Sura 9:73 nema prisile Zatim Allah Uzvišeni kaže: "O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi nemilosrdan prema njima!" (9:73), "Bit ćete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i moćnog sve dok islam ne prihvate!" (48:16) zatim: "O vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini vašoj i neka oni osjete vašu strogost! I znajte da je Allah na strani onih koji se Njega boje!" (9:123) Prema tome, neophodno je da se svi narodi pozovu u islam, pa ukoliko neki od njih to odbiju, ili ne budu davali glavarinu (džizju), PROTIV NJIH SE TREBA BORITI DOK NE BIDI UBIJENI. TO JE SMISAO PRISILE. U sahih (vjerodostojnom) predanju stoji: /409/ "Tvoj Gospodar se čudi ljudima koji se u džennet vode u lancima!" To znači: zarobljenici koji se u islamsku zemlju dovode u lancima i okovima, a nakon toga primaju islam, te njihova djela i duše budu tako dobre da uđu u Džennet." Tefsir Ibn Kesir. Dakle, taj ajet je DEROGIRAN, ne vazi vise nakon objavljivanja ajeta o prisili.

Općenito razmišljanje ​ ​ ​ Je li Allah Bog Biblije? U članku o islamskoj newsgrupi netko je napisao: ... Iz načina na koji su građeni dijelovi [u Kur'anu] jasno je da Bog koji objavljuje Svoju objavu proroku Mohammedu smatra sebe istim Bogom koji je objavio ove druge proroke. Prema tome, Allah Časnog Kur'ana je u stvari Bog Starog i Novog zavjeta. Sada, naravno, ako smatrate da je jedan ili drugi tekst lažan, tada se spominju dva odvojena boga, jedan lažni, jedan istiniti. Ali tekstualno, Časni Kur'an je izravno povezan (putem referenci na ljude i događaje) sa Starim i Novim zavjetom. Čak i ako Kur'an nije od Boga, ne bih očekivao ništa drugo. Dajem vam ilustraciju da pojasnim zašto. Pretpostavimo da ste pročitali dva intervjua s važnom osobom [predsjednikom SAD-a ili onim koga volite zamisliti] u dvije različite novine. Pažljivo ih pročitate i otkrijete da su jako kontradiktorni pa se počnete pitati mogu li te izjave doista doći iz istog izvora. Ali obojica tvrde da su imali razgovor s predsjednikom u Bijeloj kući i da im je upravo to predsjednik rekao. Ali uzete zajedno, jednostavno nemaju smisla. Istražite i otkrijete da je jedan od njih doista imao intervju. No, drugom je novinaru odbijen intervju. Iz nekog razloga [pritisak novina: napišete li ovaj intervju ili ste otpušteni ili iz bilo kojeg drugog zamislivog razloga], ovaj intervju treba i dolazi do zaključka da već dovoljno zna o predsjedniku da bi ga mogao izmisliti. Ali očito mora učiniti da to izgleda stvarno. Pa piše kao da je stvarno. Predsjednik će se osvrnuti na svoje ranije uspjehe, svoje ranije intervjue u kojima je rekao stvari kako bi naglasio da je održao svoja obećanja, itd., Baš kao što je to mogao biti pravi intervju. To je tako vješto izvedeno, možda ne bi čovjek niti pronašao prijevaru da nije bilo pravog intervjua, a njih dvoje se toliko sukobljavaju da oboje ne mogu biti istina. Očito i onaj stvarni i lažni pišu o ISTOM predsjedniku. Razlika nije tema, nije * navodni izvor * intervjua, razlika je u tome što je jedan * odobrio predsjednik, a drugi nije. Da, Kur'an govori o istom Bogu. I očito su potrebne velike muke da se taj isti Bog vrati natrag na ono što bi mogao reći da je dao objavu. Svakako, obje knjige govore o istom Bogu, ali pitanje je jesu li obje iz istog izvora. Je li Bog o kojem oboje govore zapravo izvor obojice? Pa, Kur'an i Biblija su u mnogočemu vrlo slični, baš kao što bi novinar kojem je odbijen intervju mogao iz ranijih izvora, dobrih istraživanja ili čak samo iz zdravog razuma izmisliti nešto što bi izgledalo prilično blizu pravog intervjua. Ali to ne ČINI stvarnim intervjuom. Bog o kojem Kur'an govori isti je. A muslimani obožavaju ovog jedinog Boga Stvoritelja. Pitanje nije imaju li muslimani i kršćani istog Boga [ipak je samo jedan Stvoritelj], pitanje je je li njihova knjiga OD ovog Boga za kojeg tvrdi da je. Bez pitanja: Kur'an govori o Bogu, ali da li je OD Boga? TEMA je ista, ali je li I IZVOR isti? Mnoga nerješiva ​​proturječja to bi porekla. Novinar čak ni ne smije biti neiskren. Dopustite mi da malo promijenim priču kako bih je prilagodio situaciji kakva mislim da je mogla biti. Pretpostavimo da je izvjestitelj želio intervju s predsjednikom, ali onda upozna nekoga tko tvrdi da je pomoćnik predsjednika. "Predsjednik trenutno nije dostupan, ali ja sam ovlašten dati vam sve potrebne informacije", kaže. Dakle, našem je izvjestitelju drago što ne mora ići kući praznih ruku i intervjuirati pomoćnika koji je više nego voljan dati puno informacija i velik dio njih čak i bez da ih se traži. Novinar je iskreno uvjeren da je čuo najautentičniji glas predsjednika koji mu je bio dostupan u ovom trenutku. Problem je, kako se kasnije saznaje, u tome što je osoba koja se predstavljala kao pomoćnica predsjednika bila prijevara. I sve što je novinar napisao napisao je on. Izvjestitelj je bio iskren, ali izvor je bio lažan. I očito opet, izvor koji je lažan, ali koji se želi smatrati istinitim, pobrinut će se da stvari zvuče potpuno autentično. Ako bi tvrdio apsolutno nemoguće stvari, odmah bi bio otkriven. Glavno pitanje je: Je li Kur'an OD Boga? ili ekvivalentno Je li Muhammed prorok kojeg je poslao jedan jedini Bog? Iako sam u ovom članku postavio pitanje "Ako ne od Boga, što je onda izvor?" ovo me ne zanima od velikog interesa. Ako uspijem utvrditi da nije od Boga, jako me briga kojom dinamikom i sredstvima je zapravo postojala. Ostale ljudske informacije? Misli iz Muhamedove podsvijesti? Demonski utjecaji? Mješavina to troje? Još jedan izvor? To je sve prilično nevažno. Ako to nije Bog, onda ne vjerujem i ne zanima me puno što je drugo. Ovo objavljivanje trebalo je samo kako bi se jasno vidjelo da Bog Kur'ana i Biblije može biti isti i očito je da je isti, ali ipak može biti istina da je jedno istinsko otkrivenje, a drugo nije. Muslimani će očito postaviti isto pitanje o Bibliji. Muslimani ne vjeruju da je to od Boga u točno onom obliku kakav je danas [u tome je korupcija]. Mnogi muslimani čak vjeruju da mnoge biblijske knjige uopće nisu tamo pripadale. Dakle, vaša optužba je ista kao i moje prethodno objašnjenje. Priznali biste da Biblija govori o istom Bogu kao i Kur'an, ali da Bog nije izvor Biblije i stoga mora imati neki drugi izvor. S obzirom da je ovaj scenarij vaša optužba, nadam se da se čitatelj muslimani neće previše uvrijediti kad kršćani imaju slična razmišljanja o Kur'anu. Zapravo, nema druge alternative. Čak i ako to ne govorimo cijelo vrijeme, posljedica može biti samo: Ako nije od Boga, onda je to neka vrsta (pametne) prijevare i mora imati drugi izvor, dobronamjerni, subjektivno iskren možda, ali izvor je nešto drugo i prilično je nevažno što je točno. Da se vratim na izvorno pitanje: vjerujem da oni koji kažu Biblija i Kur'an govore o drugom Bogu, brkaju "temu" i "izvor" ili "temu" i "sadržaj". Budući da je sadržaj (opis) različit, moglo bi se reći da je to drugačije razumijevanje Boga. To donekle opravdava tvrdnju da je to "drugačiji Bog". Čuvši drugačiji opis Boga od strane kršćana i muslimana, neki dolaze do zaključka da morate govoriti o različitim entitetima i to je razumljivo. Drugi dolaze do zaključka da je entitet isti [jer postoji samo jedan Bog Stvoritelj - i obojica se slažu da postoji samo jedan i stoga govore o istom], ali zbog razlika jedan od njih mora imati lažne podatke . Barem NEKE lažne informacije iako je velik dio istih i vjerojatno istinitih podataka. Ako kažem "Ova kuća je posvuda obojena crveno", a drugi kaže "Ova kuća je posvuda obojena u zeleno", postoje dvije mogućnosti: Ili govorimo o dvije različite kuće [dva različita boga] ili doista ukazujemo na ista kuća [bog], ali jedan od nas daje pogrešne informacije. Ali budući da nam * sve što znamo o Bogu * dolazi putem neke vrste "informacija" [pisanih ili usmenih], ako su informacije različite, naše (razumijevanje) Boga je drugačije. Mi se klanjamo Bogu prema onome što razumijemo o njemu. Subjektivno različita shvaćanja različiti su bogovi. Ako čujem za crvenu kuću, mašta mi dopušta da "vidim" crvenu kuću. Ako čujem za zelenu kuću, u mislima "vidim" zelenu kuću neovisnu od stvarne boje kuće. Kuće koje "vidim" [na koje mislim] zapravo su različite. Tako različite informacije o Bogu stvaraju u našem umu drugačije "bogove" i mi se Bogu klanjamo u skladu s "bogom" za kojeg znamo. U tom su smislu naši bogovi različiti. [U tom smislu, "zamišljeni bogovi" muslimana između sebe i "zamišljeni bogovi "kršćana među sobom su različiti jer svi imaju nekako drugačije razumijevanje Boga.] Nadam se da će ove tvrdnje pomoći nekima od vas da organizirate svoje mišljenje o ovom prilično važnom pitanju [s kojim se i ja već dugo borim]. Povratne informacije su dobrodošle. Očito sljedeći korak mora biti istraga dvaju "intervjua" ili "otkrića" kako bi se utvrdilo je li ih doista obavijestio točan izvor ili postoje dokazi zašto jedan od njih nije od istinskog Boga od kojeg se pretvara da potječe . Sljedeće poveznice trebale bi biti korisne u ovoj potrazi za istinom: Allah: Je li on Bog? Tko je Bog? Još jedna ilustracija mogla bi još jasnije objasniti različite načine na koje ljudi gledaju na ovo pitanje. Razmislite o različitim umjetnicima koji slikaju portret iste osobe. Neki su umjetnici realisti koji detaljno slikaju sve detalje vanjskog izgleda, drugi bi možda mogao biti prisan prijatelj osobe koju portretira i iskoristit će svoje znanje o liku svog prijatelja kako bi naslikao sliku koja je doista istinit prikaz, ali nadahnutiji unutarnjom stvarnošću nego pedantnim fizičkim detaljima. Treći je apstraktni slikar i uopće ne poznaje čovjeka koji bi mogao staviti na ovu sliku više o vlastitim osjećajima i dojmovima u vezi s tom osobom, nego o tome što ta osoba zapravo jest. Biblija govori o Isusu kao o Božjem autoportretu koji nam je dan: Tko je vidio mene, vidio je Oca. (Ivan 14,9) Tko je, budući da je u samoj Božjoj prirodi, ... stvoren u ljudskoj sličnosti. (Filipljanima 2: 6-7) On je slika nevidljivog Boga, ... (Kološanima 1:15) Sin je sjaj Božje slave i točan prikaz njegova bića, ... (Hebrejima 1,3) Biblijske su knjige tada "naslikane slike" Boga, Isusa, proroka, ... ljudi poput drugog slikara koji slika prijatelja. Njihovo duboko iskustvo i znanje vođeno Svetim Božjim Duhom daje točnu sliku istinskog lika. Na primjer, u evanđeljima saznajemo mnogo o Kristovom liku, ali ne postoji niti jedan njegov fizički opis. Moj je dojam da je Kur'an slika Boga poput portreta koji je napravio apstraktni slikar, osoba koja Boga zapravo nije poznavala izbliza, ali u ovu sliku stavlja mnogo onoga što misli da bi Bog trebao biti. Budući da su naš ljudski razum i filozofske misli o Bogu u mnogočemu relativno slični, ova će se slika svidjeti mnogim ljudima koji prepoznaju vlastite misli o Bogu na ovom portretu. Ali ne znači dakle da je istina. To bi samo značilo da mnogi ljudi slično razmišljaju o Bogu i vole ga gledati na isti način. A možda je apstraktni slikar vidio staru sliku osobe koja je na mnogim mjestima oštećena, imao je istinite tragove, ali velike dijelove morao je ispuniti vlastitom maštom. Slično tome, Muhammad nije bio u stanju čitati ranije spise za sebe, ali je od Židova i kršćana čuo dobar broj priča. Stoga je imao neko sjećanje na istinsku sliku, koristio se tim sjećanjima i sam je dobavljao ostale dijelove koji su mu nedostajali i koji mu nisu bili dostupni. Ova vijest objašnjava dobar broj sličnosti na površini, ali temeljne razlike proizlaze iz nepoznavanja ovog Boga iz osobnih odnosa kao što su to činili biblijski pisci. Kad razmišljamo o tome kako bi nešto ili netko trebao izgledati (na primjer, kad čitamo beletristiku bez slika), naša slika o njima najčešće se temelji na našim prethodnim životnim iskustvima i može izgledati vrlo različito od slike koju drugi ljudi imaju kad čitaju ovu istu sliku knjiga i posebno različita od slike koju je autor knjige imao na umu prilikom pisanja. I to vrijedi za biografije i povijesne knjige jednako kao i za beletristiku. U tom smislu, iako gornji slikar namjerava naslikati stvarnu osobu, budući da to čini bez istinskog znanja o toj osobi, naslikat će nešto što on zamišlja i o toj mašti govori sredina u kojoj je odrastao i svjetonazor koji ga je učinio osobom kakva on jest. Mislim da je ovo ilustracija je ispravan razumjeti položaj dr Morey i drugima koji pišu knjige kao što su „Allahu Mjesec boga” ( * ). Oni traže u Muhammedovom društvu tragove o svojim slikama i razumijevanju Boga i tada će (u nedostatku istinskog znanja) to biti izvor za Muhammedovo učenje o Bogu. S obzirom na vrlo idolopokloničko podrijetlo Arabije u vrijeme Muhammeda, pa obrazloženje ide, Muhammed shvaća da više bogova ne može biti istina, ali svejedno u svom pokušaju da se riješi svih manjih bogova / idola slika koju Muhammad slika ( samo) Bog je informiran svojim odgojem, uključujući razumijevanje bogova na koje je njegovo društvo naviklo, posebno najvišeg od ovih idola, boga mjeseca. Doktor Morey vidi Muhameda da uzima najvišeg od tih bogova i proglašava ga jedinim i uništava manje, ali zadržava mnoge karakteristike ovog najvišeg idola. Mogu razumjeti pristup, ali mislim da nije od velike pomoći u dijalogu i raspravama s muslimanima. Očito nije da muslimani vjeruju. Ali ne kaže da muslimani u to vjeruju. Tvrdi da je to izvor, ali muslimani to ne shvaćaju. Zapravo, muslimani čine potpuno isto, kada tvrde da je izvor doktrina poput "utjelovljenja", Isus "Božji sin", "Trojstvo" itd. Sve poganske koncepcije unesene u crkvu kad se kršćanstvo proširilo iz Židovi poganima. Muslimani optužuju kršćane da su prihvatili poganske pojmove i da su ih "pokrstili" baš kao što dr. Morey i drugi tvrde da je Muhammad u svoj lik monoteizma unio lik arapskog boga mjeseca. Koliko god smatrao da ovaj pristup nije koristan za dijalog ili čak raspravu, ne vidim kako muslimani imaju pravo biti ogorčeni dok čine istu stvar kada gledaju kršćansko razumijevanje Boga. Navedeno je očito moje kršćansko razumijevanje kada gledam situaciju. Musliman bi mogao uzeti ovu analogiju i reći da Muhammed uopće nije slikao, ali da mu je uručena fotografija koja točno predstavlja nebeski original. Tada bih opet mogao prihvatiti da se očuvanje Kur'ana s velikim detaljima može usporediti s fotografijom, ali to je fotografija gornje apstraktne slike, točan prikaz slike koja se u početku nije temeljila na stvarnosti mjesto. Svakako će vrlo pažljivo kopirano ručno kopiranje stvarne slike biti bliže istini od točne fotografije slike koja nikada nije bila istinita. I može se pokazati da i Kur'an i Biblija imaju svoje tekstualne inačice, ne postoji cjelovito očuvanje s obje strane, ali su obje vrlo dobro očuvane i možemo biti sigurni da je tekst koji danas imamo u osnovi identičan izvornim rukopisima . Činjenica da očuvanje ne govori ništa o istini i da postoje knjige lažnog sadržaja koje su pedantno sačuvane, a također i saznanje da se i Biblija i Kur'an mogu pokazati dobro očuvanima, vraća se opet na najvažnije pitanje: Kako znamo da je knjiga u koju vjerujete (Kur'an ili Biblija) izvorno od Boga i predstavlja pravu sliku? Odgovaranje na početnoj stranici islama ​ ​

​ Sure 4:125 Nova izmjena http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/03/nova-izmjena-sure-4125.html?view=sidebar Nova izmjena sure 4:125 Nova izmjena sure 4:125 http://www.christoph-heger.de/sura4_125.htm A new emendation of surah 4:125 http://www.christoph-heger.de/sura4_125.htm Zahvaljujem dr. Gerd-Ruedigeru Puinu, Saarbrückenu, koji mi je dao do znanja sljedeće amandmane koje je razvio iz svojih studija starih hidžazijskih Kur'ana i predložio na kongresu orijentalista u Leyden , Nizozemska, 1998. U Suri 4:125 postoje i gramatički i eksegetički razlozi za pretpostavku da riječ " Allah " bolje nije zamijenjena prethodnim rasmom " lh " ili - Alifom maqSûrahom kao drugim radikalom, što je u onom starom hidžazi Kur'anu " ans nije neobično - "" lyh ", što znači" ilâh "ili" âlâh "(sirijska riječ za kršćanskog Boga, koja je na arapskom jeziku postala" Allah "). Richard Bell-ova interpretacija ovog stiha koja slijedi crte tradicionalnog razumijevanja glasi: Tko je bolji što se tiče religije od B onaj koji se preda Allahu, čineći u međuvremenu dobro, C i slijedi uvjerenje Abrahama kao Hanîfa? D Allah je uzeo Abrahama kao prijatelja. Glavni nedostatak ovog razumijevanja je taj što postulira promjenu gramatičkog subjekta, od "tko" (kao u A, B, C) do " Allah " (kao u D), iako je D konstrukcija točno paralelna s C : C wa- 'ataba`a millata Ibrahîma Hanîfan D wa-ttakhadha llâhu Ibrahîma khalîlan Dakle, iz sintaktičkih razloga - obnavljanju paralelizma između " llâha " i " millata ", rasm " 'lh " ili " ' lyh ", koji stoji za " ilâh " ili " âlâh ", savršeno bi odgovarao umjesto " Allahu "! Prijevod bi bio sljedeći: C i slijedi uvjerenje Abrahama kao Hanîfa D i uzima boga Abrahama kao ideal. "Bog Abraham" (ili Mojsijev bog) nije nepoznat izraz drugdje u Kur'anu (npr. 2: 133, 20:88, 28:38), možda se čak protivi biblijskoj frazu "Bog Abrahamove, Izakove i Jakovljeve ". Promjena prijevoda " khalîl " iz tradicionalnog "kao prijatelja", koji zvono slijedio je, „kao ideal“ je tačno s obzirom na isto značenje koje riječ ima u dva druga stiha u Kur’anu, gdje se događa u vrlo različitim kontekstima (17:73 i 25:28).

