Allahovo "lice"? (Sura 2: 115, 28:88, 92:20) ​ ​ ​ ​ Gdje je tačno Allah? Sam Shamoun Kur'an predstavlja prilično nesuvisli i kontradiktorni portret Allaha i njegovih svojstava. Kur'an, na dva mjesta, kaže da ništa nije nalik Allahu (usp. Suru 42:11; 112: 4), a opet mnogi odlomci govore o Allahu izrazito antropomorfno, tj. Allah se uspinje i spušta, ima oči, ruke, potkoljenicu itd. Ove izjave uzrokovale su da se mnogi istaknuti muslimanski učenjaci ne slažu oko toga da li Allah zaista ima lice, oči, ruke i seli li se s jednog mjesta na drugo, iako na način koji nije sličan bilo čemu u stvaranju, ili bi li ove izjave biti metaforički shvaćeni. Na primjer, web mjesto selefijskog muslimana, www.Islamqa.com , komentira određene hadise koji kažu da je Allah stvorio Adema po svojoj slici (što znači na Allahovu sliku) i tvrdi da: Iz ovih ahaadeeth saznajemo da je dokazano da Allah ima imidž (soorah na arapskom), na način koji Mu priliči , neka je slavljen i uzvišen. Njegova slika je jedno od Njegovih svojstava koja se ne može usporediti s svojstvima stvorenih bića, kao što se ni Njegova bit ne može usporediti s njihovom suštinom. Shaykh al-Islam Ibn Taymiyah rekao je: "Riječ soorah (slika) u ovom hadisu slična je svim ostalim imenima i svojstvima opisanim (u tekstovima), gdje se riječi koje se koriste mogu ograničeno primijeniti na stvorena bića. ove riječi se primjenjuju na Allaha, nose jedinstveno značenje, kao što su al-'Aleem (Sveznajući), al-Qadeer (Svemogući), al-Raheem (Najmilostiviji), al-Samee '(Svih sluha), al-Baseer (Svevideći), i poput Njegovog stvaranja rukama, uzdizanja iznad Prijestolja itd. " Naqd al-Ta'sees , 3/396 Sve što postoji neizbježno mora imati oblik ili sliku. Šejh al-Islam rekao je: "Kao što sve što postoji mora imati atribute, tako i sve što postoji samo po sebi mora imati oblik ili sliku. Nemoguće je da nešto što postoji samo po sebi nema oblik ili sliku." I rekao je: "Među selefom prve tri generacije nije bilo spora da se zamjenica u hadisu odnosi na Allaha , a prenosi se kroz mnoge isnade iz mnogih Sahaba. Konteksti ahadeta ukazuju na to ... ali kada se al-Jahamiyyah raširio u trećem stoljeću po Hidžri, grupa je počela govoriti da se zamjenica odnosi na nešto drugo osim na Allaha, a to je preneseno od grupe učenjaka za koje se zna da imaju znanje i da slijede sunnet u većini njihove poslove, kao što su Abu Thawr, Ibn Khuzaymah, Abu'l-Shaykh al-Asfahaani i drugi. Stoga su ih imami islama i drugi sunitski učenjaci osudili. " ... Poslanikove riječi: "Adam je stvoren po Njegovoj slici" znači da je Allah stvorio Adama po Njegovoj slici, jer IMA LICE, OČI, RUKU I NOGU, a Adam je imao lice, oko i ruku, i stopalo ... ali to ne znači da su ove stvari potpuno iste. Postoji neka sličnost, ali nije potpuno ista . Slično prvoj skupini koja je ušla u raj uspoređuju se s mjesecom, ali nisu potpuno isti. Ovo potvrđuje stav Ahl al-Sunneta wa'l-Jamaa'ah, koji kaže da se nijedno Allahovo svojstvo ne može porediti sa svojstvima stvorenih bića, bez iskrivljavanja ili pogrešnog tumačenja, ili raspravljanja o tome ili uspoređivanju sa Njegovim stvaranjem . ( Pitanje # 20652: Komentar hadisa, "Allah je stvorio Adema po svojoj slici" ; mrežni izvor ; podebljano, veliko i naglašeno podcrtavanje naše) Još važnije, takve razlike u teologiji uvelike utječu na način na koji su prikazani određeni dijelovi Kur'ana koji govore o Allahovim djelima i svojstvima. Evo primjera: Sura al-Baqarah (2: 115) Pickthall Jusuf Ali Hilali-Khan Shakir Sher Ali Allahu pripadaju Istok i Zapad, i kamo god se okrenete, postoji Allahovo lice (wajhu Allahi) ...Bogu pripadaju istok i zapad: Kamo god se okrenete, prisutnost je Božja ...A Allahu pripadaju istok i zapad, pa gdje god se okrenete ili se okrenete licima, nalazi se Allahovo Lice (a On je visoko iznad Svog prijestolja) ...A Allahovo je Istok i Zapad, dakle, kamo se okrenete, tamo je Allahova svrha ; ...ALLAHU pripadaju Istok i Zapad; pa kamo god se okrenete, bit će lice ALLAHA ... Sura al- Qasas (28:88) Pickthall Jusuf Ali Hilali-Khan Shakir Sher Ali I ne vapaj za bilo kojim drugim bogom zajedno s Allahom. Nema Boga osim Njega. Sve će propasti, osim Njegovog lica (wajhahu lahu) ...... Propast će sve (što postoji) osim vlastitog Lica ...... Sve će propasti spasiti Njegovo Lice ...... svaka stvar je propadljiva, ali On ...... Sve će propasti, ali ON ... I: Sura el- Lejl (92:20) Pickthall Jusuf Ali Hilali-Khan Shakir Sher Ali Osim što traži (da ispuni ) svrhu svoga Gospodara (wajhi rabbihi) Svevišnjeg.Ali samo želja da se traži Obraz NJIHOVOG Gospodina Svevišnjeg;Osim samo želje za traženjem lica svoga Gospodara , Svevišnjeg;Osim traženja zadovoljstva svoga Gospodara , Svevišnjeg. Ali samo da traži zadovoljstvo svoga Gospodara , Svevišnjeg. Precizniji od svih ovih muslimanskih prijevoda S. 92:20 je Arberryjev prijevod: "samo traži Lice svoga Gospodara Svevišnjeg". Arapska riječ wajh doslovno znači lice i, ovisno o nečijoj teologiji, može ili sugerirati da Allah zaista ima lice ili da se to treba metaforički shvatiti kao referenca na Allahovu nematerijalnu i nevidljivu prisutnost. Međutim, čak i ako se metaforički shvati kao prisutnost, tada bi je trebalo prevesti kao "prisutnost", a ne kao "svrhu" ili "zadovoljstvo". Allahovo "lice" očito je problematičan izraz za mnoge muslimanske prevoditelje. Allahovo "mjesto" je još jedno problematično pitanje i pruža primjere razlika između prijevoda: Sura al-Mulk (67:16) Pickthall Jusuf Ali Hilali-Khan Shakir Arberry Jeste li uzeli sigurnost od Onoga Koji je NA NEBU ...Osjećate li se sigurno da Onaj Koji je NA NEBU ...Osjećate li se sigurno da Onaj koji je NAD NEBOM (Allah) ...Jeste li osigurali od onih u nebu ...Osjećate li se sigurno da onaj koji je na nebu ... I: Sura al-Mulk (67:17) Pickthall Jusuf Ali Hilali-Khan Shakir Sher Ali Ili ste sigurnost uzeli od Onoga Koji je NA NEBU ...Ili se osjećate sigurno da Onaj Koji je na nebu ...Ili se osjećate sigurnim da je Onaj koji je NAD NEBEM (Allah) ...Ili ste sigurni od onih na nebu ...Osjećate li se sigurno da onaj koji je na nebu ... Tri od ovih pet verzija prevode ove stihove u skladu s onim što arapski doslovno kaže, tj. Da je Allah na nebu, dok Shakirova verzija implicira da tekstovi zapravo govore o svima onima koji borave na nebu (vjerojatno anđelima). Dvojac Hilali i Khan, budući da su selefijski muslimani i stoga od onih koji vjeruju da Allah zapravo ima oblik, očito je imao problem s tim da je Allah NA NEBU budući da njihova teologija zahtijeva da je on doslovno NADMOĆAN ili NAD NJIMA. Kao što selefijski učenjaci na www.Islamqa.com pišu: Jedna od stvari u vezi s kojom nema sumnje jest da je Prijestolje iznad sedmog neba; zaista je to najviše od svega stvorenog ... Svi muslimani potvrđuju da je Raj iznad sedmog neba, pa ako je Arš iznad Raja, onda Arš mora biti i iznad sedmog neba. ( Pitanje # 47048: Jeli prijestolje iznad sedmog neba? ; Online izvor ) Za ovaj stav zapravo postoji podrška iz takozvanih zvučnih hadisa: Prenosi Ebu Hurejra: Poslanik je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, savršeno klanja molitvu i posti mjesec Ramazan, Allah će s pravom dobiti džennet, bez obzira na to bori li se on u Allahovom uzroku ili ostaje u zemlji u kojoj je rođen je." Ljudi su rekli: "O Allahov Poslaniče! Hoćemo li upoznati ljude sa dobrom viješću?" Rekao je, "Džennet ima stotinu ocjena koje je Allah rezervirao za Mudžahidine koji se bore u Njegovom uzroku, a udaljenost između svaka od dva razreda je poput udaljenosti između Neba i Zemlje. Dakle, kada tražite od Allaha (za nešto), pitajte za Al-Firdausa koji je najbolji i najviši dio Dženneta. " (tj. Pod-pripovjedač je dodao, "Mislim da je Poslanik također rekao, ' IZNAD TO (tjAl-Firdaus) je prijestolje dobročinitelja (tj. Allaha), a iz njega vode rajske rijeke. ") ( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 52, broj 48 ) Prenosi Ebu Hurejra: Poslanik je rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika savršeno klanja namaz i posti (mjesec) ramazan, tada je na Allahu da ga primi u raj, bilo da emigrira radi Allaha ili ostane u zemlji gdje je rođen ". Oni (Poslanikovi drugovi) rekoše: "O Allahov Poslaniče! Zar ne bismo o tome trebali obavijestiti ljude?" Rekao je: "U Džennetu postoji stotinu stupnjeva koje je Allah pripremio za one koji nastavljaju džihad u njegovom uzroku. Udaljenost između svaka dva stupnja je poput udaljenosti između neba i Zemlje, pa ako Allaha zamolite za bilo što , zamolite Ga za Firdausa, jer je to posljednji dio Raja i najviši dio Raja, a NA VRHU mu je Prijestolje Blagotvornog, i iz njega izbijaju džennetske rijeke. "( Sahih al-Bukhari , svezak 9, knjiga 93, broj 519 ) I evo što je poznati sunijski komentator Ibn Kathir napisao u vezi sa surom 36:38: Dva su pogleda na značenje fraze ... (Prvo gledište) je da se odnosi na njegov fiksni kurs smještaja, koji je ispod Prijestolja, IZVAN Zemlje u tom smjeru . Kamo god krenuo, nalazi se ispod Prijestolja, njega i cijele kreacije, jer Prijestolje je KROV stvorenja i nije sfera kako tvrde mnogi astronomi . Umjesto toga, to je KUPOLA KOJU PODPORUJU NOGE ILI STUBOVI, KOJU NOSE ANĐELI, I NAD SVEMIROM, NAD glavama ljudi . Kad je Sunce u podne u zenitu, nalazi se u svom najbližem položaju Prijestolja , a kada trči u svojoj četvrtoj orbiti u suprotnoj točki od svog zenita, u ponoć, nalazi se u njegovom najudaljenijem položaju od Prijestolja .U tom trenutku klanja se i traži dozvolu za ustajanje, kao što je spomenuto u hadisima . El-Buhari je zabilježio da je Abu Dharr, radijallahu anhu, rekao: "Bio sam s Poslanikom u Mesdžidu na zalasku sunca, a on je rekao: ... ((O Abu Dharr! Znaš li gdje sunce zalazi?)) Rekao sam, 'Allah i Njegov poslanik najbolje znaju.' On je rekao: ... ((Ide i klanja se ispod Prijestolja, a to je ono što Allah kaže: )) Također je izviješteno da je Abu Dharr, radijallahu anhu, rekao: "Pitao sam Allahova Poslanika o Ajetu : ... On je rekao: ... ((Njegov fiksni kurs je ispod Prijestolja.)) " (Drugo stajalište) je da se to odnosi na završetak sunčanog vremena , koje će biti na Dan uskrsnuća, kada će njegov fiksni kurs biti ukinut , zaustavit će se i smotati. Ovom svijetu doći će kraj, i to će biti kraj određenog vremena. Ovo je fiksni tok svog vremena ... ( Tafsir Ibn Kathir Sažeti, svezak 8 Sure Al-Ahzab, Stih 51 do kraja Sure Ad-Dukhan , skraćen od grupe učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al -Mubarakpuri [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, London, Lahore; rujan 2000., prvo izdanje], str. 196-197; podebljano i veliko naglašavanje naše) Osim činjenice da ovo razumijevanje pretpostavlja ravnu zemlju (pitanje o kojem se detaljno raspravlja u ovim člancima: 1 , 2 , 3 , 4 ), čitatelj bi trebao moći uočiti dilemu koju ova kazivanja postavljaju za selefijsku teologiju ... kako Allah može biti NA NEBU kad određene naracije jasno govore da je on IZNAD? Stoga, je li čudo da bi Hilali-Khan manipulirao prijevodom arapskih tekstova Kur'ana kako bi se složio s njihovom teologijom? Ne prihvaćaju svi muslimani suru 67: 16-17 na takav literalistički način. Pokojni Muhammad Asad iznosi drugi stav kada u vezi sa surom 67:16 kaže da: 15 Ovaj je izraz, naravno, čisto metaforičan jer je Bog neograničen u prostoru, kao i u vremenu. Njegova je uporaba ovdje očito namijenjena naglašavanju nedokučive kvalitete Njegovog postojanja i moći koja prodire i otkriva se u svakom aspektu Njegove kozmičke kreativnosti, simboliziranom u pojmu "nebo". ( Izvor ) Bez obzira na slučaj, bez obzira na to tko se odlučio razumjeti ove kur'anske izjave, jedna činjenica se jasno ističe: Teologija muslimanskog prevoditelja imat će izravan utjecaj na to kako će arapski tekst Kur'ana biti preveden na ciljni jezik. U nekim slučajevima teologija prevoditelja uzrokuje da čak i iskrive ono što stvarni arapski Kur'an kaže. Preporučena literatura Za ispitivanje kur'anskih ajeta i izjava iz hadiske literature koji podržavaju Allahovo lice, oči, ruke, stopala itd., Potražite sljedeće linkove: http://answering-islam.org/Shamoun/allah_as_man.htm http://www.islam-watch.org/AbulKasem/BismiAllah/1a.htm Članke Abula Kasema također možete pročitati ovdje: 1 , 2 . Da bismo pročitali mišljenje selefijskih muslimana koji prihvaćaju da Allah doslovno ima sve ove karakteristike, iako tvrde da se ne razlikuju ni od čega u stvaranju, preporučili smo sljedeće članke: 1 , 2 , 3 , 4 , 5 , 6 , 7 , 8 , 9 . Da biste ispitali odgovore muslimana koji zauzimaju suprotne stavove i koji se izjašnjavaju protiv aberacija sekte selefi-vehabija, molimo idite ovdje: 1 , 2 , 3 , 4 , 5 . Članci o Kur'anskim verzijama Sam Shamoun koji odgovara na početnu stranicu islama ​ ​ ​

Bahira Bahira http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/05/bahira.html?view=sidebar ​ ​ ​ The_Legend_of_Sergius_Bahira.pdf Bahira und Muhammad Goddard_The_Legend_of_Sergius_Bahira The Legend of Sergius Bahira https://www.academia.edu/37786245/The_Legend_of_Sergius_Bahira Who was Bahira? https://www.youtube.com/watch?v=NrsNgDeOMWE Bahira und Muhammad https://heilig-land-wein.de/wordpress/wp-content/uploads/2020/03/PDF-Bahira-geschützt.pdf A christian Bahira legend by Richard Gottheil https://archive.org/details/AChristianBahiraLegend/page/n1/mode/2up Wiki: https://de.wikipedia.org/wiki/Bahīrā ​ ​ Daniel Alan Brubaker Who was Bahira? https://www.youtube.com/watch?v=NrsNgDeOMWE Istraživanje i rasprava o rukopisima i varijantama Kur'ana https://www.patreon.com/dbru Knjige od Daniel Alan Brubaker; https://www.amazon.de/Daniel-Alan-Brubaker/e/B07SCRCH5X%3Fref=dbs_a_mng_rwt_scns_share ​ Barbara Roggema The Legend of Sergius Bahira ​ ​ Kritika Kur'ana / Tekstualna kritika primijenjena na Kur'an https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/kritika-kur-ana-tekstualna-kritika- ​ Richard Gottheil : "Kršćanska bahira legenda I", časopis za asiriologiju i srodna polja XIII (1898), 189-242 , Richard Gottheil : "Kršćanska Bahira legenda II", časopis za asiriologiju i srodna polja XIV (1899), 203-268 , Richard Gottheil : "Kršćanska bahira legenda III", časopis za asiriologiju i srodna polja XV (1900), 56-102 , Richard Gottheil : "Kršćanska bahira legenda IV", časopis za asiriologiju i srodna polja XVII (1903), 125-166 .

Najudaljenija džamija? The farthest Mosque? https://answering-islam.org/Quran/Contra/h003.html Slava (Allahu) koji je noću odveo svog slugu na putovanje, od Svete džamije do najudaljenije džamije. - Sura 17: 1 Problem: Najudaljenija džamija (Al-Masjid-ul-Aqs-a) sagrađena je mnogo godina nakon Muhamedove smrti. Potpuno je nemoguće da ga je Muhammad posjetio na svom Noćnom putovanju. "Kad su Arapi osvojili Jeruzalem, zatekli su Hramsku goru napuštenu i ispunjenu otpadom. ...` Omer je naredio da se tamo očisti i obavi molitvu. Svetište [Kupolu na stijeni] ... sagradio je halifa `Abd al -Malik ibn Marwan oko 72/691. "[1] Sama džamija al-Aqsa, koja se također nalazi na Brdu hrama, također je izgrađena krajem 7. stoljeća. [2] Salomonov hram bio je potpuno uništen 70. godine nove ere, tj. 550 godina prije navodnog vremena Miraj 622. godine, dvanaeste godine Muhammedove misije. Hram koji više nije postojao ne nudi bolje rješenje za ovaj problem od džamije koja još nije izgrađena. U vrijeme kada je objavljen ovaj stih [oko 622. godine] Jeruzalem nije bio u rukama muslimana već u kršćanskoj ruci i na ovom mjestu uopće nije bilo džamije (čak ni crkve). Kupola na stijeni i džamija Al Aksa (obje na mjestu Salomonovog hrama koji su Rimljani uništili 70. godine nove ere) počeli su se graditi tek 53 godine nakon Muhamedove smrti. Može li se dogoditi da je kasnija povijest "projicirana" natrag u tekst Kur'ana i je li to jedan od pokazatelja da je tekst Kur'ana promijenjen (ili čak u potpunosti napisan samo) dugo nakon Muhamedovog vremena kada su te povijesne stvarnosti književniku nije jasno? Iz tog razloga neki muslimani brzo priznaju da se "najudaljenija džamija" mora odnositi na nešto drugo osim na ono što je danas poznato pod ovim imenom. U komentaru Jusufa Alija na ovaj stih čitamo: "Najdalja džamija mora se odnositi na mjesto Solomonovog hrama u Jeruzalemu ..." Dakle, tumači se da nije sama zgrada, već samo mjesto, mjesto na kojem bilo je. Možda griješim, ali čini se da to proturječi hadisu i Muhammedovom shvaćanju da je El-Mesjid-ul-Aqs-a nešto što se gradi, a ne samo lokacija. Al-Mesjid-ul-Haram je ipak bio zgrada. Sahih Bukhari, svezak 4, knjiga 55, broj 636: Pripovijedao je Abu Dhaar: Rekao sam: "O Allahov Poslaniče! Koja je džamija prva sagrađena?" Odgovorio je: "El-Mesdžid-ul-Haram." Pitao sam, "Koji je (sagrađen) sljedeći?" Odgovorio je: "Al-Mesjid-ul-Aqs-a (tj. Jeruzalem)." Pitao sam, "Koji je bio period između njih?" Odgovorio je: "Četrdeset (godina)." Zatim je dodao: "Gdje god dođe vrijeme za molitvu, klanjajte molitvu, jer je cijela zemlja mjesto za klanjanje za vas." Ovaj hadis zapravo uvodi još jedan problem. Abraham je navodno (pre) sagradio Kabu, (a Abraham je živio oko 2000. godine prije Krista), a Hram je sagradio Salomon oko 958.-951. Pr. Kr., Tada je Muhammed dao još jednu povijesno lažnu informaciju na temelju velike zbrke o vremenu kada su ti ljudi živjeli . Napomena sa strane: Najdalje? Ako to nije samo ime, već bi zapravo trebalo opisivati ​​udaljenost onda iz perspektive Mekke ili Medine, na primjer džamije u Bagdadu bile su daleko dalje od Jeruzalema i to je također pogrešno. Nema "džamije" i nije "najudaljenije". Ali ako bi se sam Hram ili Crkve tada sigurno mogao nazvati "džamijama", to nije bilo najdalje. Aja Sofija, prvotno crkva, a također pretvorena u džamiju, nalazi se u Istanbulu i daleko dalje. Također bi se moglo postaviti pitanje: Ako je islam navodno izvorna religija čovječanstva, zašto nije bilo mnogo džamija uokolo, a jedna tako blizu Mekke mora se nazvati "najudaljenijom"? Literatura: 1. Cyril Glass�, Sažeta enciklopedija islama, Harper & Row, 1989., str. 102 2. isto, str. 46 Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam ​ ​

Ponašati se ispravno ili se bojati Boga? (Sura 3:76) ​ ​ ​ ​ ​ Ponašati se ispravno ili se bojati Boga? Sura al-Imran (3:76) PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa Ne, ali (Allahov izabranik je) onaj koji ispuni svoj zalog i odvrati (zlo); jer gle! Allah voli one koji tjeraju (zlo) .Ne, oni koji čuvaju svoju vjeru i postupaju ispravno, - Bog doista voli one koji se ponašaju ispravno .Da, ko ispuni svoje obećanje i čuva (od zla) - onda Allah sigurno voli one koji čuvaju (od zla) .Ne, ali onaj ko ispuni svoj zalog i boji se ALLAHA - zaista, ALLAH voli one koji ga se boje .Zaista, one koji ispunjavaju svoje obveze i vode pravedan život, BOG voli pravednike . "Strah od Boga" trebao bi navesti ljude da djeluju ispravno prema Božjim zapovijedima, ali to sigurno nije isto, budući da postoje ljudi koji podržavaju moral i postupaju ispravno bez straha od Boga (neki ateisti). Kako ti ljudi dolaze do ovih širokih raspona prijevoda rečenice koja ne izgleda toliko teško? ... Verzije Kur'ana ... Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​

Koliko anđela ima krila? How many wings does an angel have? https://answering-islam.org/Quran/Contra/angel_wings.html ​ Protivurečnost Kur'ana Koliko anđela ima krila? Sam Shamoun Kur'an tvrdi da je Allah stvorio meleke koji imaju do četiri krila, ne više od toga: Sve pohvale pripada Allahu, začetnik nebesa i Zemlje, koji zapošljava anđele kao glasnici, imaju krila, dva, tri i četiri (mathn wa thul tha wa utrljati AAA). ON dodaje SVOJOJ kreaciji sve što ON želi; jer ALLAH ima moć nad svim stvarima. S. 35: 1 Šer Ali Arapski izraz za "dva, tri i četiri" identičan je onome što je navedeno u Suri 4: 3: A ako se bojite da vam ne mogu djelovati jednako prema siročadi, onda se udati za takve žene kao izgledaju dobro za vas, dva i tri i četiri (mathn wa thul tha wa utrljati AAA) ; ali ako se bojite da nećete postići pravdu (između njih), (oženite se) samo jednim ili onim što posjeduju vaše desne ruke; ovo je ispravnije da ne biste skrenuli s pravog puta. S. 4: 3 Nijedan musliman ne poriče da ovaj tekst ograničava broj supruga koje muškarac može imati u bilo kojem trenutku na četiri, pod uvjetom da se ta osoba može pošteno nositi s njima. U svjetlu toga, dosljednost zahtijeva da se sura 35: 1 shvati na isti način, da anđeli imaju najviše četiri krila. Međutim, iznoseći ovu tvrdnju, Kuran proturječi Svetoj Bibliji u vezi s tim pitanjem, jer postoje anđeli koji zapravo imaju šest krila: "U godini kad je kralj Uzija umro, vidio sam Gospodina kako sjedi na prijestolju, visoko i uzdignuto; i njegov je vlak ispunio hram. Iznad njega stajali su serafi; svaki je imao po šest krila: s dva je prekrio lice, s dva je prekrio stopala i s dva je letio. I jedan je pozvao drugoga i rekao: "Sveto, sveto, sveto je GOSPOD nad vojskama; cijela je zemlja puna njegove slave. “I temelji pragova zatresli su se od glasa onoga koji je zvao i kuća se napunila dimom. A ja sam rekao: „Jao ja! Jer sam izgubljen; Jer ja sam čovjek nečistih usana i prebivam usred naroda nečistih usana; jer moje su oči vidjele kralja, GOSPODA nad vojskama! «Tada je jedan od serafima doletio do mene, držeći u ruci gorući ugljen koji je klještama uzeo s oltara. I dodirnuo mi je usta i rekao: "Eto, ovo je dotaklo tvoje usne; krivnja ti se uklanja, a grijeh ti se oprašta. '"Izaija 6: 1-7 Štoviše, takozvana zvučna kazivanja također su u ovom trenutku u suprotnosti s Kur'anom, jer se u ahaditu navodi da Gabriel ima šest stotina krila! Pripovijedao je Abu Ishaq-Ash-Shaibani: Pitao sam Zir bin Hubaisha u vezi s Allahovom izjavom: "I bio je na udaljenosti od samo dvije dužine luka ili (čak) bliže; Tako je i (Allah) prenio nadahnuće svome robu (Gabrijelu) ) a zatim je on (Gabriel) prenio (to Muhammedu). " (53,9-10) Na to je Zir rekao, "Ibn Mes'ud nas je obavijestio da je Poslanik vidio Gabrijela kako ima 600 krila ." ( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 54, broj 455 ) Pripovijedao je Abdullah: Što se tiče stihova: „I bio je na udaljenosti od samo dvije dužine luka ili (čak) bliže; Tako je i (Allah) prenio nadahnuće svome robu (Gabrijelu), a zatim je on (Gabrijel) prenio (to Muhammedu ...)  '(53,9-10). Ibn Mes'ud nam je ispričao da je Poslanik vidio Gabrijela sa šest stotina krila . ( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 60, broj 379 ) Â'I bio je na udaljenosti od samo dvije dužine luka ili (čak) bliže. Tako je i Allah prenio nadahnuće svome robu (Gabrijelu), a zatim je on (Gabrijel) to prenio Muhammedu. '(53.10) Rekao je: "Abdullah (bin Mes'ud) nas je obavijestio da je Muhammed vidio Gabrijela sa šest stotina krila . " ( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 60, broj 380 ) I: (Jedna verzija kaže :) Na drvetu Lote najudaljenije granice Prorok je vidio Gibrila (u njegovom anđeoskom obliku): Imao je šest stotina krila. Svako pojedino krilo moglo je pokriti cijeli nebeski svod. S njegovih krila razlijevali su se ukrasi u svim smjerovima, poput rijetkih bisera i safira kakve Allah sam poznaje ... ( Islamske doktrine i vjerovanja: Tom 1.: Proroci u Barzahu, Izraelski hadisi i Mirjaj, Neizmjerne zasluge Al-Shama, Allahovo viđenje , Al-Sayyid Muhammad Ibn Â'Alawi al-Maliki, prijevod i bilješke dr. Gibril Fouad Haddad [As-Sunna Foundation of America 1999], str. 85) Prema Aishi ovo se dogodilo jednom od slučajeva kada je Muhammad navodno vidio Gabrielov pravi oblik: Pripovijedani Masruq: Rekao sam Aiši: "O majko! Je li poslanik Muhammed vidio svog Gospodara?" Aiša je rekla: "Od ovoga što mi kažeš diže mi se kosa na glavi! Znaj da ako ti neko kaže jednu od sljedeće tri stvari, on je lažov: Ko ti kaže da je Muhammed vidio svog Gospodara, lažljivac je." Tada je Aiša izgovorila Stih: „Nijedna ga vizija ne može shvatiti, ali Njegova je percepcija nad svim vizijama. On je najljubazniji dobro upoznat sa svim stvarima. "(6.103)" Ljudskom biću ne priliči da mu Allah govori samo nadahnuto ili iza vela. "(42,51)" Ajša dalje rekao: "A onaj ko vam kaže da Poslanik zna šta će se sutra dogoditi, lažljivac je." Zatim je recitirala: "Nitko ne može znati što će sutra zaraditi." (31.34) Dodala je: "A onaj ko vam kaže da je sakrio (neke Allahove naredbe), lažljivac je." Zatim je recitirala: "O apostole! Proglasite (Poruku) koja vam je poslana od vašeg Gospodara. "(5.67) dodala je Aiša. " Ali Poslanik je Gabrijela vidio u njegovom pravom obliku dva puta ." ( Sahih al-Bukhari , svezak 6, knjiga 60, broj 378 ) Prepričana Aiša: Ko god je tvrdio da je (Poslanik) Muhammed vidio svog Gospodara, čini veliku krivicu, jer je vidio Gabrijela samo u njegovom pravom obliku U KOJEM JE STVOREN STVARAN pokrivajući čitav horizont. ( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 54, broj 457 ) Pripovijedani Masruq: Pitao sam Aishu "Što je s njegovom izjavom: -" Tada je on (Gabriel) prišao i prišao bliže i bio na udaljenosti od samo dvije dužine luka ili (čak) bliže? "(53.8-9) Odgovorila je. , "Gabriel je bio taj koji je Poslaniku dolazio u liku čovjeka, ali je tom prilikom došao u svom stvarnom i stvarnom liku i (bio je toliko ogroman) da je prekrivao čitav horizont." ( Sahih Al -Bukhari , svezak 4, knjiga 54, broj 458 ) Konačno: Predaja al-Tirmidhija od al-ShaÂ'bija navodi dva stava u kontekstu: Ibn Â'Abbas je sreo KaÂb-a [al-Ahbara] u Â'Arafi i pitao ga o nečemu, nakon čega je KaÂb počeo vikati Allahu Akbar ! Sve dok mu planine nisu odgovorile. Ibn Â'Abbas je rekao: "Mi smo Banu Hašim!" KaÂ'b je rekao: "Allah je podijelio svoje viđenje i svoj govor između Muhammeda i Muse. Musa je dva puta razgovarao s njim, a Muhammed ga je vidio dva puta." Masruq je rekao: "Kasnije sam otišao do" A'ishe "i pitao:" Je li Muhammed vidio svog Gospodara? "Ona je odgovorila:" Rekli ste nešto zbog čega mi se kosa diže. "Rekla sam:" Ne žurite!  'i recitirao [ajete koji se završavaju] ajetom (53:18). Rekla je: „Kamo vas ovo vodi? Radilo se o Gibrilu. Ko vam kaže da je Muhammed vidio svog Gospodara, ili da je sakrio nešto što mu je naređeno [da otkrije] ili da je znao pet stvari koje je Allah spomenuo (31:34) - izrekao je ogromnu laž. Umjesto toga, vidio je Gibrila, kojeg u svom STVARNOM OBLIKU nije vidio osim dva puta: jednom na Lote-Tree-u najudaljenije granice (sidra al-muntaha) i jednom u Jiyad-u [u Mecki], S SVOJIH ŠEST STO KRILA, ispunio nebeski svod. '"(Islamske doktrine i vjerovanja: 1. svezak: Proroci u Barzahu, Isaov hadis i Mirjaj, Neizmjerne zasluge Al-Shama, Allahova vizija , str. 147-148; glavni naglasak naš) Sada se neki pokušavaju zaobići time govoreći da tekst sure 35: 1 ne znači nužno da anđeli imaju dva, tri ili četiri krila, već da Allah šalje grupe meleka koje se sastoje od dva, tri ili četiri. Drugim riječima, odlomak se odnosi na broj anđela koji su poslani zajedno. Ovo tumačenje, ako je točno, u suprotnosti je sa sljedećim stihovima: Kad ste rekli vjernicima: Zar vam nije dovoljno da vam vaš Gospodar pomogne sa tri hiljade poslanih meleka ? Da! ako ostanete strpljivi i budete na oprezu, a oni vas navale bezglavo, vaš Gospodar će vam pomoći s pet tisuća anđela koji čine pustoš . S. 3: 124-125 Šakir Kada ste zatražili pomoć od svog Gospodara i On vam je odgovorio (rekavši): Pomoći ću vam s hiljadu meleka, rangirani po rangu . S. 8: 9 Pickthall U stvari, nismo svjesni da u Kur'anu postoji čak i jedan odlomak koji govori o incidentu u kojem se kaže da su meleki koje Allah šalje dolje dva, tri ili četiri. Obično njihov broj ostaje neodređen. Jedino kada zajedno čitamo o dva anđela je priča o Harutu i Marutu. S druge strane, gornji stihovi navode brojeve koji su mnogo veći. Ipak, drugi pokušavaju biti domišljati i tvrde da posljednji redak stiha pojašnjava značenje teksta: Slava BOGU, Pokretaču neba i zemlje i postavljaču anđela da budu glasnici s krilima - dva, tri i četiri (krila). Povećava kreaciju kako hoće . BOG je Svemoguć. Kalif Predlaže se da posljednji dio ukazuje na to da Allah može povećati anđeoska krila ako to želi. Problem s ovom tvrdnjom je u tome što se podrazumijeva da ta linija zapravo kvalificira ono što joj prethodi u odnosu na meleke, za razliku od jednostavne izjave da Allah može dodati više svom stvaranju onako kako on smatra prikladnim, budući da se u tekstu spominje Allah kao pokretač nebesa i zemlje. U svjetlu ovoga, valjano pretpostaviti da Allah povećava svoje stvaranje ne u odnosu na anđeoska krila, već u vezi s povećanjem broja ljudi, životinja, vegetacije, stvaranja zvijezda itd. Ova interpretacija u svjetlu ima savršenog smisla onoga što slijedi odmah nakon: O ljudi! Zazovite milost Božju za vas! postoji li stvoritelj, osim Boga, koji će vam pružiti uzdržavanje s neba ili zemlje? Ne postoji bog osim Njega: kako ste onda zavedeni od Istine?  ... Bog je taj koji vjetrove šalje, tako da oni podižu oblake, a Mi ih vozimo u zemlju koja je mrtva i oživljavamo zemlju s njom nakon njezine smrti, čak i tako (bit će) Uskrsnuće. Ako itko traži slavu i moć, - Bogu pripada sva slava i moć. Njemu uzdigni (sve) Riječi čistoće: On je taj koji uzvisuje svako Djelo ispravnosti. Oni koji polažu zavjere zla, - za njih je kazna strašna; i zacrtavanje takvih će biti ništavno (rezultat). A Bog vas je stvorio od prašine; zatim iz kapljice sperme; onda te stvorio u parovima. I nijedna ženka ne zatrudni ili položi (svoj teret), već s Njegovim znanjem.Niti se čovjeku dugovječno odobrava duljina dana, niti mu je dio odsječen od života, već je to u Dekretu (određenom). Sve je to lako Bogu. Niti su dva tijela vode koja teče - jedno ukusno, slatko i ugodno za piće, a drugo slano i gorko. Ipak, iz svake (vrste vode) jedete meso svježe i nježno i vadite ukrase za nošenje; i vidite brodove u njima koji oru valove kako biste mogli (tako) tražiti Božju blagodat kako biste bili zahvalni. Spaja Noć u Dan i spaja Dan u Noć i podložio je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki ide svojim tokom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Aliali je u Dekretu (određen). Sve je to lako Bogu. Niti su dva tijela vode koja teče - jedno ukusno, slatko i ugodno za piće, a drugo slano i gorko. Ipak, iz svake (vrste vode) jedete meso svježe i nježno i vadite ukrase za nošenje; i vidite brodove u njima koji oru valove kako biste mogli (tako) tražiti Božju blagodat kako biste bili zahvalni. Spaja noć u dan i spaja dan u noć i podložio je sunce i mjesec (svom Zakonu): svaki ide svojim tokom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Aliali je u Dekretu (određen). Sve je to lako Bogu. Niti su dvije vode s tekućom vodom jedna - ukusna, slatka i ugodna za piće, a druga slana i gorka. Ipak, iz svake (vrste vode) jedete meso svježe i nježno i vadite ukrase za nošenje; i vidite brodove u njima koji oru valove kako biste mogli (tako) tražiti Božju blagodat kako biste bili zahvalni. Spaja Noć u Dan i spaja Dan u Noć i podložio je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki ide svojim tokom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Alisol i gorka. Ipak, iz svake (vrste vode) jedete meso svježe i nježno i vadite ukrase za nošenje; i vidite brodove u njima koji oru valove kako biste mogli (tako) tražiti Božju blagodat kako biste bili zahvalni. Spaja Noć u Dan i spaja Dan u Noć i podložio je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki ide svojim tokom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Alisol i gorka. Ipak, iz svake (vrste vode) jedete meso svježe i nježno i vadite ukrase za nošenje; i vidite brodove u njima koji oru valove kako biste mogli (tako) tražiti Božju blagodat kako biste bili zahvalni. Spaja Noć u Dan i spaja Dan u Noć i podložio je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki ide svojim tokom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Alii podvrgao je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki trči svojim tijekom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Alii podvrgao je Sunce i Mjesec (njegovom Zakonu): svaki trči svojim tijekom za određeni termin. Takav je Bog, vaš Gospodar: Njemu pripada svako gospodstvo. A oni koje zazivate osim Njega nemaju ni najmanje snage. S. 35: 3, 9-13 Y. Ali Zar ne vidite da Bog s neba spušta kišu? Njime potom donosimo proizvode raznih boja. A u planinama su trakti bijele i crvene, raznih nijansi boja i crne intenzivne nijanse. Tako su među ljudima i puzajućim stvorenjima i govedima različite boje. Oni se uistinu boje Boga, među Njegovim Slugama, koji imaju znanje: jer Bog je Uzvišen u moći, praštajući. S. 35: 27-28 Y. Ali Napokon, postoji razlika između stvaranja i stvorenja. Izraz ne kaže: On dodaje svojim stvorenjima sve što mu je volja, tj. Stavlja im više krila kasnije (nakon što su stvorena), ali to znači da u svoje stvaranje može dodati više / drugih / različitih stvorenja u bilo kojem trenutku vrijeme. Nadalje, ovo tumačenje zanemaruje činjenicu da se ista takva konstrukcija nalazi u Suri 4: 3, gdje nitko ne poriče da je jednostavno značenje tog teksta da je najviše žena koje žena može imati četiri. Budući da se ista konstrukcija koristi u Suri 35: 1, postaje prilično teško izbjeći zaključak da ova referenca izričito navodi da su četiri najviše krila koja anđeo može imati. To je, osim ako, naravno, musliman ne želi biti dosljedan i tvrditi da niti jedan od ovih tekstova zapravo ne sugerira da je četiri maksimalni broj, a time i implicira da muškarac istodobno može imati više od četiri žene! Štoviše, čak i ako bismo argumentirano pretpostavili da se posljednja klauzula rečenice odnosi na to da Allah stvara dodatna krila za meleke, to još uvijek ne bi dokazalo muslimansku poantu. Sve bi to značilo da bi Allah mogao povećati anđeoska krila ne prelazeći četiri, tj. Mogao bi uzrokovati da melek s dva krila ima tri, drugi koji ima tri da imaju četiri, ali da ne prelazi ovu točku jer je to tako oblikovao da najviše anđela odjednom može imati četiri. Osim toga, čini se da je pravi razlog zašto su muslimani došli do ovog odgovora taj što su jasno vidjeli kontradikciju između ovog ajeta u Kur'anu i ahaditu. Iznimno je sumnjivo da bi neko povezao posljednji dio rečenice u vezi s Allahom koji je povećao svoje stvaranje sa Allahom koji je povećao krila meleka nakon četiri da hadis nije spomenuo da je Gabriel imao šest stotina krila. Čini se vjerojatnijim da kada ne bi bilo kazivanja o tome da Gabrijel ima toliko krila da muslimani ne bi imali problema priznati da je najveći broj krila koja anđeo može imati četiri. To tim više što je arapska konstrukcija ista onoj koja se nalazi u Suri 4: 3 koja jasno stavlja maksimalan broj supruga koje osoba može imati na četiri. Tvrdimo da je ovaj muslimanski odgovor jednostavno ad hoc , tvrdnja potkrepljena komentarima poznatog sunitskog učenjaka Ibn Kathira koji je napisao sljedeće o Suri 35: 1: znači, među njima su neki koji imaju dva krila, neki imaju tri, a neki imaju četiri. Neki imaju i više od toga, kao što se navodi u hadisu spominjući da je Allahov Poslanik vidio Džibrila, a.s., u Noći Izraelovoj sa šest stotina krila . Između svakog para krila nalazila se udaljenost poput one između istoka i zapada. Allah kaže ... As-Suddi je rekao: "Povećava im krila i stvara ih kako hoće." ( Izvor ; podebljano i kurziv naglasak naš) Primijetite da Ibn Kathir navodi da neki meleki imaju više od četiri krila na osnovu hadisa , a ne zbog samog teksta. Ovo ističe istinsku ad hoc prirodu muslimanske argumentacije. Što je još važnije, ako muslimani i dalje inzistiraju na tome da je njihovo tumačenje Sure 35: 1 točno, oni samo stvaraju problem. Napokon, tvrdnja da je Muhammed vidio pravi oblik Gabriela, naglašeno proturječi Kur'anu koji izričito kaže da ljudi ne mogu vidjeti pravi oblik anđela, zbog čega oni poprimaju ljudski izgled! A oni kažu: "Zašto mu anđeo nije poslan dolje?" Da smo poslali anđela, stvar bi se odmah presudila i ne bi im se dao odmor. A da smo ga postavili za anđela, zaista bismo ga učinili čovjekom , i sigurno bismo im napravili zbunjenost u pitanju koju su oni već prekrili zbunjenošću (tj. Poruka proroka Muhammeda SAW). S. 6: 8-9 Hilali-Khan Dvojica Jalala pružila su razlog zbog kojeg anđeli moraju poprimiti ljudsko ruho: I da smo ga, onoga koji im je poslan, postavili anđelom, sigurno bismo njega, anđela, učinili čovjekom, to jest [poslali bismo ga] u obliku čovjeka, tako da mogli bi ga vidjeti, jer nijedno ljudsko biće nije sposobno vidjeti anđela ; i da smo ga poslali dolje i od njega stvorili čovjeka, sigurno bismo za njih zbunili, prikrili ono što oni sami zbunjuju kad kažu: 'Ovo je samo običan smrtnik kao i svi vi.' ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i podvuci naglasak na nasem ) Ibn Kathir piše: što znači, ako pošaljemo anđela zajedno sa ljudskim Poslanikom ili ako pošaljemo anđela kao poslanika čovječanstvu, on bi bio u obliku muškarca kako bi mogli razgovarati s njim i imati koristi od njegovih učenja. U ovom će slučaju anđeo (u obliku čovjeka) također izazvati zbunjenost za njih, baš kao i zbunjenost koju su sami sebi napravili prihvaćajući ljude kao Glasnike! Allah je rekao: [17:95] Allahova je milost Njegovom stvaranju što šalje svaku vrstu stvorenja, poslanike iz svoje vrste, tako da oni mogu svoj narod pozivati ​​Allahu, a njihov narod moći razgovarati s njima, tražiti od njih i imati koristi od njih . U drugom ayaha Allah Saida ... [3: 164] Ad-Dahhak je rekao da je Ibn `Abbas rekao o Aji [6: 9 gore]," Ako bi im bio poslan anđeo, došao bi u obliku čovjeka. To je zato što oni neće moći gledati u anđeo zbog svjetlosti ". ( Tafsir Ibn Kathir (skraćeno) (Sura An-Nisa, stih 148 do kraja sure Al-AnÂ'am) , skraćen od grupe učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Rijad, Houston, New York, Lahore, prvo izdanje: siječanj 2000.], dijelovi 6, 7 i 8, svezak 3, str. 317-318; podebljano i podcrtavanje naše) Povodom ove Sure, rahmetli Muhammad Asad rekao je: 8 Lit., "Zbunili bismo ih od onoga što oni čine zbunjenim". Budući da je čovjeku nemoguće percipirati anđele onakvima kakvi zapravo jesu , hipotetski anđeoski nositelj poruke morao bi poprimiti oblik ljudskog bića - i tako bi njihov zahtjev za izravnom "provjerom" poruke ostao neispunjen njihova samo-izazvana zbunjenost neriješena. ( Izvor ; podebljani naglasak naš) Ponavlja ovu točku u svom komentaru na Suru 19:17 koja spominje Božji Duh koji se Mariji pojavio kao čovjek: 14 Kao što je istaknuto u suri 2, bilješka 71, i suri 16, bilješci 2, pojam ruh često označava "božansko nadahnuće". Međutim, povremeno se koristi za opisivanje medija kojim se takvo nadahnuće prenosi Božjim izabranicima: drugim riječima, anđeo (ili anđeoska sila) objave. Budući da - kao što se podrazumijeva u 6: 9 - smrtnici ne mogu opaziti anđela u njegovoj istinskoj manifestaciji , Bog je učinio da se on ukaže Mariji "u obliku dobro napravljenog ljudskog bića", tj. U obliku dostupnom njezinoj percepciji. Prema Raziju, oznaka anđela kao ruh ("duh" ili "duša") ukazuje da je ova kategorija bića čisto duhovna, bez ikakvih fizičkih elemenata. ( Izvor ; podebljani naglasak naš) To, možda, objašnjava zašto Kur'an spominje meleke koji se pojavljuju prorocima u obliku ljudi kao što su slijedeći: Kad su naši glasnici došli u Luta, on je bio ožalošćen zbog njih i osjećao se nemoćnim (da ih zaštiti). Rekao je: "Ovo je mučan dan." I njegovi su ljudi pohrlili prema njemu i dugo su imali naviku prakticirati gnusobe. Rekao je: "O ljudi moji! Evo mojih kćeri: one su čistije za vas (ako se vjenčate)! A sada se bojte Boga i ne pokrivajte me sramom zbog mojih gostiju! Nema li među vama niti jednog ispravnog čovjeka? " Rekli su: "Pa dobro, znate li da nam nisu potrebne vaše kćeri: doista dobro znate što želimo!" Rekao je: "Da li bih imao moć da vas potisnem ili da bih se mogao odvesti u neku moćnu potporu." (Glasnici) su rekli: "O Lut! Mi smo glasnici tvoga Gospodara! Nikako te neće dostići!sada putujte s obitelji dok još ostaje dio noći i neka se nitko od vas ne osvrće: već vaša supruga (ostat će iza): Njemu će se dogoditi ono što se događa s ljudima. Jutro je određeno za njih: Zar jutro nije blizu? "Kada je izdana Naša uredba, okrenuli smo (gradove) naopako i na njih kišili sumpori tvrde poput pečene gline, rašireni, sloj po sloju, - S. 11:77 -82 Y. Ali Ipak, ako niti jedan čovjek ne može vidjeti anđela, osim u obliku čovjeka, to znači da Muhammad nije mogao vidjeti Gabrielov pravi oblik. Ali ako nije vidio pravi oblik Gabriela, onda sva ona kazivanja koja tvrde da jest morao su pogrešna! Dakle, bez obzira kako neko pokušao uskladiti ove oprečne tvrdnje, i dalje će postojati problemi između onoga što Kur'an i hadisi kažu. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Muhammad: Model za čovječanstvo? Vidi: Mohammed bez kamuflaže: Ecce Homo ... Arabicus Muhammad: Model za čovječanstvo? Vidi: Mohammed bez kamuflaže: Ecce Homo ... Arabicus Muhammad: Model for Mankind? See: Mohammed without Camouflage: Ecce Homo ... Arabicus ​ ​ Mohammed bez kamuflaže: Ecce Homo ...... Arabicus WHT Gairdner ISLAMSKI PREGLED ?? mjesečni organ Wokingovog kulta ?? izvodi svoj svezak iz 1917. godine onim što naziva "BROJ ROĐENDANA NAŠEG PROROKA" 1 Ovaj broj od kraja do kraja sastoji se od panegirika o osnivaču islama iz pera raznih osoba, ne svih (očito) unutar islamskog krila, ali svi oni jednoglasno pripisuju Mohammedu svaku izvrsnost i odriču mu se svake greške iznad zanemarive veličine. Mohamedanski pisci nadalje za njega tvrde da je savršeni ljudski uzor i konačni etički standard. Neko smo vrijeme meditirali o ovom izuzetnom broju, a sljedeći članak predstavlja neke od naših meditacija. Prvo, želimo svim snagama prosvjedovati protiv načina na koji nas naši prijatelji muslimani praktički tjeraju u položaj u kojem se čini da smo jadnik, advocatus diaboli . Ako pitanje nije bilo ništa drugo nego procjena karaktera velike povijesne ličnosti, velikog reformatora, entuzijasta, državnika, što hoćete, onda bismo to mogli pustiti, a zvonari zvone promjene na njegovoj veličini i njegove zasluge, spominjući očite mrlje bez ikakvog posebnog naglaska, kao stvari koje se odnose na njegovo vrijeme i okolinu. Ne, to smo dovoljno često činili. Jer, prateći naše klevetnike kako hoće, vjerujemo i usuđujemo se tvrditi da su Mohammedove skice ili biografije koje su pokazale najozbiljnije, najsimpatičnije uvide i najviše zabrinule sveaspekte teme, neke su od kršćanskih misionara ili misionarskih podupiratelja. Svjetovni kršćanski pisci previše su svjetski, često previše prezrivi: promašuju tragom pokušavajući sekularno tretirati ono što je u osnovi bilo religiozno. S druge strane, djela suvremenih muhamedanaca i islamofila nepopravljiva su u tome što se previdjevaju nad prostim, ali neupadljivim činjenicama i uvijek se prevrnu u punovrijednost. No želi li Muir bilo religiozne simpatije bilo istine? Tko ga je osudio za neistinu ili čak za netočnost? Izvore jednostavno reproducira onakvima kakvi jesu, a temelji njegovih presuda navedeni su sa savršenom jasnoćom i iskrenošću. Budući da je to tako, jako nam zamjera što smo izloženi kao samo klevetnici ili smo prisiljeni da se pojavimo kao takvi. Čini se da nas dvije stvari često prisiljavaju, protiv naše volje, da očito zauzmemo takav stav: naime, iskrena neistina na putu prikrivanja i utaje; i, drugo, činjenica da se za Mohammeda traži toliko više od prava da se naziva velikim i dobrim čovjekom. Ne, on mora biti najbolji ; savršen plod čovječanstva; čovjek par excellence: besprijekoran uzor! Suprotno tome, Isusov lik u evanđeljima mora se (u uljudnoj produkciji islamskog tiska) držati mnogih osjetljivih insinuacija inferiornosti 2, pokroviteljskom koji jedva prikriva svoju stvarnu potpunu želju za suosjećanjem; ili (u spisateljima vrste lewder) do najgrubljih oblika samoklevetničkog napada. Ukratko, Ecce Homo treba biti premješten iz Nazareta u Arap. Očito oni koji iznose ove tvrdnje i uspostavljaju te usporedbe onemogućuju šutnju i, nažalost, čine djelo Mohammedove kritike, samo radi istine, neizbježnim. Ali kad nema mogućnosti, onda to nije djelo advocatus diaboli , već advocatus Dei . To bezobzirno miješanje u etičke vrijednosti mora se spriječiti po svaku cijenu. A kritike koje su nam tako izmičene, a izravno se temelje na činjenicama preuzetim izravno od arapskih vlasti, ne smiju se i ne smiju se pozivati ​​kao "fanatizam", niti još uvijek zastarjevati, jer takva kritika vrijeđa opasni element muslimanske javnosti . Inače, potonji bi zahtjev bio posebno kukavički da je dolazio iz zaštićenog spokoja džamije u Engleskoj . Mišljenje koje ćemo potkrijepiti jest da, podnosimo, da nam "Rođendanski broj našeg proroka" daje Mohammed-cum-lavandinu-vodu: da je istinski Mohammed zaista bio Arapin sedmog stoljeća, sa (može biti) svim vrline svoga vremena i neke u kojima je bio izvan svog vremena; također s mnogim nasiljem i grijesima njegova vremena i okoline: i da je stoga pogubna tvrdnja za njega (ali ne i od njega samog) da zauvijek bude idealni i savršeni primjer čovječanstva, i u ime Bog Istine se mora odbiti i oduprijeti mu se - wa la mu'akhadha fi dhalik . Komentari o životu Osnivača islama za koje mislimo da ih zahtijeva istina i pravo neće biti naši. Izvučeni su ravno iz zapisa samih muslimanskih ljetopisaca. Nadalje, to neće biti nejasne općenitosti, a još manje vulgarno zlostavljanje: sastojat će se od navoda određenih slučajeva izvučenih iz spomenutih kronika, a ovi (kažu nam u uvodniku uz broj koji se ispituje) su pouzdani: "zapis djela i izreka samog proroka Muhameda izuzetno je cjelovit, vjeran i ispravan "(str. 3). Neka tako bude. Nadamo se da se nakon ovoga nećemo pokušati riješiti neugodnih incidenata pomoću apsolutno proizvoljne "kritike". Ne želimo sada čuti od ovih ljudi da je tradicionalist poput al-Bukharija, povjesničara poput Ibn Hishama,ili omiljeni biograf poput al-Halabijau cjelini, nevjeran ili utočno ". U stvari, dotični incidenti su samo ona vrsta koju bi kritika al-Bukharija, Ibn Hishama i al-Halabija ?? i nepotrebno reći da je takva kritika neizbježna ?? ostavila netaknutom; događaju se u onim što bi se moglo nazvati prozaičnim dijelovima biografije; to su incidenti koji su bili najcjelovitiji, oštro definirani i lako pamtljivi; i stoga će vjerojatno biti najvjernije zabilježeni i predani, uobičajene povijesne stvari koje, u životu bilo kojeg čovjeka najmanje je vjerojatno da će biti namjerno ili nenamjerno izokrenuti. A osim toga, što bi nam pošlo za rukom kad bismo nas dočekali slabašnom, proizvoljnom, subjektivnom kritikom izvora ove tri knjige? Dvije (al Bukhari i al Halabi) su među dvije najpopularnije i najraznovrsnije u Dar al Islamu. Incidenti zabilježeni u njima prihvaćeni su od strane općeg uma milijardi muhamedanaca tijekom više od tisuću godina, ?? oblikujući svoje misli i ideale u javno mišljenje koje je apsolutno trajno i trajno. Tisućljeće univerzalna savjest islama odobravala je stvari zabilježene u ovim knjigama; nije u njima našao ništa što bi se moglo ukoriti, već naprotiv sve što bi se cijenilo i divilo im se. S gledišta "Mohammeda kao moralnog ideala", ovi su incidenti podjednako važni, a da bi muhamedovac u ovo doba dana pokrenuo pitanje povijesne aktualnosti ovog ili onog incidenta, počinio bi apsolutnu irelevantnost. Uz sve što, kao što je već rečeno, muhamedanci ne mogu postaviti pitanje na temelju bilo kojeg istinskog kritičkog aparata kojim oni raspolažu.Činjenica je da se samo može i samo podižea priori od strane onih koji se, kad se nađu među kršćanima i u kršćanskom ozračju, bave mnogim stvarima u siri koje nisu prouzrokovale, a koje ne prouzrokuju, toliko koliko je jedna sumnja u istinski muhamedanskom okruženju. Takvi ?? povijesni ?? skrupuli su stoga jednostavno uvjerljiv danak moralnoj i duhovnoj nadmoći katoličko-kršćanskog ideala i ozbiljnoj i osjećanoj manjkavosti katoličko-islamskog. Pozdravljamo ih kao znak da će istina sigurno pobijediti; i prenosimo dalje 3 . Mohammeda i "Morala rata". Za posebno izjašnjavanje i pretpostavljenu superiornost bilo bi teško pobijediti sljedeće: "Da je Bog morao doći kao ?? idealni predstavnik i vodič čovječanstva ??, kao što se kaže da je to učinio u Isusovoj osobi, mogli bismo imati veće koristi da se Bog pojavio kao kralj ili državnik. Mogao je ostavili bolja pravila za vođenje kršćanskih kraljeva i državnika u Europi, a svijet bi bio spašen ovaj strašni požar s kojim je bačen ambicija i samoasertivnost. Kršćanstvo je željelo Boga u osobi generala i cara, a ne kao "Princa mira", da vodi kršćanske nacije u njihovom nedavnom pokolju čovječanstva. Tada je mogao naučiti moralu rata 4. Možda bi se Njegovi propisi i djelovanje u tom pogledu mogli pokazati boljom provjerom u ovom ratu i svemu onome što je stvorilo u Europi dugu i mračnu povorku okrutnosti i patnje i najžalosniji i najtragičniji spektakl krvoprolića i nesreće " Kao da duh kršćanstva nije neprestano razvijao međunarodni kodeks pristojnosti i izvedive humanosti u ratu, čiji namjerni otpad upravo odgađa cijeli svijet u njegovoj obrani! Kao da "pravilo za smjernice" može ikad poslužiti tamo gdje su duh i načelo uskraćeni! Kao da su bilo kojim pravilom ili principom jedan osmanski osvajač u Mađarskoj ili Mahmud ili Timur u Indiji spriječili klanje i zločine! Kao da su, od dana očeva islama do danas, bilo Kuran ili Sunna ikad eliminirali "ambiciju i samopouzdanje" koji su uzrokovali nebrojene ratove između muhamedanaca od dana 'Osmana pa sve do Mulai Hafiza! Kao da je i sam Mohammed, u svako doba i u svakoj prilici, svojim primjerom poučavao najviše "moral rata "! Ali da nastavimo. "Haške konvencije" iz sedmog stoljeća. Čini se da odlomak pred nama i drugima na broju vrijeđa pruske metode. No, ne postoji li stvarna analogija između načina na koji je Prusija isprala stare europsko-kršćanske konvencije i zakonike i odlučnog načina na koji je Mohammed ignorirao i uništio neke od najsvetijih konvencija koje su u tom trenutku utjelovljivale javnu savjest Arabije vrijeme i predstavljao je najbolje i najplemenitije do kojeg su se Arapi do tada mogli uzdići? Na primjer, jedan od najsvetijih članaka "međunarodnog", tj. Međuplemenskog morala u Arabiji bio je da u svim ratovima i prepadima datumske palme trebaju biti pošteđene. Međutim, u prepadu na Bani Nadir, u AH 4, Mohammed je "imao datume Nadirita" ?? njihov ponos, slava i glavno sredstvo za uzdržavanje ?? "spaljena ili posječena". Pripovijest je od Ibn Ishaka, najstarijeg biografa Mohammeda 5 , koji nastavlja: "Tada su plakali, o Mohammede, zar nisi kaznio zabranjena djela destrukcije i proklinjao onoga tko ih čini? Kako onda možeš izrezati ove datume dolje i izgorio? " 6 Nije prijavljen odgovor! Koji je odgovor mogao biti ?? osim "vojne nužde"! 