Poglavlje I Mojsije u divljini DUGA RUTA Izlazak bi bio nemoguć da su Josipove kosti ostale iza. Stoga se Mojsije brinuo za potragu za njihovim počivalištem, dok su ljudi imali samo jednu misao da se okupe u blagu Egipćana. Ali nije bilo lako pronaći Josipovo tijelo. Moses je znao da je pokopan u mauzoleju egipatskih kraljeva, ali tamo je bilo toliko drugih tijela da ga je bilo nemoguće identificirati. Mojsijeva majka Johebed priskočila mu je u pomoć. Vodila ga je do samog mjesta gdje su ležale Josipove kosti. Čim im se približio, po mirisu koji su izdahnuli i raširili uočio je da su ono što traži. No, njegovim poteškoćama nije bio kraj. Pojavilo se pitanje kako je trebao osigurati posjed posmrtnih ostataka. Josipov lijes bio je utonuo duboko u zemlju,i nije znao kako to podići iz dubine. Stojeći na rubu groba, izgovorio je ove riječi. „Josipe, došlo je vrijeme za koga si rekao:‘ Bog će vas sigurno posjetiti, a vi ćete odatle ponijeti moje kosti. ’« Tek što mu je ovaj podsjetnik pao s usana, nego je lijes promeškoljio i izronio na površinu. Pa ipak, poteškoće na Mojsijev način nisu u potpunosti uklonjene. Egipatski mađioničari postavili su dva zlatna psa kod Josipovog lijesa, kako bi ih čuvali. i žestoko su lajali ako bi se netko usudio blizu njega. Buka koju su proizvodili bila je tako glasna da se mogla čuti po cijeloj zemlji, od kraja do kraja, udaljenost jednaka četrdesetodnevnom putovanju. Kad se Moses približio lijesu, psi su ispustili zvuk upozorenja, ali on ih je smjesta ušutkao riječima: "Dođite ljudi i evo čuda! Pravi, živi psi nisu lajali, a ovi krivotvoreni psi proizvedeni magijom pokušajte! " Ono što je rekao o stvarnim, živim psima i njihovom suzdržavanju od lajanja odnosilo se na činjenicu da psi Egipćana nisu micali jezikom ni protiv jedne izraelske djece,kroz to su lajali cijelo vrijeme ljudi su bili angažirani u sahranjivanju tijela svog razorenog prvorođenca. Kao nagradu Bog je Izraelcima dao zakon da bace psima meso koje je i njima samima zabranjeno jesti, jer Gospodin ne uskraćuje odgovarajuću naknadu ni jednom od svojih stvorenja. Zapravo, psi su dobili dvostruku nagradu, jer se njihovi izmetovi koriste za štavljenje koža od kojih su napravljeni svici Tore, kao i Mezuzot i filakterije.kao i Mezuzot i filakterije.kao i Mezuzot i filakterije. Josipov lijes u posjedu Mojsije, marš Izraelaca mogao je započeti. Egipćani im ne postavljaju prepreke. Faraon ih je sam pratio kako bi se uvjerio da zapravo napuštaju zemlju, a sada je bio toliko bijesan na svoje savjetnike koji su savjetovali da ne dozvole odlazak Izraelaca da ih je ubio. Iz nekoliko razloga Bog nije dopustio Izraelcima da putuju pravim putem do obećane zemlje. Želio je da prvo odu na Sinaj i tamo preuzmu zakon, a, osim toga, još nije proteklo vrijeme koje su pogani odredili za zauzimanje zemlje. Iznad svega ovoga, dugotrajni boravak u pustinji bio je ispunjen za Izraelce, duhovno i materijalno. Da su stigli do Palestine neposredno nakon što su napustili Egipat, posvetili bi se svaki obrađivanju njegove dodijeljene parcele zemlje i ne bi ostalo vremena za proučavanje Tore. U divljini su bili oslobođeni potrebe za svakodnevnim potrebama i svi će napori uložiti u stjecanje zakona. U cijelosti,ne bi bilo korisno odjednom se obraditi u Svetu zemlju i uzeti je u posjed, jer kad su Kanaanci čuli da Izraelci idu prema Palestini, spalili su usjeve, srušili drveće, uništili zgrade i zagušili izvore vode , sve kako bi zemlju učinili nenastanjivom. Na to je Bog progovorio i rekao: "Nisam obećao njihovim očevima da će im dati opustošenu zemlju, već zemlju punu svih dobrih stvari. Vodit ću ih u pustinji četrdeset godina, a u međuvremenu će Kanaanci imati vrijeme za popravak štete koju su učinili. " Štoviše, mnoga čuda koja su se dogodila Izraelcima tijekom putovanja kroz pustinju učinila su da njihov užas padne na druge narode, a njihova su se srca otopila i ni u jednom čovjeku više nije ostalo duha.Nisu se odvažili napasti Izraelce, a osvajanje zemlje bilo je utoliko lakše. To također ne iscrpljuje popis razloga za preferiranje dužeg puta kroz pustinju. Abraham je položio svečanu zakletvu da će živjeti u miru s Filistejima tijekom određenog razdoblja, a kraj mandata još nije stigao. Osim toga, postojala je bojazan da će pogled na filistejsku zemlju probuditi tužna sjećanja u Izraelcima i brzo ih odvesti natrag u Egipat, jer im je to jednom davno bilo poprište gorkog razočaranja. proveli su sto osamdeset godina u Egiptu, u miru i prosperitetu, nimalo zlostavljani od strane ljudi. Iznenada je došao Ganon, Josipov potomak iz plemena Ephraim, i rekao je: "Kazao mi se Gospodin i zapovjedio mi da vas izvedem iz Egipta." Efrajimci su jedini poslušali njegove riječi.Ponosni na svoju kraljevsku lozu kao direktni Josipovi potomci i sigurni u svoju hrabrost u ratu, jer su bili veliki heroji, napustili su zemlju i udarili se za Palestinu. Nosili su samo oružje i zlato i srebro. Nisu uzeli nikakve namirnice, jer su očekivali da će usput kupiti hranu i piće ili ih na silu zarobiti ako se vlasnici neće rastati od njih zbog novca. Nakon jednodnevnog marša našli su se u susjedstvu Gath, na mjestu gdje su se sa stadima okupljali pastiri zaposleni u stanovnicima grada. Efraimci su ih zamolili da im prodaju malo ovaca, koje su očekivali da zakolju kako bi utažili glad s njima, ali pastiri su odbili imati poslovne odnose s njima, govoreći: "Jesu li ovce naše ili stoka pripada nama , da bismo se mogli rastati od njih zbog novca? " Uvidjevši da dobrotu ne mogu postići svoj stav, Efrajimci su upotrijebili silu. Uzvici pastira doveli su im narod Gath u pomoć. Nasilni susret, koji je trajao cijeli dan, dogodio se između Izraelaca i Filistejaca. Ljudi iz Gath-a shvatili su da sami neće moći pružiti uspješan otpor Efraimcima,pozvali su ljude iz drugih filistejskih gradova da im se pridruže. Sutradan je vojska od četrdeset tisuća bila spremna da se suprotstavi Efraimcima. Umanjene snage, kakve su i bile, njihovim trodnevnim postom, istrijebljene su iz korijena i grane. Samo njih deset spasilo se golog života i vratilo se u Egipat kako bi Efrajimu priopćio katastrofu koja je zahvatila njegovo potomstvo, a on je tugovao mnogo dana. Ovaj neuspješni pokušaj Efrajiminaca da napuste Egipat bio je prva prilika za ugnjetavanje Izraela. Nakon toga Egipćani su vršili silu i oprez kako bi ih zadržali u svojoj zemlji. Što se tiče katastrofe Efrajiminaca, to je bila zaslužena kazna, jer se nisu obazirali na želju oca Josipa, koji je svečano prilagodio svoje potomke na samrtnoj postelji da ne pomišljaju napustiti zemlju dok se Otkupitelj ne pojavi . Njihovu smrt pratila je sramota, jer su njihova tijela ležala nepokopana dugi niz godina na bojnom polju u blizini Gath-a, a svrha Boga koji je Izraelcima uputio da odaberu duži put od Egipta do Kanaana bio je poštedjeti im pogled na te obeščašćene leševe . Njihova hrabrost mogla bi ih napustiti,i iz straha od dijeljenja sudbine svoje braće mogli su se požuriti natrag u zemlju ropstva. PHARAOH PROGONA Hebreje Kad je faraon dopustio Izraelu da ode, imao je dojam da idu na samo trodnevno putovanje u pustinju radi prinošenja žrtava. S njima je poslao časnike, čija je dužnost bila vratiti ih u dogovoreno vrijeme. Egzodus se dogodio u četvrtak. Sljedeće nedjelje kraljevi su promatrači primijetili da se Izraelci, toliko daleko od pripreme za povratak, dogovaraju u potrazi za dugim boravkom u pustinji. Demonstrirali su i nagovarali ih da se vrate. Izraelci su tvrdili da ih je faraon zauvijek otpustio, ali časnici se neće odbiti samo njihovim tvrdnjama. Rekli su, "Htjeli ne htjeli, morat ćete učiniti onako kako zapovijedaju moći." Takvoj se oholosti Izraelci nisu htjeli pokoriti i pali su na časnike,jedne ubijajući, a druge ranjavajući. Osakaćeni preživjeli vratili su se u Egipat i faraonu izvijestili o izraženosti Izraelaca. U međuvremenu je Mojsije, koji nije želio da odlazak njegovih ljudi ima izgled leta pred Egipćanima, dao znak da se vrati natrag Pi-hahirothu. Oni malovjerni među Izraelcima očajno su poderali kosu i odjeću, premda ih je Mojsije uvjeravao da su Božjom riječju bili slobodni ljudi i da više nisu robovi faraona. U skladu s tim, krenuli su svojim koracima do Pi-hahirotha, gdje dvije pravokutne stijene čine otvor unutar kojeg se nalazilo veliko svetište Baal-cephona. Stijene su oblikovane poput ljudskih figura, jedne muškarca, a druge žene, i nisu ih klesale ljudske ruke, već sam Stvoritelj. Mjesto se ranije zvalo Pithom,ali kasnije je zbog idola tamo postavljenih dobio ime Hahiroth. Bog je iz određene svrhe ostavio Baal-cefona neozlijeđenim, samog od svih egipatskih idola. Želio je da egipatski narod pomisli da je ovaj idol bio premoćan, što je iskoristio kako bi spriječio Izraelce da putuju dalje. Da bi ih potvrdio u njihovom iluzornom vjerovanju, Bog je učinio da divlje zvijeri ometaju put u pustinju, a oni su uzimali zdravo za gotovo da je njihov idol Baal-cefon odredio njihov izgled.Da bi ih potvrdio u njihovom iluzornom vjerovanju, Bog je učinio da divlje zvijeri ometaju put u pustinju, a oni su uzimali zdravo za gotovo da je njihov idol Baal-zephon odredio njihov izgled.Da bi ih potvrdio u njihovom iluzornom vjerovanju, Bog je učinio da divlje zvijeri ometaju put u pustinju, a oni su uzimali zdravo za gotovo da je njihov idol Baal-cefon odredio njihov izgled. Osim toga, Pi-hahiroth je bio poznat zbog blaga nagomilanog tamo. Bogatstvo svijeta koje je Josip stekao prodajom kukuruza, pohranio tijekom sedam godina obilja, podijelio je u tri dijela. Prvi dio predao je faraonu. Drugi dio sakrio je u pustinji, gdje ga je pronašao Korah, premda je opet nestao, da bi ga se vidjelo tek u mesijansko vrijeme, a tada će biti u korist pobožnika. Treći se dio Josip sakrio u svetištu Baal-Zephon, odakle su ga Hebreji odnijeli kao plijen. Kad su Amalek i mađioničari donijeli faraonu informaciju da su Izraelci odlučili da se ne vraćaju u Egipat, njegovo srce i srce cijelog njegovog naroda okrenuli su se protiv njih. I sami savjetnici koji su ga nagovorili da otpusti izraelsku djecu govorili su sada ovako: "Da su nas samo pogodili pločama, mogli bismo se pomiriti sa svojom sudbinom. Ili ako bismo, osim što smo bili pogođeni pošasti, imali i bili prisiljeni pustiti Hebreje da odlaze iz zemlje, i to smo mogli podnijeti sa strpljenjem. Ali da budemo napadnuti pošasti, prisiljeni pustiti naše robove da odlaze od nas i sjediti i gledati kako odlaze s našim bogatstvom, to je više nego što možemo podnijeti. " Sad kad su ih Izraelova djeca napustila, Egipćani su prepoznali koliko su vrijedni elementi bili u njihovoj zemlji. Općenito, vrijeme egzodusa Izraela bilo je pogubno za njihove bivše gospodare. Osim što su izgubili vlast nad Izraelcima, Egipćani su se morali nositi i s pobunama koje su izbile među mnogim drugim narodima koji su im bili pritoci, jer je do tada faraon bio vladar cijelog svijeta. Kralj je pribjegao lažima i obećanjima kako bi potaknuo narod na rat protiv Izraelaca, rekavši: "Vojska u pravilu prvo kreće prema naprijed, a kralj slijedi u sigurnosti, ali ja ću prednjačiti vama; ima prvi izbor plijena i onoliko koliko želi, ali ja neću uzeti više od bilo koga od vas, a po povratku iz rata podijelit ću svoje srebrno blago,zlato i drago kamenje među vama. " U svojoj revnosti faraon nije čekao da mu pripreme kola, učinio je to vlastitim rukama, a njegovi su plemići slijedili njegov primjer. Samael je pružio pomoć faraonu, stavivši mu na raspolaganje šest stotina kočija s vlastitim domaćinima. Oni su činili prethodnicu, a pridružili su im se svi Egipćani sa svojim ogromnim skupinama kočija i ratnika, ni manje ni više nego tristo svojih ljudi jednom od djece Izraela, od kojih je svako opremljeno različitim vrstama oružja. Općeniti je običaj bio da se dva kočijaša izmjenjuju u vožnji automobila, ali da bi Izraelce pretekao sigurnije i brže, faraon je naredio da se dodijele po tri. Rezultat je bio da su u jednom danu pokrili tlo koje je Izraelcima trebalo da pređu tri. Um Egipćana nije bio nimalo usmjeren na plijen i pljačku u ovoj ekspediciji. Njihova jedina i odlučna svrha bila je istrijebiti Izrael, rodbinu i rodbinu. Dok su pogani stavljali veliki naglasak na predznake kad su krenuli u pohod, Bog je učinio da sve njihove pripreme teku glatko, bez i najmanje neugodne okolnosti. Sve je ukazivalo na sretan problem. Faraon, koji je i sam bio vješt u magiji, imao je predosjećaj da će izraelska djeca zadesiti strašnu nesreću u pustinji, da će tamo izgubiti Mojsija i tamo će čitav naraštaj koji je otišao iz Egipta pronaći svoj grob. Stoga je razgovarao s Datanom i Abiramom, koji su ostali u Egiptu, rekavši: "Mojsije ih vodi, ali ni sam ne zna kamo. Uistinu,skupština Izraela podići će svoj glas u pustinji, zaplakati i ondje će biti uništeni. "Smatrao je prirodno da se ove vizije odnose na blisku budućnost, na vrijeme njegovog sastanka sa svojim otpuštenim robovima. Ali njegov pogreška je bila duboka - žurio je prema vlastitom uništenju. Kad je stigao do svetišta Baal-zephon, faraon je u svojoj radosti što ga je pronašao pošteđen dok su svi drugi idoli u Egiptu bili uništeni, nije izgubio vrijeme, već je požurio da mu prinese žrtve i utješio se, "jer, "rekao je," Baal-zefon odobrava moju svrhu utapanja djece Izraelove u moru. " Kad su Izraelci ugledali ogromne odrede egipatske vojske koji su se kretali prema njima, i kad su smatrali da u Migdolu postoje i druge trupe, osim toga, zaista više nego što je to bio njihov broj, svi muškarci, žene i djeca, veliki teror preplavio ih. Ono što ih je najviše zabrinulo bio je prizor egipatskog anđela koji je projurio zrakom dok je letio u pomoć ljudima pod svojim paskom. Oni su se obratili Mojsiju, rekavši: "Što si nam učinio? Sad će nam uzvratiti za sve što se dogodilo - da su njihovi prvorođenci bili razbijeni i da smo pobjegli s njihovim novcem, što je bila tvoja krivica, jer si ti zar niste posudili zlato i srebro od naših egipatskih susjeda i otišli sa svojim imanjem. " Situacija Izraelaca bila je očajna. Prije njih bilo je more, iza njih Egipćani, s obje strane pustinjske zvijeri. Zli među njima razgovarali su s Mojsijem, rekavši: "Dok smo bili u Egiptu, rekli smo tebi i Aronu: 'Gospodin vas gledajte i sudite, jer ste učinili da naš užitak bude ogadjen u očima faraona i u očima svojih sluga da stavi mač u ruku da nas ubije. ' Tada je umrlo mnogo naše braće tijekom dana tame, što je bilo gore od ropstva u kojem su nas Egipćani držali. Ipak, naša će sudbina u pustinji biti tužnija od njihove. Barem su bili oplakivani, a njihova tijela sahranjena, ali naša će leševi ležati izloženi, danju ih jede suša i mraz noću. " Mojsije je u svojoj mudrosti znao umiriti tisuće i bezbroj ljudi pod njegovim vodstvom. Impresionirao ih je riječima: "Ne bojte se, mirujte i vidite spas Gospodnji." "Kada će doći Njegovo spasenje?" ispitivao ljude i rekao im je da će se pojaviti sljedeći dan, ali oni su protestirali, "Ne možemo čekati sutra." Tada se Mojsije molio Bogu i Gospodin mu je pokazao anđeoske vojske spremne da pohitaju u pomoć ljudima. Nisu se dogovorili što će učiniti. Sudjelovale su četiri strane. Mišljenje prve stranke bilo je da smrt traže utapanjem u moru; drugog, da se vrate u Egipat; treći se zalagao za zavađenu bitku s neprijateljem, a četvrti je smatrao da bi to bio dobar plan zastrašivanja Egipćana bukom i velikim žamorom. Prvom je Mojsije rekao: "Stanite mirno i pogledajte spasenje Gospodnje;" drugom, "Egipćane koje ste danas vidjeli, nećete ih više vidjeti zauvijek;" trećem: "Gospodin će se boriti za vas;" a četvrtom: "Šutjet ćete." "Što ćemo onda učiniti?" pitali su svog vođu, a Mojsije im je odgovorio rekavši: "Blagoslivljati, hvaliti, uzdizati, obožavati i slaviti Onoga koji je Gospodar rata!"Umjesto mača i pet vrsta oružja koje su nosili, oni su ludo koristili svoja usta, i to je bilo korisnije od svih mogućih ratnih oružja. Gospodin je uslišio njihovu molitvu, na koju je samo čekao. Mojsije se također obratio Bogu, rekavši: "Gospodaru svijeta! Ja sam poput pastira koji je, preuzevši na sebe ispašu stada, bio dovoljno nepažljiv da otjera svoje ovce na rub provalije, a zatim je u očajavati kako ih ponovno spustiti. Faraon je iza mog stada Izrael, na jugu je Baal-cefon, na sjeveru Midgol, a ispred nas more se prostire. Ti znaš, Gospode, da je to iznad ljudskih snaga i ljudska izmišljotina kako bi se prevladale poteškoće koje nam stoje na putu. Samo ti je posao nabave izbavljenja za ovu vojsku, koja je napustila Egipat po tvom dogovoru. Očajavamo zbog sve druge pomoći ili uređaja, a pribjegavamo samo svojoj nadi u Tebe. Ako je ikakav bijeg moguć, nadamo se Tvojoj providnosti da nam to učini. "Takvim je riječima Mojsije i dalje gorljivo molio Boga da pruži pomoć Izraelu u njihovim potrebama. Ali Bog je prekinuo njegovu molitvu, rekavši: "Mojsije, moja su djeca u nevolji - more blokira put pred njima, neprijatelj je u potjeri za njima, a ti stojiš ovdje i moliš. Ponekad je duga molitva dobra, ali ponekad bolje je biti kratak. Ako bih skupio vode na jedno mjesto i pustio da se suho pojavljuje za Adama, jednog čovjeka, zar ne bih smio učiniti isto za ovu svetu skupštinu? zbog zasluga Abrahama, koji je bio spreman da mi žrtvuje svog sina Izaka i zbog Moga obećanja Jakovu. Sunce i mjesec svjedoci su da ću cijepati more za sjeme djece Izraelove, koji zaslužuju Moju pomoć što su me bespogovorno krenuli u pustinju.Učini li samo da se pobrineš da oni napuste svoju zlu misao o povratku u Egipat, i tada neće biti potrebno obratiti se Meni i preklinjati Moju pomoć. " Mojsije je, međutim, još uvijek bio jako zabrinut zbog Samaela, koji nije odustao od iznošenja optužbi pred Bogom protiv Izraela još od egzodusa iz Egipta. Gospodin je usvojio isti postupak u postupanju s tužiteljem kao i iskusni pastir, koji se u trenutku prebacivanja ovaca preko potoka suočio s vukom grabljivicom. Pastir je bacio jakog ovna na vuka, a dok su se dvojica uključila u borbu, ostatak jata odnijeli su preko vode, a onda se pastir vratio i oduzeo mu vukov navodni plijen. Samael je rekao Gospodinu: "Do tog su vremena djeca Izraelova bila štovatelji idola, a ti sada predlažeš tako veliku stvar kao da im dijeliš more?" Što je Gospodin učinio? Predao je Joba Samaelu, rekavši: "Dok se bavi Jobom,Izrael će proći kroz more neozlijeđen i čim se nađu na sigurnom, spasit ću Joba iz ruku Samaela. " Osim toga, Izrael je imao i druge anđeoske protivnike. Uzza, tutorski anđeo Egipćana, pojavio se pred Bogom i rekao: "Gospodaru svijeta! Imam odijelo s ovim narodom koji si izveo u Egipat. Ako ti se čini dobro, pusti njihovog anđela Mihaela pojaviti se i boriti se sa mnom prije Tebe. " Gospodin je pozvao Michaela, a Uzza je iznio svoje optužbe protiv Izraela: "Gospodaru svijeta! Ti si odredio ovaj narod Izraela koji je u ropstvu mog naroda, Egipćana, u razdoblju od četiristo godina. Ali oni su nad njima gospodarili samo osamdeset i šest godina, pa vrijeme njihovog odlaska još nije stiglo. Ako je to po tvojoj volji, daj mi dopuštenje da ih odvedem natrag u Egipat, da nastave u ropstvu tristo i preostalo četrnaest godina,i ispuni se riječ Tvoja. Kao što