"Nakon 3 dana" ili "3. dana"? "After 3 days" or "on the 3rd day"? http://www.christianthinktank.com/q3rdday.html ​ ​ ​ ​ Dobro pitanje... ... pa, je li 'nakon' 3 dana ili 'na' 3 dan ?! (stvoreno 20. studenog 1997. ... novi materijal dodan rujna 2001.) Netko je napisao u pitanju o PRETHODNOM pitanju na koje sam pokušao odgovoriti (moji originalni odgovori napisani su kurzivom ): PITANJE: Ovo dolazi s popisa razloga zašto humanisti ne vjeruju Bibliji. Preuzeo sam njihov dokument iz America On-Line. To je također pitanje koje sam imao, ali nikada nisam odgovorio. Isus je rekao da će biti u zemlji (pokopan) tri dana i tri noći. Ako je umro u petak, a ustao u nedjelju ujutro, kako su ovo tri dana i tri noći. ODGOVOR: Ovo je jedan od lakših ... Židovi su DIO dana ili noći računali kao CIJELI dan ili noć, tako da bi dio petka, cijeli subota, dio Sunca bili 'tri dana i tri noći' - -bio je to hebrejski idiom dana ... Naravno, radimo isto ... ako kažem da sam radio u uredu cijeli dan, 'cijeli dan' Uobičajeno ne znači 24 sata ... to znači većinu dnevnog vremena ili što već ... To se uklapa u druga predviđanja koja kažu "treći dan" ... [u ovom trenutku NOVI ispitivač pita:] Gospodine, prije svega, čini se da vaš primjer nije baš precizan. Izjavili ste: "ako kažem da sam radio u uredu cijeli dan, 'cijeli dan' obično ne znači 24 sata". Iako je u pravu, ali za to ima vrlo jednostavan razlog ... Tradicija. Nijedan ured ne radi 24 sata dnevno. Prema tome, "cjelodnevni" u odnosu na ured obično podrazumijeva "radno vrijeme". Kao mudro, ako netko dok govori o kriket utakmici, netko kaže: "Cjelodnevna igra izgubljena je zbog kiše" ... "Cijeli dan" u odnosu na kriket utakmicu značio bi samo šest sati igre. Dakle, značenje i implikacija fraza "Cjelodnevni", "Cjelodnevni" i riječ "Dan" mogu se i obično mijenjaju promjenom onoga što su upotrijebljene u vezi s tim. Na primjer, ako kažem: "Ostao sam u Americi tri dana i tri noći", sada se ovdje koristi riječ "dan" u apsolutnom smislu. Tako bi jedan dan i jedna noć trebali biti puni krug. Zar ne mislite tako? Pa opet, izjavili ste: " ..židovi su DIO dana ili noći računali kao CIJELI dan ili noć" . Moje pitanje u vezi s tim je: Koji je izvor ovih podataka o spomenutoj židovskoj tradiciji? Je li to klasična židovska književnost? Je li to sama Biblija? Je li to Josip? Nadam se da biste shvatili da je to neophodno da bih to znao jer bez toga ne znam kako mogu biti siguran u to? Čekam vaš odgovor XXXXX PS: Nadalje, želio bih naglasiti da kada kažemo, na primjer: "24 sata dnevno" ... riječ "dan" ovdje se proširuje tako da uključuje "dan" i "noć" .. Ali kad kažemo "22 noći i 23 dana "ovdje riječ" dan "ne uključuje" noći ". Stoga jezično mislim da "3 dana i 3 noći" moraju uključivati ​​najmanje "tri" puna ili dijela dana i "tri" cijela ili dijela noćenja, odvojeno. Tri dana i samo dvije noći, čini se, ne mogu se nazvati "tri dana i tri noći". Molimo pojasnite. Odgovorio sam... Važno je prije svega prepoznati da je pitanje "Ne mislite li tako?" na njih treba definitivno odgovoriti 'ne' ... Idiomatski izrazi u drugim kulturama uopće nam ne moraju imati BILO KOJI smisao. Naš posao kao čitatelja literature iz druge kulture je pokušati razumjeti NJIHOVE idiome, umjesto da ih prosuđujemo. Dakle, imajući to na umu, dopustite mi da odgovorim na gornji zahtjev za podatke koji podupiru moju izvornu izjavu (" Koji je izvor ovih podataka o spomenutoj židovskoj tradiciji?") Iako ne mogu sve nabrojati, dajem glavne dostupne reference. Dopustite mi da navedem podatke iz tri izvora: SZ, Rabbinix i jedan novi odlomak NZ. 1. SZ podaci (da se pokaže da je "treći dan" = "nakon tri dana") Post 42,16: "I sve ih je stavio u pritvor na tri dana. 18 Trećeg dana Josip im je rekao:" Učinite to i živjet ćete, jer se bojim Boga " i oni su tog dana pušteni (iz konteksta stihova 25-26). U ovom slučaju 'za tri dana' značilo je samo 'za treći dan' 1. Kraljevima 20,29: „ Sedam dana logorovali su jedan nasuprot drugome, a sedmi dan se pridružila bitka.“ U ovom slučaju imamo „sedam dana“ značilo samo „do sedmog dana“. 2 Chr 10.5: "A on im reče: 'Vratite mi se opet za tri dana " (NAS) sa stihom 12: "Tako su Jeroboam i sav narod došli treći dan u Roboam kako je kralj naredio govoreći:" Vrati mi se treći dan . " U ovom je slučaju „za tri dana“ jednako „trećem danu“. Esther 4.16: "Idite, okupite sve Židove koji su u Suzi i postite za mene. Ne jedite i ne pijte tri dana, ni noću ni danju . Ja i moje sluškinje postit ćemo kao i vi. Kad to učinim, ja otići će kralju, iako je to protivzakonito. A ako propadnem, propadam. '" I onda u 5.1: " Trećeg dana Estera se obukla u svoje kraljevske halje i stala u unutarnji dvor palače, ispred kraljeve dvorane. " U ovom je slučaju" treći dan "ekvivalentan" tri dana, noć ili dan ". 1. Samuelova 30,12: "Jeo je i bio oživljen, jer tri dana i tri noći nije jeo hranu niti pio vodu . 13 David ga je pitao:" Kome pripadaš i odakle dolaziš? " rekao: "Ja sam Egipćanin, rob Amalečana. Gospodar me napustio kad sam se razboljela prije tri dana . " U ovom slučaju" tri dana i tri noći 'nekako se ispunilo kad ga je gospodar napustio' prije tri dana '. "Dakle, Stari zavjet daje sliku da se izrazi" tri dana "," treći dan "i" tri dana i tri noći "koriste za označavanje istog vremenskog razdoblja." [ NT: CALC: 73] 2. Rabinska literatura također očituje ovaj idiomatski raspon: Rabin Eleazar ben Azariah, deseti u silasku s Ezre, bio je vrlo specifičan: "Dan i noć su Onah ['dio vremena'], a dio Onah kao cijela ona " [J.Talmud, Šabat 9.3 i b. Talmud, Pesahim 4a] To se razumijevanje koristilo u brojnim korelacijama između Jone 1.17 (' u trbuhu ribe tri dana i tri noći ') i gore citiranih odlomaka SZ [npr. Srednja raba u Postanku 56 (22. travnja); Postanak 91,7 (42,17-18)]. 3. Postoji jedan novi odlomak NZ koji ukazuje na ovaj židovski idiom. Matej 27,63: "Gospodine", rekoše oni, "sjećamo se da je, dok je još bio živ, taj varalica rekao:` Nakon tri dana uskrsnut ću. " 64 Dakle, naredite da se grobnica osigura do trećeg dana . " Imajte na umu da je" nakon tri dana "nekako ekvivalentno" do trećeg dana "(a ne" do četvrtog dana "). Ovi bi podaci trebali pokazati grubu ekvivalentnost NT fraza. .................................................. .................................................. .............. A onda je netko ELSE komentirao / pitao: Skenirao sam vaše web mjesto i čini mi se vrlo informativnim. Vaše postupanje s drugima i njihova mišljenja treba biti visoko pohvalno. Smatram da je vaša pažnja prema detaljima vrlo vrijedna, ali ponekad se čini da se izvorno pitanje izgubi. Na primjer, kažete da je staro pitanje u vezi s odlomkom iz Mateja. 12:40 (3 dana i 3 noći), lako je. Vaša prateća dokumentacija je bitna. Ali vaše reference NE odgovaraju na izvorno pitanje. Isus je ustao ujutro (Marko 16,9), ako se poslužimo logikom koju ste iznijeli vi i drugi, i dalje imamo problem ... 3 dana i 2 noći. Isus je "uskrsnuo rano prvog dana u tjednu". Djelomični dan i djelomičnu noć mogu shvatiti kao računanje dana i noći ... ali ako je Isus ustao iz mrtvih rano u nedjelju, onda nam nedostaje noć. Možete li mi pomoći oko ovoga? Odgovorio sam s: "Hvala na lijepim riječima ... i što ste ukazali na potrebu da se članak jasnije zaključi (nadam se da to mogu uskoro) ... "Što se tiče vašeg pitanja, 1. dan je započeo u zalazak sunca (kao što to danas čini subota u Izraelu), a BILO KOJI dio ciklusa noć / dan računao je za cijelu (kako je istaknuto u članku). 2. Isusova smrt u petak popodne bila bi dio "dana" dnevnog svjetla u četvrtak nite / petka. 3. prema tome, uključena smo TRI dana "dan / noć": "četvrta dnevna / petka dnevna svjetlost", "petak nite / sat dnevna svjetlost", "subota noć / nedjelja dnevna svjetlost" (sjećajući se opet da je dio razdoblja računao za CIJELO) Vratio se sa: Zanimljiva logika, ali s njom se ne mogu složiti. Njegova je uporaba četvrtka navečer zabrinjavajuća. I pokušao sam ponovo: "Njegova je uobičajena upotreba i danas ... ako imate problema s tim, samo razmislite kako to Izrael DANAS ... "Subota traje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca ... bilo koji trenutak u vremenu između to dvoje smatra se" subotom "... a dvije" polovice "se uopće NE smatraju odvojenima (noć prije zore NIJE smatra drugačijim od svijetlog podnevnog sata) ... jednostavno morate ići s normalnim razinama uobičajene preciznosti ... na primjer, da bi netko rekao da je Isus pogriješio kad je rekao 'nema li 12 sati u danu? ' kada NIKADA nema točno 12 sati dnevno, primjenjuje se lažni standard na uobičajeni diskurs ... na matematičkoj razini upotrebe, '3 dana i 3 noći' NIKADA NE MOGU BITI TOČNO JEDNAKI 'TREĆI dan' - ali oni su to koristili BILO KAKO u zajedničkom diskursu (a sami to činimo i na drugim područjima) ...možda na uobičajeni jezik primjenjujete neprikladnu preciznu mrežu? - to je uobičajeni problem za ljude svih uvjerenja i uvjerenja, a jedan neprestano moram biti na oprezu (kao zapadnjak i znanstvenik) ... "Ne znam pomaže li ovo bilo čemu ili samo unosi zabunu ... ali mislio sam da bih pokušao ponovo brzo prije nego što se vratim na posao ... Nadam se da ovo pomaže, Glenn M. Miller Kršćanski ThinkTank ... [http://www.Christianthinktank.com] (Referentne kratice) ​

Sura 61:6 ime Ahmed ​ ​ ​ ​ ​ Sura 61:6 وَإِذْ قَالَ عِيسَى ابْنُ مَرْيَمَ يَا بَنِي إِسْرَائِيلَ إِنِّي رَسُولُ اللَّهِ إِلَيْكُمْ مُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيَّ مِنَ التَّوْرَاةِ وَمُبَشِّرًا بِرَسُولٍ يَأْتِي مِنْ بَعْدِي اسْمُهُ أَحْمَدُ ۖ فَلَمَّا جَاءَهُمْ بِالْبَيِّنَاتِ قَالُوا هَٰذَا سِحْرٌ مُبِينٌ Korkut: A kada Isa, sin Merjemin, reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći" – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!" Mlivo: I kad reče Isa, sin Merjemin: "O sinovi Israilovi! Uistinu, ja sam vam poslanik Allahov, potvrđivač za ono šta je bilo prije mene od Tewrata i donosilac radosne vijesti o Poslaniku (koji) dolazi poslije mene, njegovo ime je Ahmed." Pa pošto im je došao s dokazima jasnim, rekoše: "Ovo je sihr očiti." ​ ​

​ Izrada Sure Producing a Sura https://answering-islam.org/Quran/Miracle/baretruth.html ​ ​ Izrada Sure A ako sumnjate u ono što smo s vremena na vrijeme otkrivali našem sluzi, proizvedite suru poput nje; i pozovite svoje svjedoke ili pomagače (ako ih ima) osim Boga, ako su vaše (sumnje) istinite. - Kur'an 2:23 (prijevod A. Jusuf Ali) Iako kao kršćanin sigurno ne mogu tvrditi da sam nepristran u pitanjima religije, oduvijek me pomalo zaprepao izazov iz Kur'ana 2:23. Mali je prigovor da estetika nikada ne može biti mjera istine. Iako istina zasigurno može biti lijepa, laži također mogu biti. S druge strane, istina ponekad može biti neprivlačna - poput nebrušenog dijamanta ili dosadne propovijedi. Ipak, nisam siguran da je to glavna prepreka. Uvjerljivo bi se moglo tvrditi da Allah nije ljepotu pretvorio u mjeru istine, toliko koliko je Kur'ansku ljepotu činio znakom sumnjičavih. To je suptilna razlika, ali mislim da je valjana - baš kao što je Mojsije svojim čudima nadigrao egipatske čarobnjake. Čuda nikada nisu postala standardom istine u logičnom smislu (većina nas je vjerojatno čula za "laž čuda"), ali Mojsijeva čuda bila su znak da je Allah bio s njim. Dakle, neprikladnost estetike kao arbitra istine nije moj glavni prigovor. Pravi je problem mnogo ozbiljniji. Osobito vjerujem da je glavni problem taj što to uopće nije legitiman izazov, jer je paluba jako naslagana u korist Kur'ana. Postoji suptilna, ali vrlo stvarna kružnost za vjernike muslimane. Kružnost ide ovako: Ako ste ortodoksni musliman, vjerujete da je cijeli Kur'an sama Božja riječ i da je stoga nesiguran. Kao implikacija ovoga, on ili ona također vjeruje da ne postoji nijedno drugo rječito pismo kao što je Kur'an. Stoga svaki pokušaj da se "proizvede sura poput nje" mora propasti - čime se potvrđuje da je Kur'an sama Božja riječ i nepogrešiv. Zapravo, ajet koji slijedi izazov potvrđuje nemogućnost proizvodnje takve Sure i prijeti nevjernicima Vatrom čije su gorivo ljudi i kamenje: Ali ako ne možete - a sigurno ne možete - onda se bojite Vatre čije su gorivo ljudi i kamenje - koja je pripremljena za one koji odbacuju vjeru. - Kur'an 2.24 (prijevod A. Yusuf Ali) Stoga ne čudi da muslimani nisu pronašli suru koja bi bila jednaka Kur'anu. Iznenađenje bi bilo da jesu , jer čak i priznavanje mogućnosti bolje Sure proturječi 2:24, što kaže "za jamstvo koje ne možete", što je dakle znak nevjerice. Kad vidim ovakav izazov, to me ne uvjerava u istinu Kur'ana. Radije radi suprotno, zbog čega sumnjam da je poruka lažna. (Usput, mislim da ne vrijeđam nijednog muslimana koji ovo može pročitati. Jednostavno se nisam mogao sjetiti nikakvog uvredljivog načina da to kažem.) Čini mi se da je pravi test istine koliko dobro stoji kad je lišen rječitosti: Kad sam vam došao, braćo, nisam došao s rječitošću ili superiornom mudrošću dok sam vam naviještao svjedočanstvo o Bogu. Jer odlučih ne znati ništa dok sam bio s vama, osim Isusa Krista i njega raspetog. Došao sam vam u slabosti i strahu i s puno drhtaja. Moja poruka i moje propovijedanje nisu bili mudrim i uvjerljivim riječima, već demonstracijom snage Duha, tako da vaša vjera ne bi mogla počivati ​​na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi. - 1. Korinćanima 2: 1-5 Elokvencija je dobra stvar, moćan sluga istine. Ali to je također nestalno, služi laži jednako željno kao i istina. Pa, koliko dobro poruke islama i kršćanstva stoje samostalno? Sad je to pitanje vrijedno rasprave. Faruq al-Dhimmi Pregled pitanja: Da li je Kur'an čudesan? Odgovaranje na početnoj stranici islama

poglavlje XI: Povratak iz zatočeništva, ​ ​ ​ ​ XI. POVRATAK HAPTIVA BELSHAZZAROV GAZA Kad se Bog odlučio osvetiti Babilonu za sve patnje koje je nanio Izraelu, izabrao je Darija i Kira kao agente osvete. Kir, perzijski kralj, i njegov tast Darij, kralj Medije, zajedno su krenuli protiv Belsazara, vladara Kaldejaca. Rat je trajao poprilično dugo i bogatstvo je favoriziralo prvo jednu, a zatim drugu stranu, sve dok konačno Kaldejci nisu odnijeli odlučujuću pobjedu. Kako bi proslavio taj događaj, Belshazzar je priredio veliku gozbu koju je njegov otac služio iz posuda koje je iz hrama u Jeruzalemu iznio iz Jeruzalema. Dok su kralj i njegovi gosti blagovali, anđeo kojeg je Bog poslao stavio je na zid "Mene, Mene, Tekel, Upharsin", aramejske riječi hebrejskim slovima, ispisane crvenom tintom. Anđela nije vidio nitko osim kralja.Njegovi velikaši i kraljevići koji su bili prisutni na orgiji nisu ništa opažali. Sam kralj nije vidio oblik anđela, bili su mu vidljivi samo njegovi strašni prsti dok su tražili riječi. Tumačenje Daniela zagonetnim riječima okončalo je veselje nad gozbama. Razišli su se u strahu i strahu, a iza sebe nisu ostavili nikoga osim kralja i njegovih pomoćnika. Iste noći kralja je ubio stari sluga, koji je poznavao Daniela iz vremena Nabukodonozora i nije sumnjao da će se njegovo zlokobno proročanstvo ispuniti. S glavom kralja Belshazara on se zaljubio u Darija i Kira te im ispričao kako je njegov gospodar oskrnavio svete posude, ispričao im o divnom zapisu na zidu i o načinu na koji ga je Daniel protumačio. Dva su kralja potaknuta njegovim recitalom da se svečano zavjetuju da će omogućiti Židovima povratak u Palestinu i dodijelit će im uporabu posuda Hrama. Obnovili su rat protiv Babilonije s više energije i Bog im je jamčio pobjedu. Osvojili su cijelo područje Belshazar-a i zauzeli grad Babilon, čiji su stanovnici, mladi i stari, bili podvrgnuti smrti. Potčinjene zemlje podijelile su Kir i Darije, potonji su dobili Babilon i Mediju, nekadašnju Kaldeju, Perziju i Asiriju. Ali to nije cijela priča o padu Babilona. Zli kralj Belsazar priredio je banket na kojem su svete posude oskrnavljene u petoj godini njegove vladavine, jer je tada smatrao potpuno sigurnim da je prošla sva opasnost od ostvarenja Jeremijinog proročanstva, predviđajući povratak Židova u Palestinu u kraj sedamdeset godina babilonske vlasti nad njima. Nabukodonozor je upravljao dvadeset i pet godina, a Zli merodah dvadeset i tri, ostavljajući pet godina u vladavini Belsazara za ispunjenje određenog vremena. Nije dovoljno da se kralj rugao Bogu koristeći posude Hrama, on mora imati pecivo za gozbu, koje je dano drugog dana Pashe, od pšeničnog brašna, finijeg od onog koje se danas koristi za Omer u Hramu. Kazna je teško slijedila za petama zvjerstva. Kir i Darius služili su kao vratari kraljevske palače navečer na banketu. Od Belshazara su dobili zapovijed da ih ne priznaju, premda bi trebao reći da je sam kralj. Belshazzar je bio prisiljen nakratko napustiti svoje stanove i izašao je neprimijećen od strane dvojice čuvara vrata. Po povratku, kad je tražio da ga prime, oborili su ga mrtvog, čak i dok je on tvrdio da je kralj. DANIEL POD PERZIJSKIM KRALJEVIMA Daniel je napustio Belshazzar i pobjegao u Shushtar, gdje ga je ljubazno primio Kir, koji mu je obećao da će posude Hrama vratiti natrag u Jeruzalem, pod uvjetom da se Daniel moli Bogu da mu podari uspjeh u ratu s kraljem Mosula. Bog je Danijelovu molitvu ugodno saslušao, a Kir je bio vjeran svom obećanju. Danijel je sada primio Božansku nalogu da potakne Kira da obnovi Hram. U tu svrhu trebao je kralja upoznati Ezru i Zerubabelu. Ezra je zatim išao od mjesta do mjesta i pozivao ljude da se vrate u Palestinu. Tužno je reći da se samo pleme i pol pokoravalo njegovu pozivu. Doista, većina ljudi bila je toliko bijesna na Ezru da su ga htjeli ubiti. Pogibli svog života izbjegao je samo Božanskim čudom. U to je vrijeme i Daniel bio izložen velikim patnjama. Kralj Kir ga je bacio u jazbinu lavova, jer se odbio pokloniti pred kraljevim idolom. Sedam dana Danijel je ležao među divljim zvijerima i nije mu se