njima koji su vjerovali, njihovu pripadajuću nagradu, ali mnogi od njih su pobunjeni. " k.č. 5:85. Iz ovog stiha doznajemo da, iako redovništvo nije od Boga, među tim Isusovim sljedbenicima bilo je istinskih vjernika koji su dobili svoju "dužnu nagradu" (na nebu). Povijesno gledano, monaštvo je započelo u 4. stoljeću, iako su određeni ljudi, poput Pavla iz Tebe, u trećem stoljeću živjeli zasebno kao pustinjaci. Sveti Antun Egipatski bio je prvi koji je organizirao čak i labavu skupinu 305. godine nove ere, a na Sinaju je otprilike u isto vrijeme započelo i monaštvo. B5. Špilja (Al-Kahf) 18: 10,25, Mekanska. "Evo, mladići su se priveli za Špilju. Rekli su: ` Gospodaru naš! Daj nam milost od Sebe i riješi našu stvar za nas na pravi način " ... Tako su ostali u svojoj špilji tristo godina i (neki) dodaju devet (više) ... " Yusuf Ali, u nekoliko bilješki uz svoj prijevod Kur'ana, ovo upućuje na 7 mladih kršćanskih muškaraca iz Efesa koji su se, bježeći od progona, sakrili u pećini i nisu se probudili 300 godina. Raspravlja o raznim datumima koji se završavaju između 440. i 450. godine nove ere, i kaže da je Khalifa Wathiq (842-846 AD) poslao ekspediciju da ispita i identificira mjesto. Hamidullah spominje ovu mogućnost, ali misli da se odlomak odnosi na vrijeme znatno prije kršćanstva. Međutim, Toufiq Al-Hakim u svojoj drami Ahel Al-Kahf jasno ih opisuje kao kršćane. B6. Horoskopski znakovi (Al-Buruj) 85: 4-9, rani mekan. "Teško tvorcima jame (vatre), vatre opskrbljene gorivom, eto, sjedoše nasuprot vatre i svjedoče (svemu) što čine protiv vjernika. I zlostavljali su ih zbog nijedan drugi razlog osim što su vjerovali u Boga ... " Hamidullah, u bilješkama uz svoj prijevod, govori o židovskom kralju Jemena Dhou Nuwasu, koji je tijekom 6. stoljeća progonio kršćane, spaljujući žive one koji nisu željeli postati Židovi. Halifa Omar sagradio je veliku džamiju u Jemenu u čast tim kršćanima. Yusuf Ali ga također spominje kao jedno od tri moguća objašnjenja. Prve tri reference jasno upućuju na Isusove sljedbenike kao da ih je Bog „nadahnuo“ da slijede Mesiju [B1], odabravši biti „Božji pomoćnici“ [B2.B3] i „postajući oni koji su prevladali“ [B3]. Uz to su neki istinski vjernici ostali čak i kad se redovništvo vršilo [B4] počevši od 4. stoljeća u Egiptu. Ako su reference [B5] i [B6] Muhammed i stanovnici Meke u svom povijesnom kontekstu razumjeli kao pozivanje na kršćane, onda su to kur'anske potvrde da je u Efezu (moderna Turska) 450. godine bilo pravih kršćana, Bogu prihvatljivih OGLAS; i u Jemenu u 6. stoljeću kada su ti kršćanski mučenici živi spaljeni. Doduše, stihovi ne govore ništa o naukama ovih kršćana. No istinski bi vjernici u grupama, udaljenim od Turske i Jemena, zasigurno ostavili kopije svojih spisa i spisa - od kojih bi neki došli i do nas. Da su se njihovi spisi razlikovali od Tore i Evanđelja koje danas poznajemo, tada bismo sigurno pronašli njihove tragove. C. STIHI POKAZUJUĆI DA SU TORAH I EVANĐELJE BILI ISTINITI I NIJEMENJENI U VRIJEME MUHAMMEDA. C1. Grad Saba (Saba) 34:31, rani mekan. "A nevjernici kažu:` Nećemo vjerovati u ovaj Kur'an, ni u ono što JE između njegovih (njegovih) ruku (Tore i Evanđelja) "..." Napomena: VELIKA SLOVA prikazuju glagole koji su u sadašnjem vremenu za Muhammeda i njegov narod. Kurziv se koristio za fraze koje su govorile o skupinama Židova ili kršćana u vrijeme Muhameda, o kojima se govorilo kao o vjernicima ili nevjernicima, kako bi se naglasilo da je uvijek bilo istinskih vjernika koji ne bi promijenili vlastite spise. C2. Začetnik stvaranja (Fatir) 35:31, rani mekan. "Ono što smo vam otkrili iz Knjige je istina, koja potvrđuje (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku (Tore i Evanđelja) ..." C3. Jonah (Yunus) 10:37, kasni mekan. "Ovaj Kur'an nije takav koji može proizvesti drugi osim Boga; ali on je potvrda onoga (Tore i Evanđelja) što JEST između njegovih (njezinih) ruku, i objašnjenje knjige, u kojoj NE postoji sumnja , od Gospodara svjetova. " C4. Josip (Yusuf) 12: 111, kasni mekan. "... To (Kur'an) nije izmišljena priča, već potvrda onoga (Tore i Evanđelja) koji JEST između njegovih (njegovih) ruku , detaljno objašnjenje, vodič i milost ljudima koji vjerujte. " C5. Stoka (Al-An`am) 6: 154-157, kasni mekan. "Tada smo Mojsiju dali cjelovitu knjigu o onome što je izvrsno, i detaljno objašnjavajući sve stvari, i uputu i milost, kako bi mogli vjerovati u susret sa svojim Gospodarom. A ovo (Kur'an) je knjiga koje smo Mi otkrili, blagoslovljeni. Slijedite to i budite pravedni da biste mogli primiti milost: da ne biste rekli: `Knjiga je poslana dvjema narodima prije nas, a mi smo sa svoje strane ostali nepoznati sa svime što su naučili marljivim proučavanjem; ' ili da ne biste rekli: "Da je Knjiga (Tora i Evanđelje) poslana samo nama, trebali bismo slijediti njeno vodstvo bolje od njih." " C6. Vjernik (Al-Mu'min) 40: 69-70, kasni mekan. "Zar ne vidite (Muhammeda) one koji se spore oko Božijih znakova? Kako se okreću? Oni koji ODBIJU Knjigu i ona (knjiga) s kojom smo poslali svoje apostole , znat će kada će oko njih biti ogrlice vući će ih za vrat i lance. " C7. Krivudavi pijesak (Al-Ahqaf) 46:12, kasni mekan. "I prije je ovo bila Mojsijeva knjiga kao putokaz i milost: i ova je knjiga provjera (toga) na arapskom jeziku da upozori one koji prestupe i kao radosna vijest pravednicima." C8. 46: 29-30. "Evo, okrenuli smo se prema vama družini džina koja je slušala Kur'an ... Kad je (čitanje) završeno, vratili su se svom narodu kao upozoravajuće. Rekli su:" O narode naši! Čuli smo knjigu objavljenu nakon Mojsije potvrđuje (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku (Tore) - vodeći ka istini i pravom putu. '" C9. Junica (Al-Baqara) 2:91, 2 AH. "Kad im se kaže:" Vjerujte u ono što je Bog poslao ", oni kažu: " Mi vjerujemo u ono što je poslano nama (Tori) ", ali oni odbacuju sve osim toga, čak i ako je to istina koja potvrđuje (istina) onoga što JE S NJIMA (Tore) ... " C10. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3: 3, 2-3 hidžre. "On (Bog) vam je poslao Knjigu u istini, potvrđujući (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku (Biblije), a prije toga je poslao Toru i Evanđelje kao vodič za čovječanstvo ". C11. Žene (Al-Nisa ') 4: 162-163, 5-6 hidžretske godine. " Ali oni od njih (Židovi) koji su utemeljeni u znanju i vjernici, VJERUJU u ono što vam je objavljeno (Muhammede) i u ono što je objavljeno prije vas ... Mi smo vam poslali nadahnuće, kao Poslali smo ga Nuhu i prorocima nakon njega, a nadahnuće smo poslali Abrahamu, Jišmaelu, Izaku, Jakovu i plemenima, te Isusu, Jobu, Joni, Aronu i Salomonu, a Davidu smo dali psalme. " C12. Pokajanje (Al-Tauba) 9: 111, 9 po Hidžri. "Bog je kupio od vjernika njihovo ja i njihovo bogatstvo, a njima je vrt (rajski) ako se bore na putovima Božjim: i bez obzira ubijaju li ili ubijaju, Božje obećanje vrijedi u Tevratu i evanđelje i Kur'an , i tko je vjerniji svom obećanju od Boga? " C13. Stol (Al-Ma'ida) 5:51, 10 po Hidžri. "Vama (Muhammedu) Otkrili smo knjigu u istini, potvrđujući (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku iz spisa (Tore i Evanđelja) i čuvajući ga (wa muhaiminan` alejhi) . " . " U ovim ajetima nalazimo snažno svjedočanstvo Tore i Evanđelja kao istinitog i prisutnog u vrijeme Muhammeda. Kur'an je arapska "provjera" Mojsijeve knjige [C7] koja je neophodna jer Mekanci nisu mogli razumjeti ono što su "dva naroda prije" naučila "marljivim proučavanjem"; ili bi ga bolje slijedili "[C5]. Dalje, to je objašnjenje Tore i Evanđelja" u kojem NE postoji sumnja " [C3] i straža nad njim [C13]. Mekkanci kažu: "Nećemo vjerovati u Kur'an, ni u ono što JE između njegovih ruku" Tore i Evanđelja [C1]. Neki od Židova kažu da vjeruju samo u ono što im je poslano čak i ako Kur'an potvrđuje (istinu) "onoga što je s njima" [C9]. Daje se upozorenje da će biti osuđeni oni koji ODBIJU (sada) Kur'an i "da će (one bivše knjige) koje smo poslali našim apostolima" [C6]. "Ali oni od Židova koji su utemeljeni u znanju VJERUJU " u ono što je objavljeno Muhammedu i u (Tori) koja je objavljena prije njega [C11]; a džinini također vjeruju i u Kur'an i u Tevrat [C8]. U Suri o pokajanju, jednoj od posljednjih datih objava, stoji: "Božje obećanje JE istinito u Tori, Evanđelju i Kur'anu" [C12]. Na kraju je potrebno spomenuti frazu "između njegovih ruku" (bain yadaihi) koja se nalazi u mnogim od ovih stihova [C2, C3, C4, C8, C10, C13 i A5, A6 gore]. Odlučio sam ga prevesti od riječi do riječi, jer to daje smisao sadašnjeg vremena koje ima. Ponekad ima doslovno značenje "između ili u njegovim rukama", ali obično je to idiom za "u njegovoj prisutnosti", ili "u njegovoj moći", "u njegovom posjedu" ili "na raspolaganju". Primjeri su "Riječi su vam među rukama", što znači "imate riječ" ili "možete govoriti". "Nijedno oružje nije između njegovih ruku", što znači "on je nenaoružan". Sura 34:12 govori o Salomonu i "Jinnovima koji su mu radili među rukama". U tekstu Yusuf Ali ovaj odlomak prevodi kao "radio ispred njega ", ali u bilješci koju objašnjava, Jinnovi su mu" radili pod očima ". Smisao ovih ajeta je, dakle, da je Kur'an došao da potvrdi, potvrdi i provjeri Toru i Evanđelje koji su sada "u njegovom prisustvu" ili "pred njegovim očima". S ostalim gore spomenutim ajetima iz ovog odjeljka pokazuju da je Muhammed priznao postojanje valjane Tore i Evanđelja "pod njegovim očima". D. STROŠI GDJE MUHAMMAD ZAPRAVO CITIRA ALI ŽALI TORU I / ILI EVANĐELJE. D1. Zvijezda (Najm) 53: 33-38, rani mekan. "Vidite li (Muhammed) onoga koji se okreće natrag? Daje malo, a zatim otvrdne (srce)? Što on zna o neviđenom da bi mogao vidjeti? Ne, NIJE li upoznat sa onim što JE Mojsije i Abraham koji su ispunili svoje obveze? - naime da nijedan nositelj tereta ne može podnijeti teret drugoga. " D2. Pjesnici (Al-Shu`ara ') 26: 192-197, srednji mekan. "Zaista je ovo otkrivenje Gospodara svjetova. Duh vjere sišao je u vaše srce njime da biste mogli biti jedan od upozoravatelja na običnom arapskom jeziku. I doista je to u Svetim pismima (Zubur) bivši ljudi. NIJE li im znak da ih učeni od Izraelove djece prepoznaju. " D3. Ta-Ha 20: 133, srednji mekan iz -7 hidžretske ere. "Oni (Mekanci) kažu:` Zašto nam ne donese znak od svoga Gospodara? ' Što! Zar im nije došao jasan znak u onome što JEST na bivšim stranicama (al-suhuf al-aulla)? " Prema Baidawijevom komentaru na ovaj stih - „bivše stranice“ odnose se na „Toru i Evanđelje i sve božanske knjige“. D4. Proroci (Al-Anbiya ') 21: 7, srednji mekan. "I prije tebe (Muhammeda), nismo poslali nikoga, osim ljudi, kojima smo dali objavu. Pitaj (množina) ljude iz Pisma, ako ne znaš ." D5. Proroci (Al-Anbiya ') 21: 105, srednji mekan. "Prije ovoga napisali smo u psalmima, nakon Poruke (dane Mojsiju): ` Sluge moji, pravednici, naslijedit će zemlju. ' " Ovo je izravni citat iz Psalma 37:29 koji glasi: "Pravednici će naslijediti zemlju i zauvijek će na njoj prebivati." Kad se razmotri s prethodnim citatom iz iste Sure (21: 7), jasno je da, prema Kur'anu, Bog citira iz Psalama kao još uvijek prisutne i istinite u vrijeme Muhammeda. D6. Zlatni ukrasi (Al-Zukhruf) 43: 44-45, kasni mekan. "(Kur'an) je zaista poruka za vas (Muhammeda) i vaš narod, (svi) bit ćete pozvani na odgovornost i PITATI one naše apostole koje smo poslali prije tebe ,` Jesmo li imenovali neko drugo božanstvo nego Milostivi kome bi se trebali klanjati? '" Prema Baidawiju, Jelaleddinu i Yusufu Aliju, "pitati one naše apostole koje smo poslali prije tebe" znači pitati njihove ljude - one koji su naučeni u njihovim spisima i doktrinama. Stoga su ti spisi i doktrine bili jasno dostupni u Muhammedovo vrijeme. D7. Jonah (Yunus) 10:94, kasni mekan. " Ako ste (Muhammed) u nedoumici u vezi s onim što smo vam otkrili, PITAJTE one koji su ČITALI knjigu prije vas ... " D8. Pčela (Al-Nahl) 16: 43-44, kasni mekan. "A mi nismo poslali prije vas (Muhammeda) osim ljudi kojima smo dali objavu. I (svi vi) PITAJTE ljude iz (Pisma) Poruke ako ne znate ." D9. Djeca Izraela (Bani Isra'il) 17: 101, kasni mekan iz -1 hidžretske godine. "Mojsiju smo dali devet jasnih znakova. Pitajte (O Muhammede) Izraelska djeca ..." D10. 17: 107-108. "Recite,` Vjerovali li vi u to (Kur'an) ili ne (o Mekance), istina je da oni kojima je znanje dolazilo prije njega , kad čuju kako im se recitira padaju na lice štovajući ... i to povećava njihovu poniznost ". D11. Grom (Al-Ra`d) 13:43, kasni mekan. "A oni koji ne vjeruju kažu:` Ti (Muhammed) nisi poslan. ' Recite, `Bog je dovoljan kao svjedok između mene i vas, kao i onaj koji IMA znanje o knjizi ." D12. Visine (Al-A`raf) 7: 156-157, kasni mekan. "I zapisat ću (svoju milost) za one koji su pravedni i daju milostinju i koji vjeruju u naše znakove; koji slijede apostola, nepismenog proroka, koga smatraju zapisanim u Tori i Evanđelju koje JE S NJIMA. " D13. Visine (Al-A`raf) 7: 159, kasni mekan. "Od Mojsijevih ljudi postoji skupina (umma) koja vodi istinu i sudi po njoj. " D14. 7: 168-170, kasni mekan. "Razbio ih je (Židove) na dijelove na ovoj zemlji. Neki od njih su pravedni , a neki nisu . Iskušali smo ih s blagoslovima i nedaćama kako bi nam se mogli vratiti ... Što! je da nije uzeta od njih zavjet knjige, da oni ne bi trebali reći Boga osim istine, i oni marljivo STUDIJA ono što je u njemu ... što se tiče onih (Židovi) koji se čvrsto drže po knjizi i promatrati molitva; uistinu nećemo umanjiti nagradu pravednika. " D15. Junica (Al-Baqara) 2: 113, 2 hidžretske godine. "Židovi kažu:` Kršćani se ni na čemu ne temelje. ' A kršćani kažu, `Židovi se ni na čemu ne temelje. ' Pa ipak , PROČITAJU Knjigu " D16. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3:23, 2-3 hidžre. "Zar ne vidite one kojima je došao dio Knjige. Pozvani su u Knjigu Božju (Toru) da ona može presuditi među njima. Tada se skupina njih okrenula u stranu i odbila." Komentatori upućuju ovaj stih na razne incidente, ali slažu se da su Židovi podnijeli spor Muhamedu na arbitražu. Predložio je tim Židovima da pitanje riješe stvarnim pozivanjem na njihovo Pismo, ali oni su to odbili i otišli. D17. 