si Ti nepromjenjiv, tako neka i Tvoja odredba bude nepromjenjiva! " Michael je šutio, jer nije znao kako kontrolirati ove riječi, i činilo se kao da je Uzza dobio njegovu tužbu. Ali sam Gospodin zagovarao je stvar Izraela i rekao Uzzi: "Dužnost služenja svom narodu položena je na moju djecu samo zbog nepristojne riječi koju je izgovorio Abraham. Kad sam mu razgovarao, rekavši: Gospodin koji te izveo iz Ura Kaldejskog da ti da ovu zemlju u nasljedstvo ", odgovorio je," po čemu ću znati da ću je naslijediti? " Zato sam mu rekao: 'Tvoje će potomstvo biti stranac.' Ali pred Mnom je dobro poznato i očito da su oni bili "stranci" od dana Isaakova rođenja i, računajući odatle, proteklo je razdoblje od četiristo godina, a vi nemate više pravo držati Moju djecu u ropstvu . " MORO SE PODIJELILO Bog je rekao Mojsiju, rekavši: "Zašto stojiš ovdje i moliš se? Molitva moje djece predvidjela je tvoju. Jer ti ne treba ništa učiniti nego podići svoj štap i ispružiti ruku nad morem i podijeliti ga." Mojsije je odgovorio: "Ti mi zapovijedaš da razdijelim more i usred njega ogolim suho tlo, a ipak si sam odredio da se pijesak postavi za granice mora." I opet je Bog rekao Mojsiju: "Nisi pročitao početak Tore. Ja, da, jesam, rekao sam:" Neka se vode pod nebom skupe na jedno mjesto i neka se suha zemlja pojavi ", i u to sam vrijeme postavio uvjet da se vode podijele pred Izraelom. Uzmi štap koji sam ti dao i idi prema moru po Mojem zadatku i govori ovako: 'Ja sam glasnik kojeg je poslao Stvoritelj svijeta! Otkrij svoje putove, o more, za Moju djecu, da prođu kroz tebe po suhom. '" Mojsije se obratio moru onako kako mu je Bog naložio, ali ono je odgovorilo: "Neću postupiti prema tvojim riječima, jer ti si samo muškarac rođen od žene, a osim toga, čovječe, stariji sam od tebe tri dana. jer ja sam rođen treći dan stvaranja, a ti šesti. " Mojsije nije izgubio vrijeme, nego je Bogu vratio riječi koje je more izgovorilo, a Gospodin je rekao: "" Mojsije, što gospodar radi sa nepopustljivim slugom? "" Tuče ga motkom ", rekao je Mojsije." ovako! "naredio je Bog." Podigni svoj štap i ispruži ruku nad morem i podijeli je. " Na to je Mojsije podigao svoj štap - štap stvoren na samom početku svijeta, na kojem su običnim slovima urezani veliko i uzvišeno Ime, imena deset pošasti nanesenih Egipćanima i imena tri oca, šest majki i dvanaest Jakovljevih plemena. Taj je štap podigao i ispružio nad morem. More je, međutim, nastavilo sa svojom izopačenošću i Mojsije je preklinjao Boga da mu izravno zapovijedi. Ali Bog je to odbio, rekavši: "Da zapovjedim moru da se podijeli, ono se više nikada neće vratiti na svoje nekadašnje imanje. Stoga, prenesite li mu Moju zapovijed da se zauvijek ne isušuje. Ali pustit ću privid moje snage te prati, i to će natjerati na njegovu poslušnost. " Kad je more vidjelo Božju snagu s desne strane Mojsija, obratio se zemlji govoreći: "Napravite mi šuplja mjesta da se u njima sakrijem pred Gospodinom svega stvorenog, blagoslovljen bio On." Primijetivši strahote od mora, Mojsije mu je rekao: "Cijeli dan razgovarao sam s tobom po nalogu Svetoga, koji je želio da se podijeliš, ali ti si odbio poslušati moje riječi; čak i kad sam pokazao ti moj štap,ostao si tvrdoglav. Što se sada dogodilo kad ti preskočiš odatle? "More je odgovorilo:" Bježim, ne pred tobom, nego pred Gospodarom svega stvorenog, da se Njegovo Ime uveliča po svoj zemlji. "I vodama Crvenog mora podijeljeni, i to ne sami, već sve vode na nebu i na zemlji, u bilo kojoj posudi, u cisternama, u bunarima, u špiljama, u bačvama, u vrčevima, u šalicama za piće i u čašama, i nijedna od ovih vode su se vraćale na svoje nekadašnje imanje sve dok Izrael nije prošao morem po suhom.ali sve vode na nebu i na zemlji, u bilo kojoj posudi, u cisternama, zdencima, pećinama, bačvama, vrčevima, šalicama za piće i čašama, i nijedna od tih voda nije se vratila na svoje nekadašnje imanje sve dok Izrael je prošao morem po suhom.ali sve vode na nebu i na zemlji, u bilo kojoj posudi, u cisternama, zdencima, pećinama, bačvama, vrčevima, šalicama za piće i čašama, i nijedna od tih voda nije se vratila na svoje nekadašnje imanje sve dok Izrael je prošao morem po suhom. Anđeo Gabriel bio je željan utopiti Egipćane tijekom iste noći, ali Bog mu je naredio da pričeka rano sljedeći dan, do sata jutarnje straže, kada se Abraham spremio krenuti u žrtvu svoga sina. Gabriel je, međutim, uspio zaustaviti uzburkanu vodu koja se spremala preplaviti Izrael. Do vodenog zida s desne strane pozvao je: "Pazite se Izraela, koji će primiti zakon na vrijeme da dođe s desne strane Gospodnje", i okrećući se vodenom zidu s lijeve strane, rekao je, " Pazite se Izraela, koji će s vremenom namotati filakterije oko lijeve ruke. " Voda iza je opomenuo: "Čuvajte se Izraela, koji će pustiti Zizite da padnu na njihova leđa na vrijeme", a na vodu koja se nadvila ispred njih pozvao je: "Čuvaj se Izraela,koji na svojim tijelima nose znak saveza. " Bog je učinio da se more vrati natrag jakim istočnim vjetrom, vjetrom kojeg se uvijek koristi kad kažnjava narode. Isti istočni vjetar donio je potop; položila je babilonsku kulu u ruševine; trebalo je uzrokovati uništenje Samarije, Jeruzalema i Tira; i to će u budućnosti biti instrument za kažnjavanje Rima pijanog od zadovoljstva; a isto tako se grešnici u Geheni kažnjavaju pomoću istočnog vjetra. Cijelu noć Bog je uspio puhati iznad mora. Kako bi spriječio neprijatelja da nanese štetu Izraelcima, Egipćane je zaogrnuo dubokom tamom, tako neprobojnom da se to osjećalo, a nitko se nije mogao pomaknuti ili promijeniti njegovo držanje. Onaj tko je sjedio kad je pao, nije mogao ustati sa svog mjesta, a onaj koji je stajao nije mogao sjesti. Ipak, Egipćani su mogli vidjeti da su Izraelci bili okruženi jarkom svjetlošću,i uživali su u banketu tamo gdje su stajali, a kad su pokušali ubrzati strelice i strijele protiv njih, projektile je sustigao oblak i anđeli koji su lebdjeli između dva tabora, a Izraelu nije naštetila. PROLAZ KROZ CRVENO MORE Ujutro nakon noći bogate događajima, iako more još nije postalo suho, Izraelci su, puni pouzdanja u Boga, bili spremni baciti se u njegove vode. Plemena su se međusobno borila za čast da prva skoče. Ne očekujući ishod rječite svađe, izletjelo je pleme Benjamin, a judejski su se knezovi toliko razbjesnili što su lišeni prvenstva u opasnosti da su zasuli Benjaminove kamenjem. Bog je znao da su Judejci i Benjaminovci bili animirani hvalevrijednom svrhom. Oni poput ostalih željeli su samo uveličati Ime Božje, a On je nagradio oba plemena: u Benjaminovom udjelu Shekinah je nastanila svoje prebivalište, a Izraelov kraljevski sastav dodijeljen je Judi. Kad je Bog vidio dva plemena u morskim valovima, pozvao je Mojsija i rekao: "Ljubljeni moji prijeti da se utopi, a vi stojite i molite se. Dajte Izraelu da ide naprijed i podignete svoj štap nad more i podijelite ga. " Tako se to dogodilo, a Izrael je prošao kroz more sa svojim rascjepom vode u dvojici. Podjela mora bila je tek prvo od deset čuda povezano s prolaskom Izraelaca kroz njega. Ostali su bili da su se vode sjedinile u svod iznad njihovih glava; otvorilo se dvanaest putova, po jedan za svako pleme; voda je postala prozirna poput stakla i svako je pleme moglo vidjeti ostala; tlo pod nogama bilo je suho, ali se pretvorilo u glinu kad su ga Egipćani nagazili; zidovi vode pretvorili su se u stijene, na koje su Egipćani bačeni i srušeni na smrt, dok su prije nego što su Izraelci utažili žeđ; i, konačno, deseto čudo bilo je da se ta pitka voda zagušila u srcu mora čim su zadovoljili svoje potrebe. A bilo je i drugih čuda. More je Izraelcima dalo sve što su njihova srca poželjela. Ako je dijete plakalo dok je ležalo u naručju majke, trebalo je samo pružiti ruku i počupati jabuku ili neko voće i utišati je. Vode su bile nagomilane do visine od šesnaest stotina kilometara i mogli su ih vidjeti svi narodi na zemlji. Veliko čudo Izraelovog prolaska kroz more dogodilo se u nazočnosti tri Oca i šest Majki, jer ih je Bog izveo iz njihovih grobova na obale Crvenog mora, kako bi bili svjedoci čudesnih djela učinjenih u ime njihove djece. Divna poput čuda koja su bila povezana s spašavanjem Izraelaca iz morskih voda, ni ona koja su se dogodila kad su se Egipćani utopili nisu bila ništa manje značajna. Prije svega, Bog se osjećao pozvanim da brani Izraelovu stvar pred Uzzom, egipatskim anđelom, koji nije dopustio da njegov narod propadne u morskim vodama. Pojavio se na licu mjesta baš u trenutku kad je Bog htio utopiti Egipćane, i rekao je: "Gospodaru svijeta! Pozvan si pravedan i uspravan, a pred Tobom nema krivice, zaborava, poštovanja ljudi Zašto onda želiš da moja djeca stradaju u moru? Možeš li reći da su se moja djeca utopila ili ubila niti jedno tvoje? Ako je to zbog strogog ropstva koje su moja djeca nametnula Izraelu, onda razmisli da su Tvoja djeca primila plaću,u tome što su im uzeli svoje srebrne i zlatne posude. " Tada je Bog sazvao sve članove svoje nebeske obitelji i obratio se anđeoskim hostijama: "Sudite u istini između Mene i Uze, anđela Egipatskog. Prvo sam nanio glad njegovom narodu i odredio Moj prijatelj Josip nad njima, koji ih je spasio svojom pronicljivošću, i svi su postali njegovi robovi. Tada su moja djeca sišla u svoju zemlju kao stranci, kao posljedica gladi, i učinili su da djeca Izraelova strogo služe u svima na svijetu postoji naporan rad. Zastenjali su zbog svoje gorke službe i njihov krik se obratio meni, a ja sam poslao Mojsija i Arona, svoje vjerne glasnike, faraonu. Kad su došli pred egipatskog kralja, govorili su mu: 'Ovako je rekao Gospodin, Bog Izraelov, pusti narod moj da mi priredi gozbu u pustinji.'U nazočnosti kraljeva Istoka i Zapada grešnik se počeo hvaliti govoreći: 'Tko je Gospodin da poslušam njegov glas i pustim Izrael? Zašto On ne dolazi prije mene, poput svih kraljeva svijeta, i zašto mi ne donosi dar poput ostalih? Ovog Boga o kojem govorite, ja ga uopće ne poznajem. Pričekajte i dopustite mi da pretražim svoje popise i vidim mogu li pronaći njegovo ime. ' Ali njegove su sluge rekle: 'Čuli smo da je On sin mudrih, sin drevnih kraljeva.' Tada je faraon pitao moje glasnike: 'Kakva su djela ovog Boga?' a oni odgovoriše: 'On je Bog bogova, Gospodar gospodara, koji je stvorio nebo i zemlju.' Ali faraon je posumnjao u njihove riječi i rekao je: 'Nema Boga na cijelom svijetu koji osim mene može izvršiti takva djela, jer sam se ja stvorio,i napravio sam rijeku Nil. ' Budući da me je tako porekao, poslao sam na njega deset pošasti i bio je prisiljen pustiti Moju djecu. Ipak, usprkos svemu, nije stao sa svojih opakih puteva i pokušao ih je vratiti pod svoje ropstvo. Sad, videći sve što mu se dogodilo i da Me neće priznati Bogom i Gospodinom, zar ne zaslužuje da se utapa u moru sa svojom vojskom? " Obitelj Nebeska zazvala je kad je Gospodin završio svoju obranu: "Imaš svako pravo da ga utopiš u moru!" Uzza je čuo njihovu presudu i rekao: "Gospodaru svih svjetova! Znam da moj narod zaslužuje kaznu koju si odredio, ali neka Tebi udovolji da postupaš s njima u skladu s Tvojim svojstvom milosti i sažališ se nad njima." djelo Tvojih ruku, jer je milost Tvoja nad svim Tvojim djelima! " Gotovo je Gospod popustio Uzzinim molitvama, kad je Michael dao Gabrielu znak da ga je ludo brzo odvezao u Egipat i odatle donio ciglu za koju je hebrejsko dijete korišteno kao minobacač. Držeći ovaj inkriminirajući predmet u svom imetku, Gabriel je zakoračio u prisutnost Boga i rekao: "Gospodaru svijeta! Hoćeš li imati suosjećanja s prokletom nacijom koja je tako okrutno poklala tvoju djecu?" Tada se Gospodin okrenuo od svog svojstva milosrđa, i sjeo na svoje prijestolje pravde, odlučio je utopiti Egipćane u moru. Prvi nad kojim je izvršena presuda bio je Anđeo Egipat-Uzza bačen u more. Slična sudbina zadesila je i Rahabu, Anđela mora, sa svojim domaćinima. Rahab se založila pred Bogom u ime Egipćana. Rekao je: "Zašto bi utopio Egipćane? Dovoljno je Izraelcima da si ih spasio iz ruke njihovih gospodara." Na to je Bog zadao Rahabi i njezinoj vojsci udarac, pod kojim su zateturali i pali mrtvi, a zatim je bacio njihova leševa u more, odakle je i imao neugodan miris. UNIŠTENJE EGIPATA U trenutku kad su posljednji Izraelci izašli iz morskog dna, prvi od Egipćana kročio je u njega, ali u istom trenutku vode su se vratile na svoje osvojeno mjesto i svi su Egipćani stradali. Ali utapanje nije bila jedina kazna koju im je Bog odredio. Poduzeo je temeljitu kampanju protiv njih. Kad se faraon spremao da progoni Izraelce, pitao je svoju vojsku koja je od sedlastih zvijeri najbrži trkač, onu koju će upotrijebiti, a oni su rekli: "Nema brže od tvoje kobasice kobilice, čiju sličnost nema nigdje u svijetu." U skladu s tim, faraon je uzjahao kobilu i progonio Izraelce prema moru. I dok je faraon raspitivao svoju vojsku o najbržoj životinji na uzdizanje, Bog je ispitivao anđele o najbržem stvorenju koje bi koristilo na štetu faraona. A anđeli odgovoriše: "Gospodaru svijeta! Sve je Tvoje i sve je Tvoje ručno djelo. Ti dobro znaš i to se očituje pred Tobom,da među svim tvojim stvorenjima nema niti jednog takvog brzog kao vjetar koji dolazi ispod prijestolja slave tvoje ", i Gospodin je brzo poletio na krilima vjetra. Anđeli su sada napredovali kako bi podržali Gospodina u Njegovom ratu protiv Egipćana. Neki su donijeli mačeve, neki strijele, a neki koplja. Ali Bog ih je otjerao, rekavši: "Odlazi! Ne treba mi pomoć!" Gospodin je na strelice koje je faraon gađao prema sinovima Izraelovim odgovorio vatrenim strelicama usmjerenim protiv Egipćana. Faraonova je vojska napredovala blistavim mačevima, a Gospod je poslao munje koje su zbunile Egipćane. Faraon je dobacio projektile, a Gospodin je ispustio tuču i vatreni ugljen protiv njega. Trubama, vrećama i rogovima Egipćani su izvršili napad, a Gospod je zagrmio na nebesima, a Svevišnji izgovorio svoj glas. Uzalud su Egipćani marširali naprijed u uređenom bojnom nizu; Gospodin ih je lišio njihovih standarda i bili su bačeni u divlju zbunjenost. Da bi ih namamili u vodu,Gospodin je pustio vatrene stijene da isplivaju na more, a egipatski konji slijedili su ih, svaki s jahačem na leđima. Sada su Egipćani pokušali pobjeći u svoju zemlju na svojim kočijama koje su vukle mazge. Kao što su se prema Izraelovoj djeci ponašali na način suprotan prirodi, tako se i Gospodin ponašao prema njima sada. Nisu mazge vukle kočije, već su kola, iako im je vatra nebesa progutala kotače, ljude i zvijeri odvukli u vodu. Kočije su bile natovarene srebrom, zlatom i svim vrstama skupih stvari, koje rijeka Pishon, dok teče iz Raja, spušta u Gihon. Odatle blago pluta u Crveno more, a uz njegove vode bacalo se u egipatska kola. To je bila želja Izraela, i zbog toga je On natjerao kola da se spuste u more, a more ih je pak izbacilo na suprotnu obalu, pod noge Izraelaca. I Gospod se borio protiv Egipćana također stupom oblaka i stupom vatre. Prva je zemlju učinila mutnom, a blato je drugo zagrijalo do točke vrenja, tako da su papci konja pali s nogu i nisu mogli ni s mjesta krenuti. Muka i mučenje koje je Bog doveo nad Egipćanima na Crvenom moru nanijeli su im daleko bolniju bol od pošasti koju su pretrpjeli u Egiptu, jer ih je na moru predao u ruke Anđela uništenja koji su ih mučili nesmiljeno. Da Bog nije Egipćane obdario dvostrukim dijelom snage, ni trenutka ne bi mogli podnijeti bol. Posljednja presuda izvršena nad Egipćanima odgovarala je zlim namjerama koje su tri različite strane među njima gajile protiv Izraela kad su krenuli u potjeru za svojim oslobođenim robovima. Prva stranka je rekla: "Vratit ćemo Izrael u Egipat;" drugi je rekao: "Ogolit ćemo ih", a treći je rekao: "Sve ćemo ih pobiti." Gospodin je udahnuo na prvu svojim dahom, a more ih je prekrilo; drugu je zabavu potresao u more, a treću je bacio u dubinu ponora. Bacio ih je dok se leća trese gore-dolje u loncu; gornji su napravljeni da padaju na dno, donji lete na vrh. To su bila iskustva Egipćana. I još gore, prvo su jahač i njegova zvijer izbacili visoko u zrak, a onda njih dvojica zajedno,jahač koji je sjedio na leđima zvijeri, bačen je na dno mora. Egipćani su se nastojali spasiti od mora prizivajući čari, jer su bili veliki mađioničari. Od deset magijskih mjera dodijeljenih svijetu, uzeli su devet za sebe. I doista, uspjeli su trenutno; pobjegli su iz mora. Ali odmah je more u sebi reklo: "Kako mogu dopustiti da mi se uzme zalog koji mi je povjerio Bog?" I voda jurnu za Egipćanima i povuče natrag svakog od njih. Među Egipćanima bila su i dva mađioničara Jannes i Jambres. Napravili su sebi krila, kojima su poletjeli do neba. Također su rekli faraonu: "Ako je sam Bog to učinio, ne možemo ništa učiniti. Ali ako je ovo djelo prepušteno Njegovom anđelu, tada ćemo potresati njegove poručnike u more." Odmah su nastavili koristiti svoje čarobne prilike, pri čemu su odvukli anđele dolje. Oni su zavapili Bogu: "Spasi nas, Bože, jer vode su ušle u našu dušu! Izgovori riječ svoju zbog koje će se čarobnjaci utopiti u moćnim vodama." A Gabriel zavapi Bogu: "Veličinom slave svoje razbij svoje protivnike na komade." Bog je nakon toga naredio Michaelu da ode i izvrši presudu nad dvojicom mađioničara. Arhanđeo je Jannesa i Jambrea uhvatio za pramenove njihove kose,i razbio ih je o površinu vode. Tako su svi Egipćani utopljeni. Samo je jedan pošteđen - sam faraon. Kad su djeca Izraela digla glas da na obalama Crvenog mora zapjevaju pjesmu hvale Bogu, faraon je to začuo dok su ga valovi gurali amo-tamo, a on je prstom pokazao prema nebu i zazvao: " Vjerujem u Tebe, Bože! Pravedan si, a ja i Moj narod smo zli, i sada priznajem da nema boga na svijetu pored Tebe. " Bez trenutka odgađanja, Gabriel se spustio i položio željezni lanac oko faraonovog vrata i, držeći ga sigurno, obratio mu se ovako: "Zlikovče! Jučer si rekao: 'Tko je Gospodin da ga poslušam?' a sada kažeš: 'Gospod je pravedan.' "Time ga je pustio da padne u morske dubine,i tamo ga je mučio pedeset dana kako bi mu obznanio silu Božju. Na kraju vremena postavio ga je za kralja velikog grada Ninive, a nakon proteka mnogih stoljeća, kad je Jona došao u Ninivu, i prorekao rušenje grada zbog zla koje su ljudi učinili, bio je faraon koji se, zahvaćen strahom i terorom, pokrio kostrijetom i sjeo u pepeo, vlastitim je ustima objavio i objavio ovaj dekret kroz Ninivu: "Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado ne kušaju ništa; neka nemojte hraniti niti piti vodu, jer znam da pored njega nema boga na cijelom svijetu, sve su njegove riječi istina i svi su sudovi istiniti i vjerni. "a nakon proteka mnogih stoljeća, kada je Jona došao u Ninivu i prorekao rušenje grada zbog zla koje su ljudi učinili, faraon je bio, zahvaćen strahom i strahom, prekrio se kostrijetom i sjeo u pepelom i vlastitim ustima proglasio i objavio ovu uredbu kroz Ninivu: "Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado ne kušaju ništa; neka ne hrane i ne piju vodu; jer znam da pored njega nema boga u svemu svijetu, sve su Njegove riječi istina, a svi Njegovi sudovi istiniti i vjerni. "a nakon proteka mnogih stoljeća, kada je Jona došao u Ninivu i prorekao rušenje grada zbog zla koje su ljudi učinili, faraon