ni dlaka s glave dotaknuo. Kad je kralj krajem tjedna pronašao Daniela živog, nije mogao ne priznati suverenu Božju veličinu. Cyrus je pustio Daniela i umjesto toga dao je svoje lažljivce bacati lavovima. U trenu su unajmljeni u komadima. Općenito Cyrus nije uspio ispuniti očekivanja koja su mu postavljena za pobožnost i pravdu. Iako je Židovima dao dozvolu za obnovu Hrama, oni nisu trebali koristiti materijal osim drva, tako da bi se lako moglo uništiti ako bi ga Židovi uzeli u glavu da se pobune protiv njega. Ni u moralnom pogledu perzijski kralj nije bio nimalo prijekor. Drugi put Cyrus je pritisnuto nagovarao Daniela da se pokloni idolu Belu. Kao dokaz božanstvenosti idola kralj je istaknuo činjenicu da je jeo jela koja su postavljena pred njega, izvještaj koji su svećenici iz Bela, koji su noću ušli u Hram idola, podzemnim prolazima, sami jeli posuđe , a zatim njihov nestanak pripisali apetitu boga. Ali Daniel je bio previše pronicljiv da bi ga izmišljena priča mogla zavesti. Pepeo je bacio na pod Hrama, a otisci stopala vidljivi sljedećeg jutra uvjerili su kralja u prijevaru koju su vršili svećenici. Ugodni odnosi nisu i dalje trajali zauvijek između Kira i Darija. Između njih je izbio rat u kojem je Kir izgubio život i zemlje. Bojeći se Darija, Daniel je pobjegao u Perziju. Ali ukazao mu se anđeo Božji s porukom: "Ne boj se kralja, neću ga predati tebi." Ubrzo nakon toga, primio je pismo od Darija u kojem glasi kako slijedi: "Dođi k meni, Daniele! Ne boj se više, bit ću još ljubazniji prema tebi nego što je to bio Kir." U skladu s tim Daniel se vratio u Shushtar, a Darius ga je primio s velikim pažnjom. Jednog dana kralj se slučajno sjetio svete odjeće koju je Nabukodonozor donio iz jeruzalemskog hrama u Babilon. Nestali su i nije im se mogao otkriti trag. Kralj je sumnjao da je Daniel imao neke veze s njihovim nestankom. Malo je potaknulo to što je prosvjedovao zbog svoje nevinosti, pa su ga bacili u zatvor. Bog je poslao anđela koji je trebao oslijepiti Darija, rekavši mu istodobno da mu je uskraćeno svjetlo očiju jer drži pobožnog Daniela u izdržljivosti, a vid će mu se vratiti samo ako se Daniel zauzme za njega. Kralj je smjesta pustio Daniela i njih su dvojica zajedno otputovali u Jeruzalem moleći se na svetom mjestu za kraljevu obnovu. Anđeo se ukazao Danijelu i objavio mu da je njegova molitva uslišana. Kralj je trebao samo oprati oči,a vizija bi im se vratila. Tako se i dogodilo. Darius je zahvalio Bogu i u svojoj zahvalnosti dodijelio desetinu svog žita svećenicima i levitima. Osim toga, svjedočio je svoju zahvalnost Danielu utovarivši ga s darovima i obojica su se vratili u Shushtar. Kraljev oporavak uvjerio je mnoge njegove podanike u svemogućnost Boga i prešli su na židovstvo. Slijedom Danielovih savjeta, Darius je imenovao trijumvirata koji će biti odgovoran za upravljanje svojim kraljevstvom, a Daniel je postao šef vijeća trojice. Njegovo visoko dostojanstvo bilo mu je bez premca, ali sam ga je kralj izložio zavišću i neprijateljstvu sa svih strana. Njegovi neprijatelji zacrtali su njegovu propast. Lukavo su naveli kralja da potpiše naredbu kojom se smrtna kazna pripisuje molitvama upućenim bilo kojem bogu ili bilo kojem čovjeku osim Darijusu. Iako naredba nije zahtijevala od Daniela da počini grijeh, radije je dao svoj život na čast jedinoga Boga, nego da je izostavio svoje predanosti Njemu. Kad su ga ljubomorni neprijatelji iznenadili tijekom molitve, nije se prekidao. Odvukli su ga pred kralja, koji je odbio dati povjerenje optužbi protiv Daniela. U međuvremenu je stigao sat za popodnevnu molitvu,i u prisutnosti kralja i njegovih prinčeva Daniel je počeo izvršavati svoje pobožnosti. To je prirodno dovelo do neuspjeha svih kraljevih napora da spasi svog prijatelja od smrti. Daniela su bacili u jamu punu lavova. Ulaz u jamu bio je zatvoren kamenom koji se sam od sebe izvalio iz Palestine kako bi ga zaštitio od svake štete koju su neprijatelji promišljali. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima.koja se sama od sebe otkotrljala iz Palestine kako bi ga zaštitila od svake štete koju promišljaju njegovi neprijatelji. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima.koja se sama od sebe otkotrljala iz Palestine kako bi ga zaštitila od svake štete koju promišljaju njegovi neprijatelji. Surove zvijeri dočekale su pobožnog Daniela poput pasa koji se okreću svom gospodaru po povratku kući, ližući mu ruke i mašući repovima. Dok je to prolazilo u Babilonu, anđeo se ukazao proroku Habakuku u Judeji. Naredio je proroku da Danielu donese hranu koju je htio ponijeti svojim radnicima na terenu. Zapanjen, Habakkuk je pitao anđela kako ga može nositi na tako veliku udaljenost, nakon čega ga je uhvatila njegova kosa i za trenutak je sjeo pred Daniela. Večerali su zajedno, a onda je anđeo prebacio Habakuka natrag u njegovo mjesto u Palestini. Rano ujutro Darius je otišao do jame lavova kako bi otkrio sudbinu Daniela. Kralj ga je zazvao, ali nije dobio odgovor, jer je Daniel u tom trenutku recitirao Šemu, nakon što je proveo noć u hvaljenju i obožavanju Boga. Vidjevši da je još uvijek živ, kralj je sazvao Danijelove neprijatelje u jamu. Njihovo je mišljenje bilo da lavovi nisu bili gladni,i stoga je Daniel još uvijek bio neozlijeđen. Kralj im je zapovjedio da stave zvijeri na kušnju sa svojim osobama. Rezultat je bio da je sto dvadeset i dva Danielova neprijatelja, zajedno sa njihovim suprugama i djecom od dvije stotine četrdeset i četiri osobe, raskomadalo četrnaest stotina šezdeset i četiri lava. Čudesni Danijelov bijeg donio mu je istaknutiju pažnju i veće počasti nego prije. Kralj je objavio čudesa koja je Bog učinio u svim dijelovima njegove zemlje i pozvao je ljude da se odvedu u Jeruzalem i pomognu u podizanju Hrama. Danijel je zamolio kralja da ga razriješi dužnosti njegova položaja, za čije se obavljanje više nije osjećao sposobnim zbog njegove poodmakle dobi. Kralj je pristao pod uvjetom da Daniel odredi nasljednika koji ga je dostojan. Njegov izbor pao je na Zerubbabel. Napunjen bogatim poklonima i usred javnih demonstracija čiji je cilj da ga počaste, Daniel se povukao iz javnog života. Smjestio se u gradu Sušanu, gdje je boravio do kraja. Iako nije bio prorok, Bog mu je jamčio znanje o "kraju vremena" koje nije dodijelio svojim prijateljima, prorocima Hagaju, Zahariji i Malahiji, ali čak je i on u punini svojih godina izgubio svako sjećanje na objavu s kojim je bio favoriziran. GRAB DANIELA Danijel je pokopan u Sušanu, zbog čega je među stanovnicima grada rasplamsana žestoka svađa. Šušan je rijeka podijelila na dva dijela. Na strani koja je sadržavala Danijelov grob zauzimali su bogati stanovnici, a siromašni građani živjeli su s druge strane rijeke. Potonji su tvrdili da bi i oni bili bogati da je Danijelov grob u njihovoj četvrti. Česti sporovi i sukobi konačno su prilagođeni kompromisom; jedne se godine Danielov odmorište odmarao s jedne strane rijeke, sljedeće godine s druge strane. Kad je perzijski kralj Sanjar došao u Sušan, zaustavio je praksu vučenja odmorišta amo-tamo. Pribjegao je drugom uređaju za čuvanje gradskog mira. Dao je nosač objesiti na lance upravo usred mosta koji se proteže rijekom.Na istom je mjestu podigao molitveni dom za sve ispovijedi, a iz poštovanja prema Danielu zabranio je ribolov u rijeci na udaljenosti od jedne milje s obje strane spomen-zgrade. Svetost mjesta pojavila se kad su bezbožnici pokušali proći. Utopljeni su, dok su pobožni ostali neozlijeđeni. Nadalje, riba koja je plivala u blizini imala je glave koje su blistale poput zlata. Pokraj kuće Danielove ležao je kamen ispod kojeg je skrivao svete posude Hrama. Jednom je pokušan kamen odvaliti sa svog mjesta, ali tko se usudio dodirnuti ga, pao je mrtav. Ista sudbina zatekla je sve koji su kasnije pokušali izvršiti iskopavanja u blizini mjesta; izbila je oluja i pokosila ih. ZERUBBABEL Nasljednik Daniela u kraljevoj službi, Zerubbabel, uživao je jednako toliko kraljevskog obzira i naklonosti. Zauzimao je viši položaj od svih ostalih službenika i službenika, a on i još dvojica činili su kraljevu tjelesnu stražu. Jednom kad je kralj ležao umotan u dubok san, njegovi su stražari odlučili zapisati ono što je svaki od njih smatrao najmoćnijom stvari na svijetu, a on koji je napisao najmudriju izreku trebao bi kralju davati bogate poklone i nagrade. Ono što su napisali položili su ispod jastuka na kojem je počivala kraljeva glava, kako ne bi odgodio donijeti odluku nakon što se probudi. Prvi je napisao: "Vino je najmoćnije što postoji"; drugi je napisao: "Kralj je najmoćniji na zemlji", a treći, Zerubbabel, napisao je: "Žene su najmoćnije na svijetu,ali istina prevladava nad svim ostalim. "Kad se kralj probudio i pregledao dokument, pozvao je velikane svog carstva i također troje mladih. Svako od trojice pozvan je da opravda svoju riječ. Riječitim riječima prva opisao snagu vina. Kad zaposjedne čovjekova osjetila, on zaboravi tugu i tugu. Još ljepše i uvjerljivije bile su riječi drugog govornika, kada je na njega došao red da utvrdi istinitost svoje izreke, da je kralj je bio najmoćniji na zemlji. Napokon je Zerubbabel užarenim riječima prikazao snagu žene koja vlada čak i nad kraljevima. "Ali," nastavio je, "istina je vrhovna nad svima; cijela zemlja traži istinu, nebesa pjevaju hvale istine, sve stvorenje potresa i drhti pred istinom, u istini se ne može naći ništa lošeIstini pripada moć, vlast, moć i slava svih vremena. Blagoslovljen Bog istine! "Kad je Zerubbabel prestao govoriti, skup je izbio na riječi:" Velika je istina, jača je od svega ostalog! "Kralj je bio toliko očaran Zerubbabelovom mudrošću da mu je rekao : „Zatraži što želiš, dat će ti se.“ Zerubabel ništa nije tražio za sebe, samo je tražio dopuštenje kralja da obnovi Jeruzalem, obnovi svetište i vrati posude svetog Hrama na mjesto odakle su prenijete Ne samo da je Darius odobrio ono što je Zerubbabel želio, ne samo da mu je dao pisma o sigurnom ponašanju, već je i dodijelio brojne povlastice Židovima koji su Zerubbabela pratili u Palestinu,i poslao je obilne darove u Hram i njegove službenike. Kao i svom prethodniku Danijelu, tako i Zerubabelu, Bog je jamčio znanje o tajnama budućnosti. Naročito se s njim ljubazno odnosio arkanđeo Metatron. Osim što mu je otkrio vrijeme u kojem će se Mesija pojaviti, donio je i intervju između Mesije i Zerubbabela. U stvarnosti Zerubabel nije bio nitko drugi nego Nehemija, kojemu je ovo drugo ime dato jer je rođen u Babilonu. Bogato obdaren Zerubabelom-Nehemijom, bio je vrijedan divljenja, ali mu nedostaci nisu nedostajali. Bio je pretjerano samozadovoljan i nije se libio javno zalijepiti stigmu nad svojim prethodnicima u uredu guvernera u zemlji Judeji, među kojima je bio tako izvrstan čovjek kao što je bio Daniel. Da bi ga kaznio zbog ovih prijestupa, Ezrina knjiga ne nosi ime svog stvarnog autora Nehemije. Kad je Darius osjetio da mu se približava kraj, za svoga vladara nad svojim kraljevstvom imenovao je svog zeta Kira, koji je do tada vladao samo Perzijom. Njegovu su želju ispoštovali knezovi Medije i Perzije. Nakon što je Darije napustio ovaj život, Kir je proglašen kraljem. U prvoj godini svoje vladavine, Kir je pozvao najuglednijeg od Židova da se pojavi pred njim, i dao im je dopuštenje da se vrate u Palestinu i obnove hram u Jeruzalemu. Više od toga, obvezao se da će doprinijeti službi u Hramu proporcionalno svojim mogućnostima i odati počast Bogu koji mu je uložio snagu da pokori Kaldeje. Ti su Kirovi postupci dijelom proizašli iz njegovih vlastitih pobožnih sklonosti, a dijelom zbog njegove želje da ispuni Darijevu zapovijed na samrti, koji ga je opomenuo da Židovima pruži priliku za obnovu Hrama. Kad je prvu žrtvu trebala donijeti četa Židova koji su se pod vodstvom Ezre vratili u Jeruzalem i krenuli u obnovu Hrama, propustili su nebesku vatru koja je pala s neba na oltar u Mojsijevo vrijeme i nije bio ugašen sve dok je hram stajao. U molitvi su se obratili Bogu da bi ih On poučio. Jeremija je nebesku vatru sakrio u vrijeme uništenja Svetog grada i zakon im nije dopuštao da na Božji oltar donose "čudnu vatru". Starac se iznenada sjetio mjesta na kojem je Jeremiah zakopao svetu vatru i odveo tamo starije. Odvalili su kamen koji je pokrivao to mjesto, a ispod njega se pojavio izvor koji nije tekao vodom, već nekom vrstom ulja. Ezra je naredio da se ta tekućina poškropi po oltaru,i odmah je izbio sveobuhvatan plamen. Sami svećenici su se prestrašeno rasuli. Ali nakon što je hram i njegove posude pročišćen plamenom, ograničio se na oltar da ga više nikada ne napušta, jer ga je svećenik čuvao kako ne bi mogao biti ugašen. Među skupinom vraćenih prognanika bili su proroci Haggai, Zachariah i Malachi. Svatko od njih imao je mjesto od najveće važnosti za ispunjavanje obnove Hrama. Prvo su ljudima pokazali plan oltara, koji je bio veći od onog koji je stajao u Salomonovu hramu. Drugi ih je obavijestio o točnom mjestu oltara, a treći ih je naučio da se žrtve mogu donositi na svetom mjestu i prije dovršetka Hrama. Po ovlaštenju jednog od proroka, Židovi su se, po povratku iz Babilonije, odrekli svojih izvornih hebrejskih znakova i ponovno napisali Toru u "asirske" likove koji su i danas u upotrebi. Dok su radovi na Hramu trajali, graditelji su pronašli lubanju Araunaha, vlasnika nalazišta Hrama u Davidovo doba. Svećenici, nenaučeni kakvi su bili, nisu mogli odlučiti u kojoj je mjeri leš koji je ondje ležao oskvrnio sveto mjesto. Zbog toga im je Haggai izlio svoje prijekore. EZRA Potpuno preseljenje Palestine dogodilo se pod vodstvom Ezre ili, kako ga Sveto pismo ponekad naziva, Malahija. Nije bio prisutan ranijim pokušajima obnove svetišta, jer nije mogao napustiti svog starog učitelja Barucha, koji je godinama bio previše napredan da bi se odvažio na težak put u Svetu zemlju. Unatoč Ezrinim uvjerljivim naporima, tek se relativno mali broj ljudi pridružio povorci koja se vijugala na zapad prema Palestini. Iz tog se razloga proročki duh nije pokazao tijekom postojanja Drugog hrama. Haggai, Zachariah i Malachi bili su posljednji predstavnici proročanstva. Ništa nije bilo iznenađujuće od apatije Levita. Nisu pokazali želju za povratkom u Palestinu. Njihova kazna bila je gubitak desetine, koja je kasnije dana svećeniku, iako su leviti imali prvo pravo na njih. Obnavljajući židovsku državu u Palestini, Ezra je gajio dvije nade, da će sačuvati čistoću židovske rase i proširiti proučavanje Tore sve dok ona ne postane zajedničko vlasništvo širokog naroda. Da bi pomogao u svojoj prvoj nameri, borio se protiv brakova između Židova i uokolo nacija. I sam je pažljivo razradio vlastiti rodovnik prije nego što je pristao napustiti Babiloniju, a kako bi održao čistoću obitelji i grupa koje su ostale na Istoku, sve "neprikladne" poveo je sa sobom u Palestinu. U ostvarenju svoje druge nade, širenja Tore, Ezra je bio toliko revan i učinkovit da se za njega pravedno reklo: "Da ga Mojsije nije očekivao, Ezra bi primio Toru." U određenom je smislu uistinu bio drugi Mojsije. Tora je u njegovo doba pala u zanemarivanje i zaborav, a on ju je obnovio i ponovo uspostavio u svijesti svog naroda. Njemu je glavno zasluga što je podijeljeno na dijelove, koji se svake godine čitaju, subota nakon subote, u sinagogama, a upravo je on potekao s idejom da se Petoknjižje prepiše u "asirske" likove. Da bi još više postigao svoju svrhu, naredio je da se posvuda osnuju dodatne škole za djecu, iako su stare bile dovoljne da udovolje potražnji.Smatrao je da će se rivalstvo između starih i novih institucija ponoviti u korist učenika. Ezra je začetnik institucija poznatih kao "deset propisa Ezre". Oni su sljedeći: 1. Čitanja iz Tore subotom popodne. 2. Čitanja iz Tore ponedjeljkom i četvrtkom. 3. Sjednice suda ponedjeljkom i četvrtkom. 4. Pranje rublja obavljati četvrtkom, a ne petkom. 5. Jediti češnjak u petak zbog njegovog spasonosnog djelovanja. 6. Peći kruh rano ujutro kako bi bio spreman za siromašne kad god ga zatraže. 7. Žene trebaju pokriti donje dijelove tijela odjećom koja se zove Sinar. 8. Prije ritualnog kupanja kosu treba počešljati. 9. Ritualna kupka propisana za nečistu pokriva slučaj onoga tko želi klanjati molitvu ili proučavati zakon. 