Kur'an najveća greška

Šejtanski stihovi i njihove implikacije na čudo Kur'ana

Za povijesnu pozadinu sotonističkih stihova pročitajte članak Ernesta Hahna . Ovdje želim samo razmisliti o implikacijama ovog događaja na navodno čudo rječitosti koje je poslužilo kao dokaz za božansko autorstvo Kur'ana.

Muslimanske vlasti priznaju da je Muhammeda svojedobno nadahnuo Sotona da stavi neke stihove u Kur'an. Nešto kasnije, nakon što je od Džibrila dobio daljnju objavu da ti stihovi nisu od Boga, već ih je ubacio Sotona, ponovno su uklonjeni. Kur'an o tome izvještava u suri 22:52

 

Nikada Mi nismo poslali glasnika ili proroka prije tebe, ali kad je on čitao (poruku) Sotona je predložio (protivljenje) u odnosu na ono što je on čitao. Ali Allah ukida ono što šejtan predlaže. Tada Allah utvrđuje svoje objave. Allah je Znalac, Mudar;

To znači da je Sotona mogao ometati Muhammedovu objavu i stvoriti nekoliko stihova u slavu idola al-Lat, al-Uzza i Manat, [vidi Suru 53: 19-20], nazivajući ih "al-Gharaniq al-ula", "visoke ptice". Kasnije je to poništio (vidi Asbab al-Nuzul od al-Wahidija; poglavlje o tome zašto je objavljena Sura al-Hadždž).

Čini se da je Sotona mogao nadahnuti neke stihove i to niko nije shvatio sve dok Allah na to nije ukazao dajući daljnju objavu. To posebno znači: u tim ajetima koji su dolazili od Sotone nije bilo "inferiornog jezika" u odnosu na one koji su (navodno) od Allaha, jer Muhammed to tada nije shvaćao.

Kur'an kaže:

 

"A ako svi sumnjate u ono što sam otkrio svome sluzi, ponesite jednu jedinu suru i pozovite svoje svjedoke osim Allaha ako ste iskreni." (2:23)

a posebno uključuje džine u izazov:

 

"Reci: ?? Ako bi se cijelo čovječanstvo i džini okupili kako bi stvorili slično ovom Kur'anu, oni ne bi mogli stvoriti njegov sličan iako su uložili sve i svoju snagu u međusobno pomaganje. ??" (17:88)

Prema Kur'anu, šejtan je jedan od džina. Saznali smo da je dao objavu koju je Muhammed izgovorio kao božanski Kur'an. Ova je objava bila dovoljno "slična" jer sam Muhammed nije mogao prepoznati da su ti stihovi od Sotone umjesto od Boga. On nije bio u stanju razlikovati te ajete od ostatka Kur'ana na osnovu njihovog jezika. Umjesto toga, trebao mu je još jedno božje otkrivenje kako bi bio obaviješten o laži prvog.

Ovaj incident ima nekoliko implikacija. Izazov Kur'ana da "donese suru poput njega" zapravo su se susreli ti sotonski ajeti u Muhammedovo vrijeme, što zauzvrat dovodi do zaključka da ni ostatak Kur'ana nije od Boga.

Neki bi mogli odgovoriti argumentom da ovi šejtanski stihovi "nisu dovoljno dugi" da bi se mogli računati u cjelinu sure kao što Kur'an zahtijeva. Ovo je prilično slab argument zasnovan na količini, a ne na kvaliteti, jer takav odgovor već priznaje da ajeti ispunjavaju kriterij da budu "poput Kur'ana". Da je Kur'an sadržavao suru kratku poput ovih ajeta, ne biste odbili vjerovati u nju na osnovu kratkoće. Kako znati koja je minimalna dužina za moguću suru?

Za one koji ne žele prihvatiti da ovi stihovi na kvalitativan način odgovaraju izazovu i koji tvrde da svojim "osjećajem za dobar arapski jezik" znaju da su oni inferiorni u odnosu na Kur'an, odgovaramo da oni očito tvrde da bolje znaju arapski jezik i da bolje razumiju kako procijeniti suru čak ni sam Muhammed koji nije mogao razlikovati lažno od stvarnog na osnovu jezičnih obilježja.

Ovaj incident u najmanju ruku pokazuje da i sam Muhammed nije imao objektivne kriterije na kojima bi se temeljilo prihvaćanje ili odbijanje teksta koji bi prihvatio izazov u Kur'anu.

Odakle onda svoj "osjećaj" iz ili iz kojeg ćete izvora izvesti svoje "kriterije" na osnovu kojih možete odlučiti odgovara li određeni arapski tekst kur'anskom izazovu ili ne? Konkretno, na osnovu čega možete odbiti ove sure kao neprihvatljive ?

 

Daljnja rasprava o čudesnoj rječitosti Kur'ana
odgovor na islamsku početnu stranicu