3:79. "Nije za čovjeka kojem je dana Knjiga i mudrost i proročanstvo da on tada govori ljudima:` Budite mi štovatelji umjesto Boga. ' Umjesto toga, ` budite istinski učitelji ** (rabbaniyin), budući da podučavate Knjigu i usrdno je PROUČUJETE. " (** Ovdje je svaki prevoditelj različit. Slijedio sam Massona) D18. 3: 93-94. "Sva hrana bila je dozvoljena djeci Izraelovoj, osim onoga što je Izrael učinio nezakonitim za sebe prije nego što je objavljena Tore. Recite:` DONITE Toru i PROČITAJTE je ako ste ljudi istine. 'Ako postoji, nakon toga izmislite laž i pripisuju to Bogu, oni su zaista prijestupnici. " D19. Žene (Al-Nisa ') 4:60, 5-6 AH. "Zar niste vidjeli (Muhammeda) one koji vole da vjeruju u ono što vam je objavljeno i u ono što je objavljeno prije vas ? Oni žele ići na zajedničku odluku Taghutu (idolu); uistinu im je naređeno (u Tevratu) da u to ne vjeruju , a Sotona ih želi zavesti u široku obmanu. " D20. Pobjeda (Al-Fath) 48:29, 6. hidžretske godine. "Na njihovim licima (muslimanskih vjernika) su njihovi tragovi, tragovi njihovog klanjanja (u ibadetu). TO JE NJIHOVA sličnost u Tori ; a njihova sličnost u Evanđelju JESI kao sjeme koje šalje oštricu, a zatim čini on je jak. Tada postane gust i stane na vlastitu stabljiku i oduševi sijača . " Čini se da je ovo definitivna aluzija na Isusove riječi zapisane u Marku 4: 26-28 koja glasi: "i rekao je," Ovakvo je kraljevstvo Božje. Čovjek raspršuje sjeme po zemlji ... tlo samo po sebi daje žito - prvo oštricu, zatim glavu, a zatim i cijelu jezgru u glavi . Čim zrno sazrije, stavlja mu srp jer je došla žetva. " D21. Stol (Al-Ma'ida) 5; 46, 10 hidžretske godine. "Ali zašto oni (Židovi) dolaze k tebi na odluku, IMAJU Toru u kojoj JE BOŽJA zapovijed ." D22. 5:48, 10 po hidžri. "U njima smo odredili za njih (Židove):` Život za život, oko za oko, nos za nos, uho za uho, zub za zub i rane jednake. " Ali ako itko DOPUSTI odmazdu u dobrotvorne svrhe, to je čin pomirenja za sebe. A ako netko ne uspije SUDITI po onome što je Bog otkrio, oni čine nepravdu . " Kur'an ovdje citira Boga kako ponavlja zakon koji je dao Mojsiju u Tori Izlazak 21: 23-25, gdje je naredio, "... Život ćeš uzeti za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, opekotinu za opekotinu, ranu za ranu, modricu za modricu." Tada se židovi Medine upozoravaju, "ako bilo tko ne uspije SUDITI po (Tori) ... oni čine nepravdu". D23. 5:50, 10 po hidžri. " I neka Narod Evanđelja SUDI prema onome što je Bog objavio u njemu. Ako netko ne uspije suditi prema onome što je Bog objavio, oni su razuzdani." D24. 5: 68-71, 10 AH. Da su samo ljudi Knjige vjerovali i bili pravedni, trebali bismo izbrisati njihove grijehe i pustiti ih u vrtove blaženstva. Da su samo izvršili Toru i Evanđelje i sve što im je objavljeno od njihova Gospodara, jeli bi odozgo i ispod nogu. Među njima je i Narod (umma) na pravom putu , ali zlo je ono što mnogi od njih čine ... Recite: "O ljudi Knjige! Ni na čemu niste (utemeljeni) dok NE IZVODITE Toru i Evanđelje , i ono što vam je objavljeno od vašeg Gospodara. " ... U gornjim ajetima postoji kontinuirano svjedočanstvo o prisutnosti istinske Tore i Evanđelja tijekom Muhammedovog života, koju su prepoznali i muslimani i nemuslimani. U Meki nevjernik koji se okreće IS je upoznat s onim što JESTE u Mojsijevim i Abrahamovim knjigama [D1]. Jasan znak im je došao u "ono što JEST na bivšim stranicama" [D3], a Muhammad apelira na "onoga koji IMA znanje o Knjizi" [D11]. Navodi se da dolazak Kur'ana "JEST u spisima bivših ljudi" i " Učeni od djece Izraelove PREPOZNAJU " [D2]. Oni kojima je znanje prije došlo VJERUJU u njega [D10]. Neki su Židovi pravedni i "čvrsto se drže knjige" [D14], ali postoje i drugi koji ne prihvaćaju Muhammeda iako "marljivo UČE" njihovu knjigu [D14]. I Židovi i kršćani "PROČITAJU knjigu" [D15] i "Usrdno je PROUČITE" [D17]. Postoje neki pravedni Židovi [D14] koji se VODE istinom i PROSUĐUJU je [D13], a među Židovima i kršćanima je narod na dobrom putu [D24]. Mekancima se kaže: " Pitajte ljude iz Svetog pisma ako ne znate " [D4, D8] i " Pitajte one naše apostole koje smo poslali " - to jest pitajte njihove ljude koji su naučeni u svojim spisima i doktrinama [D6]. Muhammedu se kaže: " Pitajte one koji su ČITALI knjigu prije vas, ako sumnjate " [D7] i " Pitajte djecu Izraelovu " o devet jasnih znakova datih Mojsiju [D9]. Prema drugim odlomcima, Bog ponavlja zapovijedi iz Tore, upozoravajući Židove da SUDE po njima [D22] i citate iz Davidovih psalama [D5]. Apelira na štovanje kao na sličnost muslimanskih vjernika koja se može naći u Tori, a aludira na uzgoj sjemena u Isusovom evanđelju na sličnost vjernika iz Evanđelja [D20]. Muhammad govori Židovima da donesu Toru da bi "moglo SUDITI među njima" [D16]. Drugom prilikom im kaže: " DONITE Toru i PROČITAJTE ako ste ljudi od istine " [D18]. Bog pita Muhammeda zašto mu Židovi dolaze na sud kad " IMAJU Toru u kojoj JE BOŽJA zapovijed " [D21]; a kršćanima se kaže " SUDITE po onome što je Bog objavio u njemu (Evanđelje) " [D23]. Bog govori o " Tori i Evanđelju koje JE S NJIMA " [D12]. I u posljednjem Suri koja je došla Muhammedu - Sura u tablici (Al-Ma'ida) od 10 Ah - Židovi i kršćani su rekli " ne (utemeljeno) na sve dok ne obavimo Tora i Evanđelje , i ono što vam je objavljeno od vašeg Gospodara "[D24]. Jedan od komentatora, Ibn Ishaq, odnosi se na sljedeći hadis u vezi s ovim odlomkom [D24]. On kaže: "Rafi, sin Harithe i Salama Ibn Mashkum i još dvojica, došao je Muhammedu i rekao mu:" O Muhammede! Zar ne tvrdiš da si sljedbenik Abrahamove religije i njegove vjere i ne vjeruješ li u to koje imamo o Tori i ne svjedočite li da je uistinu od Boga . ' " Odgovorio je,` Da, uistinu , ali vi ste izmislili nove doktrine i poričete ono što postoji u vezi s kojim vam je oduzet savez; i skrivate ono što vam je zapovjeđeno pokazati čovječanstvu. Stoga odvajam sebe od tvojih novih ideja. ' "Rekli su,` A što se nas tiče, držimo se onoga što je u našim rukama i slijedimo istinu i smjernice; i ne vjerujemo u vas i nećemo vas slijediti. " "Tada je veliki i slavni Bog objavio:` Recite, narode Knjige! Ni na čemu se ne zasnivate dok ne izvršite Tevrat i Evanđelje i ono što vam je objavljeno od vašeg Gospodara. " Ako je ovaj hadis istinit, onda sam po sebi dokazuje da je Muhammed vjerovao u Toru dostupnu Židovima u Medini u 10. hidžretskoj godini. Pa čak i ako to nije jak hadis , važno je svjedočanstvo činjenice da su muslimani iz prvog i drugog stoljeća Hejire znali za važeću Toru i Evanđelje s njima u Arabiji. S gornjim hadisom ili bez njega, 24 odlomka koja smo pogledali u ovom odjeljku i 13 iz prethodnog odjeljka čine ukupno 37 citata koji svjedoče o istinskoj Tori i Evanđelju dostupnim stanovnicima Meke i Medine dok Muhammed je bio živ. Muslimani mogu tvrditi da se prava Tora i istinsko Evanđelje, koji su bili prisutni u Arabiji, razlikuju od onih koji su trenutno dostupni. Ali gdje su?!? Sigurno bi neki musliman sačuvao tako važne knjige u nekoj od mnogih muslimanskih biblioteka koje se nalaze u cijelom islamskom svijetu, čak i ako bi samo pomogao Židovima i kršćanima da se pokore kur'anskim uputama da "vrše Toru i Evanđelje". Štoviše, tada bismo ih mogli usporediti s primjercima koje su sačuvali Židovi i kršćani. Zapravo to nije slučaj. Muslimani nisu sačuvali takve drevne primjerke. U cijelom svijetu postoji samo jedna Tora koja JE I sa Židovima i s kršćanima, i jedna knjiga koja se zove Evanđelje. što JE KOD kršćana. E. STIHI KOJI KAŽU DA JE TORA I / ILI JEVANĐELJE DOBRO, ALI VRIJEME O KOJEM GOVORE NISU JASNO. U uvodu ovog poglavlja rekao sam da istinsko proučavanje predmeta mora obuhvaćati sve stihove - sve podatke koji su relevantni za predmet. Otprilike 55 drugih kur'anskih odlomaka također govori o Tevratu i Evanđelju, ali budući da oni niti negiraju niti potvrđuju prisustvo ovih knjiga u vrijeme Muhammeda, navedeni su samo njihovi stihovi. Kao primjer ove vrste odlomaka, pogledajmo sljedeći ajet iz Sure o ženama (Al-Nisa ') 4: 136, 5-6 hidžre. Ona glasi: "O vjernici! Vjerujte u Boga i Njegovog apostola i knjigu koju je poslao svom apostolu i knjigu (Toru) koju je od prije poslao ." Kad se uzme sam od sebe, ne možemo reći da li Muhammed zapovijeda muslimanima da vjeruju u Toru koja je prisutna s njima dok Muhammed govori, ili samo da vjerujemo da je Bog dao Mojsiju istinsku Toru koja je "poslana od prije" i može li promijenjene su kasnije. Evo referenci, navedenih od najranijih do najnovijih: 74:31, 87:18, 25:35, 35:25, 34: 23-24, 54:43, 37: 114-117, 19: 28-29, 21:48, 29:27, 29.46-47, 32:23, 40: 53-55, 41:45, 42:15, 45: 16-17, 45: 28-29, 46:10, 11: 16-17, 28:43, 28: 48-49, 28: 52-53, 23:49, 13:36, 17: 2, 17: 4-7, 17:55, 6:20, 6: 114, 6: 124, 98: 1, 2: 1-5, 2:53, 2:87, 2: 121, 2: 136, 2: 144-145, 2: 176, 2: 213, 2: 285, 3:65, 3:81, 3:84, 3:99, 3: 119, 3: 183-184, 3: 187, 62: 5, 4:51, 4:54, 4: 131 4: 136, 4: 150-153, 4: 171, 57:25, 5:62 5: 85-86. Svaki čitatelj može ih slobodno potražiti i dovesti jednog ili sve njih na raspravu, ako smatra da će oni promijeniti zaključke. F. STIHI KAO DA SE KRŠĆANI RAZLIKOVALI I TRAŽILI SE. F1. Savjetovanje (Al-Shura) 42: 13-14, kasni mekan. "Zaredio vam je religiju koju je zapovjedio Nuhu i koju smo vam otkrili i koju smo zapovjedili Abrahamu, Mojsiju i Isusu - govoreći:` održavajte istinsku religiju i ne budite podijeljeni (la tatafarraqu) u to ... I podijelili su se tek nakon što je znanje došlo do njih, kroz sebičnu zavist među njima . Da nije bilo riječi od vašeg Gospodara do određenog roka, stvar bi se riješila između njih. Ali doista oni koji su naslijedili Knjiga nakon njih sumnja u to . " F2. Čisti dokazi (Al-Baiyina) 98: 4, rana Medina. "Niti su se ljudi Knjige podijelili (tafarraqa) sve dok im nisu došli jasni dokazi." F3. Junica (Al-Baqara) 2: 253, 2 po Hidžri. "Isusu, sinu Marijinu, dali smo jasne (znakove) i ojačali ga Duhom Svetim. Da je Bog tako htio, sljedeće generacije ne bi se međusobno borile , nakon što su im jasni (znakovi) došli. Ipak, oni su odstupili (akhtalafu), a neki su vjerovali, a neki odbacili . " F4. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3:19, 2-3 hidžre. „A oni kojima je došla knjiga nije padne varijance (akhtalafa) tek nakon spoznaje (božanske istine) je došao do njih - zavideći jedni druge .” F5. Stol (Al-Ma'ida) 5: 15-16, 10 po Hidžri. "A od onih koji kažu:` mi smo kršćani ', preuzeli smo njihov savez i oni su zaboravili dio onoga čime su opomenuti. Stoga smo među njima postavili neprijateljstvo i mržnju sve do sudnjeg dana. I uskoro će Bog će im pokazati što su učinili. "O ljudi Knjige! Došao je do vas naš apostol, otkrivajući vam mnogo toga što ste nekad skrivali u Knjizi, i prelazeći mnogo toga (što je sada nepotrebno). " Iz ovih stihova vidimo da su se kršćani podijelili [F1, F2] zbog sebične zavisti [F2, F4]. Pali su na varijance [F3, F4]; pa je Bog između njih stavio neprijateljstvo i mržnju [F5]; i međusobno su se borili [F3]. U vezi sa svojom Knjigom i svojim savezom, zaboravili su dio [F5]; nekad su se puno skrivali [F5]; i oni su u nedoumici [F1]. Ali kao što smo vidjeli u odjeljku B i kako smo ovdje pročitali u [F3], " neki su vjerovali ". Da su se kršćani razišli i ubili jedni druge potvrđuje svjetovna i crkvena povijest. Egipatsku koptsku crkvu Rimska i Bizantska crkva proglasile su heretičkom, ali sve su imale potpuno istu Bibliju; baš kao što su se šiiti borili protiv sunitskih muslimana, ali svi imaju isti Kur'an. Ni u jednom od ovih stihova ne stoji da su čak i nevjernici kršćani promijenili svoju Bibliju, a sigurno je ne bi ni vjernici kršćani. G. STIHI KAO DA SU ŽIDOVI ODBIJALI KURAN I POKUŠALI GA PROMIJENITI ILI SKRIVITI STIHOVE U SVOJIM TORAMA I BACALI DA TO ZNAČI IZA NJIH. G1. Stoka (Al-An`am) 6: 89-92, kasni mekan. "To su bili ljudi (proroci od Noe do Isusa navedeni u stihovima 84-86) kojima smo dali Knjigu , i vlast i proročanstvo: ako ovi odbiju isto, povjerit ćemo njihovu nalogu novom narodu koji ne odbaci to ... i ne procjenjuju Boga pravednom procjenom, kad kažu, `Bog čovjeku ništa nije otkrio. ' Recite: `Tko je poslao knjigu koju je Mojsije donio, svjetlo i smjer čovječanstvu? Napravite je na listovima papira koje mnogo pokazujete i skrivate; a naučeni ste onome što niste znali ni vaši očevi '. .. I ovu knjigu Mi smo otkrili, blagoslovljeni, potvrđujući (istinu) onoga što JEST između njegovih (njegovih) ruku (Tore) i da biste mogli opomenuti majku gradova i svuda oko nje. " G2. Prorok Hud (Hud) 11: 110, kasni mekan. "I uistinu, dali smo Mojsiju knjigu, a oni (Židovi) su se po tom pitanju razišli . I da nije prošla riječ od vašeg Gospodara, sigurno je stvar bila riješena među njima; i doista su u nedoumici u vezi sa isto . " (ista ideja u 10:93) G3. Junica (Al-Baqara) 2: 40-44, 2 po hidžri. "O, djeca Izraelova! ... vjerujte u ono što ja (Bog) otkrivam, potvrđujući (istinu) onoga što JE S VAMA (Tore) , i ne budite prvi koji će odbaciti vjeru u to , niti prodati moje znakove za malu cijenu ... i ne zaodjevajte se istinom lažom, niti skrivajte istinu dok je znate ... Zapovijedate li ljudima pravednost i zaboravite na sebe, a ipak PROUČAVATE knjigu . " G4. 2:85. 2 AH. "Što! Vjerujete li u dio knjige, a odbacujete dio ? Tko god među vama to učini, njegova će nagrada biti sramota u sadašnjem životu i na Sudnjem danu bit će bačeni u strašnije muke." G5. 2: 89-90. "A kad im dođe knjiga od Boga, koja potvrđuje (istinu) onoga što JE S NJIMA (Tore) ... oni odbijaju vjerovati u nju ... bijedna je cijena za koju su prodali svoje duše ". G6. 2: 97,101. "On (Gabriel) donosi (objavu) na vaše srce, potvrđujući (istinu) onoga što je između njegovih (njegovih) ruku (Tore) ... i kad im je došao apostol od Boga, potvrđujući da (istina) onoga što JE S NJIMA (Tora), frakcija (farik) onih kojima je Knjiga došla bacila je Knjigu Božju iza njihovih leđa kao da ne znaju (što je u njoj). " G7. 2: 140,2 AH. "Ili kažete da su Abraham, Jišmael, Izak, Jakov i plemena bili Židovi ili kršćani? Recite:` Znate li bolje od Boga? ' Ah, tko je nepravedniji od onih koji od Boga prešućuju svjedočenje koje IMAJU ? " G8. 2: 146. "Ljudi iz Knjige to znaju kao što znaju i vlastite sinove, ali neki od njih kriju istinu koju i sami znaju ." G9. 2: 159. " Oni (od Židova) koji skrivaju jasne (znakove) i smjernice nakon što smo to jasno stavili do znanja ljudima iz Knjige, na njima će biti Božje prokletstvo." G10. 