7 To nije bio jedini put kada je savjest njegovih vlastitih sljedbenika izazvala otvoreno neodobravanje nečega za što je Mohammed dao odobrenje ( rakhkhas , vidi Muslim vol. Ii, str. 220). Ali nije bilo nikakve koristi. Muslimani (lok. Cit.) Govore nam što se dogodilo jednom takvom prilikom. "Tako se razljutio da mu se ljutnja vidjela na licu"! A skrupule je odbacila tvrdnja da je on najbogatiji od svih. Još svetiji zakon od onog koji zabranjuje uništavanje datulja, ?? onaj, koji je u to vrijeme omogućio društveni život u Arabiji, ?? je bilo primirje Božje koje je zabranjivalo sve borbe tijekom četiri "sveta mjeseca". Samo je anarh ili odmetnik ikad sanjao da će prekršiti ovaj zakon. Ipak, u jednom od najranijih napada na Kuraišite iz al Madine ovaj zakon je flagrantno prekršen. Priču možete pronaći u bilo kojoj biografiji u poglavlju o prepadu na Kinanu u svetom mjesecu Redžabu. Ali najzanimljiviji dodatak tome otkriven je u predajama koje je sakupio Ahmed b. Hanbal. Iz ovoga proizlazi da je Sa'd b. Waqqas je bio izvorni vođa. Saadov vlastiti račun naći će se preveden u Margoliouthovom životu, stranica 243 8. Nisu svi detalji jasni ?? zapravo je bilo potrebno neke od njih ostaviti nejasnima. Također, cijeli je incident postao predmet kontroverzi i mnogo sofistike. Ali nikakva nejasnoća i nikakav sofizam ne mogu objasniti sljedeće činjenice: (1) Mohammed je poslao Sa'da u ratnu operaciju tijekom Rajaba. (2) Nedavno islamizirana Junaiha bile su skandalizirane. (3) Sa'd i njegova stranka sami su vjerovali da su se tijekom tog mjeseca trebali boriti , ?? ne čekati do sljedećeg. (4) Kad su se ipak vratili praznih ruku, Poslanik je postao "crven od bijesa". (5) Odmah je imenovao nesavjesnog 'Abdallaha b. Jahsh, koji je otišao s zapečaćenim naredbamačiji je tekst sadržavao određene upute za napad na stranku koja je išla bez pratnje pod okriljem svetog mjeseca, premda je točna zapovijed da se to učini u tom mjesecu htjela (litera scripta manet!) (6) To je učinjeno i za vrijeme primirja prolivena je krv. (7) Mohammed je taj čin konačno izričito opravdao u ime Allaha i skandal koji je stvorio 9 prešutio je. Manifest želja nekih apologeti pokazati da Muhamed nije ni narediti primirje biti povrijeđeno je vrijedan kao i pokazujući svoje mišljenje takvog akta. Nažalost, za njih su činjenice protiv njih, a i on. Silovanja muslimanskih trupa Toliko o kršenju konvencija koje je savjest tada smatrala svetima. Ali bilo je i kršenja zakona samog čovječanstva. Drhtajući smo čuli silovanja na veliko tijekom sadašnje kampanje: što će javnost misliti i što će reći Woking, kad se zna da su trupe sastavljene od prvih muhamedanskih svetaca i mučenika kojima je osobno zapovijedao Mohammed polje barem jednom prilikom i pod neobično šokantnim okolnostima? Povod je bio nakon svrgavanja Bani Mustaliqa na bunare Marasi ', kada su mnoge od dvjesto zarobljenih žena iz plemena (izričito rečeno da su slobodne žene, a ne robinje, kara'im al' Arab Halabi ii 296) silovali Mohammedovi ljudi uz njegov puni pristanak 10! U činjenice ne može biti sumnje; o njima pripovijedaju svi najcjenjeniji tradicionalisti i najmanje dvoje povjesničara 11 : toliko da se određena točka u samom Šerijatu rješava pozivanjem na incident 12. Kršene žene supruzi su zapravo još trebali otkupiti. Suzdržavamo se od prevođenja ulomka u cijelosti iz jednostavnog razloga što je doista neispisiv. Predrasuđeni Muir i drugi kršćanski povjesničari (sve do "Caetinija!") Šutjeli su o incidentu! Međutim, neka njihova velikodušnost sada ne bude predstavljena kao nijema presuda s njihove strane da je incident lažan. Kao što smo vidjeli, autoritet je prejak. A tko bi mogao izmisliti takve stvari? Pa čak i pretpostavljajući da je incident lažan, islam ga je prihvatio i prihvatio kao apsolutnu istinu, ?? osim naravno kad su kršćani u susjedstvu. Niti je ovo bio izolirani incident. Sama činjenica da je u najmanje dva navrata, Khaybar 13 i Hunain 14 , Mohammed morao regulirati što se može raditi sa ženama na terenu, to dovoljno pokazuje. Upravo je kod Hunaina definitivno donio, protiv skrupula nekih svojih sljedbenika, hvatanje na terenu ipso facto raskinulo prethodne (poganske) brakove (vidi Koran iv 22); i da bi se udate žene (ne samo djevice i robinje), čiji su muževi živi i najvjerojatnije prisutni, mogle odmah predati na korištenje njihovim osvajačima, pod uvjetom da su poduzete određene mjere opreza protiv trudnoće. Moramo li dodati ove recepte univerzalnom "ratu morala"? Deportacija i masovna egzekucija Opet, deportacije na veliko bez obrane u posljednje su vrijeme pobudile ogorčenje čovječanstva. Ali to je protjerivanje izvršeno bez skrupula i u velikim razmjerima u ratovima koji su se vodili iz grada Mohammeda. Ne smijemo suditi o tadašnjoj praksi i uvjetima sa stajališta današnjice? Ali mislili smo da je cijela poanta "broja rođendana" u tome da pokaže da je primjer i praksa "našeg poslanika" standardizirati moral (i posebno "ratni moral") za sva vremena? Bogato, prosperitetno židovsko pleme Qainuqa 'moralo je sam kupiti dragi život podvrgavajući se ovoj veleprodajnoj deportaciji. Otišli su u smjeru Sirije, gdje nestaju iz povijesti. Jer, barem što bismo mogli znati, ili je nekom muslimanu bilo stalo, možda su stradali kao i deportirani Armenci. Roba im je oduzeta. Potpuno je nemoguće ustvrditi da je posebna prilika opravdala takvu strašljivu ozbiljnost, jer je cijelu stvar izazvala privatna tučnjava. Pravi je uzrok bila nemogućnost pridobivanja tog židovskog plemena za novi poredak stvari 16 . Molba apologeta je da je Mohammed bio faktički vladar Madine i da se on, slažući se s pokroviteljima ovih židovskih plemena, gotovo složio s plemenima, tako da je njihovo protivljenje bilo izdaja. Primjećujemo samo (a) da je "Kitab" iz AH bio reskript, a ne sporazum; (b) jedno od plemena definitivno je poreklo postojanje bilo kakvog sporazuma s Mohammedom ( la a 'qda bainana wa baina Muhammadin wala' ahd ), a dva Saida nisu odgovorila na žalbu na kitab (Hisham, str. 675); i, (c) Qainuqa 'doduše nisu stigli dalje od glupih hvalisanja i poruga (Hisham, str. 545). Odobrava li savršena ljudska etika planirano klanje muškosti plemena za to ? Kao Zapravo, to Qainuqa „samo duguju svoj bijeg od masakra na veliko na istrajnost od temporiser” Abdullah ibn Ubayy, a ne na ljudima Muhameda. Tabari izričito navodi da su "sišli zbog presude Poslanika: tada su bili vezani, a on je određen za njihovo klanje 17 ". Tada se umiješao 'Abdullah. Ali za to bi njihovih "700 ratnika" podijelilo užasnu sudbinu koja je na kraju sustigla ljude Bani Quraize 18 . Kao što je bilo zbog Abdallahove očajničke ustrajnosti "Poslanik se naljutio, tako da je njegovo lice postalo prilično mračno". Bio je bijesan zbog toga što je bio dužan poštedjeti tih stotina ljudskih života. Na isti način su Bani Nadir protjerani iz svoje zemlje i opljačkana gotovo cijela njihova roba. Izgovori za ovaj postupak, uistinu za cijelu kampanju protiv njih, bili su najslabiji i neće izdržati niti trenutak analize. Primjerice, prešutno je odbačena optužba za izdaju, koja je navodno bila razlog i opravdala izvorni napad. To nije toliko kao što se spominje u Kuranu (sura 58). Kasnije se odustalo od ovog lošeg posla deportacije, jer je utvrđeno da je to loša ekonomija, a uspostavljena je i "isplativija praksa konstituiranja subjekta-plemena kao poreza koji plaća dhimmis ". Stoga pleme Khaybar nije deportirano već je postalo pritok 19 . Tamnija sudbina sustigla je Bani Quraizu, sudbinu koju su Qainuqa 'tek izbjegli. Ti su ljudi zasigurno vodili stvarni rat s muhamedanima i pomogli Madini dovesti u veliku opasnost. Ali tada su vidjeli sudbinu Qainuqa 'i Bani Nadira! U svakom slučaju, kazna im je bila užasna i premda su kapitulirali u očito zadovoljavajućoj nadi da će im život biti pošteđen. Potpuno je jasno, međutim, da je ovaj put Mohammed odlučio da nikakvo miješanje Abdallaha ne smije zaustaviti krv 20, premda je s nedostojnom željom iskrenosti upotrijebio prozirni uređaj, po kojem bi se činilo da fatalna odluka nije njegova, već odluka suca koji je dogovoren između njega i samih Židova. Između 600 i 900 ljudi odrubljeno je glave preko rova ​​u samo jednoj noći! Žene i djeca tretirani su kao plijen. "Rođendanski broj našeg Prophera" natjerao bi nas da to usvojimo i kao uzorak savršene etike rata i kao element u ljudskom ljepoti-idealu. Sudac koji je donio fatalnu odluku (Sa'd) ekstravagantno je pohvalio Mohammed 21 . Ipak, njegov je postupak u potpunosti i istina bio zbog njegove žudnje za osobnom osvetom nad plemenom koje mu je nanijelo bolnu ranu. U muci svog liječenja povikao je: ?? M "O Bože, ne puštaj moju dušu prije nego što si mi ohladio oko iz Bani Quraize" 22 . Ovo je bio arbitar čijoj je riječi predana sudbina tog plemena. Njegova osjećanja bila su dobro poznata Mohammedu, koji ga je imenovao . Iz toga je posve jasno da je određeno njihovo klanje. Ono što još čini jasnijom je tvrdnja drugog biografa 23 da je Mohammed uopće odbio liječiti Bani Quraizu sve dok nisu "sišli primiti sud apostola Božjeg". U skladu s tim "oni su sišli"; drugim riječima stavili se u njegovu moć. I tek tada je arbitraža Sa'da predložena i prihvaćena, ?? ali prihvaćen dok mu to nije prisilio Mohammed; jer je Sa'd prvo odbio i pokušao natjerati Mohammeda da preuzme odgovornost, ali mu je rečeno "qad amarak Allahu an tahkuma fihim" "Allah ti je naredio da u njihovom slučaju izrekneš kaznu" 24 . Prema tome, sa svakog gledišta dokazi su jednostavno porazni da je Mohammed bio konačni autor ovog pokolja. Njegov vlastiti tanki pokušaj prikrivanja ove činjenice i pokušaj neomuslimana da odgovornost prebace na Sa'da, samo dokazuju da ni njegova savjest, a ni njihova, nisu mirovale zbog mračne afere. Već je spomenuta blaža sudbina Hajbarita. Ipak, kampanju protiv njih obilježila su dva vrlo šokantna pojedinačna incidenta. (1) Vjerovalo se da je jedan od predanih Židova, Kinana, imao određeno blago koje se suzdržao od predaje. Poricao je da postoji, ali Mohammed ga je pitao bi li ga mogao ubiti ako se pronađe. Pristao je. Odmetnik je tada otkrio predmemoriju u kojoj je bio sakriven njezin dio, a zatim je, po Mohammedovom nalogu, bijednik mučen "dok se ne odrekne cijele". Njega su nabijali vatrenim markama na grudi, sve dok nije bio blizu smrti, kada ga je Muhammed predao Ibn Maslami koji ga je ubio za svog brata Mahmuda 25. Sve to, bilo da se to primijeti, nakon što se dogodila cijela predaja plemena; i iznad pitanja plijena, čisto i jednostavno. Takav je bio još jedan komadić "prestrašenosti" s kojim je njihove vođe upoznao prve svece islama. Hoćemo li te metode usvojiti i kao članak u "etici rata", a također utkati radnju u naš ideal za savršen ljudski karakter? (2) Žena muškarca tako mučenog na smrt, lijepa Safiyya (čiji su otac i brat također poginuli od Mohammeda) ipak je za nekoliko dana postala njegova vjenčana supruga! To što je bila spremna učiniti ovo (kao što je i bila), samo izaziva zaprepašteno gađenje prema njoj 26 . Ali to nema nikakve veze s presudom na koju incident zahtijeva. Stvar se dogodila jer je Mohammed začeo strast prema ženi. Krajnje je vrijeme da neuke ili licemjerne izjave novo-muhamedanskih pisaca učine to da sviMohammedove bračne i polubračne veze stvorene su iz humanitarnih ili političkih (itd., Itd.) Razloga, a da bi dotične žene bile starije ili na neki drugi način neprivlačne, trebalo bi zaustaviti. Ove izjave postaju stereotipne među piscima apologeta i sa zapada i s istoka. Ali oni su lažni ; a napravljeni su ili u neznanju ili lažno. Da uzmemo samo ovaj slučaj ?? a iz nje se mogu suditi i slučajevi Raihana i Zainab 27 : zapisi čine stvar potpuno jasnom. Ljepota žene bila je dobro poznata i ostavila je trenutni dojam. Kad je objavljeno "O apostole Božji, na zemljište Dahye pala je lijepa djevojka", apostol Božji odmah (kažu nam) "kupi je". 28Brak je ubrzan brzinom koja je prkosila čak i pristojnom (i svetom) zakonu idde 29 ; i, konačno, bilo je nekoliko posebnih okolnosti koje su pokazale krajnje samozadovoljstvo zaručnika, ?? koja je kao i obično izazivala suze u hareemu. S obzirom na ove činjenice i slučaj Juwairiyya (vidi fusnotu), primjedbe g. SH Leeder u BN str. 31 doći do samog nadira nesposobnosti i meke neistine. Neisprovocirani napadi. "Mohammed je bio prisiljen voditi ratove, ali nikada mač nije izvučen već kao krajnje sredstvo za obranu ljudskog života i osiguravanje sigurnosti za njega." Tako je gospodin Sadr ud Din u "Rođendanskom broju" , str. 23. Je li ovo najmanje istina? Biografi 30 savršeno jasno pokazuju da je najraniji cilj prvih ratnih napada koji je planirao Mohammed bio odsjeći i zauzeti makanske karavane [Dodatak] . U tim se izvješćima nema ni najmanjeg nagovještaja ni o čemu drugom, niti o postojanju bilo kakve potrebe za pokretanjem obrambenih operacija. Na primjer, Ibn Sa'd navodi svoj izvještaj o Poslanikovim ratovima ( al maghazi ) riječima kharaga Hamza ya'iarid li'ir quraish , "Hamza je izašao da presretne karavan Kurejšije koji je došao iz Sirija odluka za Makka. 31 "Ibn Ishak je jednako jasan. Prema njemu 32prva ekspedicija bila je toliko vojno i strateški planirana da nije imala u vidu samo Quraish-e već savršeno neutralnu Bani Damru, čiji je položaj u odnosu na Makku bio strateški važan. U dokumentu koji je Mohammed objavio nedugo nakon dolaska u Madinu u 20. članku je jasno navedeno da je sebe i sav svoj narod smatrao faktičkim neprijateljstvom prema kuraišima iz Makke. 33Slanje ekspedicija izrezivanja uslijedilo je kao naravno; a mačevi ekspedicija za rezanje obično ne prebivaju u svojim koricama. I tako je krv neizbježno potekla. Kasnije, kako je uspjeh rastao, cilj Svetog rata postao je pravo na klanjanje u Ka'bi na način islama. I konačno, ili naravno, to je za islam postalo osvajanje Arabije (a kasnije i cijelog svijeta). Nema ni najmanjeg konkretnog dokaza da su Makkani meditirali neprijateljstva nad muslimanima nakon što su jednom oslobodili Makku njihove neljubazne prisutnosti. Uz najpotpunije znanje svih arapskih izvora 34Caetani u bilješci na ovu temu (sv. Ip. 423.) slomljivo je odlučan: "Qui (tj. U prvoj ekspediciji) abbiamo vera e propria aggressione meditata: nessuna attenuante per needit di difese: i Qurays non si davano alcun pensiero di molestare il Profeta u Medini. " [Ovdje imamo istinsku i pravilno meditiranu agresiju: ​​ne umanjujući potrebu za obranom: Kurejšije nisu ni pomislili da iznerviraju Poslanika u Medini.] Usporedite ove jednostavne činjenice sada s vjetrovitom primjedbom gospodina Sadr ad Dina citiranog gore. Neomuslimani ne govore istinu: u tome je nevolja. 35 Toliko o najranijim prepadima; u kojem je, posebno je zabilježeno (Ibn Sa'd i 3), prvi metak strijele ispalio musliman (Sa'd ibn Waqqas), a prvo proliveno krv prolio je musliman (u raciji u Sveto Mjesec, vidi gore). Nakon ove točke postalo je neisplativo nastaviti ispitivati ​​tko je provocirao, a tko provocirao. Kad osvajači zapišu cijelu povijest, lako je pokazati osvojeno kao nepromjenjivo pogrešno. Zamislite povijest invazije na Srbiju koju su napisali austrijski povjesničari AD 2050., svi Srbi su nestali ili bili apsorbirani! Ipak, često je moguće vidjeti da je bez provokacija ili je provokacija je sama izazvala, pa ravnodušna su muslimanski povjesničari na casus belliu takvim su slučajevima bili uvježbani da misle da je cijeli svijet Dar ul Harb i da je neislamizam bilo koje države jedini stvarni i dovoljan casus belli . Vidjeli smo da je puka privatna tučnjava izazvala iseljavanje Bani Qainuqa ', koje je gotovo uključivalo i desetkovanje; te da su i Bani Nadir napadnuti iz razloga koji, čak kao što je rečeno, neće podnijeti niti trenutak ispitivanja. Ali u drugim je slučajevima jedan čin nasilja postao uzrokom, pa čak i opravdanjem sljedećeg. Jer slabi uvijek i, nužno, griješe. Uzmimo za primjer aferu Khaybar. Caetani na kojeg bi se apelirao gospodin S. Khuda Bukhsh, okruglo i vrlo snažno izjavljuje da je ovaj napad bio krajnje nemotiviran i da je to slučaj najčišće proizvoljne agresije 36 . To je moralno istina; ali bilo bi točnije reći da je to slučaj kada je agresija bila prirodan i neizbježan rezultat prethodnih. Razmotrite sljedeći slijed okolnosti. (1) Bani Nadir su napadnuti i prognani, kao što smo vidjeli, bez razloga. (2) Skupina njih, pod deklariranim pobunjenikom Abu Rafi ', ​​nastanjuje se među svojim srodnicima, plemenom Khaybar, nešto udaljenijim naseljem u suprotnom smjeru od Makke. Imajte na umu da odlazeći Nadiriti nisu bili obeshrabreni da se nastane tamo ili negdje drugdje. U ovom su pitanju bili potpuno slobodni. (3) Prisustvo Abu Rafija 'sada' opravdava 'ekspediciju pod' Alijem (bez najave) protiv plemena Khybar, bez rezultata. (4) Iznenadno ubistvo Abu Rafija 'slijedi Mohammed. Ubojica je bio 'Abdallah ibn Unais. (5) Waqidi prenosi da imigranti Nadiriti počinju iz Khaybara stvarati savez s Kurejšima za podrivanje islama. Pretpostavljajući da je to istina, u Waqidiju je prilično naivno ne davati ni najmanje sugestije da bi ničim izazvana kampanja i atentat na gosta u njedrima plemena domaćina opravdano mogli imati veze s neprijateljstvom Khaybarita! Ali do ovog trenutka samo su izgnani Nadiriti koji su u stvari spomenuti u vezi s tim. Buđenje Hajbarita došlo je nakon masakra u Quraizi. (6) Waqidi izvještava 37, premda ga ovdje ni jedan drugi povjesničar ili biograf ne odbacuje, da su zastrašujuće vijesti o masakru u Bani Quraizi došle do Khaybara gdje je stvorena neopisiva konsternacija. Na sastanku ovih Bani Nadiritea i Khaybaritesa tada je predloženo "jer je sigurno da će Mohammed sljedeći put napasti Khaybara, kako bi ga predvidio." O tome je dogovoreno 38 . (7) Također se sumnja na nasljednika Abu Rafija 'Usaira i utvrđuje se njegovo atentat, ali se ne utvrđuje da je izvedivo. Ipak, on i njegovi sljedbenici bivaju uništeni, dok su nenaoružani i pod sigurnim ponašanjem, pod većinom sumnjivih okolnosti (vidi dolje), i od gotovo profesionalnog ubojice Abdallaha ibn Unaisa. (8) Iz Khaybara se više ne izvještava. Ali Khaybarites su sljedeći put napadnuti iznenada i u punoj snazi, šest mjeseci kasnije. Potpuno su oropani; njihovi bogati posjedi podijeljeni su među osvajače. Mislimo da će iskreno ispitivanje gore navedenog niza okolnosti, koji su ovdje okupljeni prvi put, jasno pokazati koliko je beznadan bio položaj plemena poput Khaybara, koje je izvorno, bez sumnje, jednostavno željelo ostati u miru . Do samog kraja poglavlja nije se vodio privid pregovora sa samim Hajbaritima. Udarac je pao, kad je pao, poput munje, iznenadnog napada bez objave rata ili čak i zamjerki. Ipak, "nikada" nije izvučen mač već "u krajnjem slučaju", itd. itd., (g. Sadr ud Din); i u svemu tome moramo vidjeti primjer "ratnog morala" ?? a pretpostavljamo i diplomaciju! Činjenica je da je teorija "Uništit ću vas jer se bojim ili se pretvaram da se bojite, napasti ćete me", s kojom smo također odnedavno upoznati, rušilački opasna u rukama svakoga tko od početka utvrđuje da je na vrhu. I, promatrajte, kada je slabijipočne razmišljati da djeluje na istoj teoriji (ako treba vjerovati Waqidijevom računu), njegov postupak treba smatrati dijelom nekvalificirane agresije, a protuudar postaje čin samo obrane! Tako je nemoguće da slabiji u takvim okolnostima ikad bude u pravu, ili jači da ikad pogriješi. Dalje se primjećuje da Khaybarites nisu imali ni najmanje sumnje u Mohammedova načela i praksu u tim pitanjima. A njihova je zavjera, ako je zavjera postojala, jednostavno rezultat očaja rođenog znanjem. Čak ni Waqidi ne tvrdi da je prije bilo loše volje 39 . Bilo je neisplativo pratiti daljnju opravdanost ili neopravdanost mnogih kampanja tog razdoblja ili ih proučavati sa stajališta "ratnog morala". Ali samo da bismo pokazali koliko su muslimani do ovog trenutka stigli od pretvaranja čekanja na provokaciju, mogli bismo spomenuti ekspedicije protiv kršćana Dume i Midjana, oboje na krajnjem sjeveru Arabije, na višednevnom putovanju. Vlasti se ne trude toliko spomenuti uzrok kaznenog djela. Zapravo ih nije bilo. U slučaju potonje racije 40, potpuno ničim izazvani, kao što smo rekli, mnoge su žene i djeca zarobljeni i odvedeni u Makku, gdje su svi prodani u ropstvo. (The muhamedanski sveci idu da su prodali majkama i njihovoj djeci posebno, ali ovdje intervenirala prorok.) Sada, tražimo u što jedan poštovanje je to postupak razlikuje od vulgarno robova napadu?”Jesmo li raditi to isto u naš "ratni moral"? A gdje je sada čovjek koji "nikada nije izvukao mač, već kao krajnje sredstvo da brani ljudski život i osigura mu sigurnost"? Što bi bio komentar muževa tih Midjanki ovu prljavu primjedbu? Voljeli bismo da ju je Woking mogao čuti. Vlada atentatom Kipling negdje mudro primjećuje, izvjesnog Ameera, da, poput ostalih šefova država, ne upravlja onako kako bi, već kako može. Nekim takvim aksiomom obično se opravdavaju razna zvjerstva povezana s vlašću Mohammeda. Zastupljeno je da u Arabiji nije bilo ustaljene vlade, ni ustava, ni međunarodnog kodeksa, ni zakonodavstva ni suda. Čovjek koji je postao dovoljno moćan u bilo kojem okrugu bio je vladar de facto, a time i de jure , i odsad je posao onih koji su oko njega bili podložni ili snositi posljedice. Neprijateljstvo, čak i od strane onih koji nikada nisu željeli njegovu vladavinu, bilo je veleizdaja i moglo bi biti kažnjeno na bilo koji način. Drugim riječima, Mohammed je bio sin svog vremena i po njegovom vremenu njegovi postupci moraju biti opravdani. Dogovoren. Ova činjenica, kao što smo rekli na samom početku, mogla bi i trebala bi nas natjerati da opravdamo i opravdamo običnog čovjeka, čija se priča govori o njegovom vremenu; i ako su muhamedanci bili dosljedni u zauzimanju ove linije, bilo bi manje za reći. Ali kako bi to bilo u skladu sa položajem broja rođendana, da je Poslanikov život sav lijep, ne relativno već apsolutno; da je to ljudski ideal za sva vremena i vremena; i da iz nje možemo konstruirati svoju etiku, ne samo ratu, već i istinsku etiku? Stoga se upravo kada se od nas traži da uložimo ovog Makkana u savršeno ljudsko svjetlo, njegova vlada atentatom čini odvratnom. Njegova upotreba ove metode u vladine svrhe 41 je dovoljno jasna ?? doista se činjenica ne poriče. Ali ... vlada atentatom! . Kad je riječ o davanju imena metodi, smije se požaliti što je ljudski ideal za sva vremena živio u Arabiji. Prolazimo preko prvog iz serije, ?? atentat na usnulu ženu 42 s djetetom na prsima i Prorokovu brutalno prezirnu opasku u vezi s tim pitanjem kada je oduševljeno pohvalio atentatora. Prenosimo i atentat na zaručnika, pozvanog izdajom, nenaoružan, iz prisutnosti njegove mladenke. I prolazimo pored velikog broja drugih "smaknuća". Podrazumijeva se da je pravni postupak proveden u Arabiji nužno bio nedostatan i da je pravda, neopterećena zavojem i vagom, morala ustupiti jednom te istom čovjeku, izuzetne mogućnosti osiguranja, krunskog branitelja, suca i (kroz njegovi sljedbenici) krvnik, u isto vrijeme. Metoda je sigurno napravljena za otpremu . Ali je li dopušteno šapnuti još jednu riječ entuzijastima Wokinga, ?? Pravda? No, i pored toga postoje neke stvari zbog kojih čovjek dolazi do daha. Što treba misliti, na primjer, o "pogubljenju" Usaira (vidi gore) sa svih njegovih trideset ljudi, svi nenaoružani, koji su se vozili do Madine pod sigurnim ponašanjem , svaki iza mohamedanskog veleposlanika ? Ti su veleposlanici došli pod bijelu zastavu i pod bijelu zastavu koju su odvozili. Njihov vođa, odobreni atentator, već je "pogubio" bivšeg poglavicu plemena Ibn Rafija, no imao je drskosti reći da je pokolj cijelog ovog nenaoružanog benda počinjen jer je osjećao kako se Usair kradom osjeća prema njemu ("Abdallahova" ) mač dok je jahao iza njega kroz noć. Sad je ovo zaista pretanko; za (1) Waqidi i Ibn Sa'd 43izričito izjavite da je Mohammed čovjeku upravo ponudio mir i sigurno poglavarstvo plemena te da je i sam čovjek želio mir; (2) pretpostavljajući da je nadvladao 'Abdallaha, što kažete na ostalih trideset naoružanih muslimana ?! I (3) da bi sve okrunio, Waqidi nam kaže da je 'Abdallah, sam rekao svom sinu, "Popravljao sam luk kada sam došao i otkrio da su moji drugovi dobili naređenje protiv Usaira . Prorok je rekao ?? Mogu li nikada vidi Usaira. ?? Mislio je da ga trebam ubiti! 44 Waqidi samo izričito iznosi ono što je jasno zapisano između svaka dva retka ove neosviještene priče. I zapravo, popularna biografija Halabija (III, str. 207., 208.) čini apsolutno očitim da je Mohammed od početka dizajnirao Usairovu smrt. Vlada atentatom! I to trideset drugih mora pasti, kao i pretpostavljeni počinitelj, i to pod bijelom zastavom, što od toga? Kao što je prorok primijetio, dobro su se riješili ?? tako mi Allaha ?? "nepravednog naroda". 45 Pa, možda je to bilo dovoljno dobro za Arabiju u sedmom stoljeću. Ali razgovarali smo, mislili smo, o čovječanstvu za sva vremena? Pa čak je i arapski želudac povremeno preokretao potragu kada su čak i njegovi niski rekordi dodatno spuštali inovatori. Mnogo godina nakon događaja, u Madini se raspravljalo o smrti Ka'ba, a preobraćeni nadiritski Židov-musliman, po imenu Benjamin, potpuno je ustvrdio da je Ka'b izdajnički izvršen . Ubojica (Mohammed b. Muslima, tada vrlo starac) bio je prisutan, bijesan, i povikao je: "Pripisuješ li apostolu Božjem izdajstvo ?; jer smo samo po njegovoj izravnoj naredbi kompasirali njegovu smrt." I zaprijetio je govorniku kako bi ga izvršio atentat, i vrlo skoro ostvario i svoju prijetnju. Ovakav stav izvornog junaka djela ono je što bismo trebali očekivati; Benjaminov je stav taj koji daje hranu za razmišljanje. Mnogi su sigurno imali slične skrupule koji nikada nisu bili izraženi ili koji ako su izraženi nisu probili svoj put do tradicije. Sveci nisu sporo slijedili vođino vodstvo. Jedan od njih, pronašavši sestru uz obalu mora, ubio je ?? pretpostavljamo da moramo reći "pogubljen" ?? nju na licu mjesta za satiru protiv proroka. Islam je, u svakom slučaju, u potpunosti izbrisao prirodne veze. Zapravo je to ponekad bilo krvožedno natjecanje u pokazivanju iskrenosti ubojstvom oca 46 , rođaka 47 ili prijatelja 48 . Ali riječ "pogubljen" morala bi se razvući do nemoguće umjerenosti da pokrije sljedeću instancu. Nakon atentata na Ka'b (vidi gore) ?? zapravo sljedeći dan ?? Mohammed je zapanjujuće naredio da se pobiju svi Židovi gdje god ih se nađe 50! (Mora se imati na umu da su to bili još rani dani. Badr se tek borio i samo je prvo od židovskih plemena, al Quainuqa ', uvrijedilo i platilo kaznu.) Prema tome, jedan od muhamedanaca ubio je židovskog trgovca, zapravo čovjek s kojim je imao najviše prijateljskih komercijalnih poslova, što mu je bilo vrlo isplativo. Motiv djela bio je čisto plaćenički ?? da uzme dobra svoga dobročinitelja. Ukratko crnije ubojstvo, (zaboga, povremeno nazovimo stvar pravim imenom,) nikada nije počinjeno. Bilo je to previše za brata ubojicu (koji još nije bio musliman). Plakao je sram zbog svog brata rekavši: "Neprijatelju Božji, jesi li ubio čovjeka od čije je robe došla većina masti u vašem trupu? 51Suvišno je reći da Mohammed nikada nije zanemario ili čak kritizirao taj čin. Zapravo je to bilo izravno zbog njegove fatalne proskripcije. Neka se Woking apelira na univerzalnu savjest čovječanstva čiji je instinkt bio zvučniji, neobraćeni ili muslimanski atentator. Nebesa bi pala ?? kažemo, palo bi i samo nebo ?? ako bi presuda trebala biti izrečena ovom drugom. Oprost neprijatelja "Ljubi svog neprijatelja ?? nije prošao dalje od domene snova u kršćanstvu, ali Mohammed ?? mir mu je pokazao kako se ljubav prema neprijatelju može pokazati u praksi." Rođendanski broj zvoni na promjenama na ovoj temi. Jedno je od velikih otkrića novoislama da je jadna Sayyidna 'Isa bila vrlo dobro na putu (vidi cjelinu na str. 22), ali nikada nije imala priliku pokazati stvarno oproštenje, tj. U času stvarnog trijumfa . Ovaj Mohammed zapravo jest. Takva je tema. Daleko smo od tvrdnje da je Mohammed bio radikalno nehuman ili radikalno osvetoljubiv čovjek, premda je jednom kaznio neke svoje neprijatelje odsijecajući im ruke i noge, zaslijepivši ih, a zatim nabijajući nevidljive kamione dok život nije popustio. Ali ovo je bio izoliran i izniman incident, a muškarci su i sami bili ubojice i osakaćenici i kažnjavani u naturi 52 . Dosad je Mohammed bio posebno okrutan ili posebno osvetoljubiv, upravo je suprotan slučaj, ako se ograničimo na Arabiju. Bio je velikodušan, a također je svojom veličanstvenošću imao onu hladnokrvnost koja mu je jasno pokazala gdje i kada se velikodušnost plaćala; posebno pri zarobljavanju Makke, kad se plima očito okrenula i gdje bi mu osvetoljubivost uništila pobjednički cilj bila bi apsurdna pogreška. I drugi su osvajači bili jednako bistri i, dodajmo to rado, kao velikodušni. Ali izazov rođendanskog broja ne može se dopustiti da prođe tako pitomo. Vidjeli smo Mohammedovu intenzivnu osvetoljubivost u pogledu jedne posebne vrste uvrede, satire; vidjeli smo atentate koji su to pratili sa svim okolnostima užasa nad kojima, da mu se dodijeli pravda, i blago rečeno, nisu prolivene krokodilove suze, jer mu je smrt izazvala najveće zadovoljstvo,ako u sjeni Abu Lahab ima pristup rođendanskom broju, ovi ga dijelovi moraju znatno zabavljati. Surova osvetoljubivost proroka u njegovom slučaju nije se mogla čuti ni iz Kurana. Drugi ujak, Ebu Džehl, s ostalima ubijenim na Badru, bačen je u jamu, uz pratnju nepristojnih prorokovih primjedbi. Jedan Nawfal bio je među zatvorenicima hakiranim nakon Badra, a Mohammedova ostra volja tamo u posebno se komentiraposebno se komentira oštro zadovoljstvo tamoposebno se komentira oštro zadovoljstvo tamo53 . Pogled koji je prikovao al Nadra bio je toliko crn da je prolaznik šapnuo da je u njemu smrt. Pokazana neumoljiva i bijesna nemilosrđa, nakon predaje Bani Quraize (vidi slučaj Thabit i Mohammedov komentar na presudu Sa'da), već smo vidjeli; također bezdušni duh nemilosrđa u kojem je od njega iznuđena kazna milosti za Qainuqu '. Ali "Mohammed je bio posljednji u rasi, i svi oni Božanski moralni atributi koji još uvijek nisu bili razvijeni u ljudi pronašli su u njemu svoje pravilno Bogojavljenje. Oprost što je bio jedan od njih imao je svoju priliku, ali i njezinu upotrebu. Nije pronašao priliku u životu Isusovo vrijeme; i ako su ga drugi imali, nisu ga iskoristili. Ali Mohammed je imao rijetku priliku i nije ga propustio iskoristiti. Njegovi su neprijatelji, kad su potpuno pali, molili ga da ih tretira kao plemenitu osobu Žalba bi bila najprikladnija, upućena pravom čovjeku i odmah prihvaćena. (BN, str. 23.) Vidjeli smo vrlo značajnu kvalifikaciju koja je potrebna takvim ekstravagantnim riječima. A što ćemo reći na sljedeće kao komentar na njih? Kad je nakon Badra naređeno da se pogubi Uqba, pitao je zašto se prema njemu mora postupati tako posebno strogo? "Zbog vašeg neprijateljstva prema Allahu i njegovom poslaniku", odgovori Mohammed. A onda bljesak ljudske patetike iznenada obasja tmurni zapis, dok je osuđeni vikao: "Tko će čuvati djecu , Mohammede?" Na što je odgovor bio: "Dovraga!" a posječen je 54 . Drugi povjesničar dodaje da je prorok nastavio: "Jadan što si bio i progonitelj.. Zahvaljujem Gospodinu što vas je ubio i time utješio moje oči. "??" Epifanija božanskih moralnih svojstava "ipak je imala što naučiti iz Propovijedi na gori ?? ne, imao je što naučiti čak i od prezrenog pogana Quraish-a, koji je, prema broju rođendana, "zaslužio da se smisli svaka zamisliva kazna ljudske domišljatosti! (str. 22). Jer kada je al-Nadr (vidi gore) izveden na pogubljenje ?? iako bi njegov otkupnik prihvatio njegov otmičar ?? rekao je Mus'abu: "Da su te Kurejšije učinili zarobljenikom, nikad te ne bi ubili"; na što je uslijedio odgovor, pomalo nesretan u vezi s tim, "Ja nisam takav kakav jesi: islam je prekršio pakte." I upravo u ovom trenutku zapovijed da mu se udari glavu umiješao se Mohammed,koji su gledali što je prošlo. I to je odmah učinio 'Ali55 . Jasna je činjenica da je Mohammed, premda je u mnogim stvarima bio iznad ljudi svog vremena i mjesta, u drugima bio, blago rečeno, na svojoj razini. Kasnije tradicije zalijevanja lavande koje su stvorili humani Sirijci i Perzijanci, a još manje mliječne i vodene idealizacije poput ovog Rođendanskog broja, ne treba potražiti, već zapise koji su očito suvremeni. Kakav je stvarni stav ovog Arapina bio u vezi s osvetom i oprostom, to je sjajno prikazano ?? s naivnom nesviješću štoviše ?? od suvremenog pjesnika Ka'b b. Zuhair, Arapin od Arapa. Takav se stav temeljito svidio Ka'bu, ali ne vidimo zašto bi trebao pobuditi oduševljenje blage gospode odgovorne za broj rođendana. Izrazio ga je spomenuti pjesnik u svojoj poznatoj pjesmi Banat Su'ad.Trebali bismo pretpostaviti da se i on petljao u opasnu igru ​​satire i da mu se predstavljalo da će sudbina ostalih Ka'ba i raznih muških i ženskih članova satiričke profesije neizbježno biti njegova. Stoga je svoj podnesak dao sljedećim riječima: Klevetnici su se probili do Su'ada i ponovili drugi "Ti si mrtvac, o K'ab!" I svaki prijatelj u kojeg sam se nadao rekao mi je: "Neću se petljati s tobom, nemam vremena za tebe" 56 : Dok nisam založio svoju čast Čovjeku osvete čija je riječ zakon. Uistinu, kad mi je rečeno 'Tebe terete i pitaju za mene', bio mi je strašniji od šumskog lava. " U svemu tome postoji dobar dio Arabyja, ali dragocjeno malo Wokinga. Klanje zatvorenika Pisci rođendanskih brojeva posebno ne kažu da je klanje zatvorenika varvarsko pod bilo kojim okolnostima, ali treba zamisliti da bi to rekli bez ikakvih mjera, pogotovo ako su naišli na bilo kakav takav incident u "kršćanskim" ratovima. Ali takva su se djela dogodila nakon nekih Mohammedovih bitaka. Nakon Badra, posebno su se očitovale najveća osvetoljubivost i krvožednost. Mnogi su zarobljenici hladnokrvno zaklani, barem dvoje od njih pred osobnim slučajem Mohammeda koji se na njih posebno bunio. Najpoznatiji ashabi (izuzev Abu Bekra) bili su tada najprometniji. Jedan od njih bio je za masovno spaljivanje zarobljenika ! 57Poslanik je provjerio ove ekscese. Ali same riječi kojima je to učinio, same postavljene granice jasno pokazuju da se bez obrana zarobljenici uvijek mogu hladnokrvno zaklati ako ne mogu nikoga natjerati da ih otkupi 58 . Sura proizvedena nakon događaja (viii 68.) izričito zapovijeda klanje zatvorenika u prilikama kada je poželjno ostaviti dojam "prestrašenošću": u takvim bi prilikama grijeh bio obogaćivanje prihvaćanjem otkupnina! A postoji čitav niz tradicija (citirao Muir, Život, str. 231) koji dokazuju da je "popustljivost" koja se pokazala na Badru bio grijeh, da je Mohammed bio protiv tog grijeha, da je humani Abu Bakr bio glavni prijestupnik i da je taj grijeh kažnjen, pobjegli bi samo cjeloviti ljudi koji su tražili pokolj svih zatvorenika ('Umar i Sa'd)! Ista Sura međutim daje znakove da je Mohammed već vidio da Badrova politika nije za univerzalnu primjenu. I kako se islam razvijao, strašna badrijanska alternativa je modificirana. Kao prvo, kao što smo već vidjeli, praksa prodaje zarobljenika postala je uobičajena (da li ćemo, usput, svoju regulaciju regulirati time i kada vlade usmjere pažnju na zatvorenike nakon sadašnjeg rata?): i, kao što kaže broj rođendana, sam Kuran preporučio je otkupljivanje ratnih zarobljenika kao oblik dobročinstva pogodnog za bogate muslimane. Ali Badrova je alternativa uvijek tu u pozadini i u prikladnim se prilikama uvijek može staviti u prvi plan. Ratni zarobljenik je mubah damuhu: njegov je život u osnovi izgubljen. Trebamo li tražiti od haaške konvencije novog svijeta da to usvoji u svoj etički kodeks za međunarodni rat? Prisilne konverzije Tema "pogubljenja" ratnih zarobljenika neosjetno vodi do prisilnih preobraćenja, o čemu su kršćani napisali neke gluposti, a mnogo više i muslimanski apologeta. Sasvim je istina da su neki kršćanski pisci pisali kao da bi cjelokupnu muslimansku propagandu mogao prikazati isključivo musliman koji stoji iznad nemuslimana s mačem u jednoj ruci i Kuranom u drugoj. Što se tiče kršćana i Židova, ta je ideja u svakom slučaju bila apsurdna i lažna, jer je zakon od početka ?? ili u svakom slučaju od Khaybara ?? bilo je da su kršćani i Židovi (narodi knjige) bili slobodni odbaciti islam i držati se vlastite vjere pod uvjetom da postanu pritoka 59 Zimmiyyun. I većina najpoznatijih ratova islama vodila se protiv naroda iz Knjige, jer su čak i Perzijanci od prvog bili praktički obuhvaćeni tim pojmom. Kao posljedica toga, molba da se islam smatra izuzetno tolerantnom religijom u posljednje vrijeme dobiva sve više i više priznanja, a u nekim aspektima i potpuno s pravom. Ali ne u svim. Čini se da je zaboravljen i možemo biti sigurni da nas rođendanski broj na to ne podsjeća, da arapski pogani po zakonu nisu imali nikakvu korist od zaštite bez islamizacije. Za njih i "otpadnike" zakon je od početka bio islam ili smrt. I na početku se taj zakon najrigoroznije provodio. Muslimani su vrlo naivni, a ono što ih je spriječilo da vide da je ta činjenica sastavnica prisilnog obraćenja jest njihova ideja da namjerno prisustvo "obraćenja" u smrt nije prisilno obraćenje! (To je notorna da ni Muhamed ni bilo tko je došao nakon što je ikad mučila o motivima za struku, i tako svaki pretvorbe je pretvaranje Mudr Salam.) Zaboravljaju da je vrlo stvarna alternativa bila smrt. Istina, najviše je volio pobjeći od smrti; ali to dokazuje, a ne opovrgava našu poantu. Što je s onima koji su to odbili? Sura IX je naravno locus classicus za gore navedene činjenice. Nakon hodočašća 9. hidžretske ere nije trebalo biti četvrti za pogane ( barem posebno .) To je trebao biti za njih islam smrti. I provodila se alternativa. I imajte na umu da je u tekstu alternativa najeksplicitnija: "Kad prođu sveti mjeseci (naime, vrijeme milosti dopušteno na Hodočašću AH 9), ubijte mušricu gdje god ih nađete ... ali ako se pokaju i nastupe molitvu i donesite milostinju, neka idu svojim putem. " Tada niti jedan od ovih konformista nije bio slučaj "prisilne konverzije"! Svi su se, naravno, "pokajali"! Ne, neće uspjeti. Što kažete na njihovo gotovo jednoglasno otpadništvo ( ridda) trenutak kad je strašni Quraishite prošao sa lica mjesta? Nećemo ulaziti u pitanje jesu li se ti zapisi odnosili samo na suvremene Arape ili na pogane tijekom svih 60-ih godina , jer naša je tema Mohammed. A čini se da je dovoljan odgovor na sljedeće izazov su pokazala da na zapovijed Poslanika tisuće su kao običan zapravo pretvaraju silom. Izazov je sljedeći: Ako je mač izvučen da ih natjera na obraćenje, zašto su zatvorenici puštani na kraju svakog rata i puštani da idu svojoj kući bez prelaska na islam? Može li se bilo koja osoba pozvati na jednu konverziju koja je osigurana prisilom? (BN 24). Svakako svaka osoba može. Trebali smo pomisliti da bi Ka'b koji preferira islam od neprestane prijetnje mača ubojice bio dovoljan primjer za većinu ljudi. Ali ovdje apologetima donekle pomaže neizlječiva naivnost arapskog uma, koji je u takvim argumentima vidio stvarne znakove da je tako požudna vjera bila od Allaha ?? ili u svakom slučaju trebalo se pretplatiti: u praksi su dvije stvari došle do iste stvari: samo Allah zna srca. Ali stvar se ne može tako olako odbaciti. Zna li Woking ili samo prikriva činjenicu da je itko od onih "pogubljenih" stotina Židova Bani Quraiza mogao kupiti život kao "obraćenje"? Prvo, Jabal je to učinio 61 . Je li njegov slučaj, ili nije, pretvorba koja je osigurana prisilom? A preostale stotine? Nije li činjenica da su izbjegli "obraćenje" opirući se "prinudi" i plativši svoju postojanost svojim životima? Slično tome, piket zarobljen u Marasievoj ekspediciji. Prvo je ispitan, ali nije htio odgovoriti. Muhammed mu je tada ponudio islam. Odbio je. Poslanik je tada naredio Omeru da mu odsječe glavu, što je taj veseli poglavar najlakše učinio 62 . Da je taj čovjek radije islamizirao i spasio vrat, to, čini se, ne bi bilo prisilno obraćenje! Može se prigovoriti da je u ovom slučaju taj čovjek bio špijun, a život špijuna je izgubljen i da mu je pružanje islama bila neopravdana milost. I donekle slično Bani Quraiza. Ali ovo je izvan oznake. Naš je predmet prisilna konverzija; i ako se "obraćenje" čovjeka na mjestu mača, bez obzira na okolnosti, ne može nazvati prisilnim obraćenjem, tada su riječi izgubile svoje značenje. Ali sve sumnje raspršuje sljedeći incident 63 . U Khaybaru je zarobljen još jedan špijun, ali ovom je prilikom muškarac bio potaknut na razgovor i život mu je osiguran na Mohammedovu izričitu riječ . Uzimajući u obzir ovo obećanje, Mohammed se (primjećuje povjesničar) suzdržao od naređenja 'Omeru da mu odsječe glavu 64 . Kasnije, međutim "Dao mu je da ga dovedu pred njega u Khaybaru i ponudio mu islam, uz napomenu da, ako ga treći put zatraži da ga ne prihvati, uže bi mu trebalo odstupiti od vrata nakon zamaha 65 (tj. Trebao bi visjeti) . To je uspjelo . " Nema sumnje da jest. Odričemo se ispitivanja časnosti ili morala prijetnje 66nakon onoga što se dogodilo na početku. Poanta je u tome da ovdje imamo najjasniji mogući primjer prisilne konverzije, ?? Islam ili ular. Zatim imamo Mohammedove riječi 'Aliju pred Hajbarom 67 "Borite se s njima dok ne budu svjedoci da nema Boga osim Allaha i da je Mohammed Allahov apostol: ako to učine, zadržat će svoju krv i dobra od vas , ?? ali samo po cijeni iste, a njihov je račun na Bogu. " Od nas se traži da vjerujemo da "svjedok" u tim uvjetima nije bio prisilni svjedok! A "Apostoli"? Je li njihovo otpadništvo bilo od iskrenog uvjerenja ili motivirano, ili je to bilo zbog činjenice da je njihov izvorni islamizam bio licemjerna farsa kao što je to očito često bilo, nije važno. Alternativa im je trebala biti, islam ili smrt. Da su izabrali islam, bi li to ili ne bi bilo prisilno obraćenje? A koji je komentar potreban sljedećem iskrenom kazivanju od Ibn Hišama? Nakon djela prestrašenosti nad Židovima koje smo već spomenuli, brojni su se Židovi "pretvarali da su prihvatili islam. Usvojili su ga da ne bi bili ubijeni" 68 . Neka činjenice govore same za sebe. Zaključak Moramo sada privesti kraju ovu istragu. I u završnici, naglašeno bismo ponovili ono što je rečeno na početku, naime da kada i ako se poštovatelji Mohammeda zadovolje da ga u povijesti smatraju velikim Arapinom, koji je imao stvaran i čudan osjećaj proferičnog poziva, i kroz ovaj i njegov neizmjerni prirodni genij, jedinstveni darovi i mnoge vrline, izvršili nevjerojatan životni posao, a zatim se pridružujemo obožavateljima. Tko sa zrnom povijesnog osjećaja i uvažavanja ne bi? Najgori Mohamedovi neprijatelji nisu njegovi protivnici, već njegovi prijatelji, koji će shvatiti da je lik ovog arapskog diva upravo tip usavršenog čovječanstva; da su svi njegovi postupci, osim sitnica, bili savršeni; da mu se ne može pripisati velika pogreška; da njegov moralni sjaj baca Isusov Isusov sjaj u potpunosti;i da njegov primjer i propis čine najbolju osnovu ne samo za kodekse ponašanja već i za nacionalno i međunarodno pravo! Najgori prijestupnici od svih su novo-muslimani koji su preuzeli zadatak izraditi Životopis po ukusu kršćanskog Zapada; izostavljajući ovdje, objašnjavajući tamo; izazivajući ovo (protiv izvora) i glozirajući ono. Nije naša stvar procjenjivati ​​iskrenost ovih ljudi, niti njihovih kršćanskih pristaša. Neki od ovih potonjih nadahnuti su za svoj samoimenovani zadatak ogorčenjem iskrene reakcije protiv bivših pretjerivanja, lažnog predstavljanja ili podcjenjivanja; a neki su samo službeni i mljetavih usta. Mi s tim nemamo nikakve veze. Sve što znamo je da ti ljudi svi čine lošu uslugu i istini i svom idolu.Jer oni tako malo daju svijetu cijelu istinu kao i stari oblokist na veliko; i jednostavno prisiljavaju one koji u tim tvrdnjama vide grubo vrijeđanje činjenice i definitivan napad na savršenstvo i univerzalnost Čovjeka Krista Isusa da ustanu i pokažuiz izvora da stvarni Mohammed, Mohammed izvora i Sporazuma o islamu, jedini Muhammed koji računa, jer Mohammed trinaest mrtvih stoljeća i tristo milijuna živih muslimana, neće odgovarati ulozi u kojoj ljudska rasa pozvana da putuje od Betlehema do Mekke, od brda Blaženstava do brda Arafat. Izdanja citirana Slijede izdanja citirana u članku: ?? Tabari , Leyden (1. izdanje.) Ibn Hisham , W stenfeldovo izdanje (Leipzig.) Halabi , Kairo, 1320. Sira Nabawiyya , na margini Halabija. Waqidi , Wellhausenov prijevod. Ibn Sa'd izd. Sachan (Leyden.) dodatak Napomena na stranici 15. Da je Mohammed bio taj koji je ofanzivu izveo iz Medine, sasvim iskreno tvrdi autor knjige Sira Nabawiyya. Blijed-mouthedness od ovih modernih bi izgledalo nerazumljivo, ili možda nešto prezreno, na njemu . Kaže: "Prvo što je Poslanik započeo bilo je presretanje karavana Kurejšije kako bi zarobili njihovu robu, kako bi to mogla biti prilika za otvaranje neprijateljstava i kako bi srca njegovih pratilaca mogli bi se malo-pomalo navući na neprijateljstva i kako bi mogli profitirati od onoga što bi im trebalo pripasti od plijena koji su odnijeli iz tih karavana i tako dobiti olakšanje. " 69 Quid plura? autor ove sire samo jasno iznosi kako je napisano nije baš nevidljiva tinta u svim tim ranim postupcima. WHT Gairdner Fusnote 1 sv. V, br. 1. 2 Vidi BN (tj. "Broj rođendana"), str. 9, 14-16, itd. 3 Neki su pisci iz ovog broja pomalo nesretni kad počnu rukovati modernim kritičkim aparatima. Tako gospodin S. Khuda Bukhsh citira "Bosworth, Smith" i druge. Daje li nam cijelu razmatranu presudu ovoj (dvojici!) Gospodi? Također, predrasuđene kršćane upućuje na "monumentalno djelo Caetinija (sic) na talijanskom jeziku". Očito je da nikada nije pročitao redak "Caetini". Ne mogu se zamisliti ništa teže i strože presude od nekih koje je Caetani donio na nekoliko scena u životu Mohammeda, iako je njegovo stajalište isključivo povijesno i objektivno. 4 kurziv naš. 5 Ibn Hišam, pod loko; vidjeti W stenfeldovo izdanje, str. 653. 6 Pisac u rođendanskom broju (na stranici 25) hvali se Abu Bekrovom humanošću kao ratnik izričito zapovijedajući svojim ljudima "da ne posjeku dlanove"! Ponekad učenik je veći od svoga gospodara, a zatim. 7 Naknadna odšteta za djelo u izgovoru Kurana naličje je impresivnom. 8 Prevedeno iz Musneda Ahmeda ibn Hanbela i 178. 9 Arnold ( Propovijedanje islama, str. 30) tvrdi da je Mohammed "neodobravan zbog djela", po povratku trijumfirajućeg Abdallaha. Ako je tako, naprijed navedeno, neodobravanje je očito licemjerje. I poanta ostaje, Mohammed je sankcionirao kršenje Svetog primirja. Arnold u potpunosti potiskuje ovu kardinalnu činjenicu da je Mohammed konačno odobravao taj čin i sankcionirao tu praksu. Također potiskuje većinu činjenica gore spomenutog slučaja. 10 Činjenica da je Poslanik preporučio sredstva (u barem jednom slučaju ne uspješno) za sprečavanje začeća samo povećava nečiji osjećaj gađenja. 11 Halabi ii 296,7; Waqidi (Kitab el Maghazi, prijevod Wellhausen, stranica 179). U hadiskom zborniku Mishkat al Masabih tradicija je označena kao muttafaq alejh , tj. Pronađena u svim velikim zbirkama. 12 Halabi lok. cit. cit. . 13 Hisham str. 759, Waqidi (ur. Wellhausen) str. 282. 14 Musliman u Mishkat al Masabih, Kitab an nikah , vi 9; Waqidi str. 366. 15 To je savršeno jasno kako iz formulacije tradicije iz Muslimana, tako i iz analogije afere Bani Mustaliq. Ograničenje od tri mjeseca ('idda) bilo je samo u slučaju začeća, a nije bilo umjetno spriječeno i nije ometalo trenutno kršenje. Waqidi ovu točku doista iznosi eksplicitno ( op. Cit. Str. 366); ali je nepogrešivo i bez ovoga. 16 Bez obzira uzima li se u obzir izvještaj o al-Buhariju ili o Ibn Hishamu, krajnje je nemoguće reći da bilo što u njima opravdava nastavak. Štoviše, imajte na umu da niti u jednom od ovih slučajeva navodnog kaznenog djela nije moguće audire alteram partem . 17 sv. ja, 1360. "wahuwa yuridu qatlahum" 18 Ibn Hišam str. 546 to čini potpuno jasnim. 19 Ipak, kalif Omar kasnije je ostatke ovih siromašnih ljudi istjerao s poluotoka. 20 Upozorenje Abu Lubabe (Hisham, str. 686) to čini savršeno jasnim. Treba se bojati da ova priča također dokazuje da je Abu Lubaba poslan da zavede garnizon da se preda kako bi im spasio živote, čije je uništavanje ipak riješeno. Pitali su ga trebaju li se predati, a on je odgovorio ?? da ??: ali značajnom gestom ruke do grla, što je značilo da će njihova sudbina sigurno biti mesnica (Ibn Hisham, str. 688). Pripovijest nastavlja da je trenutak nakon što je Abu Lubaba "osjetio da je izdao Boga i apostola". Očito je da mu je naloženo da ih potakne na predaju, a jednako je očito da je ipak odlučena o njihovoj tragičnoj sudbini. To je još jedan dokaz da je arbitraža Sa'da bila samo podmetanje. 21 Musnad od ibn Hanbela vi 55, iii 207. 22 ib. iii 350. 23 Sira Nabavija na margini al-Halabija ii str. 150. 24 ib. ii str. 154. 25 Hisham str. 763, 4. 26 Povjesničari tvrde da ju je suprug zlostavljao. Svakako se izdaje kao da prema njemu nije pokazala ljubav ni živu ni mrtvu. Vidi Hisham str. 763. 27U slučaju Juwairiyye, stari povjesničari tvrde s najvećom slobodom da je prorok bio zadivljen njezinom ljepotom u trenutku kad ju je ugledao. Vidi Halabi ii str. 291, 292, gdje ljubomorna 'A'isha govori priču: "Juwairiyya je bila dražesna žena (hilwa) koju su muškarci čim su je vidjeli, postali zalutali s njom .... Ona je ušla, a tako mi Allaha, čim sam očiju na nju nego što sam bio zabrinut zbog njezina ulaska i znao sam da će je apostol Božji vidjeti u njoj upravo ono što sam i ja vidio. " Značenje je očito, a izričito ga objašnjava sljedeće: "Bio sam siguran da će joj se, kad je jednom vidi Božji apostol, diviti" (?? jer je znala ??, dodaje povjesničar, utjecaj ljepote na njega??). "Pa, onda je razgovarala s njim, a on joj je rekao: ?? Još bolje, platit ću otkupninu i oženiti se s tobom ??."Vidi također Hisham str. 729. Brak je iscrpljen upravo tog dana, ?? dan, inače, kad su drugovi mladoženja Juwairiyye silovali supružnike kod izvora Marasi '(vidi gore). Nadamo se da više nećemo čuti gore spomenutu novo-muslimansku pretvaranje. 28 Musnad od Ibn Hanbela, iii str. 123. 29 Odnosno, prije nego što oženi udovicu, muškarac mora pričekati najmanje tri mjeseca kako bi bio siguran da njezin prvi suprug neće imati dijete. Kada sam u "Prijekoru islamu" pogrešno izjavio da je Raihana ?? opet proslavljena ljepotica koja je također upravo izgubila muža iz Mohammedovih ruku ?? odveden u njegove zagrljaje odmah nakon pogubljenja, ozbiljno me na zadatak preuzeo poznati novo-muslimanski apologet iz Kaira zbog grubog neznanja. Zar nisam znao da bi sam zakon 'idde takvo što učinio nemogućim? Izuzetno sam požalio zbog klizanja. Ali ovaj gospodin nije smatrao prikladnim spomenuti ovaj slučaj Safiyya! Je li to bila neiskrenost? Ili je moje grubo neznanje uravnoteženo s njegovim? ?? Vidi također gore, gdje pokazuje da, s obzirom na određene okolnosti,zakon'idda je bila nebitna. 30 npr. Hisham str. 415-6, Waqidi str. 33; Tab. ip 1265. 31 op. cit. cit. ip 2 i dva puta na str. 3. 32 Hisham str. 415. 33 Caetani vol i, str. 358-9 i up. 34 Za neke od njih vidi prethodnu bilješku. 35 Arnold ( Propovijedanje islama , str. 30) jednako je nepovjerljiv. Činjenicama se suprotstavlja teorijama. Izuzetno je i prava je šteta kako se ova korisna knjiga kvari time što je kratka . Primjer za to imali smo već u njegovom tretiranju borbe u svetom mjesecu. Evo još jednog primjera. Uzmite ključnu točku predmeta prve ekspedicije protiv Kurejšija. Arnold : ?? "Nalazimo spomen nekoliko izviđačkih stranaka koje su u malom broju izlazile promatrati kretanje Kurejšija " (str. 30). Sad povjesničari : ?? (u prvom prepadu, ne u pratnji Mohammeda) "da presretne kurejske deve", Ibn Sa'd ip 3, Hal. ii, str. 134: ?? (na prvoj ekspediciji u pratnji samog Mohammeda, "radi presretanja kureiških deva" , Ibn Sa'd ip 4! Još jedna grubo obmanjujuća primjedba nalazi se u fusnoti na str. 30, gdje je izvršen prepad kuraiškog Kurza (vidi Muir, str. 207) donosi se samo s ciljem da se pokaže da su Kurejšije prakticirale prva neprijateljstva. Sada na prvom mjestu nema ni najmanjeg dokaza da su ovog pljačkaša poslali Kurejšiji: i što ćemo dalje reći , kada saznamo da se njegov prepad, kakav je bio, dogodio nakon što su Mohammed ili njegovi policajci već četiri puta izašli na teren! (Hisham str. 423, Tabari I, str. 1269). 36 Annali II str. 9, 10; Preporučujemo ovaj odlomak gospodinu Bukhsh-u i njegovim prijateljima, ali da bismo ih poštedjeli svojih osjećaja, suzdržite se od prevođenja. 37 Ed. Wellhausen, str. 190. 38 Ed. Wellhausen str. 224. Uzimajući u obzir da Waqidi spominje da je nekoliko mjeseci kasnije glava plemena želio mir s Mohammedom, a da se u međuvremenu nije dogodilo ništa važno, ne treba vrlo ozbiljno shvaćati ove neutemeljene tvrdnje o spletkama Khaybaritea. 39 Izuzetnu tradiciju bilježi Muslim. (ii str. 237) "Poslanik je dao mjerilo 'Aliju i rekao ?? Naprijed! I ne osvrćite se dok vam Allah ne da pobjedu. ??" Ali je otišao nekoliko koraka naprijed i zaustavio se, ne osvrćući se viknuvši van ?? Allahov Poslaniče, s kojim ciljem da se borim protiv ljudi ??? oni su otkupili svoje živote od vas, ili inače moraju kupiti svoje živote cijenom njih. " 40 Hal. III, 206. 41 Primjetit će se da u znak poštovanja prema muslimanima odbacujemo pojam osobnog neprijateljstva. Neka ti atentati budu "smaknuća" zamišljena i izvršena s neustrašivom, sudskom strogošću. 42 Bila je pjesnikinja i satiričarka i satirala je Mohammeda. Ne zaboravljamo da su moderna istraživanja (vidi Goldziherov Abhandlungen ) jasno pokazala da su ti hija pjesnici u to vrijeme imali neobičnu moć i da su se vlade morale plašiti mnogo više od njihovih satira. Dakle, neka joj satira bude veleizdaja. Još...! To je usput bio muškarac koji je "ženu učinio seksom gotovo svetim" (BN, str. 32). Mohammedov prezir prema "ženskom spolu" zloglasno se dokazuje iz tradicije. 43 Halabi I 67. 44 op. cit. cit. str. 239, 240. 45 Kraj pripovijesti Ibn Hishama str. 980 f. 46 Kao i u slučaju sina Abdallaha ibn Ubajja, Hišam str. 727. 47 Kao ovdje. 48 Vidi sljedeći incident. 49 Hisham str. 553. 50 lok. cit. cit. Kada je čuo da bi njegov brat imao najmanje oklijevanja da ga ubije , kaže se da je uzviknuo: "Tako mi Allaha, takva je religija divna religija" i nezadrživo prihvatio islam. Pitamo se što se misli o ovom argumentu za islamiziranje. 51 Ipak, upravo ona Sura koja je, nakon ovog užasnog incidenta, humano zabranila kažnjavanje mučenjem ili raspećem, naredila je da se razbojnicima, i muškim i ženskim, odsjeku ruke i slijede noge jedan za drugim ako zločin bili ponovljeni. Usput, trebamo li i ovo uvrstiti u svoj idealni kazneni zakon? 53 Muir str. 227 bilješka. 54 Hisham str. 458. 55 Waqidi str. 68. 56 Na to komentator: "Oprali su mu ruke u očaju zbog njegovog života i straha od Poslanikove ljutnje. 57 Musnad I 383. 58 Lok. cit. cit. la yanfalitanna ahadun minkum illa bifida'in aw dar-bati 'unq : "Neka vam niko ne pobjegne, osim ako ne plati otkupninu, ili mu u suprotnom odbiju glavu." 59 Armenske strahote, u kojima je alternativa islama ili smrti mnogo puta bila užasno predstavljena, Muslimani su s pravom predstavljali kao suprotne zakonu islama. Sumnjamo, međutim, da ih je vrlo mnogo muslimana opravdalo u svom srcu na osnovu gubitka prava sezmima iz pobune ?? izgovor koji se može razvući tako da stane u gotovo svaki slučaj. [sezmimmis = dhimmis ; web urednik] 60 Sumnjamo da je činjenica da su prve velike kampanje bile protiv Ljudi knjige ?? jer je izraz bio rastegnut da obuhvati čak i Perzijance ?? ublažio strogost Sure ix. Arapi su bili od prve osjetljivi na humanizirajuće i civilizacijske utjecaje. Istaknuto je kao vrijedno da su, kada je Indija dosegnuta, mnogobošci dobili privilegiju danaka, čime su zadržali glavu i svoj mnogoboštvo. Ipak, kad je Timur "sjevernu Indiju pretvorio u ruševinu", pretpostavljamo da je uspio sam sebi prilično dobro shvatiti slučaj. 61 Isaba I 453. 62 Halabi II str. 294. 63 Waqidi, str. 266, 7. 64 'Čini se da je Umar bio svojevrsni dobrovoljni poglavar suda, koji je u svakom trenutku bio posvećen raspravi o maču (vidi njegovo ponašanje nakon Badra). Čini se da je kasnija odgovornost uvelike povisila i proširila njegov karakter. 65 Lam yakhrug il hablu min 'unqika illa su'udan , Waqidi , str. 267. 66 Slučaj Abu Lubabe, kojeg je Mohammed poslao u parnicu s Bani Quraizom, pruža sličan slučaj sumnjive dobre volje. 67 Muslim II 237. 68 Zaharu bil 'islam wa ttakhadhuhu hannatan min al qatl . 69 Li yakun dhalik sababan l iftitah il qital wa li taqwa gulubu ashabihi 'ala l qitali shai'an fa shai'an, itd. Sv. I. str. 417. Ovaj je članak preuzet iz brošure objavljene privatno 1918. godine. Kasnije se pojavio i u The Moslem World , sv. ix, 1919, str. 25-57. Djela WHT Gairdner-a o ocjeni Muhammeda koji odgovara početnoj stranici islama