je bio, zahvaćen strahom i strahom, prekrio se kostrijetom i sjeo u pepelom i vlastitim ustima proglasio i objavio ovu uredbu kroz Ninivu: "Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado ne kušaju ništa; neka ne hrane i ne piju vodu; jer znam da pored njega nema boga u svemu svijetu, sve su Njegove riječi istina, a svi Njegovi sudovi istiniti i vjerni. "i svojim je ustima objavio i objavio ovu uredbu kroz Ninivu: "Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado ne kušaju ništa; neka ne hrane i ne piju vodu; jer znam da pored njega nema boga na cijelom svijetu, sve su Njegove riječi istina i svi su Njegovi sudovi istiniti i vjerni. "i svojim je ustima objavio i objavio ovu uredbu kroz Ninivu: "Neka ni čovjek ni zvijer, stado ni stado ne kušaju ništa; neka ne hrane i ne piju vodu; jer znam da pored njega nema boga na cijelom svijetu, sve su Njegove riječi istina i svi su Njegovi sudovi istiniti i vjerni. " Faraon nikada nije umro i nikada neće umrijeti. Uvijek stoji na portalu pakla i kad uđu kraljevi naroda, odmah im obznani Božju snagu, ovim riječima: "O, budale! Zašto niste naučili znanje od mene? Ja sam zanijekao Gospodina Boga i on je na mene nanio deset pošasti, poslao me na dno mora, tamo me zadržao pedeset dana, tada me pustio i odgojio. Tako da nisam mogao ne vjerovati u Njega. " Bog je učinio da Egipćani budu isprani na obalu u njihovoj smrtnoj borbi. Za to su postojala četiri razloga. Izraelci nisu smjeli reći da su, kao što su i sami pobjegli, tako i Egipćani prošli kroz morsku suhoću, samo što su ovi potonuli u drugom smjeru, pa su stoga nestali iz vida. S druge strane, Egipćani nisu smjeli misliti da su se djeca Izraela utopila u moru poput njih samih. Na trećem mjestu, Izraelci su trebali imati za plijen srebro, zlato i druge dragocjene stvari kojima su Egipćani bili okićeni; i konačno, Izraelci su trebali uživati u zadovoljstvu kad vide kako njihovi neprijatelji trpe. Prstom bi ih mogao ukazivati jedan po jedan, govoreći: "Na ovaj način moj šef zadatka, koji me je tukao onim svojim šakama, koje psi sada grizu,a tamo egipatski, psi žvaću stopala kojima me udario. " Dok su ležali na obali u svojoj posljednjoj agoniji, morali su svjedočiti vlastitom uništenju i pobjedi Izraelaca, a gledali su i patnju svoje braće koja su ostala iza Egipta, jer je Bog izlio svoju kaznu na čitav ljudi, bilo u Egiptu ili na Crvenom moru. Što se tiče leševa uz morske obale, oni nisu ostali nepokopani, zemlja ih je progutala, kao nagradu što je faraon priznao pravdu kazne koja je izrečena kralju i ljudima. Prije nego što su njihova tijela bila zbrinuta na ovaj način, došlo je do svađe između zemlje i mora. More je reklo zemlji: "Uzmi k sebi svoju djecu", a zemlja je uzvratila: "Čuvaj one koje si ubio." More je oklijevalo da učini kako je zemlja zapovijedala,iz straha da će ih Bog zahtijevati natrag na sudnji dan; a zemlja je oklijevala jer se s užasom sjećala prokletstva koje joj je izrečeno zbog usisavanja Abelove krvi. Tek nakon što se Bog zakleo i zakleo, da je neće kazniti zbog primanja leševa Egipćana, zemlja bi ih progutala. PJESMA NA MORU Moć je vjera, jer je duh Božji došao na Izraelce kao nagrada za njihovo povjerenje u Boga i u Njegovog slugu Mojsija; i upravo su u tom uzvišenju pjevali Gospodinu pjesmu koja ga je potaknula da oprosti sve njihove grijehe. Ova je pjesma bila druga od devet pjesama koje su tijekom povijesti Izraela pjevale svome Bogu. Okupili su se kako bi prvi otpjevali u Egiptu, one noći kad su bili oslobođeni iz zatočeništva; druga im je bila pjesma trijumfa uz Crveno more; treći, kad je bunar nikao u pustinji; Mojsije je pjevao četvrti prije svoje smrti; peta je bila Joshuina pjesma nakon pobjede nad petoricom amoritskih kraljeva; Deborah i Barak pjevali su šestu kad su osvojili Sisera; sedmi je bio Davidov psalam zahvalnosti Bogu za njegovo izbavljenje iz ruke svih njegovih neprijatelja;osma je bila Salomonova pjesma na posveti Hrama; deveti Jošafat je pjevao dok je, uzdajući se u Boga, išao u borbu protiv Moabaca i Amonaca. Međutim, deseta i posljednja pjesma bit će ta velika i moćna pjesma, kada će Izrael trijumfalno povisiti glas u budućem izbavljenju, jer će to biti konačno izdanje Izraela za sva vremena. Kad se Izrael pripremio da pohvali Boga što ih je izbavio od razaranja u Crvenom moru, Bog, da pokaže svoje priznanje izraelskog ispunjenja znaka Abrahamovog saveza, zapovjedi anđelima koji su došli da intoniraju njihovu pjesmu, pričekajte: "Neka Moja djeca prva pjevaju ", rekao je. Ovaj incident s anđelima sličan je priči o kralju kojemu je, po povratku iz pobjedničkog pohoda, rečeno da su njegov sin i njegov sluga čekali s vijencima u rukama i pitali tko bi ga trebao prvo okruniti. Kralj je rekao: "O, budale, na pitanje treba li moj sluga hodati prije moga sina! Ne, neka moj sin bude prvi!" Ovo je bio drugi put da su se anđeli morali povući prije Izraela. Kad je Izrael stajao uz Crveno more, pred njima valovite vode, a iza njih domaćini Egipta, tada su se pojavili i anđeli kako bi pjevali svoju svakodnevnu pjesmu hvale Gospodinu, ali Bog ih je pozvao: "Ne držite! Moja su djeca u nevolji, a vi biste pjevali! " Ali čak i nakon što su muškarci dovršili svoju pjesmu, anđelima još nije bilo dato da povise glas, jer nakon što su muškarci slijedili Izraelske žene, a tek tada je došao red na anđele. Tada su počeli mrmljati i pitali: "Nije li dovoljno što su nas muškarci prethodili? Hoće li i žene doći prije nas?" Ali Bog je odgovorio: "Koliko god sigurno živjeli, tako je i to." Isprva je Izrael zatražio od svog vođe Mojsija da započne pjesmu, ali on je to odbio rekavši: "Ne, vi ćete je započeti, jer je veći znak časti biti hvaljen od mnoštva negoli jedan." Ljudi su odmah zapjevali: "Veličat ćemo Vječnog, jer On nam je pokazao znakove i znakove. Kad su Egipćani donijeli dekret protiv nas i rekli:" Svakoga sina koji se rodi bacit ćete u rijeku ", naše majke otišao u polje i usnuo si san da padne na njih, i oni su nas rodili bez ikakve boli, a anđeli su sišli s Neba, oprali nas i pomazali i obukli u raznobojnu svilenu odjeću i smjestili u naš ruke dvije kvržice, jednu od maslaca i jednu od meda. Kad su se naše majke probudile i vidjele kako smo se oprali, pomazali i obukli u svilu, tada su Te pohvalili i rekli: 'Hvaljen Bog koji svoju milost i svoju trajnu ljubav nije okrenuo od sjemena našega oca Abrahama; i sad gle! oni su u tvojoj ruci, učini s njima kako hoćeš. ' I oni odoše. Kad su nas Egipćani vidjeli, prišli su da nas ubiju, ali Ti si u svojoj velikoj milosti naredio da nas zemlja proguta i smjesti na drugo mjesto, gdje nas Egipćani nisu vidjeli, i eto! na taj si nas način spasio od njihove ruke. Kad smo odrasli, odlutali smo u trupama do Egipta, gdje je svaki prepoznao svoje roditelje i svoju obitelj. Sve ovo što si učinio za nas, zato ćemo pjevati o Tebi. "ali Ti si u svojoj velikoj milosti naredio da nas zemlja proguta i smjesti na drugo mjesto, gdje nas Egipćani nisu vidjeli, i eto! na taj si nas način spasio od njihove ruke. Kad smo odrasli, odlutali smo u trupama do Egipta, gdje je svaki prepoznao svoje roditelje i svoju obitelj. Sve ovo što si učinio za nas, zato ćemo pjevati o Tebi. "ali Ti si u svojoj velikoj milosti naredio da nas zemlja proguta i smjesti na drugo mjesto, gdje nas Egipćani nisu vidjeli, i eto! na taj si nas način spasio od njihove ruke. Kad smo odrasli, odlutali smo u trupama do Egipta, gdje je svaki prepoznao svoje roditelje i svoju obitelj. Sve ovo što si učinio za nas, zato ćemo pjevati o Tebi. " Na to je Mojsije rekao: "Zahvalili ste se Svetom, blagoslovljen neka je, i neću hvaliti njegovo ime, jer i meni je pokazao znakove i znakove. Gospodin je moja snaga i moja pjesma, i On je postao moje spasenje; On je moj Bog, i ja ću ga pripremiti i prebivalište; Bog moga oca i uzvisit ću ga. " Pjesma uz Crveno more bila je Mojsijeva pjesma koliko i čitav Izrael, jer je veliki vođa računao kao ne manje od svih ostalih Izraelaca zajedno, a osim toga, stvorio je i velik dio pjesme. Na osnovu duha Božjeg koji ih je posjedovao dok su pjevali, Mojsije i narod međusobno su se nadopunjavali, tako da su ljudi, čim je Mojsije izgovorio pola stiha, ponovili i drugi dopunski dio povezali s njim. Tako je Mojsije započeo s pola stiha: "Pjevat ću Gospodinu jer je slavno trijumfirao", na što su ljudi odgovorili: "Konja i njegova jahača bacio je u more." I na taj se način razvila cijela pjesma. Ali ne samo odrasli koji su sudjelovali u ovoj pjesmi, čak su i odojci ispustili majčine grudi kako bi se pridružili pjevanju; da, čak su se i zametci u maternici pridružili melodiji, a glasovi anđela nadimali su pjesmu. Bog je toliko razlikovao Izrael tijekom prolaska kroz Crveno more, da su čak i djeca vidjela Njegovu slavu, da, čak je i robinja vidjela više Božje prisutnosti uz Crveno more nego što je prorok Ezekiel ikad smio vidjeti. Pjesmu su zatvorili riječima: "Postavimo krunu slave na glavu našega Izbavitelja, koji trpi da sve propadne, ali ne propada sam, koji sve mijenja, već je sam nepromijenjen. Njegova je dijadema suvereniteta, jer On je Kralj kraljeva na ovome svijetu, a Njegov je suverenitet svijeta koji dolazi; Njegov je i bit će Njegov u cijeloj vječnosti. " Na to je Mojsije rekao Izraelu: "Vidjeli ste sve znakove, sva čuda i djela slave koja je Sveti, blagoslovljen bio, učinio za vas, ali još će više učiniti za vas na budućem svijetu; jer ne kao i ovaj svijet, svijet je ahiretski, jer u ovom svjetskom ratu i patnji vladaju zle sklonosti, Sotona i Anđeo smrti, ali u budućnosti neće biti ni patnje ni neprijateljstva,ni Sotona ni Anđeo smrti, ni stenjanje ni ugnjetavanje, ni zla sklonost. " Kao što su Mojsije i rasa koja je s njim odlutala iz Egipta pjevali pjesmu Gospodinu kraj Crvenog mora, tako će i oni pjevati u budućem svijetu. U budućem svijetu, sve će generacije prolaziti pred Gospodinom i tražit će Ga tko bi trebao prvo intonirati pjesmu hvale, na što će odgovoriti: "U prošlosti je Mojsijeva generacija ponudila meni pjesmu hvale . Neka to učine još jednom i kao što je Mojsije dirigirao pjesmom uz Crveno more, tako će učiniti i u onome svijetu. " I u ostalim aspektima, to će biti na budućem svijetu kakav je bio u vrijeme pjesme uz more. Jer kad je Izrael intonirao pjesmu hvale, Bog je obukao svečanu halju na kojoj su bila izvezena sva obećanja za sretnu budućnost Izraela. Među njima je bilo napisano: "Tada će svjetlost tvoja izbiti kao jutro"; "Tada su rekli među poganima." Gospodin je učinio velike stvari za njih "i mnoga slična obećanja. Ali kad je Izrael sagriješio, Bog je unajmio svečanu haljinu i neće je obnoviti ili odjenuti do dolaska budućeg svijeta. Nakon što su muškarci dovršili pjesmu, žene su pod vodstvom Miriam pjevale istu pjesmu uz glazbu i ples. Izraelci su imali savršenu vjeru da će im Bog činiti čuda i djela slave, stoga su se opskrbili timblima i frulama kako bi im mogli pri ruci proslaviti očekivana čuda. Tada je Miriam rekla ženama: "Pjevajmo Gospodinu, jer snaga i uzvišenost su Njegovi; On gospodari nad njima i zamjera predusretljivosti. Bacio je faraonske konje i kočije u more i utopio ih, jer su opaki Faraon je u svojoj pretpostavci progonio Božji narod, Izrael. " UŽASNA PUSTINJA Kao što je Izrael pokazao smrknutost i nedostatak vjere pri približavanju moru, tako su to učinili i kad su ga napustili. Jedva da su vidjeli da su Egipćani smrtno stradali u morskim vodama, kad su razgovarali s Mojsijem, i rekli: "Bog nas je izveo iz Egipta samo da bi nam dao pet žetona: Daj nam bogatstvo Egipta, pusti nas hodajte u oblacima slave, da nam iscijepite more, da se osvetimo Egipćanima i da mu pustimo da mu pjevamo pjesmu hvale. Sad kad se sve to dogodilo, vratimo se u Egipat. " Mojsije odgovori: "Vječni je rekao: 'Egipćane koje ste danas vidjeli, neće ih više vidjeti zauvijek.'" Ali ljudi još nisu bili zadovoljni i rekao su, "Egipćani su svi mrtvi i stoga se možemo vratiti u Egipat. " Tada je Mojsije rekao: "Sad moraš otkupiti svoj zalog, jer Bog je rekao,'Kad izvedete narod iz Egipta, služit ćete Bogu na ovoj planini.' "Ipak su ljudi ostali svojeglavi i ne obazirući se na Mojsija, krenuli su put Egipta, pod vodstvom idola koje su sa sobom donijeli iz Egipta, pa čak i zadržali tijekom prolaska kroz more. Mojsije ih je samo pukom snagom mogao obuzdati od njihovog grešnog prijestupa. njihova lutanja pustinjom.pa čak i zadržali tijekom njihova prolaska kroz more. Samo pukom silom Mojsije ih je mogao obuzdati od njihovog grešnog prijestupa. Ovo je bilo drugo od deset iskušenja kojima je Izrael iskušavao Boga tijekom lutanja pustinjom.pa čak i zadržali tijekom njihova prolaska kroz more. Samo pukom silom Mojsije ih je mogao obuzdati od njihovog grešnog prijestupa. Ovo je bilo drugo od deset iskušenja kojima je Izrael iskušavao Boga tijekom lutanja pustinjom. Mojsije je morao svladati još jednu poteškoću: more je bacilo mnoštvo dragulja, bisera i drugog blaga koje je pripadalo Egipćanima, utopilo se u njegovim valovima, a Izrael se teško otrgnuo s mjesta koje je donio im je takvo bogatstvo. Mojsije je, međutim, rekao: "Zar doista vjerujete da će vam more i dalje donositi bisere i dragulje?" S mora su prešli u pustinju Shur, užasnu i strašnu divljinu, punu zmija, guštera i škorpiona, koja se protezala na stotine kilometara. Toliko je smrtonosna priroda zmija koje obitavaju u pustinji, da ako jedna od njih samo klizi preko sjene leteće ptice, ptica se raspada u komade. U ovoj se pustinji kralju Shaporu dogodilo sljedeće: Kohortu koju je poslao kroz ovu pustinju progutala je zmija, a ista je sudbina sustigla drugu i treću kohortu. Po savjetu svojih mudraca, zatim je napunio kože životinja vrućim ugljenom umotanim u slamu i dao ih baciti pred zmiju dok joj ne istekne. Tada je to bio dokaz velike izraelske vjere u svog Boga da su poslušali Mojsija i bez žamora i odgađanja krenuli za njim u ovu zastrašujuću pustinju. Stoga ih je Bog nagradio za njihovo povjerenje u Njega, jer zmije i škorpioni ne samo da im nisu naštetili tijekom njihovog dugogodišnjeg boravka u pustinji, već su čak bili i oslobođeni straha od gmazova, čim su zmije vidjevši Izraelce, pokorno legnu na pijesak. Tri dana su marširali pustinjom, ne žaleći se, ali kad im je nestala zaliha vode, ljudi su mrmljali protiv Mojsija govoreći: "Što ćemo piti?" Dok su prelazili kroz Crveno more, opskrbili su se vodom, jer im je, čudom, more teklo slatko; i sada kada je ponuda bila iscrpljena,počeli su izražavati svoje nezadovoljstvo. Ovom su prigodom ponovno izdali svoju malodušnost, jer umjesto da traže savjet od svog vođe Mojsija, počeli su mrmljati protiv njega i protiv Boga, iako trenutno još nisu patili od nedostatka vode. Tako su loše podnijeli test na koji ih je Bog stavio, jer zapravo je samo tlo na koje su kročili imala tekuću vodu ispod sebe, ali toga nisu bili svjesni. Bog je želio vidjeti kako će se ponašati u tim uvjetima.jer je zapravo samo tlo po kojem su gazili, ispod sebe imalo tekuću vodu, ali toga nisu bili svjesni. Bog je želio vidjeti kako će se ponašati u tim uvjetima.jer je zapravo samo tlo po kojem su gazili, ispod sebe imalo tekuću vodu, ali toga nisu bili svjesni. Bog je želio vidjeti kako će se ponašati u tim uvjetima. Ljudi su bili još više ogorčeni jer se njihova radost, kad su ugledali izvore i požurili izvući iz, pretvorila u najveće razočaranje kad su okusili vodu i smatrali je gorkom. Te zabludjele nade bacile su ih duhovno, kao i fizički, i ražalostile ih, ne toliko zbog sebe koliko zbog njihove male djece, čije molbe za vodom nisu mogle slušati bez suza. Neki od nepromišljenih i nestalnih vjera među njima iznijeli su optužbu da im je čak i prijašnja dobrota dodijeljena u korist, ali s ciljem sadašnjosti i mnogo veće prikraćenosti. Oni su govorili da se neprijateljskoj smrti treba tri puta dati prednost nego da je propadne žeđ; jer se mudrim čovjekom brzi i bezbolni odlazak iz života nikako ne može razlikovati od besmrtnosti;međutim, jedina prava smrt je sporo i bolno umiranje, jer strah ne leži u tome što je mrtav, već u umiranju. Dok su se prepustili tim jadikovkama, Mojsije se molio Bogu da oprosti njihovim nesretnim srcima njihove nepristojne riječi i, nadalje, opskrbi opću oskudicu. Mojsije, svjestan nevolje ljudi, nije dugo molio, već je izgovorio svoj zahtjev u nekoliko riječi; i brzo, kao što je molio, uslišana je njegova molitva. Bog mu je zapovjedio da uzme komad stabla lovora, na njega napiše veliko i slavno Božje ime i baci ga u vodu, nakon čega bi voda postala pitka i slatka. Putovi Svetoga, blagoslovljen neka je, razlikuju se od čovjekovih: Čovjek pretvara gorčinu u slatku posredstvom nekih slatkih stvari, ali Bog je gorku vodu preobrazio kroz gorko stablo lovora. Kad je Izrael vidio ovo čudo, zatražili su oproštenje od svog nebeskog Oca i rekli: "Gospodaru svijeta! Zgriješili smo protiv Tebe kad smo gunđali o vodi." Međutim, samo kroz ovo čudo Marah nije postala značajna točka za Izrael, već posebno zato što je tamo Bog dao Izraelu važna shvatanja, poput subote, braka i građanskih zakona, i rekao narodu: "Ako želite poštujte ove zakone, primit ćete još mnogo, Deset zapovijedi, Halakot i Haggadot; međutim, Tora će vam donijeti sreću i život. Ako ćete marljivo nastojati uspravno hodati kroz život,tako da ćete biti čestiti u ophođenju s ljudima, cijenit ću to kao da ste ispunili sve zapovijedi i neću staviti na vas nijednu od onih bolesti koje sam donio u Egipat. Ako, međutim, nećete paziti na Moje zakone i posjetit će vas bolesti, onda ću ja biti vaš liječnik i ozdravit ću, jer čim budete poštivali zakone, bolesti će nestati. " Uzrok nedostatka vode u Marah bio je taj što su ljudi tri dana zanemarivali proučavanje Tore, pa su iz tog razloga proroci i starješine Izraela ustanovili običaj čitanja iz Tore u subotu, u ponedjeljak i četvrtak u javnoj službi, tako da nikad više ne bi mogla proći tri dana bez čitanja Tore. Iz Marah su prešli u Elim. Iz daljine su palme učinile da mjesto izgleda dovoljno privlačno, ali kad su se ljudi približili, opet su bili razočarani; nije bilo više od tri boda i deset palmi, a zaostao je rast uslijed nedostatka vode, jer je, usprkos prisutnosti dvanaest izvora, tlo bilo toliko neplodno i pjeskovito da bunari nisu bili dovoljni zalijevati ga. Ovdje se opet pokazuje čudesan Božji zagovor u korist Izraelove sudbine, jer je oskudna zaliha vode u Elimu, koja je jedva bila dovoljna za sedamdeset palmi, zadovoljila šezdeset mirijada lutajućih ljudi koji su ondje boravili nekoliko dana. Ljudi koji su razumjeli mogli su na ovom mjestu vidjeti jasnu aluziju na bogatstvo ljudi; jer postoji dvanaest plemena ljudi, od kojih će svako, ako se pokaže bogobojaznim, biti izvor vode, utoliko što će njegova pobožnost neprestano i neprestano donositi lijepa djela; vođe ljudi, pak, imaju sedamdeset godina i prisjećaju se plemenite palme, jer je u vanjskom izgledu, kao i u plodovima, najljepše od drveća, čije sjedište života ne leži duboko zakopano u korijenu , kao i kod ostalih biljaka, ali se visoko uzdiže, postavljeno poput srca usred svojih grana, kojim je okruženo kao kraljica pod zaštitom svog tjelohranitelja. Duša onoga koji je okusio pobožnost posjeduje sličan duh; naučilo je podizati pogled i uspinjati se,i sama uvijek zaokupljena duhovnim stvarima i istraživanjem božanske ljepote, prezire zemaljske stvari i smatra ih samo djetinjastom igrom, dok se sama ta težnja čini ozbiljnom. Bilo je to u Elimu, gdje je Bog pri stvaranju svijeta napravio dvanaest izvora i sedamdeset palmi kako bi odgovarali dvanaest plemena i sedamdeset izraelskih starješina, kada je Izrael prvi put započeo proučavanje zakon, jer su tamo proučavali zakone dane u Marah. NEBESKA HRANA Kruha koji je Izrael iznio iz Egipta dostajalo je trideset i jedan dan, a kad su ga pojeli, cijela je zajednica sinova Izraelovih mrmljala protiv svog vođe Mojsija. Nije ih pritiskala samo neposredna želja, već očaj opskrbe hranom za budućnost; jer kad su vidjeli prostranu, opsežnu, krajnje neplodnu divljinu pred sobom, njihova hrabrost je popustila i rekli su: "Mi smo se iselili, očekujući slobodu, a sada nismo oslobođeni ni brige za život; nismo, kao što smo vani vođa je obećao, najsretniji, ali u istini najnesretniji od ljudi. Nakon što su nas riječi našeg vođe dovele do najvišeg očekivanja i ispunile uši uzaludnim nadama, muči nas glađu i ne pruža čak ni potrebno hrana.S imenom novog naselja prevario je ovo veliko mnoštvo; nakon što nas je uspio odvesti iz dobro poznate u nenaseljenu zemlju, sada nas planira poslati u podzemlje, posljednju cestu života. 