2: 174. "Oni koji kriju ono što je Bog objavio u Knjizi i kupuju s tim malu zaradu , jesti će samo vatru u trbuhu ..." G11. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3: 69-71, 2-3 hidžre. " Dio (Ta'ifa) naroda Knjige želi vas zalutati. Ali oni neće zalutati osim sebe i ne opažaju. Ljudi narode! Zašto odbacujete Božje znakove, a vi ste svjedoci. Ljudi Knjigo! Zašto istinu zaodjenete lažom i zatajite istinu, a sami IMATE znanje. " G12. 3:75. "Među ljudima Knjige postoje neki koji će im, ako im se povjeri ostatak zlata, (spremno) vratiti; drugi , koji im povjere jedan srebrni novac, neće ga vratiti ako ne budete neprestano tražili zahtjev." G13. 3: 199. "A među ljudima Knjige sigurno postoje oni koji vjeruju u Boga i u ono što vam je objavljeno (množina) i u ono što je objavljeno njima , klanjajući se Bogu u poniznosti. Oni će ne prodajte znakove Božje za bijednu dobit. Jer njima je nagrada kod Gospodara njihova, a Bog je brz na računu. " U tim se stihovima protiv Židova iznosi mnogo optužbi. Oni su "pali u neslaganje" u vezi s Torom i "zbunjujuće sumnjaju" oko toga [G2]. Svoje knjige pišu na odvojenim listovima papira koje "mnogo pokazuju i prikrivaju", u skladu s onim što žele pustiti muslimanima [G1]. Glavne optužbe su, međutim, ono što Židovi rade u odnosu na Kur'an. Oni odbacuju vjeru u Kur'an [G3, G4] i odbacuju Božje znakove [G11]. Oni prodaju Božje znakove i vlastite duše po mizernoj cijeni [G3, G10, G13]. Oni skrivaju istinu - svjedočenje Kur'ana - u svojim vlastitim spisima [G33, G7, G8, G9, G10, G11], a istinu o Kur'anu oblače lažom [G3, G11]. Oni vjeruju u dio Kur'ana koji im godi i odbacuju dio [G4], ili ga bacaju iza svojih leđa [G6]. Ali u isto vrijeme Kur'an svjedoči da imaju Toru S NJIMA "[G3, G5, G6]; i svjedoči istinu Tore" koja je između njezinih ruku "(u njenom prisustvu) [G1, G6 ]. Židovi " IMAJU svjedoka od Boga " [G7]; oni su "svjedoci" [G11]; oni "IMAJU znanje" [G8, G11] i ISTRAŽUJU Knjigu "[G3]. To se najbolje može sažeti ponovnim osvrtom na citat G3, iz Sure o junici (Al-Baqara) 2: 40-44, iz 2. hidžretske godine. "O, djeca Izraelova! ... vjerujte u ono što ja (Bog) otkrivam, potvrđujući (istinu) onoga što JE S VAMA (Tore) , i ne budite prvi koji će odbaciti vjeru u to , niti prodati moje znakove za malu cijenu ... i ne zaodjevajte se istinom lažom, niti skrivajte istinu dok to znate ... Zapovijedate li ljudima pravednost i zaboravite na sebe, a ipak PROUČAVATE knjigu . " Kur'an dolazi potvrđujući i potvrđujući istinu Tore koja je SA Židovima i koju ISTUČUJU . Nevjernički Židovi zapovijedaju pravednošću drugima, ali to sami zaboravljaju jer lažu kad odbacuju Kur'an i u svojim skriptama kriju istinu o tome. Kur'an također svjedoči da među ljudima iz Knjige postoje oni koji su potpuno iskreni [G12] i koji vjeruju u Boga, a neki od njih vjeruju i u Kur'an, kao i u Tevrat. Ali u svim tim ajetima nema Božje izjave da su čak i nevjernici Židovi promijenili napisane riječi svoje Tore, a Židovi poput Abdullaha Ibn Salama i Mukhairika koji su prihvatili poruku poslanika i postali muslimani sigurno je ne bi promijenili. H. STIHE DA SE GOVORI POSEBNO O "TAHRIFU". U Kur'anu postoje četiri ajeta u kojima se Jevreje optužuje da mijenjaju ili mijenjaju (harrafa) riječi, a jedan ajet u kojem se optužuju za izvrtanje jezika kada čitaju. Sada ćemo ove stihove ispitati u njihovom cjelovitom kontekstu. Međutim, moramo se sjetiti da prethodnih 50 do 60 citata također predstavljaju širi kontekst ovih ajeta - kontekst koji pruža čitav Kur'an . H1. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3:78, 2-3 hidžretske godine. " Postoji među njima (Narod knjige)" zabava " (farik) koja (u čitanju) izvrće jezik s Knjigom tako da ćete je izbrojiti iz Knjige, a ona nije iz Knjige. I oni kažu to je od Boga i nije od Boga. I oni govore laž protiv Boga i oni to znaju. " U ovom stihu Ljudi iz knjige optuženi su za izvrtanje riječi ili izgovora dok čitaju. To čine kako bi slušatelji pomislili da je ovo različito značenje iz Knjige (Tore) i od Boga. Ali, stih dalje kaže, "to nije iz Knjige" i "nije od Boga". H2. Tablica (Al-Ma'ida) 5: 13-14, 10 po Hidžri. „Bog je prije uzeo savez od Izraelske djece i mi smo među njih postavili dvanaest kapetana ...“ I zbog njihovog (Židova) kršenja njihova saveza, prokleli smo ih i učinili da njihova srca rastu. Oni mijenjaju riječi sa svog (pravog) mjesta i zaboravili su dio toga čime su ih opomenuli. Nećete prestati u njima nalaziti prijevaru, osim nekoliko njih , ali oprostite im i oprostite, jer Bog voli one koji su dobri. " Nevjerni Židovi, kojima je srce postalo teško jer su prekršili savez, "mijenjaju riječi sa svojih (pravih) mjesta" i "zaboravljaju (namjerno) dio" vlastitog zakona. Uzet sam od sebe, ovaj stih može značiti da su Židovi nožem rezali svoju Toru kako bi promijenili neke stihove i u potpunosti izostavili druge stihove. Ali u odjeljcima D i E gore, i [H6] dolje, Kur'an apelira na Toru da je prisutna SA Židovima; kao da ih ČITAJU; kao IMAJUĆI zapovijed Božju u sebi. Stoga odlomak mora značiti da su Židovi neke stihove pokrivali, a druge čitali izvan konteksta , kao u poznatom primjeru stiha kamenovanja. Na arapskom se to naziva "al-tahrif al-ma`nawi" ili "promjena značenja". Također je potrebno naglasiti malu frazu " osim nekoliko ". Bilo je nekoliko ozbiljnih, koji su vjerovali, čak i dok Kur'an svjedoči u sljedećem citatu. Nikada ne bi promijenili ni značenje ni riječi svoje Tore. H3. Obitelj `Imrana (Ali` Imran) 3: 113-114, 2-3 hidžre. "Nisu svi slični. Neki od ljudi Knjige su uspravan narod. U noćnoj sezoni izgovaraju Božije znakove (ili stihove) i klanjaju se klanjajući se. Vjeruju u Boga i posljednji dan. Oni zapovijedajte pravednim i zabranjujte ono što nije u redu i oni žure u dobrim djelima, a oni su pravednici. U sljedeća tri citata vjerujem da Kur'an optužuje neke od Židova, ne za promjenu vlastite Tore, već za mijenjanje i iskrivljavanje onoga što je Muhammed rekao dok je čitao i objašnjavao Kur'an. H4. Junica (Al-Baqara) 2: 75-79, 2 hidžretske godine. "Možete li (ljudi vjere) i dalje iskreno željeti da oni (Židovi) vjeruju u vas? I zaista neka stranka (farik) među njima čuje Riječ Božju; onda je izvrćusvjesno nakon što su to shvatili. "A kad sretnu vjernike, kažu:" mi vjerujemo "; ali kad se sretnu nasamo, kažu:" Zašto im kažete ono što vam je Bog objavio (u Tevratu), da bi vas mogli rasprava o tome pred njihovim Gospodinom? Šta, zar ne razumijete? ' "Zar ne znaju da Bog zna što skrivaju i što javno objavljuju? "A među njima ima i nepismenih, koji ne poznaju Knjigu osim svojih želja. Oni ne slijede ništa osim onoga što misle." I teško onima koji knjigu pišu vlastitim rukama, a zatim kažu: "Ovo je od Boga", to mogu ga prodati za malu cijenu. Jao njima zbog onoga što su njihove ruke napisale i jao njima zbog onoga što steknu. " "Partija" Jevreja (ne svi) čuje Kur'an i govori muslimanima: "Mi vjerujemo". Zatim svjesno "izopačuju" Muhammedova objašnjenja i odgovaraju na način koji je detaljno opisan u sljedećem odlomku iz Žene. Ali nasamo jedan zamjera drugom govoreći: "Zašto im kažeš što kaže Tora? Sljedeći put će to upotrijebiti protiv tebe." H5. Žene (Al-Nisa ') 4: 44-47, 5-6. Hidžretske godine. "Nisi li svoju viziju okrenuo onima koji su dobili dio Knjige? Oni kupuju i prodaju pogreške ... Od Židova ima onih koji riječi mijenjaju sa svojih (pravih) mjesta i kažu:` čujemo i mi se ne pokoravamo "; i" čujemo ono što se ne čuje "i" Ra'ina "sa uvrtanjem jezika i klevetom prema vjeri. Da su barem rekli:" Čujemo i pokoravamo se "; i" Čujemo li " ; i `Gledajte u nas '; bilo bi bolje za njih i poštenije; ali Bog ih je prokleo zbog njihove nevjere; i oni neće vjerovati osim nekolicini . O vi kojima je Knjiga došla, vjerujte u ono što Mi poslao dolje (Kur'an), potvrđujući (istinu) onoga što JE S VAMA (Tore) , prije nego što oskvrnemo vaša lica ... " Kao i u prethodnom odlomku, optužba se podiže protiv "onih" (nekih) od Židova "koji mijenjaju riječi" ; ali ovdje je dato nekoliko primjera - primjera gdje se Muhammedove riječi mijenjaju. Yusuf Ali to izuzetno dobro objašnjava u svojim bilješkama uz ovaj odlomak. On kaže, "Trik Židova bio je izvrtati riječi i izraze kako bi se ismijali najsvečanije učenje vjere. Tamo gdje su trebali reći:" čujemo i pokoravamo se ", rekli su naglas," čujemo "i šapnuli," „Ne pokoravamo se." Tamo gdje su trebali s poštovanjem reći: „Čujemo", dodali su šapatom, „Ono što se ne čuje", podsmjehujući se. Tamo gdje su privukli pažnju Učitelja, koristili su dvosmislenu riječ očito bezopasan, ali u svojoj namjeri nepoštovanje. "Ra'ina", ako se s poštovanjem upotrebljava na arapski način, značilo bi "Molim vas pripazite nam" (ili "Gledajte nas"). Uz zaokret jezika, predložili su uvredljivo značenje, poput "O ti koji nas vodiš na pašu!", ili na hebrejskom, "Naš loš!" H6. Stol (Al-Ma'ida) 5: 44-51, 10 hidžre. "O apostole! Neka ne žalosti one koji se međusobno utrkuju u nevjeru (bilo da je riječ) među onima koji govore:" Mi vjerujemo "svojim ustima, ali čija srca nemaju vjere; ili među Židovima koji slušaju bilo kakvu laž - koji slušaju drugim ljudima koji ti nikad ne dođu. Oni mijenjaju riječi sa svojih (pravih) mjesta . Kažu: `Ako vam se ovo da, uzmite, ali ako ne, pripazite! '... Ako vam ipak dođu, sudite između njih ili odbijte da se miješate. Ako odbijete, ne mogu vam ni najmanje naštetiti. Ako sudite, sudite među njima na pravičan način, jer Bog voli pravednike. Ali zašto oni (Židovi) dolaze kod vas (Muhammeda) radi odluke, kad IMAJU Toru u kojoj JE BOŽJA zapovijed? Pa ipak, i nakon toga se okreću jer nisu vjernici. Zaista smo objavili Toru u kojoj JESTE smjernice i svjetlost.Proroci koji su se podredili Bogu sudili su prema tome onima koji su bili Židovi; i rabini i liječnici (učinili su isto), jer im je povjerena zaštita Božje Knjige i oni su joj bili svjedoci. Stoga se (o Židovi) ne boje ljudi, već se boje mene i ne prodaju moje znakove po mizernoj cijeni, a oni koji ne sude prema onome što je Bog objavio, oni su nevjernici. "Odredili smo im za njih,` život za život, oko za oko, nos za nos, uho za uho, zub za zub i rane jednake za jednake. Ali ako bilo tko DOKAZUJE odmazdu u dobrotvorne svrhe, to je okajanje a oni koji ne uspijevaju SUDITI po onome što je Bog otkrio da su grešnici. "I njihovim stopama poslali smo Isusa, sina Marijinog, svjedočeći (istinu) onoga što je bilo između njegovih ruku Tore , i dali smo mu Evanđelje, u kojem JESTE smjernice i svjetlost i potvrđujući istinitost što je bilo između njegovih ruku Tore, i vodstvo i poticaj pravednicima . " Neka ljudi iz Evanđelja SUDJUJU prema onome što je Bog objavio u njemu. A oni koji ne sude prema onome što je Bog objavio, oni su raskalašeni. "Vama (Muhammedu) objavili smo Knjigu u istini, potvrđujući (istinu) onoga što je između njenih ruku (u njenoj prisutnosti) Knjige i čuvajući je . Dakle, sudite među njima prema onome što je Bog objavio, a ne slijedite njihove uzaludne želje --- razilazeći se s istinom koja vam je došla. Svakome od vas dali smo zakon i put. Da je Bog tako htio, učinio bi vas jednim narodom, ali (Njegov plan je ) da vas iskuša u onome što vam je dao: nastojte kao u trci u svim vrlinama. Cilj svih vas je Bog. " U ovom posljednjem odlomku situacija je ista. Neki "među Židovima" koji će slušati svaku laž - čak i citate Muhammedovih riječi ljudi koji ga nikad nisu čuli - "mijenjaju riječi sa svojih (pravih) mjesta". Kažu: "Ako vam Muhammed da takvu i takvu izjavu, prihvatite je. Ako ne, pripazite." Objašnjenja Muhammeda mijenjaju i odbijaju oni, a ne njihova Tora. Međutim, čak i ako se varam u ovom tumačenju, a ova posljednja tri odlomka također govore o "al-tahrif al-ma`nawi" gdje Židovi mijenjaju značenje vlastitog Pisma, kontekst ovih stihova jasno navodi sljedeće činjenice : 1. Neki? Puno? Možda čak i većina? Židova nisu vjerovali. Ali NEKI SU VJEROVALI u Boga i htjeli izvršavati Njegovu volju. 2. Kur'an svjedoči istini Tore koja je S NJIMA . 3. Citira se Bog koji kaže da Židovi "IMAJU Toru u kojoj je Božja zapovijed" . 4. Iz Tore (Izlaska) se navodi "Život za život, oko za oko" kao važeći zakon prema kojem Židovi moraju SUDITI ukoliko ne žele UKAZATI kaznu. 5. Narodu Evanđelja kaže se da " SUDI po onome što je Bog objavio u njemu ". Iz ovih odlomaka - upravo onih odlomaka koji govore o "tahrifu" - možemo samo zaključiti da su u vrijeme Muhammeda postojali uspravni Židovi i kršćani koji su posjedovali, čitali i slušali istinsku Toru i istinsko Evanđelje. ZAKLJUČAK Dok smo ispitivali ono što Kur'an kaže o Tevratu, Evanđelju i ljudima Knjige, različite skupine ajeta dovele su nas do sljedećih zaključaka: Skupina A. Prava Tora bila je dostupna Ivanu Krstitelju (Yahya), Mariji, Isusu i njegovim učenicima u 1. stoljeću. Skupina B. Kur'an svjedoči o prisutnosti pravih kršćanskih vjernika barem do početka monaštva 300-350. Čini se ispravnom pretpostavka da ti istinski vjernici nisu promijenili vlastito Evanđelje ili bi ih Kur'an nazvao lažnim vjernicima. Grupa C. Kur'an potvrđuje istinu bivših knjiga rukama, tj. "U njegovom prisustvu" ili "ispod očiju". Ove su knjige SA Mekancima, ali arapski Kur'an je bio neophodan jer Mekanci nisu mogli razumjeti nekadašnje knjige. Skupina D. Prema Kur'anu, Bog ili Muhammed po Božjim zapovijedima pozivali su se na Toru i Evanđelje više od 20 puta. Navode se Davidovi psalmi i Tore. Muhammad traži od Židova da donesu Toru da riješe spor. Ljudi ČITAJU Toru i Evanđelje koje su S NJIMA. Skupina F. Kršćani su se međusobno razlikovali, borili se i zaboravili dio knjige, ali nema stihova koji kažu da su ikad promijenili, izmijenili ili oštetili tekst. Skupine G. i H. Neki od Židova krivi su za "al-tahrif al-ma`nawi" jer kriju stvari zapisane u vlastitim knjigama i reference koje im se ne sviđaju bacaju iza leđa. Oni odbacuju Kur'an, odijevaju ga lažima, prodaju Božje znakove po mizernoj cijeni i dvostruko su krivi za "tahrif" jer mijenjaju i Muhammedova objašnjenja. Ali u svemu tome, ne postoji niti jedan stih koji tvrdi da su čak i ovi nevjernički Židovi promijenili vlastiti pisani tekst Tore, a sigurno ga vjerujući Židovi ne bi mijenjali, niti bi ostali pustili da ga promijene. Kur'an u suri o stoci (Al-An`am) 6:34 kaže: " Nema promjene u Božje riječi "; i opet u Joni (Yunus) 10:64, " Nema promjene u Riječima Božjim. " Jedini mogući zaključak iz našeg proučavanja Kur'ana je da su kopije ISTINSKOG TORE I ISTINSKOG EVANĐELJA bile prisutne u Meki i Medini u vrijeme Muhammeda. Nadalje, budući da nijedan musliman nije iz jedne od velikih islamskih knjižnica iznio drevni rukopis druge Tore ili drugačijeg Evanđelja, i budući da nijedno arheološko otkriće nije pokazalo rezbarene citate koji se razlikuju od Tore i Evanđelja prisutnih S NAMA sada; Čvrsto sam uvjeren da su knjige koje su bile dostupne u Meki za života Muhammeda bile identične TORA I EVANĐELJE KOJE DANAS ČITAMO. Sljedeće poglavlje: Hadis i sunne Sadržaj Odgovaranje na početnoj stranici islama