1Markus Groß Budistički utjecaji u ranom islamu? I. i II. djeo Budistički utjecaji u ranom islamu? I. i II. djeo Budistički utjecaji u ranom islamu? I. i II. djeo vidi: Ignaz Goldziher Outjecaju budizma na islam Bhakti joga (joga ljubavi / predanosti / predanosti Bogu ili ishtadevata) Bhakti-Yoga (Yoga der Liebe/Verehrung/Hingabe an Gott oder eine Ishtadevata) https://de.wikipedia.org/wiki/Bhakti-Yoga Markus Groß Buddhistische Einflüsse im frühen Islam? I.djeo 1. Polazište pitanja 1.1 Islam i budizam - dvije religije koje ne idu zajedno Na prvi pogled ideja povezivanja islama, strogo monoteističke religije koja je nastala na Arapskom poluotoku prema vlastitoj tradiciji, s budizmom, religijom bez osobne ideje o Bogu, čini se potpuno apsurdnom; jer je s teološkog ili prilično filozofskog stajališta veći kontrast teško zamisliti. Budizam izravno ne negira postojanje Boga, već ga barem izbjegava ili smatra nebitnim. Monoteistička koncepcija samo jednog života s božanskom presudom nakon smrti s Bogom kao sucem suprotna je budističkom učenju karme u kojem sva pozitivna i negativna djelovanja utječu na budućnost, bilo u ovom postojanju ili u kasnijoj inkarnaciji, također i ovom misao potpuno tuđa islamu. Ali suprotno je pitanje postoji li besmrtna duša. Opće je poznato da islam i kršćanstvo to potvrđuju bez rezerve - starozavjetni židovstvo još ne zna da su ljudska bića podijeljena na dva dijela. Budizam je uglavnom pogrešno prosuđivan zbog često citirane "migracije duše", jer je jedna od njezinih temeljnih izjava da je ideja besmrtne duše čista iluzija (sanskrit: "An? Tman" - "non-soul"). S druge strane, postoji doktrina "uvjetovanog nastanka 1 ". Sve što se obično može nazvati "ja", "sebstvo" ili "duša" je, dakle, svojevrsni snimak koji je "uvjetovan" okolnostima: dijete koje plače u kolijevki s vremenom može postati starac štaka. Drugi od dva oblika postojanja ovisi o prvom, ali u budizmu ne postoji kontinuitet nepromjenljive duše ili svijesti. Dojenčev odnos sa starcem usporediv je s onim između plamena na fitilju svijeće na početku i na kraju noći. Čak i u slučaju ponovnog rođenja, odnos dvoje pogođenih jedinki više je sličan onim dvjema svijećama, od kojih je jedna upaljena, a druga ne postoji stvarna veza između njih dvije. Nalazimo jednu posljednju fundamentalnu razliku u odgovarajućoj etici. Budući da je budizam poučavanjem karme ugradio kaznu i nagradu za dobra i loša djela u svoju koncepciju stvarnosti kao prirodnog zakona, da tako kažem, logično nema zakona, zabrana itd. Koje postavlja neko više tijelo vlasti, već takozvani "? Il? Ni" (Sanskrit: vrline) “, na koje se čovjek može dobrovoljno obvezati. Cilj u budizmu također nije raj - postoji samo jedno kao zaustavljanje između dva ponovna rođenja - nego oslobađanje od patnje (na sanskrtu: mok? A) i na kraju ne-preporod, ne-postojanje, izumiranje (sanskrit : nirv? na, Pali: nibb? na). Način za to je odreći se svih veza i vezanosti za život. Posebna posljednja točka na Zapadu je često pogrešno shvaćena, jer cilj nije samo napuštanje pohlepe, koristoljublja i opakosti, već i puštanje svih pozitivnih veza, primjerice onih sa vlastitom djecom. Prema budističkoj tradiciji, sam Buda je napustio svoju mladu suprugu nakon rođenja prvog djeteta i uspješno zamolio mlade očeve da učine isto. Jedna od optužbi protiv njega bila je da je mlade žene učinio "monaškim udovicama". Osnovna doktrina budizma mogla bi se ukratko sažeti u rečenici: "Odvojite se od svih veza (prema životu), onda prestanite patiti!" Islam je, s druge strane, zasigurno najzastupljenija svjetska religija. To ide toliko daleko da se ne pravi razlika između etike i zakona - kao što je to primjerice u kršćanstvu: ponašanje koje je u skladu sa Šar ?? a, ali neetično je u islamu nezamislivo. Ukratko, islamska se etika mogla sažeti kao "učini (upravo) ono što Bog želi, onda ćeš otići u nebo!". Veća razlika između dva religijska učenja stoga zapravo i nije moguća. Dakle, ako je budizam zaista utjecao na islam, to se teško može očekivati ​​u sadržaju vjere, već, ako je uopće, u vanjskim nastupima. Ali iz drugog razloga, pristup traženju odnosa između ranog islama i budizma - za razliku od odnosa islama i judaizma, kršćanstva i zoroastrizma 2 - mnogima se može činiti jednostavno apsurdnim, a to zbog povijesno zemljopisni argumenti: Prema narodnom mišljenju, islam u Meki i Medini, tj. tisućama kilometara udaljenom od najbližeg budističkog područja, njegov osnivač već je praktički definirao u obliku koji vrijedi i danas: Sve što danas čini islamski život učinio je Mu? Ammad na potpuno isti način, barem pred kraj života. Pa kako je mogao utjecati na ovu situaciju? 1.2 Sumnje o navodnoj islamskoj ranoj povijesti Ako pogledate bilo koju europsku enciklopediju i pogledate pod ključnu riječ "islam", uvijek ćete, kao i u praktički svim relevantnim uvodnim knjigama, dokumentarcima, informativnim programima itd., Pročitati u osnovi identične i dobro poznate prikaze rane islamske povijesti. Već u 1970-ima već je bilo dvojbi oko navodno nepobitnih činjenica kao što su Günter Lüling 3 , Wansborough 4 i Patricia Crone / Michael Cook 5 , ali njihova mišljenja i rezultati istraživanja jedva su se spominjali u standardnim djelima 6 ili su se samo spominjali u prolazu. Ozbiljne i temeljne sumnje u povijesnu vrijednost islamske tradicije u njezinoj ranijoj povijesti, međutim, posljednjih je godina sve više postavljala grupa istraživača koji su se sada okupili pod imenom INARAH . Kao rezultat toga, islam se pojavljuje kao religija koja ima svoje korijene u istočnoj Mezopotamiji sa središtem u Marwu. Ako se uzme ovo gledište rane islamske povijesti, koje se u mnogim dijelovima tek treba oplemeniti dugotrajnim istraživanjima, polazna točka za dodir između islama i budizma je znatno vjerojatnija, jer je područje oko Marw-a, kao i veći dio Afganistana, već bilo jako budističko okoliš. 2. Prve kontaktne točke između budizma i zapadnih područja Nije više moguće točno odrediti kada je budizam prvi put postao poznat u Europi, jer su dokazi ovdje premali. Sigurno ga je spomenuo Clemens iz Aleksandrije (Clemens Alexandrinus - ?????? ???????????, rođen oko 150 u Ateni - umro oko 215 u Aleksandriji), Grk Teolozi i crkveni pisci. Buddhi je napisao: "Indijci su sljedbenici učenja Bude, kojega su obožavali poput boga zbog njegove vrhovne svetosti" (Stromata, I.XV.71.6.) Ime navodno kršćanskog svetog Joasafata, čija je povijest preživljavanja po svim detaljima slična onome Budine, vjerojatno seže u budistički termin "Bodhisattva". Ali o budizmu je moralo biti poznato mnogo ranije: indijski kralj A? Oka, najveći vladar dinastije Maurya, pustio je u 3. stoljeću. v. U svim dijelovima svoga carstva urezao je budističke urede u stijene, koje su pored vlastitog veličanja bile namijenjene širenju budističkih ideja. Oni su najstariji pisani spomenici indijanskih jezika, budući da su se mnogo starije Vede prenosile samo usmeno. Jezik također nije klasični sanskritski, ali zanimljivo je da su to centralnoindijski dijalekti dotične regije u kojima su natpisi klesani, uz jednu zanimljivu iznimku: natpis pronađen u blizini današnjeg Kandahara u Afganistanu je dvojezični grčki i aramejski 7 . Također u Afganistanu se u umjetnosti razvio poseban stil koji se naziva "graeko-budistički", a u kojem je Buda, između ostalog, prikazan u grčkoj odjeći. Uz to se grčka književnost nekoliko puta spominje u indijskoj literaturi, uključujući u osnovnoj sanskrtskoj gramatici P ?? ini i u djelima K? Lid? Sas, na primjer u drami ?? kuntal? Poznata budistička skripta „Milindapañha - Pitanja za kralja Milindu“ opisuje razgovor grčko-indijskog kralja Menandrosa / Milinde 8 i redovnika o filozofiji budizma. Ali također u latinskoj i grčkoj literaturi postoje ideje koje podsjećaju na budizam, na primjer ideja migracije duše s Platonom i Markom Aurelom i ideja migracije duše kroz "fizičke omote" s gnosticima. Ovdje također treba spomenuti da su budisti možda spomenuti u španjolskim kronikama 9 . Nakon Crónice mozárabe u Španjolsku su došli Perzijanci koji su obožavali sunce i nosili "pullata demoniju" pred sobom. U ovom slučaju, sunce bi radije značilo kolo sa osam krakova, što simbolično znači "Plemeniti osmostruki put". Pomalo nejasan je pojam "pullata demonia", koji Thomas smatra porazom Budinog imena, vjerojatno ne izravno iz sanskrta ili Palija, već putem obilaska kasnog srednjeg iranskog jezika. Stvarno latinsko značenje pridjeva ovdje bi imalo malo smisla: "povući? Tus, a, um (od pullus - prljav od boje) - prljavo crno, v. Ožalošćeni”. Tumačenje je sasvim moguće ako se pomisli na oblike poput starog turskog imena Buda (Burxan / Bur? An), u kojima je "ddh" postao "r". Budući da se suprotstavljanje "r" i "l" u korist "l" uklanja na mnogim jezicima, takva zvučna promjena bila bi moguća. Ako se ta pretpostavka pokaže ispravnom, to bi značilo da bi budisti, zajedno s sljedbenicima monoteističke religije koja se prije smatrala muslimanima (u današnjem smislu), došli čak u zapadnu Europu. 3. Budizam i rani islam prema prethodnoj historiografiji Kao što smo vidjeli, budizam se proširio u Afganistan gotovo dva stoljeća nakon Budine smrti, zemlje čiji se snažni budistički lik lako može iščitati iz monumentalnih Bamijinih slika Buda, barem prije nego što su ga muslimanski fundamentalisti otkrili raznešeni: Nakon što je doživio i preživio uspone i padove političkog razvoja, budizmu je prvi put ozbiljno prijetio poraz od Sassanida 642. Jer sada je arapski vođa bio otvoren put u Srednju Aziju. Međutim, susret između budizma i islama nije odmah doveo do uništenja manastira i strašnog ubojstva redovnika kao kasnije u sjevernoj Indiji. Stoljećima su obje religije postojale rame uz rame na mnogim mjestima, uključujući B? Miy? N, gdje je vladar bio u 8. stoljeću. prešao na islam, ali tamo gdje su budistički samostani postojali više od stotinu godina. Dugo nakon uvođenja islama, čak i u vrijeme invazije Mongola u Merv u 13. stoljeću, budizam je mogao nakratko oživjeti. Doista, postoji mnogo dokaza o dugom kontaktu dviju religija: nedavno su se mogli prepoznati budistički tekstovi koje je muslimanski autor u 14. stoljeću preveo na perzijski. Oni pokazuju da je budizam još uvijek postojao u Iranu, čak iu ovom kasnom razdoblju. I u arhitekturi muslimanske su građevine dizajnirane prema budističkim modelima. Na primjer, čini se da se osnivanje teološke škole (medrese) temelji na osnivanju budističkog samostana. Ipak, u zapadnoj Srednjoj Aziji oko 1000. godine označilo je početak brzog pada budizma, tako da je važni muslimanski učenjak Al-B? R? N? (973.-1050.) Mogao je samo promatrati i opisivati ​​posljednje podnožje religije postavljanja. 10 Ovo dugo suživot islama i nemonoteističke religije je iznenađujuće, kao i arhitektonski utjecaj islamske zgrade od strane budističkih sustava. Kao središte budističke stipendije suvremenici nekoliko puta spominju Nava Vih? Ra (novi hram / novi samostan) u Balkhu na sjeveru Afganistana. Arapsko-perzijski oblik bio je "Nau Behar" ili "Navbahar". Navodno početkom 8. stoljeća, u vrijeme kada su pripadnici INARAH-a vjerovali da se islam tek počinje razvijati, navodni arapski autor Umayyad, al-Karmani, napisao je detaljan izvještaj o Nava Vihari, koja u originalu nije preživjela, ali je preživjela u djelu "Kit? b al-Buld? n - Knjiga o zemlji" iranskog Ibn Faq? h al-Hama ?? ni 11 . Očuvanje jednog djela u drugom zasigurno je sumnjivo, jer podsjeća na slučaj Poslanikove biografije (S? Ra) "Ibn Is ?? q", koja je spomenuta tek u pregledu Ibn Hiš? M 12 . Ovdje samo treba imati na umu da Don Kihot nakon uvođenja Cervantesa ne dolazi sam, već iz arapskog Cide Hamete Benengelí, a Cervantes ga je samo preveo. Takve priče o podrijetlu knjiga, koje su iznijeli i sami autori, često nisu ništa drugo do književni topoi koji su ili namijenjeni zaštiti autora u slučaju "opasnog" sadržaja - tada može tvrditi da zastupano mišljenje nije njegovo, ili se vjerodostojnost povećava pozivanjem na autoritet, tehniku​​koja je kasnije dovedena do krajnosti u Isnade. Bilo kako bilo, u spomenutom djelu, koje može ili ne mora biti tako rano, samostan je opisan na način koji je muslimanima lako razumjeti naglašavajući analogiju Kabi u Meki. Autor je posebno primijetio sljedeće sličnosti: - Obje zgrade su kamene kuboide. - Oboje su prekriveni tkaninom. - Oboje su okruženi vjernicima. - Vjerni se klanjaju obojici. Uzgred, opis tadašnje natjecateljske religije i dalje zvuči vrlo respektabilno. Čak i nakon osvajanja od strane muslimana, manastir je očito dugo bio u dobrom stanju, kako opisuje kineski hodočasnik Yi Jing 13 , koji je samostan posjetio 680. godine i opisao ga kao uspješnu školu smjera Sarv? Stiv? Da 14 . Prvi oružani sukobi s tibetanskim budistima dogodili su se oko 700. godine AD. Ali još uvijek su rekli da su među Abasidima (tradicionalno nakon 750. g.) Visoki (bivši) budistički dužnosnici. Tako je Ya? Ya ibn Barmak (<sanskrit: pramukha), unuk budističkog poglavara manastira Nava Vih? Ra, postao ministar abasidskog halifa ar-Raš? D (786. AD). U čuvenom katalogu knjiga Kit? B al-Fihrist 15 , koji se sastavljao u to vrijeme, nalazi se popis budističkih djela, poput "Kitab al-Budd", arapske verzije računa o Budinom prošlom životu 16 . U ovoj situaciji ne može biti sumnje u rane kontakte budista i muslimana, ako ih neko želi nazvati takvima. Pored toga, još uvijek nerevidirani tekstovi koji su pronađeni u blizini Bamiyana vjerojatno će donijeti novi uvid u to, s tim da je već dostupno prvo preliminarno izvješće Maximiliana Burckharta. 17 U spomenutoj publikaciji Maximiliana Burckharta navodi se da se istraživačka skupina koja obrađuje nalaze u početku koncentrira na tekstove novijeg datuma (2. - 8. stoljeće), s nekim od tekstova koji se odnose na najstarije preživjele tekstove Pripadaju budizmu. Do sada su bila posebna zanimanja dva teksta, od kojih prvi pripada Maha-yana smjeru i pokušava ublažiti „stranost“ budizma: Sada pronađena sutra pokazuje mogući izlaz izbacivanjem neizbježne vlade. Religija i politika postaju kompatibilni. Na taj način daje osnovu da budizam uopće postane državna religija i postigne svoj najveći procvat. Između ostalog, to znači da je smrtna kazna vrlo dobro prihvaćena u budističkim zemljama. Iznenađujuće jer je zabrana ubijanja središnji imperativ budizma. (Str. 3) Međutim, drugi tekst obrađen u izvješću vjerojatno je još zanimljiviji: Drugi tekst sadrži pozive raznih Buda, pa je to vjerojatno mali molitvenik za samostanski život. Ništa posebno, trebali biste pomisliti. A ipak je riječ o krajnje neobičnom tekstu. Napisana je na baktrijskom, centralnom iranskom lokalnom jeziku. Međutim, sam font je kurzivni Graeco-Bactrian, znakovni sustav pod utjecajem helenista. Istraživačka skupina bila je zaprepaštena i napisom: Molitve se ne zabijaju na lišću breze ili palmi, već na koži. Budući da se budistička zabrana ubijanja proširuje na sva živa bića, iznenađujući materijal. Prema Jens-Uweu Hartmannu, jedno moguće objašnjenje glasilo je da se radi o vrsti putničkog područja koje bi prirodno bilo izloženo velikim teretima. Međutim, budući da je tekst u svetu budistički sveti, upotreba vrlo napornih pisaćih materijala bila bi razumljiva. Ova vrlo posebna kombinacija budističkog sadržaja, grčkog pisma, iranskog jezika i zapadnjačkog teksta i tekstualnog materijala daje knjižici gotovo jedinstveni status. (Str. 3) No, najzanimljiviji tekstualni fragment je onaj posljednji u kojem piše: Posljednji primjer indologa je i znanstvena senzacija. Ulomak je dio takozvane Sukhavati-Vyuhe i također Mahayanasutra. Fokus je na transcendentnom Buddha Amitabha i opisu njegove para-poput "čiste zemlje" Sukhavati. Kao i kod prvog primjera, i ovo je tekst koji je navodno napisao sam Buda. Izvorni budizam nema pojma o raju. Umjesto toga, njegov je cilj prekinuti samsaru, vječni, bolni ciklus života, smrti i ponovnog rođenja i pronaći spas. (...) Međutim, za neke istočnoazijske, posebno kineske i japanske oblike budizma, ponovno rođenje u raju Amitabhe je središnje vjerovanje. Oni propagiraju ponovno rođenje u rajskom stanju. Do sada su istraživanja pretpostavila da ova značajna promjena sadržaja vjerovanja vjerojatno neće doći iz osnovnih zemalja budizma. Umjesto toga, mislilo se da je to mješavina budističkih i lokalnih vjerovanja. U kršćanstvu se to može primijetiti, na primjer, u miješanju kršćanske epifanije i poganskog zimskog solsticija za božićni ritual. Sukhavati-Vyuha iz Bamiyana u Afganistanu, da tako kažem, pruža vezu koja nedostaje između središnjeg i središnjeg predstavlja istočnoazijski budizam. Sukh? PDV? je, kao što je već spomenuto, ime "Čiste zemlje" Budinog amita? bha 18 smještene na "zapadu". Tamo bi ljudi koji još nisu zreli za budizam trebali biti u mogućnosti da se rađaju u kojem mogu dostići prosvjetljenje. Jedan od načina da se dosegne do ove zemlje je snažna želja da se to učini, što se, na primjer, izražava u recitaciji litanije poput imena Amit? Bhas više od stotinu puta. "Čista zemlja (tibetanski: bDe-ba-can - ?????????)" opisana je kao da nije patila i obdarena raznim radostima: Nadalje, riputra, svijet Sukh-Vat? u cijelosti je okružen sa sedam pojasa terase, sedam redova palmira i mreža malih zvona, sjajnih i prekrasnih za gledanje. (...) u svijetu Sukh? Vat? postoje ribnjaci sa sedam vrsta blaga, sadrže vodu koja ima osam dobrih svojstava i prekriveni su draguljima s draguljima 19 . Na Burckhartu se spominje još jedna važna točka, a to je da su tekstovi dostupni i od mahajanista i iz različitih škola Hinayane, tj. Da su tekstovi došli iz regije u kojoj je došlo do intelektualne razmjene i nadmetanja ideja. Dobro čitljiv pregled povijesti Afganistana i budizma od 5. do 8. stoljeća nalazi se na početnoj stranici Aleksandra Berzina 20 . Sljedeće su činjenice iz spomenutog razdoblja posebno zanimljive: 1. Početkom 4. stoljeća, bijeli Huni (Grci poznati kao Heftaliti, a Indusci Turushkas) osvojili su Afganistan od Sassanida i ubrzo prihvatili budizam. 2. 560. zapadni Turci osvojili su zapadna područja Srednjoazijskog svilenog puta i prodrli kroz tadašnju Baktriju, gdje su također prihvatili budizam od lokalnog stanovništva i izgradili novi budistički samostan u Kapiši 590. godine. 3. 708. Umayyadi su protjerani iz Baktrije i uvedeno je "fanatično budističko pravilo". Opat Nava Vihara, koji je u međuvremenu prešao na islam, bio je obezglavljen. Intermezzo, međutim, nije dugo trajao, a 715. godine Bactriju je ponovno zauzeo arapski general Qutaiba. 4. Nakon ponovnog osvajanja, međutim, nisu poduzete stroge protumjere, kao što bi se moglo očekivati, ali Nava Vih? Ra je ostala središte, kao što dokazuje već spomenuti kineski hodočasnik Yì Jìng. Tadašnji "islam" možda nije imao isti pogled na džihad kao danas. 5. Najinteresantnija stvar odnosi se na domoroce koji bi trebali biti misionizirani iz perspektive islama (u tadašnjem, a ne današnjem smislu): Islam se postepeno etablirao u Baktriji među vlasnicima zemljišta i višim, obrazovanim, urbanim klasama , kojima je privlačio zbog visokog stupnja kulture i znanja. Da biste proučavali budizam, morali ste se pridružiti samostanu. Nava Vihara, koja je i dalje radila u ovom razdoblju, bila je ograničena u kapacitetu i zahtijevala je opsežnu obuku prije nego što se pridružila. Islamska civilizacija i njena proučavanja, međutim, bila su pristupačnija. (Naglasak autora) Ako ste pokušali misionizirati školovane budiste, morali ste biti privlačniji od konkurencije. Nedostatak budizma opisan je u tekstu: Budizam je religija za redovnike, a ne za ljude koji u životu imaju obje noge. 4. Osnovna razmatranja pri uspoređivanju religija 4.1 Paralelni razvoj ili utjecaj Sljedeća poglavlja imaju za cilj istražiti moguće budističke elemente u islamu. Stoga se moramo zapitati postoje li elementi islama kako je nastao i predstavljen danas koji sežu u budističke korijene. Ne bi se trebalo raditi o slučajnim sličnostima ili paralelnim zbivanjima, nego o elementima za koje je vjerojatno da imaju svoje porijeklo u budizmu. U ovom trenutku, moramo biti svjesni nekih temeljnih poteškoća koje su neizbježne u takvoj istrazi. Prije svega, nemoguće je ne pronaći barem neko zajedničko stajalište pri uspoređivanju dviju religija, društvenih oblika ili kultura. Prisustvo muškaraca ili žena, koji su odvojeni od svijeta na području posvećenom religiji i posvećuju svoj život religiji, može se naći u mnogim kulturama (budistički, daistički i kršćanski redovnici i redovnice, rimski vestaci itd.) , Ovakva prisutnost sama po sebi nikako nije dovoljna za uspostavljanje veze. Čak i jedna ili dvije zajedničke stvari, poput pravila zajedničkog života (čednost, siromaštvo, vegetarijanstvo, itd.), Još nisu dovoljni razlozi da to prihvatimo. Zamislite samo nešto što je današnjem narodu nerazumljivo, kao što je religiozno određena dobrovoljna kastracija koja se dogodila u kršćanskom pravoslavnom Skopzenu (ruski: ??????; kraj 18. stoljeća do Staljinove ere), Rimski sljedbenici Cybele, a također i daoistički redovnici 21 u Kini. Činjenica da se čak i o dalekosežnom samoponižavanju može razmišljati bez vanjskog uplitanja pokazao je pad sekte "Nebeska vrata", što je izazvalo senzaciju u Sjedinjenim Državama 1997., kada je 38 članova počinilo samoubojstvo u isto vrijeme kada se pojavio kometa Hale Bopp , vjerujući da je iza njega skriven svemirski brod, da se mogu montirati samoubistvom. Bilo je manje-više poznato da su članovi sekte živjeli u asketskom životu, ali kad je obdukcijom leševa pronađeno da je nekolicina muškaraca vjerojatno kastrirana neko vrijeme prije, bilo je iznenađenje. Najviše zabrinjava bizarna priča bila je ta što je većina kultnih članova računalne industrije bila uključena u web dizajn. Zastrašujuće je za što su sposobni ljudi koji obavljaju visokokvalificirane i inteligentne poslove u svakodnevnom životu kada su u pitanju navodne vjerske ili "duhovne" zasluge. 4.2 Jasan primjer utjecaja U nastavku će se neki primjeri koristiti kako bi se pokazalo koliko značajne paralele i sličnosti mogu biti. Prvo se ispituje primjer jasnog utjecaja jedne religije druge. To je hram na Tajlandu, Wat Nivet Dhammaprawat (???????????????????), koji tajlandski autori otvoreno nazivaju "budističkim hramovima izgrađenim u kršćanskom stilu". Naziva se, pri čemu su redovnici koji žive u hramu autor arhitektonski stil odredili kao "gotički": 4.3 Jasan primjer paralelnog razvoja Pronalaženje primjera čistog paralelnog razvoja teže je nego što se na početku moglo pomisliti, jer uzajamni utjecaj može biti vrlo star ili se također može povezati s vezom koja je već odavno izumrla. Unatoč tome, japanska hramska zvona i europska crkvena zvona prilično su jasan primjer paralelnog razvoja. Hodočašća su također institucija koja je nastala na različitim kontinentima, na primjer, također u andskoj regiji, i koja se nesumnjivo vraćaju prirodi same religije. 4.4 Nejasni primjeri Dobar nejasan primjer je dobro poznati „Salomonov sud“ iz Biblije, koji u sličnom obliku postoji i u budizmu 22 . Međutim, ovdje dotično dijete ne bi trebalo biti posječeno mačem, ali prava i lažna majka - vještica - treba imati dijete s poteškoćama, pri čemu se prava majka prestaje povlačiti od sažaljenja kad dijete počne vrištati. Preseljenje motiva iz Indije na Bliski Istok ili obrnuto je sasvim zamislivo, ali isto je tako i neovisno promatranje onoga što je nesebično odricanje istinska majka sposobna. Metafora "puta" pojavljuje se i u mnogim religijama (Novi zavjet: hodós; budizam: m? Rga; Koran: sir ?? a; taoizam: dào (?)) I tako se očigledno lako koristi u religiji da je pojava Pojam može biti i slučajnost. Također je u prirodi religije da se od vjernika traži "pokornost", tako da je (tradicionalno) značenje Isla ? m odgovara sličnoj u hinduističkoj jogi , riječi koja izvorno znači "konj (konji ili vlakovi volovi)", a povezana je s njemačkom riječi "jaram", a tek je kasnije dobila širok spektar značenja koja ima danas. U Bhagavadg? Ta to se najbolje može prevesti kao „podvrgavanje volji Božjoj“, pri čemu je najčešće značenje meditativne gimnastike u drevnoj Indiji danas bilo samo jedno - i prilično rijetko - 23 . Dakle, ovdje može biti utjecaja, ali to nije ni dokazivo ni vjerovatno. Primjer iz područja arhitekture bila bi posebnost okrugle, gotovo polukružne, konusne strukture koja se može naći u budističkim stuppovima, kao i u islamskim građevinama i kršćanskim crkvama. Isto tako, vrsta luka u budizmu i islamu iznenađujuće je slična. Drugi nejasan primjer je opetovano ponavljanje litanija Božjeg imena od strane skupine vjernika: U budizmu se to događa prije svega u Mah? Y? Na varijanti, s imenom Buddha ili Amit? Bhas 24 poput mantre u Recitira se stalno ponavljanje, ponekad uz istovremeno gledanje Budine slike ili vizualizaciju, npr. zalazak sunca. Slična je praksa i među članovima "Međunarodnog društva za svjesnost Krišne" (koji se u tisku najčešće naziva "učenici Hare Krišne), koji su bili osobito česti u narančastim odijelima u zračnim lukama i parkovima kasnih 1960-ih , "Maha Mantra" koju su recitirali potječe iz Bhagavadga? Ta i žalba je Krišne i Rame, dvije reinkarnacije Višnua, koji su u ovoj sekti praktično ekvivalentni Bogu. Mantra je: Hare K ??? a Hare K ??? K ??? a K ??? a Hare Hare Hare R ? ma Hare R ? majka R ? ma R ? ma Hare Hare 25 Također se u S? F obredu? Ikr, Božje ime koristi u vokativu, tj. „Y? sve? h ", ponekad i„ y? h? "(Oh [vi] on!) ili islamska tvorevina neprestano se ponavlja, pri čemu se u potonjem slučaju tijekom recitacije sve više slogova izostavlja, pa je recitacija stoga brža. Pitanje je sada je li to paralelni razvoj ili se fenomen temelji na međusobnom utjecaju. Prilikom odgovora na ovo pitanje mora se uzeti u obzir medicinski aspekt: ​​Ponavljanje imena ili mantre često dovodi do vrlo brzog udisaja i posljedično do hiperventilacije, što znači da je krv pretjerano obogaćena kisikom, a tlak CO 2 u arterijskoj krvi pada , Ovo sužava krvne žile - također u mozgu - i dovodi do nedovoljne opskrbljenosti područja mozga uz istodobno povećanje pH arterijske krvi. Rezultat je stanje transa s halucinacijama u najekstremnijem slučaju. Ova jednostavna metoda stupanja u trans bez skupih lijekova sigurno je otkrivena na mnogim mjestima širom svijeta čistom (i čestom) podudarnošću (npr. U nesputanom protoku govora), kao i nekim drugim, čisto medicinski razumljivim načinima stvaranja trans stanja, npr. Oduzimanje sna, posta, lišavanje tekućine, bol, hipermotorne funkcije (npr. Ples), uskraćenost ili prekomjerna stimulacija itd. Tužna paralela može se naći kod djece ulice na svim kontinentima, koja su to zasigurno otkrila bez međusobnog uplitanja i samo slučajno da njuškajuće ljepilo dovodi do opijenosti. Međusobni utjecaj nikada nije u potpunosti isključen u takvim slučajevima, posebice jer drugi aspekti sufizma također sugeriraju određeni afinitet prema budizmu, ali pojavu nije potrebno objašnjavati. Čak i ako postoji veza između pojedinih slučajeva, to također može proći kroz nekoliko posrednih faza ili posrednika. Povremeni književni topoi, koji se mogu povezati i s arhetipskim ljudskim ponašanjem, također nisu konačni. Znači Ibn Warraq 26 spominje pjesnika Ab? l? at? hiyya (AD 748-828), koji se u svojim pjesmama može obratiti na Buddhu sljedećim riječima: Ako biste vidjeli najplemenitije čovječanstvo, Evo monarha u prosjačkoj haljini. Ako ovo stvarno aludira na Buddhu, to bi značilo da je gruba biografija Budde čitateljima trebala biti poznata u prva dva stoljeća. Međutim, položaj ne pruža nikakve dokaze za to, budući da svjetska literatura - pa čak i svjetska povijest - napunjena je kraljevima koji su postali prosjaci dobrovoljno ili nedobrovoljno. 4.5 Svjesno preuzimanje radi olakšavanja misije Nalazimo prilično jasan slučaj namjernog usvajanja vjerskih elemenata iz druge religije u „kršćanskom“ Božiću, koji nema nikakvu osnovu u Novom zavjetu 27 . Božić je uveden u Rim tek oko 4. stoljeća, a datum (25. prosinca) identičan je festivalu "neporaženog boga sunca (sol invictus)". To je "reinterpretacija" postojećeg festivala u lakše misionarske svrhe. Ako se u novoj religiji nešto već zna, osjećat ćete se više kao kod kuće kao obraćenika. Također u starom saksonskom Heliandu, evanđeoskom skladu iz ranog srednjeg vijeka, postoje mnogi odjeci germanske religije, što bi trebalo olakšati krštenje njemačkih naroda, koji su bili samo djelomično i samo površno zanemareni. Sličan taktički pristup primijećen je u kristijanizaciji Latinske Amerike, gdje su elementi starih religija svjesno reinterpretirani. 4.6 Kriteriji za utjecaj Jasnu naznaku izvorne veze dobijate samo kada je čitav niz elemenata sličan, a posebno kada su neki od tih elemenata u sukobu s onim što biste očekivali. U slučaju islama imamo takav element religije, koji je konačniji za odnos, ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: - Element nije prisutan u jednoj od okolnih monoteističkih religija (kršćanstvo, judaizam, zoroastrizam) i također se ne prijavljuje za arapsko paganstvo. - Element vrijedi samo u posebnom okruženju ili u određeno vrijeme i u jasnoj je suprotnosti s drugim islamom. Takve paralele su znatno vjerojatnije, ali imaju samo vrijednost ako postoji nekoliko takvih slučajeva. U nastavku će se glavni fokus staviti na paralele koje ispunjavaju ova dva uvjeta. 5. Sličnosti između islama i budizma s većom dokaznom vrijednošću 5.1 "Namjera" u islamu i budizmu: "Niyya" i "Cetana" Središnji izraz u islamu je izraz "niyya", što se možda može definirati kao "unutarnja izjava o namjeri prije izvođenja vjerskog čina". Molitva vrijedi u islamu samo ako je prethodno postojala unutarnja namjera da se ona izvrši. U uputama za provedbu hodočašća za muslimane koji govore njemački jezik 28 , pojam "Niyya shvatiti" novostvorenog na njemačkom jeziku javlja se gotovo na svim stranicama. Međutim, iznenađuje činjenica da se niti riječ "niyya" niti ovaj pojam ne pojavljuju u čitavom Kur'anu. Međutim, u budizmu postoji nekoliko nevjerojatnih paralela. Jer to što će dobiti lošu ili dobru karmu ne ovisi o rezultatu akcije, nego o namjeri, na sanskrtu i na Paliju: cetan ?. Riječ je prodrla i u druge jezike, poput tajlandskog, kao kulturnu riječ, gdje je uobičajena riječ za "namjeru". Djelo (karman) je pokret volje (cetan?), Što se prevodi u fizičke, jezične i mentalne radnje (A. III, 415). Dapače, raniji indijski mislioci vidjeli su materijalnu tvar, virus koji inficira organizam. Veliko znanje Bude bilo je prepoznati mjesto "djela" u umu, a to znanje određuje cjelokupni razvoj budističke filozofije. Djelo je samo stvarno djelo i važno je ako je svjesno, promišljeno i željeno 29 . Ideja se također logistički vrlo dobro uklapa u svjetonazor budizma, jer se, na primjer, loša karma ne stječe kršenjem božanske zapovijedi, već se smatra nekom vrstom samopoštećenja kroz zlo djela, pri čemu zlo ne ovisi o rezultatu ali po namjeri. Suvremeni pravni sustav zapadnih država zauzima slično mišljenje. Tko slučajno nekoga ubije, nije ubojica, ali onaj tko pokuša strijeljati nekoga promašajima za koje vjeruje da je prava municija, bit će kažnjen. Značenje "cetana?" Opisano je u budističkim spisima kako slijedi (Anguttara Nikaya, Nibbedhika Sutta) 30 : Cetanski? Ha? bhikkhave kamma? vad? mi, cetayitv? kamma? karoti k? yena v? c? ya manas?… Volju, monasi, zovem radnom, jer nakon što je poželite, to možete učiniti u djelima, riječima i razmišljanjima. Važnost namjere u budističkom razmišljanju može se vidjeti i iz činjenice da se drugi pojam sa sličnim značenjem čak spominje kao ključni pojam u "Osmom dijelu puta 31 ", naime na drugom mjestu pod izrazom sanskritski: samyak-sa? Kalpa i Pali : samm? -sa? kappa , najbolje prevedeno s "raspoloženjem" ili "namjerom". Ipak, treći središnji pojam budizma ovdje zaslužuje spomenuti, onaj "pažljivosti". Izraz je pretposljednja točka „plemenitog osmostrukog puta“ (koji se naziva i „ispravnim razmišljanjem“). Na engleskom se termin pali (samm? Sati; sanskrit: samyak-sm? Ti) obično prevodi kao „pažnja“, ponekad se izjednačava i s meditacijom. Podrazumijeva se stav koji bi se mogao opisati kao stalno aktivno promatranje tijeka vlastitih misli . Ovaj osnovni stav - budist bi trebao svjesno provoditi sve radnje, čak i najonalnije - gotovo potpuno odgovara pojmu „niyya“: Molitva je valjana samo ako se provodi kao molitva u aktivnoj svijesti 32 . 5.2 Hodočašće (? A ??) u Kuranu Druga paralela odnosi se na islamsko hodočašće u Meku, koje bi prvo trebalo ukratko predstaviti radi boljeg razumijevanja: U Kur'anu se pojavljuje pojam A ?? u Sura 2: 196-203 više puta na 33 : ???????????? ???????? ????????????? ?????? ?????? ???????????? ????? ??????????? ???? ????????? 196 što? l-? a ?? a wa-l-? umrata li-ll? hi fa-? in? u ?? irtum fa-m? staysara mina l-hadyi 196 Provedite (veliko) hodočašće ( ha ?? ) i posjet ( ? Umra ) (sa svim njegovim obredima) u službi Božjoj (w .: za Boga)! A ako vas ometa (neprijateljski otpor (?) U obavljanju hodočasničkih ceremonija), tada (donesete pomirenje za žrtvu) ono što je povoljno (za vas)! Tekst se nastavlja u odgovarajućem odlomku: I ne brinite dok žrtvene životinje ne dođu u svoju klaonicu (u sveti kraj Meke)! - A ako je neko od vas bolestan, ili ako mu glava smeta (svrbež i štetočina) (i zbog toga mu je prije kosa prerano ošišana), mora osigurati zamjenu postom ili milostinjom ili žrtvu životinje radi klanja. Ali ako ste sigurni (i možete provesti hodočasničke ceremonije bez da očekujete neprijateljski otpor), i ako (onda) netko iskoristi priliku da posjeti ( ? Umra) osim (veliko) hodočašće (što prekid stanja posvećenja), dakle (mora se žrtvovati zbog prekida stanja posvećenja) na žrtvenim životinjama (što je pristupačno) (za njega). A ako neko ne nađe načina (ponuditi žrtvene životinje), mora postiti tri dana tijekom hodočašća i sedam nakon vašeg povratka (iz Meke u Medinu). To čini deset dana zajedno. To se odnosi samo na one čija rodbina ne živi na svetom mjestu štovanja. I bojte se Boga! Morate znati da Bog žestoko kažnjava. 197 Hodočašće se odvija u poznatim mjesecima. A ako netko u njima krene na hodočašće (on ulazi u stanje posvećenja :) Tijekom hodočašća ne smije se odnositi prema ženama, počiniti bilo kakvo negodovanje i ne svađati se. Bog zna koje dobre stvari činite. I osigurajte sebi hranu (za ahiret ?!)! Najbolji način jesti je strah od Boga. (Zato) strah me se, ti um! Ono što je upečatljivo prvo su mnoga objašnjenja u zagradama koja daju dojam koliko je arapski arapski tekst bez konteksta hodočašća kakav ga danas poznajemo. Ako niste znali ništa o islamskom životu i ovisili ste samo o čistom arapskom tekstu, ovaj bi pasus bio težak za prevesti. Paret je to također svjestan, jer u odgovarajućem komentaru 34 piše na 2: 196 (str. 41): Ovaj je stih teško protumačiti, čak i ako ga unaprijed podijelite sa Snouckom Hurgronje, Het Mekkaansche Feest, str. 51-54 i 82-91 (Verspreide Schriften I, str. 36-38 i 56-61) i njegovim dijelom odnosi se na društvo udaibija (u 6 dH), drugo se odnosi na oproštajno hodočašće (10 dH). Malo kasnije nastavlja: Snouck Hurgronje, citiran gore, na str. 52 (37), sljedeće dvije interpretacije za cijeli kontekst: 1. "Ako naiđete na otpor kad stignete u sveto područje, onda uzmite svoju stoku i deve posvećene žrtvenim životinjama sa sobom i ne gnjavite glavom dok ne budete silom ušli u Božju kuću." 2. "Ako ste spriječeni u obavljanju? A ?? (koji je vezan za određeno vrijeme), onda ne odmarajte dok nemate svoje za? a ?? određene (ili: one koje treba nadoknaditi za ono što niste postigli? a? vi?) na žrtvenom mjestu žrtvovanja žrtvovane životinje, pokazujući tako da svetu kuću ne obožavaju samo vi, nego da ste voljni i sami iskoristiti svoja prava tvrditi o tome. " Postavlja se i pitanje koja su dva ključna pojma? A ?? i? Umra, što je Paret prema današnjem značenju preveo kao „hodočašće“ ili „putovanje u posjetu“, jer su ga možda nazivali u preislamsko vrijeme. Današnje tumačenje da je samo jedno hodočašće tijekom hodočasničkog mjeseca bilo? A ?? se odnosi na to, ali se tijekom preostalih mjeseci kao "izletničko putovanje" vjerojatno seže do početka 2:197: al-? a ?? u? ašhurun ​​ma? l? m? do 35 hadž priznao mjesecima Paret: " Hodočašće se odvija u (poznatim) mjesecima". Osim što je Paret dodao glagol u ovom slučaju bez stavljanja u zagrade 36 , navodno je logičan zaključak da hodočašće izvan određenog vremena nije? A ?? je i zato vjerojatno spomenuto? Umra mora biti! U komentaru Paret preuzima pogled Snoucka Hurgronjea (str.41 f.): Snouck Hurgronje (Het Mekkaansche Feest, str. 80f./ Verspr. Geschr. I, str. 55) sumnja da su samo dva mjeseca ?? l-qa? tamo i ?? podrazumijevaju se l-? i ?? a, iako se umjesto množine očekivanog dvostrukog oblika šahr? n upotrebljava oblik množine ašhur. Ali mozda mislite i da je izraz? A ?? koristi se u širem smislu, naime za veliko hodočašće ("a" u užem smislu) i za malo hodočašće ("umra"). Trebalo bi, međutim, pretpostaviti da, kad je Mohamed proglasio ovaj ajet, namjeravao je nastaviti primjenjivati ​​"umru na ra", što je ranije bilo uobičajeno, ali kasnije je postalo van prakse. Onda biste mogli koristiti množinu ašhur tijekom tri mjeseca ?? l-qa? tamo, ?? odnose se na mene i Ra? ab. Međutim, toj se interpretaciji suprotstavlja činjenica da u prethodnom stihu postoji jasna razlika između? i? umra se razlikuje. Ovi pokušaji tumačenja i Paretov objašnjivi prijevod arapskog originala čine jednu stvar posebno jasnom: Tekst je toliko mračan da ga se može razumjeti ili čini se da postaje bolji ako se uzme u obzir trenutna hodočašća. Čak je i tada tekst kontradiktoran, jer se hodočašće išlo samo mjesec dana od pamtivijeka, naime tijekom ?? l? i ?? a. Da imate samo tekst i nemate saznanja o praksi islama, vjerovatno nikada ne biste dobili gornja tumačenja. Također i nadasve stvarno značenje dva ključna pojma? A ?? i? umre su potpuno nejasne. Arapska riječ za hodočašće, "A ??", u međuvremenu je usvojena kao arabizam na gotovo svim zapadnim jezicima, ali izvorno znači prije svega samo "festival". U Bibliji se koristi i odgovarajući hebrejski glagol: Izlazak 23:14: ??????? ???????? ?????? ??? ??????????? - š? loš r? gal? mt ?? og l? ba-š? n? h - tri puta godišnje biste trebali slaviti zabavu za mene. 37 Kad bi se moglo naterati da čita Kur'anske tekstove bez sekundarnih pokušaja objašnjenja kasnijih komentatora i Muhammedovih biografa i umjesto toga se oslanja na filološke alate, sasvim drugačiji ne bi došao samo u ovom slučaju Sense out. Prije svega, temeljna pogreška u mišljenju osnova je svih objašnjenja za tamna mjesta u Kur'anu koja su nacrtana dlakom: Riječi koje se pojavljuju u tekstovima uvijek se temelje na značenju koje danas imaju arapski jezik (ili još od vremena komentatora), a prije svega na ključnim religijskim pojmovima koji su relevantni za ciljnu skupinu tekstova morao je barem djelomično biti misioniziran , uopće nije mogao imati to značenje. To se može usporediti s kršćanskim konceptom „krštenja“, koji se, primjerice, pojavljuje u priči o Isusovom krštenju „Ivana Krstitelja“. Grčki glagol "baptíz?", Koji se ovdje koristi, ne znači ništa drugo nego "uroniti, uroniti", a koristi se, između ostalog, i u sceni sakramenta kada Isus "uroni" kruh u vino. Dva njemačka izraza "krstiti (<duboko)" i "roniti" izvorno su samo dijalektalne varijante istog glagola, samo pomislite na paralelne podudaranja riječi kao što su njemački "zrak" i nizozemski "lucht". Stoga je posve nedopustivo i ne bi padalo na pamet niti jednom ozbiljnom teologu da poveže Isusovo krštenje u Jordanu s današnjim kršćanskim krštenjem; Umjesto toga, to je bila obredna kupka koja je trebala simbolično očistiti od grijeha. Upravo se ta greška neprekidno čini u znanosti o Kur'anu, jer se sve što se tamo nalazi uvijek tumači iz perspektive kasnijeg islama, koji je tijekom stoljeća rastao i „projicirao“ na mnogo kasnije ideje o podrijetlu. Čak i u slučaju hodočašća, izgleda da bi se kasnije ili potpuno drugačije ideje nasilno nametnule u osnovi neshvatljivom tekstu. Međutim, preciznija filološka analiza ovog mračnog mjesta otišla bi daleko izvan okvira ovog članka i stoga mora biti rezervirana za kasniji rad. Sada želimo razmotriti moderan opis hodočašća njemačkog obraćenika Ahmada von Denffera, kao i druga mjesta hodočašća, koja su na Internetu dostupna muslimanima iz različitih aspekata: 5.3 Muška odjeća Na stranici 12 u v. Pročitajte Denffer 38 : Muškarci nose dvije bijele neprozirne krpe u ihramu 39 , svaka veličine oko 1 mx 1,80 m, koje ne smiju imati šavove. Šal za kuk (isar) vezan je oko trbuha. " "Ihram" je stanje u kojem se vjernik nalazi od službenog početka do službenog kraja hodočašća. Ali postoji detaljniji opis odjeće u oglasu ?? (Ured 3:53) 40 : Jednom je čovjek upitao: Allahov Poslaniče, kakvu odjeću može čovjek obući kad je u stanju posvećenja (Ihrama)? Allahov Poslaniče, Allahov blagoslov i spas na njega, rekao je: Ne smiješ nositi sljedeće: košulju, turban, pantalone, buru i kožne čarape; osim ako ne možete naći sandale. U ovom slučaju možete obući kožne čarape, ali tek nakon što ih očistite ispod gležnja tako što ćete odsjeći kožu. Nadalje, nije vam dopušteno da nosite odjeću koja sadrži tragove šafrana ili ratne (žute biljke) boje. Spomenutu biljku (????????? - al-wars) Muhammad Ali Maulana 41 tumači u fusnoti na sljedeći način: Ovo? Oglas? objašnjava što hodočasnik ne bi trebao nositi kad dođe u takvo stanje ako i ja. Muškarci su nosili samo dva bešavna pokrivača, plahta koja seže od pupka ispod koljena. (iz? r) i plahta koja pokriva gornji dio tijela (osloboditi se). dok su žene nosile svoje obične jednostavne haljine. Ratovi su biljke s kojima se odjeća boji. Odjeća obojena u crveno ili žuto je zabranjena. Zabranjeno je nositi žute ili crvene haljine. U praksi potrebna odjeća izgleda ovako 42 : Upadljivo je sljedeće: - Desno rame je obično otkriveno, što je osobina koja se inače ne zna u islamskim zemljama. - Boja nije propisana kao bijela, ali su boje žute do crvene zabranjene iz nevidljivih razloga. - Odjeća se sastoji od gornjeg i donjeg dijela, pri čemu pojedini dijelovi nisu spojeni zajedno. Pogled na odjeću budističkih redovnika u originalnijim Theravada budizmu 43 (Tajland, Burma, Šri Lanka, Kambodža, Laos) otkriva zadivljujuće paralele. Richard Gombrich 44 bilješke: Redovnik nosi tri odjeće (tric? Vara): gornju odjeću (uttar? Sa? Ga), donju odjeću (antarav? Saka) i ogrtač (sa? -Gh? Ti) (Vin 1, 94, 289); redovnica također nosi pojas (sa? kak? it?) i suknju (kus? laka) (Vin II, 279). Ove su haljine obojene žuto ili crvenkasto. Cipele se smatraju luksuzom, ali upotreba odjeljaka je dopuštena. Slobodno rame bilo je znak poniznosti u drevnoj Indiji i dio je normalne pojave budističkih redovnika. Spomenuti kaput rijetko se viđa u vrućim zemljama. Odjeća tamo ima samo dvije krpe. Sljedeće je također važno: 1. Za vrijeme monaškog ređenja redovnik kratko vrijeme nosi bijeli ogrtač. Ovo je ujedno i uobičajena odjeća budističkih "osam sestara zapovijedi". Nadalje, u vezi s tim mora se spomenuti da su laici sljedbenici budizma (Pali: Gore? Saka (maska) i Gore? Sik? (Fem.)), Kojem prvobitne ne-redovnice s osam zapovijedi pripadaju, Indija je tradicionalno nosila bijele haljine 45 . 2. Izvorna boja nošnje redovnika varira ovisno o samostanu između žućkasto-narančaste, crvene do žuto-smeđe boje u mnogim nijansama. Prvobitno boja nije trebala biti lijepa, podsjeća na blato rijeke. 3. Odjeća redovnika sastoji se od gornjeg i donjeg rublja, koji nisu povezani. Ako je ovo žalba na nošnju budističkih redovnika za vrijeme ordinacije ili na sljedbenike laika, onda bi bilo logično da kopija ne smije biti potpuno ista kao izvornik i da se mora razlikovati barem u jednoj točki, u ovom slučaju u boja. Bijela boja ima različita simbolička značenja u različitim kulturama, od nevinosti (Europa) do žalosti (Kina) do očekivanja parosa. 5.4 Ženska odjeća Još nevjerojatnija regulativa, koja se na prvi pogled čini posve nelogičnom, odnosi se na žensku odjeću. U knjizi od v. Denffer kaže: Žene također nose uobičajenu islamsku odjeću koja pokriva tijelo u ihramu. Lice ne smije biti pokriveno ihramom, rukavice se ne smiju nositi. Odjeća koja je obojena žuto ili crveno ne može se koristiti, čak ni odjeća koja je prethodno parfimirana. Na islamskoj početnoj stranici pronalazimo nešto slično: 21. Prekrivanje lica: U državi Ihraam, ženama nije dopušteno da prekriju lice maskom ili velom, čak ni dijelom, Iako je u nekim islamskim zemljama žensko tijelo u potpunosti prekriveno i sva ženska bića mogu svijet gledati samo crnom gazom nakon puberteta, upravo ovaj ekstremni oblik vela nije samo obvezan, nego i izričit u vremenu najvećeg vjerskog žara zabranjeno! Zakrivanje je u budizmu potpuno nepoznato. Nune i moderne takozvane „osam zapovijedi“ 47 ne moraju se prerušavati, već brišu glavu. 5.5 Zabrane tijekom hodočašća V. Denffer piše o daljnjim zabranama tijekom hodočašća: Napomena: Kao muhrimi, nije vam dopušteno ići u posvećenje - prekrivanje lica, kod muškaraca također pokrivanje glave - Ošišati, obrijati ili ukloniti na drugi način kosu - Koristite parfem (također biste trebali izbjegavati mirisni sapun) - borba i borba - zaručeni, vjenčani i udati se za nekoga - Razgovaramo o seksualnim stvarima - seksualno zbližavanje (uključujući ljubljenje itd.) - spolni odnos - Loviti životinje, također im pomažu - ubijanje svih živih bića (osim u opasnostima i borbama) Daljnje zabrane nalaze se na spomenutoj islamskoj početnoj stranici (skraćeno): 03. Masturbacija 05. Dodir: Dodirivanje nečije žene ili bilo koje druge žene 15. Laganje i zlostavljanje 16. psovanje 17. Cipele i čarape 18. Ubijanje insekata 27. Iskorjenjivanje stabala Popis zabrana glasi gotovo poput popisa zabranjenih budističkih redovnika. Od posebnog je interesa zabrana ubijanja insekata, koja se objašnjava na sljedeći način: Zabranjeno je ubijati insekte ili ih čak bacati ili brisati insektima koji potiču iz vlastitog tijela, npr. Paraziti, uši, kukci, runo itd. Nema štete od prenošenja s jednog mjesta na drugo i istjecanje za to pravilo koje se krši jest davati šaku hrane siromašnima. Treba napomenuti da je jedan od pet predmeta koje budistički monah smije posjedovati mreža za prosijavanje pitke vode kako bi se spriječilo da ubaci lošu karmu nepažnjom ubijanjem insekta. To se također može učitati sječanjem drveća. Koliko ove dvije zabrane idu prema islamu vidi se iz činjenice da tijekom hodočašća morate zadržati komarca na životu, ali možete prerezati grlo ovce ili koze da biste bili žrtvovani. ------------- 1 engleski: ovisno porijeklo, sanskrit: prat? Tyasamutp? Da, pali: paticcasamupp? Da 2 Ti su odnosi između ove dvije religije obrađeni u: Ignaz Goldziher, Islam i parizam (Islamisme et Parsisme), njemački u: K.-H. Ohlig, Der early Islam, Berlin 2007. 3 Günter Lüling, O Ur-Kur'anu. Pristupi obnovi predislamske kršćanske strofe u Kur'anu, Erlangen 1974 (drugo izdanje 1993). 4 John Wansbrough, Sektaški milje: sadržaj i sastav islamske povijesti spasenja, Oxford, London 1978. 5 Patricia Crone i Michael Cook, Hagarizam. Stvaranje islamskog svijeta, Cambridge, 1977. 6 kao što bi se moglo očekivati ​​u slučaju Lülinga, na primjer: Helmut Gätje (ur.), Grundriß der Arabischen Philologie, vol. II: Literaturwissenschaft, Wiesbaden 1987. 7 Zbog nearamejske sintakse teksta, neki istraživači pretpostavljaju da je riječ o heterografski napisanom srednje iranskom tekstu, tj. Da su riječi napisane na aramejskom jeziku, ali su bile riječi prevedene iranskim riječima kada su ih pročitale. Nije bilo moguće razjasniti koji će se središnji iranski jezik koristiti; vidjeti. ovo: Rüdiger Schmitt, Iranski jezici u prošlosti i sadašnjosti. Wiesbaden 2000, str. 44 ff .; dobru fotografiju natpisa možete pronaći na http://en.wikipedia.org/wiki/Image:AsokaKandahar.jpg 8 Menander (155-130. Pr. Kr.) Jedan je od rijetkih kraljeva indo-grčkog razdoblja (180-10. Pr. Kr.) Koji se spominju i u grčkim i u indijskim izvorima. Uz to, njegovo postojanje vrlo dobro dokumentiraju brojne kovanice. 9 s. Johannes THOMAS. Rana španjolska svjedočanstva o islamu, u istom volumenu p.149 10 od: Oskar VON HINÜBER, budistička kultura u Srednjoj Aziji i Afganistanu, u: Heinz BECHERT i Richard GOMBRICH (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. str. 121 11 Heribert Busse, arapska historiografija i geografija (vidi Bibliogr.) Daje 289/897. Godine kao godinu smrti. o. 12 S? Ra des Ibn Is ?? q u recenziji Ibn Hiš? M: Život Muhameda nakon Muhameda Ibn Ishka uredio Abd al-Malik Ibn Hischâm, ed. F. Wüstenfeldt. 2 sveska, Göttingen 1858-60. Prijevod na engleski Alfred Guillaume, Život Muhameda. Prijevod Ish? Q's S? Rat Ras? L All? H, Oxford 1955. 13 Yì Jìng (??, 635. - 713.), za koga se govori da je na kineski jezik preveo više od pola milijuna budističkih stihova, posljednji je od tri velika kineska putnika koji su iz Indije u Kinu doveli budizam. Njegovi prethodnici bili su F? Xi? N (??, oko 337 - oko 422 AD) i Xuán Zàng (??; 602- 664 AD). 14 Sarv? Stiv? Da škola osnovana je u 3. stoljeću prije Krista. Budistički pravac koji se pojavio oko 11. stoljeća kao rezultat islamskog osvajanja. Naziv je sanskritski: 'sarva - sve' + 'asti - je / postoji' + korijen 'vad - reći', tj. "Oni koji kažu da sve postoji". Rasprostranjena je u sjeverozapadnoj Indiji (Punjab i današnji sjeverni Pakistan), a proširila se i na srednju Aziju. Jezik napisa u školi bio je sanskrt, a ne pali kao u Teravada budizmu. Izvornici sanskrtskog kanona uglavnom su izgubljeni i dostupni su samo u kineskom i tibetanskom prijevodu. 15 s. bibliografija 16 Na Paliju i na sanskrtu ovi se prikazi navodnih prošlih života nazivaju J? Takas 17 U Bamijanu je pronađeno oko 12 000 fragmenata teksta koji su trenutno se obrađuju; privremeni izvještaj može se preuzeti u obliku PDF-a sa internetske stranice Sveučilišta u Münchenu: Maximilian G. Burkhart, Tajna bamijskih fragmenata. PDF (za točnu internetsku adresu pogledajte bibliografiju) 18 Ime transcendentnog, a ne ovog jednostranog / povijesnog Bude, koji se, posebno u tibetanskom budizmu, često izjednačava s Urbuddha (Adibuddha) i često je prikazan na freskama u samostanima. U školama koje su zauzete Amit? Bha, povjerenje u vjeru igra glavnu ulogu, što u budizmu inače nema značenja. 19 od .: Stephen Hodge, Uvod u klasični tibetanski, reprint Bangkok 2003, str. 158 (prijevod čitanog teksta iz Sukh? Vat? -Vy? Ha-S? Tra, tibetanski: bDe-ba-can-gyi bkod- pa'i mdo) 20 http://www.berzinarchives.com/web/de/archives/advanced/kalachakra/ relacija_islam_hinduizam / sveto_wars_buddhism_islam / Holy_war_buddhism_isla m_ shambhala_long.html; Međutim, ne treba držati tajnom da karakter početne stranice kao primarno "budističkog", a tek drugo "budističkog" donekle ograničava upotrebljivost činjenica. Međutim, kako činjenice koje za budizam nisu laskave nisu skrivene u tekstovima, a autor je i specijalist doktorata, prezentacija u cjelini izgleda ozbiljno. 21 spominje u autobiografiji posljednjeg kineskog eunuha i kasnijega daoističkog monaha: Sun Yaoting i Ling Haicheng, Posljednji eunuh - Život Sun Yaotinga, posljednjeg eunuha cara Puyija, o kojem je sam rekao, Leipzig, 1993. 22 Odgovarajući biblijski odlomak je: 1. Kraljevima 3, 16-28; inačica budističke povijesti (J? taka 546) tiskana je kao treći primjer teksta u: Manfred Mayrhofer, Pâli priručnik s tekstovima i pojmovnikom. Uvod u lingvističku studiju srednje indijske, Heidelberg 1951, str. 2 (u odjeljku teksta). 23 Razlikuju se, na primjer, karma joga (joga djela), bhakti joga (joga štovanja), Kundalini joga, hatha joga (joga tjelesnih položaja - „joga” poznata na zapadu) i drugi oblici; a. Margaret Stutley, hinduizam. Bern, München Vienna, 1998., str. 93 ff. 24 usp. Poglavlju. 3, s. 11 25 Riječi su vokativne i znače: hari - žuti; K ??? a - osobno ime (zapravo: plavo-crni, kočijaš Arjunas iz Bhagavadga? Ta); R? Ma - osobno ime R? Ma; Heroj Ramajane; Mantra se u kraćem obliku pojavljuje i u pjesmi "Moj dragi lord" bivšeg Beatlea Georgea Harrisona, koji je koristi naizmjenično s "Hallelujah" kao refren. 26 Ibn Warraq, Zašto nisam musliman, Prometheus Books 1994, str. 256, njemački: Zašto nisam musliman. Berlin 2007 27 U pavlinskim pismima, kao i u Evanđelju po Marku i Ivanu, ne spominje se Isusovo rođenje, a čak se i u druga dva evanđelja to govori posve drugačije (samo s Lukom: pastiri, povratak u Nazaret; samo s Matejem: tri mađioničari s istoka , Dječije ubojstvo Heroda, let za Egipat) 28 Ahmad v. Denffer, hodočašće u Meku. Najvažnija stvar umre i hadscha, München 1987. 29 Étienne LAMOTTE, Buddha, njegovo učenje i njegova zajednica, u: Heinz BECHERT i Richard GOMBRICH (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. str. 51. 30 Palitext od: http://www.metta.lk/tipitaka/2Sutta-Pitaka/4Anguttara-Nikaya/ Anguttara4 / 6-chakkanipata / 006-mahavaggo-e.html; Njemački prijevod s: http://suche.nibbanam.com 31 "Plemeniti osmostruki put" (za postizanje nirvane; sanskrit: Rya a ???? gika m? Rga; Pali: ariya-a ?? ha? Gika-maggo) obično je poznat na njemačkom jeziku u svojoj ritmički privlačnijoj verziji : ispravno uvjerenje, ispravno razmišljanje, pravilno govorenje, ispravna gluma, pravi život, ispravna težnja, ispravno pamćenje i ispravno potonuće u “. 