10. Dopuštenje trgovcima trgovcima kozmetikom ženama u gradovima. Ezra nije bio samo veliki učitelj svoga naroda i njihov mudri vođa, on je bio i njihov zagovornik s nebesima, s kojima je njegov odnos bio vrlo intimnog karaktera. Jednom se obratio Bogu s molitvom u kojoj se požalio na izraelsku nesreću i prosperitet poganskih naroda. Na to mu se ukazao anđeo Uriel i uputio ga kako to zlo ima određeno vrijeme u kojem će krenuti svojim tijekom, budući da mrtvi imaju određeno vrijeme za boravak u donjem svijetu. Ezra nije mogao biti zadovoljan ovim objašnjenjem, a kao odgovor na njegovo daljnje pitanje, sedam proročkih vizija ga je jamčilo i anđeo je protumačio za njega. Tipizirali su čitav tijek povijesti do njegovih dana i otkrili mu budućnost. U sedmom viđenju čuo je glas iz trnja, poput Mojsije prije,i opomenulo ga je da u svom srcu čuva tajne koje su mu se otkrivale. Isti glas dao je Mojsiju sličnu zabranu: "Ove riječi objaviti, one tajiti." Tada mu je najavljen njegov rani prijevod sa zemlje. Molio je Boga da pusti sveti duh da siđe na njega prije nego što umre, kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori, i voditi ljude putem koji vodi do Boga.kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori i voditi ljude na put koji vodi do Boga.kako bi mogao zabilježiti sve što se dogodilo od stvaranja svijeta onako kako je postavljeno u Tori i voditi ljude na put koji vodi do Boga. Na osnovu toga Bog mu je naredio da sa sobom u mirovinu povede pet iskusnih pisara, Sargu, Dabriju, Seleukiju, Etana i Azijela i diktira im četrdeset dana. Nakon jednog dana provedenog s tim piscima u izolaciji, udaljenom od grada i od ljudi, glas ga je opomenuo: "Ezra, otvori usta i pij od čega ću te piti." Otvorio je usta i uručen mu je kalež ispunjen do vrha tekućinom koja je tekla poput vode, ali u boji je podsjećala na vatru. Usta su mu se otvorila za piće i četrdeset dana nisu bila zatvorena. Za sve to vrijeme, petoro je knjigopisaca stavilo, "u znakove koje nisu razumjeli", bili su novo usvojeni hebrejski znakovi, sve što im je Ezra diktirao, a nastalo je devedeset i četiri knjige. Na kraju razdoblja od četrdeset dana, Bog je Ezri govorio ovako: "Dvadeset i četiri knjige Svetog pisma objavit ćete, kako bi ih mogli pročitati dostojni i nedostojni; ali posljednjih sedamdeset knjiga uskratit ćete puku, na uvid mudraca svoga naroda. "Zbog svoje književne djelatnosti nazvan je" Pisar znanosti o Vrhovnom biću dovijeka. " Završivši svoj zadatak, Ezra je uklonjen iz ovog svjetovnog svijeta i ušao je u vječni život. Ali njegova smrt nije se dogodila u Svetoj zemlji. Preteklo ga je u Huzistanu, u Perziji, na putu do kralja Artachshashte. U Raccii, u Mezopotamiji, još je u dvanaestom stoljeću stajala sinagoga koju je osnovao Ezra dok je putovao iz Babilonije u Palestinu. Na njegovom grobu, nad kojim se noću često lebde vatrene kolone, jednom se dogodilo čudo. Uz nju je zaspao pastir. Ezra mu se ukazao i zapovjedio mu da kaže Židovima da trebaju prevesti njegovo odredište na drugo mjesto. Ako gospodar novog mjesta odbije pristanak, trebalo bi ga upozoriti da izda dopuštenje, inače bi svi stanovnici njegova mjesta poginuli. Isprva je majstor odbio dopustiti potrebna istraživanja. Tek nakon što je velik broj nežidovskih stanovnika mjesta iznenada bio pogođen, pristao je da se leš tamo odveze. Čim je grob otvoren, kuga je prestala. Ubrzo prije Ezrine smrti, Perzijanci su grad Babilon potpuno uništili. Ostao je samo dio zida koji je bio neosvojiv od ljudske snage. Sva proročanstva koja su proroci bacili na grad bila su ostvarena. Do danas postoji mjesto na njegovom mjestu koje nijedna životinja ne može proći ako se na njega ne razbaca nešto zemlje iz tog mjesta. MUŠKARCI VELIKE SKUPŠTINE Istodobno s Ezrom, ili, točnije govoreći, pod njegovim vodstvom, Velika skupština nastavila je s blagotvornim aktivnostima, koje su postavile temelje rabinskog židovstva i predstavljale obvezujuću vezu između židovskog proroka i židovskog mudraca. Veliki ljudi koji su pripadali ovom kolovoškom saboru jednom su uspjeli, djelotvornošću svojih molitvi, položiti ruke zavodnicima na grijeh i zatvoriti ih, spriječiti ih da čine više nevolja. Tako su iz svijeta protjerali "želju za idolopoklonstvom". Pokušali su učiniti isto "želji za sladostrašćem". Ovaj zli protivnik upozorio ih je da ga ne ometaju jer bi svijet prestao postojati bez njega. Tri dana držali su ga u zatvoru, ali onda su ga morali otpustiti i pustiti na slobodu.Otkrili su da se ne smije imati ni jaje, jer je spolni apetit nestao sa svijeta. Međutim, nije potpuno pobjegao neozlijeđen. Zalijepili su mu oči i od tada je odustao od raspirivanja strasti ljudi protiv njihovih krvnih veza. Među uredbama i uredbama Velikog sabora najistaknutija je fiksacija molitve Osamnaest blagoslova. Nekoliko blagoslova sastavljenih u ovoj molitvi datira iz dalekih antičkih vremena. Patrijarsi su bili njihovi autori, a rad Velikog sabora bio je sastaviti ih onim redom kojim ih sada imamo. Znamo kako je svako blagoslov nastalo: 1. Kad je Abraham bio spašen iz peći, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, štit Abrahamov", što je bit prve od osamnaest. 2. Kad je Izak zaprepašten ležao na gori Moriah, Bog je poslao svoju rosu da ga oživi, ​​na što su anđeli govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji ubrzavaš mrtve." 3. Kad je Jakov stigao pred nebeska vrata i objavio Božju svetost, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospode, ti sveti Bože. "4. Kad je faraon htio Josipa postaviti za vladara Egiptom, a pokazalo se da nije upoznat sa sedamdeset jezika koje egipatski suveren mora znati, anđeo Gabriel je došao i poučavao njemu oni jezici, na što su anđeli progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji milostivo daruješ znanje." 5. Kad je Ruben počinio prijestup nad svojim ocem, na nebesima mu je izrečena smrtna kazna. bilo mu je dopušteno da nastavi živjeti, a anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji se raduješ pokajanju." 6. Kad je Juda počinio prijestup protiv Tamere i priznajući svoju krivnju dobio oproštenje, anđeli su govorili: „Blagoslovljen si, Gospodine, koji se najviše opraštaš.“ 7.Kad je Mizraim silno potlačio Izrael i kad je Bog proglasio njegovo otkupljenje, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji otkupljuješ Izrael." 8. Kad je anđeo Rafael došao Abrahamu da ublaži bol zbog svog obrezivanja, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji iscjeljuješ bolesnike." 9. Kad je izraelska sjetva u filistejskoj zemlji urodila obilnom žetvom, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji blagoslivljaš godine." 10. Kad se Jakov ponovno sjedinio s Josipom i Šimunom u Egiptu, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji okupljaš raseljeni narod svoj Izrael." 11. Kad je Tora objavljena i Bog je Mojsiju prenio zakone, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji voliš pravednost i pravdu." 12.Kad su se Egipćani utopili u Crvenom moru, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji uništavaš neprijatelja i ponižavaš drskog." 13. Kad je Josip položio ruke na oči oca Jakova, anđeli su progovorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji si ostanak i potpora pobožnima." 14. Kad je Salomon sagradio Hram, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji si sagradio Jeruzalem." 15. Kad su izraelska djeca pjevajući hvalospjeve Bogu prošla kroz Crveno more, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji promičeš čas spasenja." 16. Kad je Bog uslišio molitvu stradalnih Izraelaca u Egiptu, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji uslišavaš našu molitvu." 17.Kad se Shekina spuštala između Kerubina u Šatoru, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si, Gospodine, koji ćeš vratiti svoju božansku prisutnost u Jeruzalem." 18. Kad je Salomon posvetio svoj Hram, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, čije je ime vrijedno hvale." 19. Kad je Izrael ušao u Svetu zemlju, anđeli su govorili: "Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji uspostavljaš mir." Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

1 Sujit Das Islam Dismantled - Islam je demontiran Islam Dismantled - Islam je demontiran Islam Dismantled - Islam je demontiran The Mental Illness of Prophet Muhammad by: Sujit Das https://myislam.dk/articles/en/das%20islam-dismantled.php Islam rastavljena - Mentalna bolest Poslanika Muhammeda By Sujit Das Autor je predstavio svoju novu knjigu: Islam demontiran - mentalna bolest proroka Muhammeda Meke korice : 320 stranica Autor: Sujit Das, s predgovorom Ali Sina Izdavač: Felibri.com (1. veljače 2012.) Jezik: engleski ISBN-10: 1926800060 ISBN-13: 978-1926800066 Dimenzije proizvoda: 9 x 6 x 0,7 inča Cijena: 12,23 US $. Dostupno na: Amazon.com, Barnes and Noble i razne druge knjižare. Ako knjiga nije lako dostupna, možete naručiti lokalnu knjižaru s ISBN, naslovom i imenom autora da je prati. Izdanje kindle je dostupno i preko Amazon kindle. Danski prijevod: Islam demonteret - Profeten Muhammeds psykiske sygdom Izvor: faithfreedom.org , 18. veljače 2012. Objavljeno na myIslam.dk: 1. ožujka 2012. Sve što je potrebno za pobjedu zla je da dobri ljudi ne rade ništa - Edmund Burke Nakon dugog kašnjenja, na kraju je objavljena moja knjiga " Islam demontiran: Mentalna bolest proroka Muhammeda " i dostupna za kupnju putem interneta i u raznim knjižarama. U ovom članku namjeravam vam predstaviti knjigu i razgovarati o nekoliko značajnih značajki knjige. Na tržištu ne nedostaje knjiga kritičnih za islam, ali zašto bi čitatelji kupili upravo ovu knjigu? Što je u ovoj knjizi što ovu knjigu čini jedinstvenom? Kao autor ove knjige odgovaram svakom od vas. Ova knjiga rastavlja islam izlažući nemoć Muhammeda. Povijesni Muhamed previše je privilegiran da bi se formalno ocjenjivao na način kakav bi želio klinički psiholog. Ali s obzirom na njegova dobro poznata i vrlo dokumentirana ponašanja, sigurno je da je imao i psihološku ovisnost opuštenu prema drugima. Izjednačio je ljubav sa slabošću i bojao se intimnosti. Vrijedio je bol i zlostavljanje drugima kao svoju drugu prirodu. Svojim sljedbenicima nije mogao dati razloga za život, pa im je dao dovoljno razloga da umru - umrijeti u Allahovo ime da uđu u raj. Nije mogao uvjeriti Arape da odaberu svoju religiju na temelju njezinih zasluga, pa im je zaprijetio prokletstvom,a religija koju je propovijedala više je bila o mašti, a manje o dokazivanju. Svaka osoba koja, između ostalih zločina, naredi i gleda 800 nedužnih ljudi obglavljenih glavama i postelje supruga čovjeka kojeg su te noći mučili do smrti ne može se smatrati psihološki normalnim. Sam zdrav razum govori o tome da je pedeset i jedan godina star čovjek koji se oženi sa šestogodišnjom djevojčicom nenormalan. Ideja da bi se pobožna objava usredotočila na seksualne želje ležernog muškarca doista je odvratna. Nijedna religija na svijetu nikada nije uništila obiteljske veze kao što je to učinio Muhammed u islamu.zapovijeda i gleda 800 nedužnih ljudi obglavljenih glavama i kreveće suprugu čovjeka kojeg su te noći mučili do smrti ne može se smatrati psihološki normalnim. Sam zdrav razum govori o tome da je pedeset i jedan godina star čovjek koji se oženi sa šestogodišnjom djevojčicom nenormalan. Ideja da bi se pobožna objava usredotočila na seksualne želje ležernog muškarca doista je odvratna. Nijedna religija na svijetu nikada nije uništila obiteljske veze kao što je to učinio Muhammed u islamu.zapovijeda i gleda 800 nedužnih ljudi obglavljenih glavama i kreveće suprugu čovjeka kojeg su te noći mučili do smrti ne može se smatrati psihološki normalnim. Sam zdrav razum govori o tome da je pedeset i jedan godina star čovjek koji se oženi sa šestogodišnjom djevojčicom nenormalan. Ideja da bi se pobožna objava usredotočila na seksualne želje ležernog muškarca doista je odvratna. Nijedna religija na svijetu nikada nije uništila obiteljske veze kao što je to učinio Muhammed u islamu.Nijedna religija na svijetu nikada nije uništila obiteljske veze kao što je to učinio Muhammed u islamu.Nijedna religija na svijetu nikada nije uništila obiteljske veze kao što je to učinio Muhammed u islamu. Muhammad je pokazao sve simptome svoje ludosti i njegova proročka tvrdnja temeljila se na luku velike zablude. Ali ironija je da se cjelokupna islamska religija temelji na tvrdnji o istini takvog čovjeka koji bi se lako mogao ljuljati naprijed-natrag između dviju krajnosti - stvarnosti i fantazije. Muslimani vjeruju da je Muhammad bio najplemenitija osoba koja je ikad hodala Zemljom. U Kur'anu Allah hvali Muhammeda kao najboljeg u stvaranju, izvrstan primjer (Q:33.21), uzvišen iznad ostalih Poslanika u stupnjevima (Q:2.253), preferirani (Q:17.55), milostiv prema svjetova (Q:21.107) i onoga koji se uzdigao na hvaljeno imanje (Q:17.79). Ali pet najstarijih i najvjernijih islamskih izvora ne predstavljaju Muhameda kao superiorno biće niti bilo kakvu milost Božju među čovječanstvom. Izvori otkrivaju da je bio lopov, lažov, atentator, pedofil, bezobzirni ženskarac, promiskuitetni suprug, silovatelj, masovni ubojica, pustinjski gusar, zagrebački kukavac, bezdušni kukavica i proračunski i bezobzirni tiranin ,To sigurno nije profil likova utemeljitelja prave religije. Religija je bila samo povod za Muhammeda. Zapravo je obožavao vlastiti imidž - ne Boga. On je stvorio Allaha po svojoj ličnosti i tom Bogu pripisao osobine vlastitog jastva. Allah je bio plastični entitet koji je Muhammed oblikovao da zadovolji svoje potrebe. Zato se čini da je Allah u Kur'anu višedimenzionalni entitet, poslušni sluga kojeg je Muhammed za svaku priliku koristio iz upravljanja haremskim poslovima svojih žena da bi se zakleo da će nemilosrdno kazniti onoga ko se ne slaže sa svojim voljenim poslanikom. U svom vjerskom pothvatu Muhamed je griješio i više puta je bio poražen, ali nije odustao. Ispravio se i krenuo naprijed poništavajući stihove prikladnim dodacima. Nitko ne može poreći da je u nekoliko navrata namjerno počinio štetu znajući savršeno da se pokorava svojoj volji, a ne da nadahnjuje Boga. Mnogo je pričao o raju, paklu, vrlini i grijehu; ali njegovi postupci nisu pokazali da je zaista vjerovao onome što govori. Nekoliko je puta lagao i poticao laganje da propagira svoju religiju. Bez sumnje, Muhammad je savladao umjetnost obmane. Nikada nije razmišljao o kompromitiranju morala radi političke koristi. U njegovom umu nije bilo druge odrednice.Pa je bijesio kad je bio suočen s neskladom ili protivljenjem, ili bilo čime što je prijetilo njegovom svjetonazoru. Muhammed nije bio sposoban za introspekciju, tj. Nije bio sposoban prosuđivati ​​svoje postupke izvana. Kritičari su mu omogućili da shvati da postoji "grandiozni jaz" (između njegove slike i stvarnosti) koji ga je činio bespomoćnim. Kako nije mogao pobijediti u znanstvenoj raspravi s kritičarima, obmanjivao ih je. Ovo je bio njegov jedini način da se suoči sa svim svojim intelektualnim protivnicima. Kritičari često postavljaju jedno pitanje; je li Muhammed bio prevarant koji zna ili je iskreno vjerovao da otkrivenja dolaze od Boga? Bez obzira na to što je istina, to jednostavno nema puno smisla. Čak i ako je bio iskren, to ga ne oslobađa od kaznene prijave koja mu se stavlja na teret. Ako bijelo predrasudski čovjek "iskreno" vjeruje da crnci ne bi trebali dobiti jednaka prava u civiliziranom društvu, njegova "iskrenost" ne utječe na našu moralnu osudu njegova vjerovanja. Iz istog razloga osuđujemo one hinduse koji i dalje vjeruju u nedodirljivost. Na isti način, Muhammed ni u kojem slučaju ne može pobjeći. Ako nije bio prevarant, onda možemo reći da je bio sposoban za samoobmanju.Slobodno je donosio poruke od svog Boga kako bi opravdao politička ubojstva, atentate, tuču, plijen, pedofiliju, obilan seks čak i da bi riješio svoje probleme u kući, što je jasan dokaz da je on bio apsolutni lažnjak; njegova iskrenost ne znači ništa. Drugo, savršeno je mogao razlikovati pravo od pogrešnog i predvidjeti rezultate svojih postupaka i njihov utjecaj na društvo. Iako je drugima nanio veliku bijedu, teško se osjećao odgovornim za njih. Stoga bi trebali odgovarati za svoja djela i iskorištavanja.njegova iskrenost ne znači ništa. Drugo, savršeno je mogao razlikovati pravo od pogrešnog i predvidjeti rezultate svojih postupaka i njihov utjecaj na društvo. Iako je drugima nanio veliku bijedu, teško se osjećao odgovornim za njih. Stoga bi trebali odgovarati za svoja djela i iskorištavanja.njegova iskrenost ne znači ništa. Drugo, savršeno je mogao razlikovati pravo od pogrešnog i predvidjeti rezultate svojih postupaka i njihov utjecaj na društvo. Iako je drugima nanio veliku bijedu, teško se osjećao odgovornim za njih. Stoga bi trebali odgovarati za svoja djela i iskorištavanja. Muhamed je koristio islam da bi prožimao muslimansku psihu i posjedovao njihov um. Muslimani nisu robovi Allahovi; oni su robovi Muhammeda. Za muslimane, Muhammed je njihova droga, njihova ovisnost. Bez Muhameda, to je svijet crno-bijelog. Sa Muhammadom to je šareni show upotpunjen dramom, uzbuđenjem, zabavom i punim uzbuđenja. Iako nude pet obaveznih namaza, muslimani misle da se mole Bogu, ali zapravo njihove molitve idu Muhammedu. Muhammed je pravi Bog islama, a ne Allah. Muslimani se jednostavno ne mogu usuditi prijeći uske granice koje su odredile Kur'an i ahadit. Oni mogu vidjeti svijet samo očima Muhammeda, a to se nastavlja kroz njihov život.Jednom kada su sustavi vjerovanja kruto ugrađeni - gotovo ih je nemoguće izmijeniti kasno. Tužni dio je što muslimani toga nisu ni svjesni dok čitamo u naučnim fikcijama o izvanzemaljcima koji ugrabljavaju ljudska tijela. Muhammed je napao i izmijenio umove muslimana i doveo ih u svoj mjehurićski svemir da mu služe. Na ovaj način, kada muslimani usvoje Muhamedov način razmišljanja, oni postaju destruktivni poput Muhameda. kad muslimani usvoje Muhammedov način razmišljanja, oni postaju destruktivni poput Muhammeda. kad muslimani usvoje Muhammedov način razmišljanja, oni postaju destruktivni poput Muhammeda. Muhamed je opsesivno vjerovao u vlastitu nepogrešivost, sjaj, junaštvo i savršenstvo. Dao je Kur'an kao jedini dokaz svog proročanstva. U isto vrijeme, duboko u sebi, znao je da za razliku od biblijskih proroka ne može činiti čuda. Znao je da njegov Kur'an ne može podnijeti kritiku. Znao je da njegova religija ne može biti moralno i duhovno jednaka drugim etabliranim religijama Arabije, poput kršćanstva i židovstva; ali nije se usudio suočiti s istinom. U stvari, čak ni sebi nije mogao priznati istinu. Zamišljao je samo da je na božanskoj misiji, Allahov poslanik.Ovako nije uspio "test stvarnosti" - jednostavno nije mogao razlikovati stvarni (vanjski svijet) od zamišljenog (unutarnji svijet misli i osjećaja) praveći logičku analizu religije koju je propovijedao ili dopuštajući drugima da rade ovaj. Za njega je stvarnost postala sjena, a sjena je postala stvarnost. Islam je izrazito bespomoćna religija i stoga je ranjiva za kolaps. U tom smislu, "bezobrazan", nema niti jednog atoma istine koji bi ga podržao. Ova neuspjela religija, nastala iz velike zablude zloćudnog narcisa, najveća je prijevara koju je čovječanstvo ikada vidjelo. To je poput kuće od karata - izgleda visoka, velika, moćna