Johannes Thomas Što znači muslimanska Španija? Johannes Thomas Što znači muslimanska Španija? Što znači "muslimanska Španija"? Johannes Thomas Was heißt „muslimisches Spanien“? http://inarah.de/bereits-veroeffentlichte-artikel/was-heisst-muslimisches-spanien/ Primjeri potrebe za demitologizacijom i mogućnosti nove interpretacije (Povijest Španjolske, prije svega islamska osvajanja, naknadno stvaranje carstva i suživot triju monoteističkih religija (convivenzia) uglavnom su prikazani na prilično mitološki i idealizirani način bez kritičkog ispitivanja izvora. Profesor Thomas bavi se događajima i kontekstima vremena, npr. Idealizacijom uvjeta. za filozofiju, nakon i analizira je) 1 Ideološko-političke predrasude Preokupacija al-Andalusom oduvijek su bila karakterizirana ideološko-političkim predrasudama. Na početku treba spomenuti samo nekoliko karakterističnih trendova u procjeni bitke kod Toursa i Poitiersa (732), u kojoj su frankonske trupe pod zapovjedništvom frankovske domaćice Karla (od tada se nazivaju "Martell", čekić) porazile saracensku vojsku. Prema današnjem mišljenju mnogih povjesničara, sama bitka obilježila je samo jednu epizodu unutar dugog niza Saracenskih upada u južnu Galiju, koji se nastavio i nakon toga. Ali to je previše za stavljanje u perspektivu. Uostalom, od ovog poraza Saraceni se suzdržavaju od punjenja svoje blagajne u južnoj Galiji, a posebno u Narbonnensisu, pljačkama i pljačkama. Umjesto toga, kao u Španjolskoj, oni sada traže da svoj utjecaj i porezni prihod osiguraju ovdje putem ugovora s lokalnim vladarima. Gospodari južnih francuskih gradova obično su biskupi koji očito nemaju vjerske rezerve prema takvim savezima. Većinu tih biskupskih kuća kasnije su franački osvajači uništili. Niti će ih ponovo uspostaviti i opremiti kao episkopska sjedišta. Dakle, oni su impresivno kažnjeni zbog svojih saveza. Stanovnici Narbonnesa, koji su se također dugo odupirali osvajanju braće Francona u Christosu, konačno ubijaju i protjeruju Saracene i otvaraju gradska vrata Francima. Ali to se događa samo nakon što su Franci dodijelili njima i njihovom biskupu iste povlastice kao Saraceni prije, naime održavanje visigotskog zakona i trećinu svih poreznih primitaka, što je za Franke vrlo neobična privilegija preferirati biskupiju. Sukobi između Saracena i stanovnika Galije nisu se odnosili na pitanja religije ili denominacije ili etničke pripadnosti. Ipak, barem od Edwarda Gibbona, tj. Od 18. pa do 20. stoljeća, ishod Bitke na Toursu i Poitiersu smatran je prekretnicom u svjetskoj povijesti, naime ni više ni manje nego spasom Zapada što bi samo moglo biti zahvalno s obzirom na ekonomske i socijalne uvjete u muslimanskim zemljama. Protivnici "kršćanskog zapada" okupili su se iza zastave proislamskog entuzijazma i ogledali su bitku kao katastrofalni zaokret sudbine u Europi kao odraz ovog konzervativnog mišljenja, koje se i danas uzima zdravo za gotovo. Anticrkvena ostavština Francuske revolucije, na primjer, dovela je do toga da se brojni francuski povjesničari glasno žale na pad kulture zbog pobjede kršćanskih barbara, procjenu koju je njujorški povjesničar Levering Lewis usvojio 2009. i energično predstavio. Prema tim antikršćanskim ideolozima, da su muslimani pobijedili, renesansa bi procvjetala nekoliko stoljeća ranije u Europi, ne bi bilo vjerskih ratova koji su bili karakteristični za kršćane itd. Ali to bi u Europi bilo tako slično u kasnijim stoljećima moglo je izgledati poput arapskih zemalja tijekom modernog vremena, ne pada na pamet tim ideologijama ili se namjerno čuva u tajnosti. Uzgred, Adolf Hitler se također pridružio horu saracenskih navijača u to vrijeme i rekao da su s njima Teutonci mogli ostvariti svjetsku dominaciju mnogo prije nego s eminentnim kršćanima. [2] Danas se nostalgija, koja je nekada pretvorena u antizapadnu agresivnost, njeguje u skladu s navodno paradisijakalnim uvjetima u muslimanskoj Španjolskoj, posebno u arapsko-islamskoj regiji, a to se ne izražava samo u popularnosti andaluzijskih naziva gradova za označavanje restorana i hotela. Al Qaida, u skladu s muslimanskom tradicijom, ne zahtijeva ništa više niti manje od oporavka područja koja su nekoć dominirali muslimani. A upravo to zahtijeva egipatsko Muslimansko bratstvo, koje se danas hvali kao relativno otvoreno ili liberalno. U svakom slučaju, tamo se nitko nije distancirao od zahtjeva svog osnivača. Kao model današnjeg suživota kultura i naroda, al-Andalus hvale mnogi multikulturalisti, pa tako i UNESCO. Ovdje se uvježbavala tolerancija i plodan miran suživot pripadnika različitih religija i etničkih grupa, što bi moglo biti uzor i standard za današnji dan. Možda bi na taj način UNESCO - barem bi to bilo barem razumljivo objašnjenje - izgradio mostove stanovništvu Islamske države u kojima živi potpuno nerealna, preuređena slika stanja u al-Andaluzi. Španjolski socijalisti, među ostalim, šire i promiču slične ahistorijske pogrešne prosudbe. Španjolski Arabist Serafín Fanjul smatra da se takvi politički ne samo nedužni pogledi na Iberijski poluotok mogu promatrati kao primjer kako se bivša južnoafrička politika aparthejda može upotrijebiti kao model suživota naroda. Španjolsku povijest određuju drugi obrasci predrasuda. Donedavno su u Iberovim romanima (uključujući vizigote, koji su promatrani kao nastavak kršćansko-rimsko-latino-tradicije) postojali i još uvijek su zagovornici etničkog kontinuiteta. Priroda i karakter ovog naroda nisu Arapi i Berberi bitno promijenili (npr. Sánchez-Albornoz). Bilo je i, u posljednje vrijeme - uglavnom zbog islamskih doseljenika - poprilično pristalica ideologije frankonske rekonkviste, koju je Franco nastojao učiniti u svojoj borbi protiv Republike kao spas kršćanske Španjolske u časnoj tradiciji Izdanje Moors Expulsion. Na taj se način pokušao propagirati u tradiciji cid-a, koji prema dokumentarcu kasnijeg cid epa još nije vodio vjerski rat, već je odabrao svoje saveznike na temelju toga jesu li mu i u kojoj mjeri obećali bogatstvo i veću moć , Sličan nekritičan i nehistorijski entuzijazam za islam izbio je među španjolskim intelektualcima u egzilu i nakon Franca kao protunapad protiv frankoista. Primjerice, ona je motivirala španjolskog dobitnika Nobelove nagrade Juana Goytisola da napiše zapise u kojima je Sjevernoafričke muslimane pozvao na ponovno osvajanje Španjolske kao veliku nadu za njegovu zemlju. Nakon atentata na Al-Qaidu u Španjolskoj, utopijska raskoš takvih ideja postajala je sve mračnija. 2 historiografija al-Andaluša koja potiče mit Općenito, prema Eduardu Manzanu Morenu (rijetko kritički duh među španjolskim povjesničarima), to se odnosi na rane arapske povijesne priče koje pripovijedaju o različitim ljudima i događajima, ali društvena i vjerska stvarnost koju opisuju uvijek su jednoobrazni i kao cjelina i učiniti da se čini nepromjenjivim [3] . Pored toga, opća priča ranih povijesti je da ih oni nisu toliko zainteresirani za prikaz onoga što se zapravo dogodilo, nego neka vrsta priče o spasenju. Štoviše, zbog svoje kontradikcije ne daju čvrstu osnovu za historiografiju. Dva najranija arapska izvještaja napisana su u Kairu ili su se temeljila na legendama koje su u Kairu kružile u 9. stoljeću Ibn Abib i Ibn Abd al-Akam. Ibn Abib, čija su objašnjenja dostupna samo u rukopisu iz 13. stoljeća, piše više povijesti spasenja nego povijesti događaja i na kraju širi apokaliptičnu pripovijest koja želi ilustrirati Kordobinu smrt. S druge strane, Ibn? Abd al-Akamova priča o osvajanju posebno je upečatljiva zbog činjenice da su topoi ranijih priča o osvajanju u Siriji posebno posuđeni, pa se mnogi od njih zauzimaju za biblijske priče. Ni jedan rukopis iz 9. stoljeća nije poznat ni o njemu. Pojedinačni podaci o francuskom osvajanju Narbone prisiljavaju najstariji poznati zapis do danas, najranije polovice 10. stoljeća. Stoga nitko ne može reći točno što su autori autori mijenjali, dopunjavali ili brisali tijekom vremena. U usporedbi s apokaliptičnim tonom priča koje je ispričao? Abib, Ibn? Abd al- Akam proročki motiv ističe se, posebno u obliku? Uqba ben Nafija, koji je prikazan kao drugi Mojsije (između ostalih biblijskih uspomena: vođstvo Ljudi na obećanu zemlju, suho more, voda iz kamena, spas od zmija). Čini se da je Mohamed malo važan u usporedbi s Mojsijem. Postao je važan referentni lik u nekim pričama iz 11. i 12. stoljeća. Unatoč tim i drugim osobitostima izvorne situacije, modernoj historiografiji al-Andalusa u velikoj mjeri nedostaje onaj zdravi skepticizam prema starim i, nadasve, navodno starim dokumentima, kao što je to bilo nekada uobičajeno u međunarodnom orijentalizmu u prošlosti. Na primjer, Ignaz Goldziher je u svojim mohamedanskim studijama [4] prije više od 100 godina istaknuo da pravne i druge muslimanske tradicije vjerojatno nisu, kako to uvijek tvrde, zasnovane na izrekama (hadisima) proroka Mohameda, ali razvijeni su tek tijekom drugog i trećeg stoljeća arapskog vremena. Joseph Schacht je potom potvrdio Goldzihersovu analizu u svojoj knjizi Podrijetlo Muhamedove jurisprudencije i donio nedvosmislenu prosudbu da ne postoji niti jedna pravna tradicija koja bi se mogla smatrati autentičnim svjedočanstvom ranog islamskog razdoblja [5] . Zahvaljujući pionirskom istraživanju Benjamina Jokischa [6] , sada znamo da se središnja islamska pravna tradicija može pratiti do arapskog prijevoda Justinijanove digestsumme iz 7. stoljeća, koji su na arapski jezik preveli pravnici iz Bistroma krajem 8. i početkom 9. stoljeća. , Tek nakon toga pronađeni su prorok Mohamed, koristeći izmišljene lance pripovijedanja. Biografije proroka Muhameda su kasnije izumi. W. Raven je u Enciklopediji islama otkrio o ovoj literaturi da se životne priče ne sežu u proročko stoljeće, često se suprotstavljaju jedna drugoj i pretvaraju se da znaju više o proroku kasnije kad su napisane [7] . Takva historiografska glupost samo je vrlo rijetko spriječila al-Andalusove historiografe da razmotre one arapske naracije koje su posebno autentične, a koje karakterizira posebno bogatstvo detalja, bez obzira koliko kasne. Španjolski arabist Pedro Chalmeta svoj argument temelji na bogatstvu detalja na zbirci povijesnih priča Ajbar Machmûa iz 11. stoljeća ili čak na posebno detaljnoj Historia Arabum toledanskog nadbiskupa Rodriga Jiméneza de Rada iz 13. stoljeća. Chalmeta vjeruje, i gotovo svi njegovi kolege to čine, da Ajbar Machmûa sadrži puno vjerodostojne građe od očevidaca iz 8. stoljeća, upravo zbog mnogih detalja. Naravno, neki važni arabisti i povjesničari, poput Évariste Lévi-Provencal, savršeno su svjesni da neke od onoga što stariji arapski autori kažu legendarnog karaktera, ali vjeruju da takve legende imaju i skrivenu stvarno-povijesnu jezgru i treba se nadati da će se u nekom trenutku naći dokazi o ovoj jezgri. Srednjovjekovni Roger Collins stoga je s pravom rekao o toj vrsti historiografije da, nažalost, niti jedan arapski autor nije pokušao vidjeti arapske izvore takve kakvi jesu. U mjeri u kojoj ih pokušavaju uopće kritički prikazati, usredotočili su se na uspostavljanje svojevrsne hijerarhije vjerodostojnosti između često oprečnih pripovijedanja (koje se, naravno, uvijek temelje na pukim nagađanjima, dodala bih Collinsova prosudba). [8] Međutim, i sam Collins pokazuje malo spremnosti kritizirati latino izvještaje, koji su mu, naravno, poznatiji kao srednjovjekovni. Mozarabska kronika 754, napisana latinskim jezikom, nesumnjivo je informativnija i starija od arapskog narativa. Budući da je autor verziju svoga pisanja postavio na 754, Collins, ali i većina njegovih kolega smatra autentičnim suvremenim izvješćem. Međutim, najstariji fragmenti rukopisa datiraju iz 9. stoljeća, a najstariji cjeloviti tekst iz 12. stoljeća, što ostavlja malo prostora za promjene kod autista. Usput, opis arapske povijesti u ovoj kronici jasno pretpostavlja znanje o kasnijoj gradnji povijesti Abasida. Međutim, opisi specifičnih crkvenih povijesnih događaja i zbivanja u carstvu Visigoth, koji su u tradiciji Seidvilskog isidora i Johannesa Biclarusa, izgledaju prilično točni, prema drugim izvješćima. Ona također izvještava o islamskom razdoblju dosljedno više materije i stoga vjerodostojnije od arapskih narativa, koji prvenstveno rade s biblijskim i drugim topojima. Na primjer, čini se da se vidi da je osvajanje prvenstveno rezultat ugovora između Saracena i onih visigota koji su kao lokalni vladari razvili određenu neovisnost od kraljevske obitelji. To nije samo vjerodostojno jer se u protivnom teško može objasniti nevjerojatno brzo osvajanje Iberskog poluotoka. Arheološki nalazi do sada su, u svakom slučaju, pokazali razaranje samo na vrlo malo mjesta, koja se mogu datirati u 8. stoljeće, iako nije uvijek jasno jesu li oni zbog napada Saracena ili Maura. Najranije arapske pripovijesti potvrđuju da su "osvajanja" često donosili ugovori, iako pridaju posebnu važnost Arapima koji su silom oružja osvojili Sjevernu Afriku i Španjolsku, jer su osvajači, a ne ugovor, osiguravali osvajače jako mnogo opsežnija prava i posebno dohodak. Ipak, čak se i u tekstovima vođenim takvim interesima spominju zavjere protiv vizigotskog („španjolskog“) kralja i izdaje u korist Saracena od strane pojedinih vizigotskih plemića, to jest osvajanja ugovorom. S obzirom na oskudne izvore i gore spomenute ideološke interese i predrasude, ne čudi što je historiografija više doprinijela razvoju ili konsolidaciji legendi o al-Andalu, a manje za njih na temelju onoga što se kaže o ranom i pomalo mogu sa sigurnošću reći nakon mračnih vremena, kritički ispitivati. To se u ovom trenutku ne može detaljno nadoknaditi. Ograničavam se u predstavljanju barem nekoliko primjera mogućnosti ispitivanja legende putem općeprihvaćenih činjenica. 