32 Za "pažljivost" postoji još jedan pojam u Pali: sati + patth? Na, koji se javlja u naslovu jednog od 34 takozvana "duža predavanja" Buddhe, "Mah? Satipatth? Na Sutta (Sutra na mindfulness)”. 33 Prijevod citata Kur'ana slijedi verziju R. Paret-a, The Koran. Prijevod, Stuttgart 1. izd. 1966., 9. izd. 2004. 34 R. Paret, Kur'an. Komentar i suglasje. Stuttgart 1. izdanje 1971, 7., nepromijenjeni reprint 2005 platnenog izdanja 1977. 35 U cijelom članku transliteracija slijedi onu Hans Zirkera, Koran transliteraciju. pripremio Hans Zirker, PDF datoteka koju možete preuzeti sa: http://www.eslam.de/begriffe/t/transliteration_des_quran.htm 36 Marmaduke Pickthall prevodi doslovno: "Hodočašće su (in) dobro poznati mjeseci"; citirano sa islamske početne stranice: www.islamcity.com 37 Biblijski citati slijede verziju Elberfeldske Biblije iz 1905., citiranu s www.unbound.biola.edu 38 Ahmad v. Denffer, hodočašće u Meku. cit 39 Ortografija na v. Denffer nije znanstvena i ne udovoljava njemačkim pravopisnim pravilima. U nastavku se reproducira nepromijenjeno kao u izvorniku. 40 Prijevod dolazi od: http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/ 41 Ali Muhammed Maulana, Priručnik hadisa. London, Dublin 1978 (reprint 1983). P. 236 42 iz: Meka i Medina, Gradovi proroka. Tekst Eva de Vitray-Meyerovitch. Fotografije Husseina Yoshio Hirashima. Freiburg, Basel, Beč 1981. st. 51 43 Theravada budizam je varijanta koja je najbliža urbudizmu. Jezik kanona Theravada je pali, jezik koji je samo minimalno odstupio od Budinog materinskog jezika; Religijska praksa također u mnogočemu odgovara upravo onoj koja je opisana u najstarijim dokumentima, dok mahajanski budizam (posebno u Kini, Koreji i Japanu i s tim povezanim vajrajanskim budizmom (na Tibetu)) sebe vidi kao daljnji razvoj. 44 Richard Gombrich, značenje i zadaća Sange, u: Heinz Bechert i Richard Gombrich (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002., str. 63. 45 227 zapovijedi za redovnike i 331 zapovijedi za redovnice detaljno su opisane u P? Timokkha (sanskrt: pr? Timok? A), kodu monaške vladavine. Osmokratske sestre se stoga moraju pridržavati samo dijela ponuda za „prave“ redovnice. 46 http://www.ezsoftech.com/hajj/hajj4.asp 47 Zbog povijesnih razloga, lanac zavjeta budističkih sestara u budvapiji Theravada raspao se, a napori za zaređivanje pravih redovnica tek su nedavno započeli ponovno. Bavio se činjenicom da su žene prihvatile samo osam ponuda za sljedbenike laika (uključujući i čednost) umjesto više od 300 ponuda redovnica. Praktični život takvih žena odgovara životu redovnika: uglavnom žive u samostanu, obrijaju glavu i nose bijele nošnje. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-3/buddhistische-einfluesse-im-fruehen-islam-1-teil/ ------------ ------------ II. djeo 5.6 Opkoljavanje Kaabe (? Aw? F) "Aw? F" je krug u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, oko Kaabe u Meki. Achmed v. Denffer o ovome ima sljedeće: Tawaf: Najbolji oblik štovanja u Meki je tavaf Kaba. Ovaj se krug sastoji od sedam krugova. Na prvom tawafu (dolazak tawaf, tawaf al-qudum) u Meku, muškarci (naglasak u originalu) obavljaju prva tri zaokreta u brzom hodanju (ramal, harwala) s pokretom ramena. Prije početka tavafa, šal ihrama se izvodi ispod desnog pazuha, tako da je desno rame slobodno, a lijevo rame (idtaba). Nakon trećeg kruga (pogledajte) hodate normalnim tempom i pokrivate oba ramena krpom za ramena nakon tavafa. Zaokruživanje svetišta poznato je u judaizmu i zoroastrizmu, u manjoj mjeri i u kršćanstvu, ali nigdje ne igra dominantnu ulogu. Isto se odnosi i na normalan islamski život. Međutim, izvanredna važnost hodočašća je zbunjujuća i podsjeća na značenje usporedivo samo u budizmu, gdje se ne samo izleti i vani oko hramova, već i svete planine, poput glasovitog Kailash 1 , kruže (a ne penjaju se) : Posebno je upečatljivo što se cirkularna cirkulacija u budizmu odvija u smjeru kazaljke na satu, dok su hramovi Tibet Bona ograničeni činjenicom da je cirkularna cirkulacija propisana u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Ako postoji veza između tawafa u Meki u suprotnom smjeru kazaljke na satu i budističke turneje, razlog drugog smjera trebao bi biti isti. 5.7 "Trčanje" između? Af? i Marwa (sa? y) i karta svetih mjesta Pored obrednog kamenovanja đavla, najzanimljivije djelo propisano za hodočašće je trčanje po brdima? Af? i Marwa, Achmed v.d. Denffer opisuje kako slijedi: 1. Sa? I, trčeći između dva brda Safa i Marwa, izvodi se nakon tavafa. Da biste to učinili, napuštate unutrašnje dvorište džamije kroz babu-safu (vrata Safa), koja se nalazi približno nasuprot Crnom kamenu. Danas plavo svjetlo pričvršćeno na zid džamije pokazuje put do brda Safa. Na putu kad kažete ajet iz Korana: (2: 158) 2. Nijja Ispod brda Safa, koje je danas poput Marwa i čitave rute pregrađeno, vi uzimate nijja za sa? Spomenuti kur'anski ajet (2: 158) s prijevodom Parets glasi kako slijedi: 158? Inna? -? Af? wa-l-marwata min ša ??? iri ll? hi fa-man? a ?? a l-bayta? awi? tamara fa-l? ? un ?? a? alejhi? a ya ?? awwafa bihim? wa-man ta? awwa? a? ayran fa-? inna ll? ha š? kirun? al? mun 158 As-Saf ? i Al-Marwa su među kultnim simbolima Boga. Ako neko izvrši (veliko) hodočašće u kuću (Ka ? Ba) ili posjet ( ? Umra), nije grijeh da se nosi s njima. A ako neko dobrovoljno učini dobro, Allah je zahvalan i informiran (o svemu) (i ne uskraćuje mu plaće). Paretov komentar obično govori sljedeće o vožnji (str. 36): Može se pretpostaviti da je s nadrogativnim nastupom koji je spomenut ovdje (čovjek ta? Auwa? A? Airan) rukovanje ili trčanje između? -? Af? a al-Marwa se misli. Međutim, ovaj kultni čin je u prethodnom radije negativan, nego nevin i dopušten, zapravo nije pozitivan, kao što bi se pretpostavljalo s opusom super-rogacije. Ibn Mas? D sada nudi čitanje umjesto ya ?? auwafa? ya ?? auwafa. To zaslužuje posebnu pozornost jer rezultira glatkim kontekstom čitavog stiha. Nakon toga bi se prevelo ili parafraziralo sljedeće: „A -? Af? i al-Marwa (nisu više poganski. Oni) su kultni simboli Boga. Ali ako netko krene na hodočašće u kuću (Ka? Ba) ili u posjet (? Umra), za njega to nije grijeh (tj.? -? Af? I al-Marwa) ne baviti se. (Ovo rukovanje je dozvoljeno samo, ali nije obavezan dio hodočašća.) Ali ako netko dobrovoljno napravi dobar posao (i doda rukovanje ili kurs između? -? Af? I al-Marwa), Bog je zahvalan i podučava (i sve) (i ne zadržava plaću). "Možda ova verzija nudi izvorni tekst, dok je textus receptus naknadna korekcija i dolazi iz vremena kada je trčanje između? -? af? a al-Marwa napokon je uključen u obvezne obrede hodočašća. Treba imati na umu sljedeće: Glagol koji se ovdje koristi za kretanje između to dvoje (navodno, ali nije označeno kao takva brda) je "ya ?? awwafa bi-he?", Što zapravo znači "zaobići njih dvoje" i ima isti korijen kao " "aw? f" se vraća. Paretov komentar pokazuje, kao što je to često slučaj s detaljima hodočašća, veliku zbunjenost ne samo od strane prevoditelja, već i među urednicima. Je li akcija koja, prema Kuranu, "nije grijeh" vjerovatno izostavljena ili izvedena? Ibn Masd d i završni urednik recepta Textus daju različite odgovore. Nadalje, dva su glagola "A? A l-bayta" i "i? Tamara" zanimljivi jer imaju za značenje "izvršiti veliko ili malo hodočašće", što se događa zbog istih radikala kao u "A ??" i "? umra" je očita. Međutim, ako se uzmu u obzir svi ključni pojmovi o hodočašću o kojima je raspravljano u Kuranu, postaje očito da niti jedan tekst u tekstu Kur'ana nužno nema značenje koje mu je dodijeljeno komunističko mišljenje: - Potpuno je nejasno što točno "a" i "umra" znače u ovom tekstu. Kontekst je u potpunosti nespecifičan i omogućuje brojne interpretacije. Izraz "što?" l-? a ?? a wa-l-? umrata - vodi? a ?? i "umra kroz" mogla bi se odnositi na bilo što, uključujući i hodočašće, naravno. - Iz teksta nije jasno da a? -? Af? a al-Marwa su brda. Umjesto toga, oni se nazivaju "ša ??? iri ll? Bok", što Paret u prijevodu znači Allahove "kultne simbole", ali je ona sama po sebi jednako nejasna. - Nigdje se ne spominje "trčanje", a kamoli obavezna vožnja između dva brda. U svojoj biografiji proroka Hans Jansen 2 pitao nekoliko puta jesu li svi biografski detalji u sarhu izmišljeni samo kako bi se smislio neki mračni prostor u Kuranu, koji bi inače bio nerazumljiv. Isto bi se pitanje moglo postaviti i ovdje. Nije li možda nešto sasvim drugo u ovim odlomcima Kur'ana, a detalji hodočašća kasnije su "savijeni", tako da tekst kasnije ima smisla? Na kraju poglavlja, mala usporedba koja bi trebala dati hranu za razmišljanje: Prvo su skice unutarnjeg dvorišta džamije u Meki i ruta za trčanje između dva brda: Brojke od: Ahmad v. Denffer, hodočašće u Meku. P. 18 ili 25 A sada je skica hrama Maha Bodhi u Bodhgayi u sadašnjoj Indiji blizu mjesta na kojem je Buda pronašao prosvjetljenje: Ilustracija iz: Indra Majupuria, Trilok Chandra Majupuria, Sveta mjesta budizma u Nepalu i Indiji. Vodič po svetim mjestima u Budimim krajevima, Bangkok 1977., str. 281 Obje skice pokazuju otprilike pravokutne kvadrate s središnjim svetištem u sredini. U Meki se nalazi fontana i rezervoar za vodu u budističkom kompleksu, što i ne čudi jer sustav ne bi mogao raditi bez vode. S druge strane, "hodanje dragulja" više je zapanjujući, jer snažno podsjeća na stazu trčanja između brežuljaka, osim činjenice da meditacija ne trčanje, već hodanje, potpuno normalan i uobičajen oblik meditacije u svim budističkim školama. Tri stupa također odgovaraju triju građevina sličnih stupama u Meki. Iako je već istaknuto da Ka? Ba ima apsidu i da je u prošlosti mogao biti crkva, arhitektura dvorišta i trkača staza bez presedana su na kršćanskom području. U središtu trga nema crkve! 3 Ako se pretpostavi da je Meka samo sekundarno odabrana za mjesto štovanja novonastale religije, sigurno ne bi bilo nezamislivo da je budistički kompleks sličan gore prikazanom kumu. 5.8 Oprati se prije hodočašća Osobnu brigu prije hodočašća obavlja Achmed v.d. Denffer je opisao kako slijedi: čišćenje Prvo se istuširajte (ghusl), a ako to nije moguće, napravite wudu. Šišanje noktiju je poželjno, kao i skraćivanje brkova, uklanjanje dlaka ispod pazuha i u području stidne kosti te parfemiranje tijela (ali ne odjeće). Ovdje su vrijedne dvije točke: uklanjanje svih dlaka i parfumiranje tijela. U budizmu, jedan od prvih ritualnih činova tijekom monaškog ređenja je brijanje glave (uključujući obrve) i nanošenje vode u koju je stavljena mirisna bijela pasta. 5.9 Vremensko ograničenje hodočašća Već je spomenuto da je islamsko hodočašće u mjesecu ?? Događa se, s tim da je Hurgronje u gore spomenutom citatu Parets razmišljao o mogućnosti da je prvotno vrijeme bilo tri mjeseca. Ključna stvar je, međutim, da hodočašće nije moguće tijekom cijele godine, već samo ograničeno vrijeme. To je neobično u monoteističkim religijama na ovom području. Hrišćansko hodočašće u Jeruzalem ili Rim praktično je moguće u svakom trenutku. U principu, budistička samostanska ordinacija, koja se već nekoliko puta koristila kao paralela, također je moguća u bilo koje vrijeme, iako postoji ograničenje slobode kretanja u samostanskom životu koje ima dalekosežne posljedice: Monasi ne smiju napustiti svoj samostan tijekom kišne sezone, dok im je dopušteno slobodno putovanje prije ili poslije. Navedeni razlog je općenito žalba poljoprivrednika protiv Bude kako se govori da su njegovi redovnici izvrtali sjetvu u kišnoj sezoni. Kišna sezona, koja se naziva i "Varsha" (P? Li: vasso, sanskrit: var? A?; Obje su riječi normalna imena za kišu) počinje prvog dana nakon punog mjeseca osmog lunarnog mjeseca (???? ha, lipanj -Julija) i traje do punog mjeseca jedanaestog mjeseca (K? Rttika, listopad-studeni). Vrijeme između toga također je poznato kao "budistički korizma" (korizma) i vrijeme je intenzivnijeg vjerskog zanimanja i za redovnike i za sljedbenike (Pali: Gore? Saka (maska.) I Gore? Sik? (Fem.)) 4 . Početak i kraj ovog razdoblja još se slave u područjima Hinajane s velikim svečanostima u hramu, s tim da se hram obrezuje tri puta. Na početku vremena sljedbenici laika često dobrovoljno preuzimaju pet ili osam zapovijedi / vrlina za vrijeme "Varše" (sanskritski: pañca ili a ?? l ?? Ni; Pali: pañca ili a? Ha s? l? ni) 5 . Varsha su uglavnom napuštena u područjima Mahayane jer su bila u klimatskim zonama bez monsuna. Dan prije početka kišne sezone ujedno je i jedan od najvažnijih budističkih praznika, naime dan? S ?? ha P? Ja, na koji se slavi prvi diskurs Buddhe u gazeleovskom grožđu Benares i temelj Sa? Gha (samostanskog reda). I danas se "seniorskost" redovnika mjeri brojem sezona kiše koje je neprestano proveo u samostanu. Početak i kraj kišne sezone stoga su važni praznici u budističkim zemljama Theravada, na kojima se zajednice okupljaju u samostanima, jedu zajedno i slušaju propovijedanje Dharme. Budući da seosko stanovništvo u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, posebno u kišnoj sezoni, radi mnogo manje nego u ostalim godišnjim dobima, postalo je uobičajeno da svaki kišni period proživi kao redovnik u samostanu barem jednom u životu, što je poznato i kao vrijeme sazrijevanje izgleda. Stoga postoji privremena ordinacija, iako se u nekim zemljama još uvijek očekuje da će čovjek otići u samostan neko vrijeme prije braka ili nakon nesreće koja je djelomično zbog njega. Uobičajeno vrijeme iznosilo je oko 3 mjeseca, ali u nekim se slučajevima može odabrati i kraće razdoblje. Na primjer, tajlandski kralj Bhumipol bio je redovnik 6 godina u mladoj dobi. Zaređivanje "osam zapovijedi žena" mnogo je rjeđe na današnjem Tajlandu, u vrijeme neprekidnog lanca zaređenja, nego što je bilo pravih redovnica (bhikkuna?), To je moglo biti mnogo češće, kao što se može vidjeti iz kanonskih budističkih Može vidjeti tekstove. Dakle, ako se rani islam - ili ona vrsta kršćanstva koja se postepeno razvila u islam - misionizirala na područjima u kojima je živjelo pretežno budističko stanovništvo, sigurno bi bilo potrebno ponuditi mladim obraćenicima zamjenu za ovaj „period zrelosti“ , A što bi moglo biti očiglednije od kombiniranja ove potrebe s postojećim elementima hodočašća u nešto novo što više nije izgledalo budistički, ali je budistima izgledalo poznato. 5.10 Vrijeme neznanja (?? hiliyya) i poricatelja (k? Fir? N) u budizmu Druga se točka odnosi na označavanje predislamskog vremena pojmom "?? hiliyya", što se općenito prevodi kao "vrijeme neznanja". Ovdje se obraća budističkoj nomenklaturi, jer neznanje - na sanskrtskom "avidy?" - nastalo iz zablude i želje, ovdje se vidi kao korijen svih vezanosti za zemaljske stvari. Potrebno ih je svladati kako biste se oslobodili vezanosti i postigli nirvanu. Primjetan je i drugi izraz islama, "k? Fir - nevjernik", budući da temeljni verbalni korijen zapravo znači "negirati". U budizmu to odgovara pojmu "n? Stika <n?" asti - nije, možda je najbolje prevedeno kao "negator". N? Stika je bilo ime za materijaliste u vrijeme Budine: Materijalisti koji su na sve ono što je izvan vidljivog svijeta gledali kao podsmijeh, ponašali su se podsmješno protiv svih nauka o spasenju. Njeno ime Lok? Yata, "okrenuto prema (vidljivom) svijetu", izražava takav stav. Drugo ime za njih, C? Rvak, potječe od imena jednog od njihovih mislilaca. Njihovi protivnici koristili su neodgovorni izraz "demanti" ili "negator" (n ? Stika) za njih . 7 6. Sličnosti između Bude i Mu? Ammeda 6.1 Rođenje i slon Nakon što smo pogledali nekoliko odnosa dviju religija, sada se želimo okrenuti utemeljiteljima religije i legendama koje ih okružuju. U engleskom prijevodu Poslanikove biografije (S? Ra) Ibn Is ?? q Guillaume, na 69. stranici, datum rođenja Mu? Ammeda naveden je na sljedeći način: Apostol je rođen u ponedjeljak, 12. rabu u LL awwal, u godini slona. Na ispričkoj islamskoj početnoj stranici 8 pod nazivom "Bismika Allahuma - Odgovori Muslimana na antiislamsku polemiku" naziv godine objašnjava se kako slijedi: Poslanik Muhammed (Allah i blagoslov Allaha na njega) rođen je u Mekki u ponedjeljak 12. u mjesecu "Rabi-ul-Awwal", "Godine slona" ("A'am al-Feel" na arapskom jeziku) koji otprilike odgovara 20. travnja 571. godine. Razlog zbog kojeg je to ime dobio bio je taj što je bilo godine kad je Abraha Al-Ashram, lokalni guverner etiopskog protektorata Al-Jemena, postavio svog slona i vodio svoju vojsku u pokušaju da oluju Meku i uništiti Kaabu. Tako je slon korišten između Jemena i Meke. Kako je to trebalo omogućiti životinji kojoj je potreban 150 litara vode dnevno, tek treba vidjeti, ali iznenađujuće je da ne samo da je cijela godina dobila ime po slonu, nego i cijeloj suri (105), koja počinje na sljedeći način : Sigurno 105, Slon 1.? A-lam tara kajfa fa? Ala rabbuka bi? As ?? bi lf? L i 1 Nisi li vidio kako se tvoj gospodar (u to vrijeme) odnosio prema ljudima slona? (Aluzija na južno arapsku kampanju protiv Meke na kojoj je prevezen slon.) Budući da je ovo početak vrlo kratke sure, a sure su potpuno neovisne jedna o drugoj, a slon se nigdje drugdje ne spominje, rani muslimani su sigurno odmahivali glavom pitajući se tko su ti ljudi od slona i kako se nositi s njima bilo. Kako nisu mogli ništa naučiti o njima iz Korana, izmišljena je priča koju Paretus nekritički uključuje u svoj prijevod. Možda vjerojatnije upućivanje na slona može se naći i u budizmu, a još uvijek ga se može vidjeti u bezbroj freski u budističkim hramovima: Ilustracija iz: Indra Majupuria, Trilok Chandra Majupuria, Sveta mjesta budizma u Nepalu i Indiji. Vodič po svetim mjestima u Budimim krajevima, Bangkok 1977. str. 2 Buddina majka sanjala je o slonu prije njegovog rođenja, priča koja je dobro očuvana i na sanskrtu i na Paliju: Buddhacarita (Život / Djela Bude, sanskrit) 1.20 9 RAK ?? vidh? na? prati lokap? la lokaikan? thasya divo ‚bhijagmu? | sarvatra bh ?? to 'pi hi ca? drap? d? bhaja? ti kail? sagirau vi? e? am || 20. Pretpostavivši oblik golemog slona bijelog poput Njega alaje, naoružanog sa šest kljova, lica zaokupljenog tekućim jarkom, ušao je u utrobu kraljice kralja S uddhodana kako bi uništio svjetska zla. Možemo li pronaći verziju o Paliju u Jinacariti? 10 . (Život pobjedničkog Bude): Dakle, Vis? La-Pañño sajjhu-d? Ma-dhavala-amala-dassan? Ya-so ??? ya sa? Gahita-seta-vara-aravinda? canda-avad? ta-vara-av ra? er? ja-va ?? A supinena sandassayitv?,… Onaj široke mudrosti, nakon što se u snu pokazao kao prekrasan , kraljevski, plemeniti slon, bijel poput mjeseca, s izvrsnim bijelim lotosom koji je odabrao u svom lijepom, bijelom prtljažniku, poput srebrnog lanca, ... 6.2 Dan rođenja, prosvjetljenja i smrti Prema islamskoj tradiciji, rođendan i dan smrti proroka podudaraju se, a prema predaji dan prvog otkrivenja. I ovdje je jedna nevjerojatna paralela u budizmu. Buda također izvještava da je rođendan, dan "preseljenja u beskućništvo (Pali: pabbajj? Znači njegov život kao lutajući monah)", dan prosvjetljenja i dan kada je umro (njegov ulazak u Nirvanu: sanskrit: mah? Parinirv ?? a; Pali: mah? parinibb a) padaju istog dana. Dan se u svim budističkim zemljama obilježava kao "Vesakha dan" (Sans -kriti: Vai? Aka, Pali: Vesakha) i prvi je dan punog mjeseca u mjesecu Ves? Kha (travanj / svibanj). 7. Mu? Ammad, Isus i Buda: Topoi i povijesna stvarnost Ako usporedite biografiju Mu? Amada, Bude i Isusa jedan o drugome, postoje i druge sličnosti koje se mogu shvatiti kao književni topoi: 1. Prema legendi, sva trojica nisu odrasla u "normalnoj" obitelji: Isusa je primio Sveti Duh, a Josipa kao udomitelja. Budina majka umrla je kad se rodio, a sestra je postala njegova "udomljena majka". Mu? Ammad je rano postao siroče i odrastao uz svog ujaka i djeda kao "udomitelje". 2. U sva tri otkrivena je religiozna selektivnost u djetinjstvu i dokazana proročanstvom. Za Isusa dva puta: "Čarobnjaci s istoka", Matth 2, 1 ff., Zasigurno su značeni zoroastrijski svećenici, budući da je "mágos" drevna perzijska posudbena riječ na grčkom. Luka, koji već priča potpuno drugu priču o rođenju, također ovu točku ispunjava na drugačiji način (Luka 2:25 ff.): "25 I gle, u Jeruzalemu je bio jedan čovjek po imenu Simeon; a ovaj je čovjek bio pravedan i pobožan i čekao je utjehu Izraelovu; a Duh Sveti bio je na njemu. 26 Duh Sveti mu je dao božansku govoreći da ne smije vidjeti smrt dok ne vidi Gospodina Krista. 27 I uđe u hram po Duhu. I kad su roditelji doveli malo dijete Isusa da čini ono što je učinio po običaju zakona, 28 tada ga uze u naručje i pohvali Boga, rekavši: 29 Gospodine, pusti svoga slugu prema tvojoj riječi mir; 30 Jer su moje oči vidjele tvoje spasenje, 31 koje si pripremio pred svim ljudima. " Karakteristike budućeg Bude prepoznati su i na Budu kao malom djetetu: Asita, cijenjeni prijatelj obitelji Gotama, čije je ime ("ne bijelo") došlo od njegova tamnog tona kože i označava porijeklo iz indijanskog naroda prije Arije. Asita je bio Gotamov svećenik dugi niz godina - prvo S? Hahanu, ocu Suddhodana, a zatim i posljednjem - prije nego što se povukao u pustinjak. Asita je pogledala trodnevno dijete i iz njegovih fizičkih karakteristika predvidjela da će biti izvanredan dječak, da će dostići Budućnost i pokrenuti točak učenja u pokretu (Snip 693) 11 . U Mu? Ammadu, poput mađioničara s Istoka, pripadnik je druge religije koja prepoznaje znakove proročanstva na dvanaestogodišnjem dječaku: sirijskom redovniku Ba? R ?. To može biti slučajnost, ali najmanje zanimljivo da riječ "b? Hira-ka" na Paliju znači "pripadnost drugoj religiji" 12 . 8. Monoteizam i budizam: dva nespojiva pojma? Nedavno se pokazalo da je problem potencijalne nespojivosti budizma i monoteizma riješiv 13 : Indonezijski budisti su se našli u poteškoćama u vezi s pitanjem budističkog "ateizma". Ovaj je problem nastao nakon objavljivanja knjige Helmuta von Glasenappa „Budizam i ideja boga“ 1954. Pojavio se 1970. godine pod naslovom „Budizam - ne-teistička religija“ kao prijevod drugog njemačkog izdanja „Budizam - ateistička religija “. Vjera u Boga (maha esa) jedno je od osnovnih načela pancasile, formulirano 29. svibnja 1945. i time je dio osnovnih zakona Republike Indonezije. Dakle, ako je budizam doslovno "ateistički", njegovo priznavanje religije bi bilo nemoguće prema indonezijskom zakonu. Da bi riješili taj problem, indonezijski budisti koristili su dvije različite metode, što je dovelo do raskola među njima. Manja grupa je nirvanu protumačila kao maha esu i opravdala poznati odlomak (koji je već citiran na str. 53) iz Ud? na (VIII, 3) do: „Zaista, monasi, postoji nerođeno, neizgrađeno, ne stvoreno, neoblikovano. Da nema ove nerođene, ne stvorene, ne stvorene, neoblikovane, tada oslobađanje od svijeta rođenog, stvorenog, stvorenog, oblikovanog ne bi bilo moguće. "Ovdje se Nirvana u budizmu shvaća kao" transcendentna " kao korespondencija s pojmom Boga drugih religija. Međutim, većina indonezijskih budista koji su potekli iz izvornih grupa Therav? Da krenula je drugačijim putem i tako potvrdila karakter budizma kao izvorne indonezijske tradicije. Stvorili su novu kombinaciju Therav? Da i Starog javanjskog budizma koristeći pojam ? dibuddha ("Urbuddha") oživio je i definirao kao budistički koncept Boga. Izraz Dibuddha može se definirati na sljedeći način: dibuddha (Skt, Tib. da? po? i sa? s rgyas), „Izvorni Buddha", prvenstveno ime Bude koji je porijeklom iz K? lakakra. Tantrizam za apsolutno načelo, koji je povezan s dharmak-om, ali ima više osobnih obilježja i predstavljen je kao izvor Dhynni Buddhe i čitavog kosmosa (dijelom pomiješan s hinduističkim konceptom "varava") 14 . L .: KL Hazra: The?., Delhi 1986. (ev) 9. Put svile kao trgovačko mjesto religija Kako sve navedene činjenice idu zajedno? Kao što su pretpostavili članovi istraživačke skupine INARAH, islam nije nastao u Meki, već na području Marw u današnjem južnom Turkmenistanu, svjetskoj regiji koja se danas čini udaljenom i udaljenom od svih svjetskih trgovinskih centara, nego prije tisuću i pol tisućljeća na glavnoj arteriji trgovina istok-zapad bila je: Put svile. Stoga nije iznenađujuće da se na Putu svile i na njoj i na njoj svile ne samo roba, nego i ideje, vještine i izumi. Bolesti su se širile i prvenstveno duž Puta svile. Kulturno dobro koje je dolazilo s Bliskog Istoka na Daleki Istok bila je sirijsko-aramejska abeceda, koja je bila osnova za čitav niz lokalnih abeceda. Ali iznad svega su se ideje i religije širile i miješale na trgovačkom putu. U centralnom iranskom jeziku Sogdish 15 postoje kršćanski, manihejski i budistički tekstovi, od kojih svaki ima specifične jezične posebnosti, mada je sam manikheizam sjajan primjer miješane religije. U opisu Manijeve smrti, napisanom na parthinskom jeziku u središnjem Iranu, nalaze se vjerski izrazi iz kršćanstva, zoroastrizma, hinduizma i budizma. U sadašnjem kineskom Turkestanu sve do otprilike 8. stoljeća. široko rasprostranjen jezik toharski, u Maniju postoji himna, koja seže gotovo identičnoj himni Isusu, ali koja se zauzvrat mora temeljiti na himni Buddi, jer je jezik u vrijeme pisanja teksta bio samo nepotpuno savladan. Vjerski sinkretizam u ovom miljeu stoga nije ništa neobično, ali - kao i svugdje u svijetu - uobičajeni slučaj. Osim toga, ovdje treba uzeti u obzir lik budizma, koji je rodom iz Baktrije, kako je opisano u 3. poglavlju ovog članka. Jer u usporedbi s izvornim (a također i današnjim budvanskim Teravada) budizmom, bilo je nekih promjena koje su ga mnogo više približile monoteističkim religijama. Ovdje su ukratko spomenute samo sljedeće točke: - Postoji vrsta ideje o Bogu u obliku štovanja ? dibuddha ("Urbuddha") - Ne postoji apstraktna i manje primamljiva ideja nirvane (izumiranja), već plastičnija ideja raja u obliku " Čiste zemlje - Sukh ?" tata ? ”. - Na koži su bile molitvene knjige; u Siriji bi ih mogli nazvati "q? ry? n?". - U tom su području postojale različite budističke tendencije, tako da su postojale različite doktrine i rasprave. Ne treba čuditi da budizam i "rani islam" mogu utjecati jedni na druge u takvom okruženju. Iako u čistoj zemlji (Sukh? Vat?), Prema obožavateljima Amitha , Bha / Urbuddhe , nema grožđa ili rajskih djevica, to ne bi trebalo biti glavna prepreka sljedbenicima ovog vjerovanja nakon "obraćenja" jedinstvenom Bogu i vjerujte u nebo . 10. Kratki sažetak: Kako je to moglo biti? Rezimirajući prethodna poglavlja, dolazimo do sljedeće hipoteze koja se postavlja na raspravu: Arapsko-sirijsko pogranično stanovništvo iz Mezopotamije, koje se pridržavalo pred benediktinskog kršćanstva koje Isus nije smatrao »božjim sinom«, premješteno je u područje Marw u carstvo Sassanida, gdje su bili oslobođeni vlastitog vjerskog uvjerenja, daleko od kristoloških sporova vizantijskog carstva mogao dalje razvijati. Tamo su dugo živjeli u blizini budista s kojima su bili misionari. Da bi se olakšala misija, a možda i ponudila vlastitoj mladosti ekvivalent za „atraktivne“ rituale natjecateljske religije, usvojeni su i pretvoreni elementi budizma: - hodočašće kao prilagodba ograničenog vremena kao redovnik - Legende iz Budinog života (rođenje i slon), dan rođenja i smrti itd. - možda i drugih elemenata iz nastave (npr. Niyya) U nekom trenutku nakon pobjede Bizanta nad Sassanidima (od 622. g.), Bilo je različitih razloga, vjerojatno i zbog heftalitske prijetnje, i povratka u Mesopotamiju i kontakata s lokalnim stanovništvom, od kojih su neki Inovacije u Vijeću Nikeje. Nova nauka, prema kojoj se Isus smatra čovjekom koji je Bog stvorio, susreo se s žestokim otporom "starih vjernika" s Marwa, ali vi ste se i dalje osjećali kao kršćanin. Kao bivši pogranični vojnici, ti siroaraci, koji su izvorno govorili ili sirijski ili sirijsko-arapski mješoviti jezik 17 , uspjeli su iskoristiti slabljenje dviju glavnih sila i sami izgraditi arapsko carstvo. Tek se postupno proširio jaz između postkršćanskog kršćanstva, tako da je nakon 150-200 godina rasla svijest o pripadnosti novoj vlastitoj religiji. To je stvorilo potrebu za osnivačkim mitom. Budući da se Istočni Iran nije činio prikladnim za ovo - svi proroci dolaze "iz pustinje" - područje duboko na jugu odabrano je kao navodno polazište, koje je trebalo smjestiti novoizgrađena mjesta za bogoslužje, od kojih su se neka, poput Ka? Ba, samo "pretvorila" Crkve su možda bile. Prilično beznačajan grad, teško poznat na sjeveru, bio je namjerno izabran, tako da nije bilo straha od konkurencije s novim centrima moći - Damaskom i kasnijim Bagdadom - ili sa starim kršćanskim svetištima. Jezik novog carstva postao je arapski, također za razliku od kršćana koji uglavnom govore sirijski. No, budući da su stari sveti tekstovi pisani na sirijskom ili navedenom mješovitom jeziku, morali su ih prilagoditi. To je učinjeno i jezično - stvaranjem arapskog jezika na visokoj razini, koji se vjerojatno nikada nije govorio onako kako to zahtijevaju nacionalni gramatičari - i u smislu sadržaja, „izgradnjom“ tradicije oko sada teško razumljivih starih tekstova koji su ih učinili razumljivim i uvjerljivim u prvom redu. napravio. Na kasnijim susretima s budistima, paralele su i dalje prepoznate kao takve, ali sva sjećanja na vrijeme provedeno zajedno u Istočnom Iranu i sjevernom Afganistanu odavno su nestala. 11. Neke misli na kraju Teza predstavljena u ovom članku, ako bi je trebala priznati islamska nauka, vjerojatno će se susresti s žestokom kritikom ili će biti unaprijed proglašena apsurdnom da rasprava o njoj nije potrebna. Previše onoga što se vjerovalo da je neupitno, prvo bi trebalo biti bačeno preko broda kao pretpostavka kako bi mogli slijediti misli i razloge hipoteze. A ako se teza pokazala ispravnom, srušit će se cijela zgrada koja je bila osnova svih prethodnih studija. Na ovaj način - kao i s ostalim doprinosima članova INARAH-a - gotovo bi cijela muslimanska tradicija postala nešto drugo što nema gotovo nikakve veze s izvornim islamom. A nova polazišta ranog islama predstavnicima klasične islamske znanosti vjerojatno su prilično nepoznata i stoga se mogu činiti potpuno apsurdnima. Iako se u istraživanju ranog islama uključivanje Sirije kao semitskog jezika i dalje činilo prihvatljivim za mnoge tehničke predstavnike i za mnoge - uključujući i muslimane - zamjena Hurisa grožđem prije ih je spriječila da se osramote jer je to stvarno poremetilo, veza između islama ograničava Budizam kao nešto što je geografski i ideološki potpuno odvojeno od islama zasigurno je mnogima nametanje. Autor je itekako svjestan da čak i otvoreni predstavnici ove teme moraju činiti da ih je "teško progutati". Sljedeće bi misli stoga trebale poslužiti čitateljima da postanu svjesni da je mnoge osnovne zahtjeve i pretpostavke tradicionalnog izvješća još teže „progutati“ ako ih pogledate nepristrano i na trenutak zaboravite da ste s njima „Odrastao“ na tim idejama, da tako kažem, i internalizirao ih „kroz naviku“ više nego „kroz uvjerenje“: Prije svega, postojala bi središnja suština ovog članka da islamsko hodočašće - nakon svega jednog od pet stubova islama - uopće ne bi trebalo poticati iz jedne od monoteističkih prethodnih islamskih religija, nego iz neteističkog budizma! Međutim, zaboravlja se da, prema islamskoj doktrini, porijeklo hodočašća potječe i iz druge religije, naime iz politeizma s kojim se nemilosrdno bori prorok. Ako usporedite dvije alternative, današnji muslimani vjerojatno će vidjeti više sličnosti u etici i idejama o zagrobnom životu između islama i vjerovanja u Adibuddhu i "Čistu zemlju" nego s navodno predislamskom religijom, u kojoj su čak i djeca trebao je biti živ pokopan. A padne li argument da bi početak hodočašća u Kaabu trebao služiti olakšavanju prelaska idolopoklonika u islam, isto bi se moglo reći i za budiste s barem isto toliko opravdanja. Druga točka na koju se ovdje treba obratiti je dokazna vrijednost dostupnih argumenata. I ovdje se mora priznati da niti jedan pokazatelj za predstavljenu tezu nije sam po sebi uvjerljiv. Međutim, svi argumenti govore barem za ozbiljno shvaćanje teze i traženje dodatnih argumenata za ili protiv. Odgovarajuća točka alternativnog, tradicionalnog objašnjenja islamske rane povijesti može se vidjeti obrnuto. Ovdje se bavimo vrlo detaljnim izvješćem, gdje se na prvi pogled sve uklapa, no čim to detaljnije pitate, pojavljuju se sve više i više nedosljednosti. Čitava islamska tradicija prva dva stoljeća ima unutarnje odnose, tj. Jedan je autor uvijek povezan barem s jednim drugim , ali ne mogu se uspostaviti odnosi i međusobne veze s bilo kakvim "teškim" činjenicama poput kovanica, iskopavanja itd. Ili ako se takve pojave, čini se da bolje mogu služiti kao svjedoci druge strane. Ipak, jasno je da hipoteza o odnosu ranog islama i budizma ovisi o lokaciji Meke. Ali upravo se čini da nedosljednosti u tradicionalnom izvješću govore jasnim jezikom: - Meka nije bila uspješna trgovačka središta18 i nije spomenuta u suvremenim neislamskim izvorima. Ni na jednom od glavnih trgovačkih pravaca. - Meka je u vrlo strateškom položaju da započne napad protiv Mezopotamije (kroz pustinju i sa konjima). - Koliko su pouzdani podaci iz S? Ra, vidi se iz činjenice da se ratni pohod iz Jemena u Meku prijavljuje sa slonom. - I na kraju, argument koji je toliko očit da ga, čini se, još nitko nije primijetio: Zašto na suhom području poput onog oko Meke, gdje vjerojatno niti jedan primjerak vrsta svinja nije mogao preživjeti tjedan dana, zašto su to sada radili Mekani svih svinjskih svinja? zabranjen? Uz to, postoje i druge grube nedosljednosti u tradicionalnom izvješću, koje povjesničar nikada ne bi zanemario da nije navodne rane povijesti svjetske religije: - U prvoj "provaliji (Poslanika Azwe)" Poslanika 623. godine oko 80 sudionika - svi oni bez profesionalnih vojnika - je sudjelovalo. Pored toga, Medinu su prvi muslimani štitili od mekanskog napada kroz rov gotovo visok kao čovjek (!). Ipak, kaže se da je ovo beznačajno mjesto sa svojim amaterskim vojnicima uspjelo spustiti dvije velike sile svoga vremena, Bizant i Perziju, na koljena tek 15 godina kasnije! Čak i tradicionalno misleći predstavnici moraju priznati da je alternativna ideja arapskih pomoćnih snaga (Quraiš / Foederati, tj. Profesionalni vojnici) zastupana od strane INARAH-a, koji postaju sve neovisniji nakon pobjede u ratu protiv Perzijanaca, vjerovatnije na njihovu Side ima. ------------------- 12. Upotrebljena literatura -Hodočašće u Meku, uvod: Mohamed Arkoun. Tekstovi: Ezzedine Guelloz. Fotografije: Abdelaziz Frikha. Zurich 1978. -H. Bechert, R. Gombrich (ur.), Budizam: Povijest i sadašnjost. [Hiper. od d. Engl. Von Michael Schmidt], München 1989, novo izdanje. 2000. Orig .: Svijet budizma, London 1988 -Heinz Bechert, Obnova azijskog i pojava zapadnog budizma, u: Heinz Bechert i Richard Gom-brich (ur.), Svijet budizma, München 2002. Str. 336 - 363 - Heinz Bechert, Georg von Simson (ur.), Uvod u indologiju: Stand - Metode - Zadaci. 2. uzastopno, dopunsko i punoljetno Ed., Dopunsko novo izdanje / s dodatnim suradnicima iz Daw Khin Khin Su, Petra Kieffer-Pülz. Darmstadt 1993. - PV Bapat, osnovne škole i sekte budizma, u: PV Bapat, (ur.), 2500 godina budizma. Delhi 1956; reprint 1987., str. 86-121 - A. Barth, Religije Indije, ovlašten transl. J. Wood, Reprint Delhi 1990, prvo izdanje 1882. - Christoph Burgmer (ur.), Prijepor oko Korana. Rasprava u Luxenbergu: gledišta i pozadine. Berlin 2005 - Maximilian G. Burkhart, Tajna bamijskih fragmenata. PDF se može preuzeti s: http://209.85.175.104/search?q=cache:us_v vetrHyEJ: www.uni-muenchen.de/aktuelles/publikationen/einsichten/ Einsichten_aktuell / inhalt / kulturwissenschaften / bamiyan.pdf + bamiyan & hd = budizam = clnk & cd = 5 gl = de - Heribert Busse, Arapska historiografija i geografija, u: Helmut Gätje (ur.), Grundriß der Arabische Philologie, vol. II: Literaturwissenschaft, Wiesbaden 1987, str. 264-297. - Patricia Crone, mekanska trgovina i uspon islama. Princeton 1987. godine. - Patricia Crone, Michael Cook, hagarizam. Stvaranje islamskog svijeta, Cambridge, 1977. - Ahmad v. Denffer, hodočašće u Meku. Najvažnija stvar umre i hadscha. Serija publikacija Islamskog centra München broj 15. München 1987. - EI 2 = Enciklopedija islama . Leiden: Brill 1960-2004. - Helmut Gätje (ur.), Tlocrt arapske filologije, svezak II: književne studije, Wiesbaden 1987. - Ignaz Goldziher, Islam i parizam (Islamisme et Parsisme), njemački u: K.-H. Ohlig, rani islam, Berlin 2007 - Richard Gombrich, značenje i zadaća Sange, u: Heinz Bechert i R.Gombrich (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. Str. 59- - Markus Gross, Novi pristupi istraživanju Korana iz perspektive komparativnih lingvističkih i kulturoloških studija, u: K.-H. Ohlig (ur.), Rani islam, Berlin 2007. - Suzanne Haneef, Što bi svi trebali znati o islamu i muslimanima, Lahore 1979. - Hans Wilhelm Haussig, Povijest Srednje Azije i Put svile u predislamsko doba. 2. izd. Darmstadt 1992 - Oskar von Hinüber, budistička kultura u Srednjoj Aziji i Afganistanu, u: Heinz BECHERT i Richard GOMBRICH (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. Str. 108-140 - O. von Hinüber, Priručnik knjige P li Li, Berlin 1996., ponovno izdanje 2001. - Stephen Hodge, Uvod u klasični tibetanski. 1. izdanje Warminster 1990, revidirano izdanje 1993., reprint Bangkok 2003. - Ibn Warraq (ur.), Podrijetlo Kur'ana. Klasični eseji o svetoj knjizi islama, Amherst, New York, 1998. - Ibn Warraq, Zašto nisam musliman, Prometejske knjige 1994. Njemački: Zašto nisam musliman. Berlin 2007. - Hans Jansen, Mohammed. Biografija (izvorni naslov: De Historische Mohammed, Antwerpen 2007), München, 2008. - Khantipalo Bhikku, Objašnjeni budizam, Bangkok 1992. - Adel Theodor Khoury, Ludwig Hagemann, Peter Heine, Islam-Lexikon. Povijest - ideje - dizajn. 3 sveska, Freiburg, Basel, Beč 1991. - Lan Tabur (1993). Registar tema Al-Qur ?? n al Kar-M. prevedeno s arapskog jezika i katalogizirano od Abu-r-Ri ??? Mu? Ammad Ibn A? Mad Ibn Rassoul. Islamska biblioteka. Keln - Étienne Lamotte, Buddha, njegovo učenje i njegova zajednica, u: Heinz Bechert i Richard Gombrich (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. Str. 41-58 - Günter Lüling, o Ur-Kur'anu. Pristupi rekonstrukciji predislamske kršćanske strofe u Kur'anu, Erlangen 1974 (drugo izd. 1993). - Christoph Luxenberg, Siroaramejsko čitanje Kur'ana. Doprinos dešifriranju jezika Kur'ana, Berlin 1. izd. 2000, 3. izd. 2007. - AP Buddhadatta Mah? Thera, Sažeti pali-engleski rječnik. Colombo 1957, Reprint Delhi 1994. - Indra Majupuria, Trilok Chandra Majupuria, Sveta mjesta budizma u Nepalu i Indiji. Vodič po svetim mjestima u Budimim krajevima, Bangkok 1977. - Ali Muhammed Maulana, Priručnik hadisa. London, Dublin 1978 (reprint 1983). - Manfred Mayrhofer, Pâli priručnik s tekstovima i pojmovnikom. Uvod u lingvističku studiju srednje indijske, Heidelberg 1951. - Meka i Medina, Gradovi proroka. Tekst Eva de Vitray-Meyerovitch. Fotografije Husseina Yoshio Hirashima. Freiburg, Basel, Beč 1981. - Gustav Mensching, Svjetske religije, Berlin, Darmstadt, Beč oJ - Sir Monier Monier-Williams, Sans? It-Engleski rječnik, Oxford 1899, Ponovni ispis New Delhija 1981. - Marie Musaeus-Higgins, J? Taka M? La - ili Garland of Birth Stories. Biblio-theca Indo-Buddhica br. 50. Delhi 1988 (prvo izdanje Colombo 1914). - Arafa Mustafa, Jürgen Tubach, G. Sophia Vashalomidze (ur.), Uključivanje kršćanstva u Sasansko carstvo. Wiesbaden 2007 - Mu? Ammad ibn Is ?? q al-Nad? M, Kit? B al-Fihrist, engl. Transl .: Fihrist al-Nad? M. Istraživanje muslimanske kulture iz desetog stoljeća. (Ed. I preveo) Bayard Dodge. 2 sveska, New York, London: Columbia Univ. Pr 1970. - A. Neuwirth, Koran, u: H. Gätje (ur.), Grundriß der Arabischen Philologie, Bd. II: Literaturwissenschaft, Wiesbaden 1987. - Klaus-Josef Notz, Leksikon budizma AZ. Osnovni pojmovi, tradicija, praksa. 2 sveska, Freibug im Breisgau 1998. - K.-H. Ohlig (ur.), Rani islam, Berlin 2007. - K.-H. Ohlig, G.-R. Puin (ur.), Mračni počeci. Novo istraživanje o podrijetlu i ranoj povijesti islama, Berlin (1. izd. 2005.) 3. izd. 2007. - Karl-Heinz Ohlig, Islam svjetske religije - uvod. Uz prilog Ulrike Stölting, Mainz, Luzern 2000. - K.-H. Ohlig, G.-R. Puin (ur.), Mračni počeci. Novo istraživanje o podrijetlu i ranoj povijesti islama, Berlin (1. izd. 2005.) 3. izd. 2007. - Hermann Oldenberg (Übers), Heinz Bechert (ur.), Govori Budde - podučavanje, stihovi, priče. Uz uvod koji je uredio Heinz Bechert. Freiburg, Basel, Beč 1922/1993. - R. Paret, Kur'an. Prijevod, Stuttgart 1. izd. 1966., 9. izd. 2004. - R. Paret, Kur'an. Komentar i suglasje. Stuttgart 1. izdanje 1971, 7., nepromijenjeni reprint 2005 platnenog izdanja 1977. - John Penrice, Rječnik i Rječnik Kur'ana. Reprint Delhi 1. izdanje 1873., reprint 1990. - John Powers, Uvod u tibetanski budizam. Ithaca, NY Njemački: religija i kultura Tibeta. 2. izd. S engleskog Jochen Eggert. OW Barth-Verlag (oO) 1995 - Kasni vrhovni patrijarh Pussadeva (nekadašnje ime: knez Vajirañ ?? avarorasa). Život Bude. Budističko sveučilište, Tajland, oJ; Deutsche Version: Siri Buddhasukh - D. Rothermund (ur.), Indija - kultura, povijest, politika, ekonomija, okoliš. Priručnik, München 1995. - Rüdiger Schmitt, Iranski jezici u prošlosti i sadašnjosti, Wiesbaden, 2000. - Hans-Joachim Schoeps, (nedatirano). Religije - priroda i povijest. oO - Hans Wolfgang Schumann, Povijesni Buda. Život i učenje Gotama. 4. izdanje novog izdanja .. Diederichs Gelbe Reihe, München 1995. - Nicholas Sims-Williams, Sogdian. u: Rüdiger Schmitt (ur.), Compendium languagesarum iranicarum, Wiesbaden 1989. - S? Ra des Ibn Is ?? q u recenziji Ibn Hiš? M: Život Muhameda nakon Muhameda Ibn Ishka uredio Abd al-Malik Ibn Hischâm, ed. F. Wüstenfeldt. 2 sveska, Göttingen 1858-60. Prijevod na engleski Alfred Guillaume, Život Muhameda. Prijevod Ish? Q's S? Rat Ras? L All? H, Oxford 1955. - P. Oktor Skjærvø, Uvod u manikhajski sogdian, kojeg možete preuzeti s: http://www.fas.harvard.edu/~iranian/ - Alois Sprenger, Život i učenja Mohameda. prema uglavnom neiskorištenim izvorima. drugo izdanje. 3. svezak Berlin 1869. - Margaret Stutley, Hinduizam - uvod u veliku svjetsku religiju, s engleskog Klaus Dahme (naslov izvornog engleskog izdanja: Hinduizam. Vječni zakon), Bern, München, Beč 1998. (prvo englesko izdanje 1985). - Sun Yaoting i Ling Haicheng, Posljednji eunuh - život Sun Yaotinga, posljednji eunuh cara Puyija, govore o sebi, Leipzig, 1993. - Donald Swearer, Somparn Promta (ur.), Stanje budističkih studija u svijetu 1972-1997. Centar za budističke studije. Sveučilište Chulalaongkorn Bangkok 2000. - Laxman S. Thakur, budizam u zapadnoj Himalaji. Studija samostana Tabo, Oxford i sur. 2001. - John Wansbrough, Sektaški milje: sadržaj i sastav islamske povijesti spasenja, Oxford, London 1978. - Alfred Wieczorek i Christoph Lind, Podrijetlo puta svile (prateći svezak izložbi u muzejima Reiss-Engelhorn, Mannheim), Stuttgard 2007. - Michael Witzel, Drevna Indija, München 2003. - Muhammed Zafrulla Khan (prevodilac), Kur'an. Arapski tekst - engleski prijevod. 3. revidirano izdanje. Chichester (Sussex) 1981 (reprint 1985). - Hans Zirker, transliteracija Korana. napravio Hans Zirker PDF datoteka koju možete preuzeti s: http://www.eslam.de/begriffe/t/transliteration_des_quran.htm ostali izvori interneta: http://www.islamcity.com postoji i prijevod Korana iz Pickthalla http://www.unbound.biola.edu http://www.ezsoftech.com/hajj/hajj4.asp Život Muhammeda (P) https://www.bismikaallahuma.org/muhammad/the-life-of-muhammad/ http://www.cnn.com/US/9703/28/mass.suicide.pm/ http://buddhism-dict.net/ddb/ http://dsal.uchicago.edu/cgi-bin/philologic/search3advanced?dbname=pali&query=cetana&matchtype=exact&display=utf8 http://suche.nibbanam.com/ http://www.accesstoinsight.org/index.html http://www.accesstoinsight.org/tipitaka/an/an06/an06.063.than.html http://www.ancient-buddhist-texts.net/Buddhist-Texts/K3-Udana-BJT/index.htm http://www.ancient-buddhist-texts.net/Texts-and-Translations/Buddhacarita/01-Book-I.htm http://www.ancient-buddhist-texts.net/Texts-and-Translations/Jinacaritam- Victorious-Buddha / 07-Conception.htm http://www.berzinarchives.com/web/de/archives/advanced/kalachakra/relation_islam_hinduism/holy_wars_buddhism_islam/holy_war_buddhism_islam_shambhala_long.html http://www.chaf.lib.latrobe.edu.au/dcd/pali.htm http://www.chaf.lib.latrobe.edu.au/dcd/pitikaresults.php http://www.chaf.lib.latrobe.edu.au/dcd/tipitika.php?title=sutta%20pitaka&action=next&record=6386 http://www.chaf.lib.latrobe.edu.au/dcd/tipitika.php?title=sutta%20pitaka&action=next&record=6386 http://www.globalbuddhist.net/Others/EnglishIndex.asp http://www.metta.lk/tipitaka/2Sutta-Pitaka/4Anguttara-Nikaya/Anguttara4/6-chakkanipata/006-mahavaggo-e.html http://www.metta.lk/tipitaka/2Sutta-Pitaka/4Anguttara-Nikaya/Anguttara6/11-ekadasakanipata/001-nissayavaggo-p.html http://www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/ ----------------- 1 U enciklopediji budizma (Klaus-Josef NOTZ, Enciklopedija budizma AZ. Osnovni pojmovi, tradicija, praksa. 2 vol., Freibug im Breisgau 1998.) pod ključnom riječju "kailash" koristi se sljedeće: sanskritski: kail ?? a, tib ga? s ti se ga? s rin po che) SW Tibet, 6174 najsvetija planina budista, hindusa i sljedbenika Bona. Prema budističkoj kozmologiji, ax mundi; na njegove 4 strane izviru 4 potoka Brahmaputra, Indus, Sutlej i Karnavali. 2 Hans Jansen, Mohammed - Biografija. München 2008 3 Postoje neke iznimke u ovome, ali one proizlaze iz činjenice da su kasnije zgrade izgrađene oko crkve na određenoj udaljenosti, ali ne zato što je crkva od početka bila postavljena na sredini ograđenog trga. 4 Vrijeme povlačenja samostana na sanskrtu je: var? Opan? Yik? i slijedi pravila reda Vinayapi? aka (Vin. I, 137). 5 Pet zapovijedi zabranjuju ubijanje živih bića, krađu, seksualno zlostavljanje, laži i konzumiranje opojnih tvari; Uz osam zapovijedi, postoji i zabrana bilo kakvog seksualnog čina, zabrana jedenja izvan vremena (tj. Poslije podneva), prepuštanje ometanju (glazba, ples) i spavanje u udobnom krevetu; međutim, osam zapovijedi ne treba brkati s „plemenitim osmostrukim putem“. 6 Sam autor bio je svjedokom "last minute posvećenja" u kojem je dotični mladić morao "ispuniti" minimalno vrijeme koje je očekivao kao redovnik dva tjedna prije planiranog vjenčanja (zbog neplanirane trudnoće). 7 od: Étienne LAMOTTE, Buddha, njegovo učenje i njegova zajednica, u: Heinz BECHERT i Richard GOMBRICH (ur.), Die Welt der Buddhismus, München 2002. str. 54 8 http://www.bismikaallahuma.org/archives/2005/the-life-of-muhammad/ 9 ovaj i sljedeći tekst preuzeti su iz: http://www.ancient-buddhist-texts.net (vidi bibliografiju). Prema narodnom vjerovanju, Budhacarita potječe iz 2. stoljeća. AD, a sačuvan je u nepotpunoj sanskrtskoj verziji i cjelovitoj verziji na kineskom i tibetanskom jeziku. 10 Oskar von Hinüber, Priručnik književnosti P? Li, Berlin 1996., djelo koje se sastoji od 449 umjetničkih stihova datira iz 13. stoljeća. Čak i ako postoji nešto novo u datiranju verzija na sanskrtu i na Paliju, zbog svjedočenja i o Mahay? Na i Theravada budizmu, povezani materijali, u ovom slučaju epizoda slona, ​​moraju biti prije vremena Podjela, to jest, također se mora vratiti prije prvih dana islama. 11 od: Hans Wolfgang SCHUMANN, Povijesni Buda. Život i učenje Gotama. Četvrto izdanje novog izdanja Diederichs Gelbe Reihe, München 1995. st. 20. 12 Osnovno značenje "b? Hira" je "vanjsko; vanjski ”, usp. također "b? hira-kapabajj? - asketskog života koji nije život budističkih redovnika ". 13 Heinz BECHERT, Obnova Azije i pojava zapadnog budizma, u: Heinz BECHERT i Richard GOMBRICH (ur.), Die Welt der Buddhismus, München, 2002. 2002. 49. 14 Klaus-Josef NOTZ, Leksikon budizma AZ. Osnovni pojmovi, tradicija, praksa. 2 sveska, Freibug im Breisgau 1998. 15 Dobar i razumljiv sogdijski uvod: P. Oktor Skjærvø, Uvod u manikhajski sogdijan, dostupan za preuzimanje na: http://www.fas.harvard.edu/~iranian/; pogodan i kao uvod: Nicholas Sims-Williams, Sogdian. u: Rüdiger Schmitt (ur.), Compendium languagesarum iranicarum, Wiesbaden 1989. 16 s. Markus Groß, Novi pristupi istraživanju Korana iz perspektive komparativne lingvistike i kulturologije, u: K.-H. Ohlig (ur.), Rani islam, Berlin 2007., str. 130 f. ; činjenica da se mani himna vraća starijem tekstu u kojem je promijenjeno samo ime, između ostalog i zbog netočnih razdvajanja riječi. 17 Također je vrijedno razmotriti mogućnost diglosičnog odnosa dvaju jezika, na primjer, sirijskog i arapskog, kao što je to slučaj u današnjoj Švicarskoj, između švicarskih njemačkih dijalekata i njemačkog. Točne uvjete potrebno je dodatno ispitati. 18 s. Patricia Crone, mekanska trgovina i uspon islama. Princeton 1987. godine. http://inarah.de/sammelbaende-und-artikel/inarah-band-3/buddhistische-einfluesse-im-fruehen-islam-2-teil/ ----------------------------------