i gigantska, ali baza je vrlo slaba. Onog dana kada će kritika djelomično ukloniti ovu ogromnu neistinu islama, cijeli će se objekt srušiti. Tada će se muslimani zapitati kako je ta ogromna neistina mogla prisilno prihvatiti tako dugo vremena. Već vidim neke pukotine u ovoj gigantskoj strukturi. Muhammedove radnje i naredbe u Allahovo ime ovekovečene su u zbirkama Kur'ana i Hadisa. To nisu samo šokantni standardi našega vremena, već su mnogi Mečani tijekom tih dana bili jednako šokirani videći njegov brutalni nastup u ime Boga. Muhammed je uspio u svojoj proročkoj misiji jer nije postojala moćna Vlada koja bi ga zaustavila. Da je Muhamed živio pod rimskom vlašću, sigurno bi njegova misija rezultirala gubitkom života, a njegova bi religija bila obilježena snažnim vojnim akcijama. Vjerojatno, najstrašnija ostavština Muhammeda bila je njegova kruta čvrstoća da su kur'anske objave doslovna Božja riječ i da su značaj ovih ajeta vječni. Ironija je da u čitavoj historiji islama, Kur'an ne daje jedan čvrst argument u svoju korist koji se ne može uspješno pobijati. Narod može čitati Kur'an i stoljećima objašnjavati svaku riječ, a da pritom ne krene ni na jednom koraku prema napretku. U zamornom ponavljanju bezumnog pljeskanja mentalno poremećene nepismene osobe, ljudski um gubi svoju elastičnost, hirovitost, konstruktivizam i znatiželju. Kroz freudovsku analizu,može se pokazati da zabrana kritičkog mišljenja u jednom trenutku dovodi do osiromašenja kritične sposobnosti osobe u drugim sferama mišljenja i na taj način opstruira moć razuma. Posljedično, intelekt postaje atrofiran i nesposoban za izvorni napor. To je uzrok intelektualnog bankrota muslimanskih naroda. Poruke nepismenog zloćudnog narcisa iz sedmog stoljeća prenose se na muslimanske generacije poslije generacije kao neupitna Allahova riječ, a kako je vrijeme prolazilo, našli su se muškarci da preuzmu ove riječi i pretvore ih u oružje da izazovu nepravdu, ugnjetavanje, dominaciju i za obraćenje silom. Islam je bankrotirana ideologija sa stajališta humanizma. Rani arapski osvajači nisu bili nimalo bolji od kontroliranih masovnih ubojica. Oni su teško živjeli da varaju, ubijaju i pljačkaju, a islam su iz religije pretvorili u organizirani zločin. Općenito, njima je isprao mozak Muhamedovo učenje da nanose veliku patnju drugim ljudima bez osjećaja kajanja.Veliki uspjeh arapskog osvajanja ne dokazuje ništa. Huna Atila, Genserić vandalski kralj, Gengis Khan i Aleksandar Veliki doveli su mnoge narode u potčinjenost; ali civilizacija im ne duguje apsolutno ništa. Osvajački narod ostvaruje civilizacijski utjecaj samo kada je i sam civiliziraniji od naroda koji je osvojio. U ovoj knjizi nemam namjeru testirati Boga. Samo želim ispitati Muhammedovu tvrdnju za naslov Božijeg poslanika, jer odbijam slijepo prihvatiti njegovu tvrdnju. Kroz snimljenu povijest čovječanstva mnogi su se izlagači predstavljali kao "božji čovjek" s dobro zapakiranim trikovima i zavarali nas. Svako ko tvrdi da je Poslanik, mora biti spreman na testiranje svog proročanstva. Cilj ove knjige je dijagnosticirati Muhameda korištenjem biografskih podataka i primjenom psihološke teorije i istraživanja. Ova psihobiografija govori o "zašto" - pitanju o motivima. Ne želim ispričati priču o Muhammedu, nego otkrivati ​​priču koja stoji iza te priče. Moja je namjera otkriti privatne motive koji stoje iza njegovih javnih djela.Ova knjiga predstavlja dvije teze - Muhamed je patio od zloćudnog narcizma, a bio je pogođen i neurotičnim poremećajem koji je uzrokovao redovite psihijatrijske zablude. Ovu sam knjigu napisao nakon tri godine napornog istraživanja. Analizirao sam Poslanika islama iz perspektive ulazeći u psihološke impulse koji su kontrolirali Muhammeda i učinili mu fenomen kojim je postao. Za pisanje ove knjige uzeo sam reference raznih poznatih psihoanalitičara; npr. Sigmund Freud, Carl Jung, James Masterson, Sandy Hotchkiss, Sam Vaknin, Martha Stout, kombinirano djelo Cynthia Zayn i Kevin Dibble, samo da spomenemo neke. U tom sam procesu riješio mnoge misterije islama koje su ostale misterija još od rođenja islama. Stoga u ovoj knjizi postoji mnogo detalja koji su moja izvorna otkrića; to nije objasnio nijedan kritičar do sada u povijesti islama. Samo iz tog razloga,Molim čitatelje da pročitaju moju knjigu. Čak i ako ste pročitali stotine knjiga o islamu, ova knjiga će vam uvijek ponuditi nešto više. Nisam napisao knjigu da bih profitirao. To je apsolutno neprofitni projekt. Primjerice, formalnosti pred objavljivanje; priprema, praćenje, oblikovanje i čitanje rukopisa obavljeno je u Kalkuti (Indija). Sve troškove sam snosila. To znači da je nabavna cijena ove knjige čak manja od troškova proizvodnje svakog primjerka. Poduzeo sam svaki korak kako bih troškove knjige zadržao na najnižim mogućim cijenama. Ova je knjiga dostupna i kao izdanje kindle. Ova je e-verzija knjige još jeftinija. Oni koji žive u islamskim zemljama trebali bi kupiti ljubaznu verziju knjige. Dostupan je u Amazon kindle. Dok sam promovirao knjigu na Facebooku, već sam primio prijetnju smrću pro-islamske grupe zbog vrijeđanja njihovog Poslanika. Ono što me rastužuje je to što me neki kršćani i hindusi optužuju i za vrijeđanje muslimanske osjetljivosti. Žele da povučem knjigu s tržišta. Razumijem, objektivna povijesna istraživanja o Muhammedu dugo su bila teško hendikepirana, kako otporom muslimanskih društava zapadnjačkoj analizi njihovih svetih tradicija, tako i apologetskim pristupima mnogih zapadnih učenjaka koji su kompromitirali svoje istraživanje zbog straha od uvrede muslimanskih senzibiliteta. Stoga nam danas većina knjiga govori o Muhamedu vjere a ne o Muhammedu povijesti. Mnogi slobodnjaci i učenjaci ugrozili su njihov život otkrivajući javnosti informacije o Muhammedu i islamu koje javnost nikada ranije nije čula. Zbog ovog razloga; Theo Van Gogh strijeljan je i izudaran na smrt u Nizozemskoj, a njegov suradnik Ayaan Hirsi Ali morao je živjeti s tjelohraniteljima i oklopnim automobilima, Taslima Nasrin živi u egzilu od 1994., Faraj Foda ustrijeljen je ispred svoje kancelarije u Kairu, Nasr Hamid Abu Zayd pobjegao je iz Egipta kako bi izbjegao smrtnu kaznu, a Sayyid Mahmoud al-Qimni bio je primoran da se odrekne svih njegovih djela. Nažalost, prije nego što je vanjski svijet dobio priliku čitati njihova djela, ti pisci su utihnuli ubojstvom, terorizmom i prijetnjom smrću,a njihovi su spisi bili zabranjeni u muslimanskom svijetu. Razumijem da se, pišući ovu knjigu, dovodim u vrlo opasnu situaciju, ali ni pod koju cijenu se neću vratiti, čak ni po cijenu svog života. Nikad neću povući knjigu s tržišta. Pustite fanatike da učine sve što mogu. Pravo mi je rođenja govoriti istinu i suprotstaviti se zlu. Kako mogu zaboraviti patnje miliona nedužnih žrtava islamskog džihada širom svijeta?Moje je rođenje pravo da kažem istinu i stojim protiv zla. Kako mogu zaboraviti patnje miliona nedužnih žrtava islamskog džihada širom svijeta?Moje je rođenje pravo da kažem istinu i stojim protiv zla. Kako mogu zaboraviti patnje miliona nedužnih žrtava islamskog džihada širom svijeta? Čak i ako muslimanski kleričari izdaju fatvu na moju glavu i na kraju me fanatici ubiju, još uvijek neće moći spriječiti da se istina ne proširi. Istina je činjenica, a ne presuda. Muslimani me mogu diskreditirati na način na koji žele, mogu me ubiti, ali ne mogu spriječiti da se istina ne proširi. Teška činjenica je da Muhammed nije bio Božiji poslanik, bio je mentalni bolesnik. Islam je velika zabluda Muhammeda. Muhammad nije prva osoba koja je tvrdila da je primila poruke od Boga. Kroz zabilježenu povijest čovječanstva doslovno su stotine tisuća ljudi koji su se izjasnili kao Božji glasnogovornik. I danas, u duševnim bolnicama i na kultnom prizoru,možemo pronaći mnogo mentalno poremećenih i čudnih ljudi koji, vjeruju se, redovito primaju i poruke iz nepoznatih božanskih izvora. Oni su „iskreni“ u svojim tvrdnjama i „iskreni“ u svojoj izjavi. Često ljudi uspijevaju natjerati i ostale da vjeruju u njihove tvrdnje. Mnogi od njih postavili su se kao kultni vođe, a skupina sljedbenika poštovala ih je kao direktna "telefonska linija" Bogu ili duhovnom svijetu.štova skupina sljedbenika kao njihova izravna "telefonska linija" Bogu ili svijetu duhova.štova skupina sljedbenika kao njihova izravna "telefonska linija" Bogu ili svijetu duhova. Iako sam autor autorskih prava na ovu knjigu, činjenica je da je ova knjiga izvan mog nadzora. Nemam žaljenja zbog ovoga; ova vam je knjiga poklon i ne želim imati kontrolu nad knjigom. Zapravo sebe smatram vrlo beznačajnom osobom. Istina i nova objašnjenja koja iznesem u ovoj knjizi važniji su. Kada istraživač daje nova objašnjenja ili kritički analizira nešto iz drugačije perspektive, nove ideje ne bi trebale biti osobno vlasništvo autora. U stvari, autor postaje sluga sluge svoga stvaranja. Ako nakon čitanja knjige imate još dodatnih pitanja, izravno sam odgovoran da vam dam odgovor. Ova je knjiga mali poklon čovječanstvu s moje strane.Zato je ova knjiga tvoja, a ne moja. Kupite kopiju i potaknite ostale da kupuju. Molim vas promovirajte ovu knjigu - ne zbog autora, već zbog čovječnosti. Na kraju, želim intiman razgovor s muslimanima. Apsolutno nemam mržnje prema vama, moja draga braća muslimani - budite mi vrlo jasni po tom pitanju. U stvari, mnogi moji bliski prijatelji su muslimani. Kako da vas mrzim, vi ste prve žrtve islama. Svaki musliman je otmičar iz civilizacije kojoj je nekad pripadao i stavljen u mentalno ropstvo. Ista je dijagnoza primjenjiva i na Arape. Iako nisu morali usvojiti strane običaje i jezik, što je prijelaz na islam učinilo manje raskalašnim, i oni su bili odsječeni od svoje izvorne poganske kulture. Samo razbijte mit o Muhammedu i pokušajte analizirati Muhammeda povijesti, i tada ćete vidjeti očiglednu neistinu islama.Apsolutno nemam namjeru nikoga uvrijediti; Samo želim reći istinu. Ali, oprostite, ne mogu ugroziti svoju istragu zbog straha od uvrede muslimanske senzibilnosti. Vaš voljeni Poslanik bio je pravi đavo koji je koristio religiju da bi vas prevario. Muhammed vas je odvojio od pravog Boga ljudskog roda, stvarnog Stvoritelja. Obmana, smrt i prokletstvo ljudi bili su Muhamedova životna ambicija. Vaš ljubljeni Poslanik bio je vulgarni nametač u božanskom ogrtaču. Cijenio vas je kad je otkrio da možete unaprijediti njegovu religiju, ali vas je sljedećeg trenutka obezvrijedio ako se ne udovoljite njegovim hirovima i željama. Tretirao je s vama kao beživotnim predmetima i tako lukavo vas manipulirao, kao da vas je osvojio, "okovao" vas,uvjetovali su vas i oblikovali. Iskorištavao te je kao da je "znao" da može učiniti sve što poželi. Kroz svoje proročko nastojanje izvukao je iz sebe svoju vrijednost, kao da će se srušiti i uništiti bez njih. Dok prakticirate islam, vi ste rob Muhameda. Prema meni, većina muslimana ne zna gotovo ništa o Poslanikovom islamu, jer iskrena biografija o Muhammedu nikada nije napisana za njih. Dosta je pobožnih i potpuno neobjektivnih tradicija Muhameda koje je sačuvala muslimanska vjerska zajednica, ali ono što nedostaje ovim izvorima je iskrenost. I danas se svake godine pojavljuju brojna djela na arapskom i drugim jezicima muslimanske većine. Ove knjige pokušavaju prikazati Muhameda kao svetog čovjeka, vidioca, vidovnjaka i čudesa; koji su daleko od istine. Razlog zašto muslimani ne mogu napisati iskrenu biografiju svog Poslanika, je taj što je biografija Muhameda tema koja je tabu. Zato muslimani uče o Muhammedu vjere, a ne o Muhammedu povijesti.Moja knjiga će pomoći muslimanima da vide istinu o Poslaniku. Mrzim ideologiju koja porobljava muslimane i čini ih teroristima. Moj neprijatelj je islam, a ne muslimani. Želim rastvoriti ovu doktrinu mržnje i ubojstva. Moja je namjera ne samo da se suprotstavim islamskom džihadu, nego i istodobno spasim muslimane od zlog stiska islama. Želim vidjeti kako se Muslimani vraćaju natrag unutar nabora čovječanstva odbacujući islam. ---------------------------------- ---------------------------------- Islam Dismantled Sujit Das https://www.amazon.com/-/de/gp/product/B00785Z5Z0/ref=dbs_a_def_rwt_bibl_vppi_i1#reader_B00785Z5Z0 Islam je Razotkriven Mentalna bolest poslanika Muhammeda Ova knjiga rastavlja islam izlažući nemoć Muhammeda. Povijesni Muhamed je previše privilegiran da bi se formalno ocjenjivao na način kakav bi želio klinički psiholog. Ali s obzirom na njegova dobro poznata i vrlo dokumentirana ponašanja, sigurno je da je imao i psihološku ovisnost opuštenu prema drugima. Nije bio sposoban za samopregled. Pokazao je sve simptome svoje ludosti i njegova proročka tvrdnja temeljila se na luku velike zablude. Ali ironija je da se cjelokupna islamska religija temelji na tvrdnji o istini takvog čovjeka koji bi se lako mogao ljuljati naprijed-natrag između dviju krajnosti - stvarnosti i fantazije. Poput mitološkog Narcisa, i on je zapravo obožavao vlastiti imidž - a ne Boga. On je stvorio Allaha po svojoj ličnosti i tom Bogu pripisao osobine vlastitog jastva. Islam je koristio da prožima muslimansku psihu i posjedovao je njihov um. Islam je izrazito bespomoćna religija i stoga je ranjiva za kolaps. U tom smislu, "bezobrazan", nema niti jednog atoma istine koji bi ga podržao. Ova neuspjela religija, nastala iz velike zablude zloćudnog narcisa, najveća je prijevara koju je čovječanstvo ikada vidjelo. To je poput kuće od karata - izgleda visoka, velika, moćna i gigantska, ali baza je vrlo slaba. Cilj ove knjige je dijagnosticirati Muhameda korištenjem biografskih podataka i primjenom psihološke teorije i istraživanja. Ova psihobiografija govori o "zašto" - pitanju o motivima. Otkriva privatne motive njegovih javnih djela. Ova knjiga predstavlja dvije teze - Muhamed je patio od zloćudnog narcizma, a bio je pogođen i neurotičnim poremećajem koji je uzrokovao redovite psihijatrijske zablude. ------------------------------ ISLAM RASPOLOŽEN I RASPRODAN SUJIT DAS Knjiga pod nazivom "Demontirani islam", koju je napisao Sujit Das, objavljena je 2012. godine. U knjizi Sujit je Muhameda prikazao kao narcisa. Učinio je to ispitivanjem i tumačenjem podataka o životu i ponašanjima Muhammeda dostupnim u Kur'anu, Hadisu i drugim izvorima u odnosu na informacije o narcizmu / narcisoidima dostupnim u različitim izvorima. Smatralo se da je dotična knjiga provokativna. Međutim, prirodno je da nijedan musliman neće takvu negativnu ('bogohulnu' u islamu) primjedbe o proroku. Tijekom 2012. naišao sam i na dva postova (jedan pod nazivom „Demontaža Sujit Das ……“) na pakistanskom mjestu (preneseno na ime Fasihuddin) koji se suprotstavio glavnoj temi Sujitove knjige. Fasihuddin je tvrdio da je na njegov početni e-mail Sujit odgovorio s četiri slova. Ako je tako, ovo je bilo jako loše. Međutim, najistaknutija promatranja Fasihuddina u ta dva postova su sljedeća: 1. Sujit i njegovo pisanje su blasfemični, otrovni, virulentni, otrovni, izvan konteksta (istinski kontekst nije objasnjen), sitni, zbunjeni, podmukli, zabludujući, samozvani, jeftini, s motivom ultimate, perverzne, neobrazovane, zlobni prljava, zlobna, nepoštena, površna, zlonamjerna, pohlepna, ukleta, demonska, bengalska i hinduistička propaganda itd. 2. Ostale reference postoje u korist proroka. 3. Islam ima humanizacijsku i civilizacijsku silu čak i prema mnogim izvornim kritičarima. 4. Sujit nije ispitivao druge povijesne ličnosti poput Konfucija, Bude i Krista itd. Je li Sujit na isti način ispitivao svog oca? 5. Islam je cvjetao u proteklih 1400 godina i nije odbran. 6. Islam je danas najbrže rastuća religija koja negira Sujitov stav. 7. Sujitova knjiga ometala je "učinkovit međuvjerski dijalog". Prije 11. septembra nevernici su bili ravnodušni prema islamu. Ali 9/11 promijenio je sliku. Ironično je da prorok nikada nije zamišljao da će njegovo ponašanje, izreke i aktivnosti toliko kritički ispitati čak i nakon 1400 godina. Smatrao sam da je situacija (Fasihuddin Vs Sujit) zanimljiva. U 'mukto-mona' nisam naišao ni na jedan post o tom problemu. Stoga bih želio detaljno komentirati glavna zapažanja Fasihuddina i na kraju dati općenito opažanje o glasnicima i religijama. 1. U ovom intelektualnom diskursu, ako bilo tko želi osporiti Sujitova zapažanja o proroku, tada mu treba dati kontraargumente citiranih referencija navedenih u Sujitovoj knjizi. Udaranje Sujita i njegovog pisanja svim vrstama negativnih pridjeva ne može povisiti položaj proroka. Sujit je napisao ono što je smatrao ispravnim. Ali Fasihuddinovi odgovori nose osjećaj krajnje frustracije i očaja. Fasiuddin se naljutio. On vjerojatno nije znao 'onaj tko te bijesi osvaja tebe'. 2. Navođenje povoljnih referenci o proroku Fasihuddina iz izvora koji nisu navedeni u Sujitovoj knjizi nije uspjelo odbiti navode protiv Muhameda kao narcisa i učinilo je situaciju još konfuznijom. 3. Humanizirajuća sila se nigdje ne nalazi u islamu, posebno u pljačkama, nasilju, ubijanju, ropstvu i seksualnom iskorištavanju kafirskih žena (jedna petina plijena otišla je proroku). Islamska civilizacija trebala je uništiti postojeće civilizacije nakon osvajanja džihadija ili obraćenja putem sufijskih svetaca (sufizam je kasnije bio dodatak islamu i odustao od današnjih islamista) i nametanja arapske civilizacije i kulture. Iran, Irak, Egipat, Pakistan, Bangladeš su neki od primjera. 4. Dostupne informacije o osobnom ponašanju drugih velikih povijesnih ličnosti poput Konfucija, Bude i Krista ne mogu ih učiniti narcistima. Međutim, Hitler je bio potvrđeni narcisoid. Nemamo nikakve podatke o Sujitovom ocu. On je / definitivno je bio beznačajna figura u ljudskom društvu i nitko ga ni na koji način nije proslavio. 