3 legende o specifičnoj plodnosti al-Andalusa za umjetnost, znanost i ekonomiju 3.1 Razmnožavanje filozofije? Mit o "convivenciji", koji je također aktivno promovirao UNESCO, zadržao se do danas, plodnom mirnom suživotu i radu članova tri glavne monoteističke svjetske religije pod muslimanskom vlašću. Bio je to razlog za kulturni procvat al-Andalusa. [9] Da je takva suradnja između religija, samo ista dva ili tri imena kršćana i (mnogo više) Židova, trebala dati, trebala je biti zapanjujuća [10] , nismo politički živjeli u vremenima stalne prijetnje izbijanja muslimanske mržnje. ispravne pohvale islama kao religije mira. U odnosu na Al-Andaluziju, ljudi su posebno voljeli kulturnu i povijesnu zabludu usmjerenu na Španjolsku. Ono što se kod Al-Andalusa razvilo u području filozofije, nije posebno andaluzijsko-islamsko-arapsko ili je proizašlo iz suradnje s kršćanima i Židovima, ali ima svoje korijene u helenističko-iranskim kulturnim dostignućima. Čak se ni u al-Andalu nisu mogli razvijati zbog vjerskih (i etničkih) uvjeta na samom Iberijskom poluotoku, ali usprkos tome što su tamo islamsko postupno prevladavali, usprkos često očigledno antikulturnom utjecaju islamskih učenjaka i sudaca i to uvijek u prilično kratkim vremenskim intervalima. Prvi se prozor otvorio u kalifatu al-Akama II (961. - 978.), koji se okupio oko svog dvora uz sunitsko-malikitske pravne učenjake, predstavnike helenističkih Mutazila i misticizme koji su nastavili sinkretičku i neoplatonsku tradiciju. Kako bi ga zaštitio od islamskog klera koji je stekao pravoslavne postupke, također je pozvao nevjernike, naime ibadite (vidi dolje) berberske vojnike u zemlju. Ova relativno liberalna faza završila je preuzimanjem vlasti od strane Almansora 978, koji je sklopio savez sa sunitsko-malikitskim ulemama kako bi mu osigurao legitimitet - on nije bio potomak umayyada, nego amirid - i naložio im je da napišu sve knjige drevne znanosti, uklanjanje i uništavanje logike i drugih "neislamske" znanosti iz biblioteke njegovog prethodnika, zadatak posvećen islamskom svećenstvu s uvjerenjem i predanošću. Na kraju vladavine Amirida prodat je ostatak knjižnice u Kordobi, koja je nekada bila najveća u Europi. Znanstvenici, filozofi, pa čak i pjesnici, optuženi su i bježali na liberalniji Orijent ili u Sjevernu Afriku, koja je također bila liberalnija. Kulturno plodno vrijeme, koje je posebno pogodovalo andaluzijskoj poeziji, počelo je tek nakon Amirida, kada se kalifat raspao i rastopio u čak 54 mala taifska kraljevstva, koja su često pridavala veliku važnost sjajnom i kulturno bogatom dvorskom životu. Tada je, pod vlašću Berberskih Almoravida i Almohada, od kraja 11. do početka 13. stoljeća, al-Andalus postao svojevrsni prilog Berberskom carstvu koje je imalo svoje političko i kulturno središte u Fezu i Marakešu i od tamo su kontrolirali trgovačke putove zlata i robova od luka Niger do Sredozemlja, sjajan dvorski život u Sevilli ili Granadi bio je gotov. Ipak, zahvaljujući liberalnijem stavu nekih afričko-berberskih vladara, utjecaj andaluzijskih ulema i sudaca mogao bi se umanjiti za kratko vrijeme. Dakle, u drugoj polovici 12. stoljeća, procvat filozofije u Al-Andalu trajao je nekoliko desetljeća, ali tada su krajem andaluzijski vjerski učitelji i suci brutalno okončali Berber Vladari su smatrali da ih moraju pobijediti kao saveznike u trenutku vojnog pritiska kršćanskih carstava na sjeveru Španjolske. U to je vrijeme Averroes, poput Mosesa Maimonidesa, morao pobjeći iz Cordobe, a veliki filozof, književni lik i znanstvenik Abubacer također je preferirao liberalni sud u Fezu svojoj domovini. Čak je i al Maqqari, sjevernoafrički musliman koji je dovršio svoju zbirku izvještaja o al-Andalu, u prvoj polovici 17. stoljeća, mislio, unatoč svim divljenjem andaluzijskoj prošlosti, da je al-Andalus vrlo nezahvalno tlo za filozofiju. Najviše su ih mogli držati u tajnosti. 3.2. Bilješke o katedrali Mezquita / Córdoba [1] Zahvaljujući entuzijazmu za kulturu al-Andalusa, lako je zaboraviti da zgrade s bogatim štukaturama i freskama, kakvim se mogu diviti u Umayyadima i Abasidima u Siriji ili u dva toka, potpuno nedostaju. Očito, umjetnička dizajnerska snaga i pripadajuće umjetničke vještine, kojima su se još uvijek divili u kasnim gotičkim mozaicima razdoblja Visigoth, nestali su. Mozaična djela iz 10. stoljeća, kojima se možemo diviti u takozvanoj džamiji-katedrali u Kordobi, lokalne snage nisu mogle provesti ni tijekom ovog veoma hvalevrijednog doba kulture al-Andalusa. Čini se da je razgovor o ovoj zgradi kao "savršenom islamskom spomeniku" sastavni dio njemačke popularne kulture danas, kako pokazuje duži članak Volkera Mehnerta u Frankfurter Allgemeine Zeitung. Kao i obično za putopise, Mehnert se odnosi na mezkvit u svom sadašnjem obliku. Tako se divi „muslimanskim umjetnicima (… umjetnicima)… stropovima i zidovima s pravom poplavom ukrasa (poplavljenih) koji se uzdižu do burnog vrhunca u mihrabu, molitvenoj niši, u remek-djelo maurske vjerske umjetnosti… "Međutim, s ovom elogijom" muslimanskih "umjetnika nije u redu s kasnim dizajnom džamije u 10. stoljeću. Kršćansko-vizantijski stručnjaci za mozaik upućivali su kordobanske radnike i morali su sa sobom donijeti sav materijal iz Bizanta. "Islamska molitvena niša" (quibla) nije tako islamska kao što autor misli. Molitvene niše, poput onih na Kupi stijene, pronađene su tijekom kasnog rimskog razdoblja, a također i u visigotskim crkvama. Kvibla također nema orijentaciju prema Meki. Budući da svi arheolozi i povjesničari umjetnosti očito pretpostavljaju ispravnost islamske tradicionalne pripovijesti, oni prirodno imaju problem s nedostatkom orijentacije prema Meki, pa se čovjek teško bori s objašnjenjem koje bi bilo kompatibilno s tradicionalnom literaturom. Nieto Cumplido iznio je različite hipoteze za objašnjenje i na njima temeljio svoju autoritativnu interpretaciju. Nakon toga, orijentacija Kordobezijske džamije podrijetla ne slijedi orijentaciju prema Meki, već ipak i otprilike orijentacija sjeveroistočnog i jugoistočnog zidina Ka? Abe u Meki. Ali zašto biste se orijentirali na ovu zgradu, koja je u to vrijeme vjerojatno bila nepoznata u Kordobi kao i sama Meka? Središte carstva Umayyad bio je Damask, a glavni hodočasnički put vodio je odatle prema Jeruzalemu. Izraz "Meka" prvi put se pojavio na kovanicama 201. i 203. godine nakon Arapa. Prije toga, izgledalo je politički, ekonomski i ideološki previše beznačajno da bi se moglo označiti kao mjesto kovanja za kovanice. Španjolsko-latinska kronika Crónica mozárabe, datirana u 754. godinu, smjestila je Meku ili Maku, kako se u tekstu kaže, na mjestu na kojem je Abraham živio, u mjestu Harrân, u regiji s dvije struje. U stvarnosti, izgradnja takozvane osnivačke džamije temeljila se na postojećim zgradama, posebno na toku ulice. Argumenti za islamski karakter prekrasne građevine u Kordobi ispadaju prilično lažni. I posljednje, ali ne najmanje bitno, činjenica da je osnivačka džamija i dalje morala raditi bez minareta, zapravo se ne uklapa u tradicionalne ideje islamske džamije. Općenito, gradnja džamije u Córdobi nimalo ne sliči ostalim ranim džamijama. Obično se sastoje od struktura koje su postavljene oko unutarnjeg dvorišta. Izuzetak je džamija al-Aqsa u Jeruzalemu, koja je sagrađena po uzoru na kršćanske bazilike. Udaljenost između transepta ove džamije približno odgovara onima u Kordobi. Međutim, Hamilton, na čijim se studijama temelji sav daljnji rad na jeruzalemskoj džamiji, značio je da, s obzirom na neizvjesne činjenice, ne bi trebao davati izjavu o transeptu. Bilo mu je izvjesno, međutim, da je u Jeruzalemu, kao i kod kršćansko-vizantijskih bazilika, posebno naglašena uzdužna os i središnja lađa. Oboje se odnosi i na Kordobu, ali samo u znatno oslabljenom obliku. Tamo je temeljna građevina pravokutna, gotovo četvrtasta dvorana bočne duljine oko 70 metara. Mnogo je posjetitelja džamije-katedrale posebno zanimalo, čak i pogođeno, aurom urušene šume koju uglavnom čine stupovi iz rimskih i vizigotskih zgrada. Isto se ne zna iz španjolske ili bizantske crkve, niti iz rano muslimanske arhitekture. Ako ova arhitektonska posebnost čini zgradu jedinstvenom za svoje vrijeme, kako možete reći da je to islamska građevina? S druge strane, u sjevernoj Africi, a posebno u preislamsko vrijeme, uglavnom postoje crkvene zgrade koje slijede vrlo slične građevinske principe kao džamija-katedrala u Kordobi. Ignacio Olagüe to je već istaknuo, ali kao falangist to se više ne može tražiti. Doista, crkva Damous el Karita, iskopana u Kartagi krajem 19. stoljeća, ima vrlo sličan tlocrt. Osnivačka džamija u Córdobi uključuje 7 brodova sa 12 yokes, "Damous el Karita" također 7 brodova sa 14 yokes. Glavna razlika je u tome što je Kartaga malo više isticala uzdužnu os nego u Córdobi. Dvorane Hypostyle-a poput onih u Córdobi i Carthage-u postojale su i mnogo ranije, naime u faraonskoj arhitekturi hramova, uključujući Karnak. Nekada su korišteni u ranokršćansko ili ranosrednjovjekovno doba, na primjer u slučaju festivalske dvorane Thutmosis III. (18. dinastija), pretvorena u crkvu. Načela gradnje takvih dvorana hipostila tada su usvojena i za nove crkvene zgrade iz 4. i 5. stoljeća u Egiptu ili na egipatskoj mediteranskoj obali te su se stoga lako mogle koristiti kao model za druge crkvene zgrade na mediteranskoj obali, na primjer u Kartagi. Dakako, trenutni oblik Kordobezijske džamije, koju su proširenja dala dobro u 10. stoljeće, više se ne može uspoređivati ​​s egipatskim i sjevernoafričkim dvoranama hipostila. Budući da danas njegov prostor raste na 1,5 hektara i na više od 600 stupova, mora se smatrati potpuno neobičnim spomenikom koji se ne može usporediti s bilo kojom prethodnom zgradom. Poseban dojam da niti jedan posjetitelj ovoj zgradi ne može pobjeći ne zbog originalnog izgleda, već činjenice da su naknadne zgrade za dogradnju zadržale strukturu izvorne građevine i dosljedno se nastavile. Dvostruko obožavane dvostruke arkade vjerojatno nisu dio osnivačke džamije, barem ne ako možete vjerovati arapskim povijesti o mezquiti. Nakon toga, 'Abd er-Rachman, trebala bih samo godinu dana, od 779. do 780., da srušim crkvu San Vicente i sagradim novu džamiju. S druge strane, ako se kaže da je Abd er-Rachman II., Prema istim izvorima u 9. stoljeću, kada su vladari u Córdobi imali potpuno drugačija sredstva i mogućnosti, trebalo bi im trebati 15 godina da prošire zgradu, manje je veličine od izvorne građevine, razumno je pretpostaviti da se arhitektonsko dostignuće kojem će se diviti dvostruke arkade ne može pripisati izuzetno kratkom razdoblju gradnje 8. stoljeća, već samo 9. stoljeću. Dvobojni lukovi su naizmjenično izrađeni od opeke i prirodnog kamena. Modeli ove tehnike mogli bi se naći u rimskim građevinama, poput akvadukta Mérida, kasnije i u carsko-vizantijskim građevinama iz 6. stoljeća, a zatim i u bazilici Damaska, takozvanoj Umayyad džamiji. Oblik lukova lukova poznat je iz vizigotskih vremena u Španjolskoj, ali se mogu naći i ranije u Siriji i Mezopotamiji. Svoj umjetnički dizajn postigli su tek u 9. i 10. stoljeću. Tek je sada u Kordobi moguće da se, prema klasičnom rimskom obrascu, izrade nove prijestolnice prema grčko-bizantskom naputku, dok su se u osnivačkoj džamiji koristile samo visigotske spolije. Isto vrijedi i za stupce. Takav napredak u 10. stoljeću govori o dodjeli dvostrukih arkada kasnijoj epohi od osnivača. 3.3 Dioskuridi ili slučaj izrazite pogrešne prosudbe Andaluzijskog doprinosa znanosti Iako su kasnoantičke tradicije opstale na istoku Arapskog carstva, one su u velikoj mjeri, ako ne i potpuno, nestale na zapadu. Od 9. stoljeća helenistička književna i filozofsko-teološka bagdadska moda došla je do al-Andalusa, a istočne su ideje prihvaćene i u tekstilnoj umjetnosti. Ali čak i u 10. stoljeću, kada se Córdoba općenito smatrao najvažnijim i najbogatijim gradom u Europi, prvi andaluzijski kalif, 'Abd er-Rachman III., Primio je iz Carigrada Materia Medica des Dioskurides, najvažnije farmakološko djelo Grci će, kao poklon, tražiti prosljeđivanje prevoditelja koji bi mogao učiniti da imena biljaka budu čitljiva za andaluzijske. Car je odobrio taj zahtjev i poslao redovnika po imenu Nicholas. Córdoba je već imao prijevod s grčkog imena Stephanos u 9. stoljeću, koji je uredio njegov učitelj Hunain Ibn Ishaq, ali arapski izrazi još nisu pronađeni za sva grčka imena, ili barem nema izraza koji razumio bi se u Kordobi. Mora da je sam Hunain Ibn Ishaq bio upoznat s tim, jer je prethodno preveo sve spise najpoznatijeg grčkog liječnika, Galena, koji se već oslanjao na Dioskuride. Možda mnogi pojmovi u prijevodu Hunaina Ibn Ishaka uopće nisu bile arapske riječi, već aramejske riječi koje su se još uvijek razumijevale na Istoku, ali ne i na Zapadu. Hunain Ibn Ishaq učinio je arapski jezik naukom na prvom mjestu. Zbog problema s prijevodom s grčkog na arapski jezik svoje je prijevode temeljio na prijevodima koje je prethodno izveo na dugo razvijeni semitski znanstveni jezik, na aramejski. Međunarodno cijenjeni povjesničar arapsko-islamske znanosti poput Juan Vernet-a proučava Dioskuride kao važan dokaz onoga što zapadna kultura duguje muslimanskim Arapima al-Andalusu. Izgleda da mu ne smeta činjenica da je sve u Kordobi nastalo zbog prijateljske pomoći kršćanskog cara u Carigradu, što je omogućilo suočavanje s Materia Medicom. Niti mu smeta što Hunain Ibn Ishaq nije bio samo andaluzijski, nego i muslimanski Arap uopće. Ono što ne spominje je da je Hunain Ibn Ishaq bio kršćanin, kao i njegov učitelj Bochtiso, a obojica su predavali u Gundeschapuru, gdje je u 9. stoljeću postojala bolnica pod upravljanjem kršćanima i kršćansko sveučilište. Usput, potpuno je nepoznato što je postalo Kordobesijskim Dioskuridima. Najraniji rukopis u Španjolskoj, knjižnica San Lorenzo del Escorial, potječe iz 10. stoljeća i pisao je u Italiji. Rukopisi Materia Medica na grčkom, latinskom i arapskom jeziku bili su poznati tijekom ranog i kasnog srednjeg vijeka na Sredozemlju. Dioskuridima nisu trebali nikakvi andaluzijski ili arapsko-islamski odašiljači. Uvijek je bio prisutan. S druge strane, proarapska propaganda povjesničara znanosti poput Verneta prirodno ima osnovu u stvarnosti. Stoga ne može biti dvojbe da su drevne tradicije u području medicine, u njihovoj raznolikosti i u širokom opsegu, preuzeli autori arapskog pisanja i tako prenijeli dalje. Međutim, ono što općenito nije uzeto u obzir prilikom predstavljanja ove usluge posredovanja, a također i s Vernetom: Arapski autori nisu ozbiljno shvatili osnovno načelo Galena, grčkog utemeljitelja nedavnih medicinskih zbivanja, naime suočavanje svih teorijskih razmatranja s empirijskim dokazima u većini retorički zauzeto. Kao rezultat toga, mnoga područja medicine nisu se dalje razvijala, već su zapravo išla unatrag. Drugi primjer nerealnih značajki proarapsko-islamske propagande pružaju studije o kasnijoj ulozi arapske medicine u Španjolskoj. García Ballester je u svojoj Historia social de la medicina en la España de los siglos XIII al XVI [3] napisao da su arapska i grčka medicinska literatura, koja je bila mnogo bogatija od latinskih sveučilišta, još u XV. 16. stoljeće kružilo je među muslimanima i židovima. No da je ono bilo u posjedu Židova, kao i Muslimana, samo se nagađa i uopće nije dokazano [4] . Dakle, u tim tekstovima i njihovoj upotrebi nije bilo ništa muslimansko. Samo je jezik bio arapski. 