poglavlje II ​ ​ ​ ​ ​ UGRADNJA STARIJINA Jethro, koji je došao k Mojsiju nedugo prije otkrivenja na Sinajskoj gori, ostao je sa svojim zetom više od godinu dana. Međutim, u prvim mjesecima nije imao priliku promatrati Mojsija u svojstvu suca, jer je Mojsije vrijeme od dana objave do desetog dana Tišrija proveo gotovo u potpunosti na nebu. Stoga Jethro nije mogao biti nazočan njegovom sudskom postupku prije jedanaestog dana Tishrija, prvog dana nakon Mojsijeva povratka s neba. Jethro je sada shvatio kako Mojsije sjedi poput kralja na svom prijestolju, dok ljudi, koji su pred njega izvodili svoje tužbe, stoje oko njega. To ga je toliko razljutilo da je rekao svom zetu: "Zašto sjediš sam, a svi ljudi stoje uz tebe od jutra do večeri?" Mojsije je odgovorio: "Jer ljudi dolaze k meni da pitaju Boga.Nije u moju čast da stoje, već u čast Boga, čiji bi sud znali. Kad su u nedoumici oko čistog ili nečistog slučaja ili kad postoji spor između dviju strana za koji žele da se riješe točno u skladu sa zakonom ili u skladu s kompromisom, oni mi dolaze; i kad me strane u sukobu napuste, rastaju se kao prijatelji i više nisu neprijatelji. Osim toga, ljudima objašnjavam Božje riječi i Njegove odluke. "rastaju se kao prijatelji i više nisu neprijatelji. Osim toga, ljudima objašnjavam Božje riječi i njegove odluke. "rastaju se kao prijatelji i više nisu neprijatelji. Osim toga, ljudima objašnjavam Božje riječi i njegove odluke. " Na dan kada je Moses ponovno započeo svoju sudačku djelatnost, a Jethro ga je prvi put imao priliku promatrati, došlo je pomiješano mnoštvo s molbama da oni, poput ostalih Izraelaca, žele svoj udio u plijenu Egipćana. Mosesova metoda, koju je prvi put vidio u praksi, Jethru se učinila najapsurdnijom, pa je stoga rekao: "Ono što činiš nije dobro", kroz delikatnost ublažavajući njegovo pravo mišljenje, "Loše je" do "Nije dobro." "Narod", nastavio je, "sigurno će otplesti tebe i Arona, njegova dva sina Nadaba i Abihua i sedamdeset starješina, ako budeš nastavio na ovaj način. Ali ako sada poslušaš moj glas, dobro ćeš proći, pod uvjetom da Bog odobrava moj plan. To je da ti budeš 'posuda Božjih objava'i polagati Božja otkrivenja pred ljude onoliko često koliko ih vi primite; kako bi mogli razumjeti izlaganje Tore, kao i njene odluke. I uputit ćete ih kako se mole u sinagogama, kako čuvaju bolesnike, kako sahranjuju svoje mrtve, kako pružaju usluge prijateljstva jedni drugima, kako prakticiraju i kako, u nekim slučajevima, ne inzistirati na strogoj pravdi. Ali što se tiče suđenja ljudima kao suca, trebali biste, u skladu s vašim proročkim uvidom, odabrati muškarce koji posjeduju mudrost, strah od Boga, skromnost, mržnju pohlepe, ljubav prema istini, ljubav prema čovječanstvu i dobro ime , a oni će sve svoje vrijeme posvetiti iskušenjima i proučavanju proučavanja Tore. Ako Bog odobri moj plan, hoćete li ti i Aron, njegovi sinovi i sedamdeset starješina,i svi ljudi žive u miru. " Ovaj Jethrov savjet našao je Mojsijevim očima veliku naklonost jer je bio predobro svjestan poteškoća i smetnji s kojima se morao boriti. Ljudi su bili vrlo sporni, bili su spremni potrošiti sedamdeset srebrenjaka u parničnim troškovima radi stjecanja jednog srebrenjaka i činili su sve da produže svoje pravne sporove. Kad je rekao da je Mojsije trebao donijeti odluku protiv njega, zatražio je da se njegova tužba odgodi, izjavivši da ima svjedoke i druge dokaze, koje će iznijeti sljedećom prilikom. Ali to nisu bile samo parnice i osporavanja, oni su također bili zlobni i iskalili su svoju narav na Mojsija. Kad bi Mojsije rano izašao, rekli bi: "Evo sina Amramova, koji se rano odvodi na skupljanje mane, kako bi mogao dobiti najveća zrna."Ako bi izašao kasno, govorili bi: "Evo sina Amramova, on prolazi kroz mnoštvo da se skupi u znakove brušenja." Ali ako je odabrao put pored gomile, rekli su: "Evo sina Amramova, koji nam onemogućava da slijedimo jednostavnu zapovijed, da brusimo mudraca." Tada je Mojsije rekao: "Ako sam to učinio, nisi bio zadovoljan, a ako sam učinio da nisi bio zadovoljan! Ne mogu te više podnijeti sam. 'Vječni, tvoj Bog, umnožio te je, i evo, ti si danas kao nebeske zvijezde za mnoštvo. Gospodin, Bog vaših otaca, učinit će vas tisuću puta većim od vas i blagosloviti vas, kao što vam je obećao! "Evo sina Amramova, koji nam onemogućava da slijedimo jednostavnu zapovijed, da izbrušimo mudraca. "Tada Mojsije reče:" Ako sam to učinio, nisi bio zadovoljan, a ako jesam, nisi bio zadovoljan! Ne mogu te više podnijeti samu. 'Vječni, tvoj Bog, umnožio te je, i evo, danas ste mnoštvo kao zvijezde nebeske. Gospodin, Bog vaših otaca, učini vas tisuću puta većim od vas i blagoslovi vas, kao što vam je obećao! "Evo sina Amramova, koji nam onemogućava da slijedimo jednostavnu zapovijed, da izbrušimo mudraca. "Tada Mojsije reče:" Ako sam to učinio, nisi bio zadovoljan, a ako jesam, nisi bio zadovoljan! Ne mogu te više podnijeti samu. 'Vječni, tvoj Bog, umnožio te je, i evo, danas ste mnoštvo kao zvijezde nebeske. Gospodin, Bog vaših otaca, učinit će vas tisuću puta većim od vas i blagosloviti vas, kao što vam je obećao! "Bože vaših očeva, učinite vas tisuću puta većim od vas i blagoslovite vas, kao što vam je obećao! "Bože vaših očeva, učinite vas tisuću puta većim od vas i blagoslovite vas, kao što vam je obećao! " Izraelci nisu bili zadovoljni ovim Mojsijevim blagoslovom i rekli su mu: "O učitelju Mojseju, ne želimo da nas blagosloviš, imali smo mnogo veće blagoslove. Bog je razgovarao s našim ocem Abrahamom: 'Ja blagoslovit će te i umnožavanjem umnožit ću tvoje sjeme kao zvijezde nebeske i kao pijesak na morskoj obali, 'a ti ograničavaš naše blagoslove. " Mojsije je povikao: "Ja sam samo stvorenje od krvi i mesa, ograničeno u svojim moćima, stoga je moj blagoslov ograničen. Dajem vam svoj blagoslov, ali Božji blagoslov ostaje sačuvan za vas, i on će vas blagosloviti neograničeno i množiti se ti kao morska riba i pijesak na morskoj obali, kao zvijezda na nebu i biljke na zemlji. " Nakon što im je udijelio svoj blagoslov, zamolio ih je da predlože sposobne pobožne ljude kako bi ih mogao postaviti za suce i vođe nad njima. Rekao je: "Ako bi mi se čovjek predstavio kao kandidat za ovu počasnu poziciju, samo ja ne bih mogao odlučiti kojem plemenu pripada i odakle je došao; ali vi ih znate, pa je i tako preporučljivo je da ih predložite. Međutim, nemojte misliti da smatram da se moram pridržavati vašeg izbora, jer isključivo o meni ovisi hoću li ih imenovati ili ne. " Ljudi su bili vrlo željni izvršiti ovaj Mojsijev plan i zatražili su od njega da što prije riješi stvar. Ali njihov je motiv bio samointeresan, jer je svaki među njima rekao: "Mojsije će sada imenovati oko osamdeset tisuća dužnosnika. Ako ja sam ne bih trebao biti među njima, sigurno će biti moj sin, a ako ne i on, moj unuk i sa nekakav dar bit će lako navesti takvog suca da se brine o mojim interesima na sudu. " Mojsije se, naravno, nije prevario u pogledu svojih istinskih osjećaja; ipak, nije im više obraćao pažnju i odabirao je najbolje ljude među ljudima, premda nisu posjedovali gotovo sve dobre osobine koje je Jethro smatrao ključnim za suce i vođe ljudi. Ljubaznim riječima pozvao ih je da preuzmu svoje dužnosti i rekao: "Blago vama koji ste proglašeni dostojnim biti vođom djece Abrahama, Izaka i Jakova, naroda kojeg je Bog nazvao svojim prijateljima, svojom braćom, svojim stadom i drugim naslovima ljubavi. "Impresionirao ih je da moraju posjeduju puno strpljenja i ne smiju postati nestrpljivi ako im se više puta pokrene parnica. "Dosad", rekao je, "pripadali ste sebi, ali od sada pripadate narodu; jer vi sudite između svakoga čovjeka, njegova brata i njegova susjeda. Ako želite imenovati suce, učinite to bez poštovanja osoba. Nemojte reći 'Postavit ću tog čovjeka zato što je lijep ili snažan čovjek, jer je moj rođak ili zato što je lingvist.' Takvi će suci nevine proglasiti krivima, a krivce nevinima, ne zloćom, već neznanjem;i Bog će računati imenovanje takvih sudaca protiv vas, kao izopačenje pravde, zbog vašeg poštivanja osoba. Ako imućni čovjek i siromah izađu pred vas na sud, nemojte reći: 'Zašto bih vrijeđao bogataša zbog tako male stvari? Radije ću presuditi u njegovu korist, a onda, izvan suda, reći mu da siromahu da ono što zahtijeva, jer je u pravu. ' Ali nemojte, s druge strane, ako siromah griješi, reći: 'Bogataš je ionako dužan pomoći siromašnima, ja ću sada odlučiti u korist siromaha, da na pristojan način može, bez prosjačenja, pribavite novac od njegova bogataša. ' Štoviše, nemojte reći: 'Bojim se izreći presudu, da mi taj čovjek ne ubije sina, ne spali staju ili ne uništi biljke,' jer je presuda Božja. " Nakon ovih opomena, Moses je uputio nove suce u pravni postupak, kako u građanskim tako i u kaznenim predmetima, a istodobno je pozvao ljude da ne uskraćuju sucima čast koja mu pripada. Jer velika je važnost pravde. Za onoga koji to mrzi, nema lijeka; ali sudac koji savjesno odlučuje istinski je mirotvorac za izraelsko bogatstvo, zajedništvo i zaista sva živa bića. JETHRO NAGRAĐEN Iako se instalacija starješina s Mojsijeve strane dogodila u skladu s Božjom zapovijedju, ipak je Jethro po čijem je savjetu Mojsije molio Boga da olakša svoj teret i dopusti mu da djelomično preuzme vodstvo naroda na druge. Stoga nije sakrio ime savjetnika, već ga je objavio svim ljudima i ovjekovječio ga kao takvog u Svetom Pismu; jer je smatrao da je pohvalno pravilno cijeniti zasluge drugih. Međutim, bio je dio Božjeg plana da nagradi Jethra za ljubav koju je nosio Toru; i zbog toga je dopustio da se dogodi da je Mojsije morao usmjeriti pažnju na plan postavljanja starješina preko svog tasta, da Sveto pismo može cijelo jedno poglavlje posvetiti planu Jethroa. To, međutim, nije jedina nagrada za Jethrovu pobožnost, koji je u svojoj ljubavi prema Tori nadmašio sve prozelite. Čudo se dogodilo prvog dana njegova dolaska u kamp, ​​jer se mana u njegovu čast spustila u podne, u sat njegova dolaska; i štoviše, u onim količinama koliko je obično padalo kiša šezdeset mirijada Izraelaca. Nije se morao naprezati kako bi skupio hranu, jer mu je prešla preko tijela, pa je sve što je trebao učiniti bilo podnijeti ruku ustima kako bi je uzeo. Jethro, ipak, nije ostao s Mojsijem, već se vratio u svoju rodnu zemlju. Moses je, naravno, pokušao nagovoriti svog tasta da ostane. Rekao mu je: "Nemojte misliti da ćemo se i dalje tako polako kretati pustinjom, ne, sad ćemo se premjestiti izravno u obećanu zemlju."Samo kako bi nagovorio Jethroa da duže ostane s njima, Moses je upotrijebio riječi "mi se selimo", tako da bi njegov svekar mogao vjerovati da će i Moses ući u obećanu zemlju, jer bi se u protivnom teško dao nagovoriti da pridružiti se pohodu na Palestinu. Mojsije je nastavio: "Ne želim te zavesti, zato ću ti reći da će zemlja biti podijeljena samo između dvanaest plemena i da ti nemaš pravo na posjed zemljišta; ali Bog je naredio da budemo ljubazni prema prozelitima, a prema tebi ćemo biti ljubazniji nego prema svim ostalim prozelitima. " Međutim, Jethra njegov zet nije smio nagovoriti, smatrajući se dužnim da se vrati u rodnu zemlju. Jer stanovnici njegovog grada već su dugi niz godina imali naviku da on pohranjuje njihove vrijednosti, jer nitko nije imao povjerenja u takvu mjeru kao on.Da je ostao još dulje s Mojsijem, ljudi bi izjavili da je pobjegao od svih tih stvari i pobjegao k Mojsiju da ga podijeli s njim, a to bi bilo mrlja na njegovo lijepo i Mojsijevo ime. Jethro je nadalje stvorio mnogo dugova tijekom godine u kojoj je došao k Mojsiju, jer je zbog tuče koju je Bog poslao na Egipat prije egzodusa Izraela, i u Jethrovu domu nastala velika glad i on se našao dužan posuditi novac za potporu siromašnih. Da se sada ne bi vratio svojoj kući, ljudi bi rekli da je pobjegao kako bi izbjegao svoje vjerovnike, a takvi bi govori o čovjeku pobožnosti bili skrnavljenje Božanskog Imena. Tako je rekao Mojsiju: ​​"Postoje ljudi koji imaju domovinu, ali tamo nemaju imovine; postoje i vlasnici imovine koji nemaju obitelj;ali ja imam domovinu i tamo imam imovinu kao i obitelj; stoga se želim vratiti u svoju otadžbinu, na svoje imanje i u svoju obitelj. "Ali Mojsije nije htio popustiti tako brzo i rekao je svom tastu:" Ako nas ne budete pratili kao uslugu, zapovjedit ću vam da to učine, da Izraelci ne bi mogli reći da ste prevedeni u našu religiju samo u očekivanju da ćete dobiti udio u obećanoj zemlji, već ste se vratili svojoj kući kad ste otkrili da prozeliti nemaju potraživanja na imovini u Svetoj Zemljište. Odbijanjem da se preselite s nama, dat ćete poganima priliku da kažu da Židovi ne prihvaćaju prozelite, jer nisu prihvatili ni tasta vlastitog kralja, već su mu dopustili da se vrati u svoju zemlju. Tvoje odbijanje povrijedit će slavu Božju,jer će se neznabošci držati podalje od prave vjere. Ali ako budete lutali s nama, uvjeravam vas da će sjeme podijeliti s nama Hram, Toru i buduću nagradu pobožnih. Štoviše možeš kako ti, koji si vidio sva Božja čudesa koja su nam se učinila tijekom marša kroz pustinju; tko je svjedočio o načinu na koji su nas čak i Egipćani zavoljeli - kako sada možeš odstupiti od nas? Dovoljan je motiv da ostaneš s nama kako bi služio kao član Sinedriona i poučavao Toru. Mi te, sa svoje strane, želimo zadržati, samo da nam ti u težim slučajevima prosvijetliš oči; jer si bio čovjek koji nam je dao dobre i poštene savjete, na što sam Bog nije mogao odbiti njegov pristanak. "Jethro je odgovorio:" Svijeća može svijetliti u mraku, ali ne kad sunce i mjesec;od kakve bi koristi bila moja svjetlost svijeća? Stoga sam se bolje vratio u svoj rodni grad kako bih mogao stvoriti prozelite od njegovih stanovnika, poučavati ih u Tori i voditi ih pod krilima Shekine. "Usred velikih počasnih obilježja i bogatim darovima, Jethro vratio se svom domu, gdje je svoju rodbinu i svoje sunarodnjake preobratio u vjeru u istinskog Boga, kao što je i naumio. Potomci Jethra kasnije su se naselili u Palestini, gdje im je plodna zemlja Jerihon bila dodijeljena kao prebivalište. Nakon zauzimanja Palestine, plemena su se, uzajamnim pristankom, složila da bi plodni pojas zemlje u Jerihonu trebao pasti na udio plemena na čijoj je zemlji Hram trebao biti podignut. Ali kad je njegovo postavljanje odgođeno za dugo vremena, dogovorili su se da će taj komad zemlje dodijeliti Jethrovim sinovima, jer oni, kao prozeliti, nisu imali drugog posjeda u Svetoj zemlji. Četiri stotine i osamdeset godina potomci Jethroa boravili su u Jerihonu, kada su ga, nakon podizanja Hrama u Jeruzalemu, prepustili plemenu Juda, koje je to tražilo kao naknadu štete za mjesto Hrama. Jethrovi potomci naslijedili su njegovu predanost Tori, poput njega posvećujući njihove živote njenom proučavanju. Sve dok je Joshua živio, sjedili su pred nogama ovog gospodara, ali kad je umro, rekli su: "Napustili smo otadžbinu i došli ovamo samo radi proučavanja Tore; ako bismo sada svoje vrijeme provodili u obrađivanju tla , kada bismo trebali proučavati Toru? " Stoga su napustili svoje prebivalište u Jerihonu i preselili se u hladnu pustu pustinju, Jabezu, koji je tamo imao svoju kuću pouka. Ali kad su tamo vidjeli svećenike, levite i najplemenitijeg od Židova, rekli su: "Kako mi, prozeliti, možemo pretpostaviti da sjedimo pokraj njih?" Umjesto da sjede unutar nastave, ostali su na ulazu u nju, gdje su slušali predavanja,i na taj način postigao daljnji napredak u proučavanju Tore. Bili su nagrađeni za svoju pobožnost, Bog je uslišio njihovu molitvu, a njihova dobra djela poslužila su kao zaštita Izraelu; a zbog njihovih pobožnih djela nazvani su "obiteljima pisara", Tiratejcima, Šimeatjanima i Suhatitima, imena koja su označavala njihovu pobožnost i predanost Tori. Jedan od Jethrovih potomaka bio je Jonadab, sin Rechabov, koji je, čuvši od proroka da će Bog uništiti Hram, zapovjedio svoj svojoj djeci kao znak žalosti da ne piju vino i ne koriste ulje za pomazanje , niti ih šišati, niti prebivati ​​u kućama. Rehabiti su poslušali ovu zapovijed svoga oca i kao nagradu za to Bog je s njima sklopio savez da njihovi potomci uvijek budu članovi Sinedriona i izraelski učitelji. Savez s Rehabitima bio je još jači od onoga s Davidom, jer je kući posljednjeg Bog obećao da će ga održati samo ako su njegovi potomci bili pobožni, ali je sklopio bezuvjetni savez s Rechabitesima. Bog ih je na taj način nagradio za njihovu odanost, premda nisu pripadali židovskoj naciji.Iz ovoga se može shvatiti koliko bi im bila velika nagrada da su bili Izraelci. VRIJEME JE U ROKU Moses je poslao svog tasta Jethra natrag u njegov dom, malo prije otkrivenja na Sinajskoj gori. Pomislio je: "Kad nam je Bog dao jednu zapovijed Tore u Egiptu, Pashi, rekao je: 'Neće je stranac jesti.' Jethro sigurno neće gledati kad nam Bog podari cijelu Toru. " Mojsije je bio u pravu: Bog nije želio da Jethro bude nazočan otkrivenju. Rekao je: "Izrael je bio u Egiptu, vezan za rad s glinom i opekom, u isto vrijeme dok je Jethro sjedio kod kuće u miru i tišini. Tko pati sa zajednicom, dijelit će njihove buduće radosti, ali onaj tko ne dijeli patnje zajednice neće sudjelovati u njihovom veselju. " Bog nije imao samo dobar razlog da odgodi davanje Tore do nakon Jethroova odlaska, već je i vrijeme koje je odabrao darovati odabrano s dobrim razlogom. Kao što ženski prozelit, ili žena oslobođena iz zatočeništva ili emancipirana robinja, možda neće ući u brak prije nego što je tri mjeseca živjela kao slobodna Židovka, tako je i Bog čekao tri mjeseca nakon izbavljenja Izraela iz ropstva i ropstva. ropstvo Egipta, prije Njegovog sjedinjenja s Izraelom na Sinajskoj gori. Bog je nadalje postupao sa Svom mladenkom kao i s kraljem koji je otišao na ceremoniju vjenčanja tek nakon što je svoju odabranu mladenku preplavio mnogim darovima. Tako je Izrael prvo primio manu, zdenac i prepelice, a tek tada im je dodijeljena Tora. Mojsije, koji je primio ovo obećanje kad mu se Bog prvi put ukazao, naime "Kad izvedete narod iz Egipta, služit ćete Bogu na ovoj planini "- čekali smo obećano vrijeme, govoreći:" Kad će se ovo vrijeme dogoditi? "Kad se vrijeme približilo, Bog je rekao Mojsiju , "Približilo se vrijeme kad ću izvesti nešto sasvim novo." Ovo novo čudo o kojem je Bog govorio bilo je ozdravljenje svih bolesnih među Židovima. Bog je htio dati Toru Židovima neposredno nakon izlaska iz Egipta, ali među njima su pronađeni mnogi koji su bili hromi, zaustavljeni ili gluhi; zbog čega je Bog rekao: "Tora je bez mane, stoga je ne bih darovao naciji koja ima u sebi one koji su opterećeni nedostacima. Niti želim čekati dok njihova djeca ne odrastu u muževnost, jer ja to činim ne željeti više odgađati oduševljenje Tore. " Iz tih razloga nije mu preostalo ništa drugo nego da izliječi oboljele od bolesti. U vremenu između egzodusa iz Egipta i otkrivenja na planini Sinaj, svi slijepi među Izraelcima su vidjeli, sav zastoj je postao cjelovit, tako da se Tora može dati zdravom i zdravom narodu.Bog je za tu generaciju učinio isto čudo koje će u budućnosti stvoriti u budućem svijetu, kada se "otvore oči slijepima, gluhe će se začepiti, hromi skoči kao jelen i jezici nijemi pjevaju ". Ova generacija ne samo da je bila fizički bez mrlja, već je i u duhovnom pogledu stajala na visokom planu, a zajedničke zasluge takvih ljudi učinile su ih dostojnima njihova visokog poziva. Nikada prije ili poslije nije živjela generacija koja je bila dostojna primanja Tore. Da je nedostajao samo jedan, Bog im ne bi dao Toru: "jer on pravi mudrost za pravednike; On je izvijač za one koji hode uspravno."uši gluhih će se začepiti, hromi će skočiti kao jelen, a jezici nijemih zapjevat će. "Ne samo da je fizički ova generacija bila bez mrlja, već je i duhovno stajala na visokoj ravni. bile su zajedničke zasluge takvog naroda zbog kojih su bili vrijedni svog visokog poziva. Nikada prije ili poslije nije živjela generacija dostojna kao što je primanje Tore. Da je nedostajala samo jedna, Bog im ne bi dao Toru: " jer On postavlja mudrost za pravednike; On je izvijač za one koji hodaju uspravno. "uši gluhih će se začepiti, hromi će skočiti poput srna, a jezici nijemih zapjevat će. "Ova generacija ne samo da je fizički bila bez mrlja, već je i duhovno stajala na visokoj ravnini. bila je zajednička zasluga takvog naroda koja ih je učinila vrijednima njihova visokog poziva. Nikada prije ili poslije nije živjela generacija dostojna kao što je primanje Tore. Da je nedostajala samo jedna, Bog im ne bi dao Toru: " jer On postavlja mudrost za pravednike; On je izvijač za one koji hodaju uspravno. "a zajedničke zasluge takvog naroda učinile su ih vrijednima njihova visokog poziva. Nikada prije ili poslije nije živjela generacija dostojna kao što je primanje Tore. Da je nedostajao samo jedan, Bog im ne bi dao Toru: "jer on postavlja mudrost za pravednike; On je izvijač onima koji uspravno hodaju."a zajedničke zasluge takvog naroda učinile su ih vrijednima njihova visokog poziva. Nikada prije ili poslije nije živjela generacija dostojna kao što je primanje Tore. Da je nedostajao samo jedan, Bog im ne bi dao Toru: "jer on pravi mudrost za pravednike; On je izvijač za one koji hode uspravno." Zbog još jednog razloga Bog je odgodio objavu Tore. Namjeravao im je dati Toru neposredno nakon njihovog izlaska iz Egipta, ali na početku marša kroz pustinju vladao je među njima veliki razdor. Ni harmonija nije uspostavljena do mladog mjeseca trećeg mjeseca, kad su stigli na planinu Sinaj; pri čemu je Bog rekao: "Putovi Tore su putevi ljupkosti, a svi njezini putevi putovi su mira; Dat ću Toru naciji koja živi u miru i prijateljstvu." Ova Božja odluka, koja im sada daje Toru, također pokazuje koliko je moćan utjecaj pokore. Jer bili su grešni po dolasku na planinu Sinaj, nastavljajući iskušavati Boga i sumnjajući u Njegovu svemoć. Nakon kratkog vremena, međutim, promijenili su se u duhu; i jedva da su se reformirali,kad ih je Bog smatrao dostojnima da im otkriju Toru. Treći mjesec je odabran za objavu, jer je sve što je usko povezano s Torom i s Izraelom trostruko više. Tora se sastoji od tri dijela, Petoknjižja, Proroka i Hagiografe; slično se usmeni zakon sastoji od Midraša, Halake i Hagade. Komunikaciju između Boga i Izraela nastavila su trojica, Moses, Aaron i Miriam. Izrael je također podijeljen u tri odjela, svećenike, levite i laike; a nadalje su potomci trojice patrijarha, Abrahama, Izaka i Jakova. Jer Bog preferira "trećeg": bio je to treći od Adamovih sinova, Seth, koji je postao predak čovječanstva, pa tako i treći među Noinim sinovima, Shem, koji je postigao visoku poziciju. Među židovskim kraljevima bio je i treći, Salomon,kojega je Bog razlikovao prije svih ostalih. Broj tri ima posebno važnu ulogu u Mojsijevom životu. Pripadao je plemenu Levi, koje nije samo trećina plemena, već ima ime koje se sastoji od tri slova. I sam je bio treće od djece obitelji; njegovo se vlastito ime sastoji od tri slova; u djetinjstvu ga je majka skrivala tijekom tri mjeseca; i u trećem mjesecu godine, nakon pripreme od tri dana, je li primio Toru na planini, čije se ime sastoji od tri slova.njegovo se vlastito ime sastoji od tri slova; u djetinjstvu ga je majka skrivala tijekom tri mjeseca; i u trećem mjesecu godine, nakon pripreme od tri dana, je li primio Toru na planini, čije se ime sastoji od tri slova.njegovo se vlastito ime sastoji od tri slova; u djetinjstvu ga je majka skrivala tijekom tri mjeseca; i u trećem mjesecu godine, nakon pripreme od tri dana, je li primio Toru na planini, čije se ime sastoji od tri slova. GENTILI ODBIJU TORAH Planina na kojoj je Bog objavio svoje otkrivenje nosi šest imena: Zove se pustinjski grijeh, jer je Bog tamo objavio svoje zapovijedi; zove se Pustinjski Kadeš, jer je Izrael ondje bio posvećen; pustinjski Kadmut jer je tamo otkrivena već postojeća Tora; pustinjski Paran jer se tamošnji Izrael umnožio; pustinjski Sinaj jer je tamo započela mržnja Božja prema poganima iz razloga što nisu prihvatili Toru; i iz tog istog razloga zove se Horeh, jer je Bog odredio uništenje pogana. Jer Božji gnjev prema poganima datira iz njihovog odbijanja da prihvate Toru koja im je ponuđena. Prije nego što je Bog dao Izraelu Toru, približio se svim plemenima i nacijama i ponudio im Toru, da ubuduće ne bi imali opravdanja reći: "Da je Sveti, blagoslovljen, želio da nam da Toru, trebali bismo prihvatio. " Otišao je do sinova Ezavovih i rekao: "Hoćete li prihvatiti Toru?" Oni su mu odgovorili rekavši: "Što je tamo napisano?" Odgovorio im je: "Ne ubij." Tada su svi rekli: "Hoćeš li nam možda uzeti blagoslov kojim je blagoslovljen naš otac Ezav? Jer bio je blagoslovljen riječima:" Od mača svoga ćeš živjeti. " Ne želimo prihvatiti Toru. "Potom je otišao k Lotovoj djeci i rekao im:" Hoćete li prihvatiti Toru? "Oni su rekli:" Što je u njoj napisano? "Ne čini nečistoću. "Rekli su:" Iz nečastivosti izviremo; mi ne želimo prihvatiti Toru. "Tada je otišao djeci Jišmaelovoj i rekao im:" Želite li prihvatiti Toru? "Oni su mu rekli:" Što je u njoj napisano? "Odgovorio je:" Ti ne kradi. "Rekli su:" Hoćeš li nam uzeti blagoslov kojim je blagoslovljen naš otac? Bog mu je obećao: 'Njegova će ruka biti protiv svakog čovjeka.' Ne želimo prihvatiti Tvoju Toru. "Otuda je otišao svim ostalim narodima, koji su isto tako odbacili Toru, govoreći:" Ne možemo se odreći zakona svojih otaca, ne želimo Tvoju Toru, daj je Tvojoj ljudi Izrael. "Na to dođe u Izrael i reče im:„ Hoćete li prihvatiti Toru? "Oni mu rekoše:"Što je tu napisano? "Odgovorio je:" Šest stotina i trinaest zapovijedi. "Rekli su:" Sve što je Gospod rekao, učinit ćemo i biti poslušni. "" O Gospodaru svijeta! "Nastavili su," Postupali smo u u skladu s Tvojim zapovijedima prije nego što su nam objavljene. Jakov je ispunio prvu od Deset zapovijedi nalažući da njegovi sinovi uklone čudne bogove koji su bili među njima. Abraham je poslušao zapovijed da se uzalud ne uzima ime Gospodnje, jer je rekao: 'Podigao sam ruku prema Gospodinu, Bogu Svevišnjem.' Josip je ispunio zapovijed da se subote pamti i svetkuje; a kad su mu braća došla, u petak je pripremio sve za njihov doček. Isaac je poštivao zakon da poštuje oca i majku,kad je dopustio Abrahamu da ga veže na oltar kao žrtvu. Juda je poštovao zapovijed da se ne ubija kad je rekao svojoj braći: 'Kakva je korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv?' Josip je poštivao zakon: 'Ne čini preljuba', kad je odbio želju žene Potifara. Ostali sinovi Jakovljevi držali su se zapovijedi: "Ne kradi", govoreći: "Kako bismo onda mogli ukrasti iz kuće vašeg gospodara srebro i zlato?" Abraham je poštovao zapovijed: 'Ne svjedoči lažno', jer je bio istinski svjedok i pred cijelim je svijetom svjedočio da si Gospodar svega stvorenog. Abraham je također promatrao posljednju od deset zapovijedi "Ne poželi", rekavši: "Neću uzeti nit niti do rešetke za cipele."" NATJEČAJ PLANINA Dok su narodi i narodi odbijali prihvatiti Toru, planine su se međusobno borile za čast da budu izabrane za mjesto otkrivenja. Jedan je rekao: "Na meni će počivati ​​Božja Shekina, a moja će biti ova slava", na što je druga planina odgovorila: "Na meni će Shekinah počivati, a moja će biti ova slava." Planina Tabor rekla je planini Hermon: "Na meni će se odmoriti Shekina, moja će biti ova slava, jer u stara vremena, kada je u Noino vrijeme poplava preplavila zemlju, sve planine pod nebesa su bila prekrivena vodom, dok ona nije dopirala do moje glave, dapače, čak ni do mog ramena. Sva je zemlja potonula pod vodom, ali ja, najviši od planina, uzdizao sam se visoko iznad voda, stoga sam pozvan da nose Shekinu ".Planina Hermon odgovorila je gori Tabor: "Na meni će se odmoriti Shekina, ja sam suđena, jer kad je Izrael želio proći kroz Crveno more, ja sam im to omogućio, jer sam se smjestio između dvije obale mora, a oni su se premještali s jedne strane na drugu, kroz moju pomoć, tako da im čak ni odjeća nije postala mokra. " Planina Carmel bila je prilično tiha, ali smjestila se na obali mora, misleći: "Ako se Shekina odmori na moru, počivat će na meni, a ako se odmori na kopnu, počivat će na meni . " Tada je zazvonio glas s visokog neba i rekao: "Shekinah se neće odmarati na ovim visokim planinama koje su tako ponosne, jer nije Božja volja da Shekinah počiva na visokim planinama koje se međusobno svađaju i gledaju na jednog drugi s prezirom.Više voli niske planine, a među njima i Sinaj, jer je najmanji i najneznačajniji od svih. Na njemu će pustiti Shekinu da se odmori. "Ostale su planine rekle Bogu," Je li moguće da si pristran i da nam ne daš nagradu za našu dobru namjeru? "Bog je odgovorio:" Jer si se trudio u moju čast hoću li vas nagraditi. Na Taboru ću pružiti pomoć Izraelu u vrijeme Debore, a na Karmelu Eliji. "Na Taboru ću pružiti pomoć Izraelu u vrijeme Debore, a na Karmelu Eliji. "Na Taboru ću pružiti pomoć Izraelu u vrijeme Debore, a na Karmelu Eliji. " Planina Sinaj dobila je prednost ne samo zbog svoje poniznosti, već i zbog toga što na njoj nije bilo štovanja idola; dok su druge planine zbog svoje visine idolopoklonici koristili kao utočišta. Planina Sinaj ima i daljnje značenje, jer je prvotno bila dio planine Moriah, na kojoj je trebao biti žrtvovan Izak; ali Sinaj se odvojio od njega i došao u pustinju. Tada je Bog rekao: "Budući da je njihov otac Izak ležao na ovoj planini, vezan kao žrtva, prikladno je da na njoj njegova djeca prime Toru." Stoga je Bog sada izabrao ovu planinu za kratki boravak tijekom objave, jer nakon što je Tora podijeljena, povukao se ponovno na nebo. U budućem će se svijetu Sinaj vratiti na svoje prvobitno mjesto, na goru Moriah, kada "planina Gospodnja"Kuća će biti postavljena na vrhu planina i uzdignuta iznad brda. " Kao što je Sinaj zbog svoje poniznosti izabran za mjesto otkrivenja, tako je i Mojsije bio izabran. Kad je Bog rekao Mojsiju: ​​"Idi, izbavi Izrael", on je u svojoj velikoj poniznosti rekao: "Tko sam ja da idem k faraonu i izvedem djecu Izraelovu iz Egipta? Ima plemenitijih i bogatijih od mene." Ali Bog je odgovorio: "Ti si velik čovjek, tebe sam izabrao od cijelog Izraela. Prorok budućnosti će za tebe reći: 'Pomogao sam onome koji je moćan; uzvisio sam izabrane iz naroda . '"Mojsije je u svojoj poniznosti ipak stajao odvojen i nije prihvatio službu koja mu je ponuđena, sve dok mu Bog nije rekao:" Zašto stojiš odvojeno? Ako ih ne želiš isporučiti ni od koga drugog, neće biti isporučeno. " Kad je, također, na Božju zapovijed Mojsije podigao Šator,nije ušao u nju, iz velike poniznosti, sve dok mu Bog nije rekao: "Zašto stojiš vani? Vrijedan si mi služiti." TORA KOJA JE NUDILA IZRAELU Drugog dana trećeg mjeseca Mojsije je primio oblik riječi Bog da se odvede na goru Sinaj, jer bez ovog izravnog poziva ne bi tamo otišao. Ovaj put, kao i u svako doba, kad je Bog poželio razgovarati s Mojsijem, dvaput ga je pozvao imenom, a nakon što je odgovorio: "Evo me", uslijedila mu je Božja objava. Kad su Mojsija odveli Bogu u oblaku, koji ga je uvijek bio spreman nositi s Bogom i vratiti mu ljudima, Bog mu je rekao: "Idi i upoznaj žene Izraelke s načelima židovstva i pokušaj s ljubaznošću riječi kako bi ih nagovorio da prihvate Toru, ali ljudima objasni puni sadržaj Tore i zajedno s njima izgovori svečane riječi. " Bilo je nekoliko razloga zašto je prvo otišao ženama. Bog je rekao: "Kad sam stvorio svijet, dao sam svoju zapovijed o zabranjenom plodu samo Adamu, a ne i njegovoj supruzi Evi, i taj je propust utjecao na to da je Adama napala u grijeh. Stoga se čini uputnim da žene prvo čujte moje zapovijedi i ljudi će tada slijediti njihov savjet. " Bog je, nadalje, znao da su žene skrupuloznije u poštivanju religioznih percepcija, i stoga im se prvo obratio. Tada je također Bog očekivao da će žene poučavati svoju djecu na putovima Tore, pa im je zato poslao svog glasnika prvo. Riječi koje je Mojsije trebao uputiti ženama, kao i muškarcima, Sinedrionu, kao i narodu, bile su sljedeće: "I sami ste vidjeli - to nije iz spisa, ni kroz tradiciju, ni iz usta drugih da to naučite - ono što sam učinio za vas u Egiptu, jer iako su oni bili idolopoklonici, ubojice ljudi i ljudi razvratnog života, ipak ih nisam kaznio za te grijehe, već samo za zlo koje ste učinili vama Ali ja ću vas nositi na krilima orlova, na dan objave na Sinaju, i donijet ćete mi kad hram bude podignut. Budući da sam učinio za vas toliko čudesa, čak i prije nego što ste primili Tore i poštovao zakone, koliko ću ti još čudesa učiniti kad budeš primio Toru i poštovao zakone! Početak svega je težak,ali čim se naviknete na poslušnost, sve ostalo bit će vam lako. Ako ćete sada poštivati ​​abrahamski savez, subotu i zapovijed protiv idolopoklonstva, tada ćete biti moje vlasništvo; jer premda sve pripada meni, Izrael će biti moj osobiti posjed, jer sam ih izveo iz Egipta i oslobodio ropstva. S obzirom na Izrael, Bog je poput onoga koji prima mnoga polja u nasljeđe, ali onaj koji je sam kupio, a onaj koji je zaradio bio mu je najdraži. Ja ću vladati nad vama sam, kao Moj posjed, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete nacija, ne samo oslobođena brige, već i nacija svećenika i sveta nacija. "sve ostalo bit će vam lako. Ako ćete sada poštivati ​​Abrahamov savez, subotu i zapovijed protiv idolopoklonstva, tada ćete biti Moje vlasništvo; jer premda sve pripada meni, Izrael će biti moj osobiti posjed, jer sam ih izveo iz Egipta i oslobodio ropstva. S obzirom na Izrael, Bog je poput onoga koji prima mnoga polja u nasljeđe, ali onaj koji je sam kupio, a onaj koji je zaradio bio mu je najdraži. Vladaću nad vama sam, kao Moje vlasništvo, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete narod, ne samo oslobođen brige, već i narod svećenika i svet narod. "sve ostalo bit će vam lako. Ako ćete sada poštivati ​​abrahamski savez, subotu i zapovijed protiv idolopoklonstva, tada ćete biti moje vlasništvo; jer premda sve pripada meni, Izrael će biti moj osobiti posjed, jer sam ih izveo iz Egipta i oslobodio ropstva. S obzirom na Izrael, Bog je poput onoga koji mnoštvo polja prima u nasljedstvo, ali ono koje je sam kupio i koje je zaradio bilo mu je najdraže. Vladaću nad vama sam, kao Moje vlasništvo, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete nacija, ne samo oslobođena brige, već i nacija svećenika i sveta nacija. "tada ćeš biti Moje vlasništvo; jer premda sve pripada meni, Izrael će biti moj osobiti posjed, jer sam ih izveo iz Egipta i oslobodio ropstva. Što se tiče Izraela, Bog je poput onoga koji mnoštvo polja prima u nasljeđe, ali ono koje je sam kupio, a ono koje je zaradio bilo mu je najdraže. Vladaću nad vama sam, kao Moje vlasništvo, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete narod, ne samo oslobođen brige, već i narod svećenika i svet narod. "tada ćeš biti Moje vlasništvo; jer premda sve pripada meni, Izrael će biti moj osobiti posjed, jer sam ih izveo iz Egipta i oslobodio ropstva. S obzirom na Izrael, Bog je poput onoga koji prima mnoga polja u nasljeđe, ali onaj koji je sam kupio, a onaj koji je zaradio bio mu je najdraži. Vladaću nad vama sam, kao Moje vlasništvo, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete narod, ne samo oslobođen brige, već i narod svećenika i svet narod. "Bog je poput onoga koji u baštinu prima mnoga polja, ali onu koju je sam kupio, a onu koju je zaradio bilo mu je najdraže. Ja ću vladati nad vama sam, kao Moj posjed, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete narod, ne samo oslobođen brige, već i narod svećenika i svet narod. "Bog je poput onoga koji u baštinu prima mnoga polja, ali onu koju je sam kupio, a ona koju je zaradio bila mu je najdraža. Vladaću nad vama sam, kao Moje vlasništvo, ja i nitko drugi, sve dok se držite podalje od drugih naroda. Ako ne, nad vama će vladati drugi narodi. Ali ako Me poslušate, bit ćete nacija, ne samo oslobođena brige, već i nacija svećenika i sveta nacija. " Da Izrael nije sagriješio štovajući Zlatno tele, među njima ne bi bilo svećeničke kaste, nacija bi bila nacija svećenika, a tek nakon njihovog grijeha veći dio naroda izgubio je pravo na svećeništvo . Bog je sada naredio Mojsiju da narodu prenese svoje riječi bez dodavanja ili umanjivanja od njih, točno određenim redoslijedom i na istom jeziku, hebrejski. Mojsije se nakon toga zavjetovao na ljude kako bi prenio njegovu poruku, a da prethodno nije vidio svoju obitelj. Riječ Božju prvo je uputio starješinama, jer nikada nije zaboravio na čast koja pripada starcima. Zatim je u jednostavnom i dobro posloženom obliku ponovio to svim ljudima, uključujući i žene. Radostan i iz vlastitog impulsa, svaki se Izraelac izjasnio da je voljan prihvatiti Toru, nakon čega se Mojsije vratio Bogu kako bi ga obavijestio o odluci naroda. Jer premda Bogu, budući da je bio sveznajući, nije bilo potrebno da čuje od Mojsijevog odgovora ljudi, ipak ispravnost zahtijeva da se onaj koji se pošalje na poruku vrati da izvještava o svom uspjehu onome koji ga je poslao.Bog je nakon toga rekao Mojsiju: ​​"Doći ću k tebi u gustom oblaku i ponoviti ti zapovijedi koje sam ti dao na Marah, tako da se ono što im kažeš ljudima čini jednako važnim kao i ono što čuju od mene. Ali ne samo u tebe oni će imati vjeru, već i u proroke i mudrace koji će doći poslije tebe. " Mojsije se potom još jednom vratio ljudima i objasnio im ozbiljne posljedice koje bi nepoštivanje zakona imalo na njih. Prvi put kad im je razgovarao o Tori, objasnio im je njezine izvrsnosti, kako bi ih potaknuo da je prihvate; ali sada im je govorio o strašnim kaznama koje bi si nanijeli ako se ne bi držali zakona. Ljudi, međutim, nisu promijenili svoje rješenje, već su bili puni radosti u očekivanju primanja Tore. Jedino su htjeli da Mojsije Bogu iznese svoju želju da Ga čuje kako im izravno prenose Njegove riječi, pa su rekli Mojsiju: ​​"Želimo od sebe čuti riječi našega kralja." Nisu se time ni zadovoljili, već su željeli vidjeti Božansku prisutnost, jer "sluh nije poput gledanja". Bog im je uslišio obje želje,i zapovjedio Mojsiju da im kaže da se pripreme za sljedeća dva dana za primanje Tore. IZRAEL SE PRIPREMA ZA OTKRIVENJE Kao što se onaj tko treba biti primljen u židovstvo prvo mora podložiti trima ceremonijama obrezivanja, krštenja i žrtvovanja, tako ni Izrael nije primio Toru dok nisu izveli ove tri ceremonije. Već su bili podvrgnuti obrezivanju u Egiptu. Krštenje im je bilo nametnuto dva dana prije objave na Sinajskoj gori. Na dan koji je prethodio objavi Mojsije je u knjizi zabilježio savez između Izraela i njihova Boga, a ujutro na dan otkrivenja prinošene su žrtve kao jačanje saveza. Kako u to vrijeme nije bilo svećenika, službu su obavljali izraelske starješine, koje su unatoč godinama svoju dužnost izvršavale mladenački poletno. Mojsije je podigao oltar na planini Sinaj, kao i dvanaest spomen-stupova, po jedan za svako pleme, a zatim im je naredio da donesu bikove kao paljenicu i mirovnu žrtvu. Krv tih životinja tada je bila točno odvojena na dvije polovice. Tome je prisustvovao anđeo Mihael, koji je vodio Mojsijevu ruku i tako provodio odvajanje krvi da u jednoj polovici možda ne bude ni kap više nego u drugoj. Bog na to rekao je Mojsiju: ​​"Poškropi jednu polovicu krvi na ljude u znak da neće razmijeniti moju slavu za idole drugih naroda; a drugu polovicu poškropi po oltaru u znak da ja neće ih zamijeniti za bilo koju drugu naciju. "Mojsije je učinio kako mu je naloženo, i eto! dogodilo se čudo da je krv nekoliko životinja bila dovoljna da poškropi svakog pojedinog Izraelca. Prije nego što je sklopljen ovaj savez između Boga i Izraela, Mojsije je naglas čitao ljudima čitavu Toru kako bi mogli točno znati što preuzimaju na sebe. Ovaj je savez Mojsije drugi put sklopio u pustinji Moab, a Joshua treći put nakon ulaska u obećanu zemlju, na planinama Gerizim i Ebal. Iako su ljudi sada jasno izrazili želju da prihvate Toru, još uvijek se Bog ustručavao dati im je, govoreći: "Hoću li vam bez daljnjeg dati Toru? Ne, dovedite Mi robove, da ćete je promatrati, a ja ću dat će vam Toru. " Izrael: "Gospodaru svijeta! Očevi su nam robovi." Bog: "Vaši su očevi moji dužnici, pa prema tome nisu dobri robovi. Abraham je rekao:" Otkud to mogu znati? " i tako se pokazao kao da mu nedostaje vjere. Isaac je volio Ezava, kojeg sam mrzila, a Jakov nije odmah po povratku iz Padan-Arama održao zavjet koji je dao na putu tamo. Dovedite mi dobre robove i dat ću vam Tora." Izrael: "Naši će proroci biti naši robovi." Bog: "Imam potraživanja prema njima, jerpoput lisica u pustinjama postali su vaši proroci «. Dovedite mi dobre robove i dat ću vam Toru. "Izrael:„ Dat ćemo ti našu djecu kao roblje. "Bog:„ Pa, to su onda dobri robovi, na čijoj ću ti vezi dati Toru. " Izraelci su doveli svoje žene s njihovim dječicama na grudima i trudne žene, a Bog je trudnicama učinio prozirna poput stakla i obratio se djeci u maternici ovim riječima: "Evo, dat ću vaše očeve Tore. Hoćete li biti za njih jamci da će oni to promatrati? "Oni su odgovorili:" Da. "Nadalje je rekao:" Ja sam vaš Bog. "Odgovorili su:" Da. "" Nećete imati drugih bogova. "Rekli su: "Dapače."Tako su djeca u maternici na svaku zapovijed odgovorila "Da", a na svaku zabranu "Ne". Kako su to bila mala djeca po čijoj je vezi Bog dao svom narodu Toru, dogodi se da mnoga mala djeca umiru kad Izrael ne poštuje Toru. OTKRIVENJE NA GORI SINAI Od prvog dana trećeg mjeseca, dana kad je Izrael stigao na goru Sinaj, na njih se navukao težak oblak i svima osim Mojsiju bilo je zabranjeno uspon na goru, da, ne usuđuju se ni ostati blizu nje, da ne bi Bog tuči one koji su se gurali naprijed, tučom ili vatrenim strijelama. Dan otkrivenja najavio se kao zloslutni dan čak i ujutro, jer su se s brda Sinaj oglašavala razna tutnjava. Bljeskovi munje, popraćeni uvijek nabujalom ljuskom rogova, pokrenuli su ljude s silnim strahom i drhtajem. Bog je savio nebesa, pomaknuo zemlju i uzdrmao granice svijeta, tako da su dubine zadrhtale, a nebesa su se prestrašila. Njegov sjaj prošao je kroz četiri portala vatre, potresa, oluje i tuče. Zemljini su kraljevi zadrhtali u svojim palačama i svi su došli k zlikovcu Balaamu,i pitao ga je li im Bog namijenio istu sudbinu kao i generaciji potopa. Ali Balaam im je rekao: "O, budale! Sveti, blagoslovljen bio, odavno je obećao Nuhu da više nikada neće kazniti svijet poplavom." Međutim, kraljevi pogana nisu bili smireni i nadalje su rekli: "Bog je doista obećao da više nikada neće donijeti poplavu na svijet, ali možda sada misli to uništiti vatrom." Balaam je rekao: "Ne, Bog neće uništiti svijet ni vatrom ni vodom. Metež u cijeloj prirodi nastao je samo zbog toga što On neće pokloniti Toru svome narodu. 'Vječni će dati snagu Njegovom. ljudi. '"Na to su svi kraljevi vikali:" Neka Vječni blagoslovi svoj narod mirom ", i svaki, utihnuo duhom,otišao svojoj kući. Baš kao što su stanovnici zemlje bili uznemireni zbog objave i vjerovali da je stigao kraj svih vremena, tako je to učinila i zemlja. Mislila je da će se uskrsnuće mrtvih dogoditi i morat će uzeti u obzir krv ubijenih koje je upila i tijela ubijenih koje je pokrila. Zemlja se nije smirila sve dok nije čula prve riječi Dekaloga. Iako su pojave bile uočljive na brdu Sinaj ujutro, ipak se Bog ljudima nije otkrio do podneva. Jer zahvaljujući kratkoći ljetnih noći i ugodnom jutarnjem snu ljeti, ljudi su još spavali kad je Bog sišao na planinu Sinaj. Mojsije se privezao logoru i probudio ih riječima: "Ustanite iz sna, zaručnik je pri ruci i čeka da povede svoju mladenku ispod bračne nadstrešnice." Mojsije je na čelu povorke doveo narod do svog zaručnika, Boga, na Sinaj, koji se i sam popeo na planinu. Rekao je Bogu: "Objavi riječi svoje, djeca su im spremna poslušati ih." Ove Mojsijeve riječi odjeknule su izbliza i iz daljine, jer je prigodom njegov glas, kad je ljudima ponovio Božje riječi,imao toliko snage koliko i Božanski glas koji je čuo. Doista nije bilo po vlastitoj slobodnoj volji da se Izrael proglasio spremnim prihvatiti Toru, jer kad se čitav narod, u dvije divizije, muškarci i žene, približio Sinaju, Bog je podigao ovu planinu i držao je nad glavama ljudi vole košaru, govoreći im: "Ako prihvatite Toru, dobro je, u protivnom ćete naći grob ispod ove planine." Svi su se rasplakali i skrušeno izlili svoje srce pred Bogom, a zatim rekli: "Sve što je Gospod rekao, učinit ćemo i biti poslušni." Teško da su izgovorili ove riječi pokornosti Bogu, kad je sišlo stotinu i dvadeset mirijada anđela, opskrbljenog svakog Izraelca krunom i pojasom slave - Božanskim darovima, koje nisu izgubili sve dok nisu štovali Zlatno tele, kad anđeli su došli i oduzeli im darove.Istodobno s tim krunama i pojasevima slave, nebeski sjaj prolio se na njihova lica, ali i to su kasnije izgubili zbog svojih grijeha. Zadržao ga je samo Moses, čije je lice tako sjalo, da ako i danas u njegovoj grobnici nastane pukotina, svjetlost koja izbija iz njegovog leša bila bi toliko snažna da nije mogla uništiti cijeli svijet. Nakon što je Bog podijelio Izraelu ove divne darove, želio je nastaviti s navještajem Tore, ali nije to želio dok je Mojsije bio s njim, da ljudi ne bi mogli reći da je Mojsije progovorio iz oblaka . Stoga je tražio izgovor da ga se riješi. Stoga je rekao Mojsiju: ​​"Siđite dolje, upozorite ljude da se neće naprezati da vide, jer ako bi i jedan od njih bio uništen, gubitak za mene bio bi velik kao da je cijela kreacija uništena. Nudite Nadab i Abihu, kao i prvorođene koji će obavljati svećeničke dužnosti, pazite da ne napreduju. " Mojsije je, međutim, želeći ostati s Bogom, odgovorio: "Već sam upozorio ljude i postavio granice preko kojih se možda neće usuditi." Bog je potom rekao Mojsiju: ​​"Idi,siđite i pozovite Arona da vas priđe, ali neka on ostane iza vas, dok se ljudi ne miču dalje od položaja koje ste im dodijelili. "Teško da je Mojsije napustio planinu, kad je Bog ljudima otkrio Toru. Ovo je bila šesta objava Boga na zemlji od stvaranja svijeta. Deseti i posljednji će se održati na Sudnjem danu. Nebo se otvorilo i brdo Sinaj, oslobođeno od zemlje, uzdiglo se u zrak, tako da se njegov vrh uzdizao u nebesa, dok je gusti oblak prekrivao njegove bočne strane i dodirivao noge Božanskog prijestolja. Prateći Boga s jedne strane, pojavilo se dvadeset i dvije tisuće anđela s krunama za levite, jedino pleme koje je ostalo vjerno Bogu dok su ostali štovali Zlatno tele. S druge strane bilo je šezdeset mirijada, tri tisuće petsto pedeset anđela, od kojih je svaki nosio vatrenu krunu za svakog pojedinog Izraelca. Dvostruko je ovaj broj anđela bio na trećoj strani, dok ih je na četvrtoj strani bilo jednostavno nebrojeno. Jer Bog se nije pojavio iz jednog smjera, već iz sve četiri istodobno, što, međutim, nije spriječilo Njegovu slavu da ispuni nebo kao i svu zemlju.Unatoč tim nebrojenim mnoštvima anđela, na planini Sinaj nije bilo gužve, nije bilo rulje, bilo je mjesta za sve anđele koji su se pojavili u čast Izraela i Tore. Međutim, istodobno su dobili naredbu da unište Izrael u slučaju da namjeravaju odbiti Toru. PRVA ZAPOVIJED Prva Božja riječ na Sinaju bila je Anoki, "Ja sam." Nije to bila hebrejska, već egipatska riječ koju je Izrael prvi put čuo od Boga. Ponašao se prema njima kao prema onom kralju, svom dolaznom sinu, kojemu se, vraćajući se s dugog boravka na moru, obraćao na jeziku koji je sin stekao u stranoj zemlji. Tako se Bog obratio Izraelu na egipatskom, jer je to bio jezik kojim su govorili. Istodobno je Izrael prepoznao u ovoj riječi "Anoki", to jest Bog im se obratio. Jer kad je Jakov okupio svoju djecu oko smrtne postelje, upozorio ih je da paze na slavu Božju i povjerio im tajne koje će im Bog nakon toga otkriti riječju "Anoki". Rekao je: "Riječju" Anoki "obratio se mom djedu Abrahamu, riječju" Anoki "obratio se mom ocu Isaacu,i s riječju 'Anoki' Obratio mi se. Znajte, onda, kada će vam doći i obratiti se vama, to ćete biti On, ali ne drugačije. " Kad je prva zapovijed izašla iz Božjih usta, grmljavina i munja krenuše iz njegovih usta, baklja je bila s njegove desne, a baklja s njegove lijeve strane, a Njegov glas je proletio zrakom govoreći: "Ljudi moji, narode moj , Dom Izraelov! Ja sam Vječni, ti Bože, koji sam te izveo iz egipatske zemlje. " Kad je Izrael čuo grozan glas, odletjeli su u svom užasu dvanaest kilometara, sve dok im duše nisu pobjegle od njih. Na to se Tora okrenula Bogu, rekavši: "Gospodaru svijeta! Jesi li me dao živima ili mrtvima?" Bog je rekao: "Živima." Tore: "Ali svi su mrtvi." Bog: "Zbog tebe ću ih vratiti u život." Nakon toga je pustio da na njih padne rosa koja će oživjeti mrtve i oni su se vratili u život. Drhtaj neba i zemlje koji se začuo u percepciji Božanskog glasa toliko je uznemirio Izrael da su jedva mogli stati na noge. Bog je potom poslao svakom od njih dva anđela; na položi ruku na srce svakoga, da mu duša ne bi mogla otići, i digni glavu svakom, da ugleda sjaj svoga Stvoritelja. Ugledali su slavu Božju, kao i inače nevidljivu riječ kad je proizlazila iz Božanske vizije, i zakotrljali se naprijed do njihovih ušiju, nakon čega su shvatili ove riječi: "Hoćeš li prihvatiti Toru koja sadrži dvjesto četrdeset i osam zapovijedi , što odgovara broju članova njihovog tijela? " Oni su odgovorili: "Da, da." Tada je riječ prešla od uha do usta; poljubilo je usta, a zatim se ponovno zakotrljalo do uha, opet do uha,i pozvao je: "Hoćete li prihvatiti Toru koja sadrži tristo šezdeset i pet zabrana, što odgovara danima u godini?" A kad su oni odgovorili: "Da, da", riječ se opet okrenula od uha do usta i poljubila je. Nakon što su Izraelci na ovaj način preuzeli na sebe zapovijedi i zabrane, Bog je otvorio sedam nebesa i sedam zemalja i rekao: "Eto, ovo su moji svjedoci da nema nikoga poput mene u visinama ili na zemlji! da sam jedini i da sam se otkrio u svom sjaju i sjaju! Ako vam netko rekne: "Idite, služite drugim bogovima", onda recite: "Može li onaj koji je vidio svoga Stvoritelja licem u lice , u Njegovom sjaju, u Njegovoj slavi i Njegovoj snazi, napustiti Ga i postati idolopoklonik? ' Vidjeti,to sam vas izbavio iz kuće ropstva; to sam ja onaj koji je prije vas cijepio mora i vodio vas po suhom, dok sam vas potapao neprijatelje u dubine. Ja sam Bog suhe zemlje kao i mora, prošlosti kao i budućnosti, Bog ovoga svijeta kao i budućih svjetova. Ja sam Bog svih naroda, ali samo s Izraelom moje je ime povezano. Ako ispunjavaju Moje želje, ja sam, Vječni, milosrdan, milostiv i dugotrpljiv i bogat dobrotom i istinom; ali ako ste neposlušni, tada ću biti strog sudac. Da niste prihvatili Toru, nijedna kazna ne bi mogla pasti na vas da je ne ispunite, ali sada kada ste je prihvatili, morate joj se pokoravati. "Ja sam Bog suhe zemlje kao i mora, prošlosti kao i budućnosti, Bog ovoga svijeta kao i budućih svjetova. Ja sam Bog svih naroda, ali samo s Izraelom moje je ime povezano. Ako ispunjavaju Moje želje, ja sam, Vječni, milosrdan, milostiv i dugotrpljiv i bogat dobrotom i istinom; ali ako ste neposlušni, tada ću biti strog sudac. Da niste prihvatili Toru, nijedna kazna ne bi mogla pasti na vas da je ne ispunite, ali sada kada ste je prihvatili, morate joj se pokoravati. "Ja sam Bog suhe zemlje kao i mora, prošlosti kao i budućnosti, Bog ovoga svijeta kao i budućih svjetova. Ja sam Bog svih naroda, ali samo s Izraelom moje je ime povezano. Ako oni ispune Moje želje, ja sam, Vječni, milosrdan, milostiv i dugotrpljiv i bogat dobrotom i istinom; ali ako ste neposlušni, tada ću biti strog sudac. Da niste prihvatili Toru, nijedna kazna ne bi mogla pasti na vas da je ne ispunite, ali sada kada ste je prihvatili, morate joj se pokoravati. "i obiluje dobrotom i istinom; ali ako ste neposlušni, tada ću biti strog sudac. Da niste prihvatili Toru, nijedna kazna ne bi mogla pasti na vas da je ne ispunite, ali sada kada ste je prihvatili, morate joj se pokoravati. "i obiluje dobrotom i istinom; ali ako ste neposlušni, tada ću biti strog sudac. Da niste prihvatili Toru, nijedna kazna ne bi mogla pasti na vas da je ne ispunite, ali sada kada ste je prihvatili, morate joj se pokoravati. " Kako bi uvjerio Izrael u jedinstvo i jedinstvenost Boga, zapovjedio je da sva priroda stoji mirno, kako bi svi mogli vidjeti da nema ničega pored njega. Kad je Bog udijelio Toru, nijedna ptica nije zapjevala, govedo nije sputao, Ofannim nije letio, Serafimi nisu izgovarali svoje "Sveto, sveto, sveto", more nije tutnjalo, nijedno stvorenje nije izustilo zvuk - svi su slušali u dahu na riječi koje je najavio ehoni glas: "Ja sam Gospodin ti, Bog." Ove riječi, kao i ostale, koje je Bog upoznao na gori Sinaj, nije čuo samo Izrael, već stanovnici cijele zemlje. Božanski se glas podijelio na sedamdeset ljudskih jezika, kako bi ga svi mogli razumjeti; ali dok je Izrael mogao slušati glas bez da nanosi štetu, duše pogana gotovo su pobjegle od njih kad su ga čule. Kad je zazvonio Božanski glas, svi mrtvi u Šeolu oživjeli su i priveli se za Sinaj; jer se otkrivenje dogodilo u nazočnosti živih kao i mrtvih, dapače, bile su prisutne i duše onih koji još nisu rođeni. Svaki prorok, svaki mudrac, primio je na Sinaju svoj dio objave, koju su oni tijekom povijesti naviještali čovječanstvu. Svi su čuli doista iste riječi, ali isti glas, koji odgovara individualnosti svake,bio Božji način razgovora s njima. I kako je isti glas svakome zvučao drugačije, tako se i Božanska vizija svima činila različito, pa ih je Bog upozorio da ne pripisuju razne oblike raznim bićima, govoreći: "Ne vjerujte u to jer ste Me vidjeli u raznim oblicima , postoje razni bogovi, ja sam isti koji sam vam se pojavio na Crvenom moru kao Bog rata, a na Sinaju kao učitelj. " OSTALE ZAPOVIJEDI OTKRENE NA SINAIU Nakon što je Izrael prihvatio prvu zapovijed s "Da", Bog je rekao: "Kako ste me sada priznali za suverena, sada vam mogu dati zapovijedi: Ne priznajte bogove drugih naroda kao takve, jer oni ne donose prednost onima koji ih obožavaju; to nećeš činiti dok ja postojim. Dao sam ti svoju Toru kako bih ti posudio suverenitet, stoga ne smiješ potpaljivati ​​moj gnjev kršeći Moj savez putem idolopoklonstva. Nećeš se klanjati mrtvim idolima , nego Onaj koji ubija i oživljava i u čijoj su ruci sva živa bića. Ne učite djela drugih naroda, jer su njihova djela taština. Ja, Vječni, ti Bože, vladam revnošću i ne vladam to; čekam da četvrta generacija posjeti kaznu. Ali one koji Me vole ili se boje mene, nagradit ću i do tisućite generacije. " Kad je Mojsije čuo ove riječi, prema kojima će Bog potomcima posjetiti grijehe njihovih otaca samo ako su uzastopne generacije bile jedna za drugom grešne, bacio se na zemlju i zahvalio Bogu na tome; jer je znao da se među Izraelom nikada nije dogodilo da su tri uzastopne generacije bile grešne. Treća zapovijed glasila je: "O narode moj Izraelov, nitko od vas neće uzalud zazivati ​​Gospodinovo ime, jer onaj koji se lažno zaklinje Gospodnjim imenom neće proći nekažnjeno na veliki Sudnji dan." Lažno psovanje ima strašne posljedice ne samo za onoga tko to čini, već ugrožava cijeli svijet. Jer kad je Bog stvorio svijet, položio je nad ponor krhotinu, na kojoj je urezano Neizrecivo Ime, kako ponor ne bi puknuo i uništio svijet. Ali onoliko često koliko se lažno zaklinju u Božje ime, slova Neizrecivog Imena odlijeću, a kako tada ništa ne može obuzdati ponor, iz njega izviru vode da unište svijet. To bi se zasigurno dogodilo, da Bog nije poslao anđela Ya'asriela, koji je zadužen za sedamdeset olovaka, da iznova ugravira Neizrecivo ime na krhotinu. Bog je tada rekao Izraelu: "Ako prihvatite Moju Toru i poštujete Moje zakone, dat ću vam zauvijek nešto najdragocjenije što imam u svom posjedu." "A što je", odgovori Izrael, "ono dragocjeno što ćeš nam dati ako se pokoravamo Tvojoj Tori?" Bog: "Budući svijet." Izrael: "Ali čak i na ovom svijetu trebali bismo imati predokus onog drugog." Bog: "Subota će vam dati ovaj predokus. Pazite na subotu sedmog dana stvaranja svijeta." Jer kad je svijet stvoren, sedmi je dan došao pred Boga i rekao mu: "Sve što si stvorio u parovima je, zašto ne bih i ja?" Na što je Bog odgovorio: "Izraelska zajednica bit će vam supružnik." Na ovo obećanje koje je Bog dao sedamdeset dana, podsjetio je ljude na Sinajskoj gori,kad im je dao četvrtu zapovijed, da svetkuju subotu. Kad su narodi na zemlji čuli prvu zapovijed, rekli su: "Nema kralja koji se ne voli smatrati suverenom, a jednako tako Bog želi da se njegov narod založi za svoju vjernost." Na drugu zapovijed rekli su: "Nijedan kralj ne trpi kralja izvan sebe, kao ni Bog Izraelov." Na treću zapovijed rekli su: "Postoji li kralj koji bi želio da ljudi polažu lažne zakletve njegovim imenom?" U četvrtoj zapovijedi rekli su: "Nijedan kralj ne voli vidjeti svoj rođendan." Ali kad su ljudi čuli petu zapovijed: "Poštuj oca i majku", rekli su: "Prema našim zakonima, ako se čovjek upiše kao kraljev sluga, time se odriče svojih roditelja. Bog, međutim, čini dužnost je poštovati oca i majku; uistinu,jer mu je ovo čast ". Ovim riječima naglašena je peta zapovijed: "Poštuj svoje roditelje kojima duguješ svoje postojanje, kao što i mene častiš. Poštuj tijelo koje ti je rodilo i grudi koje su te sisale, održavaj svoje roditelje, jer su tvoji roditelji uzeli sudjeluj u svom stvaranju ". Jer čovjek svoje postojanje duguje Bogu, ocu i majci, jer od svakog od svojih roditelja dobiva pet dijelova tijela i deset od Boga. Kosti, vene, nokti, mozak i bijelo oko dolaze od oca. Majka mu daje kožu, meso, krv, kosu i zjenicu oka. Bog mu daje sljedeće: dah, duša, svjetlost lica, vid, sluh, govor, dodir, osjet, uvid i razumijevanje. Kad čovjek počasti svoje roditelje, Bog kaže: "Smatram da sam stanovao među ljudima i oni su Me počastili ", ali ako ljudi ne poštuju svoje roditelje, Bog kaže:" Dobro je što ne stanujem među ljudima, ili bi se i oni prema meni ponašali superciljno . " Bog ne samo da je zapovjedio da vole i strahuju od roditelja kao Sebe, već u nekim pogledima počast pripisuju roditeljima čak i veću od one koja mu pripada. Čovjek je tek tada dužan uzdržavati siromašne ili obavljati određene vjerske obrede ako za to ima na raspolaganju, ali dužnost je svakoga čak i prositi na vrata muškaraca, ako drugačije ne može uzdržavati roditelje. Šesta zapovijed je rekla: "O narode moj, Izraele, ne budi ubojica ljudi, ne druži se s ubojicama i izbjegavaj njihovo druženje, da tvoja djeca ne nauče zanat ubojstva." Kao kaznu za djela ubojstva, Bog će poslati razorni rat nad čovječanstvom. U Šeolu postoje dvije podjele, unutarnja i vanjska. U potonjem su svi oni koji su ubijeni prije svog vremena. Tamo ostaju dok se ne pokrene tijek vremena koje im je predodređeno; i svaki put kad je počinjeno ubojstvo, Bog kaže: "Tko je ubio ovu osobu i prisilio Me da je držim u vanjskoj Šeoli, tako da moram izgledati nemilosrdno što sam je uklonio sa zemlje prije njegova vremena?" Na Sudnji dan ubijeni će se pojaviti pred Bogom i zaklinjati Ga: "Gospodaru svijeta! Oblikovao si me, razvio si me,Bio si mi milostiv dok sam bio u maternici, tako da sam je ostavio neozlijeđenu. Ti si me u svojoj velikoj milosti pružio. O Gospodaru svih svjetova! Udijeli mi zadovoljstvo od ovog negativca koji nije imao sažaljenja prema meni. "Tada će se Božji gnjev rasplamsati protiv ubojice, u Gehenu će ga baciti i prokleti za cijelu vječnost, dok će ubijeni vidjeti zadovoljstvo koje mu je dato i biti drago. Sedma zapovijed kaže: "O narode moj Izraelov, ne budi preljubnik, niti saučesnici ili drugovi preljubnika, da tvoja djeca nakon tebe ne budu preljubnici. Ne čini nečasna djela rukama, nogama, očima ili ušima, jer kao kazna zato će kuga doći nad svijet ". Ovo je osma zapovijed: "Ne budite lopovi, niti saučesnici ili suputnici lopova da vaša djeca ne bi postala lopovi." Kao kazna za pljačku i krađu glad će doći na svijet. Bog može oprostiti idolopoklonstvo, ali nikada krađu i uvijek je spreman saslušati pritužbe protiv krivotvoritelja i pljačkaša. Deveta zapovijed glasi: "O narode moj Izraelov, ne svjedoči lažno protiv svojih drugova jer će se za to oblaci raširiti tako da ne bude kiše i uslijedit će glad zbog suše." Bog je posebno strog prema lažnom svjedočenju, jer je laž ona osobina koju Bog nije stvorio, već je nešto što ljudi sami proizvode. Sadržaj desete zapovijedi je: "O narode moj, Izraele, ne poželi imanje svojih susjeda, jer će zbog ovog grijeha vlada oduzeti njihovo imanje od naroda, tako da će i najbogatiji postati siromašni i morat će otići u progonstvo ". Deseta zapovijed usmjerena je protiv grijeha koji ponekad dovodi do kršenja svih deset zapovijedi. Ako čovjek priželjkuje ženu svog bližnjeg i počini preljub, zanemaruje prvu zapovijed: "Ja sam Vječni, Bog tvoj", jer svoj zločin čini u mraku i misli da ga nitko ne vidi, čak ni Gospodin, čije oči lebde nad cijelim svijetom i vidi dobro kao i zlo. Prekoračuje drugu zapovijed: "Nećeš imati čudnih bogova osim Mene ..., ja sam ljubomoran Bog", koji se ljuti na nevjernost, bilo prema Meni,ili prema muškarcima. Krši treću zapovijed: "Ne uzimaj Gospodinovo ime uzalud", jer se kune da nije počinio preljuba, ali je to učinio. On je uzrok profanizacije subote, čije posvećenje Bog zapovijeda u četvrtoj zapovijedi, jer u svom ilegalnom odnosu generira potomke koji će u subotu vršiti svećeničke dužnosti u Hramu, a koji, kao gadovi, nemaju pravo napraviti. Petu zapovijed prekršit će djeca preljubnika, koja će kao oca počastiti čudnog čovjeka, a neće ni znati njihovog pravog oca. Prekrši šestu zapovijed: "Ne ubij", ako ga iznenadi zakoniti muž, jer svaki put kad muškarac ode kod nepoznate žene, čini to sa sviješću da to može dovesti do njegove smrti ili smrti njegov susjed.Prekršaj sedme zapovijedi: "Ne čini preljuba" izravni je ishod zabranjene želje. Osmu zapovijed: "Ne kradi" prekršio je preljubnik jer je ukrao izvor sreće drugog čovjeka. Devetu zapovijed "" Ne svjedoči lažno "krši preljubnica koja se pretvara da je plod njezinih kriminalnih odnosa dijete njezina supruga. Na taj način kršenje desete zapovijedi nije samo dovelo do svim ostalim grijesima, ali ima i zli učinak da prevareni muž cijelo svoje imanje prepusti onome koji nije njegov sin, tako da mu preljubnik otme imovinu kao i suprugu.izravni je rezultat zabranjenog priželjkivanja. Osmu zapovijed: "Ne kradi" prekršio je preljubnik jer je ukrao izvor sreće drugog čovjeka. Devetu zapovijed "" Ne svjedoči lažno "krši preljubnica koja se pretvara da je plod njezinih zločinačkih odnosa dijete njezina supruga. Na taj način kršenje desete zapovijedi nije samo dovelo do svim ostalim grijesima, ali ima i zli učinak da prevareni muž cijelo svoje imanje prepusti onome koji mu nije sin, tako da mu preljubnik otme imovinu kao i suprugu.izravni je rezultat zabranjenog priželjkivanja. Osmu zapovijed: "Ne kradi" prekršio je preljubnik jer je ukrao izvor sreće drugog čovjeka. Devetu zapovijed "" Ne svjedoči lažno "krši preljubnica koja se pretvara da je plod njezinih zločinačkih odnosa dijete njezina supruga. Na taj način kršenje desete zapovijedi nije samo dovelo do svim ostalim grijesima, ali ima i zli učinak da prevareni muž cijelo svoje imanje prepusti onome koji mu nije sin, tako da mu preljubnik otme imovinu kao i suprugu.Ne svjedoči lažno ", krši je žena preljubnica koja se pretvara da je plod njezinih zločinačkih odnosa dijete njezina supruga. Na taj način kršenje desete zapovijedi nije samo dovelo do svih ostalih grijeha , ali ima i loš učinak da prevareni muž cijelo svoje imanje prepusti onome koji nije njegov sin, tako da mu preljubnik otme imovinu kao i suprugu.Ne svjedoči lažno ", krši je žena preljubnica koja se pretvara da je plod njezinih zločinačkih odnosa dijete njezina supruga. Na taj način kršenje desete zapovijedi nije samo dovelo do svih ostalih grijeha , ali ima i loš učinak da prevareni muž cijelo svoje imanje prepusti onome koji nije njegov sin, tako da mu preljubnik otme imovinu kao i suprugu. JEDINSTVO DESET ZAPOVIJEDI Deset zapovijedi toliko su usko isprepletene, da lom jedne dovodi do loma druge. Ali postoji osobito čvrsta veza jedinstva između prvih pet zapovijedi, koje su zapisane na jednom stolu, i posljednjih pet, koje su bile na drugom stolu. Prva zapovijed: "Ja sam Gospodin, tvoj Bog" odgovara šestoj: "Ne ubij", jer ubojica ubija Božju sliku. Drugi: "Nećeš imati čudnih bogova prije mene", odgovara sedmom: "Ne čini preljuba", jer bračna nevjera jednako je težak grijeh kao i idolopoklonstvo, što je nevjerstvo Bogu. Treća zapovijed: "Ne uzimaj Gospodinovo ime uzalud", odgovara osmoj: "Ne kradi", jer krađa dovodi do lažne zakletve.