'Da Bog da smo umrli od ruke Gospodnje tijekom tri dana tame u egipatskoj zemlji kad smo sjedili kraj lonaca s mesom i kad smo jeli kruh do kraja.' "U svom ogorčenju govorili su neistine, jer su u stvarnosti i u Egiptu patili od nedostatka hrane, jer im Egipćani nisu dali dovoljno za jelo.i kad smo jeli kruh do kraja. '"U svom ogorčenju govorili su neistine, jer su u stvarnosti i u Egiptu patili od nedostatka hrane, jer im Egipćani nisu dali dovoljno za jelo.i kad smo jeli kruh do kraja. '"U svom ogorčenju govorili su neistine, jer su u stvarnosti patili i od nedostatka hrane u Egiptu, jer im Egipćani nisu dali dovoljno za jelo. Unatoč ogradama protiv njega, Mojsije nije bio toliko ogorčen zbog njihovih riječi koliko zbog nestalnosti ljudi. Nakon tih mnogo sasvim neobičnih iskustava nisu imali pravo očekivati samo prirodno i vjerovatno, već su mu trebali vedro vjerovati; jer su im uistinu naočigled svih bili pokazani najopipljiviji dokazi njegove pouzdanosti. Kad je, pak, Mojsije smatrao njihovu nevolju, oprostio im je; jer rekao je sebi da je mnoštvo po prirodi prevrtljivo i dopušta sebi da na njega lako utječu utisci trenutka koji bacaju prošlost u zaborav i rađaju očaj budućnosti. Bog je također oprostio nedostojno ponašanje Izraela, i umjesto da se ljuti na njih jer su gunđali protiv Njega, kad im je trebala biti dužnost moliti se, bio je spreman pružiti im pomoć, rekavši Mojsiju: "Oni djeluju prema na njihova svjetla i ja ću postupiti po svom; najkasnije sutra ujutro mana će sići s neba. " Kao nagradu za Abrahamovu spremnost, u odgovoru na poziv za žrtvovanje Izaka, kad je rekao: "Evo me", Bog je obećao manu Abrahamovim potomcima istim riječima: "Evo me." Na isti način, tijekom njihovih lutanja pustinjom, Bog se odužio Abrahamovim potomcima za ono što su njihovi preci učinili anđeli koji su ga posjetili. I sam im je donio kruh, a slično je i sam Bog učinio da kruh kiši s neba; on je sam trčao pred njima na njihovom putu, a isto tako Bog se kretao pred Izraelom; dohvatio je vodu za njih, a isto tako Bog je preko Mojsija natjerao vodu da teče sa stijene; zapovjedio im je da traže hladovinu ispod stabla, a Bog je također dao da se oblak raširi nad Izraelom. Tada je Bog razgovarao s Mojsijem: "Odmah ću se otkriti bez Jakova"Kišat ću kruh iz svog blaga na nebu za vas; i ljudi će izlaziti i skupljati određenu količinu svaki dan. " Bilo je dobrih razloga za ne prekoračenje dnevnog obroka u dnevnom pljusku mane. Prvo, da bi mogli biti pošteđeni potrebe da ga nose u lutanju; drugo, da bi je mogli svakodnevno primati vruću; i, na kraju, da mogu iz dana u dan ovisiti o Božjoj pomoći i na taj se način vježbati u vjeri. Dok su ljudi još uvijek bili u posjedima, Bog im je ispunio želju i kišom je oborio manu. Jer ova je hrana stvorena drugog dana stvaranja, a meleći je od anđela, kasnije se spustila za lutalice u pustinji. Mlinovi su smješteni na trećem nebu, gdje se mana neprestano melje za buduću upotrebu pobožnih; jer će im se u budućem svijetu postavljati mana. Manna zaslužuje svoje ime, "anđeoski kruh", ne samo zato što ga oni pripremaju, već zato što oni koji ga sudjeluju postaju jednaki anđelima u snazi, i, nadalje, poput njih, nemaju potrebu olakšati se, kao što je mana u potpunosti otopljena u tijelu. Tek kad su sagriješili, morali su se olakšati poput običnih smrtnika. Manna je također pokazala svoje nebesko podrijetlo u čudesnom okusu koji je posjedovala. Nije bilo potrebe za kuhanjem ili pečenjem, niti je bila potrebna bilo kakva druga priprema, a ipak je sadržavao okus svakog zamislivog jela. Trebalo je samo poželjeti određeno jelo, a čim je to pomislio, mana je imala okus želje. Ista hrana imala je drugačiji okus svakoga tko ju je uzimao, u skladu s njegovom dobi; maloj djeci okus je bio poput mlijeka, snažnoj mladeži poput kruha, starcima poput meda, bolesnicima poput ječma natopljenog uljem i medom. Jednako čudesno kao i okus mane, sišlo je s neba. Prvo je došao sjeverni vjetar da pomete pod pustinje; zatim kiša da ga opere sasvim čisto; zatim se rosa spustila na nju, koju je vjetar stisnuo u čvrstu supstancu, da bi mogla poslužiti kao stol za zlato koje se spušta s neba. Ali, kako se na manu ne bi smjestili kukci ili gamad, smrznuta rosa stvorila je ne samo stolnjak, već i pokrivač za manu, tako da je ležala zatvorena kao u lijesu, zaštićena od prljanja ili onečišćenja iznad i ispod. Okupljanje MANE Lakog uma svaki bi pojedinac mogao klanjati jutarnju molitvu u svojoj kući i recitirati Shemu ', a zatim se odvesti do ulaza u svoj šator i skupiti manu za sebe i cijelu svoju obitelj. Skupljanje mane nije uzrokovalo malo problema, a oni među ljudima koji su bili lijeni obavljati i najmanji posao, izašli su dok je mana padala, tako da im je pala ravno u ruke. Mana je trajala do četvrtog sata dana, kada se otopila; ali ni rastopljena mana nije protraćena, jer su iz nje nastale rijeke, iz kojih će pobožni piti na onom svijetu. Pogani su i tada pokušavali piti iz tih potoka, ali mana koja je Židovima bila tako ukusna, imala je prilično gorak okus u ustima pogana. Samo neizravno mogli su sudjelovati u uživanju mane:Nekad su lovili životinje koje su pile rastopljenu manu, pa čak i u ovom obliku bilo je tako ukusno da su pogani povikali: "Sretni su ljudi koji su u takvom slučaju." Jer spuštanje mane nije bilo tajna za pogane jer su se nastanili na tako ogromnim visinama da su kraljevi Istoka i Zapada mogli vidjeti kako je Izrael dobio svoju čudesnu hranu. Masa mane bila je proporcionalna njezinoj visini, jer se iz dana u dan spuštalo onoliko koliko je moglo zadovoljiti potrebe šezdeset nebrojenih ljudi kroz dvije tisuće godina. Takva raskoš manne pala je samo na tijelo Joshue, što bi moglo biti dovoljno za održavanje cijele skupštine. Manna je doista imala posebnost padati na svakog pojedinca u istoj mjeri; i kad su ga nakon skupljanja izmjerili, ustanovili su da postoji omer za svakog čovjeka. Mnogo tužbi je sporazumno odlučeno padom mane. Ako bi bračni par došao prije Mojsija, svaki optužujući drugoga za nestalnost, Mojsije bi im rekao: "Sutra će biti izrečena jutarnja presuda." Ako se, dakle, mana spustila za ženu prije kuće njezina muža, znalo se da je on u pravu; ali ako se njezin dio spustio pred kuću vlastitih roditelja, bila je u pravu. Jedini dani u koje se manna nije spuštala bili su subote i sveti dani, ali tada je dvostruki dio pao prethodnog dana. Ovi su dani imali daljnju razliku da je, dok su trajali, boja mane svjetlucala više nego obično i imala je bolji okus nego inače. Ljudi su, međutim, bili malodušni i već prve subote željeli su izaći kao i obično kako bi ujutro skupili manu, iako je objavljeno da im Bog toga dana neće poslati hranu. Mojsije ih je, međutim, obuzdao. Pokušali su to ponoviti prema večeri, a Mojsije ih je opet obuzdao riječima: "Danas to nećete naći na polju." Na te riječi bili su jako uznemireni, jer su se bojali da ih više uopće neće primiti, ali njihov ih je vođa stišao riječima: "Danas nećete naći ništa od toga, ali sigurno sutra; u ovom svijetu nećete primiti manu u subotu, ali sigurno u budućem svijetu. " Nevjernici među njima nisu poslušali Božje riječi i izašli su u subotu da pronađu manu. Ovdje je Bog rekao Mojsiju: "Obznani Izraelu ove riječi: Izveo sam te iz Egipta, rascijepio sam ti more, poslao ti manu, učinio da ti izvire zdenac vode, poslao sam prepelice koje su vam prišle, borile su se za vas protiv Amaleka i činile druga čudesa za vas, a još uvijek se ne povinujete Mojim odredbama i zapovijedima. Nemate ni opravdanja da sam vam izrekao puno zapovijedi, za sve to Naredio sam da to radite u Marah, da poštujete subotu, ali vi ste je prekršili. " "Ako", nastavlja Mojsije, "budete poštivali subotu, Bog će vam dati tri festivala u mjesecima nisan, siwan i tishri; i kao nagradu za poštivanje subote,primit ćete šest darova od Boga: izraelska zemlja, budući svijet, novi svijet, suverenitet Davidove dinastije, institucija svećenika i levita; i nadalje, kao nagrada za poštivanje subote, bit ćete oslobođeni tri velike nevolje: patnji iz vremena Goga i Magoga, iz muka mesijanskog vremena i iz dana velikog Osuda." Kad su Izrael čuli ove poticaje i obećanja, odlučili su poštivati subotu i učinili su to. Sigurno nisu znali što su izgubili kršenjem prve subote. Da je Izrael tada poštivao subotu, niti jedan narod nikada ne bi mogao vršiti nikakvu vlast nad njima. Štoviše, to nije bio jedini grijeh koji je Izrael počinio za to vrijeme, jer su neki među njima prekršili i drugu zapovijed u vezi s manom, da je ne spremaju iz dana u dan. Ti grešnici bili su nitko drugi do zloglasni par, Dathan i Abiram, koji nisu poslušali Božju riječ, već su sačuvali manu za sljedeći dan. Ali ako su zamišljali da mogu sakriti svoje grešno djelo, bili su u zabludi jer su se iz roda uzgajali veliki rojevi crva koji su se dugačkim vlakom preselili iz svojih šatora u druge šatore, tako da su svi mogli shvatiti što su to dvoje učinili. Da bi služio budućim naraštajima kao opipljivi dokaz beskrajne Božje snage, Gospodin je naredio Mojsiju da položi zemljanu posudu punu mane pred Svetom arkom, a Aaron je ovu zapovijed izvršio u drugoj godini lutanja pustinjom. Kad je, mnogo stoljeća kasnije, prorok Jeremija poticao svoje suvremenike da proučavaju Toru, a oni su odgovarali na njegove poticaje rekavši: "Kako ćemo se onda održavati?" prorok je iznio posudu s manom i obratio im se rekavši: "O naraštaju, vidite Gospodnju riječ; pogledajte što je služilo vašim očevima kao hrana kad su se primijenili na proučavanje Tore. Vi , također, hoće li Bog podržati na isti način, ako se i vi posvetite proučavanju Tore. Kad je kralju Jošiji najavljeno skoro uništenje Hrama, sakrio je Svetu arku, a s njom i posudu s manom, kao i vrč napunjen svetim uljem, koje je Mojsije koristio za pomazanje svetih pomagala, i ostali sveti predmeti. U mesijansko vrijeme prorok Ilija vratit će sve ove skrivene predmete. Izrael je tijekom lutanja pustinjom dobio tri poklona: zdenac, oblake slave i manu; prva za zasluge Miriam, druga za zasluge Arona i treća za Mojsijeve zasluge. Kad je Miriam umrla, zdenac je na neko vrijeme nestao, ali opet se pojavio kao nagrada za zasluge Arona i Mojsija; kad Aaron umre, oblaci slave na neko su vrijeme nestali, ali su se ponovno pojavili zahvaljujući Mojsijevim zaslugama. Ali kad je posljednje ime umrlo, zdenac, oblaci slave i mana zauvijek su nestali. Kroz četrdeset godina, međutim, mana im nije služila samo kao hrana, već i kao plijen za njihovu stoku, jer je rosa koja je prethodila padu mane tijekom noći donosila žito za njihovu stoku. Manna im je također zamijenila parfem, jer je prolio i izvrsan miris za one koji su ga jeli. Unatoč svim izvrsnim svojstvima mane, nisu bili zadovoljni s njom i tražili su da im Mojsije i Aron daju meso da jedu. Oni su odgovorili: "Mogli bismo vas podnijeti ako ste mrmljali samo protiv nas, ali gunđate protiv Vječnog. Naprijed, da čujete Božji sud." Istog trenutka Bog se ukazao Mojsiju i rekao mu: "Otkriveno mi je što je rekla izraelska zajednica i što će reći, ali reci im ovo: Zahtijevali ste dvije stvari; željeli ste kruh, a ja dao vam ga je, jer čovjek bez njega ne može postojati; ali sada, ispunjeni do sitosti, tražite meso; i ovo ću vam dati, da ne biste mogli reći ako vam je želja odbijena. 'Bog to ne može ispuniti', ali u neko ćete se vrijeme za to iskupiti; ja sam sudac i za to ću odrediti kaznu. " U međuvremenu je, međutim, Bog uslišio njihovu želju i pred večer su se iz mora izvukli gusti rojevi prepelica koji su prekrili čitav tabor, odlazeći u njihov let prilično nisko, ni dvije jabuke iznad zemlje, kako bi ih se moglo lako uhvatiti . Suprotno mani, koja je pala ujutro, prepelice nisu došle prije pada; blistavim licem Bog im je dao prvo, jer je njihova želja za kruhom bila opravdana, ali s zamračenim mienom, pod okriljem noći, poslao je prepelice. Budući da je jedna hrana dolazila ujutro, a druga navečer, Mojsije je kod svojih ljudi uveo običaj da se uzimaju dva obroka dnevno, jedan ujutro i jedan navečer; a obrok je pripremio uz upotrebu mesa za večer. Istodobno ih je naučio molitvi u kojoj su trebali zahvaliti nakon što jedu manu, koja je glasila: "Blagoslovljen budi, Bože, Gospodaru naš, kralju svijeta, koji u svojoj blagodati daješ sav svijet; koji u Tvojoj milosti, dobroj volji i milosrđu daješ hranu svakom stvorenju, jer je Tvoja milost vječna. Zahvaljujući Tvojoj blagodati, nikad nam nije nedostajalo hrane, niti će joj nedostajati, zbog Tvog velikog imena. Jer Ti svima nudiš i osiguravaš; Ti si izdašan i najhranjiviji je sve stvorenja svoja koja si stvorio. Blagoslovljen budi, Bože, koji svima osiguravaš. "i najhrani sve stvorenja svoja koja si stvorio. Blagoslovljen budi, Bože, koji svima osiguravaš. "i najhrani sva Tvoja stvorenja koja si stvorio. Blagoslovljen budi, Bože, koji svima osiguravaš. " MIRIAMINA DOBRO Oslobođeni svih briga za preživljavanje darom mane, očito je bila dužnost Izraelaca da se posvete isključivo proučavanju Tore. Kad su, dakle, popustili u obavljanju ove dužnosti, odmah ih je obuzela kazna u obliku nedostatka vode. Ovo je bilo prvi put da su zapravo iskusili tu potrebu, jer kod Marah ništa više od alarma da bi ih ta potreba mogla zadesiti, nije izazvalo njihovo gunđanje i prigovaranje. U svojoj nevolji oni su još jednom nerazumno uputili prijekore svom vođi i osporili se s njim, rekavši: "Zašto je ovo, djeco, što ste nas izveli iz Egipta da nas žeđ ubijete, i našu djecu i našu stoku ? " Mojsije je odgovorio: "Kad god se svađate sa mnom, iskušavate Boga,ali Bog čini čudesa i izvrsna djela za vas, onoliko često koliko se prepirete sa mnom, da Njegovo ime zvuči u slavi po cijelom svijetu. " Unatoč ozljedi koju su mu nanijeli, Mojsije se molio Bogu da im pomogne u njihovoj nevolji i da također stane uz njega. "O Gospodaru svijeta!" rekao je, "Sigurno sam osuđen na smrt. Zavjetovao si mi da se ne uvrijedim s njima, ali ako poslušam tvoje riječi, sigurno će me ubiti." Bog je, međutim, odgovorio: "Pokušaj da se ponašaš poput mene; kao što ja uzvraćam dobro zlom, tako i njima vraćaš dobro zlom i opraštaš im prijestup; idi pred ljudima i vidjet ćemo tko će se usuditi dodirnuti te . " Teško da se Mojsije pokazao ljudima, kad su se svi oni s poštovanjem digli sa svojih mjesta, na što je Bog rekao Mojsiju: "Koliko puta sam ti rekao da se ne ljutiš na njih, nego da ih vodiš, kao što pastir vodi svoje stado ; zbog njih sam te postavio na ovu visinu,i samo zbog njih naći ćete milost, dobronamjernost i milost u mojim očima. " Tada mu je Bog zapovjedio da s nekoliko starješina pođe do stijene na Horebu i izvuče vode iz nje. Tamo su ga trebali pratiti stariji da bi bili uvjereni da vodu ne donosi iz bunara, već je udara sa stijene. Da bi postigao ovo čudo, Bog mu je zapovjedio da svojim štapom udari o stijenu, jer su ljudi radili pod dojmom da ta šipka može donijeti samo uništenje, jer je Mojsije svojim agentom donio deset pošasti na Egipćane u Egiptu i na Crvenu More; sad su trebali vidjeti da i to može dobro funkcionirati. Po Božjem nalogu, Mojsije je rekao ljudima da odaberu iz koje stijene žele da teče voda, i jedva da je Mojsije dodirnuo svojom safirnom šipkom stijenu koju su odabrali, kad je iz nje potekla obilna voda. Mjesto na kojem se to dogodilo Bog je nazvao Massah i Meribah,jer je Izrael ondje pokušao svog Boga, rekavši: "Ako je Bog Gospodin nad svima, kao i nad nama; ako nam udovolji i ako nam nadalje pokaže da zna naše misli, onda ćemo mu služiti, ali ne drugačije." Voda koja im je tekla na ovom mjestu poslužila je ne samo kao olakšanje za njihove trenutne potrebe, već im je ovom prilikom otkriven zdenac vode koji ih nije napustio u svih četrdeset godina lutanja, već ih je pratio na svim njihovim marševima. Bog je učinio ovo veliko čudo za zasluge proročice Miriam, zbog čega se i zvalo "Mirjamin zdenac". Ali njegov zdenac datira s početka svijeta, jer ga je Bog stvorio drugog dana stvaranja, a jedno vrijeme bio je u posjedu Abrahama. Upravo je taj bunar Abraham zatražio natrag od filistejskog kralja nakon što su ga kraljeve sluge nasilno odvele. Ali kad se Abimelek pretvarao da o tome ništa ne zna, govoreći: "Ne znam tko je to učinio", Abraham je rekao: "Ti i ja ćemo poslati ovce na zdenac, a on će biti proglašen pravim vlasnikom zdenca, za čije će ovce voda izvirati da ih napoji. I, "nastavio je Abraham," iz tog će istog izvora sedmu generaciju nakon mene, lutalice u pustinji, opskrbiti. " Ovaj je zdenac bio u obliku sjene nalik stijeni, iz koje izbija voda poput izljeva. Slijedio ih je u svim lutanjima, uzbrdo i niz dolinu, i gdje god bi se zaustavili, zaustavio se i on i smjestio se nasuprot Šatoru. Potom bi se pojavili vođe dvanaest plemena, svaki sa svojim osobljem, i izgovarali ove riječi na zdenac: "Izviri, dobro, pjevaj mu; plemići ljudi iskopali su ga po uputama zakonodavca svojim motkama. " Tada bi voda izvirala iz dubine bunara i uzdigla se visoko poput stupova, a zatim bi se ispustila u velike potoke koji su bili plovni, a na tim su rijekama Židovi plovili do oceana i odatle izvlačili sve svjetsko blago. . Rijeke su odvajale različite dijelove logora, tako da su žene, posjećujući se, bile dužne koristiti se brodovima. Tada se voda izbacila izvan kampa, gdje je okružila veliku ravnicu, u kojoj su rasle sve zamislive vrste biljaka i drveća; a ta su stabla zahvaljujući čudesnoj vodi svakodnevno rađala svježe voće. Ovo je dobro sa sobom donijelo mirisno bilje, tako da žene nisu imale potrebe za parfemima na maršu, jer je bilje koje su sakupile u tu svrhu služilo. Ovaj je bunar nadalje bacio meke, mirisne vrste trave koje su služile kao ugodni kauči za siromašne, koji nisu imali jastuke ili posteljinu. Na ulazu u Svetu zemlju ovaj je zdenac nestao i bio sakriven na određenom mjestu Tiberijadskog mora. Stojeći na Karmelu i gledajući more, tamo se može primijetiti sita nalik na sito,a to je izvor Miriam. Jednom davno dogodilo se da se gubavac okupao na ovom mjestu Tiberijadskog mora, a teško da je došao u kontakt s vodama Mirjaminog zdenca kad je odmah ozdravio. AMALEKOV RAT PROTIV IZRAELA Kao kaznu jer nisu imali dovoljno vjere u Boga i sumnjali su li On mogao ispuniti sve njihove želje, a postali su nemarni u proučavanju Tore i poštivanju zakona, Bog je okrenuo Amaleke protiv njih tijekom njihova boravka. u Refidimu, gdje su počinili ove grijehe. Bog se obračunao s njima kao i onaj čovjek sa svojim sinom, kojeg je nosio kroz rijeku na svojim ramenima. Kad god je dijete vidjelo nešto poželjno, rekao je: "Oče, kupi mi to", i ispunio je djetetovu želju. Nakon što je sin na ovaj način dobio mnogo lijepih stvari od svog oca, pozvao je stranca u prolazu riječima: "Jesi li možda vidio mog oca?" Tada je otac ogorčeno rekao sinu: "O, budalo, sjedaš mi na rame! Sve što si želio, nabavljao sam za tebe,i pitaš li sada od tog čovjeka: 'Jesi li vidio mog oca?' ". Na to je otac bacio dijete s ramena, a pas je došao i ugrizao ga. Tako je i Izrael prošao. Kad su se iselili iz Egipta, Bog ih je omotao njih u sedam oblaka slave; željeli su kruha, a On im je dao manu; poželjeli su meso i dao im je prepelice. Nakon što su im se ispunile sve želje, počeli su sumnjati govoreći: "Je li Gospodin među nama , ili ne? "Tada je Bog odgovorio:" Sumnjaš u Moju moć; tako sigurno dok živite to ćete otkriti; pas će vas uskoro ugristi. "Tada je došao Amalek.