3.4 Navodno sretan al-Andalus iz plemenskih asocijacija Idiličnu transfiguraciju al-Andalusa posljednjih je desetljeća ponovno ojačao Pierre Guichard [5] . Njegova teorija egalitarnog plemenskog društva u al-Andalu imala je kvalitetu kulturne revolucije. U svakom slučaju, to je pokrenulo istraživanja, kako arheološka tako i povijesna, do neviđene mjere. Tržište je bilo preplavljeno bezbroj arheoloških studija i novih povijesnih djela povezanih s Guichardom [6] . Stvorili su sliku mirnog i simpatičnog egalitarističkog stanovništva koje je živjelo u Al-Andalu, koje je potom palo u katastrofu tijekom crtanog crtanog pomirenja koje su nosile mračne sile, tj. Redovnici, redovnice, vitezovi i feudalni gospodari. Argumenti protiv takve bajkovite i ideološke gluposti obiluju na stolu [7] , ali čini se da veliki dijelovi španjolskih islamskih studija, kao i politike, nalaze izgled za navodno nesmetanu idiličnu "convivenciju" prošlost previše primamljivu da bi mogli iznijeti kritičke primjedbe. , To su, na primjer, Središnja država kojom se u to vrijeme prilično čvrsto upravljalo i koja se uopće nije mogla razvijati na temelju plemenskih kultura [8] . Osim toga, Guichardove ideje o egalitarnim oblicima života u plemenskim udruženjima slijede iluzije antropološke literature 20. stoljeća, što je iskustvo pokazalo da nije uvijek posve nezanimljivo. Prema ovome, strukture beduinskih plemena uvijek su svugdje iste, što je dovelo do pogrešnog mišljenja da se trenutne plemenske strukture, na primjer na Arapskom poluotoku ili u Sudanu, mogu prenijeti jedna na drugu na plemenske odnose u Magrebu 8. stoljeća i u al-Andalu [9] ] . Posljednje, ali ne najmanje bitno, postoje predislamska svjedočanstva o oblicima gradnje i naseljavanja u al-Andalu, koje Guichard i drugi koriste kao dokaz plemenskih struktura, posebno dvoraca u vezi sa seoskim strukturama, tj. Takozvani kompleks hisn / qarya, ali nema modela u Siriji ili u Berberu u sjevernoj Africi. Također, dvorci se ne mogu pronaći svugdje gdje se mogu naći arapska i berberska naselja. Općenito, čak i u Magrebu berberska naselja nikako nisu bila plemenske organizacije koje su se, kako Guichard vjeruje, temeljile na krvnim odnosima i endogamiji. Umjesto toga, formiranje grupa dovelo je do koherentnih političkih i ekonomskih interesa. To eliminira bilo kakvu osnovu za povezivanje arheoloških nalaza s genealoški definiranom plemenskom strukturom. Daleko najčešće pojave dvoraca potječu iz 10., kada se središnja vlada impresivno stabilizirala prvim kalifatom, a posebno među Almoravidima i Almohadima u 11. do 13. stoljeću. Dakle, oni nisu rast plemenskih struktura, već interesi središnjih vlada i očito služe teritorijalnoj obrani. 3.5. "Islamska" tehnologija navodnjavanja kao osnova za rast stanovništva na Iberijskom poluotoku iz 9. stoljeća? Prema istraživačima kao što je Thomas F. Glick [6] , upravo su "islamski" sustavi za navodnjavanje predstavljali glavnu osnovu za bogatstvo Umayyada u gradu Al Andalus. Bez sumnje, oni su presudno doprinijeli povećanju produktivnosti poljoprivrede i na taj način opskrbljivanju stalno rastućeg stanovništva. Ali kako su "islamske" bile ove tehnike navodnjavanja? Glick pronalazi uloge za to u blizini Damaska ​​ili među Berberima. Ali, čini li to islamskim izumom? Svakako ne. U obje regije rimske i iranske tehnike navodnjavanja koje su Rimljani usvojili već su radili kao i na Iberijskom poluotoku; u sjevernoj Africi, a vjerojatno i u Španjolskoj, postojali su i sofisticirani Punier-ovi sustavi još prije Rimljana. Arheološki istraživački tim na čelu sa K. Butzerom utvrdio je 1985. za regiju oko Valencije, koju je Glick također posebno intenzivno proučavao, da se navodnjavački sustavi koji se smatraju posebno islamskim sastoje u obnovi rimskih sustava navodnjavanja. Najopsežniji sustavi ponovno su pokrenuti u 8. i početkom 9. stoljeća, tj. U vrijeme kada su berbersko i arapsko naselje još uvijek relativno slabo, a lokalno stanovništvo još nije bilo u velikoj mjeri islamizirano. Kasnije su dodane tehnike iz sjeverne Afrike i Sirije, ali su rimski sustavi uglavnom ostali nepromijenjeni, što i ne čudi, jer su u sjevernoj Africi i Siriji, između ostalog, rimske tehnike ili iranska ili pučka tehnika nastavili Rimljani radila. Širenje navodnjavačkih sustava u brdovitim predjelima zaleđa Valencije od 10. stoljeća također je uglavnom slijedilo rimski ili općenito mediteranski model. Usporedba ranih rimskih sustava s kasnijim sustavima nastavljenim pod islamskom vlašću pokazuje da postoje razlike među njima, ali više leže u postupnim promjenama, a ne u vrsti tehnologije navodnjavanja. Značajke kontinuiteta mnogo su izraženije od promjena. Ova se situacija nije promijenila, suprotno onome što pristaše islamske teze misle, čak i kada je regija pala u ruke kršćana sa sjevera nakon Rekonkviste, a također ne nakon konačnog protjerivanja moriska 1609. [7] , To nije bila tehnologija koja je omogućavala rast stanovništva, već je obrnuto, brzi rast zahtijevao sve intenzivnije oblike upotrebe u poljoprivredi. A taj rast nije bio posljedica religiozno oblikovanih kultura, kao što povjesničari mentaliteta u jeku francuske škole Annales vjeruju, kao da je arapsko-islamska kultura dovela do radikalnog raskida s osiromašenjem i depopulacijom zemlje uzrokovana kršćansko-vizigotizmom, a potom proizvela rast , Umjesto toga, klimatske promjene i iznenadni kraj prethodnih ponavljajućih epidemija kuge uzrokovali su porast stanovništva širom Sredozemlja, ali i u kontinentalnoj Europi [8] . 3.6. Razvoj stanovništva i njegovi prirodni uvjeti Iz tog razloga, posebno u anglosaksonskim istraživanjima, u posljednje vrijeme postoji distanca od ideje da promjena s vizigotsko-kršćanske na arapsko-berbersko-islamsku vladavinu znači duboki društveni i kulturni iskorak. Umjesto toga, pretpostavljamo postupne procese postupnog prijelaza (vidi Wickhamov "drugi prijelaz"). Rezultati arheološkog istraživanja imali su presudan utjecaj, posebno onaj koji nije bio usredotočen na al-Andalu, ali uzeo je u obzir cijelu mediteransku regiju, a također i kontinentalnu Europu, te se velikim dijelom koristio radiokarbonskom metodom za datiranje njihovih nalaza. Rezultati tih istraživanja mogu se reći da uključuju: Otprilike 50 do 100 godina prije "osvajanja" 711. godine već su prvi znakovi novih naselja u južnoj Španjolskoj, uglavnom malih zaseoka i sela. Ispitivanje materijalnih dokaza (krovne pločice, prostorna podjela kuća, keramika) ovih novonastalih naselja pokazuje da imaju iste obrasce kao i naselja iz 6. stoljeća, a od tada pa sve do sredine 9. stoljeća niti jedno otkrivaju se velike promjene. Nema dokaza o tradicionalnoj berberskoj keramici. Ono što je upečatljivo je samo intenzivnija uporaba lončarskih kotača umjesto ručno izrađene keramike, što se može objasniti potrebom za određenim povećanjem proizvodnje zbog porasta stanovništva. Potterski diskovi također su bili u uporabi prije velikog kolapsa u 5. i 6. stoljeću. Tek oko 950 ili 1000 mogu se pokazati značajne promjene u materijalnoj kulturi [9] . Taj razvoj sugerira da porast stanovništva nije bio samo zbog doseljavanja pripadnika stranih kultura, već posebno zbog stalnog rasta lokalnog stanovništva. Rast nije slijedio ravnomjerni ritam. Umjesto toga, stanovništvo i gospodarski proizvod posebno su narasli u 9. i 10. stoljeću, kada se i Španjolska, kao i sve druge zemlje Mediterana i kontinentalne Europe, približavala optimalnoj klimi. Kad se klima znatno ohladila, od kraja 11. do početka 12. stoljeća, napuštalo se sve više naselja. No, također se čini da je ovdje igrala ulogu da se tlo prethodno intenzivno koristilo, što je posljedica progresivne erozije. Bilo kako bilo: kad su kršćani na početku 13. stoljeća pokorili velike dijelove al-Andalusa, zemlja je već bila u ekonomskom i demografskom propadanju. Uspon i pad u drugim mediteranskim zemljama potpuno su paralelni sa španjolskim razvojem. Isti razvoj se događa i u sjevernijoj kontinentalnoj Europi i na Britanskim otocima, ali ovdje s blagim zaostatkom vremena. Dakle, nikakve religiozne ili druge mentalitetne osobitosti ne mogu biti povezane s promjenama u rastu stanovništva i pripadajućem ekonomskom razvoju. 3.6. Vjerska raznolikost ili: Koja je religija došla u Španjolsku 711. godine? [10] Ne samo ideolozi „convivencia“, nego i svi povjesničari povezani s Al-Andalusom općenito podliježu temeljnom pogrešnom tumačenju religiozne povijesti. Leži u činjenici da su kršćanstvo, judaizam i islam pogrešno shvaćeni kao homogeni i različiti entiteti. Čak je i današnji koncept religije, primijenjen na uvjete u ranom srednjem vijeku, anakronizam. Također nije bilo ni „kršćana, ni“ muslimana, ni „židova“, već mnoštvo različitih religijskih tradicija, od kojih su neke bile povezane jedna s drugom preko današnje konfesionalne granice. Postojala je kršćansko-gnostička i asketsko-mistična heterodoksna tradicija, dijelom povezana s imenom Priscillian, kao i muslimanska i židovska gnostička tradicija, što se odražava u radu prvog andaluzijskog filozofa Ibn Masarra (kraj 9. stoljeća). Od danas objavljena samo dva spisa Ibn Masarre, jedan podsjeća na kršćanskog gnostika, naime Pseudo-Ga? I? (koji se tada smatrao muslimanom), drugi židovskoj Kabali pod utjecajem gnostičkog, neoplatonskog, kršćanskog. Nadalje, čini se da je Ibn Masarra, izuzetak u 9. stoljeću, nastavio život kršćanskih pustinjaka. U njemu je slijedio svog oca, koji se bavio gnostičko-mističnim učenjem sufijskog svetog Dhul-Nun al Misrija i proučavao je s sljedbenikom učenja slobodne volje, Khalîl al-Ghafla. Njegovi spisi spaljeni su u Kordobi. Međutim, to nije učinilo ništa da zaustavi širenje Mutazila i masarrizma. Te međusobno povezane struje cvjetale su čak i nakon što je halif? Abd al-Ra? Man III pod njegovim nasljednikom al-Akamom II osudio Ibn Masarra učenja čak i među Amiridima koji favoriziraju malikitsko-sunitske suce, Amiridi su izgubili kao heterodoks cijenjene struje nisu stekle odobrenje i uspjeli su se nesmetano razvijati u većini taifskih kraljevstava u 11. stoljeću. Osim utjecaja Gnoze, koja se u Španjolskoj redovito povezivala s imenom Priscillian, postojale su vrlo različite kršćanske tradicije, od kojih su neke bile povezane s muslimanskim pogledima. Otprilike sredinom 9. stoljeća kršćanski mučenik poput Alvara Kordoškog požalio se da većina kršćana misli na Kordoba od Isusa isto kao Saracene, da je on samo čovjek, čak i ako je on vrlo posebna osoba. Ova se referenca često tumači kao dokaz utjecaja muslimanskih muškaraca na pokorne kršćane. Istina, međutim, samo svjedoči o preživljavanju kristoloških uvjerenja heterodoksa koja su prethodno bila podrijetlom iz španjolskog tla. Barem na početku 7. stoljeća, azijanstvo vizigota još je bilo živo prema kojem Isusu nije bilo dano isto božanstvo kao Ocu. Monofiziti su ostali prisutni na jugu zemlje, a na njega nisu najmanje utjecali monofizitski sirijski biskupi koji su zemlju misionizirali. Toledski metropolit Elipandus tada je oko 800. propagirao oblik posvojitelja prema kojem je Isusa, prema svojoj ljudskoj prirodi, usvojio samo otac. Njegov posvojiteljstvo, koje je trebalo da dovede jug zemlje, u kojem su protivnici trogirske doktrine očigledno imali prednost, natrag u španjolsku crkvu, imao je i kršćansku pretpovijest, dok on u islamu uopće nije igrao nikakvu ulogu. Da se islam treba promatrati i na različit način, vidljivo je iz gornje karakterizacije Ibn Masarre u drugoj polovici 9. stoljeća, tj. U vrijeme kada su ideje o onome što je bio islam, prema općem mišljenju već se očvrsnula. Koliko je manje mogao pretpostaviti sunitski oblik koji će se kasnije razviti, a zatim biti dominantan, ali još uvijek bezbroj varijacija, početkom 8. stoljeća! Ipak, cjelokupna tradicija Al-Andalusa ravnodušno govori o "islamu" i da su uglavnom muslimanski Berberi 711. godine osvojili Španjolsku sa samo nekoliko Arapa. Nitko ne sumnja da su Berberi došli u Španjolsku s novom religijom koja se zove islam, iako su je tek nedavno osvojili, nisu govorili arapski i gotovo sigurno nisu imali Kur'an pri ruci, jer još nije postojao u svom kasnijem obliku i tako to tada nije moglo biti u prometu. U stvari, Berberi su u velikoj mjeri bili Židovi, ali većina je bila kristijanizirana. Do 7. stoljeća u Sjevernoj Africi je bilo oko 200 biskupskih sjedišta. Tada se, međutim, njihov broj brzo smanjio. U 8. stoljeću ostalo ih je samo 40, sredinom 11. stoljeća oko 11; obrnuto, moglo bi se reći i da je stoljećima nakon navodne totalne islamizacije Berbera u Magrebu još bilo tih 11 biskupskih sjedišta. Kršćansko-latinski natpisi mogu se naći čak u Kairuanu u 