Četvrta zapovijed: "Sjeti se subote, da bi je svetio", odgovara devetoj: "Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjega", jer onaj tko lažno svjedoči protiv svog bližnjeg čini teški grijeh kao da čini je lažno svjedočio protiv Boga, rekavši da On nije stvorio svijet u šest dana i da se odmarao sedme subote. Peta zapovijed: "Poštuj oca i majku" odgovara desetoj: "Ne priželjkuj ženu svog susjeda", jer onaj koji se prepusti toj požudi rađa djecu koja neće počastiti svog pravog oca, već će stranca smatrati svojim ocem.jer onaj tko lažno svjedoči protiv svog bližnjega čini teški grijeh kao da je lažno svjedočio protiv Boga, govoreći da On nije stvorio svijet u šest dana i da se odmarao sedme subote. Peta zapovijed: "Poštuj oca i majku" odgovara desetoj: "Ne priželjkuj ženu svog susjeda", jer onaj koji se prepusti toj požudi rađa djecu koja neće počastiti svog pravog oca, već će stranca smatrati svojim ocem.jer onaj tko lažno svjedoči protiv svog bližnjega čini teški grijeh kao da je lažno svjedočio protiv Boga, govoreći da On nije stvorio svijet u šest dana i da se odmarao sedme subote. Peta zapovijed: "Poštuj oca i majku" odgovara desetoj: "Ne priželjkuj ženu svog susjeda", jer onaj koji se prepusti toj požudi rađa djecu koja neće počastiti svog pravog oca, već će stranca smatrati svojim ocem.jer onaj koji se prepusti ovoj požudi rađa djecu koja neće počastiti svog pravog oca, već će stranca smatrati svojim ocem.jer onaj koji se prepusti ovoj požudi rađa djecu koja neće počastiti svog pravog oca, već će stranca smatrati svojim ocem. Deset zapovijedi, koje je Bog prvi put objavio na planini Sinaj, po svom karakteru odgovaraju deset riječi koje je upotrijebio u stvaranju svijeta. Prva zapovijed: "Ja sam Gospodin, tvoj Bog" odgovara prvoj riječi u stvaranju: "Neka bude svjetlost", jer Bog je vječna svjetlost. Druga zapovijed: "Nećeš imati čudnih bogova prije mene", odgovara drugoj riječi: "Neka bude nebeski svod usred voda i neka dijeli vode od voda." Jer Bog je rekao: "Birajte između Mene i idola; između Mene, vrela živih voda i idola, stajaćih voda." Treća zapovijed: "Ne uzimaj uzalud imena svoga Boga" odgovara riječi: "Neka se vode skupe"jer se u napukloj posudi može skupiti malo vode, tako i čovjek može održati svoj posjed koji je stekao lažnim zakletvama. Četvrta zapovijed: "Ne zaboravite držati subotu svetom", odgovara riječi: "Neka zemlja rodi travu", jer onaj koji uistinu poštuje subotu primit će dobre stvari od Boga, a da za njih ne mora raditi, baš kao i zemlja daje travu koju nije potrebno sijati. Jer pri stvaranju čovjeka Božja je namjera bila da on bude slobodan od grijeha, besmrtan i sposoban da se izdržava od proizvoda zemlje bez muke. Peta zapovijed: "Poštuj oca i majku svoju" odgovara riječi: "Neka budu svjetla na nebeskom svodu", jer Bog je rekao čovjeku: "Dao sam ti dva svjetla, oca i majku tvoju,postupajte s njima pažljivo. "Šesta zapovijed:" Ne ubij "odgovara riječi:" Neka vode obilno rode stvorenje koje se kreće ", jer Bog je rekao:" Ne budite poput riba, među kojima velika lastavica mala. "Sedma zapovijed:" Ne čini preljuba "odgovara riječi:" Neka zemlja rodi živo biće po njegovoj vrsti ", jer Bog je rekao:" Odabrao sam za vas supružnika, ostanite s njom . "Osma zapovijed:" Ne kradi "odgovara riječi:" Evo, dao sam vam svako sjeme koje bilje donosi ", jer nijedno, rekao je Bog, ne bi smjelo dirati u dobra svoga susjeda, već samo u ono što raste besplatno kao trava, koja je zajedničko svojstvo svih. Deveta zapovijed: "Ne smiješ lažno svjedočiti protiv svog bližnjeg ", odgovara riječi:" Učinimo čovjeka na našu sliku. "Ti si, poput svog bližnjega, stvoren na moju sliku, stoga ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg. Deseta zapovijed : "Ne poželi žene svoga bližnjega", odgovara desetoj riječi stvaranja: "Nije dobro za čovjeka biti sam", jer Bog je rekao: "Stvorio sam te za supružnika i ne dopuštam nikome od njih priželjkujete ženu njegova susjeda. "Nije dobro za čovjeka biti sam, "jer Bog je rekao:" Stvorio sam te za supružnika i neka nitko od vas ne poželi ženu svog susjeda. "Nije dobro za čovjeka biti sam ", jer Bog je rekao:" Stvorio sam te za supružnika i neka nitko od vas ne poželi ženu svog susjeda. " ​ ​ MOJSIJEV ODABRAN KAO POSREDNIK Nakon što je Izrael čuo Deset zapovijedi, pretpostavljali su da će im Bog ovom prilikom otkriti sav ostatak Tore. Ali grozno viđenje na planini Sinaj, gdje su čuli vidljivo i vidjeli čujno - data im je privilegija da su čak i robinje među njima vidjele više od najvećeg proroka kasnijih vremena - ova ih je vizija toliko iscrpila da bi sigurno su izginuli, da su čuli još jednu riječ od Boga. Stoga su otišli k Mojsiju i molili ga da bude posrednik između njih i Boga. Bog je ispravno utvrdio njihovu želju, tako da je ne samo zaposlio Mojsija kao svog posrednika, već je u sva buduća vremena odlučio poslati proroke u Izrael kao glasnike Njegovih riječi. Obraćajući se Mojsiju, Bog je rekao: "Sve što su govorili je dobro. Da je to moguće, čak bih i sada otpustio Anđela smrti,ali smrt protiv čovječanstva već sam odredio, stoga mora ostati. Idite, recite im: 'Vratite se u svoje šatore', ali ostanite sa mnom. "Ovim riječima Bog je Izraelu nagovijestio da mogu ponovno stupiti u bračne odnose, od kojih su bili suzdržani kroz tri dana, dok bi Mojsije trebao zauvijek imati da sebi uskrati sve zemaljske oproste. Mojsije je u svojoj velikoj mudrosti sada znao s nekoliko riječi smiriti silno uzbuđenje bezbroj ljudi rekavši im: "Bog vam je dao Toru i učinio čudesa za vas, redom, kroz ovo i kroz obilježavanja zakona koje vam je nametnuo da vas razlikuje pred svim drugim narodima na zemlji. Međutim, uzmite u obzir da, iako ste do sada bili neuki i vaše je neznanje služilo kao izgovor, sada točno znate što trebate učiniti i što ne činiti. Do sada niste znali da pravednici trebaju biti nagrađeni, a bezbožni kažnjeni u budućem svijetu, ali sada to znate. Ali dok god ćete imati osjećaj srama, nećete lagano počini grijehe ". Nakon toga ljudi su se povukli dvanaest milja od brda Sinaj, dok je Mojsije prišao sasvim blizu Gospodinu. U neposrednoj blizini Boga su duše pobožnih, malo dalje Milosrđe i Pravda, a blizu toga bio je položaj koji je Mojsije smio zauzeti. Mojsijeva vizija, zbog njegove blizine Bogu, bila je jasna i jasna, za razliku od ostalih proroka koji su vidjeli, ali slabo. Nadalje se razlikuje od svih ostalih proroka po tome što je bio svjestan svojih proročkih objava, dok su oni bili nesvjesni u trenucima proročanstva. Treća Mojsijeva razlika, koju je doista podijelio s Aronom i Samuelom, bila je u tome što mu se Bog otkrio u oblačnom stupu. Unatoč ovim velikim oznakama naklonosti Mojsijevu, ljudi su i dalje opažali razliku između prve dvije zapovijedi, koje su čuli izravno od Boga, i onih koje su naučili Mojsijevim zagovorom. Jer kad su čuli riječi: "Ja sam Vječni, tvoj Gospodar", razumijevanje Tore postalo je duboko ukorijenjeno u njihovim srcima, tako da nikada nisu zaboravili ono što su tako naučili. Ali oni su zaboravili neke stvari koje je Mojsije učio, jer kako je čovjek biće od krvi i mesa, a time i kratkotrajno, tako su i njegova učenja kratkotrajna. Oni su potom došli do Mojsija, rekavši: "O, kad bi se samo još jednom otkrio! O da bi nas još jednom poljubio poljupcima svojih usta! O, da bi razumijevanje Tore moglo ostati čvrsto u našim srcima kao i prije! " Mojsije odgovori: "Sada to više nije moguće,ali to će se dogoditi u budućem svijetu, kada će On staviti svoj zakon u njihove unutrašnje dijelove i zapisati ga u njihova srca. " Izrael je imao još jedan razlog za žaljenje zbog odabira posrednika između sebe i Boga. Kad su čuli drugu zapovijed: "Nećeš imati stranih bogova pored Mene", zli impuls istrgnut je iz njihovih srca. Ali čim su zamolili Mojsija da se zauzme za njih, zli impuls ponovno je krenuo na svoje staro mjesto. Uzalud su se, međutim, molili s Mojsijem da obnovi nekadašnju izravnu komunikaciju između njih i Boga, kako bi im se mogao oduzeti zli impuls. Jer rekao je: "To sada više nije moguće, ali u budućem će svijetu" izvaditi iz vašeg tijela kamenito srce. " Iako je Izrael sada čuo samo prve dvije zapovijedi izravno od Boga, ipak je Božansko ukazanje imalo i ogroman utjecaj na ovu generaciju. Nikad tijekom njihova života nije se čulo za bilo kakvu fizičku nečistoću, niti je bilo koja gamad uspjela zaraziti njihova tijela, a kada su umrli, njihova su tijela ostala bez crva i insekata. MOJSIJEVA I ANĐELI TEŽE ZA TOROM Dan kada se Bog objavio na Sinajskoj gori bio je dvostruko duži od uobičajenih dana. Jer toga dana sunce nije zašlo, čudo koje se četiri puta više ponovilo zbog Mojsija. Kad se ovaj dugački dan približio kraju, Mojsije se popeo na svetu goru, gdje je proveo tjedan dana da se riješi svih smrtnih nečistoća, kako bi se mogao odvesti Bogu na nebo. Na kraju priprema, Bog ga je pozvao da dođe k Njemu. Tada se pojavio oblak i legao pred njega, ali on nije znao treba li jahati na njemu ili se samo čvrsto držati za njega. Tada se odjednom otvoriše usta oblaka i on uđe u njih i hoda nebeskim svodom dok čovjek hoda zemljom. Tada je upoznao Kemuela, vratara, anđela koji je zadužen za dvanaest tisuća anđela uništenja, koji su postavljeni na portalima nebeskog svoda.Oštro je razgovarao s Mojsijem, rekavši: "Što ti je ovdje, sine Amramov, na ovom mjestu i pripadaš ognjenim anđelima?" Mojsije je odgovorio: "Ne dolazim ovamo iz vlastitog impulsa, već s dopuštenjem Svetoga, da primam Toru i prenesem je Izraelu." Kako ga Kemuel nije htio pustiti da prođe, Mojsije ga je udario i uništio sa svijeta, nakon čega je krenuo svojim putem sve dok nije naišao anđeo Hadarniel.nakon čega je krenuo svojim putem sve dok nije naišao anđeo Hadarniel.nakon čega je krenuo svojim putem sve dok nije naišao anđeo Hadarniel. Ovaj je anđeo šezdeset mirijada parazanga viši od svojih kolega i na svaku riječ koja mu prođe iz usta, izda dvanaest tisuća vatrenih bljeskova munje. Kad je vidio Mojsija, zaurlao mu je: "Što ti je ovdje, sine Amramov, ovdje na mjestu Svetog i Visokog?" Kad je Mojsije čuo njegov glas, postao je izuzetno prestrašen, oči su mu potekle suze i uskoro bi pao s oblaka. Ali odmah se probudila sažaljenje Boga prema Mojsiju, i rekao je Hadarnielu: "Vi ste anđeli svadljivi od dana kad sam vas stvorio. U početku, kad sam želio stvoriti Adama, podigli ste prigovor pred Mnom i rekli:" Što je čovjek da ga ti paziš! ' i gnjev Moj rasplamsa se na vas i spalim vas desetke malim prstom. Sada opet započinjete prepirku s vjernikom iz moje kuće,kome sam zapovjedio da ovdje dođe primiti Toru i odnijeti je mojoj odabranoj djeci Izraelu, iako znate da, ako Izrael ne primi Toru, više vam neće biti dopušteno boraviti na nebu. "Kad je Hadarniel to čuo , brzo je rekao Gospodinu: "Gospodaru svijeta! Tebi je očito i jasno da nisam bio svjestan da je ovamo došao s Tvojim dopuštenjem, ali budući da to sada znam, bit ću mu glasnik i ići ću pred njega kao učenik pred njegovim gospodarom. "Hadarniel je nakon toga, ponizno stava, trčao pred Mojsijem kao učenik pred svojim gospodarom, sve dok nije stigao do vatre Sandalfona, kad je razgovarao s Mojsijem, rekavši: "Idi, okreni se, jer možda neću ostati na ovom mjestu, ili će vatra Sandalfona zagorjeti mi." Ovaj se anđeo nadvija nad svojim bližnjima tako velike visine da bi trebalo petsto godina da ga prijeđe. Stoji iza Božanskog prijestolja i veže vijence za svog Gospodara. Sandalfon ne poznaje ni prebivalište Gospodinovo, kako bi mogao postaviti krunu na njegovu glavu, ali šarmira krunu, tako da ona raste sama od sebe dok ne legne na glavu Gospodnju. Čim Sandalfon zapovjedi da se kruna uzdigne, domaćini se visoko zatrepere i zatrese, svete životinje provale u paeane, sveti Serafimi urlaju poput lavova i govore: "Svet, svet, svet je Gospodar nad vojskama, cijela je zemlja puna njegove slave ". Kad je kruna dosegla Prijestolje slave, kotači prijestolja se trenutno pokreću, temelji njegovog podnožja drhte i sva nebesa zahvaćaju drhtaj i užas.Čim kruna sada prođe Prijestolje slave, da se smjesti na svoje mjesto, sve nebeske vojske otvaraju usta govoreći: "Hvaljena neka je slava Vječnoga s njegova mjesta." A kad je kruna stigla na svoje odredište, sve svete životinje, Serafimi, kotači prijestolja i hostije na visini, Kerubini i Hašmalimi jednodušno govore: "Vječni je kralj, Vječni je bio kralj, Vječni će biti Kralj u svu vječnost. "vječni je bio kralj, vječni će biti kralj u svu vječnost. "vječni je bio kralj, vječni će biti kralj u svu vječnost. " Kad je Mojsije ugledao Sandalfona, prestrašio se i u svom se alarmu približio padu iz oblaka. U suzama je preklinjući molio Boga za milost i dobio je odgovor. U svojoj obilnoj ljubavi prema Izraelu, sam je sišao s Prijestolja svoje slave i stao pred Mojsija, sve dok nije prošao plamen Sandalfona. Nakon što je Moses prošao Sandalfon, pretrčao je Rigyon, vatreni mlaz, čiji ugljen sagorijeva anđele, koji u njih urone svako jutro, spaljuje se, a zatim iznova izranja. Ovaj potok s vatrenim ugljenom stvara se ispod Prijestolja slave iz znoja svetog Hayyot-a, koji znoji vatru iz straha od Boga. Bog je, međutim, brzo povukao Mojsija pokraj Rigjona, a da nije pretrpio bilo kakvu ozljedu. Dok je prolazio, susreo je anđela Gallizur, zvanog Raziel. On je taj koji otkriva učenja svome Stvoritelju i objavljuje u svijetu ono što je Bog odredio. Jer on stoji iza zastora koji su navučeni pred Božje prijestolje i sve vidi i čuje. Ilija na Horebu čuje ono što Raziel poziva u svijet i prenosi svoje znanje dalje. Ovaj anđeo obavlja i druge funkcije na nebu. Stoji pred Prijestoljem raširenih krila i na taj način zaustavlja dah Hayyota, čija bi vrućina inače oprlila sve anđele. Nadalje, ugljen Rigyon stavlja u užareni mangala, koju drži do kraljeva, gospodara i prinčeva i od koje njihova lica dobivaju sjaj zbog kojeg ih se ljudi plaše. Kad ga je Mojsije vidio, zadrhtao je, ali Bog ga je nepovređenog odveo. Tada je došao do mnoštva Anđela terora koji okružuju Prijestolje slave, a najjači su i najmoćniji među anđelima. Oni su sada željeli spaliti Mojsija svojim vatrenim dahom, ali Bog je širio svoj sjaj sjaja nad Mojsijem i rekao mu: "Drži se čvrsto za Prijestolje Moje slave i odgovori im." Jer čim su anđeli postali svjesni Mojsija na nebu, rekli su Bogu: "Što znači onaj koji je ovdje rođen od žene?" A Božji je odgovor bio sljedeći: "Došao je primiti Toru." Dalje su rekli: "Gospode, zadovolji se nebeskim bićima, pusti im Toru, što bi ti sa stanovnicima prašine?" Mojsije je zatim odgovorio melekima: "U Tori je zapisano: 'Ja sam Vječni, tvoj Gospodar,koji su te izveli iz egipatske zemlje i iz ropske kuće. ' Jeste li možda bili porobljeni u Egiptu, a zatim isporučeni da vam je potrebna Tora? Dalje je zapisano u Tori: 'Nećeš imati drugih bogova.' Postoje li među vama vjerovatno idolopoklonici da vam je potrebna Tora? Napisano je: 'Nećeš uzalud izgovarati ime Vječnog, Boga svojega', postoje li među vama možda poslovni pregovori da vam je potrebna Tora da vas nauči ispravnom obliku zazivanja? Napisano je: 'Ne zaboravite držati subotu svetom.' Postoji li možda ikakvog posla među vama da vam je potrebna Tora? Napisano je: 'Poštuj oca i majku.' Imate li možda roditelja da su vam potrebni Tore? Napisano je: 'Ne ubij'.Postoje li među vama možda ubojice da vam je potrebna Tora? Napisano je: 'Ne čini preljuba.' Postoje li među vama žene vjerojatno da vam je potrebna Tora? Napisano je: 'Ne kradi.' Postoji li možda novac na nebu da biste trebali Toru? Napisano je: 'Ne svjedoči lažno protiv svog susjeda.' Postoji li među vama možda neko lažno svjedočenje da vam je potrebna Tora? Napisano je: 'Ne poželi kuću bližnjega svoga.' Postoje li među vama možda kuće, polja ili vinogradi da vam je potrebna Tora? "Anđeli su se nakon toga odrekli protivljenja predaji Tore u ruke Izraela i priznali da je Bog s pravom to otkrio čovječanstvo, govoreći: "Vječni, Gospodaru naš,kako je Tvoje ime izvrsno na cijeloj zemlji! Koji si postavio slavu Tvoju na nebesa. " Mojsije je sada boravio četrdeset dana na nebu da bi naučio Toru od Boga. Ali kad se počeo spuštati i gledati domaćine anđela strave, anđele drhtave, anđele drhtave i anđele užasa, tada je kroz svoj strah zaboravio sve što je naučio. Iz tog je razloga Bog nazvao anđela Yefefiyah, princa Tore, koji je predao Mojsiju Toru, "naredio u svemu i sigurno". Svi ostali anđeli također su mu postali prijatelji i svaki mu je udijelio lijek kao i tajnu Svetih Imena, kako su sadržani u Tori, i kako se primjenjuju. Čak mu je i Anđeo smrti dao lijek protiv smrti. Primjenama Svetih Imena, kojima su ga naučili anđeli preko Jefefije, princa Tore, i Metatrona, princa Lica, Mojsije je prenio na visokog svećenika Eleazara,koji ih je predao svom sinu Phinehasu, zvanom i Ilija. MOJSIJEV PRIMA TORAH Kad je Mojsije stigao do neba, otkrio je kako je Bog zauzeo ukrašavajući slova u kojima je napisana Tora, s malim ukrasima nalik kruni, i gledao je bez riječi. Bog mu je tada rekao: "Zar ljudi ne znaju u vašem domu pozdrav mira?" Mojsije: "Služi li to da se sluga obrati svome Učitelju?" Bog: "Najmanje si mi barem poželio uspjeh u Mojem trudu." Mojsije je potom rekao: "Neka snaga moga Gospodara bude velika prema onome što si rekao." Tada se Mojsije raspitao o značaju kruna na pismu i dobio je odgovor: "Odsad će živjeti čovjek zvan Akiba, sin Josipov, koji će u interpretaciji zasnivati ​​gorostasnu planinu Halakot na svakoj točki ovih slova." Mojsije je rekao Bogu: "Pokaži mi ovog čovjeka." Bog: "Vrati se osamnaest redova unazad."Mojsije je otišao tamo gdje je bio zapovjedan i mogao je čuti rasprave učitelja koji je sjedio sa svojim učenicima u osamnaestom rangu, ali nije bio u mogućnosti pratiti te rasprave, što ga je jako ražalostilo. Ali baš tada je čuo kako su učenici ispitivali svog gospodara u vezi s određenom temom: „Odakle to znate?" A on je odgovorio: „Ovo je halaka koja je data Mojsiju na Sinajskoj gori", a Mojsije nije bio zadovoljan. Mojsije se vratio Bogu i rekao mu: „Ti imaš čovjek poput Akibe, pa ipak daješ li Toru Izraelu preko mene! "Ali Bog je odgovorio:" Šuti, tako sam i ja odredio. "Mojsije je tada rekao:" Gospodaru svijeta! Dopustio si mi da gledam učenje ovog čovjeka, pogledaj i nagradu koja će mu se dodijeliti. "Bog je rekao:" Idi, vrati se i vidi. "Moses ih je vidio kako prodaju meso mučenika Akibe na tržnici mesa. Rekao je Bogu: "Je li ovo nagrada za takvu erudiju?" Ali Bog je odgovorio: "Šuti, tako sam odredio." Mojsije je tada vidio kako je Bog napisao riječ "dugotrpljiv" u Tori i upitao: "Znači li to da imate strpljenja s pobožnim?" Ali Bog je odgovorio: "Ne, i ja s grešnicima dugo trpim." "Što!" uzviknu Mojsije: "Neka griješnici propadnu!" Bog više nije rekao, ali kad je Mojsije preklinjao Božju milost moleći ga da oprosti grijeh izraelskom narodu, Bog mu je odgovorio: "Ti si mi sam dao savjet da nemam strpljenja s grešnicima i da ih uništavam." "Da", rekao je Mojsije, "ali Ti si izjavio da i ti trpiš s grešnicima, neka sada bude strpljenje Gospodnje veliko kako si rekao." Četrdeset dana koje je Moses proveo na nebu bili su u potpunosti posvećeni proučavanju Tore, naučio je kako pisano tako i usmeno učenje, dapače, čak su mu otkrivene i doktrine koje će sposobni učenjak jednog dana iznijeti. Posebno se oduševio slušajući učenja Tanna Rabbi Eliezera i primio radosnu poruku da će ovaj veliki učenjak biti jedan od njegovih potomaka. Mojsijevo proučavanje bilo je tako planirano za četrdeset dana, da je danju Bog proučavao s njim pisana učenja, a noću usmena. Na taj mu je način omogućeno razlikovanje noći i dana, jer na nebu "noć sja kao dan". Bilo je i drugih znakova po kojima je mogao razlikovati noć od dana; jer ako je čuo anđele kako slave Boga sa "Sveti, sveti, sveti je Gospodar nad vojskama", znao je da je dan; ali ako su ga hvalili s "Blagoslovljen Gospodin kojemu se duguje blagoslov", znao je da je noć. Tada je, također, ako je vidio kako se sunce pojavljuje pred Bogom i bacilo se pred Njega, znao je da je noć; ako su mu se, doduše, mjesec i zvijezde bacili pred noge, znao je da je dan. Također je znao vrijeme po okupaciji anđela, jer su po danu pripremali manu za Izrael,a noću su ga spustili na zemlju. Molitve koje je čuo na nebu poslužile su mu kao još jedan znak po kojem je mogao znati vrijeme, jer ako je čuo recitaciju Šeme 'prije molitve, znao je da je dan, ali ako je molitva prethodila učenju Šeme', tada je bila noć. Tijekom svog boravka s Njim, Bog je pokazao Mojsiju svih sedam nebesa, i nebeski hram, i četiri boje koje je trebao primijeniti da stane u šator. Mojsije je teško zadržao boju, na što mu je Bog rekao: "Okrenite se udesno", i dok se okretao, ugledao je mnoštvo anđela u odjeći koja je imala boju mora. "Ovo je", rekao je Bog, "ljubičasto." Zatim je zapovjedio Mojsiju da se okrene ulijevo i tamo je vidio anđele odjevene u crveno, a Bog je rekao: "Ovo je kraljevska ljubičasta boja." Mojsije se nakon toga okrenuo prema stražnjem dijelu i vidio anđele odjevene u boju koja nije bila ni ljubičasta ni ljubičasta, a Bog mu je rekao: "Ova boja je grimizna." Mojsije se tada okrenuo i vidio anđele odjevene u bijelo, a Bog mu je rekao: "Ovo je boja uvijenog platna." Iako je Mojsije sada i danju i noću posvetio proučavanju Tore, još uvijek nije naučio ništa, jer jedva da je nešto naučio od Boga kad je to opet zaboravio. Mojsije je nakon toga rekao Bogu: "Gospodaru svijeta! Četrdeset dana sam posvetio proučavanju Tore, a da time nisam ništa profitirao." Bog je stoga Mojsiju poklonio Toru i sada se mogao spustiti u Izrael, jer se sada sjećao svega što je naučio. Jedva da je Mojsije sišao s neba s Torom, kad se Sotona pojavio pred Gospodinom i rekao: "Gdje je, naprijed, mjesto na kojem se čuva Tore?" Jer Sotona nije znao ništa o Božjoj objavi na Sinaju, jer ga je Bog namjenski zaposlio negdje drugdje, da se pred njim ne bi pojavio kao optužitelj, govoreći: "Hoćeš li dati Toru narodu koji će četrdeset dana kasnije štovati Zlatno tele? " Odgovarajući na Sotonino pitanje u vezi s boravištem Tore, Bog je rekao: "Dao sam Toru Zemlji." Dakle, sotona se na zemlju udaljio svojim pitanjem: "Gdje je Tora?" Zemlja je rekla: "Bog zna za njegov tok, On zna njegovo prebivalište, jer 'Gleda na krajeve zemlje i vidi ispod cijelog neba.'" Sotona je sada prešao na more tražeći Toru,ali more je također govorilo: "Nije kod mene", a ponor je rekao: "To nije u meni." Uništavanje i smrt rekli su: "Čuli smo glas o tome svojim ušima." Sotona se sada vratio Bogu i rekao: "O gospodaru svijeta! Svuda sam tražio Toru, ali je nisam našao." Bog je odgovorio: "Idi, traži sina Amramova." Sotona je sada požurio k Mojsiju i pitao ga: "Gdje je Tora koju ti je Bog dao?" Na to je Mojsije odgovorio: "Tko sam ja da mi je Sveti, blagoslovljen, trebao dati Toru?" Bog je nakon toga razgovarao s Mojsijem: "O Mojsije, ti izgovaraš laž." Ali Mojsije je odgovorio: "Gospodaru svijeta! Imaš u svome posjedu skriveno blago koje Te svakodnevno raduje. Usudim li se pretpostaviti da to proglasim svojim posjedom?" Tada je Bog rekao: "Kao nagradu za tvoju poniznost, Tora će biti imenovana za tebe i odsad će biti poznata kao Mojsijeva Tora. " Mojsije je otišao s nebesa s dvije tablice na kojima je ugravirano Deset zapovijedi, a samo su njihove riječi po prirodi Božanske, pa tako i tablice na kojima su urezane. Njih je stvorila Božja vlastita ruka u sumrak prve subote na kraju stvaranja, a napravljene su od kamena nalik safiru. Na svakoj od dvije tablice nalazi se Deset zapovijedi, četiri puta ponovljene, i na takav su način ugravirani da su slova bila čitljiva s obje strane, jer su, poput stolova, i zapisi i olovke za natpis bili nebeski podrijetlo. Između zasebnih zapovijedi zabilježeni su svi propisi Tore u svim njihovim pojedinostima, iako tablice nisu bile dulje od šest ruku i toliko široke. To je još jedan od atributa tablica,da iako su izrađeni od najtvrđeg kamena, i dalje se mogu smotati kao svitak. Kad je Bog predao stolove Mojsiju, uhvatio ih je za gornju trećinu, dok se Mojsije uhvatio za donju trećinu, ali na trećini je ostao otvoren i na taj je način Božanski sjaj proliven na Mojsijevo lice. ZLATNO TELE Kad se Bog otkrio na planini Sinaj, sav je Izrael zapjevao pjesmu likovanja Gospodinu, jer je njihova vjera u Boga ovom prilikom bila bezgranična i neprimjerena, osim moguće u vrijeme Mesije, kada će i oni njegovati ovu čvrstu vjeru . I anđeli su se radovali Izraelu, samo što je Bog na današnji dan zbačen i poslao svoj glas "iz najgušće tame" u znak svoje tuge. Anđeli su nakon toga rekli Bogu: "Nije li radost što si je stvorio?" Ali Bog je odgovorio: "Ne znate što će donijeti budućnost." Znao je da će četrdeset dana kasnije Izrael izreći laž Božjim riječima: "Nećeš imati drugih bogova prije Mene", i obožavat će Zlatno tele. I uistinu, Bog je imao dovoljno razloga da se rastuži na ovu misao,jer je štovanje Zlatnog teleta imalo katastrofalnije posljedice za Izrael nego bilo koji drugi njihov grijeh. Bog je odlučio dati vječni život naciji koja će prihvatiti Toru, stoga je Izrael prihvaćanjem Tore stekao prevlast nad Anđelom smrti. Ali ovu su moć izgubili kad su štovali Zlatno tele. Kao kazna za ovaj, njihov grijeh, bili su osuđeni na proučavanje Tore u patnji i ropstvu, u progonstvu i nemirima, usred životnih briga i tereta, sve dok im, u mesijansko vrijeme i u budućem svijetu, Bog ne nadoknadi sve njihove patnje. Ali do tada nema tuge koja pada na Izraelovu žrtvu, što dijelom nije kazna za njihovo štovanje Zlatnog teleta.Bog je odlučio dati vječni život naciji koja će prihvatiti Toru, stoga je Izrael prihvaćanjem Tore stekao prevlast nad Anđelom smrti. Ali ovu su moć izgubili kad su štovali Zlatno tele. Kao kazna za ovaj, njihov grijeh, bili su osuđeni na proučavanje Tore u patnjama i ropstvu, u progonstvu i nemirima, usred životnih briga i tereta, sve dok im, u mesijansko vrijeme i u budućem svijetu, Bog neće nadoknaditi sve njihove patnje. Ali do tada nema tuge koja pada na Izraelovu žrtvu, što dijelom nije kazna za njihovo štovanje Zlatnog teleta.Bog je odlučio dati vječni život naciji koja će prihvatiti Toru, stoga je Izrael prihvaćanjem Tore stekao prevlast nad Anđelom smrti. Ali ovu su moć izgubili kad su štovali Zlatno tele. Kao kazna za ovaj, njihov grijeh, bili su osuđeni na proučavanje Tore u patnjama i ropstvu, u progonstvu i nemirima, usred životnih briga i tereta, sve dok im, u mesijansko vrijeme i u budućem svijetu, Bog neće nadoknaditi sve njihove patnje. Ali do tada nema tuge koja pada na Izraelovu žrtvu, što dijelom nije kazna za njihovo štovanje Zlatnog teleta.bili su osuđeni na proučavanje Tore u patnjama i ropstvu, u progonstvu i nemirima, usred životnih briga i tereta, sve dok im, u mesijansko vrijeme i u budućem svijetu, Bog neće nadoknaditi sve patnje. Ali do tada nema tuge koja pada na Izraelovu žrtvu, što dijelom nije kazna za njihovo štovanje Zlatnog teleta.bili su osuđeni na proučavanje Tore u patnjama i ropstvu, u progonstvu i nemirima, usred životnih briga i tereta, sve dok im, u mesijansko vrijeme i u budućem svijetu, Bog neće nadoknaditi sve patnje. Ali do tada nema tuge koja pada na Izraelovu žrtvu, što dijelom nije kazna za njihovo štovanje Zlatnog teleta. Koliko god se čudno činilo da bi Izrael trebao krenuti štovati ovog idola baš u vrijeme kad je Bog bio zauzet pripremom dviju tablica zakona, ipak treba razmotriti sljedeće okolnosti. Kad je Mojsije otišao iz naroda kako bi požurio s Bogom da primi Toru, rekao im je: "Četrdeset dana od danas donijet ću vam Toru." Ali u podne četrdesetog dana došao je Sotona i čarobnjačkim trikom ljudima je dočarao viziju Mojsije kako leži ispružen na odmorištu koje je plutalo na pola puta između zemlje i neba. Pokazujući na to prstima, zavapili su: "To je čovjek Mojsije koji nas je otkupio iz egipatske zemlje." Pod vodstvom čarobnjaka Jannesa i Jambresa pojavili su se pred Aaronom, rekavši: "Egipćani nisu imali običaj nositi sa sobom svoje bogove,plesati i igrati se pred njima, kako bi svaki mogao gledati svoje bogove; a sada želimo da nam učiniš boga kakvog su imali Egipćani. "Kad je Hur, sin Mirjam, kojega je Mojsije za vrijeme njegove odsutnosti imenovao zajedničkim vođom naroda s Aronom, zahvaljujući njegovom rođenju koje ga je svrstalo među uglednici najvišeg ranga, kad su to vidjeli, rekao im je: "O vi neozbiljni, više se ne obazirete na mnoga čudesa koja je Bog učinio za vas." U svom gnjevu ljudi su ubili ovog pobožnog i plemenitog čovjeka; izvukavši njegovo mrtvo tijelo Aaronu, prijeteći mu rekoše: „Ako nas učiniš bogom, dobro je, ako ne, mi ćemo te riješiti kao njega.“ Aaron se nije bojao za svoj život, ali pomislio je: "Kad bi Izrael počinio tako grozan grijeh da je ubio svog svećenika i proroka,Bog im nikada ne bi oprostio. "Bio je voljan radije uzeti na sebe grijeh, nego li na ljude baciti teret tako opakog djela. Stoga im je udovoljio njihovoj želji da ih učine bogom, ali učinio je to tako na način da je još uvijek gajio nadu da se to možda neće dogoditi. Stoga od njih nije tražio svoje ukrase za oblikovanje idola, već ukrase njihovih žena, sinova i kćeri, misleći: "Ako Trebao sam im reći da mi donesu zlato i srebro, oni će to odmah učiniti, pa ću zahtijevati naušnice njihovih supruga, njihovih sinova i njihovih kćeri, da bi njihovim odbijanjem da se odreknu svojih ukrasa stvar došla ništa. "Ali Aaronova je pretpostavka samo djelomično bila istinita;žene su doista čvrsto odbile odreći se svojih dragulja radi izrade čudovišta koje nije od pomoći njegovim štovateljima. Kao nagradu za to, Bog je mladim mjesecima dao praznike ženama, a u budućem će svijetu i oni biti nagrađeni za svoju čvrstu vjeru u Boga, da se i oni, poput mlađaka, mogu mjesečno podmlađivati. Ali kad su muškarci vidjeli da od žena ne dolazi zlato ili srebro za idola, izvukli su vlastite naušnice koje su nosili na arapski način i donijeli ih Aronu.Ali kad su muškarci vidjeli da od žena ne dolazi zlato ili srebro za idola, izvukli su vlastite naušnice koje su nosili na arapski način i donijeli ih Aronu.Ali kad su muškarci vidjeli da od žena ne dolazi zlato ili srebro za idola, izvukli su vlastite naušnice koje su nosili na arapski način i donijeli ih Aronu. Nijedno živo tele ne bi se oblikovalo od zlata ovih naušnica, da se katastrofa nije dogodila Aaronovim nadzorom. Jer kad se Mojsije na izlasku Izraela iz Egipta namjeravao podići Josipov lijes iz dubine Nila, upotrijebio je sljedeća sredstva: Uzeo je četiri lista srebra i na svakom urezao sliku jednog od bića predstavljeni na Nebeskom prijestolju, - lav, čovjek, orao i bik. Zatim je bacio na rijeku list s likom lava, a vode su postale burne i zaurlale poput lava. Zatim je bacio list s likom čovjeka, a Josipove rasute kosti sjedinile su se u cijelo tijelo; a kad je bacio treći list s likom orla, lijes je isplivao do vrha.Budući da nije imao koristi od četvrtog lista srebra s likom bika, zamolio je ženu da mu ga spremi, dok je on bio zaokupljen prijevozom lijesa, a kasnije je zaboravio povratiti list srebra. Ovo je sada bilo među ukrasima koje su ljudi donijeli Aronu, a isključivo zahvaljujući liku čarobnih vrlina ovog bika, zlatna bika je izrasla iz vatre u koju je Aron stavio zlato i srebro. Kad je pomiješano mnoštvo koje se pridružilo Izraelu u njihovom izlasku iz Egipta vidjelo kako se taj idol ponaša kao živo biće, rekli su Izraelu: "Ovo je tvoj Bog, Izraele." Tada su se ljudi obratili sedamdeset članova Sanhedrina i zahtijevali da štuju bika koji je Izrael izveo iz Egipta. "Bog", rekoše oni, "nas nije izbavio iz Egipta, već samo sebe koji je u Egiptu bio u zarobljeništvu." Članovi Sinedriona ostali su lojalni svome Bogu, pa ih je ludost posjekao. Dvanaest glava plemena nisu se odazvali na poziv naroda ništa više nego članovi Sanhedrina, pa su stoga nagrađeni proglašenima dostojnima da vide Božansku viziju. Ali ljudi nisu štovali samo Zlatno tele, napravili su trinaest takvih idola, po jednog za dvanaest plemena i jednog za sav Izrael. Više od toga, koristili su manu, koju im Bog u svojoj dobroti nije uskratio ni danas, kao prinos svojim idolima. Privrženost Izraela ovom štovanju bika dijelom se objašnjava okolnošću da su, prolazeći kroz Crveno more, ugledali Nebesko prijestolje, a najočitije od četiri stvorenja o Prijestolju, vidjeli su vola. Zbog toga su pogodili ideju da je vol pomogao Bogu u egzodusu iz Egipta i zbog toga su željeli štovati vola pored Boga. Tada su ljudi htjeli podići oltar za svog idola, ali Aaron je to pokušao spriječiti govoreći ljudima: "Bit će časnije prema vašem bogu ako osobno sagradim oltar", jer se nadao da bi se Mojsije mogao pojaviti u u međuvremenu. Njegovo je očekivanje, međutim, bilo razočarano, jer ujutro sljedećeg dana, kad je Aron napokon dovršio oltar, Mojsije još nije bio pri ruci, a ljudi su počeli prinositi žrtve svom idolu i prepuštati se razvratima. MOJSIJEVA KRIVA ZA IZRAELOV Grijeh Kad se narod okrenuo od svog Boga, rekao je Mojsiju, koji je još bio na nebu: "'Idi, siđi dolje, jer se tvoj narod, kojeg si izveo iz egipatske zemlje, pokvario.'" Mojsije, koji do tada je bio superiorniji od anđela, sada su ih se, zbog izraelskih grijeha, jako bojali. Anđeli, čuvši da ga je Bog htio poslati iz Njegove prisutnosti, htjeli su ga ubiti i tek držeći se za Božje prijestolje, koje ga je pokrilo svojim plaštom, pobjegao je iz ruku anđela, da oni to mogu učiniti njemu nikakvu štetu. Naročito se teško borio s petoricom Anđela uništenja: Kezefom, Afom, Hemahom, Mashhitom i Haronom, koje je Bog poslao da unište Izrael. Mojsije je tada požurio do tri patrijarha, Abrahama, Izaka i Jakova, i rekao im: "Ako ste ljudi koji sudjeluju u budućem životu, budite uz mene u ovom času, jer vaša su djeca poput ovce koja se vodi na klanje. "Tri su patrijarha ujedinili svoje molitve s Mojsijevim, koji je rekao Bogu; „Niste li se zavjetovali ovoj trojici da će umnožiti svoje sjeme kao zvijezde i hoće li ih sada uništiti?“ Kao priznanje zaslugama ove trojice pobožnih ljudi, Bog je pozvao trojicu Anđela uništenja, ostavivši samo dva: na što je Mojsije nadalje nametnuo Boga: „Za zavjet koji si dao Izraelu, uzmi od njih anđela Mašita;" i Bog je uslišio njegovu molitvu. Mojsije je nastavio: „Za zavjet koji si mi dao, uzmi od njih i anđela Harona. "Bog je sada stao uz Mojsija, tako da je mogao pobijediti ovog anđela,i gurnuo ga je duboko u zemlju na mjestu koje je u posjedu plemena Gad i tamo ga držao u zatočeništvu. Sve dok je Mojsije živio, ovaj je anđeo bio pod nadzorom i ako je pokušao, čak i kad je Izrael sagriješio, ustati iz dubine, širom otvoriti usta i svojim dahtanjem uništiti Izrael, sve što je Mojsije trebao učiniti bilo je izgovorio Božje ime i Haron, ili kako ga ponekad zovu Peor, ponovno je uvučen u dubine zemlje. U Mojsijevoj smrti, Bog ga je pokopao nasuprot mjestu gdje je Peor vezan. Jer ako bi Peor, ako je Izrael sagriješio, dosegnuo gornji svijet i otvorio svoja usta da svojim dahtanjem uništi Izrael, on bi, vidjevši Mojsijev grob, bio toliko pogođen terorom da bi još jednom pao u dubinu. Mojsije je doista upravljao Anđelima uništenja, ali teže je bilo smiriti Boga u njegovu gnjevu. Oštro se obratio Mojsiju plačući: "Teški grijesi ljudi jednom su me natjerali da siđem s neba da vidim njihova djela. I ti li sada silaziš s neba. Prikladno je da se sa slugom postupa kao sa svojim gospodarom. sad siđi dolje. Samo zbog Izraela učinio sam da ova čast padne na tvoju sudbinu, ali sada kad mi je Izrael postao nelojalan, nemam razloga da te tako razlikujem. " Mojsije je na to odgovorio: "Gospodaru svijeta! Nedugo zatim rekao si mi: 'Dođi sada, pa ću te poslati da izvedeš moj narod iz Egipta;' i sada ih Ti nazivaš mojim narodom. Nego, bili oni pobožni ili grešni, oni su i dalje Tvoj narod. " Mojsije je nastavio: "Što ćeš sada s njima? "Bog je odgovorio:" Izjest ću ih i od tebe ću stvoriti veliku naciju. "" Gospodaru svijeta! ", Odgovori Mojsije," Ako klupa s tri noge nema stabilnosti , kako će onda stajati jednonogi? Ne ispunjavam, molim Te, proročanstva egipatskih mađioničara, koji su predvidjeli svom kralju da će se zvijezda Ra'ah kretati kao vjesnik krvi i smrti pred Izraelcima. "Tada je počeo moliti Izrael za milost: „Uzmite u obzir njihovu spremnost da prihvate Toru, dok su je Ezavovi sinovi odbacili.“ Bog: „Ali oni su prekršili propise Tore; jednog dana bili su mi odani, a zatim su se odmah dali na posao kako bi postali Zlatno tele. "Mojsije:" Razmislite da kad sam u tvoje ime došao u Egipat i objavio im svoje ime,oni su odjednom povjerovali u mene, pognuli su glave i klanjali se Tebi. "Bog:" Ali oni sada pognu glave pred svojim idolom. "Mojsije:" Smatraj da su Ti poslali svoje mladiće da Ti prinesu paljenice. " Bog: "Oni su sada prinosili žrtve Zlatnom Teletu." Mojsije: "Smatraj da su na Sinaju priznali da si Ti njihov Bog." Bog: "Oni sada priznaju da je idol njihov bog."Bog: "Oni sada priznaju da je idol njihov bog."Bog: "Oni sada priznaju da je idol njihov bog." Svi ovi argumenti s Bogom nisu pomogli Mojsiju; čak se morao pomiriti s time da mu na pleća polože krivnju za Zlatno tele. „Mojsije", reče Bog, „dok je Izrael još bio u Egiptu, dao sam ti nalog da ih izvedeš iz zemlje, ali ne i povesti sa sobom miješano mnoštvo koje im se htjelo pridružiti. Ali ti si u svojoj smirenosti i poniznosti učinio nagovori Me da prihvatim pokornika koji čini pokoru i sa sobom povede miješano mnoštvo. Učinio sam to što si me molio, iako sam znao kakve će posljedice imati, a to su sada ti ljudi, 'tvoji ljudi', koji su zaveo Izrael na idolopoklonstvo. " Mojsije je sada mislio da bi bilo beskorisno pokušavati osigurati Božje oproštenje Izraelu i bio je spreman odustati od svog zagovora, kad je Bog, koji je u stvarnosti želio sačuvati Izrael, ali samo volio čuti Mojsijevu molitvu,sada je ljubazno razgovarao s Mojsijem kako bi vidio da On nije sasvim nedostupan njegovim nagovorima, rekavši: "Čak sam i u Egiptu predvidio što će ovaj narod učiniti nakon svog izbavljenja. Predvidjeli ste samo primanje Tore na Sinaju, ali ja sam predvidio i štovanje Teleta. " Ovim je riječima Bog pustio Mojsija da shvati da prebjeg Izraela za njega nije iznenađenje, kao što je to smatrao i prije egzodusa iz Egipta; stoga je Mojsije sada skupio novu hrabrost za zagovor za Izrael. Rekao je: "O, Gospodaru svijeta! Izrael ti je doista stvorio suparnika u njihovom idolu, da si ljut na njih. Telad će, pretpostavljam, ponuditi da se pojave zvijezde i mjesec, dok Ti sunce izlazi ; Pošaljite rosu i on će izazvati puhanje vjetra; Pošaljite kišu,i zapovjedit će biljkama da rastu. "Bog:" Mojsije, varaš se poput njih i ne znaš da je idol apsolutno ništa. "" Ako je tako ", reče Mojsije," zašto se ljutiš na svoj narod zbog to što je ništa? "„ Osim toga ", nastavio je,„ Sam si rekao da je za taj grijeh bio kriv uglavnom moj narod, miješano mnoštvo, zašto se onda ljutiš na svoj narod? Ako ste ljuti na njih samo zato što nisu promatrali Toru, dopustite mi da jamčim za njezino poštivanje od strane mojih pratilaca, kao što su Aaron i njegovi sinovi, Joshua i Caleb, Jair i Machir, kao i mnogi pobožni ljudi među njima i ja. "Ali Bog je rekao:" Zavjetovao sam se: "Tko žrtvuje bilo kojem bogu, osim Gospodinu, bit će potpuno uništen."i zavjet koji je jednom prešao moje usne, ne mogu se povući. "Mojsije odgovori:" O Gospodaru svijeta! Niste li nam Ti dali zakon odrješenja od zavjeta, kojim se učenom čovjeku daje moć da bilo koga oslobodi svojih zavjeta? Ali svaki sudac koji želi da njegove odluke budu valjane, mora se podvrgnuti zakonu, a ti koji je propisao zakon o oproštenju zavjeta preko učenog čovjeka, mora se podložiti ovom zakonu i po meni biti oslobođen svoga zavjeta "Mojsije je nakon toga ogrnuo svoj ogrtač, sjeo i zapovjedio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže:" Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoj narod. "Mojsije je zatim zavapio Njega: "Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta.""Gospodaru svijeta! Niste li nam Vi dali zakon odrješenja od zavjeta, kojim se učenom čovjeku daje moć da oslobodi bilo koga od svojih zavjeta? Ali svaki sudac koji želi da njegove odluke budu valjane, mora podvrgnuti sebe zakonu, a Ti koji si propisao zakon o odrješenju od zavjeta preko učenog čovjeka, moraš se podložiti ovom zakonu i po meni biti oslobođen svoga zavjeta. " Mojsije je nakon toga ogrnuo svoju haljinu, sjeo i zapovjedio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže: "Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoj narod." Mojsije mu tada zavapi: "Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta.""Gospodaru svijeta! Niste li nam Vi dali zakon odrješenja od zavjeta, kojim se učenom čovjeku daje moć da oslobodi bilo koga od svojih zavjeta? Ali svaki sudac koji želi da njegove odluke budu valjane, mora podvrgnuti sebe zakonu, a Ti koji si propisao zakon o odrješenju od zavjeta preko učenog čovjeka, moraš se podložiti ovom zakonu i po meni biti oslobođen svoga zavjeta. " Mojsije je nakon toga ogrnuo svoju haljinu, sjeo i zapovjedio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže: "Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoj narod." Mojsije mu tada zavapi: "Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta."pri čemu se učenom čovjeku daje moć da bilo koga oslobodi zavjeta? Ali svaki sudac koji želi da njegove odluke budu valjane, mora se podvrgnuti zakonu, a ti koji si propisao zakon o oproštenju zavjeta preko učenog čovjeka, mora se podložiti ovom zakonu i po meni biti oslobođen svoga zavjeta "Mojsije je nakon toga ogrnuo svoju haljinu, sjeo i zapovjedio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže:" Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoj narod. "Mojsije je zatim zavapio Njega: "Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta."pri čemu se učenom čovjeku daje moć da bilo koga oslobodi zavjeta? Ali svaki sudac koji želi da njegove odluke budu valjane, mora se podvrgnuti zakonu, a ti koji si propisao zakon o oproštenju zavjeta preko učenog čovjeka, mora se podložiti ovom zakonu i po meni biti oslobođen svoga zavjeta "Mojsije je nakon toga ogrnuo svoj ogrtač, sjeo i zapovjedio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže:" Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoj narod. "Mojsije je zatim zavapio Njega: "Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta."i preko mene biti oslobođen svoga zavjeta. "Mojsije je potom ogrnuo svoju haljinu, sjeo i naredio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže:" Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoje ljudi. "Mojsije mu tada zavapi:" Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta. "i preko mene biti oslobođen od svog zavjeta. "Mojsije je zatim ogrnuo svoj ogrtač, sjeo i naredio Bogu da ga oslobodi zavjeta, zapovijedajući mu da kaže:" Kajem se za zlo koje sam odlučio nanijeti na svoje ljudi. "Mojsije mu tada zavapi:" Oslobođen si svoje zakletve i zavjeta. " KAZNA GREŠNIKA Kad je Mojsije sišao sa Sinaja, tamo je pronašao svog pravog slugu Jošua, koji ga je čekao na obronku planine tijekom svih četrdeset dana tijekom kojih je Mojsije boravio na nebu, i zajedno su se popravili do logora. Kad su mu se približili, začuli su povike ljudi, a Joshua je primijetio Mojsija: "U kampu se čuje ratna buka", ali Mojsije je odgovorio: "Je li moguće da si ti, Joshua, kojem si jednog dana predodređen biti vođa šezdeset nebrojenih ljudi, ne može razlikovati različite vrste sladoleda? Ovo nije poklič Izraela koji osvaja, niti njihovog poraženog neprijatelja, već obožavanje idola. " Kad se Mojsije sada dovoljno približio logoru da vidi što se tamo događa, pomislio je u sebi: "Kako ću im sada dati stolove i naložiti im zabranu idolopoklonstva,za čije će neovlašteno počinjenje nebo nanijeti smrtnu kaznu? "Stoga se, umjesto da im je dostavio stolove, pokušao vratiti, ali sedamdeset starješina ga je progonilo i pokušalo oduzeti Mojsijeve stolove. Ali njegova snaga nadmašio je onu od sedamdeset drugih, a stolove je držao u rukama, iako su bili teški sedamdeset Seah-a. Međutim, odjednom je vidio kako zapis nestaje sa stolova, a istodobno je postao svjestan njihove ogromne težine jer dok je nebesko pismo bilo nad njima, oni su nosili vlastitu težinu i nisu opterećivali Mojsija, ali nestankom pisanja sve se to mijenjalo. Mojsije se utoliko više osjećao gadno što tablice bez njihova sadržaja daje Izraelu, a osim toga pomislio je: "Kad bi Bog zabranio jednom idolopokloničkom Izraelcu sudjelovanje na blagdanu Pashe, koliko bi se više razljutio kad bih sada predao svu Toru idolopokloničkom narodu? "Stoga je, bez savjetovanja s Bogom, razbio stolove. Bog je, međutim, zahvalio Mojsiju što je razbio stolove. Mojsije jedva da je razbio stolove, kad je ocean htio napustiti svoje korito i preplaviti svijet. Mojsije je sada "uzeo tele koje su napravili i spalilo ga u vatri, samljelo u prah i posipalo po vodi", govoreći vodama: "Što biste na suhom?" A vode su rekle: "Svijet stoji samo kroz poštivanje Tore, ali Izrael mu nije bio vjeran." Mojsije je potom rekao vodi "" Svi koji su počinili idolopoklonstvo bit će vaši. Jeste li sada zadovoljni s tim tisućama? "Ali grešnici koje je Mojsije u njih bacio nisu smjeli umirivati ​​vodu i ocean se neće povući u svoje korito dok ga Mojsije nije napio izraelsku djecu. Ispijanje ovih voda bio je jedan od oblika smrtne kazne koju je nanio grešnicima. Kad su se na Mojsijev poziv: "Tko je na Gospodinovoj strani? Neka dođe k meni", skupili svi Levijevi sinovi k njemu - oni koji nisu sudjelovali u obožavanju Zlatnog teleta, - Mojsije je imenovao ove levite za suce, čija je neposredna dužnost bila izreći zakonitu kaznu odrubljivanja glave svima onima koje su svjedoci vidjeli da budu zavedeni na idolopoklonstvo nakon što su upozoreni da to ne čine. Mojsije je dao zapovijed kao da mu je Bog to naložio. To zapravo nije bilo tako, ali on je to učinio kako bi omogućio sucima koje je on imenovao da tijekom jednog dana kazne sve krivce, koji inače, zahvaljujući postupku židovske jurisprudencije,nije moglo biti moguće. Oni koji su, prema svjedočenju svjedoka, bili zavedeni na idolopoklonstvo, ali za koje se nije moglo dokazati da su prethodno upozoreni, nisu bili kažnjeni privremenom pravdom, umrli su od vode koju je Mojsije prisilio na piće; jer je ta voda imala na njih isti učinak kao voda koja je donosila prokletstvo na preljubnicu. Ali ni oni grešnici, protiv kojih se nisu pojavili svjedoci, nisu izbjegli svoju sudbinu, jer je na njih Bog poslao kugu da ih odnese.jer je ta voda imala na njih isti učinak kao voda koja je donosila prokletstvo na preljubnicu. Ali ni oni grešnici, protiv kojih se nisu pojavili svjedoci, nisu izbjegli svoju sudbinu, jer je na njih Bog poslao kugu da ih odnese.jer je ta voda imala na njih isti učinak kao voda koja je donosila prokletstvo na preljubnicu. Ali ni oni grešnici, protiv kojih se nisu pojavili svjedoci, nisu izbjegli svoju sudbinu, jer je na njih Bog poslao kugu da ih odnese. MOJSIJEV INTERKEDIRA LJUDE Onih koji su pogubljeni ovim presudama bilo je tri tisuće, tako da je Mojsije rekao Bogu: "Gospodaru svijeta! Ti si pravedan i milostiv, a sva su tvoja djela djela cjelovitosti. Šest stotina tisuća ljudi - a da ne spominjem sve koji su mlađi od dvadeset godina i svi mnogi prozeliti i robovi propadaju zbog tri tisuće grešnika? " Bog više nije mogao uskratiti svoju milost i odlučio je oprostiti Izraelu njihove grijehe. Tek nakon dugih i usrdnih molitvi Mojsije je uspio prilično pomiriti Boga, i jedva da se vratio s neba, kad je tamo opet popravio da pred Bogom iznese svoje zalaganje za Izrael. Bio je spreman žrtvovati se zarad Izraela, a čim je posjećena kazna za grešnike, obratio se Bogu riječima: "O Gospodaru svijeta!Sad sam uništio i Zlatno tele i njegove idolopoklonike, koji razlog za loše osjećaje prema Izraelu sada može ostati? Grijesi koje su počinili dogodili su se jer si na njih navalio zlato i srebro, tako da krivnje nisu u potpunosti njihove. 