5. Islam je u svojoj ranoj fazi razvio mehanizam za osiguravanje stalne opskrbe nebrojenim brojem samopravednih islamskih vlasti (sitnih narcista) po cijeloj dužini i širini muslimanskih naselja u obliku uleme. Oni su skrbnici islama i upravljaju muslimanskim društvom željeznim rukama. Posljednjih je dana potrebno samo slijediti držanje gesta i izgovore Bangladeši-uleme pod zastavom 'Hefazat-e islama' kako bi razumjeli snagu svog stiska na muslimanskoj zajednici. Islam znači 'predati se', tj. Predati se pred Allahom. Islam, Allah upućuje vjernike da silom predaju nevernike pred HIM-om kroz džihad ili stavljajući nevernike pod Dhimmitude (to je učinio i sam Mohammed). Takvo učenje islama potiče animalistički stav i ponašanje kod muslimana što je instinktivno vrlo privlačno. Islam ne dopušta nijednom muslimanu da napusti 'najbolju' religiju. Islam dopušta da njegov otpadnik ubije bilo koga, pa čak i njegov sin. Obvezno vjeronauk u djetinjstvu trajno oštećuje mozak muslimanske djece i ispunjava ga fiktivnim ISLAM DISMANTLED & DISMANTLING SUJIT DAS A book entitled “Islam Dismantled”, written by Sujit Das, was published in 2012. In the book Sujit has portrayed Muhammad as a narcissist. He did so by examining and interpreting the information about the life and conducts of Muhammad available in Qur’an, Hadith and other sources vis-à-vis information about narcissism/narcissists available in different sources. The book in question was thought provoking. However, it is natural that no Muslim will like such adverse (‘blasphemous’ in Islam) remark about the prophet. During 2012 I also came across two posts (one entitled “Dismantling Sujit Das……”) in a Pakistani site (uploaded in the name of Fasihuddin) contesting the main theme of Sujit’s book. Fasihuddin claimed that his initial email was replied by Sujit with four lettered word. If so then this was very bad. However, the salient counter-observations of Fasihuddin in the said two posts are as follows: 1. Sujit and his writing are blasphemous, venomous, virulent, poisonous, out of context (the true context was not explained), petty, convoluted, obnoxious, misleading, self-styled, cheap, with ulterior motive, perverted, uneducated, sinister, dirty, mean, dishonest, superficial, malicious, greedy, cursed, demonic, Bengali and Hindu propaganda etc. 2. Other references are there in favour of the prophet. 3. Islam has humanizing and civilizational force even as per many of its Oriental critics. 4. Sujit has not examined other historical figures like Confucius, Buddha and Christ etc.. Has Sujit examined his father in the same way? 5. Islam flourished in past 1400 years and is not defenseless. 6. Islam is the fastest growing religion of today which negates Sujit’s point. 7. Sujit’s book has hampered ‘effective inter-faith dialogue’. Before 9/11 non-believers were indifferent about Islam. But 9/11 has changed the picture. Ironically the prophet never imagined that his conducts, sayings and activities would be so critically examined by so many people even after 1400 years. I have found the situation (Fasihuddin Vs Sujit) interesting. In ‘mukto-mona’ I have not come across any post about the issue. Thus I would like to comment on the main observations of Fasihuddin point by point and give a general observation about messengers and religions at the end. 1. In intellectual discourse like this, if anybody wants to contest Sujit’s observations about the prophet then he needs to give counterarguments of the cited references given in the Sujit’s book. Hitting Sujit and his writing with all types of negative adjectives cannot elevate the position of the prophet. Sujit wrote what he thought to be correct. But the responses of Fasihuddin carry a sense of utter frustration and despair. Fasiuddin was angry. He possibly did not know ‘one who angers you conquers you’. 2. Citing of favourable references about prophet by Fasihuddin from sources not quoted in the Sujit’s book has failed in refuting the allegations against Muhammad as a narcissist and made the situation more confusing. 3. Humanizing force is found nowhere in Islam particularly in its plunders, violence, killing, slavery and sexual exploitation of Kafir women (one-fifth of booty went to prophet). Islamic civilization was to destroy existing civilizations after Jihadi conquests or conversion through Sufi saints (Sufism was later addition in Islam and disowned by present day Islamists) and imposing of Arabic civilization and culture. Iran, Iraq, Egypt, Pakistan, Bangladesh are some examples. 4. Information available about the personal conducts of other great historical figures like Confucius, Buddha and Christ could not make them narcissists. However, Hitler was a confirmed narcissist. We don’t have any information about Sujit’s father. He is/was definitely an insignificant figure in human society and nobody has glorified him anyway. 5. In its early stage Islam developed a mechanism to ensure constant supply of innumerable number of self-righteous Islamic authorities (petty narcissists) across the length and breadth of Muslim populated areas of the world in the form of Ulema. They are the caretakers of Islam and control Muslim society with iron hands. In recent days one only needs to follow the gesture-posture and utterances of Bangladeshi Ulema under the banner of ‘Hefazat-e Islam’ to understand the strength of their grip on Muslim community. Islam means ‘surrender’, i.e. surrender before Allah. Islam’s Allah directs the believers to forcefully surrender the non-believers before HIM through Jihad or putting the non-believers under Dhimmitude (Mohammad himself did these). Such teaching of Islam promotes animalist attitude and behavior in Muslims which is very attractive instinctively. Islam does not permit any Muslim to leave the ‘best’ religion. Islam allows its apostate to be killed by anybody even his son. Compulsory religious teaching during childhood permanently damages the brain of Muslim children and fills it with fictitious and ethnocentric glory of Islam. Shari’ah generate extreme fear among Muslims to express any doubt about Islam or prophet. Concept of paradise and hell is deeply impregnated in Muslim psyche. Blasphemy law is another means to infuse terror among Muslims (though it is used mainly to persecute non-believers in Islamic countries). Preaching of hatred towards Kafir is a cementing force among Muslims. Belief of all non-believers as hell goers acts as a positive force in the minds of Muslims. Concept of Dar-al Islam and Dar-al Harb is pathological but pulls Muslims towards Islam. Large family size, as has been glorified in Islam, is another point of consideration. Islam is not a religion but a fear-based imperialistic and dictatorial dogma with a perceived ‘holier than thou’ halo that has been running as a mafia syndicate by the Ulema and other vested interests. These are some of the reason as to why Islam has flourished during last 1400 years. Islam lacks in internal strength. It is definitely defenseless and needs external supports of Ulema, blasphemy laws, Jihad, death penalty for apostates, parroting of Qur’an, hatred towards non-believers, restrictions on religious minority, Jumma Namaz, Halal-Haram and Zaiz-Nazaiz etc. to sustain. These protecting factors are absent or insignificant in other major religions. If these are removed, Islam will crumble down within a decade. 6. ‘Islam is fastest growing religion’ is nothing but a myth. Islam does not count its apostates. It is in a self denial state. 7. For ‘effective inter-faith dialogue’ all other non-Islamic religions should be accepted at par with Islam. If Fasihuddin does that then there is no Jahilia as taught in Islam. And in the process Fasihuddin will be culpable under blasphemy law of Pakistan. All messengers/founders/proponents of religions suffered from delusions and illusions. They created their God/Allah for their followers. Some led a non-violent life and some a cruel restless one. Some propagated religion in a peaceful way while some propagated with sword, force and plunder. There is an obvious peculiarity about the time frame in which all (nine) major world religions came in to being. It spanned over a period of mere 2700 years between second millennium BC and seventh century AD whereas human history is more than 60000 years old. After Islam, no new religion came up during next eight centuries. Thereafter some cults/religious philosophies started coming up in different parts of the world. But these were off shoots from established religions with negligible number of followers in international context. This stoppage of the coming of new religion reflects that the need for religion(s) has ceased. Religions were said to guide people to make good human societies. But ironically religions have miserably failed to make this world peaceful. All major religions, except Islam, have lost preeminence among the followers in past century(s). Islam is in waiting. There is no escape. https://enblog.mukto-mona.com/2013/05/19/islam-dismantled-dismantling-sujit-das/ https://jeremylloydicy.files.wordpress.com/2017/04/islam-dismantled-by-sujit-das.pdf ------------------------------

Kur'an napada ... kršćanstvo? The Qur'an Attacks ... Christianity? https://answering-islam.org/Quran/Contra/tqachrist.html ​ ​ Kur'an napada ... kršćanstvo? U ovom kratkom članku raspravljam o dosljednoj temi u Kur'anu. S jedne strane, čini se da je to nešto važno na temelju broja spominjanja. Ipak, nije očito kako u Kur'anu pronaći uvjerljivo tumačenje ovih ajeta. ​ ​ ​ ​ Kažu: " Allah je rodio Sina ". Neka mu je slava! Njegovo je ono što sadrže nebo i zemlja; sve su mu stvari poslušne. Stvoritelju neba i zemlje! Kad nešto odluči, On treba samo reći "Budi", i to je. - Kur'an 2: 116 Ko kaže "Allah je rodio Sina" ? ​ ​ ​ ​ Tada će Bog reći: „Isuse, sine Marijin, jesi li ikad rekao čovječanstvu:„ Klanjajte se meni i mojoj majci kao bogovima osim Boga? “ „ Kur'an 5 116 Mariju su štovali kao boga. Mogući dio ove teme. ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Predivni začetnik neba i zemlje; kako može imati sina kad nema suprugu ? Sve je stvorio i o svemu ima potpuno znanje. - Kur'an 6: 101 Znate li što je supružnik? con · sort ( n. konâ ​​€ ™ sôrt; v. kèn sôrtâ € ™), n. 1. muž ili žena, napose vladajućeg monarha. 2. jedno plovilo ili brod koji prate drugi. - vi, vt 3. praviti društvo. 4. složiti se ili uskladiti. Da su kršćani vjerovali u Božju družinu , ne bih to morao tražiti u rječniku. Ali ako ovaj stih nije o kršćanima, o čemu se onda radi? ​ ​ ​ ​ ​ Židovi kažu da je Ezra Božji sin , dok kršćani kažu da je Mesija Božji sin . Takve su njihove tvrdnje kojima oponašaju nevjernice starih vremena. Bog ih zbunio! Kako su perverzni ! - Qur�an 9:30 To je perverzno Židova i kršćana je reći Bog ima sina. Kao nevjernice starih vremena. Bog ih zbunio! ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Kažu: „Bog je rodio sina.“ Ne daj Bože! Samodostatan je On. Njegovo je sve što sadrže nebo i zemlja. Sigurno za ovo nemate sankciju. Biste li mogli reći za Boga ono što ne znate? - Qur�an 10:68 Samodostatan je On znači da mu nije potrebna supruga da bi dobio sina. ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Takav je bio Isus , sin Marijin. To je cijela istina u koju još uvijek sumnjaju. Ne daj Bože da je on sam trebao začeti u sina ! Kad nešto odluči, samo treba reći: "Budi", i to je. - Qur�an 19:35 Tko su oni koji još uvijek sumnjaju ? Allah ne mora roditi sina onako kako muškarci imaju djecu, sa ženom ili suprugom. Može samo reći "Budi" ​ ​ ​ ​ ​ ​ Oni koji kažu: „Gospodar milosrđa rodio je sina“ , propovijedaju čudovišnu laž u kojoj bi samo nebo moglo puknuti, zemlja se raspasti, a planine raspasti u prah. To bi trebalo pripisivanje sina milosrdnom, kada to ne postane Gospodina milosrđa kako začeti jedan! - Qur�an 19:88 Snažne riječi u vezi s Bogom koji rađa sina. ​ ​ ​ ​ ​ Recite: „Kako onda možeš biti tako opčinjen?“ Otkrili smo im istinu, ali svi su lažljivci. Nikad ima Boga rođen je sin , niti postoji neki drugi bog osim njega. Da je to drugačije, svaki bi bog upravljao svojim stvaranjem, držeći se iznad drugog. Uzvišen neka je Bog iznad njihovih laži! - Qur�an 23:91 Snažnije riječi u vezi s Bogom koji rađa sina. Da postoji više bogova, tada bi svi djelovali na način koji bi puki ljudi smatrali nezrelim. ​ ​ ​ ​ ​ ​ Sigurno lažu kad izjavljuju: "Allah je rodio djecu". - Kur'an 37: 151 Da je bila njegova volja da usvoji sina , odabrao bi koga je htio iz vlastitog stvaranja. - Kur'an 39: 4 ​ ​ ​ ​ Reci: 3 "Da je Gospodar milosrđa imao sina , ja bih ga prva štovala". - Kur'an 43:82 Fusnota 3 u prijevodu NJ Dawooda kaže, 3 Kršćanima. ​ On je (uzvišen neka je slava Gospodnja!) Nije poduzeo nikakve ženu , niti je rođen niti djecu . Bogohulnik među nama izrekao je bezobzirnu laž protiv Boga, premda nismo pretpostavljali da mu bilo tko ili džine može reći što je neistina. - Kur'an 72: 3 ​ ​ ​ Reci: „BOG je Jedan, Vječni Bog. On rodio nikoga, niti je on rođen . Nitko mu nije ravan. ”„ Kur'an 112: 1-4 ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Primijetite ove dvije točke: Riječi supružnik , supruga , sin i rođeni upotrebljavaju se u vrlo ljudskom, reproduktivnom smislu . Oni se ne koristi u prenesenom smislu. Čini se da ovi kur'anski stihovi ciljaju kršćanstvo. Napisao sam članak pod nazivom Isus: Jedinorođeni Sin Božji koju bih volio da pročitate. Evo nekoliko zaključaka: ​ Tema Biblija ​ ​ Supruga ili Consort Boga U Bibliji se uopće ne nalazi. ​ Bog rađa ili je rođen sa ženom ili Consort ​ Odsutan iz Biblije. ​ Neki, obično stariji engleski prijevodi Biblije rađeni su za opisivanje Isusa. Međutim, riječ koja se prevodi zapravo nema nikakve veze s rađanjem. Čak i kad se rođeno koristi u engleskom prijevodu (zbog nedostatka jasne jedne ekvivalentne riječi na engleskom), kršćanski čitatelji ne tumače ovu riječ na način na koji Kur'an sugerira kršćane. ​ Mislim da bi većina kršćana bila šokirana i zaprepaštena kad bi znala da Kur'an pogrešno predstavlja njihovu vjeru kao što to čini. Svakako sam bio kad sam prvi put čitao Kur'an. ​ ​ ​ ​ ​ ​ Božji sin Da, u Bibliji. Međutim, Evanđelje koristi naslov Božji sin u dobro definiranom, figurativnom smislu, koji se potpuno razlikuje od onoga kako Kur'an tvrdi da se koristi. ​ ​ ​ ​ ​ ​ Daljnje čitanje Ezra, Božji Sin? Je li 'Uzayr (Ezra) nazvan Božjim sinom? Kur'an u jednom od gornjih ajeta kaže: Židovi kažu da je Ezra Božji sin ... Morate priznati da je ova izjava lažna. Kažu li danas Židovi da je Ezra Božji sin? Ne, velika većina ne ne. Kada su se promijenili? Jesu li Židovi ikad rekli da je Ezra Božji sin? Ne, velika većina nije . Evo moje poante: U donjem članku raspravljam o riječima rođen i sin kako se koriste za opisivanje Isusa u Bibliji: Isus: Jedinorođeni Sin Božji Budući da Kur'an daje jednu izjavu o Židovima koja je lažna, mogu li vas zamoliti, dragi muslimanski čitatelju, da razmotrite mogućnost da izjave u Kur'anu koje se tiču ​​kršćanstva mogu na neki način biti i netočne? Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​

Dva faraona koja su razapeta? Two Pharaohs who crucified? https://answering-islam.org/Quran/Contra/h005.html ​ ​ ​ ​ Dva faraona koja su razapeta? Razni odlomci pričaju priču da faraonove čarobnjaci vjeruju u Mojsijeve znakove i poruke, a onda im faraon pokušava zaprijetiti ovim riječima (Shakirov prijevod): Svakako ću vam odrezati ruke i noge na suprotnim stranama, a zatim ću vas sve razapeti . [Sura 7: 124] Rekao je: Vjerujete u njega prije nego što vam dam dopuštenje; zasigurno je on glavni od vas koji vas je naučio magiji, pa ćete znati: zasigurno ću vam odsjeći ruke i noge na suprotnim stranama, i sigurno ću vas sve razapeti . [Sura 26:49] U priči o Josipu, oko 400 godina ranije, u ovom smo odlomku pročitali i još jedno raspeće: O moja dva druga iz zatvora! što se tiče jednog od vas, dat će gospodaru da pije vino; a što se tiče drugog, bit će razapet na križ, tako da mu ptice jedu iz glave, odlučeno je o čemu ste se raspitivali. [Sura 12:41] Nemamo, međutim, podataka da su Egipćani rabili raspeće kao kaznu u Mojsijevo vrijeme (1450. pr. Kr., Konzervativni datum; najkasnije 1200. pr. Kr.) Ili čak Josip (1880. pr. Kr., Konzervativni datum). Raspeće postaje kazna tek mnogo kasnije u povijesti, a zatim prvo u drugoj kulturi prije nego što su ga preuzeli Egipćani. Takve prijetnje faraona u ovo doba povijesno su netočne. Ova je tema rezultirala velikom raspravom. Najnovija rasprava može se naći u članku Raspeće ili 'Raspeće' u starom Egiptu? Više o priči o Josipu i pekaru . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam ​ ​ ​