11. stoljeću [11] . Jednostavna jednadžba Berbera s muslimanima stoga nema bilo kakvu činjeničnu osnovu za rano 8. stoljeće i neko vrijeme nakon toga. Pored toga, oko 30 godina nakon osvajanja Španjolske, sjevernoafrički Berberi ustali su protiv arapskih gospodara i borili se protiv njih u ime Isusovo, kako pišu kasnije autori, kako bi pokazali navodno nedostatno obrazovanje i razumnost Berbera. Barghawâta Berberi imali su svoj Koran, onaj na berberskom jeziku, koji je redovito govorio „u Isusovo ime“, umjesto „u ime Allaha“. A tamo gdje je arapski Koran rekao "Bog je velik" [12] , Berberi su rekli: "Isus je velik". Barghawatski vođe, poput Fatimidskih vladara kasnije, sebe su smatrali Mahdijem, koji je djelovao u ime eshatološkog Isusa i koji će se zajedno boriti protiv Antikrista zajedno s Isusom. Barghavate su se smatrali haridžitima, što znači da su ih svrstali u najraniju islamsku sektu kako bi ih sa istoka lako mogli označiti za sve nepokorne "muslimane". Osim štovanja Isusa, odlikovala ju je i obaveza asketizma uslijed asketskih pokreta u Istočnoj Crkvi i razgraničenje od svih ne-asketskih, "grešnih" muslimana. Bili su bliski kršćanskim donatistima u sjevernoj Africi, koje je Augustin dugo osuđivao, ali koji su još uvijek bili aktivni u sjevernoj Africi u 7. i 8. stoljeću, prema dokazima Donatističkih grobnih ploča. Pozvali su i na asketizam i na strogo razdvajanje ne-asketske kršćane koji žive u zajedništvu s grešnicima. "Ibaditi" su se doselili i u Sjevernu Afriku, tj. S Berberima, i nisu formirali pleme, kako to arapski povjesničari tvrde zbog svoje fiksacije na plemensku povijest, koja se temeljila na židovskoj povijesti, već su bili "sluge Božji" u smislu AT i NT, poput njezino ime već kaže. U potpunosti, čak su i arapski graditelji povijesti pustili da dolaze iz Christian Hira; tek kasnije postali su heterodoks muslimani. Njihovi su vođe u Tâhertu u Sjevernoj Africi, glavnom trgovačkom mjestu na trgovačkoj ruti do zapadne Afrike, pronašli legendarne perzijske junake i nazvali sebe Rustam. Prvo su položili zakletvu na perzijskom jeziku. Uvijek su živjeli u zajedništvu s kršćanima. Ako bi morali napustiti grad tijekom oružanih sukoba, kršćani bi krenuli s njima. Slično Donatistima i takozvanim Kharidjitima, strogo su se odvojili od ostalih vjernika, tj. "Grešnika", ali samo ako su ti drugi vjernici bili muslimani. Bili su izuzetno tolerantni prema drugim poganskim kultovima, poput obožavanja ovnova. Zbog svega toga se čini da su ovi "muslimanski Arapi" poprilično malo arabizirani i također ne baš islamska (u kasnijem smislu). Prema njihovom podrijetlu to su bili kršćani koji su se tada pojavili u muslimanskoj odjeći. Međutim, mnogi od njih očito su ostali kršćanski "Božji sluge". Najpoznatiji predstavnik Christian Ibadituma je već spomenuti Hunain Ibn Ishaq al-Ibadi, koji je u 9. stoljeću djelovao prvenstveno u središtu kršćanske nauke, naime u perzijskom Gundeschapuru. Ibaditsko-karigitski Berberi tada su u al-Akalu II došli u većem broju pod al-Akamom II, koji je značajno ojačao svoju konjicu s njima, u drugoj polovici 10. stoljeća. U isto vrijeme, mnoge se obitelji Berber doselile u Španjolsku. Nakon propasti kalifata, ibaditi su trebali uspostaviti vlastito kraljevstvo taife u Carmoni. Pored ibaditske i hajdžitske tradicije, mutacilitska vjerovanja također su igrala veliku ulogu. Mutaziliti se tradicionalno smatraju pokretom koji je grčka filozofija htjela pomiriti s islamom i pokušala je nametnuti racionalističko mišljenje današnjim standardima. To se pokazalo najmanje u činjenici da su Kur'an gledali kao knjigu koja je poslana određeno vrijeme i određenom narodu, što su u različitom vremenu i drugi narodi trebali tumačiti na svoj način. To je zauzvrat dovelo do odbacivanja istaknute uloge arapskog proroka kao posljednjeg u nizu proroka. Umjesto toga, morali su biti novi proroci u svako doba i za svaku regiju. Tko je slijedio muslimansko učenje, tada je samo obraćao pažnju na površnu stranu Pisma, čije je vremensko, skriveno značenje trebalo preotkriti u svakom slučaju. Za Mutazila se kaže da su ga bagdadski Abasidski vladari na kraju uveli kao državnu religiju, ali tada nije prevladao. U stvarnosti, međutim, on nije predstavljao teološki sistematizirani i jasno diferencirani sustav od ostalih škola mišljenja, kao što su današnji povjesničari islama uslijed arapsko-islamske tradicije, već se formirao s drugim pravcima kao što su različite struje Kharidjita i ibadita sinkretički religiozno-filozofski pokret, koji bi se zbog nedostatka njegove definicije lako mogao pripisati svim mogućim protivnicima, uključujući Berbere. U osnovi, Berberi su se smatrali haridžitima i ibaditima jer su obično imali tendenciju da budu nesposobni, ali mutaciliti jer su odbacili ortodoksnu dogmatiku Arapa. Pa koji je islam došao u Španjolsku? Koliko znamo o berberskim plemenima sa njihovim kršćansko-židovsko-islamsko-sinkretičkim tradicijama ili čak prema svjedočenju gnostičkog Ibn Masarre, islam nije većina, kako je kasnije protumačeno. Možda zato latinski izvori Franaka i Langobara iz 8. i 9. stoljeća ne vide pripadnike nove religije u novoj konkurenciji moći, tj. U Saracenima ili Hagarenima. Uostalom, bili su poznati kao Saraceni i Hagareni još od antičke i kasne antike. Čak se ni u asturijskim pričama s kraja 9. stoljeća ne spominje borba između kršćana i muslimana. U kronici Alfonsa III. ("Rotense") religijska razlika spominje se samo u onoj mjeri u kojoj to u jednom trenutku kaže da je Muzza iz klana takozvanih "Beni Qasi" u Kordobi, koji se jedno vrijeme uspješno borio protiv središnje vladavine u Kordobi, "nacije" prema Gotu, ali o "ritu Mamentiano", kao da je taj "ritu" jedan od nekoliko mogućih kršćanskih obreda, ali ne posve drugačija religija. O pripadnosti ovom obredu se ne raspravlja ili kritizira na bilo koji način [1] . A kralj Asturije očito nema nikakve muke oko slanja svog sina Ordonija na dvor Beni Qasi na trening. [2] Ne postoje razmišljanja o vjerskim uvjerenjima Saracena, čak ni u Crónici mozárabe 754. Iako autor stanovnike Španjolske naziva "christiani", to ne znači pripisivanje nekoj religiji. Činjenica da upućivanje na "christiane" ne znači sljedbenike određene kršćanske religije, očito je već iz činjenice da kršćanski Franci nisu "kršćani", već samo "franki" ili "europense", a ako prijete "Hispaniji" s Galije, Latinska kronika vidi ih kao neprijatelje, a ne kao kršćansku braću. Čini se da kroničar vidi Arape ili Saracene usprkos svojoj žalbi, koja je predstavljena samo u jednom trenutku i čini se pretjeranom, o njihovim zločinima i devastacijama uzrokovanim njima, etničkoj skupini koja, prema "christiani", sada zaslužuje dominaciju i nastaviti tradiciju carstva Visigoth. Ne dijeli samo njihov prezir prema brojčano jačoj skupini "mauri", to jest sjevernoafričkih Berbera, on kritizira i one muslimanske upravitelje koji "christiani" vraćaju stvari ukradene od njih tijekom osvajanja, a samim tim i uz Berbere gnjeviti Arape i izazivati ​​nemire u zemlji. U tradiciji kasne rimske historiografije kao što je Isidore iz Sevilje, njeni kasni rimski modeli i njegovi nasljednici poput Johannesa Biclarusa, kronika ističe važnost carstva, a ne denominacijske ili etničke posebnosti. Stoga nije čudno da je autor iznenađen što Musa, guverner Sjeverne Afrike, prati generala "katoličke vjere" na putu u Španjolsku i da biskup po imenu Oppa iz obitelji bivšeg kralja visigota Egica aktivno pomaže u osvajanju Toleda , [3] Kovanice se smatraju daljnjim pokazateljima vjerske orijentacije osvajača iz 711. godine [4] . Ne upuštajući se u numizmatičke detalje, ovdje bi trebalo uzeti u obzir samo vjersko značenje natpisa novčića. Postoje samo latinični natpisi na zlatnim dinarima, koji su kovani od 711. do 715. godine točno prema modelu zlatnika koje je posljednji put proizvela Vizantija u Kartagi, na osnovu njihove veličine, oblika i težine. Kao mjesto kovanja spominje se "Spania", a ne al-Andalus. Odgovarajuća bizantska porezna godina navedena je kao datum kovanja. Sve religiozne formule natpisa sadrže izričito monoteističku ispovijest: "U Gospodinovo ime nema (nema) Boga osim Boga samoga", ili: "osim našeg Boga samo", ili: "osim samo Boga, nema drugog Bog ", ili" osim samog Boga, nema suputnika ", ili:" osim samo Boga, milosrdnog ", ili:" osim što je Bog sličan "(" similis "). Umjesto simbola vjerske države omajadskog vladara 'Abd al-Malika, kolac, ulog s kuglom na vrhu ili slovom' T ', ovdje možete vidjeti uglavnom osmokraku zvijezdu. Ona nema vjersko značenje u islamu, već se odnosi na stare punic-mavritanske karakteristike 2. i 3. stoljeća prije Krista. Na polovici i trećini dinara, međutim, simbol Omayyad redovito se pojavljuje na leđima (zvijezda se i dalje može vidjeti na prednjoj strani), naime na pola dinara kao stup sa kuglom na vrhu, na onoj -Tri treći dinara kao "T". Ovi simboli također nemaju „islamsko“ značenje. Od 716-719 / 20 kovano je dvojezično zlato dinara. Uglavnom osmokraka zvijezda na prednjoj strani i dalje djeluje kao državno-religijski simbol. Prednja strana ovih novčića redovito je posvećena natpisu na latinskom jeziku, poleđini arapskog natpisa. Arapski natpis u njemačkom prijevodu glasi u skladu s uobičajenim čitanjem: "Mohamed je Božji glasnik". Gramatički moguće čitanje "Hvaljeni (ili: čeznuti za: Muhammed (ne)) biti Božiji glasnik" "danas ne predstavlja većina istraživača koji rade na Institutu Saarbrücken Inârah, mada je ovo čitanje upravo ono što su radili veliki orijentalisti 19. stoljeća kako je Sprenger ili Hartmann još uvijek bilo pitanje. Oni jednostavno nisu nosili rolete propisane planovima njemačkog cara za Orijent i koje su sada određene svim mogućim političkim i ekonomskim interesima. Odgovarajuća godina Arapa navedena je kao datum na poleđini. Ne spominje se „hijra“ arapskog proroka. Sada se al-Andalus pojavljuje kao reljefno mjesto na stražnjoj strani. Prije su se ljudi poznavali na podu "Spania". Religiozna formula na latinskom odgovara monoteističkim objašnjenjima koja su prethodno dana u prijevodu na čisto latinskim kovanicama. Monoteističke ispovijesti obično se tumače kao prijevodi odgovarajućih arapskih ispovijedi. To odgovara muslimanskoj tradiciji koju su prihvatili i gotovo svi islamski učenjaci, kad se izjave arapskog i drugih jezičnih tekstova podudaraju, arapsku verziju uvijek treba smatrati originalnom, dok ostale verzije samo kao prijevod s arapskog jezika. Ovo previđa činjenicu da su, kao i u mnogim drugim slučajevima, monoteističke formule koje se ovdje razmatraju bile uobičajene u pretislamsko doba. Najpoznatiji primjer su monoteističke izjave pseudo-klementinskih homilija, koje su dostupne na grčkom, i pseudo-klementinska priznanja, koja su poznata na latinskom, vjerojatno okarakterizirana kao "židovski kršćanin" zbog svog monoteizma. U homilijama piše, na njemačkom prenio: "A Petar kaže (...):" Živim ", kaže Gospod, a drugog Boga osim mene nema. Ja sam prvi, ja (izvan) izvan ovih (stvari), osim mene nema boga '”; ili: "Jedan je Bog i nema Boga osim njega". A u latinskim Recognitiones čitamo: "Ja sam Bog i nema Boga osim mene (...), Gospodar tvoj i Bog je jedan Bog; (...) nema drugog boga osim njega "; ili: "Gospodin, Bog vaš, jedini je Bog, na nebu iznad i na zemlji dolje, i nema drugog osim Sebe ..."; ili: "Slušajte Izrael, Gospodin Bog vaš je jedan. (...) Tko je poput tebe među bogovima, o Gospodine, tko je poput tebe? " Vrlo slične formulacije mogu se naći i u sirijskim sakralnim spisima iz 4. stoljeća. [5] Čini se da arapski natpis na poleđini s mohamedom Mohammed nije takva veza između arapske i grčko-latinske tradicije. U svakom slučaju, za razliku od monoteističke ispovijesti, ne postoji latinični ekvivalent za kovanice niti u drugim natpisima za Mohamedovu formulu. Stoga potječe iz drugačije kulturne skupine od one zapadno-sirijskog kršćanstva. Doista, Persis pruža prvi dokazivi dokaz proročanske formule "(muhamad / un) - hvala biti (ili: čeznut za) Božijim Poslanikom". Može se naći na arapsko-sasanidskom novcu iz godine 685/6 iz Bishapura. Također na arabosanadskom novcu, koji je kovan u Kirmanu 689/90., Jedna je Mohammedova formula na rubu prednjeg dijela novčića, a u sredini se može pročitati odgovarajuća perzijska formula: "MHMT PTGAMI Y DAT" Riječ Božja). Potom se, oko dvije godine, pojavljuje u Kupoli stijene, gdje piše: "Hvalite se (Isuse, sine Marijin, za koga se ranije govorilo da je Božji poslanik i njegova riječ), Božji sluga i njegov glasnik." Čini nam se da je ovo čitanje, koje su predložili Volker Popp i Christoph Luxenberg, jedino uvjerljivo. Zato što se u ovom trenutku u Kupolu stijene ne spominje ni u prethodnom ni u sljedećem tekstu niko drugi osim Isusa, sina Marijina. Natpis je također izrijekom usmjeren na "ljude knjige", očito kršćane koji ne govore "troje", tj. Ne slijede vjerovanje bizantskog Trojstva, već trebaju samo misliti o Isusu kao tačnom, naime da je on Riječ i Duh Božji da je dao Mariji, ali ne Božjeg sina, već svoga poslanika. Unatoč tome, Poppova i Luxenbergova tumačenja arabista i religioznih učenjaka više puta su odbijena, a u posljednje vrijeme FE Dobberahn. U tu svrhu Dobberahn, poput svojih prethodnika, nastoji koristiti arapsku gramatiku i najcjenjenije stručnjake za gramatička pravila kao što su Brockelmann, Fischer, Rechendorf ili Wright. Nakon toga, Luxenberg nije uspio "prekršiti osnovno sintaktičko pravilo arapskog jezika, da je u nominativnoj rečenici A A B 'predikatna pridjev / predikatna imenica (koja na latinskom jeziku može biti i gerundivum) inferiorna statusu neodređenog nominativa". Samo ako je "muhammadun" na kraju nominalne rečenice "," to bi bila neodređena predikatna imenica kao rečenica, a ne pravilno ime; čovjek bi tada bio prisiljen prevesti: "Božiji sluga i njegov Poslanik (je) hvaljeni / hvaljeni." [6] Samo u "umjetnom, prevodu arapskom" NT "i" s kršćansko-arapskom liturgijom u uhu "može se staviti pred muhammadun biti. "Međutim, na natpisu u Kupi stijene nema ničega što bi ukazivalo na arapski jezik". Ako, međutim, ništa ne sugerira prijevod arapskog jezika za gospodina Dobberahna, iako je Christoph Luxenberg pružio dovoljno materijala za prihvaćanje