'Ipak, ako Ti želiš, oprosti im grijeh; a ako ne, izbriši me iz svoje knjige koju si napisao. " Ove Mojsijeve hrabre riječi nisu za njega bile bez posljedica, jer premda je Bog na to odgovorio: "Tko god mi se ogriješio, izbit ću ga iz krvi svoje", ipak je zbog toga njegovo ime izostavljeno iz jednog odjeljka Petoknjižja. Ali za Izrael su njegove riječi stvorile trenutnu odbojnost osjećaja prema Bogu, koji mu se sada ljubazno obratio i obećao da će poslati svog anđela koji će povesti narod u obećanu zemlju. Te su riječi Mojsijeu nagovijestile da Bog još nije u potpunosti smiren, i on je to mogao dalje vidjeti u kazni koja je tog dana pala na Izrael. Anđeli su im uzeli njihovo oružje, koje je svaki čovjek među njima primio u objavi na Sinaju i koje je imalo čudesne vrline, ugravirajući Božje ime, a također i njihove haljine od ljubičaste boje.Kad je Mojsije iz toga vidio da je Božji gnjev još uvijek na Izraelu i da želi imati više nikakve veze s njima, maknuo je svoj šator na kilometar od logora, govoreći sebi: "Učenik možda neće imati odnosa s ljudima koga je gospodar izopćio. " Ne samo da su ljudi izlazili iz ovog šatora kad god bi tražili Gospodina, nego su i anđeli, Serafimi i nebeske vojske popravljali tamo, sunce, mjesec i druga nebeska tijela, svi koji su znali da Bog treba Mojsijev šator bio mjesto na kojem su se trebali pojaviti pred svojim Stvoriteljem. Bogu, međutim, nije bilo nimalo drago kad je vidio da se Mojsije drži podalje od naroda i rekao mu je: "Prema našem dogovoru, trebao sam te pomiriti svaki put kad se naljutiš na ljude i želiš mene kad je zapaljen Moj gnjev na njih. Što je sada s tim jadnim ljudima, ako smo oboje bijesni na njih? Vratite se, dakle, u logor ljudima. Ali ako ne budete poslušali, sjetite se da je Joshua u utaborite se u svetištu i on može ispuniti vaše mjesto. "Mojsije je odgovorio: "Zbog tebe sam se naljutio na njih i sada vidim da ih još uvijek ne možeš napustiti." "Već sam ti rekao", rekao je Bog, "da ću poslati i anđela prije njih." Ali Mojsije, nimalo zadovoljan tom sigurnošću, nastavio je navaljivati ​​Boga da Izrael ne povjeri anđelu, već da ih osobno vodi i vodi. Četrdeset dana i četrdeset noći, od osamnaestog dana Tammusa do dvadeset i osmog dana Aba, Mojsije je ostao na nebu, moleći i moleći Boga da Izrael još jednom u potpunosti vrati u njegovu korist. Ali sve su njegove molitve i poticaji bile uzaludne, sve dok na kraju četrdeset dana nije molio Boga da pobožna djela trojice Patrijarha i dvanaest Jakovljevih sinova preuzme na račun svojih potomaka; i tek tada je uslišena njegova molitva. H rekao je: "Ako se ljutiš na Izrael zato što su prekršili Deset zapovijedi, pripazi zbog deset testova kojima si podvrgao Abrahama i kroz koje je on plemenito prošao. Ako Izrael od tvojih ruku zasluži kaznu vatrom za njihov grijeh, sjeti se vatre vapnene peći u koju se Abraham dao baciti na slavu imena Tvoga.Ako Izrael zaslužuje smrt mačem, sjetite se spremnosti s kojom je Izak položio vrat na oltar da bi vam se žrtvovao. Ako zaslužuju kaznu progonstvom, sjetite se zbog njih kako je njihov otac Jakov odlutao u izbjeglištvo iz svog očinskog doma u Haran. "Mojsije je nadalje rekao Bogu:" Hoće li mrtvi ikada biti oživljeni? "Bog je iznenađeno uzvratio:" Hast postaješ heretik, Mojsije, da sumnjaš u uskrsnuće? "" Ako se, "reče Mojsije," mrtvi nikada ne probude za život, onda uistinu s pravom osvećuješ Izraelu; ali ako će mrtvi nakon toga biti vraćeni u život, što ćeš onda reći očevima ovog naroda, ako Te pitaju što je s obećanjem koje si im dao? Ne tražim više ništa za Izrael ", nastavio je Mojsije,"nego ono što si bio spreman dati Abrahamu kad je zagovarao Sodomu. Bili biste voljni pustiti Sodomu da preživi kad bi u njemu bilo samo deset pravednika, a ja ću vam sada nabrojiti deset pravednika među Izraelcima: sebe, Arona, Eleazara, Itamara, Finehasa, Jošuu i Kaleba. "" Ali to je samo sedam ", prigovorio je Bog. Mojsije, nimalo zasuđen, odgovorio je:" Ali ti si rekao da će mrtvi ubuduće biti oživljeni, zato računaj s ovom trojicom patrijarha da broj deset bude potpun. "Mojsijev spominjanje imena trojice patrijarha bilo je korisnije od svega ostaloga, a Bog je uslišio njegovu molitvu, oprostio Izraelu njihov prijestup i obećao da će osobno voditi narod.Bili biste voljni pustiti Sodomu da preživi kad bi u njemu bilo samo deset pravednika, a ja ću vam sada nabrojiti deset pravednika među Izraelcima: sebe, Arona, Eleazara, Itamara, Finehasa, Jošuu i Kaleba. "" Ali to je samo sedam ", prigovorio je Bog. Mojsije, nimalo zasuđen, odgovorio je:" Ali ti si rekao da će mrtvi ubuduće biti oživljeni, zato računaj s ovom trojicom patrijarha da broj deset bude potpun. "Mojsijev spominjanje imena trojice patrijarha bilo je korisnije od svega ostaloga, a Bog je uslišio njegovu molitvu, oprostio Izraelu njihov prijestup i obećao da će osobno voditi narod.Bili biste voljni pustiti Sodomu da preživi kad bi u njemu bilo samo deset pravednika, a ja ću vam sada nabrojiti deset pravednika među Izraelcima: sebe, Arona, Eleazara, Itamara, Finehasa, Jošuu i Kaleba. "" Ali to je samo sedam ", usprotivi se Bog. Mojsije, nimalo zanemaren, odgovori:" Ali rekao si da će mrtvi ubuduće biti oživljeni, zato računaj s ovom trojicom patrijarha da broj deset učini potpunim. "Mojsijev spominjanje imena trojice patrijarha bilo je korisnije od svega ostalog, a Bog je uslišio njegovu molitvu, oprostio Izraelu njihov prijestup i obećao da će osobno voditi narod.Mojsije, nimalo zanemaren, odgovorio je: "Ali rekao si da će mrtvi ubuduće biti oživljeni, zato računaj s ovom trojicom patrijarha da broj deset bude potpun." Mojsijevo spominjanje imena trojice patrijarha bilo je korisnije od svega ostaloga, a Bog je uslišio njegovu molitvu, oprostio Izraelu njihov prijestup i obećao da će osobno voditi narod.Mojsije, nimalo zanemaren, odgovorio je: "Ali rekao si da će mrtvi ubuduće biti oživljeni, zato računaj s ovom trojicom patrijarha da broj deset bude potpun." Mojsijevo spominjanje imena trojice patrijarha bilo je korisnije od svega ostaloga, a Bog je uslišio njegovu molitvu, oprostio Izraelu njihov prijestup i obećao da će osobno voditi narod. NEPROCJENJIVI GOSPODNJI PUTOVI Mojsije je još uvijek gajio tri druge želje: da Shekinah boravi s Izraelom; da se Shekina ne bi nastanila s drugim narodima; i na kraju, da bi mogao naučiti spoznati Gospodinove putove kojima je On odredio dobro i zlo na svijetu, ponekad nanoseći patnju pravednicima i dopuštajući nepravednicima da uživaju u sreći, dok su u drugim vremenima obojica bili sretni ili su obojici bili suđeni patiti. Mojsije je te želje položio pred Boga u trenutku Njegove srdžbe, stoga je Bog zapovjedio Mojsiju da pričeka dok se njegova srdžba ne raznese, a zatim mu je u potpunosti usvojio prve dvije želje, ali samo treću. Bog mu je pokazao velike riznice u kojima su pohranjene razne nagrade za pobožne i pravedne, detaljno mu objasnivši svaku od njih: u ovoj su bile nagrade onih koji daju milostinju; u tom,onih koji odgajaju siročad. Na taj mu je način pokazao odredište svakog od blaga, sve dok na kraju nisu došle do gorostasne veličine. "Za koga je ovo blago?" upita Mojsije, a Bog odgovori: "Iz blaga koje sam vam pokazao dajem nagrade onima koji su ih svojim djelima zaslužili; ali iz ovog blaga dajem onima koji nisu zaslužni, jer sam milostiv prema oni koji također ne mogu polagati pravo na Moju milost, a ja sam bogat onima koji nisu zaslužni za Moju blagodat. "Od blaga koje sam vam pokazao dajem nagrade onima koji su ih svojim djelima zaslužili; ali iz ovog blaga dajem onima koji nisu zaslužni, jer sam milostiv i onima koji ne mogu polagati pravo na Moju milost, a bogat sam onima koji nisu zaslužni za Moju blagodat. "Od blaga koje sam vam pokazao dajem nagrade onima koji su ih svojim djelima zaslužili; ali iz ovog blaga dajem onima koji nisu zaslužni, jer sam milostiv i onima koji ne mogu polagati pravo na Moju milost, a bogat sam onima koji nisu zaslužni za Moju blagodat. " Mojsije se sada morao zadovoljiti sigurnošću da su pobožni bili sigurni u svoje pustinje; bez, međutim, učenja od Boga, kako se ponekad dogodi da su i zli počinitelji sretni. Jer Bog je samo izjavio da se također pokazuje ljubazan prema onima koji to ne zaslužuju, ali bez daljnjeg određivanja zašto i zašto. No, nagrada pobožnima također mu je samo djelomično otkrivena, jer je vidio rajske radosti u kojima su trebali sudjelovati, ali ne i stvarnu nagradu koja slijedi nakon gozbe u Raju; jer uistinu "oko nije vidjelo, osim Gospodina, što je pripremio za onoga koji Ga čeka". Sljedećim događajem Bog je pokazao Mojsiju kako je mali čovjek u stanju dokučiti Gospodinove neupitne putove. Kad je Mojsije bio na Sinaju, vidio je s te stanice čovjeka koji se priveo rijeci, sagnuo se da pije, izgubio torbicu i ne primijetivši da je krenuo svojim putem. Ubrzo nakon toga, drugi je čovjek pronašao novac, stavio ga u džep i uzeo za pete. Kad je vlasnik torbice postao svjestan svog gubitka, vratio se k rijeci, gdje nije pronašao novac, ali je vidio muškarca, koji je tamo slučajno došao po vodu. Rekao mu je: "Vrati mi novac koji sam maloprije ostavio ovdje jer ga nitko ne može uzeti ako ne ti." Kad je muškarac izjavio da nije pronašao ništa od novca niti ga je vidio, vlasnik ga je ubio. Gledajući s užasom i čuđenjem ovu nepravdu na zemlji, Mojsije je rekao Bogu: "Molim Te, pokaži moje putove. Zašto je ovaj čovjek, koji je bio prilično nevin, ubijen i zašto je pravi lopov prošao nekažnjeno? "Bog je odgovorio:" Čovjek koji je novac pronašao i zadržao samo je povratio svoje vlasništvo, jer onaj tko je izgubio torbicu rijeka, prije mu ga je ukrala; ali onaj za koga se činilo da je nedužno ubijen, iskupljuje se samo što je jedno vrijeme ubio oca svog ubojice. "Na taj je način Bog uslišio Mojsijev zahtjev" da mu pokaže svoje putove ", djelomično. neka pogleda u budućnost i neka vidi svaku generaciju i mudrace, svaku generaciju i njezine proroke, svaku generaciju i njene izlagače Svetoga pisma, svaku generaciju i njene vođe, sve generacije i njezine pobožne ljude. Ali kad je Mojsije rekao: "Gospodaru svijeta!Da vidim po kojem zakonu vi upravljate svijetom; jer vidim da su mnogi pravednici sretni, ali mnogi ne; mnogi zli ljudi imaju sreće, ali mnogi ne; mnogi bogataši su sretni, ali mnogi nisu; mnogi su siromašni ljudi sretni, ali mnogi nisu; ", tada Bog odgovori:" Ne možeš shvatiti sva načela koja primjenjujem na svjetsku upravu, ali neka od njih ću ti prenijeti. Kad vidim ljudska bića koja od Mene nemaju prava na svoja očekivanja ni zbog vlastitih djela ni zbog svojih očeva, ali koja mi se mole i preklinju me, onda dajem im molitve i dajem im ono što traže od egzistencije. "mnogi su siromašni ljudi sretni, ali mnogi nisu; ", tada je Bog odgovorio:" Ne možeš shvatiti sva načela koja primjenjujem na svjetsku upravu, ali neka od njih ću ti prenijeti. Kad vidim ljudska bića koja od Mene nemaju prava na svoja očekivanja ni zbog vlastitih djela ni zbog svojih očeva, ali koja mi se mole i preklinju me, onda dajem im molitve i dajem im ono što traže od egzistencije. "mnogi su siromašni ljudi sretni, ali mnogi nisu; ", tada Bog odgovori:" Ne možeš shvatiti sva načela koja primjenjujem na svjetsku upravu, ali neka od njih ću ti prenijeti. Kad vidim ljudska bića koja od Mene nemaju prava na svoja očekivanja ni zbog vlastitih djela ni zbog svojih očeva, ali koja mi se mole i preklinju me, onda dajem im molitve i dajem im ono što traže od egzistencije. "onda dajem im molitve i dajem im ono što zahtijevaju od egzistencije. "onda dajem im molitve i dajem im ono što zahtijevaju od egzistencije. " Iako je Bog sada uslišio sve njegove želje, Mojsije je ipak dobio sljedeći odgovor na svoju molitvu: "Molim te, pokaži mi svoju slavu": "Možda nećeš gledati Moju slavu, inače ćeš propasti, ali s obzirom na Moju zavjetovat ću ti se da ću ispuniti sve tvoje želje, a s obzirom na činjenicu da posjeduješ tajnu Moga imena, upoznat ću te toliko da djelimično udovoljiš tvojoj želji. Podignite otvor pećine i ja ću naredi da svi anđeli koji mi služe prijeđu na previd pred tobom, ali čim čuješ Ime koje sam ti otkrio, znaj da sam tu i nosi se hrabro i bez straha. ' Bog ima razlog da ne pokaže svoju slavu Mojsiju. Rekao mu je: "Kad sam ti se otkrio u gorućem grmu, nisi me želio gledati; sada jesi voljan, ali ja nisam." TRINAEST BOŽJIH ATRIBUTA Špilja u kojoj se Mojsije sakrio dok je Bog prolazio pred njim sa svojom nebeskom pratnjom, bila je ona u kojoj je Ilija boravio kad mu se Bog objavio na Horebu. Da se u njemu nalazio otvor malen poput vrha igle, i Mojsije i Ilija bili bi proždirani božanskom svjetlošću koja je prolazila tako jakim intenzitetom da je Mojsije, iako prilično zatvoren u špilji, ipak uhvaćen njegov odraz, tako da je od njegova sjaja njegovo lice počelo blistati. Mojsije je, međutim, bez velike opasnosti zaslužio tu razliku; jer čim su anđeli čuli kako Mojsije traži da mu Bog pokaže svoju slavu, silno su se razljutili protiv njega i rekli Bogu: "Mi koji Tebi služimo noću i danju, možda nećemo vidjeti slavu Tvoju, a on koji se rodio žene, traži da to vidi! "U svojoj ljutnji spremili su se da ubiju Mojsija, koji bi sigurno propao, da ga Božja ruka nije zaštitila od anđela. Tada se Bog pojavio u oblaku. To je bio sedmi put da se pojavio na zemlji i, prerušavajući se kao precent skupštine, rekao je Mojsiju: ​​"Kad god je Izrael sagriješio i ako me bude zvao prema sljedećih trinaest svojstava, oprostit ću im grijehe. I Ja sam Svemogući Bog koji opskrbljuje sva stvorenja. Ja sam Milostivi koji obuzdava zlo od ljudske vrste. Ja sam Milostivi koji pomažem u vrijeme potrebe. Blagosloven sam prema onima čija vlastita djela ne daju im pravo da polažu pravo na nagrade. Vjeran sam onima koji imaju pravo očekivati ​​dobro od Mene; i čuvam milost dvomilijatskoj generaciji. Opraštam nedjela, pa čak i grozne postupke , opraštajući onima koji se pokaju. " Kad je Mojsije to čuo, a posebno da Bog dugo trpi s grešnicima, molio je:"O, onda oprosti grijeh Izraelov koji su počinili štujući Zlatno tele." Da se Mojsije sada molio: "Oprosti grijehe Izraelove do kraja svih vremena", Bog bi i to odobrio, jer je to bilo vrijeme milosrđa; ali dok je Mojsije tražio oprost samo za ovaj grijeh, samo je ovaj oprošten, a Bog je rekao: "Oprostio sam prema tvojoj riječi." Dan kada se Bog pokazao milosrdnim prema Mojsiju i prema njegovu narodu, bio je deseti dan Tišrija, dan kada je Mojsije po drugi put trebao primiti stolove zakona od Boga, a sav Izrael ga je proveo usred molitve i posti, da ih zli duh više ne bi zalutao. Njihove gorljive suze i poticaji, zajedno s Mojsijevim, dospjeli su do neba, tako da im se Bog smilovao i rekao im: "Djeco moja, kunem se svojim uzvišenim imenom da će ove vaše suze biti suze radosnice za vas; ovaj će dan biti dan pomilovanja, oprosta i poništavanja grijeha za vas, za vašu djecu i za djecu vaše djece do kraja svih generacija. " Ovaj dan nije bio određen za godišnji Dan pomirenja, bez kojeg svijet ne bi mogao postojati i koji će se nastaviti čak i u budućem svijetu kada svi drugi sveti dani prestanu biti. Međutim, Dan pomirenja nije samo podsjećanje na dan kada se Bog pomirio s Izraelom i oprostio im grijehe, već je i dan kada je Izrael napokon primio Toru. Jer nakon što je Mojsije proveo četrdeset dana u molitvi, dok Bog napokon nije oprostio Izraelu njihove grijehe, počeo se predbacivati ​​što je prekršio stolove zakona, rekavši "" Izrael me zamolio da zagovaram za njih pred Bogom, ali tko će, račun mog grijeha, zauzmi se pred Bogom zbog mene? "Tada mu Bog reče:" Ne tuguj zbog gubitka prve dvije tablice, koje su sadržavale samo deset zapovijedi.U drugim tablicama koje sam vam sada spreman dati bit će Halakot, Midrash i Haggadot. " Za mladog mjeseca mjeseca Elul, Mojsije je zatrubio u cijelom logoru, najavljujući ljudima da će se još četrdeset dana odvesti Bogu da primi druge stolove od Njega, kako bi ga mogli uznemiriti. odsutnost; i ostao je na nebu do desetog dana Tišrija, tog dana se vratio s Torom i predao je Izraelu. DRUGE TABLICE Dok su prvi stolovi davani na gori Sinaj usred velikih ceremonija, predstavljanje drugih stolova odvijalo se tiho, jer Bog je rekao: "Nema ništa ljepše od tihe poniznosti. Velike ceremonije prigodom predstavljanja prvih stolova imale su zli učinak usmjeravanja zlih očiju prema njima, tako da su napokon slomljeni. " U tome su se također razlikovale druge tablice od prve, da su prve djelo Božje, a druge djelo čovjeka. Bog se ponašao s Izraelom poput kralja koji se uzeo za ženu i vlastitom rukom sastavio bračni ugovor. Jednog je dana kralj primijetio kako je njegova supruga vrlo intimno razgovarala s robom; i bijesan zbog njezina nedostojnog ponašanja, skrenuo je ovamo iz svoje kuće.Tada je onaj koji je mladenku poklonio na vjenčanju došao pred kralja i rekao mu: "O sire, zar ne znaš odakle si uzeo svoju nevjestu? Odgajana je među robovima i stoga je s njima bliska . " Kralj se dao smiriti, rekavši drugome: "Uzmi papir i pusti da prepisivač sastavi novi bračni ugovor, a ovdje uzmi moje ovlaštenje potpisano vlastitom rukom." Baš kao što je Izrael prošao sa svojim Bogom kad je Mojsije ponudio sljedeći izgovor za svoje štovanje Zlatnog teleta: "Gospodine, zar ne znaš odakle si izveo Izraela iz zemlje idolopoklonika?" Bog je odgovorio: "Želiš od Mene da im oprostim. Pa, onda ću to učiniti, sada mi donesi dolje tablice na koje ću moći napisati riječi napisane na prvoj.Ali da bih vas nagradio što ste žrtvovali svoj život zbog njih, u budućnosti ću vas poslati zajedno s Ilijom, da oboje zajedno pripremite Izrael za konačno izbavljenje. Mojsije je izvadio stolove iz dijamantskog kamenoloma na koji mu je Bog ukazao, a iver koji je pao, tijekom klesanja, od dragog kamena, stvorio je Mojsijevog bogataša, tako da je sada posjedovao sve kvalifikacije proročkog bogatstva , snaga, poniznost i mudrost. U vezi s posljednjim imenom neka se kaže, da je Bog dao na Mojsiju sva pedeset vrata mudrosti, osim jedne. Kako su iverji koji su padali s dragog kamena dizajnirani samo za Mojsija, tako je i Tora, napisana na tim stolovima, bila namijenjena samo Mojsijeu i njegovim potomcima; ali bio je dobrodušan duhom i predao je Toru Izraelu. Bogatstvo koje je Mojsije nabavio za sebe stvaranjem Tore, bila je nagrada za to što je preuzeo nadzor nad Josipovim lešem dok su svi ljudi prisvajali sebi blago Egipćana. Bog je sada rekao: "Mojsije zaslužuje žetone sa stolova. Izrael, koji se nije zauzeo trudovima pobožnosti, odnio je najbolje iz Egipta u vrijeme njihovog egzodusa. Hoće li Mojsije, koji je vidio Josipovo truplo, ostati siromašan? Stoga ću ga obogatiti ovim čipsom. " Tijekom četrdeset dana koje je proveo na nebu, Mojsije je uz dva stola dobio svu Toru-Bibliju, Mišnu, Talmud i Hagadu, dapače, otkriveno mu je čak i sve ono što bi ikad pametni učenjaci tražili od svog učitelja. Kad je sada dobio zapovijed od Boga da sve to podučava Izraelu, zamolio je Boga da zapiše svu Toru i da je Izraelu na taj način. Ali Bog je rekao: "Rado bih im dao cjelinu u pisanom obliku, ali preda mnom se otkriva da će narodi svijeta nakon toga čitati Toru prevedenu na grčki i reći će: 'Mi smo pravi Izrael, mi smo djeco božja. ' Tada ću reći narodima: 'Vi tvrdite da ste MOJA djeca, zar ne znate da su to samo Moja djeca kojima sam povjerio svoju tajnu, usmeno učenje?' "To je bio razlog zašto je Petoknjižje dato samo Mojsiju u pisanom obliku, a ostali dijelovi Tore usmenom predajom. Stoga zavjet koji je Bog sklopio s Izraelom glasi: "Dao sam vam pisanu i usmenu Toru. Moj savez s vama kaže da ćete pisanu Toru proučavati kao pisanu stvar, a usmenu kao usmenu; ali u slučaju da pobrkate jedno s drugim nećete biti nagrađeni. Samo zbog Tore, sklopio sam savez s vama; da niste prihvatili Toru, ne bih vas trebao priznati prije svih drugih naroda. Prije nego što ste prihvatili Toru, bili ste samo kao i sve druge narode, i samo zbog Tore i ja sam vas uzdigao iznad ostalih. Čak i vaš kralj Mojsije duguje razliku koju uživa na ovom i na budućem svijetu samo Toru. Da niste prihvatili Toru,onda sam trebao rastvoriti gornji i donji svijet u kaos. " Četrdeset dana i četrdeset noći Mojsije je sada posvetio proučavanju Tore, a cijelo vrijeme nije jeo kruha i pio vodu, djelujući u skladu s poslovicom: "Ako uđete u grad, poštujte njegove zakone." Anđeli su slijedili ovu maksimu kad su posjetili Abrahama, jer su tamo jeli poput ljudi; a isto tako i Mojsije, koji je među anđelima, poput anđela, nije jeo hranu. Dobio je hranu od zračenja Shekine, koja također održava sveti Hayyot koji nosi Prijestolje. Mojsije je dan proveo u učenju Tore od Boga, a noć u ponavljanju naučenog. Na taj je način dao primjer Izraelu da se noću i danju mogu zaokupiti Torom. Za to vrijeme Mojsije je također zapisao Toru, iako je anđelima bilo čudno da mu je Bog trebao dati nalog da zapiše Toru, i izrazio njihovo zaprepaštenje sljedećim riječima, koje su uputili Bogu: "Kako je to dajete Mojsiju dozvolu za pisanje, tako da on može napisati što god hoće i reći Izraelu: 'Dao sam ti Toru, ja sam je napisao, a onda ti dao?' "Ali Bog je odgovorio:" Daleko bilo da je Mojsije učinio tako nešto, on je vjeran sluga! " Kad je Mojsije dovršio pisanje Tore, obrisao je olovku o kosu čela, a iz ove nebeske tinte koja se prilijepila uz njegovo čelo potjecali su zraci svjetlosti koji su zračili iz nje. Na taj način Bog je Mojsiju ispunio obećanje: "Pred svim tvojim narodom učinit ću čudesa kakva nisu bila na čitavoj zemlji, niti u bilo kojem narodu." Po Mojsijevom povratku s neba, ljudi su bili silno zapanjeni kad su vidjeli kako mu lice blista, a bilo je i straha u njihovom zaprepaštenju. Taj je strah bio posljedica njihova grijeha, jer su prije mogli bez straha podnijeti prizor "slave Gospodnje koja je bila poput proždiruće vatre", iako se sastojala od sedam vatrenih ovojnica, postavljenih jedna preko druge;ali nakon svog prijestupa nisu mogli podnijeti ni pogled na lice čovjeka koji je bio posrednik između njih i Boga. Ali Mojsije ih je utišao i smjesta krenuo u davanje narodu Tore koju je primio od Boga. Njegova metoda poučavanja bila je sljedeća: prvo je došao Aron, kojemu je prenio Božju riječ, a čim je završio s Aaronom, došli su sinovi Aaronovi, Eleazar i Itamar, i on ih je uputio, dok je Aaron sjedio u desna ruka, osluškujući. Kad je završio sa Aronovim sinovima, činilo se da su starješine dobivale upute, dok je Eleazar sjedio s desne strane oca, a Itamar s lijeve strane Mojsija i slušao; i kad je završio sa starješinama, ljudi su došli i dobili uputu, nakon čega se Mojsije povukao. Tada je Aron prešao ono što je naučeno, a isto tako i njegovi sinovi i starješine, sve dok svi, od Arona do svakog čovjeka iz naroda, nisu četiri puta ponovili ono što su naučili, jer je na taj način Bog zapovjedio Mojsiju impresionirati Toru četiri puta na Izrael. POPIS LJUDI Kad su vidjeli zrake koje su izbijale s Mojsijevog lica, ljudi su mu rekli: "Bog nas je ponizio zbog tog grijeha koji smo počinili. Bog je, kažeš, oprostio nama i pomirio se s nama. Ti, Mojsije , bili su uključeni u naše poniženje i vidimo da vas je još jednom uzvisio, dok, usprkos pomirenju s Bogom, ostajemo poniženi. " Mojsije se potom priveo Bogu i rekao; "Kad si ih ponizio, ponizio si i mene, stoga bi i njih sada trebao podići, ako si mene odgojio." Bog je odgovorio: "Uistinu, kao što sam te uzvisio, tako ću i njih uzvisiti; zabilježi njihov broj i kroz ovo pokaži svijetu koliko mi je pri srcu narod koji me prije svih ostalih priznao za svog kralja, pjevajući Crveno more: 'Ovo je moj Bog i ja ću ga uzvisiti.' "Mojsije je tada rekao Bogu: "O Gospodaru svijeta! Imaš toliko naroda u svom svijetu, ali ne brineš se ništa o bilježenju njihovog broja, a samo Izrael mi nalažeš da brojim." Bog je odgovorio: "Sva ta mnoštva ne pripadaju Meni, oni su osuđeni na uništenje Gehene, ali Izrael je Moje vlasništvo i kao čovjek koji najviše nagrađuje imetak koji je najskuplje platio, tako mi je i Izrael najdraži, jer sam ga velikim naporima učinio svojim ". Mojsije je nadalje rekao Bogu: "Gospodaru svijeta! Našem ocu Abrahamu dao si sljedeća obećanja: 'I učinit ću tvoje potomstvo kao zvijezde na nebesima', ali sada si mi naredio da izbrojim Izraela. Ako je njihov praotac Abraham nisam ih mogao izbrojati, kako bih onda trebao? " Ali Bog je utišao Mojsija, rekavši: "Ne trebate ih zapravo brojati,ali ako biste odredili njihov broj, zbrojite brojčanu vrijednost imena plemena, a rezultat će biti njihov broj. "I doista je na taj način Mojsije nabavio ukupan zbroj Židova, koji je iznosio šezdeset mirijada manje tri tisuće, tri tisuće ih je kuga odnijela u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja pri izlasku iz Egipta, kad ih je Mojsije prvi put brojao, i broja kod drugi popis stanovništva, nakon gubitaka koje je pretrpjela kuga. Bog se prema Izraelu ponašao kao i prema kralju njegovom stadu, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su ovu računicu izvršili u kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.zbrojite brojčanu vrijednost imena plemena i rezultat će biti njihov broj. "I doista je na taj način Mojsije pribavio ukupan zbroj Židova, koji je iznosio šezdeset mirijada manje od tri tisuće, od kojih je tri tisuće odnesena kugom u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja na izlasku iz Egipta, kad ih je Mojsije prvi put brojao, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih zbog Bog se prema Izraelu ponašao kao i prema onom kralju, njegovom krdu, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, dajući mu tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka. .zbrojite brojčanu vrijednost imena plemena, a rezultat će biti njihov broj. "I doista je na taj način Mojsije pribavio ukupan zbroj Židova, koji je iznosio šezdeset mirijada manje od tri tisuće, od kojih je tri tisuće odnesena kugom u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja na izlasku iz Egipta, kad ih je Mojsije prvi put brojao, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih zbog Bog se prema Izraelu ponašao kao i prema kralju njegovom krdu, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima i vukovi, a neke je i ubio, dajući mu tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka .I doista je na taj način Moses pribavio ukupan zbroj Židova, koji je iznosio šezdeset mirijada manje od tri tisuće, a tri tisuće ih je kuga odnijela u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja pri izlasku iz Egipta, kada ih je Mojsije prvi put izbrojio, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih kugom. Bog se prema Izraelu ponašao kao prema onom njegovom kralju, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, izvršivši tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.I doista je na taj način Mojsije nabavio ukupan broj Židova, koji je iznosio šezdeset mirijada manje od tri tisuće, a tri tisuće ih je kuga odnijela u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja pri izlasku iz Egipta, kad ih je Mojsije prvi put izbrojio, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih kugom. Bog se prema Izraelu ponašao kao prema onom njegovom kralju, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, izvršivši tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.tri tisuće koje je kuga odnijela u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja pri izlasku iz Egipta, kad ih je Mojsije prvi put izbrojio, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih kugom. Bog se prema Izraelu ponašao kao prema onom njegovom kralju, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, izvršivši tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.tri tisuće koje je kuga odnijela u kaznu zbog štovanja Zlatnog teleta. Otuda i razlika između broja pri izlasku iz Egipta, kada ih je Mojsije prvi put izbrojio, i broja na drugom popisu, nakon gubitaka nastalih kugom. Bog se prema Izraelu ponašao kao prema onom njegovom kralju, koji je naredio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, izvršivši tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.koji je naložio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, dajući mu tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka.koji je naložio pastirima da ispričaju priču o ovcama kad je čuo da su među njima bili i vukovi, koji su neke ubili, dajući mu tu računicu kako bi se utvrdio iznos njegovog gubitka. Prilike u kojima je Izrael tijekom povijesti bio pobrojan su sljedeće: Jakov je prebrojio svoje kućanstvo po ulasku u Egipat; Mojsije je računao Izrael na izlazak iz Egipta; nakon štovanja Zlatnog teleta; pri rasporedu u logorske divizije; i pri raspodjeli obećane zemlje. Saul je dva puta uspostavio popis stanovništva, prvi put kad je krenuo protiv Nahasha, Amonca, a drugi put kad je krenuo u rat protiv Amaleka. Značajno je za ogroman zaokret u prosperitetu Židova tijekom Saulove vladavine, da je na prvom popisu stanovništva svaki čovjek spustio kamenčić, tako da se kamenčići mogu prebrojati, ali na drugom popisu ljudi su bili toliko uspješni da su umjesto odlažući kamenčić, svaki je čovjek donosio janje. U Davidovoj vladavini izvršen je popis stanovništva, koji je, međutim,ako im Bog nije naredio, imao je nesretne posljedice i za kralja i za narod. Ezra je uspostavio posljednji popis kad su se ljudi vratili iz Babilona u Svetu zemlju. Osim ovih devet popisa, Bog će sam prebrojati svoj narod u budućem vremenu kada će njihov broj biti toliko velik da ga niti jedan smrtnik neće moći izbrojati. Prilog za svetište bio je povezan s drugim popisom u Mojsijevo vrijeme, kada je svaki stariji od dvadeset godina morao ponuditi pola šekela. Jer Bog je rekao Mojsiju: ​​"Oni zaista zaslužuju smrt zato što su napravili Zlatno tele, ali neka svatko prinese na vječno pomirenje novac za svoju dušu i na taj se način otkupi od smrtne kazne." Kad su ljudi to čuli, silno su ražalostili, jer su pomislili: "Uzalud smo se trudili oduzimati plijen Egipćanima, ako nećemo odustati od svoje teško stečene imovine kao novac za pomirenje. Zakon propisuje da čovjek mora platite pedeset šekela srebra za obeščašćivanje žene, a mi koji smo osramotili Božju riječ, trebali bismo platiti barem jednak iznos. Zakon nadalje propisuje da ako vol ubije slugu,njegov će vlasnik platiti trideset šekela srebra, pa bi svaki Izraelac trebao platiti takvu svotu, jer 'svoju smo slavu promijenili u sličnost vola koji jede travu'. Ali ove dvije novčane kazne ne bi bile dovoljne, jer smo oklevetali Boga, Onoga koji nas je izveo iz Egipta, dozivajući Tele: 'Ovo je tvoj Bog, koji te izveo iz Egipta', a kleveta se po zakonu kažnjava sto šekela srebra. "Bog koji je znao njihove misli rekao je Mojsiju:" Pitajte ih zašto se boje. Ne tražim od njih da plate visoku novčanu kaznu kao onaj koji sramoti ili zavodi ženu, niti kaznu klevetnika, niti vlasnika goveda vola, sve što od njih tražim je ovo, "i dalje pokazao je Mojsiju na vatri mali novčić koji je predstavljao vrijednost pola šekela.Ovu kovanicu trebao je dati svaki od onih koji su prošli Crveno more. Bilo je nekoliko razloga zašto je Bog posebno tražio vrijednost pola šekela kao kaznu. Kako su počinili svoj grijeh, štovanje Zlatnog teleta, u sredini, to je polovica dana, pa su morali platiti pola šekela; i nadalje, kako su grijeh počinili u šestom satu dana, morali su platiti pola šekela, to jest šest zrna srebra. Osim toga, ovaj pola šekela sadrži deset gerah i otud je odgovarajuća novčana kazna za one koji su prekršili Deset zapovijedi. Pola šekela trebalo je također biti iskupljenje za grijeh koji je počinilo deset sinova Jakovljevih, koji su prodali svog brata Josipa kao roba, za kojeg je svaki dobio pola šekela kao svoj dio. IZVOĐENO NAPOVEDENO UREĐIVANJE TABERNAKA Kad je na taj nezaboravni Dan pomirenja Bog ukazao svoje oproštenje Izraelu riječima: "Oprostio sam im kako sam rekao", Mojsije je rekao: "Sad se osjećam uvjeren da ste oprostili Izraelu, ali volio bih da ne želite pokažite i narodima da ste se pomirili s Izraelom. " Jer ovi su govorili: "Kako narod koji je čuo Božju riječ na Sinaju:" Nećeš imati drugih bogova prije Mene ", a koji je četrdeset dana kasnije pozvao Tele," Ovo je tvoj bog, Izraele, "može očekivati da će se Bog ikad pomiriti s njima? " Bog je stoga rekao Mojsiju: ​​"Koliko god doista živio, pustit ću Moju Shekinu da prebiva među njima, tako da svi moji znaju da sam oprostio Izraelu. Moje utočište u njihovoj sredini bit će svjedočanstvo Moga oproštenja grijeha,pa se stoga može nazvati 'Šator svjedočanstva' ". Podizanje svetišta među Izraelom započeto je kao odgovor na izravan apel ljudi koji su Bogu rekli: "O Gospodaru svijeta! Kraljevi naroda imaju palače u kojima su postavljeni stol, svijećnjaci i drugi kraljevski insignije, da njihov kralj bude prepoznat kao takav. Nećete li i vi, naš kralj, Otkupitelj i Pomoćnik, upotrijebiti kraljevske oznake da svi stanovnici zemlje prepoznaju da ste vi njihov kralj? " Bog je odgovorio: "Djeco moja, kraljevi od krvi i mesa trebaju sve ove stvari, ali ja ne, jer ne trebam ni hranu ni piće; niti mi je potrebno svjetlo, kao što se to dobro vidi, da Moje sluge , sunce i mjesec, obasjavaju cijeli svijet svjetlošću koju primaju od Mene; stoga mi ništa od toga ne trebate učiniti,jer ću bez ovih počasnih znakova dopustiti da sve dobre stvari padnu na vašu ždrijeb prepoznajući zasluge vaših otaca. "Ali Izrael odgovori:" Gospodaru svijeta! Ne želimo ovisiti o svojim očevima. 'Nesumnjivo si ti naš Otac, premda nas Abraham ne zna, a Izrael nas ne priznaje. "Bog je nadalje rekao:" Ako sada inzistirate na ostvarenju svoje želje, učinite to, ali učinite to onako kako vam zapovijedam. U svijetu je običaj da onaj tko je imao malog sina, brine se za njega, pomaže ga, pere, hrani i nosi, ali čim sin postane punoljetan, ocu osigura lijep stan, stol i svijećnjak. Sve dok ste bili mladi, jesam li vas opskrbljivao, umivao, hranio kruhom i mesom, napojio vodom i dosađivao na krilima orlova;ali sada kad ste postali punoljetni, želim vam da mi sagradite kuću, postavite u nju stol i svijećnjak i u njemu napravite oltar od tamjana. "Bog im je tada dao detaljne upute za opremanje Šatora, rekavši Mojsije; "Recite Izraelu da im zapovijedam da mi naprave šator ne zato što mi nedostaje stan, jer, čak i prije nego što je svijet stvoren, podigao sam svoj hram na nebesima; ali samo u znak svoje naklonosti prema vama, napustit ću svoj nebeski hram i nastaniti se među vama, 'učinit će me utočištem da mogu prebivati ​​među njima.' "Recite Izraelu da im zapovijedam da mi naprave šator ne zato što mi nedostaje stan, jer, čak i prije nego što je svijet stvoren, podigao sam svoj hram na nebesima; ali samo u znak svoje naklonosti prema vama napustit ću svoj nebeski hram i nastaniti se među vama, 'učinit će me utočištem da mogu prebivati ​​među njima.' "Recite Izraelu da im zapovijedam da mi naprave šator ne zato što mi nedostaje stan, jer, čak i prije nego što je svijet stvoren, podigao sam svoj hram na nebesima; ali samo u znak svoje naklonosti prema vama napustit ću svoj nebeski hram i nastaniti se među vama, 'učinit će me utočištem da mogu prebivati ​​među njima.' " Na ove posljednje riječi Mojsije je obuzeo veliki strah, kakav ga je uzeo u posjed samo u dvije druge prilike. Jednom, kad mu je Bog rekao: "Neka svaki da otkupninu za svoju dušu", kada je, uznemiren, rekao: "Kad bi čovjek dao sve što ima za svoju dušu, to ne bi bilo dovoljno." Bog ga je utišao riječima: "Ne pitam što mi pripada, već samo ono što oni mogu ispuniti, bit će dovoljno pola šekela." Pa opet, strah je uzburkao Mojsija kad mu je Bog rekao: "Govori Izraelu o Mojoj prinosi i Mojem kruhu za moje ognjene žrtve", a on je drhtavo rekao: "Tko Ti može donijeti dovoljno prinosa?" Libanon nije dovoljan da gori, niti zvijer dovoljna za žrtvu paljenicu. '"Tada ga Bog opet utiša riječima:" Ne zahtijevam prema onome što mi pripada,već samo ono što mogu ispuniti, jednu ovcu kao jutarnju žrtvu i jednu ovcu kao večernju žrtvu. "Treći put Bog je usred davao Mojsiju upute u vezi sa gradnjom svetišta, kad je Mojsije u strahu uzviknuo: „Evo, nebo i nebo nebesko ne mogu Te sadržavati, a još manje ovo svetište koje ćemo Tebi sagraditi?" I ovoga puta Bog ga je također stišao riječima: „Ne pitam što mi pripada, već samo to koje mogu ispuniti; dvadeset dasaka na sjeveru, isto toliko na jugu, osam na zapadu, a ja ću tada toliko privući Moju Shekinu da može naći mjesta ispod njih. "Bog je zaista želio da mu se postavi svetište, to je bio stanje pod kojim ih je izveo iz Egipta, da,u određenom je smislu postojanje čitavog svijeta ovisilo o izgradnji svetišta, jer kad je svetište bilo postavljeno, svijet je stajao čvrsto utemeljen, dok se do tada uvijek njihao tamo-amo. Stoga je Šator u svojim odvojenim dijelovima također odgovarao nebu i zemlji, koji su stvoreni prvog dana. Kao što je nebeski svod stvoren drugog dana da bi se vode koje su bile ispod nebeskog svoda podijelile od voda iznad, tako je u Šatoru postojala zavjesa koja bi trebala dijeliti između svetih i najsvetijih. Kao što je Bog stvorio veliko more na treću riječ, tako je odredio i umivaonik u svetištu da ga simbolizira, i kao što je toga dana odredio biljno carstvo kao hranu za čovjeka, tako je i sada trebao stol s kruhom u Šator.Svijećnjak u Šatoru odgovarao je dvama svjetlećim tijelima, suncu i mjesecu, stvorenom četvrtog dana; a sedam grana svijećnjaka odgovaralo je sedam planeta, Suncu, Veneri, Merkuru, Mjesecu, Saturnu, Jupiteru i Marsu. Odgovarajući pticama stvorenim petog dana, Tabernakul je sadržavao Kerubine koji su imali krila poput ptica. Šestog, posljednjeg dana stvaranja, čovjek je stvoren na sliku Božju da proslavi svog Stvoritelja, a isto tako bio je i veliki svećenik pomazan da služi u Šatoru pred Gospodinom i Stvoriteljem.Odgovarajući pticama stvorenim petog dana, Tabernakul je sadržavao Kerubine koji su imali krila poput ptica. Šestog, posljednjeg dana stvaranja, čovjek je stvoren na sliku Božju da proslavi svog Stvoritelja, a isto tako bio je i veliki svećenik pomazan da služi u Šatoru pred Gospodinom i Stvoriteljem.Odgovarajući pticama stvorenim petog dana, Tabernakul je sadržavao Kerubine koji su imali krila poput ptica. Šestog, posljednjeg dana stvaranja, čovjek je stvoren na sliku Božju da proslavi svog Stvoritelja, a isto tako bio je i veliki svećenik pomazan da služi u Šatoru pred Gospodinom i Stvoriteljem. Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

pustinji i pretukli suprugu? ​ pustinji i pretukli suprugu? Desert and beat your wife? , https://answering-islam.org/Authors/Newton/women.html#prerog Sura 4:34 Nasilje u obitelji u islamu ČOVJEKOVI PREROGATIVI 1. ČOVJEK MOŽDA POBIJEDITI I SEKSUALNO PUSTITI SVOJU ŽENU Kur'an opisuje prirodni odnos između muža i žene kao odnos ljubavi i milosti: "Postavio je između vas ljubav (mawaddah) i milost." P. 30:21. Suvremeni učenjak, Sayyed Qotb vidi da su ljubav i milost o kojima se govori u ovom stihu prirodni osjećaji koje čovjek osjeća prema suprotnom spolu koje je podmetnuo stvoritelj. Raniji učenjaci vidjeli su da se "ljubav" između muža i žene u gornjem stihu odnosi na spolni čin, dok se "milosrđe" odnosi na potomstvo muškarca i njegove žene. [51] Važno je napomenuti da se ta ljubav i milosrđe ne nalaze u muškarcu, osim u ženi, već su obostrano prisutni u oboje. A Kur'an zapovijeda muškarcima da se "druže s njima (ženama) u dobroti (ma'ruf)." P. 4:19 Prema Kur'anskom rječnikuanički pojmovi i pojmovi riječ "ma'ruf" znači "običajno pravo; zapovijedanje dobra i zabrana zla." [52] Inače, riječ je prevedena mnogo puta jednako pravedno kao u prijevodu Kur'ana na engleski jezik Jusufa Alija. [53] Drugim riječima, kad se žene ponašaju ispravno, prema njima treba postupati ljubazno, tretman mora biti jednak prema uobičajenim zakonima. Postoji i hadis koji opisuje dobrog muža; „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“ [54] (tu Hadis spominje samo Tirmizi). Ali dokle će ići ova dobrota u teškim vremenima, kad se supruga ne ponaša pravilno? Čovjek prema Kur'anu ima odgovornost da opominje svoju ženu i pravo da je seksualno napusti i tuče kako bi ispravio bilo kakvu buntovnost u njenom ponašanju. Kur'an kaže: "Stoga su pravedne žene poslušne, ... A one kojih se bojite mogu biti pobunjene (nushuz) opomenuti; otjerati ih na kauč i tući ih." [55] Neki prevoditelji lagano dodaju riječ nakon što su ih "pretukli" [56] u Q. 4:34. Drugi poput Mohammeda Pickthalla i Rodwella riječ "edrebouhon - pobijedi ih" prevode kao "bičevanje nad njima". Prigoda u kojoj je otkriven Q. 4:34 baca više svjetla na značenje tog stiha. Većina komentatora to spominje "gornji je ajet objavljen u vezi sa ženom koja se požalila Mohammedu da ju je muž ošamario po licu (što je i dalje bilo obilježeno šamarom). Isprva joj je Poslanik rekao: 'Računajte se s njim', ali onda dodao: "Pričekajte dok ne razmislim." Kasnije je objavljen gornji ajet, nakon čega je Poslanik rekao: 'Htjeli smo jedno, ali Allah je htio drugo, a najbolje je ono što je Allah htio.' "[57] Premlaćivanje u prethodnom incidentu teško se može opisati kao lagano, osim ako se pod tim podrazumijeva lagano premlaćivanje. Ovo premlaćivanje dolazi kao posljednja korektivna mjera kada seksualno dezerterstvo zakaže. Lagano udaranje nakon seksualnog dezerterstva antiklimaks je koji nema svrhu. Ali čvrsto premlaćivanje logičan je napredak od opominjanja, zatim seksualnog napuštanja, napokon pobijeđivanja. To premlaćivanje mora biti jače od seksualnog dezerterstva da bi imalo učinka. Međutim, ovo premlaćivanje nije poput bičevanja roba, [58] već "batina bez nanošenja ozljeda" [59] (dogovoreno). Dakle, muškarac ima pravo tući svoju pobunjenu ženu sve dok to premlaćivanje nije poput bičevanja roba i neće rezultirati ozljedom. Prevoditelj Miškat El-Masabih napisao je u fusnoti Fatve Qazi Khan u kojoj se kaže da je blago premlaćivanje supruge "dopušteno u četiri slučaja (1) Kad ne nosi finije iako je muž želi, (2) kada je pozovu na spolni odnos i ona odbije bez ikakvog zakonitog opravdanja, (3) kad joj se naredi da se okupa [ da se očisti] od nečistoća za molitvu, a ona odbija i (4) Kad ode u inozemstvo bez dopuštenja muža. "[60] U drugoj fusnoti prevodilac Miškata El-Masabiha rekao je, "Nijedna supruga neće odbiti mužu ono što on želi od nje, osim na vjerskim osnovama, tj. U vrijeme menstrualnog ciklusa ili posta. Neki teolozi smatraju ovo odbijanje nezakonitim jer muž može uživati ​​od svoje žene na druge načine, zagrljajem, ljubljenje itd. Dužnost supruge je pružiti mu udobnost u njegovom krevetu kad god je poželi. "[61] (naglasak dodan) Ovo premlaćivanje muževo je neupitno pravo. Ibn Kathir je u svom komentaru spomenuo hadis o autoritetu zal Ash'ath Ibn al-Qays koji je bio u posjetu Omaru i u to vrijeme. 'Omar je uzeo svoju ženu i pretukao je, a zatim rekao Ash'athu: 'Zapamti od mene tri stvari, koje sam zapamtio od proroka koji je rekao: "Ne smije se pitati čovjeka zašto je tukao svoju ženu ..."' [62] Čovjekovo pravo da 'tuče svoju ženu' ne pripada dalekoj prošlosti. The Guardian Weekly izvijestio je, "1987. godine egipatski je sud, nakon tumačenja Kurana koje je predložio Sindikat arapskih pravnika, presudio da je suprug dužan školovati svoju suprugu i prema tome pravo da je kazni po svojoj želji." [63] Moderni učenjak i komentator Sayyed Qotb pokušava opravdati odredbu da muškarac tuče svoju ženu, a nalazi se u gornjem kur'anskom ajetu: "Činjenice života i psihološka opažanja određenih oblika odstupanja ukazuju da je ovaj pristup (premlaćivanje supruge) najprikladniji za zadovoljavanje određenog oblika odstupanja, reformiranje ponašanja osobe ... i njezino zadovoljenje. .. u isto vrijeme! Čak i bez postojanja ovog oblika psihološkog odstupanja, možda neke žene neće prepoznati snagu muškarca kojeg vole imati za staratelja i muža, osim kad ih muškarac fizički osvoji! To nije priroda svake žene. Ali ova vrsta postoji. I upravo je toj vrsti potrebno da se posljednji postupak izravna i ostane u ozbiljnoj organizaciji [brak] u miru i spokoju. "[64] Neki intelektualci, pozivajući se na gornji citat, rekli su: "Pobuna žena (nušuz) je zdravstveno stanje. Dvije su vrste: prvo je stanje kada žena uživa biti pokorna partnerica koja uživa u premlaćivanju i mučenju. To je ono što se naziva mazohizmom. Druga je kad žena voli povrijediti i savladati i dominirati nad drugim partnerom. To se zove Sadizam. Takva žena nema drugog lijeka osim uklanjanja šiljaka i uništavanja oružja kojim dominira. Ovo žensko oružje je njezina ženstvenost. Ali druga žena koja uživa u pokornosti i premlaćivanju, a premlaćivanje je njen lijek. Dakle, Kur'anska zapovijed: 'protjerajte ih na kauče i tucite ih' slaže se s najnovijim psihološkim nalazima u razumijevanju pobunjene žene. Ovo je jedan od naučna čuda Kur'ajer sažima sveske psihološke znanosti o pobunjenim ženama. "[65] Gornja dva citata navode da će je kur'anska naredba da se pobijedi izopačena žena mazohist izliječiti od njenog poremećaja. No hoće li to radije povećati njezinu izopačenost pružajući joj zadovoljstvo koje je tražila? Hoće li i davanje alkohola alkoholičaru biti njegov lijek? I zašto tući suprugu sadistu? Zašto joj ne dopustiti da ima i svoj način, poput mazohističkog? Zašto joj ne dopustiti da tuče i muči druge? Čak i ako je ovaj tretman koristan za manjinu žena koje su izopačene, opravdava li to zapovijed da se supruga koja se pobuni iz bilo kojeg razloga tuče? Bez obzira je li premlaćivanje supruga opravdano ili ne, to je čovjekovo pravo i samo njegovo. Čovjek koji se boji buntovnosti u svojoj ženi mora je prvo opomenuti. Ako to ne uspije, suprug je ima pravo seksualno napustiti. Ako ni to ne uspije, ima je pravo pobijediti. Sayyed Qotb objašnjava dinamiku seksualnog napuštanja žene ako opominjanje ne uspije: "Evo druge faze ... čovjek mora povući vrhunski psihološki potez protiv sve njezine privlačnosti i ljepote, protjeravši je na njezin kauč, jer je kauč (krevet) mjesto iskušenja i primamljivosti, gdje su buntovnici žena doseže vrhunac svoje moći. Ako muškarac uspije osvojiti njegovu narav protiv njezine kušnje, onda ju je razoružao od njezina najoštrijeg i najcjenjenijeg oružja. "[66] Drugi učenjak ponavljajući gore rečeno: "Ova seksualna dezerterstvo lijek je koji obuzdava buntovnost žene i ponižava njezin ponos zbog onoga što najviše cijeni, svoju ženstvenost ... nanoseći tako ženi najponižavajući poraz." [67] Tada muškarac ima pravo seksualno napustiti svoju suprugu i pretući je, ako se boji buntovnosti u njoj. Žena, međutim, ne može pribjeći takvim mjerama ako se boji buntovnosti svog muža, što je jasno iz sljedećeg stiha: "Ako se žena plaši pobune ili odbojnosti kod svog supruga, nema krivnje ako par napravi stvari među sobom; bolje je nagoditi." Iz pitanja 4: 128 i Q. 4:34 jasno je da Kur'an zapovijeda diplomacijom kada se žena boji pobune svog supruga. Ali kada se muškarac boji pobune svoje žene, Kur'an zapovijeda upotrebu sile i seksualnog dezerterstva. Bukhari daje primjer suprugovih mogućnosti ako se ona plaši okrutnosti ili dezerterstva od strane supruga u sljedećem Hadisu: "... ispričala je Aiša (u vezi sa stihom: - 'Ako se žena plaši okrutnosti ili dezerterstva od strane muža ...) To se tiče žene čiji je suprug ne želi više držati uz sebe, već se želi razvesti nju i oženi nekom drugom damom, pa mu ona kaže: 'Zadrži me i ne razvodi se od mene, a onda se oženi drugom ženom, i nećeš moći trošiti na mene, niti spavati sa mnom.' Na to ukazuje Allahova izjava: - 'Nema krivnje za njih ako između njih oboje dogovore sporazumni sporazum, a takvo je poravnanje bolje.' "[69] (naglasak dodan) Dakle, prema Bukharijevom zvuku Hadith, preporučeno mirno rješenje za ženu koja se plaši okrutnosti ili dezerterstva od strane njenog muža jest podvrgavanje volji njenog muža da se oženi drugom ženom i odricanje od svojih financijskih i seksualnih prava. Pretući buntovnu suprugu krajnje je sredstvo prije razvoda. Prvo je treba opomenuti. Ako to ne uspije, suprug je ima pravo seksualno napustiti. Kur'anska zabrana ljubaznog udruživanja sa ženama nije u suprotnosti s premlaćivanjem pobunjene supruge i seksualnim napuštanjem nje, ovo premlaćivanje je dio i opsega ljubaznog postupanja. Sam prorok, koji je bio najljubazniji od svih muslimana prema svojim ženama, napustio ih je sve seksualno na mjesec dana. [70] Imam Gazali to kaže na sljedeći način: "U žena postoji zloća i slabost. Diplomacija i grubost su lijek protiv zloće, dobrota i blagost su lijek protiv slabosti." [71] Za razliku od načina na koji se muž može odnositi prema svojoj ženi, u islamu se od djece traži da se prema majkama odnose s najvećim poštovanjem, prema sljedeća dva hadisa: Ebu Hurejre je izvijestio da je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao: "O Allahov Poslaniče, ko je osoba koja ima najveće pravo na mene u pogledu dobrote i pažnje?" Odgovorio je: "Tvoja majka." "Onda tko?" Odgovorio je: "Tvoja majka." "Onda tko?" Odgovorio je: "Tvoja majka." "Onda tko?" Odgovorio je: "Tvoj otac." I "Raj je pod nogama majki." Dr. Suhaib Hasan komentira ovo drugo: [Gore] hadis s ovom formulacijom je da'if, ali njegovo značenje sadržan je u hadisu Ibn Madže i el-Nesai da je neki čovjek došao Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) i rekao: "O Allahov Poslaniče! Namjeravam ići u (vojnu) ekspediciju, ali došao sam pitati tvoj savjet." Rekao je: "Je li ti majka živa?" Rekao je: "Da." Rekao je, "Onda ostani s njom, jer joj je Vrt pod nogama." [71a] Činjenica je da neke majke zaslužuju najniže mjesto u paklu. Logično je onda da Džennet nije pod nogama svake majke. Izjava "Vrt joj je pod nogama" izrečena je u vezi s određenom ženom, koja je Mohammadu vjerojatno bila poznata po svojoj uspravnosti. Nadalje, činjenica da Muhammad nije zapovjedio svim svojim borcima da ostanu kod kuće ako su njihove majke još uvijek žive, jasno pokazuje da to nije bilo opće načelo, već da se odnosilo na određenu ženu koja je možda bila stara i trebala je briga o svom (jedinom?) sinu. Čak i ako je taj hadis sahih, mora se primijetiti da se oba hadisa usredotočuju posebno na majke, a ne na žene općenito. Oba hadisa isključuju supruge koje nemaju djece i naravno samohrane žene. Također se mora primijetiti da oba hadisa reguliraju specifičan odnos između djece i majki, a ne odnos između muža i žene. Dakle, dok se od sina traži da majci pruži najveće poštovanje, suprug ove majke još uvijek ima pravo napustiti je i tući ako se s njezine strane "boji pobune". Neki drugi hadisi koji se često citiraju kako bi se uravnotežili mnogi hadisi koji nabrajaju muška prava su sljedeći: Najbolji od vas je onaj koji je najbolji prema svojoj ženi. [71b] Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svom Ahlu, što znači supružnici i djeca. A ja sam najbolja od vas prema svojoj obitelji. [71c] Na ove hadise se mora gledati u svjetlu činjenica iz povijesti. Činjenica je da je "Mohammad napustio svoje žene cijeli mjesec." [71d] Jednom je prilikom i Aishu i Hafsu nazvao "Josipovim drugovima", što je vrlo pogrdan izraz. [71e] Također se namjeravao razvesti. Sawda bez ikakvog razloga osim što je ostarila (Ibn Kathir komentirajući pitanje 4: 128). Mohammedova superiornost kao supruga nije ga spriječila da ostvari svoja prava kao musliman. 2. MUŠKARCI SE MOGU OŽENITI DO ČETIRI SLOBODNE ŽENE I IMATI SEKS SA NEOGRANIČENIM BROJEM ROBSKIH DJEVOJČICA Donesena je odredba da se muškarci vjenčavaju s više žena, kako slijedi: "Ako se bojite da se prema siročadi (djevojčicama) ne možete pošteno ophoditi, tada možete oženiti druge žene koje vam se čine dobrima: dvije, tri ili četiri. Ali ako se bojite da među njima ne možete održati ravnopravnost, oženite se samo jedna ili bilo koja robinja koju biste mogli posjedovati. To će vam olakšati izbjegavanje nepravde. "[72] Neki pak tvrde da budući da je održavanje ravnopravnosti nemoguće, oženjenje više žena nije dopušteno koristeći sljedeći stih: "Pokušajte koliko god možete, ne možete se nepristrano odnositi prema svim svojim suprugama. Ne postavljajte se nimalo protiv nijedne od njih." [73] No, većina komentatora složila se s tim Jednakost u Q. 4: 3 odnosi se na raspodjelu vremena i novca, dok se jednakost spomenuta u Q. 4: 129 tiče naklonosti i ljubavi muškarca prema njegovim ženama. [74] Dalje su tvrdili da i sam Mohammad nije bio nepristran u naklonosti prema svojim suprugama, jer je volio 'A'ishu više od bilo koje svoje žene. [75] Dakle, sve dok muž može biti pošten u raspodjeli svog vremena i novca, može se oženiti s četvero. Drugi vjeruju da je broj ograničen na devet supruga, jer dvije, tri i četiri čine devet, a sam Mohammad kad je preminuo imao je devet žena, a slijediti njegovu tradiciju hvalevrijedan je način života. [76] Drugi vjeruju da je gornji stih dokaz za neograničen broj supruga, jer ajet ne kaže dvije ili tri ili četiri, već doslovno kaže dva i tri i četiri, što znači dva i tri i četiri itd. [77] Većina vjeruje da je broj žena za koje se muškarac može oženiti ograničen na četiri, zbog izvještaja Hadisa o muškarcu koji je imao deset žena. Kad je postao musliman, Mohammad mu je rekao: 'Zadrži četiri, a ostatak ostavi.' [78] Razlog vjenčanja s više žena daje Gazali, veliki muslimanski učenjak: "Neki muškarci imaju toliko snažnu seksualnu želju da im jedna žena nije dovoljna da ih zaštiti [od preljuba]. Takvi se muškarci stoga poželjno vjenčavaju s više žena i mogu imati do četiri žene." [79] Osim gore navedene odredbe, muškarci imaju pravo na spolni odnos sa svojim robinjama. „Jer ako muškarac kupi ropkinju, kupoprodajni ugovor uključuje njegovo pravo na spolni odnos s njom.