željeli su kruha, a On im je dao manu; poželjeli su meso, a On im je dao prepelice. Nakon što su im udovoljene sve želje, počeli su sumnjati govoreći: "Je li Gospodin među nama ili nije?" Tada je Bog odgovorio: "Sumnjate u Moju moć; tako ćete je, dok živite, otkriti; pas će vas uskoro ugristi." Tada je došao Amalek.željeli su kruha, a On im je dao manu; poželjeli su meso, a On im je dao prepelice. Nakon što su im udovoljene sve želje, počeli su sumnjati govoreći: "Je li Gospodin među nama ili nije?" Tada je Bog odgovorio: "Sumnjaš u Moju moć; tako ćeš je sigurno otkriti dok živiš, pas će te uskoro ugristi." Tada je došao Amalek. Ovaj izraelski neprijatelj nosio je ime Amalek da označi brzinu kojom se kretao protiv Izraela, jer je poput roja skakavaca letio na njih; a ime nadalje označava svrhu ovog neprijatelja, koji je došao isisati krv Izraela. Ovaj Amalek bio je sin Elifaza, prvorođenog sina Ezavovog, i premda su Jakovljevi potomci u ranija vremena bili slabiji i beznačajniji, Amalek ih je ostavio na miru, jer je imao izvrsnih razloga da odgodi napad. Bog je Abrahamu otkrio da će njegovo sjeme morati služiti u egipatskoj zemlji i platio je taj dug Izaku, a nakon njegove smrti Jakovu i njegovim potomcima. Zli Amalek sada je rekao sebi: "Ako uništim Jakova i njegove potomke, Bog će nametnuti Egipćanima ropstvo meni, unuku Ezavovom, Abrahamovom potomku."Stoga se držao uzdržano sve dok je Izrael boravio u Egiptu, ali tek nakon što je ropstvo predviđeno Abrahamovom sjemenu u potpunosti služeno, krenuo je u izvršenje rata uništenja protiv Izraela, što je naredio njegov djed Ezav na njega. Tek što je čuo za Izraelov odlazak iz Egipta, krenuo je protiv njih i susreo ih s Crvenim morem. Ondje im doista nije mogao nanijeti zlo, jer je Mojsije protiv njega izgovorio Neizrecivo ime; i tolika je bila njegova zbunjenost da je bio prisiljen povući se, a da nije učinio svoj cilj. Zatim je neko vrijeme pokušavao ležati skriven u zasjedi i u ovom mudrom zlostavljanju Izraela, ali s vremenom je odustao od ove igre skrivača i hrabro se otkrio kao otvoreni izraelski neprijatelj. Nije, međutim, sam objavio rat Izraelu, ali je također zaveo sve poganske narode da mu pomognu u njegovu pothvatu protiv Izraela. Iako su ovi odbili ratovati protiv Izraela, bojeći se da će možda morati proći poput Egipćana, pristali su na sljedeći Amalekov plan. Rekao je: "Pratite moju ekspediciju.Ako me Izrael osvoji, još uvijek ćete imati dovoljno vremena za bijeg, ali ako uspjeh okruni moj pokušaj, pridružite svoju sudbinu mojoj, u mojem pothvatu protiv Izraela. "Tako je Amalek sada krenuo iz svog naselja u Seiru, koje nije bilo manje od četiristo parazanga udaljenih od logora Židova; i premda je pet nacija, Hetiti, Hiveji, Jebuseji, Amorejci i Kanaanci, imali svoje stanove između njegova doma i židovskog logora, inzistirao je na tome prvi objavivši rat Izraelu.i premda je pet nacija, Hetita, Hiveja, Jebuseja, Amoreja i Kanaanaca, imalo prebivališta između njegova doma i židovskog logora, inzistirao je na tome da je prvi objavio rat Izraelu.i premda je pet nacija, Hetita, Hiveja, Jebuseja, Amoreja i Kanaanaca, imalo prebivališta između njegova doma i židovskog logora, inzistirao je na tome da je prvi objavio rat Izraelu. Bog je kaznio Izrael, koji se pokazao nezahvalnim narodom, poslavši protiv njega neprijatelja koji je bio i nezahvalan, ne podsjećajući nikada da je svoj život dugovao sinovima Jakovljevim, koji su ga imali u svojoj moći nakon njihove briljantne pobjede nad Ezavom i njegovi sljedbenici. U svojoj ekspediciji protiv Izraela iskoristio je svog rođaka. Prije nego što je krenuo u otvoreni napad, svojim je ljubaznim riječima izmamio mnoge nesuđene Židove. Donio je iz Egipta stol podrijetla Židova; jer je svaki Židov morao tamo obilježiti svoje ime na ciglama koje je sam proizveo, a ti su popisi ležali u egipatskim arhivima. Upoznat s imenima različitih židovskih obitelji, Amalek se pojavio pred židovskim kampom i, pozivajući ljude po imenu, pozvao ih je da napuste kamp i izašli k njemu. "Ruben! Simeone! Levi! Itd.", Dozivao bi on, "izađi k meni, tvom bratu, i dogovaraj se sa mnom." Oni koji su se odazvali primamljivom pozivu, našli su sigurnu smrt od njegovih ruku; i ne samo da ih je Amalek ubio, već im je i unakazio leševe, po uzoru na svog unuka Ezava, odsjekavši određeni dio tijela i bacivši ga prema nebu podrugljivim riječima: "Evo, moraš imati ono što imaš željni ". Na taj je način ismijavao znak Abrahamovog saveza. Sve dok su Židovi ostali u logoru, on im, naravno, nije mogao naštetiti, jer ih je oblak obavijao, a pod njegovim su skloništem bili utvrđeni jednako dobro kao grad koji je okružen čvrstim zidom. Oblak je, međutim, pokrivao samo one koji su bili čisti, ali nečisti su morali ostati izvan njega, sve dok ih ritualna kupka nije očistila i ovi Amaleci uhvatili i ubili. Također grešnici, posebno pleme Dan, koji su svi bili štovatelji idola, nisu bili zaštićeni oblakom, pa su bili izloženi napadima Amaleka. Mojsije nije sam krenuo u bitku protiv ovog opasnog izraelskog neprijatelja, ali je poslao svog slugu Joshuu i to iz dobrih razloga. Mojsije je znao da samo Rahelin potomak, poput Efraimita Jošue, može osvojiti potomka Ezava. Svi su sinovi Jakovljevi sudjelovali u nebratskoj prodaji Josipa kao roba, stoga nitko od njihovih potomaka ne bi mogao ustati u borbi protiv Ezavovog potomka; jer oni koji su se i sami ponašali neprirodno prema bratu, jedva su se mogli nadati Božjoj pomoći u borbi s nebratskim Edomcima. Samo bi se potomci Josipa, čovjeka koji je bio velikodušan i dobar prema svojoj braći, mogli nadati da će im Bog pružiti pomoć protiv Ezavovih nebratskih potomaka. U mnogim drugim aspektima, Josip je bio suprotnost Ezavu,a njegove su službe stajale s njegovim potomcima u njihovim bitkama protiv Ezavovih potomaka. Ezav je bio prvorođenče svoga oca, ali je svojim zlim djelima izgubio prvorodstvo; S druge strane, Josip je bio najmlađi od očevih sinova i svojim je dobrim djelima proglašen dostojnim uživanja prava prvorođenog sina. Josip je imao vjere u uskrsnuće, dok je Ezav to nijekao; stoga je Bog rekao: "Josip, pobožni, bit će taj koji će posjetiti zasluženu kaznu na Ezava, nevjernika." Josip se družio s dvojicom opakih ljudi, Potifarom i faraonom, ali ipak nije slijedio njihov primjer; Ezav se družio s dvojicom pobožnih ljudi, svojim ocem i bratom, ali ipak nije slijedio njihov primjer. "Stoga", reče Bog, "Josipe, koji nije slijedio primjer zlih ljudi,posjetit će kaznu nad onim koji nije slijedio primjer pobožnih ljudi. "Ezav je svoj život zaprljao razvratnošću i ubojstvom; Josip je bio čedan i klonio se krvoprolića, stoga je Bog predao Ezavovo potomstvo u ruke Josipovih potomaka. I, kao u toku povijesti samo su Josipovi potomci pobjeđivali nad potomcima Ezava, tako će biti i u budućnosti, na konačnom obračunu između anđela Ezava i anđela Židova. Anđela Rubenova odbit će anđeo Ezav s ovim riječima: "Vi predstavljate onoga tko je imao ilegalne odnose sa suprugom njegova oca"; anđeli Simeona i Levija poslušat će ovaj ukor: "Vi predstavljate ljude koji su pobili stanovnike Sihema"; biti odbojan riječima, "Juda je imao nedopuštene odnose sa svojom snahom. "A anđele ostalih plemena odbit će Ezavov anđeo, kad im ukaže da su svi oni sudjelovali u prodaji Josipa. Jedini kome on neće biti moći će odbiti Josipov anđeo, kojemu će biti isporučen i koji će biti uništen; Josip će preplaviti plamen, a Ezav slamu izgorjelu u plamenu. AMALEK PORAZIO Moses je sada uputio Joshuu u vezi s njegovom kampanjom protiv Amaleka, rekavši: "Odaberite nas ljude i izađite, borite se s Amalekom." Riječi "odaberi nas" karakteriziraju Mosesovu skromnost, koji se prema svom učeniku Joshui odnosio kao prema jednakome; ovim nas je riječima naučio da čast naših učenika treba biti visoka kao i naša vlastita. Joshua se isprva nije htio izložiti opasnosti i napustiti zaštitu oblaka, ali Mojsije mu je rekao: "Napusti oblak i kreni protiv Amaleka, ako se ikada nadaš da ćeš krunu staviti na glavu." Zapovjedio mu je da odabere svoje ratnike među pobožnim i bogobojaznim i obećao mu je da će odrediti post za sljedeći dan i preklinjati Boga u ime dobrih djela patrijarha i supruga patrijarha , da stoje uz Izrael u ovom ratu. Joshua je djelovao u skladu s tim zapovijedima i krenuo protiv Amaleka, da bi ih osvojio, koja je zahtijevala ne samo vještu strategiju, već i vještinu u čarobnoj umjetnosti. Jer Amalek je bio veliki mađioničar i znao je taj blagodatni i nepristojni sat svakog pojedinca i na taj je način regulirao svoje napade na Izrael; napao je tog noću, čija je smrt bila predviđena za jednu noć, a onoga čija je smrt bila unaprijed određena za jedan dan, napadao je danju. Ali i u ovoj umjetnosti Joshua mu je odgovarao, jer je i on znao pravilno odrediti vrijeme napada na pojedince i uništio je Amaleka, njegove sinove, vojske kojima je sam zapovijedao i one pod vodstvom svojih sinova. Ali u samoj žestini bitke Joshua se prema neprijateljima odnosio humano, nije mu uzvraćao slično. Daleko je bilo od njega da slijedi Amalekov primjer u unakazivanju leševa neprijatelja. Umjesto toga, oštrim je mačem odsjekao neprijateljske glave, smaknuće koje ne sramoti. Ali samo uz pomoć Mojsija, Joshua je svojom pobjedom. Mojsije nije izašao u bitku, ali njegovom molitvom i utjecajem na ljude nadahnjujući ih vjerom bitka je pobijeđena. Dok je bitka trajala između Izraela i Amaleka, Mojsije je bio smješten na visini, gdje su ga, podržani od levita Arona i judejskog Hura, predstavnika dva plemenita plemena Levi i Juda, usrdno molio Božju pomoć. Rekao je: "O Gospodaru svijeta! Kroz mene si izveo Izrael iz Egipta, preko mene si rascijepio more i preko mene učinio čudesa; tako i sada činiš čuda za mene i dostavljaš mi pobjedu nad Izrael, jer dobro znam da, dok se svi drugi narodi bore samo do šestog sata dana, ovaj grešni narod stoji u bojnim redovima do zalaska sunca. "Mojsije nije smatrao dovoljnim da se sam moli Bogu, ali je podigao ruke prema nebu kao znak da cijeli narod slijedi njegov primjer i vjeruje u Boga. Koliko god često tada dizao ruke prema nebu i ljudi su se molili s njim, vjerujući da će im Bog posuditi pobjedu, oni su doista bili pobjednici; međutim, onoliko često koliko je Mojsije puštao ruke i ljudi prestajali moliti, slabeći u vjeri u Boga, Amalek je pobijedio. Ali Mosesu je bilo teško stalno dizati ruke. To je bio Božji način da ga kazni zbog pomalo nemara u pripremama za rat protiv Amaleka. Stoga su Aaron i Hur bili dužni podići ruke i pomagati mu u molitvi. Kako, nadalje, cijelo to vrijeme nije mogao stajati, sjeo je na kamen, omalovažavajući mekano i udobno sjedalo, govoreći: "Sve dok je Izrael u nevolji, podijelit ću to s njima. " U večernjim satima bitka još nije bila odlučena, stoga se Mojsije molio Bogu da ostane na zalasku sunca i tako omogući Izraelu da privede kraju bitku. Bog je uslišio ovu molitvu, jer sunce nije zašlo sve dok Izrael nije potpuno uništio svog neprijatelja. Na to je Mojsije blagoslovio Joshuu riječima: "Jednog dana sunce će se zaustaviti zbog tebe, kao i danas za moje", a taj se blagoslov kasnije ispunio u Gibeonu, kada je sunce stalo da pomogne Joshui u njegovoj bici protiv Amorejaca. Iako Amalek nije primio zasluženu kaznu iz Joshua-ovih ruku, još uvijek njegov pothvat protiv Izraela nije bio posve neuspješan. Čudesno iseljavanje Izraela iz Egipta, a posebno cijepanje mora, stvorilo je takvu uzbunu među poganima, da se nitko od njih nije usudio prići Izraelu. Ali taj je strah nestao čim se Amalek pokušao natjecati u borbi s Izraelom. Iako je bio strašno pretučen, i dalje je nestao strah od nepristupačnosti Izraela. Bilo je to s Amalekom, kao s onim glupim vitezom koji je zaronio u vruću kadu. Užasno se opekao, ali kadica je postala hladna kad je zaronio u nju. Stoga se Bog nije zadovoljio kaznom koju je Amalek dobio u Mojsijevo vrijeme, već se zakleo svojim prijestoljem i desnicom da nikada neće zaboraviti Amalekova nedjela,da će na ovome svijetu, kao i u vrijeme Mesije, posjetiti kaznu nad njim i potpuno ga istrijebiti u budućem svijetu. Sve dok postoji Amalekovo sjeme, Božje je lice takoreći pokriveno i tek će se tada vidjeti, kad će Amalekovo sjeme biti u potpunosti istrijebljeno. Bog je isprva rat protiv Amaleka prepustio rukama svog naroda, stoga je zapovjedio Joshui, budućem vođi naroda, da nikada ne zaboravi rat protiv Amaleka; i da je Moses pažljivo slušao, iz ove Božje zapovijedi shvatio bi da je Joshua predodređen da povede ljude u obećanu zemlju. Ali kasnije, kad su Amaleci sudjelovali u razaranju Jeruzalema, sam Bog započeo je rat protiv Amaleka, rekavši: "Svojim prijestoljem zavjetujem se da ni jednog potomka Amaleka neću ostaviti pod nebom, da, nitko neće moći reći da je ova ili ona ovca pripadala Amalekcu. " Bog je zapovjedio Mojsijeu da impresionira Židove da ne odbijaju pogane ako želi obraćenje, ali da nikada ne prihvati Amalekanca kao prozelita. Razmatrajući ovu Božju riječ David je ubio Amalečane, koji su mu objavili smrt Saula i Jonathana; jer je u njemu vidio samo pogana, iako se pojavio u liku Židova. Dio krivnje za uništenje Amaleka pada na njegovog oca Eliphaza. Znao je reći Amaleku: "Sine moj, znaš li zaista tko će posjedovati ovaj i budući svijet?" Amalek nije obraćao pažnju na svoju aluziju na buduće Izraelovo bogatstvo, a otac ga nije snažnije nagovarao na njega, premda bi mu bila dužnost jasno i u potpunosti uputiti sina. Trebao mu je reći: "Sine moj, Izrael će posjedovati ovaj svijet kao i budući svijet; onda iskopati bunare za njihovu upotrebu i sagraditi im put, tako da budeš proglašen dostojnim sudjelovanja u budućem svijetu." Ali kako Amalek nije bio dovoljno upućen od svog oca, u svojoj je bezobzirnosti poduzeo uništiti cijeli svijet. Bog, koji iskušava uzde i srce, rekao mu je: "O budalo,Stvorio sam te nakon svih sedamdeset naroda, ali zbog svojih ćeš grijeha prvi sići u pakao. " Kako bi proslavio pobjedu nad Amalekom, Mojsije je sagradio oltar, koji je Bog nazvao "Moje čudo", jer je čudo koje je Bog učinio protiv Amaleka u izraelskom ratu bilo, kao, čudo za Boga. Sve dok Izraelci žive u tuzi, Bog osjeća s njima, a radost za Izrael je radost za Boga, stoga je i čudesna pobjeda nad izraelskim neprijateljem bila pobjeda za Boga. JETRO "Udaraj podrugljivca i jednostavni će se čuvati." Uništenje Amaleka dovelo je Jethra k sebi. Jethro je prvotno bio u istoj zavjeri s Amalekom, obojica su huškali faraona protiv Izraela, ali kad je vidio da je Amalek izgubio ovaj i onaj svijet, pokajao se za svoje grešne načine govoreći: "Ne preostaje mi ništa drugo nego da prijeđem preko Bogu Izraelovom "; i premda je živio u najvećem bogatstvu i časti, odlučio je krenuti u pustinju, Mojsiju i njegovom Bogu. Stigavši u izraelski logor, nije mogao ući u njega, jer ga je zagrlio oblak koji nitko nije mogao probiti, pa je napisao pismo Mojsiju i strijelom ga ispalio tako da je pao u kamp. Pismo je glasilo: "Zaklinjem te, po tvoja dva sina i po tvome Bogu, da mi dođeš u susret i primiš me ljubazno. Ako to ne učiniš zbog mene,učini to zbog svoje žene; a ako to ne učinite zbog nje, učinite to zbog svojih sinova. "Jer je Jetro sa sobom doveo svoju kćer Zipporu, od koje se Mojsije bio razveden, kao i njezina dva sina, njezinu jedinu djecu, jer nakon nje odvojeno od Mosesa, nije se udala za drugog muškarca. U početku je Mojsije bio sklon da ne sluša ovo pismo, ali Bog mu je rekao: "Ja, preko čije sam riječi svijet nastao, dovodim ljude k sebi i ne vraćam ih natrag. Dopustio sam Jethru da mi priđe, i nisi ga odgurnuo od Mene. I ti primi i ovog čovjeka koji se želi uhvatiti pod okrilje Shekine, pusti ga da priđe i ne odbijaj ga. " Bog je ovim naučio Mojsija da se treba odbijati lijevom rukom, a mami desnom. Mojsije, Aron, Nadab i Abihu, zajedno sa sedamdeset izraelskih starješina, noseći sa sobom svetu Arku, pohitali su ljubazno dočekati Jethroa; a Mojsije je toliko počastio svog tasta da je pred njim poklonio i poljubio ga. Prije nego što je Moses rekao svom tastu o velikim čudima koja je Bog učinio za Egipat, poput egzodusa iz Egipta, cijepanja mora, kiše mane i ostalog, uputio mu je pozdrav mira; jer velik je mir, koji prethodi događaju koji slavi Boga. Nakon mirovnog pozdrava, Mojsije je, kako bi svog tasta približio istinskoj vjeri u Boga i Njegovoj objavi, počeo s njim pripovijedati o čudima koja im je Bog učinio prilikom egzodusa iz Egipta, tijekom prolaska kroz Crveno more, a za vrijeme rata s Amalekom. Štoviše, rekao je "U mani koju nam Bog daje opažamo okus kruha, mesa, ribe, ukratko, svih jela koja postoje. Iz bunara koji nam Bog daje izvlačimo piće koje posjeduje okus starog vina, kao i novo, mlijeka i meda, ukratko, svih postojećih napitaka. "„ Hoćemo ", nastavio je Mojsije,„ primite šest drugih darova od Boga, izraelske zemlje, budućeg svijeta, novog svijeta, suverenosti Davida, institucije svećenika i levita. "novi svijet, Davidova suverenost, institucija svećenika i Levita. "novi svijet, Davidova suverenost, institucija svećenika i Levita. " Kad je Jethro sve to čuo, odlučio je postati Židov i vjerovati u jedinog Boga, i premda je u srcu osjetio trpljenje kad je čuo da su Egipćani poginuli - jer nitko se ne bi trebao rugati poganu pred prozelitom koji nije stojeći Židov od deset generacija, upao je u pjesmu hvale Bogu za djela koja je imao za svoj narod. Zapravo, to odražava sram nad Mojsijem i šezdeset bezbrojnih Židova koje nisu zahvalili Bogu na oslobađanju iz Egipta, sve dok Jethro nije došao i učinio to. Rekao je: "Hvaljen Bog koji je izbavio Mojsija i Arona, kao i cijeli narod Izraela, iz ropstva faraona, tog velikog zmaja i Egipćana. Uistinu, velik je Gospodin pred svim bogovima, jer dok je prije ni jedan rob nije uspio pobjeći iz Egipta, izveo je šezdeset mirijada iz Egipta.Nema boga kojeg nisam, u određenom trenutku u životu, štovao, ali ne moram priznati da nijedan nije poput Boga Izraela. Taj mi Bog prije toga nije bio nepoznat, ali sada ga bolje poznajem, jer će Njegova slava zvučati po cijelom svijetu, jer je posjetio Egipćane upravo ono što su planirali poduzeti protiv Izraela. Htjeli su uništiti Izrael vodom, a vodom su uništeni. " Uz žrtve i gozbu slavio se dolazak Jethra, jer nakon što je dao žrtvu paljenicu nedaleko od grma trnja koji je bio neozlijeđen vatrom, Jethro je za čitav narod priredio gozbu veselja na kojoj Mojsije nije smatrajte ispod dostojanstva osobno pričekati goste. U tome je slijedio primjer Abrahama, koji je osobno čekao tri anđela, iako su se oni pojavili u masi idolopokloničkih Arapa. Abraham je poput Mojsije nastojao slijediti Gospodinove putove, pružiti svakoga prema svojim željama i podijeliti svima ono što mu nedostaje, bio on pravednik ili idolopoklonik, koji svojim grijesima dočara Božji gnjev. Na ovu gozbu ljudi su sjeli prema svojim plemenima. Jeli su, pili i bili veseli, dok su Aaron i Jethro sa svojom rodbinom pjevali zahvalne pjesme Bogu i slavili Ga kao Stvoritelja i donatora njihovih života i njihove slobode. Istodobno su dužno cijenili Mojsija, čijom se hrabrošću sve sretno ostvarilo. U svojim riječima zahvalnosti Mojsiju, Jethro je također izrazio mnoge slavne hvalospjeve o izraelskom narodu, ali je posebno uzvisio Mojsija, koji je kroz poteškoće i opasnosti pokazao toliko hrabrosti za spas svojih prijatelja. Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama

Prorok propasti Kur'ana Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. http://prophetofdoom.net/POD_Quran.Islam Prorok propasti Kur'ana Prorok propasti predstavlja Kur'an kronološkim redoslijedom iu kontekstu Muhamedova života kako je poznat kroz Ishakovu Sira (Biografiju) i Tabarijev Ta'rikh (Povijest). Ne postoji bolji način za razumijevanje usamljenog poslanika islama, njegovog boga, njihovu poruku ili njihovu svrhu – pogotovo zato što je Kur'an sam po sebi zbrkana i nekoherentna zbrka. Prijevod predstavljen u Prophet of Doom bio je mješavina doslovnog plemenitog Kur'ana od Khana (onog koji se nalazi u većini američkih džamija) i engleskih prijevoda Ahmeda Alija, Pickthala, Yusufa Alija i Shakira. Zajedno, ovo predstavlja pet najcjenjenijih i univerzalno prihvaćenih muslimanskih prijevoda Allahove knjige. Da biste potvrdili stipendiju Craiga Winna u pogledu njegovog predstavljanja Kur'ana, trebat će vam pristup svih pet ovih . Iako vas potičemo da provedete vlastitu istragu islamskih svetih spisa, možda ćete se utješiti kada znate da od mnogih tisuća e-mailova koje smo primili od bijesnih muslimana u kojima se tvrdi da je Craig krivo predstavio njihovu vjeru, nitko nije pronašao netočan kur'anski portretiranje. Da bismo sastavili POD Kur'an, konsolidirali smo reference na svaku kur'ansku suru u knjizi i zatim ih postavili numeričkim, a ne kronološkim redoslijedom. svaka referenca preuzeta je izravno iz Prophet of Doom baš onako kako je predstavljena u knjizi, te stoga većina sadrži komentar Craiga Winna kao i povezane hadise. Iako ćete naučiti mnogo više čitajući Kur'an kronološkim redoslijedom – redoslijedom kojim je navodno objavljen, a time i redoslijedom u kojem je predstavljen u POD-u – i sa njegovim surama postavljenim u kontekst Muhamedovog života, razumijemo da većina ljudi navikli su na trenutni redoslijed Kur'ana - izmješan i lišen okolnosti, mjesta, vremena i kronološkog redoslijeda kakav god bio. POD Kur'an se može postaviti uz pet muslimanskih prijevoda koji su poslužili kao osnova da pokažu da Craig nije "ubrao" najtrule stihove s kur'anskog stabla ispunjenog njegujućim. POD Qur'an također dokazuje da Craig nije uzeo kur'anske stihove iz konteksta niti ih pogrešno predstavio. Jednostavna istina je da nemoral, nasilje i idiotizam u potpunosti dominiraju tekstovima islamskih spisa. Također je važno napomenuti da su muslimani nedavno objavili politički korektnije verzije Kur'ana i hadisa. Iako ne mogu popraviti autorov (Muhammedov/Allahov) potpuni nedostatak moralnog karaktera i inteligencije, nedavni prijevodi nastojali su ukloniti mnoge nasilne stihove, prepravljajući ih tako da odgovaraju modernom senzibilitetu. Stoga, ako posjedujete "politički korektan" Kur'an ili sanitiranu zbirku hadisa, molimo da ako naiđete na slučaj u kojem se čini da smo možda pogrešno predstavili Muhammedovu/Allahovu stvarnu poruku, da odvojite vrijeme i pregledate svih pet od najopćeprihvaćenijih i najcjenjenijih prijevoda i kupite tiskane verzije zbirki hadisa prije nego što kritizirate našu učenost. Ako odvojite vrijeme da to učinite, ono što ćete otkriti je da današnji muslimani poslušno slijede svoju prorokovu/božju politiku laganja i obmanjivanja nevjernika kako bi nas učinili lakšim plijenom. Ne dopustite da vam se to dogodi. sura Stranice PDF 1Al-FâtihahOtvorenje2 2Al-BaqarahKrava106 3Âl-'ImrânKuća Imrama65 4An-Nisâ'žene64 5Al-Mâ'idahStol49 6Al-An'âmGoveda56 7Al-A'râfVisine64 8Al-AnfâlRatni plijen24 9At-TaubahPokajanje46 11HûdHud36 13Ar-Ra'dThe Thunder16 14IbrahîmAbraham16 15El-HidžrRock City19 16An-NahlPčela37 17Al-Isrâ'Djeca Izraela32 18Al-KahfŠpilja32 20TâHâTa Ha32 21Al-Anbiyâ'Proroci27 22El-HadždžHodočašće24 23Al-Mu'minûnVjernici26 24An-NûrSvjetlo23 25Al-FurqânKriterij20 27En-NamlMrava24 30ArRûmRimljani17 33AlAhzâbKlanovi24 36YâSînYa-Sin18 37As-SâffâtOni koji postavljaju redove30 38SâdTužno19 40GhâfirVjernik24 41FussilatKlanjanje16 46Al-AhqâfDine12 47Al-QitâlMuhammeda12 48Al-FathOsvajanje11 49Al-HudžuratApartmani6 52At-TûrMount10 53En-NadžmZvijezda11 55Ar-RahmanAr-Rahman13 56Al-Wâqi'ahNeizbježno15 59Al-HašrSučeljavanje9 60Al-MumtahinahŽena je pokušala7 61As-SaffRedovi5 62Al-Jumu'ahKongregacija4 63Al-MunafiqûnLicemjeri4 64At-TaghâbunIzlaganje6 65At-TalâqRazvod6 66At-TahrîmZabrana5 67Al-MulkKraljevstvo8 68Al-QalamKemijska olovka10 69Al-HâqqahStvarnost9 70Al-Ma'ârijKoraci8 71NûhNoa6 72Al-JinnDžini7 73Al-MuzzammilThe Enwrapped5 74Al-MuddaththirThe Enfolded10 75Al-QiyâmahUskrsnuće7 76Ad-DahrVrijeme7 77Al-MursalâtIzaslanici8 78An-Naba'Najava7 79an-nacistaOtimači duša8 80'AbasaOn se namrštio7 81At-TakwîrPreklapanje5 83Al-MutaffifînPrevaranti6 84Al-InshiqâqCijepanje5 85Al-BurûjZnakovi zodijaka4 86At-TâriqNoćna zvijezda3 87Al-A'lâSvevišnji4 88Al-GhâshiyahNadmoćni5 89El-FedžrZora5 90Al-BaladZemlja4 91Ash-ShamsSunce3 92Al-LailNoć4 93Ad-DuhaJutarnji sati3 94Ash-SharhOtvaranje2 95At-TinSl2 96Al-'AlaqUgrušak4 97Al-KadrVlast2 98Al-BaiyinahJasan dokaz3 99Az-ZalzalahPotres2 100Al-'AdiyâtThe Chargers2 101Al-Qâri'ahNesreća2 103Al-'AsrVrijeme i dob1 104Al-HumazaKlevetnik2 105Al-FîlSlon1 106KurejšijeKurejšije1 108Al-KautharNadmoćnost1 109Al-KâfirûnNevjernici2 111Al-MasadPlamen1 112Al-IkhlâsČista vjera1 113Al-FalaqDan uspona1 Cijela Knjiga401 Ostale knjige Yada Yah Razgovor s Bogom Ispitivanje Paula Apostol ili lažni prorok? Uvod u Boga Tko je on i što želi? U društvu dobra i zla Od nule do 3 milijarde dolara i natrag

Sura 67:5 Zvjezde gadjaju Šajtane Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Sura 67:5 Zvjezde gadjaju Šajtane https://greskekurana.wixsite.com/kuran-najveca-greska/sura-67-5-zvjezde-gadjaju-shajtane Sura 67:5 وَلَقَدْ زَيَّنَّا السَّمَاءَ الدُّنْيَا بِمَصَابِيحَ وَجَعَلْنَاهَا رُجُومًا لِلشَّيَاطِينِ ۖ وَأَعْتَدْنَا لَهُمْ عَذَابَ السَّعِيرِ Korkut: Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane, za koje smo patnju u ognju pripremili. Mlivo: I zaista smo ukrasili nebo najbliže svjetiljkama i učinili ih projektilima za šejtane, a pripremili smo im kaznu seira. Rjeci: "da vatra iz njih" NE postoje u Arabski text وَجَعَلْنَاهَا رُجُومًا وَجَعَلْنَاهَا -i učinili ih--waja'alnāhā رُجُومًا -Raketama -rujūman -projektili TEFSIR: "I učinili smo ih za gađanje šejtana", sastavljena lična zamjenica koja se nalazi u sintagmi "i učinili smo ih" odnosi se na (zvijezde) svjetiljke kao vrstu, a ne na njih pojedinačno, jer Allah, dž.š., ne pogađa šejtane zvijezdama koje su na nebu, nego plamenom iz nečeg drugog, a možda i iz samih zvijezda. A Allah, dž.š., najbolje zna. Za riječi Uzvišenog: " …za koje smo patnju u ognju pripremili", tj. na ovom svijetu pripremili smo šejtanima ovakvo poniženje, a na ahiretu smo im patnju u ognju namijenili, Katade kaže: "Ove zvijezde stvorene su iz tri razloga: Allah, dž.š., stvorio ih je kao nebeski ukras, kao sredstvo kojim bi se gađali šejtani i putokazi onima koji se orijentiraju prema njima. Ko tumači mimo ova tri načina, govori po svom nahođenju i zaista će upropastiti svoju sreću, uništit će svoj udio i preuzeti će na sebe ono čega nije svjestan." Isti stav zauzimaju Ibn-Džerir i Ibn Ebi-Hatim. ----------------------- http://www.novihorizonti.ba/otkriveno-nasa-krila-bitne-dokaze/ NASA' je potvrdila da u toj noci ne spadaju nikakve zrake niti ima zvijezda padalica sto navodi i Kur'anski ajet – 'Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane' (El-Kadr,5.) a Lejletul-Kadr potvrđuje i sunet Muhammeda, s.a.v.s., i njegove riječi: ”Noć Lejletul-Kadr je vedra i svjetla, u njoj nema ni vreline ni hladnoće, u njoj se ne dešava gađanje zvijezdama (nema zvijezda padalica), ------------------------------------------------------------------------------------ ------------------------------------------------------------------------------------ Nauka kaze da zvjede nisu na NAMA najblize nebo, vec udaljene par svetlosnih godina i svjetlost zvjeda dopire do nas , neke su zvjede vec davno izumrele ali njihova svjetlost jos putuje, Drugo nisu projekltili andjela vec zvjezda padalice, tj meteori, A u anticka vremena su ljudi jako gledali u nebesa (astreologija od babilona nadalje) Tako da su svasta vjerovali a muhmed je pokupio to od antickih narodnih prica .... Pitajte muslimna: Kako to Bog u Kuranu ne zna da su zvijezde mnogo daleko od zemlje i Sunca i kako ne razlikuje zvijezde od zvijezda padalica (meteorita) nego kaze da su lampe i da sa njima Bog gadja sejtane kad prislusjuju andjele na Nebu. (To su prva najniza Nebesa jer je po Kuranu Bog stvorio 7). Pa ispade da Nebesa pocinju odma tu u blizoj zemljinoj atmosveri dje uvstv meteoriti sagorijevaju i ostavljaju svijetao trag, pa ispade da je Sunce onda na Nebesima barem prvim a moguce i sedmim sto se poklapa sa vjerovanjem tadasnjih ljudi da su Nebesa odma tu i da su zvijezde jako blizu zemlji i manje od Sunca i Mjeseca a takodje sa hadisom koji kaze da Sunce zalazi ispod Bozjeg Trona. Buhari 3199 u Kuran 67:5 . Zvijezde su na najnizem(prvom Nebu) i s njima Bog gadja sejtane??? Znaci Bog ne razlikuje zvijezde od meteorita i najnize Nebo je odma tu iznad zemlje? Onda ispade da su Sunce i mjesec na Nebesima. Za one koji kazu da u ovoj suri pise lampe a ne zvijezde imate Suru 37:6-10 dje jasno kaze da su zvijezde na prvom Nebu i da se njima ceraju sejtanibda ne slusaju andjele jer ih Bog gadja zvijezdama.

Dženet-Raj Vino Hurije ili Grožđe http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/04/hurije-ili-groze.html?view=sidebar Čudo nestajanja grudi (Sura 78:33) Raj POGLAVLJE 11.9. NIJE LI VRIJEME ZA ISLAMSKU REFORMACIJU? Hurije Matej 22,29 Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Matej 22,30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. Džennet znacenje korena rjeci: Lud ,ludilo Dzin, zmija, paradis ,vrtovi http://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=jnn#%285:72:27%29 --------------- Hurije se u Kur’anu spominju na četiri mjesta: 1. U 54. ajetu sure Duhan: „Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.“ 2. U 20. ajetu sure Et-Tur: „Bit će naslonjeni na divanima poredanim, a vjenčat ćemo im hurije džennetske.“ 3. U 72. ajetu sure Er-Rahman: „U njima će biti ljepotica naravi divnih – pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete?! – hurija u šatorima skrivenih...“ 4. U 22. ajetu sure El-Vakia: „U njima će biti i hurije očiju krupnih...“ Koliko će hurija muškarac imati u đžennetu? Zadnji čovjek koji uđe u džennet koliko će imati hurija? Da li je broj hurija za sve isti osim šehida ili zavisi od stepena u Džennetu? Nema razlike između čovjeka koji zadnji i prvi uđe u Džennet u broju hurija, svaki muškarac će imati po dvije hurije kao što se navodi u vjerodostojnom hadisu. Izuzetak je šehid, kojeg će Allah oženiti sa 72 hurije. Allah najbolje zna. Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org Link: http://islamskiedukativni.wordpress.com/.../koliko-ce.../ Međutim manje je poznato, i ono što muslimani nastoje pod svaku cijenu sakriti od očiju javnosti, da će ih u "đžennetu čekati i mladići." Sodoma i Gomora i nemoral u njima, to je ništa u odnosu na ono što čeka muslimane u đžennetu, i beskonačno uživanje muškaraca u seksualnim poslasticama sa hurijama i mladićima, tj. bludničenje sa 72 rajske djevice i homoseksualno bludničenje sa mladićima. I obilaziće oko njih mladići njihovi, kao da su oni biser skriveni. (Mlivo, 52,24) -------------------- Islam i NAUKA naucnjaci su otkrili Astroidne pojase, kao i grupacije asteroida u nas Suncev sistem , kao i nasu galagsiju Islam uci da je CRNI kamen (Al-Aswad ) spusten iz dzeneta ( Raja) Po Islamu i naucnjacima Ispada da je Dzenet u Asteroidni pojas -------------------------------------------------------------------------------------------------- Allah gives a penis to women in Jannat which never bends https://www.youtube.com/watch?v=u0IgPMMllv Allah daje penis ženama u Džennetu koji se nikada ne savijaju Muslimanski svećenik pojašnjava da će žene koje idu u Džennet dobiti penis koji se nikada ne savija, ali neće dobiti 72 seksualne robinje kao muškarci jer se žene moraju udati za roba da bi imale seks. ------------------------------------------------------------------ Kur'an 52:20 Oni će se (s lakoćom) nasloniti na prijestolje (dostojanstva) poredano u redove; i pridružit ćemo ih ashabima, s lijepim velikim i sjajnim očima. [Kur'an 55:70-74] Tu su oni skromnog pogleda, koje ni čovjek ni džini prije njih neće dodirnuti. U kojima (se nalaze) dobri i lijepi – Lijepi, strogo čuvani u paviljonima – Koje ni čovjek ni džini prije njih neće dotaknuti [Kur'an 56:22-23] I (bit će) ashaba s lijepim, velikim i sjajnim očima, - Poput bisera dobro čuvanih. Al-Itqan fi Ulum al-Qur'an, str. 351 :Svaki put kad spavamo s Houri nalazimo njezinu djevicu. Osim toga, penis Izabranog nikad ne omekša. Erekcija je vječna ; osjećaj koji osjećate svaki put kad vodite ljubav je krajnje ukusan i izvan ovog svijeta i da ste ga doživjeli u ovom svijetu, pali biste u nesvijest. Svaki odabranik [tj. musliman] će oženiti sedamdeset [sic] horija, osim žena koje je oženio na zemlji, i svi će imati ukusne vagine. Sunen Ibn Madže, Zuhd (Knjiga o apstinenciji) 39] “Ebu Umama prenosi: “Božiji Poslanik je rekao: 'Svako koga Bog uvede u džennet bit će oženjen sa 72 žene;dvije od njih su hurije i sedamdeset njegove baštine [ženskih] stanovnika pakla. Svi će oni imati libidozne spolne organe, a on će imati penis u erekciji.” ------------------------------------------------------------ PADLA PRIRODA ČOVJEKA U ISLAMU I KRŠĆANSTVU PAD LJUDSKE RASE 7. Rekao je: Siđite (odavde), jedan od vas neprijatelj drugome. Na zemlji će vam neko vrijeme biti prebivalište i opskrba https://tanah44.wixsite.com/kuran-hadisi-tefsir/pada-i-čovjekova-grešnost rjec اخْرُجْ u sura 7. Al-Araf :18 Izlazi (7:18:2) ukh'ruj "Get out https://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=7&verse=18#(7:18:1) https://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=xrj#(7:18:2) https://corpus.quran.com/wordmorphology.jsp?location=(7:18:2) https://znaci.ba/quran?field_sura_value=7&field_broj_ajeta_value=&body_value=&page=2

Sura 53:1-18 vidjeti Allaha vidi i Sura 75: 22,23 Vidjeti Allaha 4. Može li Allah biti viđen i je li Muhamed vidio svojeg Gospodara? Sura 53:1-18 i 81:15-19 kažu da je Muhamed vidio Allaha, dok Sure 6:103 i 42:51 govore da nitko ne može vidjeti Allaha. Sura 53:1-18 1. Tako Mi zvijezde kad zalazi, 2. vaš drug* nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao! 3. On ne govori po hiru svome - 4. to je samo Objava koja mu se obznanjuje, 5. uči ga Jedan ogromne snage, 6. razboriti, koji se pojavio u liku svome 7. na obzorju najvišem, 8. zatim se približio, pa nadnio - 9. blizu koliko dva luka ili bliže - 10. i objavio robu Njegovu ono što je objavio, 11. srce nije poreklo ono što je vidio, 12. pa zašto se prepirete s njim o onom što je vidio? 13. On Ga je i drugi put vidio, 14. kod Sidretu-l-muntehaa, 15. kod kojeg je džennetsko prebivalište, 16. kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo - 17. pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio, 18. vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara. Muslimani se jednoglasno slažu da se ajeti iznad odnose na Muhameda. S obzirom na to da se u ajetima spominje kako je 'njemu' dana objava, jasno pokazuje da se govori o Allahu i Muhamedu, da se Allah pojavio pred Muhamedom da mu preda objavu. Tekst ne može reći da se Gabriel pojavio Muhamedu jer bi to značilo da je taj koji se pojavio bio Gabrielov sluga. Ako je to slučaj, onda imamo još jednu referencu za to da je Muhamed vidio Allaha, Sura 81:15-19 19. Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, 20. moćnog, od Gospodara svemira, cijenjenog, 21. kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog! 22. A drug vaš nije lud: 23. on ga je na obzorju jasnom vidio Kur'an također kaže da nitko ne može vidjeti Allaha: Sura 6:103 „Pogledi do njega ne mogu doprijeti, a on obuhvaća pogledom sve.“ Sura 42:51 „Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi…“ - S obzirom na ovo poricanje da bilo tko može vidjeti Allaha, nije iznenađujuće pronaći hadise koji govore da Muhamed nikada nije vidio svojeg Gospodara: Sahih Buhari vol. 6, knjiga 60, broj 378 „Niti jedna duša ne može znati što će imati sutra. I tko god kaže da je on sakrio (neke od Allahovih zapovijedi) – taj laže. Zatim je pripovijedala: „O poslaniče! Proglasi poruku koja ti je dana od tvojega Gospodara!“ Ajša je dodala: „Ali prorok je vidio Gabriela u njegovom pravom obliku dva puta.“ Sahih Muslim knjiga 001, broj 0334 – „Pripovijedano je prema autoritetu ibn Abasa da je sveti prorok vidio Allaha sa svojim srcem. Sahih Muslim knjiga 001, broj 0335 – „Pripovijedano je prema autoritetu ibn Abasa: „Srce ne laže ono što je vidio, i zasigurno, vidio je Njega u još jednom slučaju.“ – Implicira da je Muhamed vidio Allaha dva puta sa svojim srcem. Mnoge pouzdane naracije iz kanoniziranih hadisa u oštrom su kontrastu u vezi toga da li je Muhamed vidio Allaha ili nije. Ibn Abas kaže da jeste, dok ibn Masud, Ajša, Abu Huraira i Abu Dar kažu da nije. Ako oni koji su bili najbliži Muhamedu nisu znali nit su se mogli složit u vezi toga, kako bilo koji musliman danas to može znat? Ako je Allaha nemoguće vidjeti, koga je to Muhamed vidio a koji je „Jedan ogromne snage“ ?