aramejskih tekstova kao predložaka Korana, pogled na dugogodišnji materijal novčića koji su obradili potpuno nesumnjivi numizmatičari mogli su ga naučiti da prijedlog muhameda (ne) prihvaćen od strane Luxenberga ne predstavlja potpuno "izvan zraka" ili "ne-arapski" (zbog kršenja osnovnog pravila) zbog napora da se "kristijanizira" rani islam. Jer ovaj se prijedlog nalazi i na kovanicama Omaiyad, kao predikatna imenica Allahu. Pa ovdje nikako ne može biti odgovarajuće ime. John Walker navodi dvije bakrene kovanice Omaiyada iz Sarmina (Khuzistan), na kojima je natpis "mhmd allah" [7] : Dokazi ove vrste na poleđini bakrenih novčića mogu se naći i na zapadu Arapskog carstva, ali ovdje s predikatnom imenicom „achmad“. [8] Natpisi kovanica iz Španjolske i Al-Andalusa su tako u dvije odvojene, a istovremeno predstavljene teološkoj tradiciji, zapadnoj sirijsko-mediteranskoj monoteističkoj tradiciji, a uz nju iranskoj kristološko-proročatološkoj. Budući da je potonji bio nepoznat na Zapadu, najavljen je samo na arapskom jeziku, dok je monoteistički položaj na Zapadu također imao dosta polazišta. Iz tog razloga, a možda i ne samo kako bi osigurali nasljeđe svojih predaka, visigotski teritorijalni gospodari mogli su se bez oklijevanja ujediniti sa Saracenima. Ako su se borili protiv kralja Rudera kao uzurpatora i / ili su možda još uvijek zaglavili u starom arijskom vjerovanju da se Isus nije smatrao božanskim u istom smislu kao njegov otac, nisu imali ideoloških strahova od kontakta sa Saracenima. I sami su bili strogi monoteisti. Suživot dviju državno-vjerskih deklaracija, monoteistička latinska ispovijest i arapska Mohamedova formula ne iznenađuje rani islam. Karakterizirao ga je živa harmonična koegzistencija koja je, čini se, povezana s rimskim principom "concordia". Primjeri iz umayyadskog razdoblja uključuju arabo-sasanske novčiće, koji pored slike predislamskog perzijskog kralja Khosrau II, nose heterogram "MHMD", ali prije svega rane građevine. Kupola stijene u Jeruzalemu, čiji je natpis dan gore navedenim osmerokutom i koje je prvo islamsko svetište koje se častilo, arhitektonski je utemeljeno na Anastasis Rotunda crkve Svetoga groba u Jeruzalemu i na San Vitale u Raveni. Iznutra raspodjela stupova i stupova pokaže se po uzoru na iranski hram vatre. Unutarnja dekoracija mozaicima pokazuje prvenstveno bizantsko-helenističke i drugo perzijske motive. Pustinjske palače Omaiyad iz 1. polovice 8. stoljeća pokazuju još šareniju kombinaciju različitih kulturnih i religijskih tradicija. Na primjer, u Qusayr Amri freske i skulpture mogu se diviti helenističkoj tradiciji. Oni prikazuju vinove loze, piće za vino, plesače, prizore lova, gole žene u kupaonici ili glazbenike s perzijskim instrumentima, u glavnoj dvorani također vladarsku figuru koja se može protumačiti kao "Kristov pantokrator". Ova tradicija suživota ne prestaje nakon umamajada. Čak i krajem 8. i početkom 9. stoljeća, u rezidencijalnom gradu Samarra, kojeg su izgradili Abasidi, pored cik-cata, pogrešno shvaćenog kao spiralni minaret i koji se odnosi na babilonske astrologe, bile su i slike plesačica, pića ili čak oskudno obučenih helenističkih žena diviti se, koji sada imaju jasno iranski pečat. To nije iznenađujuće budući da je Khalif Amîn bio poznat po tome što je u svojoj palači prikazao sve dokaze glamurozne preislamske Saskenije. Mi nemamo dokaza o tako živopisnom suživotu u al-Andalu, ali nepovezani suživot strogo monoteističkog tumačenja Boga i „muhamedanizma“, koji u nekom trenutku zaboravlja svoje porijeklo u Isusovu štovanju i mijenja se u štovanju proroka Mohameda, jedno je kultura al-Andalusa dugo je bila definirajuća tema. Mohammedova formula se sama po sebi pojavljuje u al-Andalu, osim kovanica, samo u natpisu s kraja 9. stoljeća. Ibn Masarra uopće ne spominje poslanika Muhameda, barem u ranije poznatim tekstovima. Ibn Masarra kao neo-pionirski-novi pitagorejski gnostik nije ga mogao promatrati kao pečat proroka u smislu tradicionalne literature, to jest kao posljednjeg nositelja definitivne objave. Za njega i njegove studente rečeno je kako Koran nisu mislili zauvijek, već za tekst koji je uvijek bio otvoren za nova tumačenja. Svaka bi epoha, svaka generacija trebala razviti vlastitu interpretaciju Kur'ana pod vodstvom duhovnog vođe ili proroka. Masarrizam je bio povezan sa Mutacilitima, koji su u to vrijeme također imali mnogo sljedbenika u Al-Andalu. Činjenica da Bog stalno šalje nove proroke poznata je iz Starog zavjeta, kao i iz iranskog mazdaizma. U Novom zavjetu Isus je tješio svoje učenike obećanjem da će im biti poslan Paraclete koji će objasniti sve što im on ne može objasniti. Uvjerenje da Šija ne može napustiti čovječanstvo bez vodstva nakon Mohamedove smrti postoji i od najranijih vremena. To je bilo još istinitije, to je više naglašavao apsolutnu Božju transcendenciju pod utjecajem grčke filozofije, koji je ljudima svoju volju prenosio samo kroz različite ljude [9] . Iz ove perspektive bilo je potpuno nezamislivo da ne smije biti drugog proroka Mohameda. Mješovite akcentuacije masarititsko-mutacilitsko-karidžitsko-asketsko-šiitske, tj. Nesunitske struje široko su korištene, barem dobro u 11. stoljeću. Prvi Fatimidi koji su osporili vladare umayyada koji su bili fiksirani na Maliki-sunitskom pravnom sustavu, ne samo politički nego i religiozno kao predstavnici gnostičkog imamaizma i Mahdizma, izolirani su od druge polovice 8. stoljeća, a zatim su se povećali krajem 9. stoljeća zauzeta. Između ostalog, optuženi su da je Mohamedu uopće uskratio dar proročanstva. Sve dok nisu propali Saladin u 12. stoljeću, oni su u Kairu formirali kalifat koji se ponekad čini moćnijim od onoga u Bagdadu. Pojavljuju se iznova i iznova u al-Andalu i čini se da su to bila stalna iskušenja, posebno za Berbera. Gnostičko-šiitski ismaeliti bili su također usko povezani s njima. Čuvena enciklopedija u obliku pisma izmaelitske "Braće čistoće" bila je toliko poznata u Al-Andalu, da se aludiralo u pjesme. Ovako široka tradicija mogla bi, dakle, obraniti napore sunita da izvrše vjerovanje u proroka Mohameda kao posljednjeg proroka, tj. Kao konačni izraz Božje volje za jedinom vjernom učenju. Primjerice, posljednji zirijski kralj iz Granade, Abd Allah, kad ga je 1090. godine u marokanskom izgnanstvu zamijenio strogo sunitskim Almoravidima, on je opravdao svoju vladavinu u većim spisima, znajući da su suniti pretpostavili da je Mohamed posljednji Bio je prorok, ali bili su i drugi proroci nakon Mojsija, i to je moralo biti slučaj, jer nijedan narod ne može biti bez Božjeg poslanika. Svima će biti poslan apostol. Pritom je odgovarao širokom konsenzusu nesunitskih pogleda na proročanstvo. Almoravidi, usput, dugo nisu mogli zadržati svoj strogo sunitski položaj u sjevernoj Africi i al-Andaluzi. Godine 1148. poraženi su u Al-Andalu od Almohada, koji su protiv sunitske fiksacije na tradicionalna pravila malikitskog zakona stavili u prvi plan važnost vjere u jedinog Boga. Tako su nastavili predislamsku tradiciju strogog monoteizma. To su kršćani mogli učiniti. Toledski mitropolit Rodrigo Jiménez de Rada imao je zapise Ibn Tûmart-a, utemeljitelja ovog pokreta "vjernika", koji se pojavio kao "mahdi", preveden na latinski. Prevoditeljski kanon, Petar iz Toleda, bio je izuzetno impresioniran racionalnim i nikako islamsko-tradicionalističkim prikazom Božjeg jedinstva u Ibn Tûmartu. Ibn Tûmart, suprotno tradicionalnom islamu, odlučno je odbacio antropomorfizaciju Božjih svojstava u skladu s mutacilitima. Ovo samorazumijevanje islama kao strogo monoteističke religije, koja je, uz sve više sunitsko štovanje posljednjeg proroka, u 12. stoljeću bila još uvijek vrlo živa, svjedoči da islamizacija al-Andalusa nije jednolična koja bi u prvi plan stavljala proročku ulogu Muhameda Koncept je slijedio, ali mogao je postaviti naglaske na različite načine. Kratko navedeni primjeri pokazuju da su različiti naglasci također imali posljedice za ljude koji žive zajedno s različitim vjerskim orijentacijama. Zbog toga, također, takve razlike fenomena „islam“ od popularnog govora „islama“, koji se obično, ali pogrešno, izjednačavaju sa sunitskim islamom za koji se smatra da je nepromjenjiv, nisu trivijalne, ali su neophodne. (Prvo objavljeno u: imprimatur 46, 2012, brojevi 7 i 8 i 47, izdanja 1 i 2).

Sura 74:30 Preko toga nema ni devetnaest ni sedamnaest http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/03/sura-7430-preko-toga-nema-ni-devetnaest.html?view=sidebar

https://answering-islam.org/index.html The Qur'an https://answering-islam.org/Quran/index.html Qur'an Versions https://answering-islam.org/Quran/Versions/index.html o Tekstu Kur'ana https://answering-islam.org/Quran/Text/index.html ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Tekstualne varijante Kur'ana Većina muslimana tvrdi da je tekst Kur'ana identičan onom koji je primio Muhammed. U ovo je zgodno vjerovati, ali je li istina? Postoje ogromni dokazi da nije: 1. Dokazi o promjeni prije 'Uthmana Zašto je 'Osman osjećao potrebu da uništi druge kopije Kur'ana, osim ako nisu sadržavale varijante? Zašto je Ibn Ma'sud odbio predati svoj primjerak na uništenje? Kako znamo da je 'Uthmanov primjerak bio bolji od bilo kojeg drugog? Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 1 - Početno prikupljanje Kur'anskog teksta Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 2 - Osmanski doček Kur'ana Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 3 - Kodeksi ibn Mas`uda i Ubejja ibn Ka`ba iz hadisa 2. dio - prva zbirka Kur'ana iz hadisa 3. dio - Razlike prije 'osmanske zbirke iz hadisa 4. dio - 'osmanska zbirka Odnos šijitske teologije prema Kur'anu Varijanta iz Ubayyevog Codexa (kako ga je dokumentirao Yusuf Ali) Proturječnost u vezi s Muhammedovim očinstvom Iskrivljenje u Kur'anu Prilog Osmana Kur'anu Osmanovo normiranje Kur'ana 'Uthman i primanje Kurana 2. Dokazi o promjenama nakon 'Uthmana Postoje dokazi da su se promjene u Kur'anu nastavile i nakon 'Osmana: Jam 'Al-Qur'an 5. poglavlje - Sedam različitih čitanja Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 6 - Sastavljanje Kur'ana u perspektivi Al-Hajjaj promijenio Osman je Kur'an tekst i odgovor (?): 1. dio , 2. dio 3. Hadisi koji kažu da je Kur'an nepotpun I Kur'an i Sunna svjedoče da je dio Kur'ana izgubljen, zaboravljen ili ukinut: Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 4 - Prohodi Kur'ana koji nedostaju Različita čitanja Kur'ana Islam i kamenovanje: Studija slučaja o tekstualnoj korupciji Kur'ana iz hadisa 6. dio - Status mushafa Sura 2: 238 nije cjelovita prema Aiši Neki muslimani smatraju da su dodani lažni stihovi: Polemika o Suri 9: 128-129 - Stoga su ovi ajeti uklonjeni u ovom Kur'anu 4. Hadisi koji se odnose na izgubljene sure Postoje hadisi koji se odnose na sure kojih nema u modernom Kur'anu. To sigurno ukazuje da se Kur'an promijenio od vremena ovih hadisa. Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 4 - Prohodi Kur'ana koji nedostaju iz hadisa dio 5.1 - Nedostaju ajeti O cjelovitosti Kur'ana (2) Opisuje hadise u vezi sa surom o 'Dolini bogatstva' Stih o dojenju Stih o kamenovanju 'Ajet' u "Usporednom indeksu s islamom" opisuje nekoliko ajeta koji nedostaju. 5. Varijante koje postoje u današnjim rukopisima Jednostavnom usporedbom postojećih rukopisa može se pokazati da nisu svi rukopisi Kur'ana isti. Stoga Kur'an nije savršeno očuvan. Savršeni Kur'an? sadrži detaljnu analizu rukopisa Samarqand Kraj Kur'ana kakav muslimani poznaju: Današnji Kur'an u svjetlu njegovih ranih rukopisa O nekim nedavnim nalazima rukopisa (u potkrovlju stare Velike džamije Sane u Jemenu) i daljnjoj raspravi o njima: 1 Različite arapske verzije Kur'ana (Mali) popis razlika između Warsha i Hafs čitanja Kur'ana Studije u dva prijenosa Kur'ana , Adrian A Brockett (izvan stranice) Petnaesti Qira'at: Abdullah Jusuf Ali Čitanje Kur'ana Tekst nepromijenjen, tekstovi nepromijenjeni? raspravlja o radu Arthura Jefferyja (izvan mjesta). Odnos šijitske teologije prema Kur'anu Varijantni tekst Fatihe Pravopis kodeksa Samarqand O cjelovitosti Kur'ana (1) - muslimanski pisci priznaju da postoje inačice u Kur'anu. Razlike u tekstovima Hafs i Warsh Neke tekstualne inačice u Suri 19 Jam 'Al-Qur'an Poglavlje 7 - Rano preživjeli rukopisi Kur'ana iz hadisa dio 5.2 - Varijantni stihovi Ši'anski dodaci Kuranu Jesu li "šiitske" sure al-Nurain i al-Wilaya izvorne? Varijantna čitanja u Kur'anu i Bibliji Listovi s dva drevna MSS-a. Korana 6. Što se tu ima sakriti? Ako je Kur'an zaista neiskvaren, zašto muslimanski svijet ne objavljuje najstarije rukopise Kur'ana? Što se tu ima sakriti? Tekstualna kritika Biblije i Kur'ana 7. Prigovori Kako je John Burton mogao reći da je Kur'an savršeno očuvan? 8. Ostalo Tvrdnja o Muhammedovom savršenom sjećanju Skribalske i gramatičke pogreške u Kur'anu Različiti sustavi numeriranja stihova u Kur'anu 9. Članci ili knjige koji pokrivaju cijelu temu Kompilacija Kur'ana (temeljni pregled) Savršeni Kur'an? (impresivno, sveobuhvatno) Je li Kur'an Božja riječ? Jam 'Al-Qur'an , izvrsna knjiga koja pokriva većinu ovdje predstavljenog materijala. Kur'an u islamu (kratka knjižica) Tekstualna povijest Kur'ana , članak Arthura Jefferyja Materijali za povijest teksta Kur'ana (standardni referentni rad Arthur Jeffery) Tekstualne varijacije Kurana , DS Margoliouth Prijenos Kur'ana (prema muslimanskim piscima) i Prijenos Kur'ana prema kršćanskim piscima Alphonse Mingana Zbirka Kur'ana - iz hadisa ; izravni citati iz hadisa, o sakupljanju i izmjeni Kur'ana. 10. Implikacije za naš dijalog Kompilacija teksta Kur'ana i sunitsko-šiitskog spora nastoji "pokazati kako različite muslimanske hipoteze o sastavljanju Kur'ana i sunitsko-šiitski spor u njemu pomažu objasniti stavove muslimana prema kršćanski koncept nadahnuća, teksta i kanona. " Očuvanje ne podrazumijeva istinu Neke objave muslimanskih novinskih grupa na rukopisima Topkapi i Taškent, potvrđujući postojanje tekstualnih varijanti [ * , * , * ] i pravopisne razlike u izdanjima Kur'ana u Indiji [ * , * ] Musliman A. Meheral napisao je odgovor na neke od gore navedenih. Kur'an: Tvrdnje i procjena odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​ ​ ​