Rješavanje Kur'anske zagonetke istražuje moguće izvore misteriozne tvrdnje da su Židovi pretvoreni u majmune zbog kršenja subote. ​ ​ Rješavanje kur'anske zagonetke Židovska riba u Muhammedovom jelu Masud Masihiyyen Muhammed je imao određena nesavršena znanja o Židovskim i kršćanskim spisima, pa je stoga bio sklon zbunjenosti i zabludama. Iako je tvrdio da je njegov Kur'an u osnovi funkcionirao kao potvrda prijašnjih objava (Sura 3: 3, Sura 5:48), ono što je podučavao uglavnom je bilo u suprotnosti s Biblijom ili nije postojalo u Bibliji, jer je izvučeno iz nebiblijskih izvori. Uz to, tendencija Muhammeda i / ili njegovih pisara da asimiliraju pripovijesti koje imaju sličnosti ili tematske veze uzrokovala je više problema i manje sklada sa židovskim i kršćanskim spisima. Konačno, u Kur'anu je očito da su različita izvješća biblijskog podrijetla bila podvrgnuta drastičnim izmjenama. Ta su iskrivljenja povećala jaz neslaganja između Biblije i islamskih spisa koji se ne mogu popraviti. U nekim su slučajevima ta iskrivljenja rezultirala anomalijama i greškama koje savršeno pokazuju Muhammedove i / ili kurranske autorove pogrešne zaključke. Na primjer, dok je pripovijest o anđeoskom navještaju odnosio na Zahariju, pisac sure 19 zbunjeno je tvrdio da će Zaharijin sin dobiti jedinstveno ime koje prije nije bilo dodijeljeno nikome (stih 7). Biblijsko učenje da su mnogi ljudi u Izraelu prije Zaharije nosili ovo ime otkriva pogrešnost ove islamske tvrdnje. Nije teško pogoditi da pisac Kur'ana nije imao pristup kanonskom Lukinu evanđelju, već je svoju priču izveo iz druge ruke i vjerojatno pogrešno razumio evanđeosku izjavu da nitko od Zaharijine rodbine nije imao ime Ivan (Luka 1 : 60-61).1 Znatiželjni činjenica da je ime Zaharije sina u Kur'anu je dobio kao Yahya nego Youhanna ( Yochanan na hebrejskom) poticao neke muslimanske propagandisti tvrditi da je ime što ga nalazimo u Kur'anu nije dao nikome prije, a učenje u 7. retku stoga nije bilo grešaka. Nepotrebno je reći da ovaj smiješni argument ne uspijeva spasiti islamski spis od pogreške, ali tome dodaje komad humora: pristaše ovog argumenta žele da vjerujemo da je Allah dao arapsko ime izraelskom proroku, a zatim se hvalio jedinstvenost tog imena.2 Ako je to zaista bio slučaj, pisac Kur'ana je htio reći da je ime dato Zeharijinom sinu bilo toliko jedinstveno da to nije bilo njegovo pravo ime. U skladu s tim, izjava u 7. retku bila je realna i sadržavala je suptilno priznanje: nitko prije nije dobio isto ime kao Zaharijin sin, jer je ime Yahya bilo čisti izum, što ga je izradio pisac sure 19. U rijetkim slučajevima nije tako lako pogoditi porijeklo neispravne izjave ili doktrine u Kur'anu. Razlog je taj što Muhammad nije ostao vjeran učenjima koja je čuo od naroda Knjige, već je svoje plagirane podatke spojio sa svojim osobnim idejama i zaključcima. Kada je to bilo povezano s upotrebom više izvora izvan Biblije, nastalo je nekoliko legendi svojstvenih Kur'anu. Takve legende izgledaju autentično i mogu se koristiti3 u prilog tvrdnji da Muhammad nije kopirao iz Biblije i nekanonske tekstove židovstva i kršćanstva, već je svoja učenja dobio izravno odozgo.4 Zbog toga je precizna analiza ovih čisto kur'anskih izvještaja relevantna za pobijanje ove temeljne islamske tvrdnje. U skladu s tim, u ovom članku odabirem kur'ansku legendu o grupi pobunjenih Izraelaca koji su prekršili subotu i navodno su preobraženi u majmune. Otkriće izvora ove legende pokazat će koliko je Muhammed savršeno sličio ummiju (nepismenom) puku za kojeg je optužio da ne poznaje Knjigu, već da svoje znanje izvodi samo iz glasina (Sura 2:78).5 Legenda o prijestupnicima subote Islamski spis podupire biblijsko učenje da je Bog zapovijedao djeci Izraelovoj da drže subotu : I učinili smo da se Gora nadvila nad njima pri (preuzimanju) njihova saveza: i naredili smo im: Uđite na vrata, ničice! i Mi im nagovještavamo: Ne kršite subotu! i Mi smo od njih preuzeli čvrst savez. (Sura 4: 154 Pickthall) Raniji stih daje zbunjujući razlog za odredbu o suboti: Subota je bila određena samo za one koji su se po njoj razlikovali , i eto! Gospodar tvoj će na Sudnjem danu presuditi među njima o onome u čemu su se nekada razlikovali. (Sura 16:24 Pickthall) U drugom stihu razdoblja nakon migracije nalazimo zanimljivu referencu na prokletstvo nametnuto nekim Židovima koji nisu poštovali subotu: O vi kojima je dato Pismo! Vjerujte u ono što smo otkrili potvrđujući ono što posjedujete, prije nego što uništimo lica kako bismo ih zbunili ili prokleli kao što smo prokleli kršitelje subote (iz starih vremena) . Allahova zapovijed se uvijek izvršava. (Sura 4:47 Pickthall) Sljedeći stihovi funkcioniraju kako bi odredili vrstu ovog prokletstva: I znate za one od vas koji su prekršili subotu, kako smo im rekli: Budite majmuni, prezreni i omraženi! I učinili smo ga primjerom svojim i budućim naraštajima i opomenom bogobojaznima. (Sura 2: 65-66 Pickthall) Autor Kur'ana očito je vjerovao i poučavao da su neki ljudi iz djece Izraela preobraženi u majmune jer su prekršili subotu! Štoviše, čak je zvučao sigurno da su Židovi koji su živjeli u Muhamedovo vrijeme bili dobro svjesni ovog incidenta. Zapravo, sura 2: 65-66 sažeto je ponavljanje pripovijesti koja je zabilježena u pred-migracijskom razdoblju Kur'ana: Pitajte ih (o Muhammede) iz gradskog naselja koje je bilo uz more, kako su prekinuli subotu , kako im je njihova velika riba vidljivo došla u dan subote, a dan kada nisu držali subotu, nisu došli k njima. Tako smo im i Mi sudili jer su bili jetri. A kada je zajednica među njima rekla: Zašto propovijedate narodu kojeg će Allah užasno uništiti ili kazniti, oni su rekli: Da bi bili oslobođeni krivnje pred svojim Gospodarom i da bi se na taj način mogli protjerati (zlo ). A kad su zaboravili da su se na to podsjetili, spasili smo one koji su zabranili nepravdu, a one koji su pogriješili posjetili smo strašnom kaznom jer su bili jetri. Pa kad su se ponosili onim što im je zabranjeno, rekli smo im: Budite majmuni prezreni i gnušani! (Sura 7: 163-166 Pickthall) Uz pomoć ove kratke pripovijesti doznajemo da Bio je određeni židovski grad uz more. (Kao i obično, nisu navedeni detalji o vremenu ili mjestu incidenta) Bog je želio testirati ove Židove jer su bili zli. Test se u osnovi odnosio na promatranje subote. Kao dio ispitivanja, Bog je poslao velike ribe na obalu grada samo subotom. U ovoj su priči implicitno bile uključene tri skupine ljudi. Skupina je radila kao propovjednici i pokušavala nagovoriti ostale da ne love ribu subotom, dok je druga skupina smatrala da je propovijedanje beskorisno jer je Bog odredio da uništi stanovnike grada. Treća skupina nije poslušala upozorenja, već je lovila u subotu i zbog toga je kažnjena. Skupina koja je u subotu lovila ribu nije samo prekršila subotu, već je postala i ohola. Kao rezultat toga, pretvoreni su u majmune. Ne iznenađuje što su elementi ove pripovijesti koji nedostaju dovršeni u tradicionalnom tefsiru . Na primjer, kažu nam da su ti ljudi živjeli u vrijeme Davida u Eilatu : (I znate) vi zaista znate i čuli ste za kaznu (onih koji ste prekršili) koji su preuzeli savez (subotu) na dan subote i to u vrijeme Davida (a.s.) (kako smo im rekli : Budite majmuni, prezreni i omraženi!) Pretvoreni u ponižene i niske majmune. ( Tafsir Ibn Abbas ) I ispitajte ih, o Muhammed (s), prijekorno, o gradu koji je bio uz more, koji se graniči s Crvenim morem (bahr al-qulzum), a ovo je bio Eilat ... ( Tafsir al-Jalalayn ) Ibn Kathir je dao više detalja o zlim postupcima prekidača subote i objasnio zašto su oni posebno preobraženi u majmune : (I zaista ste znali). Ovo Ayah znači, o Židovi! Sjetite se da je Allah poslao svoju muku na selo koje ga nije poslušalo i prekršilo njihov zavjet i njihov savez da poštuju svetost subote. Počeli su koristiti varljiva sredstva kako bi izbjegli poštivanje subote postavljanjem mreža, užadi i umjetnih bazena vode u svrhu ribolova prije subote. Kad je u subotu, kao i obično, ribe bilo u izobilju, ostatak subote hvatali su je u konopcima i mrežama. Tijekom noći, Židovi su sakupljali ribu nakon što je subota završila. Kad su to učinili, Allah ih je pretvorio iz ljudi u majmune, životinje koje imaju oblik najbliži ljudima . ( Tafsir Ibn Kathir ) U svom opsežnom komentaru o Kur'anu vlč. EM Wherry citirao je sljedeću tradicionalnu priču povezanu s Saleom: "Priča na koju se odnosi ovaj odlomak je sljedeća: - U doba starog Davida neki su Izraelci boravili u Ejli ili Elatu, na Crvenom moru, gdje su na svjetlost subote ribe u velikom broju dolazile na obalu, i ostati tamo cijele subote da ih iskušaju, ali sljedeće noći vratili su se u more. Na kraju su neki stanovnici, zanemarujući Božju zapovijed, uhvatili [ sic] ribu u subotu, i odjenuo ih i jeo; a zatim su iz mora prerezali kanale za ulazak ribe, sa zaporima, koje su zatvorili u subotu, kako bi spriječili njihov povratak u more. Drugi dio stanovnika, koji su strogo poštivali subotu, upotrijebio je i nagovor i silu kako bi zaustavio ovu bezbožnost, ali bez svrhe, prijestupnici su sve više tvrdoglavi; na što je David prokleo prekidače subote i Bog ih je preobrazio u majmune. Kaže se da je jedan odlazeći kod svog prijatelja koji je bio među njima, našao ga u obliku majmuna kako divlje pomiče oči i pitajući ga nije li takav, majmun je glavom dao znak da je to on: na što mu je prijatelj rekao: 'Nisam li ti savjetovao da odustaneš?' na kojem je majmun plakao.Dodaju da su ovi nesretni ljudi ostali tri dana u ovom stanju, a nakon toga ih je uništio vjetar koji ih je sve odnio u more. "(Izvor ) Neobična priča koju nema u židovskoj Bibliji ili Talmudu Doista je zapanjujuće vidjeti da ova priča u Kur'anu o židovskom gradu uz more nije zabilježena ni u Bibliji ni u Talmudu. Iako nije bilo ništa neobično da je autor Kur'ana prepričavao priče i legende koje su pronađene samo u nekim nekanonskim tekstovima rabinskog židovstva, a ne u židovskoj Bibliji, ova posebna legenda zapanjujuće djeluje i židovskom rabinu književnost. U svojoj opsežnoj studiji o tome što je islam posudio od židovstva, Abraham Geiger napisao je sljedeći komentar o priči o ribama i nekim Židovima preobraženima u majmune: Afera raskidača subote, koji su kažnjeni presvlačenjem u majmune , također bi trebala pripadati Davidovu vremenu, ali okolnost se spominje samo općenito, a o vremenu ili detaljima ne navodi se ništa određeno, osim u stih 82, gdje je dato vrijeme, ali ne i činjenica. Među Židovima nema ni traga ovoj legendi . (Geiger, židovstvo i islam , poglavlje 2, dio 3) Slično tome, ova zbunjujuća legenda u Kur'anu spominje se u tekstu "majmuni" u Židovskoj enciklopediji: Muhamedanci imaju legendu o kojoj se govori u Kuranu (sure ii. 61, 62; vii. 163) o tome da su određeni Židovi boravili u Elathu na Crvenom moru u Davidovo vrijeme, koji je popustio iskušenju da lovi ribu. u subotu, pretvoreni su u majmune kao kaznu za kršenje subote (Lane, "Tisuću i jedna noć", iii. 550). ( Izvor ) Činjenica da je određena legenda o Židovima i njihovoj suboti zabilježena samo u Kur'anu, ali nije uspjela ući ni u rabinske ili nekanonske spise, prilično je tajnovita. Ono što stvari čini još znatiželjnijima je neobičan način na koji je pisac islamskog spisa prvi put predstavio ovaj incident kao nešto što otvoreno znaju Židovi. Imajte na umu da je Muhamedu rečeno da ispituje Židove o gradu na moru: Pitajte ih za grad koji stoji blizu mora. Eto! prestupili su u pitanju subote. Jer na dan njihove subote došle su im ribe, otvoreno podignute glave, ali na dan kada nisu imale subotu, nisu došle; tako smo i mi njih iskušali, jer su bili predani na prijestup. (Sura 7: 163 Jusuf Ali) U Kur'anu često čitamo da su neki ljudi ispitivali Muhammeda o određenim pitanjima (na primjer, sura 2: 189, sura 2: 215, sura 5: 4, sura 7: 187, sura 20: 105), ali ovo je bilo jedno od rijetkih slučajeva kada su ga pitali da ispituje druge. Nažalost, odgovor ili reakcija ispitanih Židova na Muhammedovu tvrdnju nije zabilježen u Kur'anu ni u cenzuriranom obliku. Slijedom toga, ne možemo sa sigurnošću znati kako su se Muhammedovi židovski adresati odnosili prema ovoj referenci. Jedino na što smijemo zaključiti jest da određena formulacija u suri 7: 163 prikazuje pisca Kur'ana kao nekoga tko ni najmanje ne sumnja u to da su Židovi koji su živjeli u Muhamedovo vrijeme bili svjesni ove priče. Zbog toga je pitanje koje je u pitanju retoričko,pokazujući pisačev cilj podsjetiti Židove na nešto dobro poznato u njihovoj povijesti, umjesto da otkrije priču koja im je bila skrivena do rođenja islama. Iako je drugi put u post-migracijskom razdoblju kratko spomenuo isti incident, pisac Kur'ana ponovno je inzistirao na tome da su židovi poznavali priču o prekidajima subote, ponavljajući sa sigurnošću svoju prethodnu tvrdnju: I dobro ste poznavali one među vama koji su prestupili po pitanju subote: Rekli smo im: "Budite majmuni, prezreni i odbačeni." (Sura 2:65 Jusuf Ali) Židov koji čita ovaj stih ima pravo protestirati i optužiti autora za pogrešne informacije jer nijedan židovski izvor u povijesti ne sadrži ovu priču. U svjetlu ove činjenice može se zaključiti da su sura 7: 163-166 i sura 2: 65-66 slične suri 9:30, gdje su Židovi lažnoosuđeni zbog toga što su Ezru smatrali Božjim Sinom iako nikada nisu imali takvu postavku. Ipak, kontekst i funkcija sure 9:30 očito se razlikuju od onih u stihovima koji se odnose na legendu o Židovima pretvorenim u majmune. Lako je shvatiti da su u suri 9:30 Židovi oklevetani i stigmatizirani jer se Muhammed osjećao obveznim izmisliti valjani teološki razlog da prisili Židove u kategoriju mnogobožaca i tako opravda islamski džihad protiv njih. Jednako tako, optužio ih je da su svoje rabine uzimali za gospodare uz Boga u stihu 31, otkrivajući njegovu revnost da negira činjenicu da su Židovi bili monoteisti. U slučaju sure 7: 163-166, s druge strane, očito nije imao poticaja da ispriča ovu legendu, osim što se oduševio tvrdnjom da su neki Židovi kažnjeni i preobraženi u prezrene majmune. Vitalno je pitanje kako to da u židovskoj povijesti ne postoji upečatljiva priča o Židovima, koju navodno znaju Židovi, a koja se prvenstveno obraća Židovima. Nekoliko mogućnosti koje se tiču ​​podrijetla ove legende padaju mi ​​na pamet, ali sve one potkopavaju Muhamedove tvrdnje o božanskom izvoru njegove knjige. Prvo, vjerojatno je da su neki Židovi doista ispričali ovu priču Muhammedu i / ili autoru Kur'ana i to barem objašnjava zašto i kako se pripovjedač u suri 7 mogao osjećati tako sigurnim u istinitost i slavu ove legende. Unatoč tome, prijenos legende izveli su neki lukavi Židovi koji su htjeli testirati Muhammedovo poznavanje biblijskih i talmudskih priča. Oni su izmislili ovu legendu kako bi kasnije Muhammeda razotkrili kao osobu koja je bez ustručavanja ponavljala lažne izjave kao istinitu Božju riječ. Drugim riječima,pokušali su Muhammeda i postavili mu svoje mreže kako bi ga ulovili kao ribu. To je slaba mogućnost kad se za usporedbu uzme u obzir veliki broj uglavnom točnih talmudskih legendi u islamskim spisima. Uz to, čini se da nema podataka o tim Židovima koji su ikad kapitalizirali svoj ulov. Što je točnije, da su onda protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta.da su tada protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta.da su tada protestirali da su to samo oni izmislili, Muhammed bi kasnije u Kur'anu teško ponovio priču još nekoliko puta. Jača je mogućnost da je Muhammed čuo i prihvatio ovu legendu od nekih Židova koji nisu znali njihove spise, osim iz druge ruke. Možda su naivno i iskreno upali u zbunjenost i zabludu prije nego što su zarazili Muhammedov spis. Ipak, najjača je mogućnost da je ovu legendu izradio autor Kur'ana, koji je koristio više izvora i kombinirao različite stvari koje je čuo o kažnjavanju pobunjenih Židova i o svetkovanju subote da bi stvorio ovo zanimljivo legenda u suri 7. Dakle, stvorio je osebujan narativ koji sadrži razne i analogne biblijske i talmudske teme koje su znali Židovi. Naravno, primijenio je neke preinake na teme i pripovijetke s kojima se upoznao. Da bi se vidjelo koje je korake slijedio u procesu stvaranja ove legende, neophodno je provjeriti i Bibliju i Talmud o glavnim elementima ove kur'anske priče i uporedno ih proučiti. Subota u Tori Kao prvo, Bog je preko Mojsija naredio Izraelcima da poštuju njegove subote: Rekao im je: „Ovo je Gospodin rekao: 'Sutra je vrijeme prestanka rada, sveta subota Gospodinu. Što god želite ispeći, ispecite danas; što god želite prokuhati, prokuhajte danas; sve što vam ostane ostavite po strani da ih čuvate do jutra. "" (Izlazak 16:23 NET Biblija) Sjetite se subote da biste je odvojili kao svetu. (Izlazak 20: 8 NET Biblija) Ali sedmi je dan subota za Gospodina, Boga vašega; na njemu nećete raditi nikakav posao, ni vi, ni vaš sin, ni vaša kćer, ni vaš mužjak, ni vaša službenica, ni vaša stoka, ni rezident stranac koji je pred vašim vratima. (Izlazak 20:10 NET Biblija) Jer u šest dana Gospod stvori nebo, zemlju i more i sve što je u njima, i sedmi dan odmori; zato je Gospod blagoslovio subotu i odvojio ga kao svet. (Izlazak 20:11 NET Biblija) U Tori nema pripovijesti koja čak implicira da je skupina Izraelaca kažnjena jer nisu uspjeli na testu povezanom s promatranjem subote. Čitamo samo da je čovjeka koji nije držao subotu dok su Izraelci još bili u pustinji zajednica kamenovala do smrti (Brojevi 15:32), ali očito je da je osuđen na smrt jer je radije skupljao drva nego jer je u subotu išao u ribolov. Ideja da se Bog razbjesnio i poslao pošast pobunjenim Izraelcima u vezi s temom gladi i pohlepe javlja se u Tori u Brojevima 31:34, pripovijesti o pružanju prepelica. Prema ovom izvještaju, mnogi su se ljudi žalili na manu i utrkivali se da jedu prepelice koje je Bog poslao, ali su odmah ubijeni: Ali dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga sažvakali, Gospodinov bijes je gorio nad ljudima i Gospod je ljude pogodio vrlo velikom pošašću . (Brojevi 11:33 NET Biblija) Iako ova posebna pripovijest sadrži teme gladi, pobune i kazne, ona se razlikuje od priče u suri 7: 163-166, jer ni na koji način nije povezana s promatranjem subote ili božanskim testom. Još je zanimljivije to što je određeni prikaz u Tori u oštroj suprotnosti sa učenjem iz Kur'anske legende da su neka od Izraelske djece bila suđena, pa čak i prisiljena da krše subotu. Autor Kur'ana tvrdio je da su velike ribe na obalu grada slane samo subotom, a da se nisu pojavile niti jedan drugi dan. To bi onemogućilo tim ljudima da love ribu i ostalih dana u tjednu. Suprotno tome, Bog Tore bio je toliko milostiv prema Izraelovoj djeci da im je šesti dan dao više mane jer u subotu neće dobiti hranu: Sedmog su dana neki ljudi izašli po nju, ali nisu pronašli ništa. Tako je Gospodin rekao Mojsiju: ​​„Koliko dugo odbijaš slušati moje zapovijedi i moje upute? Vidite, jer