“ [80] „Ovaj je ugovor prvenstveno za njezino posjedovanje, a drugo za seksualno uživanje u njoj.“ [81] A razlog za seks s robinjama pored nečijih žena navodi i Gazali: "Budući da je među Arapima strast premoćan aspekt njihove prirode, utvrđeno je da je potreba njihovih pobožnih muškaraca za seksom sve intenzivnija. A u svrhu pražnjenja srca na štovanje Boga oni su smjeli imati seks sa ženama robinjama ako bi se neko vrijeme trebale bojati da će ih ta strast navesti na preljub. Iako je istina da bi takvo postupanje moglo dovesti do rođenja djeteta koje će biti rob, što je oblik uništenja. ..Ipak je porobljavanje djeteta lakši prijestup od uništavanja vjerskih uvjerenja. Jer porobljavanje novorođenog privremena je stvar, ali preljubom se gubi vječnost. "[82] Ghazali nam daje primjer ove nadjačavajuće seksualne želje. "Sin Omera, koji je bio isposnik i učenjak, prekidao je post seksajući se prije nego što jede hranu. A mogao je imati spolni odnos s tri svoje robinje prije posljednjeg obroka." [83] A Bukhari je izvijestio, "Poslanik je u jednoj noći prolazio (imao seksualne odnose) sa svim svojim suprugama, a u to je vrijeme imao devet žena." [84] Za "Jednom je za sebe rekao da mu je dana snaga četrdeset muškaraca u seksu." [85] I "Ali, koji je bio najizvrsniji od svih suputnika, imao je četiri žene i sedamnaest robinja kao priležnice." [86] Dok "neki od ostalih suputnika imali su tri i četiri žene, a onih koji su imali dvije žene bilo je nebrojeno." [87] Što se tiče odredbe o seksu sa robinjama, pronađene u posljednjem dijelu gornjeg kur'anskog ajeta, Razi je rekao: "Bog je odredbu o seksu s mnogim robinjama učinio jednostavnom poput udaje za slobodnu ženu. Osim toga, odgovornosti i odredbe robova lakše su od dužnosti, bez obzira (nema veze) ako imate nekoliko njih ili mnoge, bez obzira jeste li bili korektni u raspodjeli noći između njih ili ne, bez obzira jeste li dovršili seksualni čin ili ne. "[88] Komentator Qortobi u tom ajetu (Q. 4: 3) vidi da robinje kao takve koristi slobodni musliman "nemaju ni seksualna prava, ni financijska prava. Jer Bog je stvorio" jednu slobodnu ženu "i" robinje koje možete posjedovati "od iste kategorije. Međutim, muškarac robovicama duguje odgovarajuća prava vlasništva i ljubaznost koja priliči robovima. "[89] Pa zato što je "utvrđeno da je potreba pobožnih muškaraca za seksom još intenzivnija i da bi se srce ispraznilo za štovanje Boga", dozvoljeno im je vjenčati do četiri žene i imati neograničen seks broj robinja, čak i ako ova odredba može dovesti do "rođenja djeteta koje će biti rob, što je oblik uništenja". 3. ČOVJEKOVO PRAVO NA RAZVOD ŽENE Većina društava razvod braka prepoznaje kao užasnu stvar. U islamu se na njega gleda kao na takvo, osim što se na njega gleda kao na zakonit postupak. Hadis kaže: "Najgroznija od svih zakonitih stvari u blizini Allaha je razvod." [90] Moć razvoda obično je u čovjekovoj ruci. Bukhari je izvijestio hadis koji pokazuje koliko lako može biti odvratan i zakonit čin. "Muškarac može reći svom bratu (u islamu): 'Pogledajte bilo koju od mojih žena (i ako želite), razvest ću se od nje zbog vas.'" [91] To se može dogoditi i protiv volje i ljubavi muža i žene o kojima je riječ. "Omerov sin je izvijestio: Pod sobom sam imao ženu koju sam volio, ali koju Omer nije volio. Rekao mi je:" Razvedi se od nje ". Ali odbio sam. Tada je Omer došao Allahovom Poslaniku i obavijestio ga o tome . Allahov poslanik mi je rekao: 'Razvedi se od nje. "[92] (Citirali Tirmizi i Abu Daud) 4. ČOVJEKOVE PRIVILEGIJE U PRITVORU DJECE Čovjek je privilegirana stranka u slučajevima skrbništva nad djecom. Gaziri, moderni učenjak islamskog prava, napisao je: Hanafiti, koji čine najveću muslimansku skupinu, rekli su: "Uvjeti skrbništva nad djecom su sljedeći. Prvo, supruga ne bi trebala odbiti islam. Ako odbaci islam, nema pravo na skrbništvo nad djecom. Drugo, ona mora biti dobrog karaktera jer ako se dokaže da je oštećena nedopuštenim seksom ili krađom ili ako ima malu trgovinu poput profesionalne žalosnice ili plesačice, ona gubi pravo na skrbništvo. Treće, nije joj dopušteno udati se za bilo koga osim za oca djeteta. Ako se ponovo uda, nema pravo na skrbništvo, osim ako je njezin novi suprug s djetetom povezan kao stric s očeve strane. Ali ako se uda za stranca, nema pravo skrbništva. Četvrto, ona ne smije ostaviti dijete bez nadzora. Pogotovo ako je dijete ženskog spola, jer ženke trebaju zaštitu.Dakle, ako je majka morala dulje vrijeme van i tako zanemarivati ​​svoje dijete, ona nema pravo na skrbništvo nad djetetom. Peto, ako je otac siromašan, a majka je odbila skrbništvo nad djetetom, osim zbog plaćanja, a njegova je teta rekla 'Pazit ću na njega besplatno', tada će teta imati pravo na skrbništvo nad djetetom. Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]ona nema pravo na skrbništvo nad djetetom. Peto, ako je otac siromašan, a majka je odbila skrbništvo nad djetetom, osim zbog plaćanja, a njegova je teta rekla 'Pazit ću na njega besplatno', tada će teta imati pravo na skrbništvo nad djetetom. Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]ona nema pravo na skrbništvo nad djetetom. Peto, ako je otac siromašan, a majka je odbila skrbništvo nad djetetom, osim zbog plaćanja, a njegova je teta rekla 'Pazit ću na njega besplatno', tada će teta imati pravo na skrbništvo nad djetetom. Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]a majka je odbila skrbništvo nad djetetom, osim zbog plaćanja, a njegova je teta rekla 'Ja ću se o njemu brinuti besplatno', tada će teta imati pravo na skrbništvo nad djetetom. Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]a majka je odbila skrbništvo nad djetetom, osim zbog plaćanja, a njegova je teta rekla 'Ja ću se o njemu brinuti besplatno', tada će teta imati pravo na skrbništvo nad djetetom. Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]Slijediti islamsku vjeru nije uvjet za pravo na skrbništvo, jer ako je suprug oženjen nekim od ljudi iz Knjige, ona ima pravo na skrbništvo sve dok je siguran od otpadništva ili korupcije. Ali ako to nije tako, kao što je vidio kako je odvodila dijete u crkvu, hranila ga mesom svinja ili mu davala vino, tada otac ima pravo oduzeti dijete od nje, a zdrav razum je preduvjet oko toga se svi slažu. "[93]a razboritost je preduvjet s kojim se svi slažu. "[93]a razboritost je preduvjet s kojim se svi slažu. "[93] Što se tiče razdoblja pritvora, dodao je Gazirir "rekli su Hanafiti, majka ima prava na skrbništvo nad dječakom do njegove sedme godine. Ostali su rekli" dok on ne navrši devet godina ". Ali prvo je mišljenje ono koje je zakonski prihvaćeno. Za djevojčicu postoje dva mišljenja. Prva dok ne dobije menstruaciju. Druga dok ne napuni dob puberteta koja je trebala biti devet godina. To je ono što je legalno prihvaćeno. "[94] Majka može imati dijete u najtežim godinama kada se noću budi kako bi hranila i mijenjala pelene, vlakić za zahod itd., A zatim otac može preuzeti kad je dijete sposobno biti pomoć umjesto da mu treba pomoć. 5. MUŠKARCI U RAJU ĆE UŽIVATI U SEKSU S VISOKO IZVRŠNIM DJEVICAMA. Muslimani u ovom životu imaju pravo na nekoliko žena. U Raju su dodatno nagrađeni dodatnim ženama - savršene u ljepoti. Mu'az je izvijestio Allahovog poslanika koji je rekao: "Žena ne zadaje muža svome mužu na ovom svijetu, ali njegova supruga djevica čistog oka [huris] joj ne kaže: 'Ne pravite mu nevolje. Neka vas Allah uništi, on je samo prolazni gost s vama i vrlo je blizu da će vas uskoro ostaviti da dođete k nama. "[95] Urednik Miškata napisao je u fusnoti toj tradiciji: "Nijedna žena ne bi trebala muku i muku mučiti. Ona će mu pružiti lakoću i utjehu u domaćinstvu. Ako postupi drugačije, neće moći biti njegova supružnica u raju. Tamo će djevojačke djevojke čistog oka biti njegove supruge ". Jer Kur'an obećava bogobojazne muškarce, lijepe žene u Džennetu. Slijede njihovi opisi: "Eto! Oni [muškarci] koji su izvršavali svoju dužnost bit će na sigurnom mjestu među vrtovima i izvorima vode, odjeveni u svileni i svileni vez, okrenuti jedan prema drugome. Čak i tako (bit će). A mi ćemo ih vjenčati za [huris ] poštene sa širokim, divnim očima. "[96] "Djevojke sputavaju pogled, netaknute pred njima ni od jednog muškarca ili džina ... ljupke poput rubina, lijepe poput koralja" [97] "Sajam, oni lijepi [huris] ... S velikim tamnim očnim jabučicama, blizu u svojim paviljonima" [98] "Sigurno da bogobojaznost čeka mjesto sigurnosti, vrtova i vinograda, i djevojaka nabreklih grudi (Kawa'eb) [99], poput starosti, i čaše koja se prelijeva." [100] Iz ovoga se vidi da će bogoljublje biti 'vjenčano' za žene u raju. Te žene neće gledati nikoga drugog, osim svojih muževa. Bit će suzdržani u svojim paviljonima. Te će žene u raju biti poštene; ne poput tamnoputih Arabije. Njihova će ljepota biti savršena. Oči su im široke i velike, a grudi "Kawa'eb" - "oticanje i učvršćivanje, ne opuštanje." [101] Hadis nam takođe kaže- "U raju ... svaka bi osoba imala dvije žene (tako lijepe) da bi srž njihovih koljenica blistala ispod tijela i ne bi bilo nikoga bez žene u raju." [102] Još jedan hadis čini broj žena sedamdeset i dvije. Sedamdeset žena su posebno stvorene, a dvije su žene. [103] Njegova zemaljska supruga može biti uvrštena među njegove "hurije", ali u Džennetu će za njega biti dodatnih žena, čak i do sedamdeset dvije. Gornji opisi su doslovni, a odnosi između ljudi i njihovih "hurija" fizički su, a ne samo duhovni, kao što pokazuje sljedeći hadis koji je odabrao sastavljač Mishkat al-Masabih. "Časni Poslanik je rekao: 'Vjerniku će se dati takva i takva snaga u Džennetu za seksualni odnos. Upitano je: Allahov poslaniče! Može li to učiniti? Rekao je:" Dobit će mu snaga stotinu osoba . '"[104] (Ovaj hadis citiran je iz Tirmizija, a Tirmizi ga je klasifikovao kao Sahih - zvučan i besprijekoran. "[105] Ibn Kathir u svom komentaru naglašava doslovnu prirodu spolnog odnosa u Džennetu od strane drugog hadisa: "Poslanik je upitan: 'Da li imamo seks u raju?' Odgovorio je: "Da, onim koji moju dušu drži u ruci, i to će biti učinjeno dahman, dahman (to je snošaj s takvim naletima i uznemirenjem [106]). A kad završi, vratit će se čista i djevica opet. '"[107] U islamu je trajno uzimanje djevičanstva žena tradicionalno povezano s Džennetom. Poznati komentar El-Dželalajn vidi da je veselje spomenuto u kur'anskom ajetu "Stanovnici Dženneta danas su zauzeti svojim veseljem (lažnim imenom)" [108] "uključuje uzimanje djevičanstva žena u raju." [109] Veliki učenjak Gazali citira al-'Ouaza'ija, jednog od ranih učenjaka koji je komentirao gornji stih rekavši: "'Zauzet u svom veselju' znači zauzet uzimati djevičanstvo djevica." [110] A veliki komentator Ibn 'Abbas rekao je za gornji ajet: (fakehoun) znači uživati ​​uzimajući djevičanstvo djevica. "[111] Ne samo na zemlji, već i u raju, čovjek ima znatna seksualna uživanja. Može se oženiti s nekoliko žena na zemlji, pa čak i kad njegov zemaljski život završi, možda će se radovati što će imati lijepe žene u raju. Moći će imati do sedamdeset i dva "hurija"; dat će mu snagu stotinu muškaraca u seksu; moći će obavljati seks uz velika naguravanja i uznemiravanja, s druge strane, ženi se ništa ne obećava. Nema uvjerenja ni za jednog muškarca. Još jednom, muškarac ima sve prednosti i užitke, dok se žena mora neprestano koristiti u njegove svrhe. Njegovo je zadovoljstvo - njezino uznemirenje u ovom i onom svijetu. RAZLOG ZAŠTO Zašto muškarci u islamu imaju takve privilegije nad ženama? Sljedeći materijal, preuzet uglavnom iz suvremenog djela o islamskom pravu modernog učenjaka po imenu Gaziri, može objasniti razlog tome. ZNAČAJ UGOVORA O BRAKU "Zakonodavac je bračni ugovor osmislio tako da muž može uživati ​​spolni organ žene i ostatak njezina tijela u svrhu užitka. Kao takav suprug bračnim ugovorom posjeduje ovu isključivu pogodnost." [ 112] "Prihvaćeno razumijevanje u različitim školama pravne prakse je da je ono što je ugovoreno u braku u korist muškarca od žene, a ne upravo suprotno. Sljedbenici imama Malika proglasili su da je bračni ugovor ugovor o vlasništvu nad dobrobiti spolnog organa žene i ostatka njezina tijela. Sljedbenici imama Šafije rekli su: "Najprihvaćenije mišljenje je da je ono što je ugovoreno žena, to je korist koja proizlazi iz njenog spolnog organa." Drugi su rekli: "Ono što je ugovoreno su i muškarac i žena. Prema prvom mišljenju, supruga ne može zahtijevati seks od svog muža, jer je to njegovo pravo [a ne njezino], a prema drugom mišljenju može zahtijevati za spolni odnos s njim ". Sljedbenici imama Ebu Hanife rekli su: "Pravo na seksualni užitak pripada muškarcu, a ne ženi, pod tim se podrazumijeva da muškarac ima pravo prisiliti ženu da se seksualno zadovolji. Ona s druge strane to čini ne imati pravo prisiljavati ga na seksualni odnos s njom, osim jednom [u životu]. Ali s religiozne točke gledišta mora imati spolni odnos s njom kako bi je zaštitio od moralne korupcije. "[113] ZNAČAJ DOTA "Miraz (Mahr) je tehnički izraz koji označava novac koji se ženi mora dati u bračnom ugovoru u zamjenu za uživanje u njoj." [114] "Najdostojniji uvjet koji ispunjavate je onaj s kojim ste dobili pravo uživati ​​u (ženskim) privatnim dijelovima." [115] Enciklopedija islama komentirala je gornji hadis rekavši, "Prema tradiciji u Buhariju mahr je bitan uvjet za zakonitost braka 'Svaki brak bez mahra je ništav'." [116] Davanje miraza ključno je za osiguravanje čovjekovih seksualnih prava, pa "Tko daje dvije šake brašna ili urmi kako je miraz njegove žene učinio [njene] (privatne dijelove) zakonitim." [117] Hadis je zabilježio da par cipela [118] i željezni prsten [119] dani su u miraz. Jer "Najbolji miraz najlakše je platiti." [120] Poveznica miraza i seksualnog uživanja može se vidjeti i izvan braka: "Ako muškarac zabunom ima spolni odnos s oženjenom ženom, misleći da je ona njegova supruga, mora joj dati miraz jednak mirazu koji je dan ženi njene društvene vrijednosti. Taj miraz postaje vlasništvo supruge, a ne njezin suprug. "[121] Ovo značenje miraza kao garancije čovjekova seksualnog uživanja ukorijenjeno je u Kur'anu, kao što ćemo vidjeti iz sljedećih izjava nekih od najistaknutijih učenjaka: "(Takve supruge u kojima uživate, dajte im plaću proporcionalnu. P. 4:24) Uživanje [spomenuto u ovom kur'anskom ajetu] je seksualno zadovoljstvo. A plaće je miraz. A miraz se zvao nadnica jer je to nadnica za uživanje ... i to dokazuje da je nadnica razmjena ženskog spolnog organa (ili spolnog odnosa), jer se ono što se daje u zamjenu za uživanje naziva nadnicom. na ono što se ugovara u bračnom ugovoru. Je li to tijelo žene ili užitak koji proizlazi iz upotrebe ženskog spolnog organa? Ili oboje? Ono što je očito je "oboje", jer ugovor predviđa sve to. "[122] (Qurtubi) O ovom značaju miraza svjedoče i hadisi: "Muškarac se oženio ženom misleći da je djevica. Otkrivši da je trudna od preljuba, otišao je i prijavio to poslaniku. Poslanik je presudio da žena ima pravo na miraz. Odvojio je njih dvoje, zapovjedio je da žena bude bičevao i rekao muškarcu: 'Beba će biti tvoj rob [U islamu je nemoguće priznavanje i usvajanje vanbračne djece] [123]. Dakle, miraz se daje u zamjenu za seksualni odnos. "[124] (Ibn Kathir) „Miraz se daje u zamjenu za ženske spolne organe.“ [125] (Ibn Kathir) "Po analogiji miraz se daje u zamjenu za upotrebu ili dobrobit ženskog spolnog organa." [126] (Razi) "(Takve supruge u kojima uživate, dajte im plaće proporcionalne. P. 4:24) Postoje dva tumačenja u vezi s tim stihom. Prvo, koje je mišljenje većine učenjaka, u Njegovoj izreci (Zakon vam dozvoljava ... je da svoje bračno bogatstvo možete tražiti). Pod tim se podrazumijeva traženje žene bogatstvom putem braka. Drugo tumačenje je da ovaj stih govori o privremenom braku. "[127] (Razi) "Abu Bakr ar-Razi je rekao: 'Ovaj ajet [Q. 4:24] dokaz je da oslobađanje robinje ne može biti njezin miraz'. Jer ovaj ajet dokazuje da je ženski spolni organ nešto što ima novčanu vrijednost . "[128] "Malik je rekao: Miraz ne bi smio biti manji od četvrtine dinara ili tri dirhema. Neki od naših sljedbenika u opravdanje svog nalaza rekli su: Ovo najviše sliči na rezanje ruke jer je ženski spolni organ član tijela i šake član je čija amputacija postaje zakonita zbog krađe minimalne količine novca. A to je četvrtina dinara ili tri dirhama. Tako je Malik smatrao da je ženski spolni organ iste vrijednosti kao i ruka Abu 'Omer je rekao: "Abu Hanifa je prije njega došao do sličnog zaključka. Jer je miraz usporedio s rezom ruke. U njegovom sustavu ruka se ne može rezati, osim u dinaru ili dvanaest dirhema i prema njemu nema miraza ispod toga. "[129] (Qurtubi) "Allahova izreka (vaše bogatstvo možete tražiti u braku) To znači: vjenčanjem ili kupovinom. Tako je Allah Mudri bogatstvom učinio zakonitim ženski spolni organ. To zahtjeva davanje miraza u brak. Najviši je nezakonito upotrijebio ženskog spolnog organa, osim plaćanjem nečega zauzvrat. "[130] (Ibn al- 'Araby) "dajte im plaće proporcionalne. (Q. 4:24) Ovaj stih dokazuje da se miraz naziva" nadnicama ". Dokaz za to je da se miraz daje u zamjenu za dobrobit seksualnog uživanja. Jer korist je suprotno onome što se naziva "nadnicama". "[131] (Ibn al- 'Araby) "Naši učenjaci su rekli:" Uzvišeni Allah, miraz je učinio zamjenom. Tretirao je to kao i druge stvari koje zahtijevaju zamjenu. Zbog njegove izreke: "(Takve supruge u kojima uživate, dajte im plaće proporcionalne. P. 4:24) Pa je to nazvao plaćom. Izveo je to izvan zakona darova i zakona zamjene. Argument koji oba partnera uživaju jedni u drugima u braku i da je miraz dodatna naknada za ženu, nije tako. Ali muž je dužan platiti miraz, kako bi mogao posjedovati pravo vladavine nad ženom i stajati kao "gospodar svome robovu" u vezi zbog onoga što je dao kao zamjenu. Tako da njezina korist postaje njegova. Dakle, ne može postiti osim po njegovom dopuštenju. Ne može ići na hodočašće, osim po njegovom dopuštenju. Ne napušta kuća,osim po njegovu dopuštenju. I on će imati pravo na njezinu imovinu, osim ako joj do trećina ne pripada. Podrazumijeva se da će on imati pravo nad njezinim tijelom. "[132] (Ibn al-'Araby) Ibn al-'Araby je vidio da su muška seksualna prava plaćanjem miraza utemeljena u Kur'anu. Čak je išao tako daleko da je rekao da je plaćanje miraza osiguralo odnos gospodara i sluge između muža i žene. ČOVJEK IMA PRAVO PREPREČITI SVOJU ŽENU DA SE NJEGA DIJETE NJEGA NEGO IZ RANIJEG BRAKA Implikacije seksualnih prava osiguranih plaćanjem ovog miraza proširuju se na djecu iz prethodnog braka: "Muž ima pravo spriječiti svoju ženu da čuva i doji dijete, od svog prethodnog muža (ako je živjela u muževoj kući), jer će je to učiniti previše zauzetom da bi vodila brigu o mužu, a utjecat će na njezinu ljepotu i čistoću, sve su to prava samo muža. "[133] (Hanafites) ČOVJEK IMA PRAVO ODBITI SVAKODNEVNO ODRŽAVANJE ŽENE U islamu "brak ne stvara zajednicu imovine između muža i žene." [134] Stoga se supruga mora svakodnevno oslanjati na podršku svog supruga. Međutim, postoje brojni razlozi na kojima muž može odbiti uzdržavanje supruge, kao što slijedi: Hanafiti su rekli: 'Podrška žene (nafaqa) obavezna je za muškarca u zamjenu za to što je žena zatvorena u muškarčevoj kući i što je isključivo njegova. [135] "Hanafiti su rekli: 'Ne postoji podrška za ženu ako je - (1) Buntovna (Nashiz) to je žena koja izlazi izvan kuće muža bez njegovog dopuštenja i bez opravdanog razloga, ili se odbija predati se ako ona odbije spolni odnos s njim (iako je to nezakonito), to odbijanje nije razlog za zaustavljanje njezine potpore jer kvalificirani razlog za potporu postoji i to je zaključavanje u njegovoj kući. (2) Žena odmetnica. (3) Žena koja se pokorava muževu sinu ili njegovom ocu ili se ljubi sa požudom ili bilo čime što bi njezinu vezu sa mužem moglo zabraniti. (4) Žena čiji je bračni ugovor nesavršen i žena koja je zabunom imala spolni odnos s nekim, muškarac koji je mislio da mu je supruga. (5) Supruga koja je premlada za seks. ["Islamski zakon ne poznaje minimalnu dob za zakonski brak. [136]] (6) Žena koja je u zatvoru, čak i ako je nevina, ako on ne može imati pristup njoj (kao supruga). (7) Bolesna supruga koja se zbog teške bolesti nije preselila nakon ceremonije u kuću muža, jer se nije predala mužu. (8) Žena koju je drugi muškarac silovao. (9) Žena koja ide za hodočašće ... nema joj potpore jer nije zaključana. "[137] Sljedbenici imama Šafije su rekli: "Uvjeti održavanja muškarca za ženu su sljedeći: Prvo, ona mu se mora služiti nudeći mu se, kao što je recimo njemu: 'Predajem ti se' . Važno je da ga mora unaprijed obavijestiti da je spremna za njegov sastanak s njom i njegov ulaz na nju kako želi. Ako ga ne obavijesti da je spremna, nema pravo uzdržavanja, čak i ako ne odbije njegov zahtjev da se sastane s njom. Dakle, uzdržavanje je uvjetovano obavijesti žene suprugu da je spremna za njegov sastanak bilo kada on poželi i da ga mora iskoristiti kad god poželi. Pa ako ona radi danju, a on se ne može sastati s njom, uskraćivat će joj uzdržavanje. Drugo, ona mora biti sposobna za seksualni odnos. Ako je bila djevojčica koja se ne može nositi s odnosom, nema pravo na uzdržavanje. Treće, ona se ne smije pobuniti, odnosno nepokoriti se mužu, što može imati oblik sprečavanja da uživa u njoj odbijanjem njegovog dodira i njegovih poljubaca te odbijanjem spolnih odnosa. Ako mu uskrati bilo što od navedenog, njezino uzdržavanje bit će otkazano za taj dan, jer održavanje mora dospjeti iz dana u dan. ... i buntovnost jednog dana ukida njegovu opremu za cijelu sezonu. "[138] Sljedbenici imama Malika rekli su: "Uslov za održavanje muškarca za ženu je da se muškarcu iskoristi za seksualni odnos, tako da ako on to zatraži od nje ne bi odbila. Inače ne bi imala pravo na održavanje. "[139] "Sljedbenici imama Ibn Hanbela rekli su: 'Supruga svakodnevno izdržava muža ako se supruga u potpunosti preda mužu ... jer se dnevno izdržavanje daje ženi u zamjenu za muževo seksualno uživanje, pa kada supruga se predaje svakodnevno uzdržavanje obvezno je sve dok je navršila devet godina ... pa ako je bila fizički dobro i predala se uživanju supruga, ali bez spolnih odnosa, nema pravo na svakodnevno uzdržavanje. Dakle, ako se žena odbije predati kako bi muž mogao imati spolni odnos s njom, odbija joj se svakodnevno održavanje, pa ako tada ima problem koji joj onemogućava seksualni odnos sa mužem, ali se nakon toga preda mužu,svakodnevno uzdržavanje ne daje joj se sve dok je bolesna, kao kazna za nju jer se odbila predati mužu kad je ozdravila. "[140] Iskreno se vjeruje da su gornje presude Allahova volja. Gaziri koji je sažeo mišljenja različitih škola islamskog prava, u uvodu svog djela, al-Fiqh, napisao je: "Moja je namjera bila izraditi za ljude knjigu koja će im objasniti njihove odgovornosti i privilegije u obitelji. ... kako bi ih muslimanske mase, prepoznajući svoje dužnosti, mogle savršeno obavljati kako bi udovoljile Svemogućem Bogu." [141] DUHOVNO STANJE ŽENA Hadis ovako opisuje dobru suprugu: "Čestiti supruga, ako je muž daje, posluša ga; ako je pogleda, ona mu ugađa; ako joj da zakletvu; ona je ispunjava, a ako je odsutan od nje, čuva sebe i njegovu imovinu . "[142] (Ibn Magah) "Najbolje žene su one koje imaju najljepša lica i najjeftiniji miraz." [143] "Dobra supruga je izvan ovog svijeta jer vam pomaže osloboditi se koncentracije na život koji dolazi. To čini obavljajući svoje kućne dužnosti (umjesto da ih muž mora obavljati) i seksualnim zadovoljenjem muža, štiteći ga tako od seksualnog iskušenja. "[144] Iako žene štite čovjekovu vječnu sudbinu, čuvajući ih od preljuba, same se smatraju vrlo opasnima za muškarce. Gazali je izvijestio o sljedećem hadisu: "Kad žena dođe, ona dolazi u obliku vraga." [145] I vjeruje se da će većina njih završiti u Paklu. "Poslanik je rekao: 'Nisam nakon sebe ostavio nikakvu nesreću [fitnu] štetniju za muškarce nego za žene." "[146] (Buhari, Dogovoreno) Dr. M. al-Buti obraća se Muslimanskim djevojkama rekavši: "Znajte da je ovo iskušenje koje pogađa muškarca zaslužno za vas." [147] Komentirajući Kur'an 3:13 (Ljubav prema pohotama ukrašena je pošteno prema ljudima - Žene, djeca, hrpe zlata i srebra, konji marke, stoka i obrada tla.) Dr. Buti je rekao: "Bog je ženu smatrao prvim požudama koje je stavio na put čovječanstvu ... Žena je tada apsolutno najveća nevolja u čovjekovu životu." [148] "Allahov poslanik je rekao Fatimi, svojoj kćeri: 'Šta je najbolje za ženu?' Ona je odgovorila: "Da ne vidi muškarca i da je muškarac ne vidi." Zadovoljan njezinim odgovorom zagrlio ju je i rekao: "Potomstvo nalik svom porijeklu." Pratitelji su blokirali prozore i rupe na zidovima svojih kuća, tako da žene ne gledaju muškarce. ... "Omar je rekao:" Ne oblačite žene (lijepo) i one će ostati u kući "jer neće izlaziti vani u odrpanoj odjeći. Također je rekao:" Naviknite svoje žene na riječ "Ne". "[149] Buhari je zabilježio sljedeći hadis: 'O žene! Dajte milostinju, kao što sam vidio da ste većinu stanovnika Paklene vatre bile vi (žene). "[150] I Muslim je zabilježio: "Među rajskim zatvorenicima žene bi činile manjinu." [151] Doktor Mohammad al-Buti, moderni pisac, vidi da je razlog zašto će većina žena završiti u paklu zato što ne uspijevaju u svom najvažnijem zadatku, što muškarce posrće. [152] Tako žene predstavljaju najveći kamen spoticanja muškog obožavanja i njihove vječne sudbine, kako navode sljedeći hadisi: "Da nije bilo žena, Boga bi se istinski, istinski štovalo." [153] "Nema nesreće koje se bojim na svojoj naciji više od žena i vina." [154] "Muškarci su stradali onog dana kad su poslušali žene." [155] ZAKLJUČAK Nije iznenađenje da se neke misleće žene iz islamskog porijekla pobune protiv takvih učenja. Jedna takva žena dr. Sa'dawi napisala je: "Institucija braka za muškarce je ostala vrlo različita od one za žene, a prava koja se daju muževima razlikovala su se od prava koja se daju suprugama. Zapravo vjerojatno nije točno koristiti izraz" prava žene "budući da žena pod islamskim sustavom braka nema nikakva ljudska prava, osim ako ne uzmemo u obzir da rob ima prava u okviru ropskog sustava. Brak je, što se tiče žena, jednako kao robovanje robovu ili robovi lanci kmetu . "[156] Ako je dr. Nawal Sa'dawi muslimanski pobunjenik i liberalni mislilac, čujmo to od velikog muslimanskog učenjaka i filozofa Ghazalija koji je iznio gornji stav prije nekih sedamsto godina, kada je sažeo situaciju na sljedeći način: "Najzadovoljnija i posljednja riječ po tom pitanju je da je brak oblik ropstva (riq). Žena je muški rob i njezina je dužnost stoga apsolutna poslušnost mužu u svemu što traži od njezine osobe. Kao što je i sam Mohammad rekao : 'Žena koja u trenutku smrti uživa puno odobrenje svog muža naći će svoje mjesto u raju'. "[157] Mnogi učenjaci su visoko pohvalili Ihy'a 'Ulum ed-Din u kojem je Ghazali dao ovu izjavu. Poznati imam Nawawi rekao je o tome "Ihy'a se približava tome što je kur'an." [158] Uvjerenje da je supruga robova muškarca dijele i veliki učenjaci poput Razi159 i Ibn al-'Araby kao što smo ranije vidjeli na osnovu plaćanja miraza. [160] Moderni pisci nisu tako izravni kao Ghazali kad priznaju da je žena rob muškarca. Ali priznaju žensku inferiornost u odnosu na muškarce. Suvremeni književnik rekao je: "Nelogično je i nepravedno na bilo kojem području izjednačavati ženu koja se brine za haljine, modu, frizure itd. I muškarca koji snosi odgovornost u ime žene i djece i koji za nju snosi nedaće i nedaće radi i zbog djece. "[161] Kasnije je dodao: "Žena je jednaka muškarcu u islamu pred zakonom ... ali žena nije jednaka muškarcu s obzirom na njezinu socijalnu vrijednost i svoja subjektivna prava, jer kako zapovijedanje i zapovijedanje, veliko i mali, upućeni i neuki, zdravi i ludi, nepravedni i pravedni, časni i beznačajni, sposobni i nesposobni, radni i lijeni, snažni i slabi moraju biti jednaki? mješavina između jednakosti pred zakonom i društvene vrijednosti čovjeka. "[162] Ako žena, prema gore navedenom, ima neodređenu nižu društvenu vrijednost, Gazali, koji se naziva 'stijenom islama' (huggat al-Islam), kvalificirao je što je ta niža društvena vrijednost i nazvao je pravim imenom: rob. Mohammad je međutim dao stvarnu vrijednost ženi u usporedbi s muškarcem kad je rekao: "Da sam nekome naredio sedždu prije bilo koga, naredio bih ženama da klanjaju prije svojih muževa ...". Ovo nije odnos gospodara i roba, već se približava odnosu stvoritelja i stvorenja! U ovom trenutku mora se naglasiti da svaki musliman ne slijedi gore navedena učenja. Sljedeća dva hadisa vrlo su poučna: "Prenosi Ibn 'Omer: Za vrijeme proroka izbjegavali smo ležerno i slobodno razgovarati sa svojim suprugama da se ne bi otkrilo neko božansko nadahnuće u vezi s nama. Ali kada je Poslanik umro, počeli smo lagano i slobodno razgovarati (s njima) . "[163] "Pripovijeda se 'Urva: Poslanik je tražio od Ebu Bekra' Aišinu ruku. Abu Bekr je rekao, 'ali ja sam tvoj brat." Poslanik je rekao: 'Ti si moj brat u Allahovoj vjeri i Njegovoj knjizi, ali ona (' Aiša) mi je dozvoljeno da se oženim. '"[164] (Mohammad je imao pedeset godina, a' Aiša šest ili sedam u to vrijeme, ali brak je svršen kad je napunila devet godina). Poanta je sljedeća: tamo gdje postoji snažno vjersko vodstvo, mase će se predati i slijediti učenja. Vodstvo je ono koje strastveno vjeruje i podučava te zahtijeva primjenu ovih učenja. Neki muslimanski vođe, čak i na Zapadu, pozivaju na prakticiranje ovih učenja. Na primjer, u Australiji je to sugerirao muslimanski učenjak "Poligamiju treba legalizirati, a silovanje u braku ukinuti ... Tvrdio je da žena ne bi trebala moći muža optužiti za silovanje." [165] Iako ne slijedi svaki musliman ova učenja, učenja postoje. Dakle, nominalni musliman koji sada ne slijedi ova učenja, može se vratiti i postati predan vjernik, koji bi ih tada ne samo promatrao već i druge pozivao da čine isto. Iranac u filmu "Ne bez moje kćeri" jednom je uvjeravao svoju kćerku da je Amerikanac poput pite od jabuka, no ipak bi se mogao vratiti kao strog musliman kao Homenije. Gornji materijal, prije svega, nije lično mišljenje nekih pojedinaca, ali predstavlja Allahovu volju izraženu u učenjima Kur'ana i Hadisa. Ono što Kur'an uči crno-bijelo, hadis uči u boji. Hadis citiran u ovoj knjižici u skladu je s duhom islama i učenjima Kur'ana. Da hadis nije bio takav, bio bi odbačen iz ruku, kao izmišljen, iz ranih stoljeća islama, a ne trinaest stoljeća kasnije. Suprotno tome, sastavili su ih najpobožniji muslimani svoga doba, citirani u majkama svih knjiga u islamskoj literaturi, koja izlazi iz godine u godinu, više od tisuću godina. U svjetlu Kur'ana navedeni hadis nije osuđen i odbačen.Kada se izloži drugačijem svjetlu, dovodi se u pitanje. Gornji citati nisu skup izoliranih, ekscentričnih ili neuobičajenih primjera, ali predstavljaju glavnu struju koherentnog konzistentnog gledišta u vezi s mjestom žena u islamu. Svoje komentare sveli smo na minimum, tako da čitatelj može donijeti vlastite zaključke, umjesto da naša interpretacija na njega pretjerano utječe. Možemo vidjeti da su Kur'an, zvučni hadis, komentatori Kur'ana, muslimanski učenjaci, drevni i moderni dosljedni u učenju superiornosti muškaraca nad ženama. Ipak postoje oni koji tvrde da su muškarci i žene jednakosti u islamu. Neki tvrde o jednakosti zbog stvarnog nepoznavanja gore navedenog materijala. Drugi pak tvrde da su jednakosti usprkos svom poznavanju gornjeg materijala, kao što je slučaj u filmu "Mohammad, Božji glasnik". Scenarij ovog filma pripremili su muslimanski učenjaci koji su vrlo dobro znali materijal koji je izašao na vidjelo u ovoj knjižici, i još mnogo toga. Ako mislite da je ovaj materijal nevjerojatan, provjerite reference sami jer je velik broj njih preveden na engleski jezik. A ako ste ovu knjižicu pročitali na brzinu, pročitajte je ponovno i donesite vlastite zaključke. Povezani članak: Muhammmad i Sauda bin Zam'ah Ostali jezici: Tražimo da kršćanske organizacije objave / distribuiraju gore navedeni članak na njemačkom, francuskom, ruskom, mandarinskom itd. Ako ste zainteresirani, kontaktirajte P. Newtona putem e-pošte, navodeći sve detalje o vašoj organizaciji i razloge za vaš interes . Dopisivanje: Gospodin Newton i gospodin Rafiqul-Haqq također vas pozivaju da im pošaljete sve zahtjeve, daljnja pitanja, pojašnjenja, nesuglasice ... slanjem e-pošte . Daljnje knjige M. Rafiqul-Haqqa i P. Newtona Literatura: 1. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga 1, Uvod: Kur'an i hadis, str.3. 2. Itqan fi 'Ulum al-Qur'an, svezak II, str.182. 3. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga 1, važnost Kur'ana i Hadisa, str.2,3. 4. Sahih Muslim, Uvod u prijevod na engleski, P. ii. 5. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga 1, važnost Kur'ana i Hadisa, str. 5, Citirano od Malabudda Minhu, str . 8 6. Ibid., Važnost Kur'ana i Hadisa, str.2,3. 7. Kur'an, 2: 228 8. Ibn-Kathir, komentirajući Q. 4:34. 9. Razi komentira Q. 4:11. 10. Ibid. 11. Razi komentira Q. 4:34. 12. Tuffaha, Ahmad Zaky, Al-Mar'ah wal- Islam, Dar al-Kitab al-Lubnani, Beirut, prvo izdanje, 1985., str.36. 13. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. 1, Uvod, str. xiv. 14. Isto, 1 hadis br. 301. Vidi također sv. 3, hadis br. 826. 15. At-Tafsir al-Kabir, Razi, komentirajući Q. 30:21. 16. Al-Islam wa-l-Mar'ah al-Mu'aserah, Al-Bahi al-Khuli, Dar al-Qalam, Quwait, 1984., str. 241. 17. Isto. 18. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. 1 hadis br. 28. 19. Kur'an, 2: 282. 20. Doba, život iza vela islama, 3/3/1992, str.11. Ova dama ima umjetničku diplomu i postdiplomsku diplomu iz obrazovanja. 21. El-Musanaf od Ebu Bekra Ahmada Ibn 'Abd Allaha Ibn Mousa Al-Kanadija koji je živio 557H., Sv. 1 Dio 2, str. 263. Vidi također Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 52. 22. Kanz-el-'Ummal, sv. 21, Hadis br. 919. 23. Tuffaha, Ahmad Zaky, Al-Mar'ah wal-Islam, Dar al-Kitab al-Lubnani, Beirut, prvo izdanje, 1985., str. 180. 24. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 34. 25. Svjetski rječnik knjiga. 26. Kanz-el-'Ummal, sv. 22, Hadith br. 858. Vidi također Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 65. 27. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 65. Izvijestio Tirmizi kao istinitog i dobrog Ahaditha. 28. Isto, str. 65. 29. dr. Mohammad Sa'id Ramadan al-Buti, Ela kul Fataten Tu'min be-Allah, Mu'asasat ar_Risalah, Beirut, 1987., Osmo izdanje, str. 41,42. 30. Isto, str. 43. 31. Na istom mjestu, str. 47,48. 32. Na istom mjestu, str. 98. 33. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. VII hadis br. 113. 34. Isto, hadis br. 114. 35. Ihy'a 'Uloum ed-Din Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Bejrut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str . 51. 36. Autoritet tog hadisa klasificiran je kao Sahih. Citiraju ga Ahmad i al-Nisa'i 37. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 51. 37a. Al-Ghazali, Nasihat al-Muluk , citirano u: Essid, Yassine, Kritika podrijetla islamske ekonomske misli , EJ Brill, Leiden, New York, Koln, 1995, str. 205. 38. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga I, odjeljak 'Dužnosti muža i žene', hadis br. 61. 39. Isto, hadis br. 54 (dogovoreno). Vidi također Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. VII, Hadis br. 121. 40. dr. Mohammad Sa'id Ramadan al-Buti, Ela kul Fataten Tu'min be-Allah, Mu'asasat ar_Risalah, Beirut, 1987., Osmo izdanje, str. 55. 41. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al- 'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 7. 42. Kur'an, 26: 166, prijevod Maulvi Mohammad 'Ali. 43. Qortobi, komentirajući Q. 30:21. 44. Suyuti, komentirajući pitanje 4:34, vidi također Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, Knjiga I, Hadis br. Ii, 74. 45. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, Knjiga I, odjeljak 'Dužnosti supruga i supruga ', Hadith br. ii, 60. 46. ​​Suyuti, komentirajući Q. 4:34 i Kanz-el-'Ummal, sv. 22, hadis br. 868. 47. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski, odjeljak 'Dužnosti muža i žene', hadis br. 70. Izvještavaju Abu Dawood, Ahmad, Tirmizi, Ibn Magah i Ibn Haban. 48. Tuffaha, Ahmad Zaky, Al-Mar'ah wal- Islam, Dar al-Kitab al-Lubnani, Beirut, prvo izdanje, 1985., str. 176. U El-Musanafu ga navodi i Abu Bakr Ahmad Ibn 'Abd Allah Ibn Mousa Al-Kanadi koji je živio 557H., Sv. 1 dio 2, str. 255. 49. Suyuti, komentirajući pitanje 4:34. 50. Sunan Ibn Magah, Kitab al-Nikah, Hadith br. 1850. 51. Vidi Razi i Qortobi kako komentiraju Q. 30:21. 52. Rječnik kur'anskih pojmova i pojmova, Mustansir Mir, izdavaštvo Garland inc. New York i London, 1987., str. 235. 53. Vidjeti na primjer Q. 2: 231, 232, 233. 54. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga 1, odjeljak "Dužnosti muža i žene", hadis br. 68. 55. Kur'an , 4:34. (Arberryin prijevod). 56. Časni Kur'an, Jusuf Ali 's Prijevod. 57. Razi, At-tefsir al-Kabir, na Q. 4:34. 58. Mishkat al-Masabih, prijevod na engleski jezik, knjiga 1, odjeljak "Dužnosti muža i žene", Hadis br. 50. 59. Isto, Hadis br.76. 60. Ibid., Fusnota br. 138. 61. Ibid., Fusnota br. 140. 62. Ibn Kathir, komentirajući Q. 4:34, ovaj Hadis izvještavaju i Abu Dawood i al-Nisa'i i Ibn Magah. 63. Guardian Weekly, 23.12.1990., Istaknuto nasilje nad ženama, str. 13. 64. Sayid Qotb, Fi Zilal al-Qur'an, komentirajući Kur'an 4:34. 65. Australska minaret, objavila Australska federacija islamskih vijeća, studeni 1980, str.10. 66. Sayid Qotb, Fi Zilal al-Qur'an, komentirajući Kur'an 4:34. 67. Al-Bahi al-Khuli, Al-Islam wa-l-Mar'ah al-Mu'aserah, Dar al-Qalam, Kuvajt, 1984., str. 105. 68. Kur'an 4: 128. (Arberryin prijevod). 69. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. 7, Hadis br. 134. 70. Isto, hadis br. 130 i 131 71. Ihy'a 'Uloum ed-Din Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Bejrut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. . 52. 71a. UVOD U ZNANOST HADISA, Al-Quran Society London, Autor: Dr. Suhaib Hasan, http://www.islamworld.net/hadith.html 71b. Npr. 410 u "500 Ahadith", http://wings.buffalo.edu/sa/muslim/isl/hadith1.html 71c. kako se citira u "Obiteljskim vrijednostima u islamu", http://www.pakistanlink.com/religion/religion-8-23-96.html 71d. Sahih Buhari, englesko-arapski, knjiga VII, Kitab an-Nikah, hadis br. 130. 71e. Ihya '' Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, str. 50-51. 72. Kur'an 4: 3. 73. Kur'an 4: 129. (Dawoodov prijevod). 74. Tuffaha, Ahmad Zaky, Al-Mar'ah wal-Islam, Dar al-Kitab al-Lubnani, Beirut, prvo izdanje, 1985., str. 58. Vidi također Razi i al-Jalalayn o gornjim ajetima. I Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 54. I Ibn al-'Arabi, Ahkam al-Qur'an, sv. 1, str.504. 75. Razi, At-tafsir al-kabir, komentirajući pitanje 4: 129. 76. Ibid., Komentiranje pitanja Q. 4: 3. 77. Ibid., Komentiranje pitanja Q. 4: 3. 78. Isto, komentiranje pitanja Q. 4: 3. 79. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str.34. 80. Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh 'ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al-'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 89. 81. Isto. 82. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str. 33. 83. Isto. 84. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. 7, hadis br. 142. I sv. 1, hadis br.268. 85. Mohammad Ibn Saad, al-Tabakat al-Kobra, Dar al-Tahrir, Kairo, 1970, svezak 8, str. 139. 86. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak II, Kitab Adab al-Nikah, str.27. 87. Isto, str.34. 88. Razi, At-tefsir al-kabir, komentirajući Q.4: 3. 89. Qortobi, komentirajući Q. 4: 3. 90. Mishkat al-Masabih, knjiga II, razvod, hadis br. 137. 91. Sahih Bukhari, prijevod na engleski M. Muhsin Khan, sv. VII, str. 6 i 7, vidi hadis br. 10. 92. Mishkat al-Masabih, knjiga 1, dužnosti roditelja, hadis br. 15 93. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al -Arba'a, Dar al-Kutub al- 'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 522. 94. Na istom mjestu, str. 523. 95. Mishkat al-Masabih, Knjiga 1, dužnosti muža i žene, Hadis br.62 96 Kur'an 44: 51-54 (Pickthall-ov prijevod). 97. Kur'an, 55: 56-58 (Arberryjev prijevod). 98. Kur'an, 55:72 (prijevod Rodwells). 99. Pickthall u svom prijevodu Kur'ana izostavlja ovaj opis zajedno, iako se nalazi u prijevodima Dawooda, Rodwella i Arberrya. 100. Kur'an, 78:33 (Arberryjev prijevod). 101. Ibn Kathir, komentirajući pitanje 78:33. 102. Sahih Muslim, prijevod na engleski, hadis br. 6793, vidi također 6794, 6795 i 6797. 103. Ibn-Kathir komentirajući pitanje 56: 35-37. 104. Mishkat al-Masabih, englesko-arapski prijevod, knjiga IV, poglavlje XLII, Raj i pakao, Hadis br.24. 105. Sunan at-Tirmizi, kitab sifat al-Ganah, hadis br. 2536. 106. Ibn-Kathir, sv. 8, stranica 11, komentar na pitanje 56: 35-37, objavio Dar Ash-sha'b, urednička fusnota izdavača koja objašnjava značenje "dahmana". 107. Ibid., Komentiranje Q. 56: 35-37. 108. Kur'an 36:55. 109. Tafsir al-Jalalayn na Q. 36:55. 110. Ihy'a 'Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, svezak IV, str. 575. 111. Ibn 'Abbas, Tanweer al-Miqbas, komentirajući Q. 36:55. 112. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al- 'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 7. 113. Na istom mjestu, str. 9. 114. 'Na istom mjestu, str. 8. 115. Sahih Bukhari, prijevod na engleski M. Muhsin Khan, sv. VII, hadis br. 81. Vidi također Mishkat al-Masabih, knjiga II, u odjeljku dower, hadis br. 53. 116. Enciklopedija islama, pod "Mahr". 117. Mishkat al-Masabih, knjiga II, u odjeljku dower, hadis br. 57.,izvijestio Abu Daud također izvijestio Ahmad. 118. Isto, Hadis br. 58., izvještava Tirmizi 119. Sahih Bukhari, prijevod na engleski M. Muhsin Khan, sv. VII, Hadis br. 80. 120. Al-Islam wa-l-Mar'ah al-Mu'aserah, Al- Bahi al-Khuli, Dar al-Qalam, Kuvajt, 1984., str. 57, izvješteno u Musnadu Ahmadu. 121. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al- 'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 8. 122. Qurtubi. 123. Enciklopedija islama, pod 'Nikah'. 124. Ibn Kathir, komentirajući pitanje Q. 4:24. 125. Isto. 126. Razi, komentirajući Q. 4:25. 127. Isto, komentiranje pitanja Q. 4:24. 128. Isto. 129. Qurtubi, komentirajući pitanje Q. 4:24. 130. Abu Bakr Mohammad Ibn 'Abd Allah poznat kao Ibn al-'Araby, Ahkam al-Qur'an, 1. dio, str.387. 131. Isto, str.401. 132. Isto, str.317. 133. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al-'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 488. 134. Enciklopedija islama, pod 'Nikah'. 135. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al-'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 495. 136. Enciklopedija islama, pod 'Nikah' 137. 'Abd ar-Rahman al-Gaziri, al-Fiqh' ala al-Mazahib al-Arba'a, Dar al-Kutub al-'Elmeyah, 1990, sv. 4, str. 495-497. 138. Na istom mjestu, str. 498. 139. Na istom mjestu, str. 497-498. 140. Na istom mjestu, str. 497-499. 141.Na istom mjestu, str. 5. 142. Mishkat al-Masabih, knjiga 1, dužnost prema djeci Hadis br. 43. 143. Ihya '' Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, sv. II, Kitab Adab al-Nikah, str. 45. 144. Na istom mjestu, str. 35. 145. Isto, str.33. Također citirano u Sahih Muslim, prijevod na engleski, Hadith br. 3240. 146. Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. vii, Hadis br. 33. 147. dr. Mohammad Sa'id Ramadan al-Buti, Ela kul Fataten Tu'min be-Allah, Mu'asasat ar_Risalah, Beirut, 1987., Osmo izdanje, str. 19. 148. Na istom mjestu, str. 16. 149. Ihya '' Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, sv. II, Kitab Adab al-Nikah, str. 53. 150..Sahih Bukhari, arapsko-engleski prijevod, sv. 1, odjeljak "Žena s menstruacijom ne bi trebala postiti", hadis br. 301. 151. Sahih Muslim, prijevod na engleski, Kitab Al-Riqaq, poglavlje MCXL hadis br. 6600. 152. dr. Mohammad Sa'id Ramadan al-Buti, Ela kul Fataten Tu'min be-Allah, Mu'asasat ar_Risalah, Beirut, 1987, Osmo izdanje, str. 21. 153. Kanz-el-'Ummal, sv. 21, Hadith No. 825. 154. Ibid., Hadith No. 829. 155. Ibid., Hadith No. 831. 156. Nawal El Sa'dawi, Skriveno lice Eve, Zed Press, London, 1980., str. 139, 140. 157. Ihya '' Uloum ed-Din od Gazalija, Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, sv. II, Kitab Adab al-Nikah, str. 64 158. Na istom mjestu, svezak V, str. 6. 159. Razi, komentirajući Kur'an 33:51. 160. Ibn al-'Arabi, Ahkam al-Qur'an, prvi dio, str. 63. 161. Tuffaha, Ahmad Zaky, Al-Mar'ah wal-Islam, prvo izdanje, Dar al-Kitab al-Lubnani, Beirut, 1985., str. 33. 162. Isto, str.37. 163. Sahih Bukhari, prijevod na engleski M. Muhsin Khan, sv. VII, Hadith No. 115. 164. Ibid., Hadith No. 18 165. The Sun-Herald, australski novinski list, 28. travnja 1991., str. 21. Autorska prava 1996. M. Rafiqul-Haqq i P. Newton. Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne može se reproducirati u bilo kojem obliku, tiskanom ili elektroničkom, bez pismenog odobrenja, osim kratkih citata u knjigama, kritičnim člancima i kritikama. Knjige i članci P. Newtona,

Raspeće? Raspeće? Crucifixion? https://answering-islam.org/Quran/Contra/h005.html ​ ​ ​ ​ Dva faraona koja su razapeta? Razni odlomci pričaju priču da faraonove čarobnjaci vjeruju u Mojsijeve znakove i poruke, a onda im faraon pokušava zaprijetiti ovim riječima (Shakirov prijevod): Svakako ću vam odrezati ruke i noge na suprotnim stranama, a zatim ću vas sve razapeti . [Sura 7: 124] Rekao je: Vjerujete u njega prije nego što vam dam dopuštenje; zasigurno je on glavni od vas koji vas je naučio magiji, pa ćete znati: zasigurno ću vam odsjeći ruke i noge na suprotnim stranama, i sigurno ću vas sve razapeti . [Sura 26:49] U priči o Josipu, oko 400 godina ranije, u ovom smo odlomku pročitali i još jedno raspeće: O moja dva druga iz zatvora! što se tiče jednog od vas, dat će gospodaru da pije vino; a što se tiče drugog, bit će razapet na križ, tako da mu ptice jedu iz glave, odlučeno je o čemu ste se raspitivali. [Sura 12:41] Nemamo, međutim, podataka da su Egipćani rabili raspeće kao kaznu u Mojsijevo vrijeme (1450. pr. Kr., Konzervativni datum; najkasnije 1200. pr. Kr.) Ili čak Josip (1880. pr. Raspeće postaje kazna tek mnogo kasnije u povijesti, a zatim prvo u drugoj kulturi prije nego što su ga preuzeli Egipćani. Takve faraonske prijetnje u ovo doba povijesno su netočne. Ova je tema rezultirala velikom raspravom. Najnovija rasprava može se naći u članku Raspeće ili 'raspeće' u starom Egiptu? Više o priči o Josipu i pekaru . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Jesu li anđeli zaštitnici? Are angels protectors? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi003.html ​ Proturječnost Kur'ana: Zaštitnici ili ih nema? Pored Allaha NEMAŠ zaštitnika ni pomagača [2: 107, 29:22] Ali u Suri 41:31 sami anđeli kažu: "Mi smo vaši zaštitnici u ovom i budućem životu." A također je u drugim surama njihova uloga opisana kao čuvanje [13:11, 50: 17-18] i zaštita [82:10]. Očito je "rješenje" reći da su anđeli zaštitnici "Allahovim dopuštenjem ili naredbom", ali opet se ništa ne događa bez Allahovog dopusta i ovo je malo previše prikladno objašnjenje koje bi pokrilo sve kontradikcije ikad zamislive. Čak su i kontradikcije u Kur'anu tamo samo "Allahovim dopuštenjem", pa stoga više ne proturječe drugim izjavama koje "Allah" u Kur'anu daje poput "nema kontradikcija"? Musliman je odgovor od strane Randy Desmond Datum: Fri, 27 rujan 1996 13:45:57 PDT Jochen nam je dao očito rješenje. Zadržimo to. Što se tiče argumenta da bi ovo proturječja u Kur'anu učinilo kontradiktornima, jer bi kontradikcije postojale Božjim dopuštenjem, to je pogrešan logički argument. Zašto? Jer je jedna od Allahovih naredbi da biste pronašli neslaganje da Kur'an nije od Boga. Reći da je proturječnost prisutna po Božjoj zapovijedi znači pripisati licemjerje Bogu (u Bogu tražim zaklon od svakoga zla i tražim njegov oprost). Bog je, naposljetku, Istina. Sad je suvislo objašnjenje reći da Bog štiti i po njegovoj zapovijedi anđeli štite. Ne pripisuje Bogu dvostruki razgovor i logično se podudara. Bi li Bog rekao da ne postoje neslaganja, a zatim naredio da ih bude? Nema šanse. Ako ste slijedili odgovore koje sam iznio, nije dokazana predložena proturječnost. Na vama je da pročitate što Jochen predlaže i kakav je odgovor i odlučite postoji li uopće kontradikcija. Znam da sam uvjeren da nema proturječnosti, ali još uvijek gledam Jochenovu web stranicu. Može li postojati kontradikcija? Imam dovoljno vjere i iskustva da kažem da su ove predložene proturječnosti vjerojatno nesporazumi. Iskrenost prema sebi najvažniji je korak u izvlačenju bilo kakvog smislenog zaključka iz ovih rasprava. Vrijeme je za moje pitanje čitatelju. Što biste učinili ako i vi dođete do zaključka da u Kur'anu nema kontradikcija? Nadam se da ćete postati musliman zbog jednostavne ljepote njegove poruke; Bog je Jedan i sve je ibadete samo za njega. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Ono što Kur'an kaže o Bibliji what the Qur'an says about the Bible https://answering-islam.org/Quran/Bible/index.html ​ Kako islam gleda na Bibliju? Nema sumnje da je opće uvjerenje većine muslimana da Biblija sadrži izvornu Božju objavu, ali da je navodno oštećena u jednom ili drugom stupnju. Koliko god je snažno ovo uvjerenje, malo je dokaza koji ga podupiru. Međutim, čini se da se ovo uvjerenje razvilo kasnije u islamskoj povijesti i čini se da Kur'an, hadisi, kao i razni muslimanski učenjaci zapravo podržavaju pouzdanost biblijskog teksta. Svrha ove stranice je dati linkove na zbirku članaka o ovom pitanju, neke uvodne, neke vrlo opsežne. Opći članci Što Kur'an kaže o židovskim i kršćanskim spisima? (dobar uvod) Kur'anov pogled na Bibliju: Vodič za proučavanje Navodi da je Biblija korumpirana, zagađena i puna kontradikcija i interpolacija Kur'an kao potvrda Svete Biblije (popis literature) "Knjiga" "Ljudi knjige" Pogled na ranu islamu na Svetu Bibliju Muhammed i Tora Ibn Abbas o kvarenju Svetog pisma 1. dio: Kur'an i Biblija ; 2. dio: Hadis i sunna Kur'anski svjedok biblijske vlasti: [ 1. dio ], [ 2. dio ], [ 3. dio ] Kur'an potvrđuje da Biblija nikada nije bila iskvarena: [ 1. dio ], [ 2. dio ] Je li Ibn Abbas vjerovao da je Sveta Biblija pokvarena? Kur'an o Svetoj Bibliji: Ispitivanje još nekih komentara islamskih učenjaka Al-Tabari-jeve bilješke o istinitosti Biblije Ibn Kajjim el-Dževzije i Tekst Tore Fakhr ad-Din Ar-Razi i njegovi pogledi na nadahnuto Pismo Izazov Kur'ana i njegove implikacije na optužbe za muslimansku korupciju Tahrif i Tora: Stavovi ranih muslimanskih pisaca i polemičara o autentičnosti hebrejskih spisa Klasični muslimanski komentatori i njihova egzegeza sure 5:48 - Muhaymin i njegov odnos prema cjelovitosti Svete Biblije Kur'an kao čuvar Biblije: Ponovno razmatranje značenja Muhaymin-a Kur'an i čuvar prethodnog Pisma Budući da Kur'an tvrdi da je cjelovit ... Da li je Kur'an očuvan? Kur'an, očuvanje Biblije i raspeće Kuranski kriterij za pravog poslanika (i njegove posljedice za očuvanje Biblije) Muhammeda i Biblije Cjelovitost Biblije prema Kur'anu i Hadisu Umjereni muslimanski pogled na Bibliju Pitanje o korupciji Tore i Injila Odgovori određenim muslimanima i njihovi odgovori na gore navedeno Dželal Abualrub Kur'an potvrđuje: "Dva zavjeta Svete Biblije su Tora i Injil! [ Dio 1 ], [ Dio 2 ] Bassam Zawadi: Značenje i implikacije Sure 10:94 i Sure 15: 9 Je li Muhammad potvrdio Toru? Sedžda kao dokaz korupcije? Dokazi za Muhamedovu dvoličnost? Ibn Kajjim el-Dževzije i Tekst Tore Ponovno pregledavanje pitanja komentara Ibn Qayyim al-Jawziyyah-a u vezi s tekstom Tore još jednom Fakhr ad-Din Ar-Razi i njegovi pogledi na nadahnuto Pismo Pobijanje Zavadijevog odgovora na članak TurretinFana "Mohamed nije vjerovao da je Stari zavjet korumpiran" Mohamed nije vjerovao da je Stari zavjet korumpiran - 2. dio Ebrahim Saifuddin Kur'an o kršćanima: Oni koji su zalutali ili vođeni? (rasprava o Q. 1: 7) Potvrđuje li Q. 29:46 istinitost Svete Biblije? Bismikaallahuma Govori li Q. 2: 77-79 o korupciji Biblije? Akbaralno meheralno: [ 1 ], [ 2 ], [ 3 ], [ 4 ], [ 5 ], [ 6 ] Osama Abdallah Diskusija u diskusijskoj grupi između Sama Shamouna i MSM Saifullaha Šest razloga zašto "Zakon" i "Evanđelje" nisu Stari i Novi zavjet (Kuća polumjeseca) Nastavak odgovora na muslimansko poricanje u vezi s Kur'anovom potvrdom Svete Biblije Još jedan odgovor na daljnje uskraćivanje istog Muslimana u vezi s Kur'anovom potvrdom Svete Biblije: [ 1. dio , [ 2. dio ] Kršćansko pobijanje muslimanskog odgovora na dr. James R Whitea "Anonimne knjige i nadahnuće" [ 1. dio ], [ 2. dio ] Članci na drugim web mjestima Stav Kur'ana i Sunneta prema kršćanskim spisima Otkrivena kur'anska istina Međutim, unatoč navodnoj potvrdi, očito je da je Kur'an u suprotnosti s Biblijom u mnogim temeljnim učenjima i mnoštvu povijesnih detalja. Ovo je krajnja kontradikcija i samouništenje Kur'ana . Kur'an odgovor na islamsku početnu stranicu ​