Interna kritika Kur'ana "Je li Kur'an Božja riječ?" - 2. dio Kliknite ovdje da biste preuzeli verziju ove stranice za Windows 'Write'. C: Unutarnja kritika Kur'ana Iako muslimani imaju visoko stajalište prema svim spisima, uključujući Stari i Novi zavjet, oni traže jedinstveni i vrhovni položaj za Kur'an, tvrdeći da ima prevlast nad svim ostalim spisima, jer, prema njima, u početku on nikada nije napisan dolje od muškaraca i tako nikada nije bio uprljan mislima ili stilovima muškaraca. Iz takvih razloga često se naziva "Majkom knjiga" (preuzeto iz sure 43: 3-4). C1: Šminka Kur'ana Muslimani tvrde da je superiornost Kur'ana nad svim ostalim objavama posljedica njegove sofisticirane strukture i rječitog književnog stila. Citiraju iz sura 10: 37-38, 2:23 ili 17:88, koje kažu: "Hoće li reći da je Muhammed to krivotvorio?" Odgovor: Donesite dakle poglavlje slično tome i pozovite koga osim Allaha u pomoć ako govorite istinu. ' Ova hvalisavost odjekuje u hadisu (Mishkat III, str. 664), koji kaže: Kur'an je najveće čudo među svjetskim čudima ... Ova knjiga je drugačija u svijetu prema jednoglasnoj odluci učenih ljudi u pitanjima dikcije, stila, retorike, misli i valjanosti zakona i propisa koji oblikuju sudbine čovječanstva. " C1a: Neponovljivost Muslimani zaključuju da, budući da ne postoji književni ekvivalent, ovo dokazuje da je Kur'an čudo poslano od Boga, a ne da ga je jednostavno napisao bilo koji čovjek. Upravo ta neponovljivost (jedinstvenost), nazvana ijaz na arapskom, za koju muslimani vjeruju dokazuje njegovo božansko autorstvo, a time i status čuda, te potvrđuje Muhamedovu ulogu kao i istinitost islama (Rippin 1990: 26). Ipak, sam Kur'an sumnja u njegovu ranu formulaciju i sigurno stvara sumnju u pogledu njegove neponovljivosti. Zapravo znamo da je tek krajem desetog stoljeća ideja o neponovljivosti dobila svoj puni izraz, uglavnom kao odgovor na kršćanske polemičke spise toga doba (Rippin 1990: 26). Postoje određeni muslimani koji se pitaju je li pitanje neponovljivosti uopće primjereno Kur'anu. CG Pfander, učenjak o islamu, istaknuo je 1835. godine da, "Nipošto nije univerzalno mišljenje nepristrasnih arapskih učenjaka da je književni stil Kur'ana superiorniji od svih ostalih knjiga na arapskom jeziku. Neki sumnjam da li u rječitosti i poeziji nadmašuje Mu'allaqat Imraul Quaisa ili Maqamat Hariri, iako je u muslimanskim zemljama malo ljudi dovoljno hrabro da izrazi takvo mišljenje. " (Pfander 1835: 264) Pfander razrađuje uspoređujući Kur'an s Biblijom. Izjavljuje: "Kad Stari zavjet čitamo na izvornom hebrejskom, mnogi učenjaci smatraju da je rječitost Izaije, Ponovljenog zakona i mnogih Psalama, na primjer, veća od bilo kojeg dijela Kur'ana. Teško da je itko ali musliman bi to poricao i vjerojatno nijedan musliman koji je dobro znao i arapski i hebrejski ne bi to mogao poreći. " (Pfander 1835: 266) C1b: Strukturne slabosti Usporedba s Biblijom otkriva i druge probleme. Kad netko tko je upoznat s Biblijom počne čitati Kur'an, odmah je očito da je Kur'an sasvim druga vrsta literature, bez obzira na njegove poetske zasluge. Iako Biblija sadrži mnogo povijesnih pripovijesti, Kur'an sadrži vrlo malo. Dok se Biblija trudi objasniti nepoznatu terminologiju ili teritorij, Kur'an ostaje nijem. Zapravo, sama struktura Biblije, koja se sastoji od knjižnice od 66 knjiga, napisanih u razdoblju od 1500 godina, otkriva da je uređena prema kronologiji, temi i temi. Kur'an, s druge strane, više sliči na zbrkanu i zbunjenu zbirku izjava i ideja, od kojih mnoge nemaju previše veze s prethodnim poglavljima i ajetima. Mnogi učenjaci priznaju da je Kur'an toliko slučajan u svom sastavu da zahtijeva krajnji osjećaj dužnosti da bi ga bilo tko preorao! Njemački svjetovni učenjak Salomon Reinach u svojoj prilično oštroj analizi navodi da: "S književne točke gledišta, Kuran ima malo zasluga. Deklaracija, ponavljanje, puerilnost, nedostatak logike i koherentnosti pogađaju nespremnog čitatelja na svakom koraku. Ponižavajuće je za ljudski intelekt pomisliti da je ova osrednja literatura tema bezbrojnih komentara i da milijuni muškaraca još uvijek gube vrijeme upijajući ga. " (Reinach 1932: 176) U sličnom smislu, McClintock i Strong's enciklopedija tvrdi da: "Stvar [Korana] krajnje je nesuvisla i senzibilna, jer je knjiga očito bez ikakvog logičnog redoslijeda mišljenja bilo u cjelini bilo u njezinim dijelovima. To se slaže sa sumnjičavim i slučajnim načinom na koji se kaže da je imala (McClintock i Strong 1981: 151) C1c: Književni nedostaci Čak se i bivši muslimanski učenjak Dashti žali zbog književnih nedostataka Kur'ana, govoreći: "Nažalost, Kur'an je loše uređen i njegovi sadržaji su vrlo neuredno uređeni." Zaključuje da se, "Svi učenici Kur'ana pitaju zašto se urednici nisu koristili prirodnom i logičnom metodom naređivanja prema datumu objave, kao u Ali ibn Talebovoj izgubljenoj kopiji teksta." (Dashti 1985: 28) Čitajući sure Kur'ana ubrzo se shvaća da ona nije kronološka. Prema tradiciji, najduža poglavlja koja su na početku su ona koja su isporučena kasnije, a najkraća poglavlja pronađena na kraju smatraju se najstarijima. Ipak, iste te tradicije govore nam da postoje određene sure koje sadrže i rana i kasna otkrića. Stoga je teško znati je li bilo koja izjava u Kur'anu rana ili kasna. Drugi je problem ponavljanja. Kur'an su, kažu nam, trebali naučiti napamet oni koji su bili nepismeni i neobrazovani. Stoga sudjeluje u načelu beskonačnog ponavljanja istog materijala (Morey 1992: 113). Sve ovo dovodi do dobre zabune kod čitatelja početnika i čini se da upućuje na stil koji podsjeća na ranije spomenute pripovjedače. Kur'an ima i drugih književnih poteškoća. "Predmet u pojedinim poglavljima preskače s jedne teme na drugu, s dupliciranjima i očitim nedosljednostima u gramatici, zakonu i teologiji" (Rippin 1990: 23). Jezik je polupoetičan, dok je njegova gramatika zbog izostavljanja toliko eliptična da je često nejasna i dvosmislena. Postoje gramatički nesklad (poput upotrebe glagola množine s jedninskim subjektima) i varijacije u postupanju prema imenima roda (za primjere vidi sure 2: 177; 3:59; 4: 162; 5:69; 7: 160; i 63:10) (Rippin 1990: 28). Mnogo puta rečenice izbacuju glagole, a pretpostavlja se da je čitatelj dobro informiran. Ima malo objašnjenja i stoga je teško čitati. To nisu jedini strukturni problemi. Patricia Crone ističe da, "unutar blokova stihova trivijalne dislokacije su iznenađujuće česte. Bog se može pojaviti u prvom i trećem licu u istoj rečenici. Mogu postojati propusti koji, ako se interpretacijom ne poprave, čine smisao nerazumljivim . " (Cook 1983: 68) Kao odgovor na ove optužbe, teolog-gramatičar al-Rummani (um. 996. g. N. E.) Tvrdio je da su elipse i gramatičke nepravilnosti zaista pozitivne retoričke naprave, a ne dokaz žurbenog ili aljkavog pisanja (Rippin 1990: 27). Takvu je vrstu argumenta gotovo nemoguće procijeniti, zbog nedostatka suvremene svjetovne literature s kojom bi se mogli uspoređivati. Ostavlja "argument dogmatskim ... ali onim koji djeluje (kao i mnogi drugi vjerski argumenti) samo u pretpostavci islama." (Rippin 1990: 27) Ipak, bilo je pokušaja nemuslimana da pobiju gornju tvrdnju izlažući pravi razlog tih nepravilnosti. Al-Kindi, kršćanski polemičar zaposlen na dvoru Kalifala, imao je razgovore s muslimanima već 830. godine nove ere (dakle ubrzo nakon onoga što smatram kanonizacijom Kur'ana). Činilo se da razumije dnevni red muslimana u to vrijeme. Predviđajući tvrdnju muslimana da je sam Kur'an dokaz božanske inspiracije, odgovorio je rekavši: "Rezultat svega ovog [procesa kroz koji je Kur'an nastao] očigledan je vama koji ste pročitali svete spise i vidjeli kako se u vašoj knjizi sve povijesti miješaju i miješaju; dokaz da ima mnogo različitih ruku su tamo radili i uzrokovali neslaganja dodajući ili izrezujući sve što im se sviđalo ili ne. Jesu li takvi uvjeti otkrivenja poslanog s neba? " (Muir 1882: 18-19,28) Zanimljivo je da se izjava Al-Kindija već u devetom stoljeću slaže sa zaključkom Wansbrougha preko tisuću stotina godina kasnije; oboje tvrdeći da je Kuran rezultat slučajne kompilacije kasnijih redaktora stoljeće ili više nakon događaja (Wansbrough 1977: 51). C1d: Univerzalnost Druga poteškoća s Kur'anom je njegov opseg. Neki stihovi navode da je to knjiga samo za Arape (Sure 14: 4; 42: 7; 43: 3 i 46:12), dok drugi stihovi impliciraju da je to otkriće za sve ljude i sva vremena (Sura 34:28 ; 33:40). Je li ova univerzalna primjena došla kasnije, dodana nakon širenja islama u strane zemlje i među strane narode? Ako je to slučaj, to dovodi do dodatne sumnje u njegovu pouzdanost kao ranog izvora. C1e: Interpolacija U Kur'anu također postoje jasni slučajevi interpolacije. Primjer na koji ukazuje Michael Cook nalazi se u pedeset trećoj suri, gdje se "osnovni tekst sastoji od jednoliko kratkih stihova u nadahnutom stilu, ali na dva je mjesta prekinut prozaičnim [nemaštovitim] i proliksnim [verbose, dosadno] pojačanje koje je stilski sasvim neprikladno. " (Cook 1983: 69) Jesu li oni iz istog izvora i pripadaju li uopće u ovoj suri? Druga značajna karakteristika je učestalost pronalaska alternativnih verzija istog odlomka u različitim dijelovima Kur'ana. Ista se priča može ponoviti s malim varijacijama u različitim surama. Kada se stave jedna pored druge, ove različite verzije često pokazuju istu vrstu varijacija koje bi se mogle naći između paralelnih verzija usmenih predaja (Cook 1983: 69). Opet se suočavamo s još jednim primjerom knjige koju nije napisao jedan autor, već knjige koju je kasnije sastavio niz pojedinaca. Ovaj problem postaje jasniji kada pogledamo neke navodne "biblijske" podatke koje nalazimo u Kur'anu. C2: Talmudski izvori u Kur'anu Moguće da su najveća zagonetka za kršćane koji pokupe Kur'an i pročitaju ga brojne naoko biblijske priče koje imaju malo sličnosti s biblijskim izvještajima. Kur'anske priče uključuju mnoga iskrivljenja, dopune i neke bizarne dodatke poznatim pričama koje smo znali i naučili. Pa, otkud ove priče, ako ne iz prethodnih svetih spisa? Srećom, imamo mnogo židovske apokrifne literature (većinu iz Talmuda), koja datira iz drugog stoljeća nove ere s kojom možemo usporediti mnoge od ovih priča. Kada to učinimo, nalazimo izvanredne sličnosti između ovih basni ili narodnih priča i priča koje se prepričavaju u Kur'anu (napomena: Talmudski materijal preuzet iz Feinburg 1993: 1162-1163). Talmudski su spisi sastavljeni u drugom stoljeću nove ere, iz usmenih zakona (Mišna) i tradicija tih zakona (Gemara). Ti su zakoni i tradicije stvoreni kako bi Mojsijev zakon (Toru) prilagodili promjenjivim vremenima. Također su uključivali tumačenja i rasprave o zakonima (Halakhah i Haggadah itd.). Mnogi Židovi talmudske spise ne smatraju mjerodavnima, ali ih ipak čitaju sa zanimanjem zbog svjetla koje su bacali na vrijeme u kojem su napisani. Pa kako su se ovi neautoritativni židovski talmudski spisi uvrstili u Kur'an? Između sedmog i devetog stoljeća na Arapskom poluotoku (poznatom kao Hidžaz) mogle su se naći mnoge židovske zajednice. Oni su bili dio dijaspore koja je pobjegla iz Palestine nakon razaranja Jeruzalema 70. godine nove ere. Veliki broj tih Židova vodio se tim talmudskim spisima koji su se generacijama prenosili s oca na sina. Svaka je generacija uljepšavala račune ili je ponekad ugrađivala lokalni folklor, tako da je bilo teško znati što sadrže izvorne priče. Bilo je čak i onih među Židovima koji su vjerovali da su ti talmudski spisi dodani na "sačuvane ploče" (tj. Deset zapovijedi i Toru koje su se čuvale u Kovčegu saveza),i vjerovalo se da su replike nebeske knjige (Feinburg 1993: 1163). Neki učenjaci vjeruju da su, kad su kasniji islamski sastavljači izašli na scenu, u osmom do devetom stoljeću, oni samo dodali ovu literaturu u nastali kur'anski materijal. Stoga ne iznenađuje da su kasniji redaktori nenamjerno prihvatili niz tih tradicija iz judaizma i ugradili ih u svete spise 'islama. Postoji podosta priča koje svoje korijene vuku korijeni iz židovske apokrifne literature. Ovdje ću pogledati samo tri, a zatim na kraju ovog odjeljka spomenuti druge: C2a: Priča o Kainu i Abelu Priča (pronađena u suri 5: 30-32) započinje jednako kao i u biblijskom izvještaju s tim da je Kain ubio svog brata Abela (iako oni nisu navedeni u kur'anskom izvještaju). Ipak, 31. aya, nakon što je Cain ubio Abela, priča se mijenja i više ne slijedi biblijski izvještaj. Odakle je mogao doći ovaj kur'anski račun? Je li ovo povijesni zapis koji je biblijskim piscima bio nepoznat? Zapravo je i bilo, jer je izvor za ovaj izvještaj nastao dugo nakon što je Stari zavjet proglašen svetim i nakon što je Novi zavjet napisan. Zapravo postoje tri izvora iz kojih se ovaj izvještaj mogao preuzeti: Targum Jonathan-ben-Uzziah, Targum iz Jeruzalema i knjiga pod nazivom Pirke-rabin Eleazar (Shorrosh 1988: 144). Sva ova tri dokumenta su židovski spisi iz Talmuda, koji su bili usmena predaja između 150. i 200. godine nove ere. Ove priče komentiraju Biblijske zakone, no poznato je da ne sadrže ništa više od hebrejskih mitova i basni. Dok čitamo ovu određenu priču iz Kur'ana (slijeva), nalazimo zapanjujuću paralelu s tri talmudska izvora (s desne strane): Kur'an-sura 5:31 "Tada je Allah poslao gavrana koji se ogrebao po zemlji kako bi mu pokazao kako sakriti sramotu svog brata. 'Jao meni!' rekao je: "Zar nisam mogao biti ni ovaj gavran, ni sakriti sram svoga brata?" Tada je postao pun žaljenja. " Targum od Jonathan-ben-Ozije "Adam i Eva, sjedeći kraj leša, plakali su ne znajući što učiniti, jer još uvijek nisu znali za pokop. Gavran je došao, uzeo mrtvo tijelo svog druga i ogrebao zemlju, zakopao je tako pred njihovim očima. Adam je rekao: "Slijedimo primjer gavrana", uzevši Abelovo tijelo i odmah ga zakopavši. " Osim kontrasta između toga tko je koga pokopao, dvije su priče inače nevjerojatno slične. Možemo samo zaključiti da je odavde Muhammad ili kasniji sastavljač dobio njegovu priču. Tako nalazimo da se židovska bajka, mit, u Kur'anu ponavlja kao povijesna činjenica. Ipak, to nije sve, jer kada nastavimo čitati suru 5, u slijedećem aya 32 (slijeva), nalazimo daljnji dokaz plagijarizma iz apokrifne židovske literature; ovaj put židovski Mishnah Sanhedrin 4: 5 (zdesna). Kur'an-sura 5:32 "Na taj račun: Odredili smo za Izraelsku djecu da ako netko ubije neku osobu - osim ako nije ubojstvo ili širenje nevolja u zemlji - to bi bilo kao da je pobio cijeli narod: i ako je netko spasio život, bilo bi kao da je spasio život cijelom narodu ... " Mišna Sanhedrin 4: 5 "Nalazimo da je u slučaju Kaina koji je ubio svog brata rečeno, glas krvi vašeg brata vapi '[ovo je posljednji citat iz Biblije, 1. Mojsijeva 4:10], a on kaže, ne kaže da ima krv u jednini, ali krv u množini. ' Stvoren si samac da bi pokazao da onome tko ubije pojedinca treba računati da je ubio cijelu rasu, ali onome tko je sačuvao život pojedinca, računa se da je sačuvao cijela utrka. Ne postoji veza između prethodnog stiha (aya 31) i onoga koji nalazimo u aya 32 (gore). Kajne Kainovo ubojstvo Abela s ubojstvom ili spašavanjem cijelog naroda? Ništa. Ironično, ova aya 32, zapravo, podupire osnovu starozavjetne nade za završeno Isusovo djelo, koji je trebao ukloniti grijehe svijeta (vidi Ivan 1:29). Ipak, to ne proizlazi iz stiha koji mu je prethodio. Pa zašto je ovdje? Ako bismo se ponovno okrenuli židovskom Talmudu, ovaj put Mišni Sanhendrinu, poglavlje 4, stih 5, naći ćemo odakle je autor nabavio svoj materijal i zašto ga je ovdje uključio. U ovom izvještaju čitamo Rabinove komentare, gdje on riječ "krv" tumači u značenju "njegova vlastita krv i krv njegova sjemena." Zapamtite, ovo nije ništa drugo doli komentar Rabina. To je njegovo vlastito tumačenje, i to vrlo špekulativno. Stoga je prilično zanimljivo da on dalje komentira množinu riječi za krv. ' Ipak se ovi Rabinovi komentari ponavljaju gotovo od riječi do riječi u Kur'anu, u aji 32. sure 5! Kako to da Rabinovi komentari na biblijski tekst, muze pukog čovjeka postanu kur'anska sveta knjiga i pripisuju se Bogu? Jedini zaključak je da su kasniji sastavljači ovu opomenu naučili iz ovog Rabinova spisa, jer ne postoji veza između pripovijesti o ubojstvu Kajina u Kur'anu (aya 31) i narednog ajeta o cijeloj rasi (aya 32 ). Tek kada čitamo Mišnu Sanhedrin 4: 5, nalazimo vezu između ove dvije priče: rabinovo izlaganje biblijskog stiha i temeljne riječi. Razlog zašto ovoj povezanosti nedostaje u Kur'anu sada je prilično lako razumjeti. Autor sure 5 jednostavno nije znao kontekst u kojem je Rabbi govorio, pa stoga nije bio svjestan da su to samo komentari na biblijski tekst, a ne iz same Biblije. Jednostavno ih je dodao u Kur'an, ponavljajući ono što je čuo ne razumijevajući implikacije. C2b: Priča o Abrahamu U suri 21: 51-71 nalazimo priču o Abrahamu. U Kur'anskom izvještaju Abraham se suočava sa svojim narodom i ocem zbog mnogih idola kojima se oni klanjaju. Nakon svađe između Abrahama i naroda, oni odlaze i Abraham razbija manje idole, a veće ostavlja netaknutima. Kad ljudi to vide, nazovu Abrahama i pitaju je li odgovoran, na što on odgovara da su to možda bili veći idoli koji su uništili. Izaziva ih da zatraže od većih idola da to saznaju, na što oni odgovaraju: "Ti dobro znaš da ti (idoli) ne govore!" (aya 65). Daje mu podsmiješnu repliku, a oni ga zatim bacaju u vatru. Ali u aji 69. Allah zapovijeda da vatra bude hladna, čineći je sigurnom za Abrahama, i on čudesno izlazi neozlijeđen. U našoj Bibliji nema paralela s ovom pričom. Međutim, postoji paralela u knjizi židovskih bajki iz drugog stoljeća pod nazivom Midrash Rabbah. U ovom izvještaju Abraham ruši sve idole, osim najvećeg. Njegov otac i ostali izazvali su ga zbog toga, a s humorom uklonjenim s kur'anskog izvještaja, Abraham odgovara da je najvećem idolu dao vola za sve idole da jedu, ali zato što su mali idoli išli naprijed i jeli, ne pokazujući poštovanje, veći je idol razbio manje. Razjareni otac nije vjerovao Abrahamovom izvještaju i odveo ga je do čovjeka po imenu Nimrod, koji ga je jednostavno bacio u vatru. Ali Bog mu je učinio cool i on je neozlijeđen izašao. Sličnost između ove dvije priče je nepogrešiva. Židovska basna iz drugog stoljeća, folklor i mit ponavljaju se u "svetom Kur'anu". Sasvim je očito da je sastavljač ovog izvještaja čuo otmice biblijskih pripovijesti od posjeta Židovima i pod pretpostavkom da potječu iz istog izvora nesvjesno upisujući židovski folklor u Kur'an. Neki muslimani tvrde da je ovaj mit, a ne biblijski izvještaj, u stvari prava Božja riječ. Oni tvrde da su ga Židovi jednostavno protjerali kako ne bi odgovarao kasnijim kur'anskim izvještajima. Bez pokušaja objašnjenja kako bi Židovi znali izbaciti ovu određenu priču, budući da se Kur'an trebao pojaviti tek stoljećima kasnije, ipak se moramo zapitati odakle potječe taj folklor? Odgovor nam daje sama Biblija. U 1. Mojsijevoj 15: 7 Gospodin govori Abrahamu da je upravo on izveo Abrahama iz Ura Kaldejskog. Ur je mjesto koje se također spominje u Postanku 11:31. Imamo dokaze da je židovski prepisivač po imenu Jonathan Ben Uziel pogrešno uzeo hebrejsku riječ "Ur" za hebrejsku riječ koja znači "vatra". Tako u komentaru ovog stiha piše: "Ja sam Gospodin koji sam vas izveo iz vatre kaldejske." Slijedom toga, zbog ovog nesporazuma i zbog pogrešnog čitanja biblijskog stiha u ovo doba postala je popularna basna koja je glasila da je Bog izveo Abrahama iz vatre. S ovim podacima u ruci možemo, dakle, razaznati odakle potječe židovska basna: iz pogrešnog razumijevanja jedne riječi u biblijskom stihu od strane jednog zabludnog prepisivača. Ipak, nekako je ovo zabludjelo shvaćanje našlo put u Kur'an. Iz ovih primjera je očito da je sastavljač Kur'ana jednostavno ponovio ono što je čuo, a ne mogavši razlikovati ono što je čuo i ono što je biblijska istina, jednostavno ih je uveo rame uz rame u Kur'an. C2c: Priča o Salomonu i Shebi U suri 27: 17-44 čitamo priču o Salomonu, ptici Hoopoo i kraljici od Sabe. Nakon čitanja kur'anskog izvještaja o Salomonu u suri 27 (slijeva), bilo bi korisno usporediti ga s izvještajem (desno) preuzetim iz židovskog folklora, II Targum of Esther, koji je napisan u drugo stoljeće poslije Krista, gotovo petsto godina prije stvaranja Kur'ana (Tisdall 1904: 80-88; Shorrosh 1988: 146-150): Kur'an-sura 27: 17-44 (aya 17) "I prije nego što su Salomon marširali svoje domaćine - džinove, ljude i ptice, i svi su se držali reda i redova. (aya 20) I uzeo je sabir ptica; i rekao je: 'Zašto je li to ne vidim Hoopoea ili je on među odsutnima? (aya 21) Svakako ću ga kazniti strogom kaznom ili pogubiti, osim ako mi ne donese jasan razlog (za odsutnost). (aya 22) Ali Hoopoe se zadržao nedaleko: on je (prišao i rekao) rekao: 'Prošao sam (teritorij) koji nisi ti, a došao sam k tebi iz Sabe s istinitom viješću . (aya 23) Pronašao sam (tamo) ženu vladajući nad njima i opskrbljen svim potrebnim stvarima, a ona ima veličanstveno prijestolje ... (aya 27) (Salomon) je rekao: 'Uskoro ćemo vidjeti jeste li rekli istinu ili lagali! (aya 28) Idi ti, s ovim mojim pismom, i predaj im ih: zatim se povuci od njih i (pričekaj) da vidiš kakav će odgovor vratiti. " (aya 29) (Kraljica) je rekla:" Vi poglavice ! Ovdje mi je dostavljeno pismo vrijedno poštovanja. (aya 30) To je od Salomona i (kako slijedi U ime Allaha, Samilosnog i Samilosnog: Ne budite oholi prema meni, već mi priđite u pokornosti (istinskoj Religiji). '" (aya 32) Rekla je: "Šefovi! Savjetujte me u (ovoj) mojoj aferi: ni u jednoj aferi nisam odlučio osim u vašem prisustvu." (Aya 33) Rekli su: "Opskrbljeni smo snagom i predani žestokom ratu: ali zapovijed je kod tebe; zato razmisli što zapovijedaš. " (aya 35) Rekla je ... "Ali ja ću mu poslati poklon i (pričekati) da vidim s kojim (odgovorom) će se vratiti (moji) ambasadori." (aya 42) Kad je stigla, (aya 44), zamolili su je da uđe u uzvišenu palaču: ali kad ga je vidjela, pomislila je da je to jezero s vodom, i ona je (podvukla suknje) otkrila