vam je Gospodin dao subotu, zato vam šesti dan daje hranu dva dana . Svatko od vas ostaje tu gdje je; neka sedmi dan nitko ne izlazi s njegova mjesta. " (Izlazak 16: 27-29) Test spomenut u Kur'anu također izgleda čudno i okrutno. To je zapravo iskušenje više od ispitivanja jer tjera ljude da prekrše božansku zapovijed, ali to je u skladu s islamskom teologijom koja uči da Bog sudi ljudima i s dobrima i sa zlima (Sura 21:35) iako Biblija čini jasno je da Bog ne dovodi ljude u napast da griješe (Jakov 1,13). Majmuni u Bibliji Ono što naglašava legendarni karakter priče u Kur'anu je tvrdnja da su neka djeca Izraela preobražena u majmune. Riječ "majmun" javlja se u cijeloj Bibliji na dva mjesta: Zajedno s Hiramovom flotom, kralj je imao flotu velikih trgovačkih brodova koji su plovili morem. Jednom u tri godine flota je dolazila u luku s tovarima zlata, srebra, bjelokosti, majmuna i paunova. (1. Kraljevi 10:22 NET Biblija) Kralj je imao flotu velikih trgovačkih brodova s ​​Huramovim ljudima koji su plovili morem. Jednom u tri godine flota je dolazila u luku s tovarima zlata, srebra, bjelokosti, majmuna i pauna. (2. ljetopisa 9:21 NET Biblija) Ovi gotovo identični stihovi pokazuju da su majmuni bili među teretima koje su trgovački brodovi dovezli u Izrael. U Bibliji nema ničega što implicitno ili eksplicitno povezuje majmune s kaznom Izraelaca ili sa subotom. Iznenađujuće, Talmud ima naraciju koja je vrlo slična kur'anskom učenju da je Bog kaznio neke pobunjene ljude pretvarajući ih u majmune: Je li Bog prema njihovoj pustinji kaznio tri pobunjene stranke. Oni koji su rekli: "Smjestit ćemo svoje bogove na nebesa", promijenili su se u izgledu i postali poput majmuna ; oni koji su rekli: "Udarit ćemo Ga strijelama", ubijali su se jedni drugima nesporazumima; a oni koji su rekli: "Pokušajmo svoju snagu s Njegovim", bili su razasuti po licu zemlje. ( Talmud : Izbori: Prvi dio: Biblijska povijest) Dalje, u Legendama o Židovima zapisano je da su ljudi u vrijeme Enoša pali u idolopoklonstvo i stoga izgubili sličnost s Božjom slikom, počevši izgledom nalikovati kentaurima i majmunima : Generacija Enoša bila je tako prvi štovatelj idola i kazna za njihovu ludost nije dugo odgađana. Bog je učinio da more prekorači svoje granice, a dio zemlje je poplavljen. Bilo je to vrijeme i kad su planine postale stijene, a mrtva tijela ljudi počela propadati. I još je jedna posljedica grijeha idolopoklonstva bila ta da lica ljudi sljedećih generacija više nisu bila nalik na sliku i sliku Božju , kao što su bila lica Adama, Setha i Enoša. Nalikovali su kentaurima i majmunima , a demoni su izgubili strah od ljudi. ( Legende o Židovima , poglavlje III: Deset generacija) Velika je vjerojatnost da su se Muhammed i / ili autor Kur'ana upoznali s tim nekanonskim učenjima i odlučili podučavati da su skupina Židova koji su kršili subotu pretvoreni u majmune kao vrstu kazne i poniženja. Izmjena je upečatljiva: idolopoklonici u Talmudu zamijenjeni su pobunjenim Židovima u suri 7 vjerojatno zato što je povezivanje kažnjenih Židova s ​​majmunima bilo privlačnije Muhammedu, koji nije imao interesa za priču o Babilonskoj kuli. Ta bi zamjena također bila vjerodostojna i kompatibilna s ostatkom islamskih spisa budući da je pisac Kur'ana uglavnom težio ciljanju Židova i tražio priliku da ih optuži / optuži. Na primjer, povezao je legendu o dva pala anđela ( Harout i Marout) sa Židovima, a ne s ranim naraštajima čovječanstva (Sura 2: 102). Drugi element pripovijesti u suri 7: 163-166 možda odražava latentnu vezu između talmudske verzije Babilonske kule i Kur'anske legende o kojoj se govori. U sljedećem se stihu naglašava da su prekidači subote promijenjeni u majmune jer su postali oholi : Pa kad su se ponosili onim što im je zabranjeno, rekli smo im: Budite majmuni prezreni i gnušani! (Sura 7: 166 Pickthall) Ovo naglašeno pozivanje na ponos podsjeća nas na učenje da su ljudi koji su u Talmudu preobraženi u majmune također bili oholi dok su prkosili Bogu i sudjelovali u izgradnji Babilonske kule.6 Bez sumnje, Muhammed je pretvaranje nekih Židova u majmune smatrao najistaknutijim primjerom prokletstva i ispunjenja prijetnji u Bibliji. Bog je zaprijetio da će prokleti Izraelce koji se nisu držali Njegovih zapovijedi: „Ali ako zanemarite Gospodina, svog Boga, i ne pazite da se držite svih njegovih zapovijedi i propisa koje vam danas dajem, tada će sve ove kletve na vas sletjeti u punoj snazi. (Ponovljeni zakon Biblije 28:15 NET) Muhammed se najvjerojatnije oslanjao na biblijske prijetnje o kojima je čuo i mogao je lako tvrditi da su Židovi koji nisu držali Božju zapovijed o suboti zapravo prokleti . Iako Ponovljeni zakon 28 sadrži različite vrste psovki usmjerenih na neposlušne Židove, neki od elemenata u ovom poglavlju možda su prisilili Muhammeda da zamijeni grupu oholih pobunjenika u talmudskoj verziji priče o Babilonskoj kuli s neposlušnom židovskom skupinom koja živi u gradu uz more. Na primjer, Bog je putem sljedećih stihova zaprijetio da će poniziti Izraelce koji nisu držali Njegove zapovijedi: Postat ćete povod užasa, poslovica i predmet ismijavanja svih naroda na koje će vas Gospodin otjerati. (Ponovljeni zakon 28:37 NET Biblija) Stranci koji prebivaju među vama postat će sve viši i viši od vas, a vi ćete postajati sve niži i niži . (Ponovljeni zakon Biblije 28:43 NET) Kad je čuo ove izjave, Muhammad je vjerojatno mislio da će se ovo prokletstvo poniženja najprikladnije utjeloviti u transformaciji nekih neposlušnih ljudi u majmune. Njegova ravnodušnost prema priči o Babilonskoj kuli i njegova općenita tendencija da ovaj incident poveže s Izraelskom djecom, a ne s generacijom koja živi nakon potopa, uveo je motiv majmuna u legendu o prekidajima subote. Subota i riba Pažljivo ispitivanje Biblije pokazuje da je pisac Kur'ana, koji je iz Talmuda uzeo ideju o nekim ljudima preobraženima u majmune, svoju legendu najvjerojatnije izobličio iskrivljujući sljedeću biblijsku priču: Ljudi iz Tira koji su tamo živjeli donosili su ribu i sve vrste robe i prodavali je u subotu judejskim ljudima - i u Jeruzalemu, od svih mjesta ! Tako sam prijavio prigovor kod judejskih plemića rekavši im: „Što je to zlo što radite, proklinjući subotnji dan ? Nije li ovo način na koji su postupali vaši preci, uzrokujući da naš Bog nanese na njih i na ovaj grad svu ovu nesreću ? A sada izazivate još veći bijes na Izrael, proklinjući ovako subotu! " (Nehemija 13: 16-18 NET Biblija) Riba koju su donijeli ljudi iz Tirau Jeruzalem u subotu su u rukama kuranskog autora promijenjene u ribe koje je Allah subotom poslao Židovima koji žive u gradu uz more! Štoviše, Nehemija je u Bibliji promijenjen u nekih neidentificiranih propovjednika koji potiču stanovnike grada da poštuju zapovijed o suboti. Najdrastičnija razlika između ova dva teksta je u tome što je Nehemija u Bibliji uspio natjerati ljude da poštuju subotu, dok skupina ljudi iz Kur'anske priče nije slušala neimenovane propovjednike, nastavila je prozivati ​​subotu i bila kažnjena. Razlog koji leži u osnovi ovog odstupanja može biti taj što je Nehemijina referenca u retku 18 na nesreću (deportaciju i zarobljeništvo) koja je zadesila Židove zbog njihovih grijeha pogrešno protumačena kao nešto što je slijedilo da Židovi nastavljaju kršiti subotu u vrijeme propovijedanja. U skladu s tim, napori koje je Nehemiah poduzeo da spriječi ljude da u Bibliji ne vrijeđaju subotu promijenili su se u nekim tradicionalnim islamskim komentarima u napore pobunjenih stanovnika grada koji su željeli loviti ribu subotom. Usporediti: Kad su večernje sjene počele padati na vrata Jeruzalema prije subote, naredio sam da se vrata zatvore . Dalje sam naložio da se oni otvaraju tek nakon subote . Neke sam svoje mladiće postavila pred vrata, tako da u subotu nije mogao ući nikakav teret. Trgovci i prodavači svih vrsta robe prenoćili su jedan ili dva puta izvan Jeruzalema. Ali upozorio sam ih i rekao: „Zašto provodiš noć kraj zida? Ako ovo ponovite, nasilno ću vas ukloniti! ”Od tada se nisu pojavili u subotu. Tada sam uputio levite da se pročiste i dođu čuvati vrata kako bi svetkovali subotu . (Nehemija 13: 19-22 NET Biblija)7 Sjetite se da je Allah poslao svoju muku na selo koje ga nije poslušalo i prekršilo njihov zavjet i njihov savez da poštuju svetost subote. Počeli su koristiti varljiva sredstva kako bi izbjegli poštivanje subote postavljanjem mreža, užadi i umjetnih bazena vode u svrhu ribolova prije subote . Kad je u subotu, kao i obično, ribe bilo u izobilju, ostatak subote hvatali su je u konopcima i mrežama. Tijekom noći, Židovi su sakupljali ribu nakon što je subota završila . ( Tafsir Ibn Kathir ) Mjesto legende o prekidajima subote u Kur'anu Iako se u tradicionalnim islamskim komentarima jednoglasno uči da su Židovi koji su prekidali subotu transformirani u majmune u vrijeme Davida , ova je legenda navedena kao primjer koji pokazuje pobunjeni karakter Židova još od Mojsijevog vremena. U suri 7: Stih 160: Mojsije je podijelio Izraelce na dvanaest naroda i pružio im vodu. Stih 161-162: Izraelskoj djeci zapovjeđeno je da žive u neimenovanom gradu u pokajanju. Neki od njih su promijenili riječ koja im je dana i Bog ih je kaznio.8 Stih 163-166: Neke Židove koji žive u gradu uz more Bog je kaznio jer su prekršili subotu. Slično, u suri 2: Stih 63: Bog je sklopio savez s Izraelskom djecom. Stih 64: Djeca Izraelova okrenula su se od zapovijedi, ali Bog im je oprostio. Stihovi 65-66: Neki Židovi koji su živjeli uz more prekršili su subotu i bili kažnjeni. Čini se da je pisac Kur'ana pokušao tematski povezati ovu legendu s bivšim pobunama Izraelaca i bivšim pošasti koje su ih zadesile u pustinji u Mojsijevo vrijeme. To odgovara na pitanje zašto je drastično promijenio račun u Nehemiji, tvrdeći da je skupina Židova i dalje kršila subotu i pretvorena u majmune. U kuranskoj verziji izvještaja također je izuzeta referenca u Nehemiji na trgovce koji dolaze iz Tira i prodaju svoju ribu Židovima jer su velike ribe predstavljene kao odredba koju je Bog izravno poslao. Drugim riječima, ove se ribe uspoređuju s nebeskom hranom koja se Izraelcima davala u Mojsijevo vrijeme (mana i prepelice), otkrivajući još jednu vezu između Židova iz Mojsijeva vremena i onih koji žive u gradu uz more u suri 7. Štoviše, ne treba zaboraviti da je prema Bibliji Nehemiah djelovao poput Mojsija tako što je tražio od Izraelaca da slijede Zakon nakon povratka u svetu zemlju iz Babilona. Dakle, Nehemija je predstavljao vrijeme obnovei vratiti se Božjem Zakonu nakon roka zatočeništva. Autor Kur'ana, s druge strane, ignorirao je temu restauracije i poslušnosti u Nehemiji, dajući sve od sebe da incident sa kršenjima subote predstavi kao prirodni nastavak neposluha i kazne Izraelaca u Mojsijevo vrijeme . Zbog toga je ovu legendu učinio neizostavnim dijelom teške kritike Izraelske djece i Allahovih zakletvi da ih stalno ponižava. Sada možemo bolje razumjeti zašto sljedeći stihovi dolaze odmah nakon izvještaja o neposlušnim Židovima u 7. suri:9 I (sjetite se) kad je vaš Gospodar objavio da će podići protiv njih do Kijametskog dana one koji će na njih podnijeti okrutnu muku . Lo! uistinu je tvoj Gospodar brz u progonu i eto! uistinu, On oprašta, milostiv je. I mi smo ih pustili po zemlji kao (odvojene) nacije . Neki od njih su pravednici, a neki daleko od toga. A mi smo ih iskušali s dobrim i zlim stvarima koje bi se mogle vratiti. (Sura 7: 167-168 Pickthall) Isto tako, činjenica da spisateljice sure 7 nije bila zadovoljna temom pokajanja i poslušnosti u Nehemijinoj knjizi očituje se u njegovoj tvrdnji da je skupina Židova koji su živjeli u gradu uz more čak i osuđena na prokletstvo. prije suđenja jer su bili zli. To savršeno objašnjava zašto je učio da je Bog iskušavao te Židove na neposluh prisiljavajući ih da love ribu subotom. Biblijsko učenje da je Nehemija postao uspješan u nateranju ljudi da poštuju subotu zvučalo je tako uznemirujuće za autora Kur'ana da je natjerao skupinu Židova da u svojoj legendi navede uzaludnost napora propovjednika i pita ih zašto im smetaju sa skupinom ljudi koja je bila osuđena na uništenje. Simbolično, ti ljudi koji ispituju propovjednike predstavljaju Muhammeda,koji se usprotivio ideji da su Židovi koji su kršili subotu u Nehemijino vrijeme okrenuti od svojeg neposluha i koji je biblijskog autora pitao zašto se gnjavi pokajanjem Židova i kvari mu zabavu oduzimajući mu veliku šansu za stigmatizaciju Židovi. Islamski komentatori nisu bili svjesni tih veza između Biblije i islamskih spisa i pripisali su ovaj incident vremenu kralja Davida vjerojatno zato što su znali da je u Kur'anu David bio zapanjujuće povezan s prokletstvom nametnutim nevjerničkoj i pobunjenoj djeci Izraela (Sura 5:78).10 Što se tiče neugodne tvrdnje u tradicionalnim islamskim komentarima da je mjesto gdje se dogodio ovaj incident bio Elat (također Eilat ili Elath ) i dalje ostaje misterij. Prema Tori, ovaj se grad prvi put pojavio u Ponovljenom zakonu 2: 8 u pogledu lutanja Izraelaca u pustinji pod Mojsijevim vodstvom. Nije moguće sa sigurnošću znati je li ova pojava grada u suradnji s Mojsijem i Izraelcima u Tori potaknula neke muslimanske komentatore da ga smatraju gradom smještenim uz more u suri 7. Šaljivo, riječ "majmuni" pojavljuje se u židovski spisi samo u suradnji s izraelskom flotom brodova smještenih u Ezion-Geberu, koji je blizu Elata (1. Kraljevima 9:26). Konačno, kao odgovor na retoričko pitanje postavljeno u suri 7: 163 u svrhu podsjećanja Židova na Muhamedovo vrijeme na ovaj incident, red je da čitatelja Kur'ana podsjetimo na sljedeće točke: Neki su Izraelci doista prekršili subotu kad su u Nehemijino vrijeme neprestano kupovali ribu od trgovaca Tira u Jeruzalemu, ali nisu bili prokleti ili mučeni jer su po Nehemijinim uputama i naporima ponovno počeli držati subotu. Prema legendi u Talmudu, jedna od tri skupine buntovnih ljudi koji su gradili Babilonsku kulu bila je prokleta i napravljena da sliči majmunima, ali Izraelcima takva kazna nikada nije zadesila. Činjenica da su Židovi bili svjesni pripovijesti u Nehemiji ne opravdava tvrdnju kuranskog autora da su i oni znali legendu koju je on izmislio. Slično tome, činjenica da je legenda o preobražaju nekih oholih i pobunjenih ljudi u majmune zabilježena u Talmudu, židovskom izvoru, ne opravdava tvrdnju kuranskog autora da se takva tragedija dogodila nekim oholim i pobunjenim Židovima. Stoga ova posebna legenda predstavlja drugi primjer Muhamedovog "božanski nadahnutog neznanja", čiji je prvi primjer ispitao i pokazao Jochen Katz u svom članku o suri 3: 183.11 Zaključak Prethodna studija pokazuje kako je autor Kur'ana zlostavljao različite izvore i pretvorio ih u jednu jedinu legendu koja se pogrešno smatrala autentičnom, ali se ispostavilo da je rođena iz iskrivljenja i netočne sinteze biblijskih i talmudskih učenja židovstva. Ove tehnike iskrivljavanja mogu mu biti svojstvene i otežavaju nam otkrivanje izvora legende u Kur'anu, ali istina prevladava: islamski spis nije došao od Boga, već od ummi proroka (sura 7: 158) koji nije znao Bibliju osim iz druge ruke i koji je knjigu napisao rukom kako bi kasnije tvrdio da dolazi od Boga. [Prvo objavljivanje: 9. studenog 2012.] [Posljednje ažuriranje: 9. studenog 2012.] Fusnote 1 Druga je mogućnost da je zlouporaba nekanonskog Evanđelja Pseudo-Mateja u formiranju sure 19 doprinijela ovoj posebnoj pogrešci. Za daljnje informacije pogledajte moj članak Sura Mariam: Prokletstvo apokrifa . 2 Istina je da je arapski ekvivalent hebrejskom imenu Yochanan radije Youhanna nego Yahya , ali razlog ove posebne zamjene u suri 19 najvjerojatnije nije bio povezan s kur'anskom pogreškom u vezi s povijesnošću imena. 3 Neki muslimanski propagandisti s kojima sam se susreo na forumima misle da izvještaj koji nedostaje u Bibliji i nalazi se samo u Kur'anu djeluje protiv optužbi za plagijarizam. 4 Bassam Zawadi usredotočio se čak i na razlike između izvještaja o Isusovu rođenju i djetinjstvu u nekanonskoj kršćanskoj literaturi i u Kur'anu, tvrdeći da te razlike negiraju mogućnost plagijarizma. Pogledajte moje pobijanje njegova članka. 5 Ironično je da je Muhammed sebe prikazao kao ummi proroka u suri 7: 157-158. Ovu određenu oznaku moguće je uzeti kao priznanje ako se ono što je navedeno u suri 2: 77-78 pripisuje samom Muhammedu, a ne nekim Židovima. 6 Za više informacija o Muhamedovom mogućem poznavanju pripovijesti o Babilonskoj kuli, pogledajte moj članak ovdje . 7 Imajte na umu da su u ovoj biblijskoj priči vrata otvorena i puštaju robu / ribu. Tada su zatvoreni i nitko ne može proći. To nas podsjeća na islamsku priču koju je izvijestio Sale, a citirao Wherry, prema kojoj su prekidači subote ulovili ribu subotom "sa zaporima, koje su zatvorili u subotu, kako bi spriječili njihov povratak u more." 8 To također zvuči slično činjenici da su se Izraelci vratili u svetu zemlju i nastanili se u Jeruzalemu nakon zarobljeništva u Nehemijino vrijeme. Ni slučajno nije slučaj da su nakon ovih stihova u suri 7 odmah slijedili izvještaji o Židovima koji su živjeli u gradu uz more i nanosili Božji gnjev neposluhom. 9 U svom komentaru na suru 7 Wherry je napisao da su ovi stihovi povezani s Ponovljenim zakonom 28: 49-50 ( * ). Ako tako promatramo suru 7: 167-168 kao kur'ansku verziju Ponovljenog zakona 28: 49-50, čini se da legenda o prekidajima subote predstavlja prokletstvo poniženja spomenuto u Ponovljenom zakonu 28:37. 10 Tvrdilo se i da su prekršitelji subote prokleti u suri 4:47. 11 Pokušavajući izbjeći proročki test koji su postavili Židovi, Muhammed nije samo iznio lažni argument, već je otkrio svoje biblijsko neznanje uz svoju tendenciju da donosi lažne zaključke o nekim biblijskim pričama. Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu

Zemlja