noge. Rekao je: "Ovo je samo palača popločana glatkim staklenim pločama." II Targum iz Estere "Salomon ... naredio je ... Poslat ću kralja i vojske protiv tebe ... (od) Genii [jinn] zvijeri sa zemlje ptice nebeske. Upravo tada Crvenokoš (ptica), koji uživa, nije mogao biti pronađen; Kralj Salomon rekao je da ga trebaju ugrabiti i donijeti na silu, i doista ga je pokušao ubiti. Ali baš tada, pijetao se pojavio u nazočnosti kralja i rekao: "Vidio sam da cijeli svijet (i) poznaje grad i kraljevstvo (Šebu) koji ti nisu podložni, moj gospodaru kralju. Njima vladaju žena zvana kraljica od Sabe. Tada sam pronašao utvrđeni grad u Eastlandsu (Sheba) i oko njega na ulicama kamenje od zlata i srebra. " Slučajno je kraljica od Sabe izišla ujutro klanjajući se moru, pisari su pripremili pismo koje je stavljeno pod krilo ptice i odletjelo i (stiglo) do tvrđave od Sabe. Vidjevši pismo pod svojim krilom (Šeba) otvori ga i pročita. "Kralj Salomon šalje vam svoje Salaame. Ako vam se sviđa da dođete i zatražite moju dobrobit, postavit ću vas visoko iznad svih. Ali ako vam se ne svidi, poslat ću kraljeve i vojske protiv vas." Kraljica od Sabe to je čula, poderala je odjeću i slala po nju Plemiće, pitala ih je za savjet. Nisu poznavali Salomona, ali savjetovali su joj da pošalje brodove uz more, pune prekrasnih ukrasa i dragulja ... također da mu pošalje pismo. Kad je napokon došla, Solomon je poslao glasnika ... u susret ... Salomon je, čuvši da je došla, ustao i sjeo u staklenu palaču. Kad je to vidjela kraljica od Sabe, pomislila je da je stakleni pod voda i zato je pri prijelazu podigla odjeću. Kad je Salomon vidio dlaku na njezinim nogama, (On) joj je zavapio ... " Prilično je očito, nakon što ste pročitali gornja dva izvještaja, gdje je sastavljač priče o Salomonu i Šebi u Kur'anu došao do njegovih podataka. Sadržajem i stilom kur'anska priča gotovo je identična izvještaju iz židovskog Targuma, napisanom u drugom stoljeću nove ere, gotovo petsto godina prije stvaranja Kur'ana. Dvije su priče nevjerojatno slične; džini, ptice, a posebno ptica glasnica, koju Salomon u početku nije mogao pronaći, ali zatim je koristio kao vezu između sebe i kraljice od Sabe, zajedno sa slovom i staklenim podom, jedinstveni su za ova dva računa. Te paralele uopće neće naći u biblijskim odlomcima. Još jednom se moramo zapitati kako se židovski folklor iz drugog stoljeća nove ere našao u Kur'anu? Postoje i drugi slučajevi u kojima unutar kur'anskog teksta nalazimo i apokrifnu židovsku i kršćansku literaturu. Račun Mt. Podizanje i držanje Sinaja nad glavama Židova kao prijetnja odbacivanjem zakona (sura 7: 171) dolazi iz židovske apokrifne knjige iz drugog stoljeća, Abodah Sarah. Neobični zapisi o ranom Isusovom djetinjstvu u Kur'anu mogu se pronaći u brojnim kršćanskim apokrifnim spisima: Palma koja pruža tjeskobu Marije nakon Isusova rođenja (sura 19: 22-26) potječe iz knjige "Izgubljeni". Knjige Biblije; dok izvještaj o djetetu Isusu koji stvara ptice od gline (sura 3:49) potječe iz Tomina evanđelja o djetinjstvu Isusa Krista. Priča o djetetu Isusu kako govori (sura 19:29-33) može se pratiti do arapske apokrifne basne iz Egipta nazvane Prvo evanđelje djetinjstva Isusa Krista. U suri 17: 1 imamo izvještaj o Muhamedovom noćnom putovanju od svete džamije do najudaljenije džamije. ' Iz kasnijih tradicija znamo da se ova aja odnosi na Muhammeda koji se uspinjao do sedmog neba, nakon čudesnog noćnog putovanja (Mi'radž) iz Meke u Jeruzalem, na "konju" zvanom Buraq. Više detalja nam je ponuđeno u Mishkat al Masabih. Priču možemo pratiti do izmišljene knjige koja se naziva Abrahamov zavjet, napisane oko 200. pne. U Egiptu, a zatim prevedene na grčki i arapski jezik. Drugi analogni prikaz je onaj o Tajnama Enoha (poglavlje 1: 4-10 i 2: 1), koji prethodi Kur'anu za četiri stoljeća. Ipak je daljnji sličan prikaz u velikoj mjeri po uzoru na priču sadržanu u staroj perzijskoj knjizi pod naslovom Arta-i Viraf Namak,govoreći kako se pobožni mladi zoroastrijanac uspinjao do neba i, po povratku, pripovijedao o onome što je vidio ili za koji se izjasnio da ga vidi (Pfander 1835: 295-296). Kur'anski opis pakla nalikuje opisima pakla u Efraimovim homilijama, nestorijanskom propovjedniku šestog stoljeća (Glubb 1971: 36) Autor Kur'ana u surama 42:17 i 101: 6-9 vjerovatno je koristio Abrahamov zavjet da bi naučio da će se vaga ili vaga koristiti na dan suda za vaganje dobrih i loših djela kako bi se utvrdilo hoće li ide se u raj ili u pakao. Opis Raja u surama 55: 56-58 i 56: 22-24,35-37, koji govori o tome da su pravednici nagrađivani satima širokih očiju koji imaju oči poput bisera, ima zanimljive paralele u zoroastrijskoj religiji Perzije, gdje naziv za djevojke nije houris, već Paaris. Važno je zapamtiti da pravovjerni Židovi tog razdoblja talmudske račune nisu smatrali autentičnima iz jednog vrlo dobrog razloga: nisu postojali na saboru Jamnije 80. godine poslije Krista kada je Stari zavjet proglašen svetim. Niti su se kršćanski apokrifni materijali smatrali kanonskim, jer nisu bili potvrđeni kao mjerodavni ni prije ni nakon sabora u Niceji 325. godine poslije Krista. Stoga su ovi izvještaji i židovski i kršćanski pravoslavni vjernici i pismeni uvijek bili heretični. Iz tog razloga smatramo duboko sumnjičavim da su apokrifni zapisi trebali ući u knjigu koja tvrdi da je posljednja objava Boga Abrahama, Izaka i Jakova. C3: Znanstvene posebnosti u Kur'anu Sada smo došli do posljednjeg područja poteškoće koje uočavamo čitajući Kur'an; to su znanstvene osobitosti. S gledišta moderne znanosti sada možemo promatrati ono što izgleda kao grube znanstvene greške u kur'anskom tekstu. Neki od njih puka su proturječja s ranijim biblijskim izvještajima, kao što su: (a) priča o Mojsijevom usvojenju od strane Faroine žene u Kur'anu (sura 28: 9), dok Biblija navodi da je to bila Faroina kći (Izlazak 2 : 10); ili (b) tvrdnju da je ime Yahya jedinstveno za prvo stoljeće Ivan Krstitelj u suri 19: 7, dok se to ime spominje mnogo ranije u 2. Kraljevima 25:23; ili (c) uključivanje u definiciju kršćanskog trojstva Marijine osobe u suri 5: 116,što je u suprotnosti ne samo s biblijskim izvještajem već s vjerovanjem koje je gotovo cijelo kršćansko stanovništvo imalo posljednjih 2000 godina. Zanimljivo je da je beznačajna i heretička sekta koja se zvala holorijci držala ovog stava i živjela je na Bliskom Istoku u vrijeme sastavljanja Kur'ana. Može li to biti izvor tako grube pogreške? Svakako bi sveznajući Bog znao takvo osnovno načelo kristove vjere. Postoje i unutarnja proturječja, poput Marijine zbrke, zabilježene kao Aaronova sestra i Imranova kći (biblijski Amran), kao i Isusova majka, premda su dvije Marije živjele u razmaku od 1.570 godina (sure 18:28 ; 66:12; i 20: 25-30). Još jedan težak, ali dobro poznat odlomak je onaj koji se odnosi na Hamana. U Kur'anu se Haman spominje kao faraonov sluga, koji je sagradio visoku kulu da se uspne do Boga Mojsijeva (sura 28:38; 29:38; 40: 25,38). Ipak, kula Babel javlja se 750 godina ranije (Postanak 11), a ime Haman točno se nalazi u priči o Esteri u Babilonu, 1100 godina nakon faraona. Yusuf Ali vjeruje da se ovdje jednostavno govori o drugom Hamanu, no ime Haman nije egipatsko, već jedinstveno babilonsko (Pfander 1835: 283-284). Iako ovi primjeri ne dovode nužno u pitanje bilo kakva znanstvena otkrića, oni ističu nepoznavanje ranijih spisa. To govori o određenom izolacionizmu, koji bi se mogao očekivati da su se priče prenosile usmeno u okruženju udaljenom od onoga u kojem su nastale. O ozbiljnijoj poteškoći svjedoče one sure koje su u suprotnosti s vidljivim svjetovnim povijesnim i znanstvenim podacima. U Kur'anu se može naći popriličan broj, ali radi kratkoće pozvat ću se na samo neke. Prema Kur'anu (sura 20: 85-87, 95-97) Samaritanac je oblikovao tele na gori Horeb, iako je pojam Samaritanac nastao tek nekoliko stotina godina kasnije, 722. pne. (Pfander 1835: 284). Ime Issa pogrešno se primjenjuje na Isusa, kada bi ispravan arapski naziv za Isusa trebao biti Yesuwa. Posebno su zanimljivi prilično neobični iskazi u surama 16:15; 21:31 31:10; 78: 6-7; 88:19 tvrdeći da se planine koriste kao klinovi za šatore da se zemlja ne trese. Sada iz studija geologije znamo da su planine rezultat ili vulkanske aktivnosti ili sudara dviju tektonskih ploča o drugu (Campbell 1989: 170-173). Ironično, oba ova razloga dokazuju da je postojanje planina dokaz nestabilnosti u zemljinoj kori, a ne obrnuto. U suri 7: 124 Faraon opominje svoje vračeve prijeteći im smrću na križu. U suri 12:41 pekaru iz priče o Josipu kaže se da će biti razapet. Međutim, u to doba nije bilo križeva (da se ne bi zamijenili s egipatskim ankhom koji je bio predmet plodnosti i života, a ne instrument smrti). Razapinjanje su prvo prakticirali Feničani i Kartažani, a potom su ga Rimljani uvelike posudili blizu Kristova doba, 1700 godina nakon faraona! Postoje i druge uočljive znanstvene nedosljednosti, poput tvrdnje u Suri 41: 9-11 da su nebesa stvorena od dima (arapska riječ koja se koristi Dukhan), nasuprot biblijskom prikazu stvaranja koje je nastalo vodom (Postanak 1: 1- 2). Neuman i Eckelmann, dva ugledna fizičara tvrde da dim, koji se sastoji od organskih čestica, nije mogao postojati u prvobitnom stanju, dok je voda (hebrejska riječ mayim) najvjerojatnije bila prisutna jer nam nova istraživanja o maglicama u razvoju pokazuju potreba za prisutnošću vodika i kisika (ili H2O) u prvobitnom stanju (Neuman / Eckelmann 1977: 71-72 i Campbell 1989: 22-25). Ironično je da je Biblija, a ne Kur'an, bliža modernim znanstvenim saznanjima. Meteori, pa čak i zvijezde, prema Kur'anu, kažu da su projektili ispaljeni na prisluškivanje sotona i džina koji žele slušati čitanje Kur'ana na nebu, a zatim ono što čuju prenose ljudima (sure 15 : 16-18; 37: 6-10; 55: 33-35; 67: 5; 72: 6-9 i 86: 2-3). Kako da razumijemo ove sure? Vjerujemo li da Allah baca meteore (materijalne materije) koji se sastoje od ugljičnog dioksida ili željeza-nikla na nematerijalne vragove koji ukradu saslušanje na nebeskom vijeću? A kako objasniti činjenicu da mnogi meteori na zemlji dolaze u pljuskovima koji potom putuju paralelnim stazama? Moramo li razumjeti da ti paralelni putovi impliciraju da su svi vragovi poredani u redove u istom trenutku (Campbell 1989: 175-177)? Još jedan favorit modernih muslimana odnosi se na faze u formiranju fetusa (vidi sure 2: 259; 22: 5; 23: 12-14; 40:67; 75: 37-39; i 96: 1-2) . Prema tim surama fetus prolazi kroz četiri faze, počevši od sperme koja postaje Alaqa. Iako se čini da nitko ne zna što tačno znači ta riječ, mnogi su pokušali tvrdeći da je riječ o bilo čemu, od nečega što se lijepi, do ugruška ili adhezije, embrionalne nakupine, pa čak i sažvaćenog mesa itd. postaje kosti koje je meso konačno prekrilo (Rahman 1979: 13). Međutim, s tim surama postoji niz poteškoća. Prije svega nema faze zgrušavanja tijekom formiranja fetusa (Campbell 1989: 185). Nadalje, spermija ne postaje "adhezija" ili oplođena jajna stanica bez neoplođene jajne stanice. Jedno treba drugo. Drugo, "ono što se lijepi" ne prestaje se lijepiti da bi postalo "žvačeno meso", ali ostaje prilijepljeno 8,5 mjeseci! I konačno, kostur se ne formira prije mesa (ili mišića), jer se mišići i prethodnici hrskavice kostiju počinju stvarati istovremeno (Campbell 1989: 188). Ustvari, prema dr. TW Sadler PhD., Autoru Langmanove medicinske embriologije, iz osobnog pisma dr. Campbellu 1987. godine, dokazano je da mišići nastaju nekoliko tjedana prije nego što postoje kalcificirane kosti,umjesto da stigne kasnije kako Kur'an implicira (Campbell 1989: 188). Ironično je čuti gore spomenute izvještaje koje su kao dokaz naveli suvremeni apologeti nepovredivosti Kur'ana, jer zapravo, kad se istina sazna, to je upravo ona znanost za koju se nadaju da će iskoristiti svoj cilj koji se pokazuje kao poništavanje . C4: Moguće rješenje ("Povijest spasa") Islam nam govori da je objave za Kur'an primio Muhammed, a u konačni pisani oblik sastavio ih je Zaid ibn Thabit, između 646. i 650. godine nove ere, pod pokroviteljstvom trećeg halife, Osmana (Glasse 1991: 230). Povjesničari zauzimaju dva stava kao odgovor na ovu tvrdnju muslimanske tradicije. Prva skupina, koju najbolje podržava povjesničar John Burton, donekle se slaže s muslimanskom tradicijom, tvrdeći da je Kur'an uspoređen tijekom ili ubrzo nakon Muhammedova života. Burton se u svojoj obrani koristi pravnim tekstovima kako bi datirao Kur'an oko prorokovog života. Međutim, na zapadu je malo onih koji se slažu s Burtonom. Mnogi smatraju da je njegova teorija prilično nelogična jer postoji tako malo napisanog teksta na kojem se mogu temeljiti čvrsti zaključci (Rippin 1985: 154). Druga pozicija se suočava s muslimanskom tradicijom, a najbolje je podržava John Wansbrough sa SOAS-a (Sveučilište u Londonu). Da bi došao do svojih zaključaka, koristi se povijesnom analizom sličnom analizi biblijske kritike (Wansbrough 1977: 9). Wansbrough tvrdi da Kur'an, kakav poznajemo sa svim doslovnim i strukturnim problemima, nije mogao postojati sve do 800. godine nove ere (Wansbrough 1977: 160-163). Kur'an, sugerira on, nije tekst koji je svijetu predan preko jedne osobe, već je uključivao rad različitih pisaca otprilike iz devetog stoljeća (Wansbrough 1977: 51). Wansbrough proširuje ovu tvrdnju tvrdeći da se čitav korpus ranoislamske dokumentacije mora promatrati kao "Povijest spasa", povijest koja "nije povijesni prikaz spašavanja događaja otvorenih za proučavanje povjesničara, jer se povijest spasenja nije dogodila , jer je to književna forma koja ima svoj povijesni kontekst. " (Thompson 1974: 328) Drugim riječima, napisan je imajući na umu dnevni red. Dakle, književni zapisi povijesti spasenja, iako se predstavljaju kao suvremeni s događajima koje opisuju, kao što smo ranije spomenuli, zapravo pripadaju razdoblju i nakon takvih događaja, što sugerira da su napisani prema kasnijoj interpretaciji u kako bi odgovarao etosu tog kasnijeg vremena. Stvarna "povijest" u smislu "što se stvarno dogodilo"je, dakle, postao sumiran u kasnijoj interpretaciji i gotovo je, ako ne i potpuno, neodvojiv od njega (Crone 1987: 213-215; Rippin 1985: 156). Pitanje postoji li temeljno "zrno povijesne istine" ovdje zabrinjava. Čak i ako priznamo da postoji "jezgra" povijesne istine, postaje je gotovo nemoguće identificirati. Wansbrough tvrdi da su Kur'an, Tefsir i Sira svi dijelovi islamske povijesti spasenja, za koje sugerira da su napisani kako bi ukazali na Božju ulogu u usmjeravanju svjetovnih poslova čovječanstva, posebno u vrijeme Muhammedova života (Rippin 1985: 154). Tvrdi da ne znamo i vjerojatno nikada nećemo znati što se stvarno dogodilo. Sve što možemo znati je ono što su kasnije ljudi vjerovali da se dogodilo, kao što je zabilježeno u povijesti spasenja. Poanta povijesti islamskog spasenja, sugerira on, bila je u formuliranju specifično arapskog vjerskog identiteta. To je postignuto usvajanjem i prilagođavanjem ideja i priča iz dobro uspostavljenog skupa židovsko-kršćanskih religioznih tema, čiji bi se početak tada mogao smjestiti u Arabiju sedmog stoljeća. Wansbrough se poziva na dokaze unutar Kur'ana koji ukazuju na njihovu ekstrapolaciju iz judeo-kršćanskog konteksta: na primjer, proročku liniju koja završava pečatom proroka, slijed spisa, pojam uništenih zajednica i zajedničko pripovjedni motivi (Rippin 1985: 157). Ako je Wansbroughhova analiza točna, postaje sve teže održavati Kur'an kao točan izvor islama ili kao izvor muslimanske tradicije, posebno u svjetlu činjenice da bi on mogao datirati same tradicije. Iako je datiranje Kur'ana značajno odvraćajuće za njegovu autentičnost, to nipošto nije jedino. Kao odgovor na to, postoje mnogi muslimanski učenjaci koji tvrde da je kontinuirana prisutnost određenog broja ljudi koji su u cijelosti naučili Kur'an zadržala njegovu vjerodostojnost. Ti su se ljudi zvali hafizi. Bila su to spremišta Kur'ana na koja su se kasniji sastavljači mogli obratiti ako se pojave neka pitanja (Glasse 1991: 143,230). Danas imamo popriličan broj hafiza koji žive na Bliskom Istoku i u Aziji (čak postoji jedan koji studira na SOAS-u). Znamo jesu li Kur'an napamet naučili napamet, jer se možemo pozivati na napisani tekst u svojim rukama i utvrđivati slijedi li ono što se odnosi na njega. Na što su se pozivali raniji sastavljači kako bi utvrdili ispravnost hafiza svog vremena? Gdje su im dokumenti? U osnovi se vraćamo na isti problem o kojem smo raspravljali u prethodnom odjeljku. Rani hafizi 'morali su imati dokumente iz kojih bi ih mogli pamtiti, jer vjerodostojnost bilo kojeg hafiza proizlazi iz sličnosti njegove recitacije s dokumentom za koji tvrdi da ga poznaje; a ne obrnuto. Jesu li ti dokumenti ikad postojali? Ako su jednostavno zapamtili ono što su čuli od drugih pojedinaca kao neku vrstu usmene predaje, tada njihova recitacija postaje još sumnjivija, jer je usmena predaja, posebno vjerska usmena predaja, po svojoj prirodi sklona pretjerivanju, uljepšavanju i posljedično korupciji. Što bismo onda trebali učiniti s unutarnjim problemima koje nalazimo u Kur'anu? Kako objasniti strukturne i književne probleme, kao i lažne prikaze i znanstvene osobitosti koje su se našle na njegovim stranicama? Čini se da ove poteškoće upućuju na božansko autorstvo i upućuju na vjerojatniji scenarij da Kur'an nije ništa drugo nego zbirka različitih izvora posuđenih iz okolnih dijelova literature, narodnih priča ili usmenih predaja. 'u to vrijeme i slučajno cijepljen nesuđenim kasnijim sastavljačima. Zbog sumnjivog datiranja Kur'ana, činjenice da ne postoji značajna dokumentacija prije 750. godine nove ere, i različitih izvora iz kojih potječe, kao i njegove specifične arapske primjene, smatra da ga ne smijemo koristiti kao izvor u utvrđivanju vlastite autentičnosti. U osnovi nam je ostalo vrlo malo ranoislamskog materijala iz kojeg bismo mogli razgraničiti bilo koji autoritet za Kur'an ili za porijeklo islama. Gdje onda moramo ići kako bismo pronašli pravo porijeklo islama ako su sumnjive i tradicija i Kur'an? Prethodna stranica | Povratak na sadržaj | Sljedeća stranica

Odgovarajući na islamsku biblioteku Odgovaranje na islamsku biblioteku klasičnih knjiga Knjige i članci autora Al-Kalbi Al-Kindi James Levi Barton Richard Bell Leone Caetani Jens Christensen WHT Gairdner Abraham Geiger HAR Gibb William Goldsack Ignaz Goldziher Alfred Guillaume Thomas Patrick Hughes C. Snouck Hurgronje Arthur Jeffery Henry Harris Jessup Duncan B. Macdonald David S. Margoliouth Alphonse Mingana Sir William Muir Theodor Nöldeke Carl Gottlieb Pfander Joseph Schacht Philip Schaff [Canon] Edward Sell Harold Spencer Aloys Sprenger John Subhan William St. Clair-Tisdall Charles Cutler Torrey G. Weil EM Wherry Arthur N. Wollaston Samuel Zwemer Ne slažemo se nužno sa svime što je napisao svaki od gore navedenih autora. Neki su zaključci zamijenjeni novijim radom, a o nekim aspektima imamo bitno različita uvjerenja. Međutim, ove su knjige i članci i dalje vrijedna osnova za dublje razumijevanje i daljnja istraživanja. >> Vidi također stranicu s pregledom djela suvremenih autora . >> Documents sur les originines de l'islam ogroman je izvor klasičnih izvornih materijala na francuskom jeziku. Odgovaranje na početnoj stranici islama

Proturječna gramatika Contradictory Grammar https://answering-islam.org/Authors/Newton/grammar.html Autorska prava ï 1996. M. Rafiqul-Haqq i P. Newton . Sva prava pridržana. Kur'an: Gramatičke pogreške Muslimani vjeruju da je Allah svakom Abrahamu, Mojsiju, Davidu i Isusu otkrio knjigu. "Ali knjiga proroka Abrahama je izgubljena. Promijenjene su knjige Davida (Psalmi), Mojsije (Tora) i Isusa (Evanđelje)." [1] Samo je Kur'an objavio Mohammedu anđeo Gabrijel koji je sačuvan i zaista "Niti jedna riječ od toga nije promijenjena ili izgubljena. Danas se nalazi točno onako kako je objavljena proroku Mohammedu." [2] Kao takvo nije Mohammedovo osobno postignuće. To je božansko čudo. Proročanstvo svakog proroka potvrđeno je božanskim čudima. Vjeruje se da je Kur'an Božje čudo koje potvrđuje Muhammedovo poslanstvo. "Jedino čudo za koje je Mohammad tvrdio bio je Kur'an ... Kur'an je jedini nadahnuti spis koji je došao do nas netaknut kao što je otkriveno proroku. Nije bilo miješanja u tekst i izvorne čistoće jezik je ostao neokaljan. "[3] Muslimani vjeruju da je Kur'an književno čudo i da mu nema premca u bilo kojoj drugoj literaturi. To nije ljudsko remek-djelo već božansko čudo, gdje su se svako slovo i točka otkrili s neba, bez razlike između onoga što je otkriveno i onoga što imamo u rukama. Remek-djela su djelo ljudi. Čuda su Božje djelo. Čudo, bilo koje čudo, superiorno je od najboljih remek-djela. Također se čuda ne mogu "poboljšati" ljudskim naporima, jer to bi bilo isto kao kad bi se priznalo da je čudo, tj. Božje djelo, bilo manjkavo. Remek-djelo nadmašuje druga djela na određenom području. Na primjer, inženjerski vrhunac ne mora nužno imati estetsku privlačnost. Ili remek-djelo u umjetnosti ne mora biti u skladu s inženjerskim standardima. Remek-djelo u cvjetnom aranžmanu ne mora nužno mirisati dobro. Muslimani tvrde da Kur'an nije samo ljudsko književno remek-djelo, već božansko književno čudo. Ali ova se tvrdnja ne podudara s činjenicama. Kur'an koji imamo u rukama sadrži očigledne gramatičke pogreške, što je očito za vidjeti svima koji znaju arapski jezik. Prva pogreška Za 5:69 "Sigurno će oni koji vjeruju, i oni židovski, i Sabejci, i kršćani, tko god vjeruje u Boga i Posljednji dan i bude činio pravednost - straha nad njima neće biti, niti će tugovati." (Arberry) "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu was-Saabi'uuna wan-Nasaaraa man' aamana bilaahi wal-Yawmil-'Aakhiri wa 'amila saali-hanfalaa khaw-fun' alay-him wa laa hum yah-zanuun." U gornjem stihu postoji gramatička pogreška. Riječ Saabi'uuna pogrešno je odbijena. U druga dva stiha ista je riječ, u potpuno istim gramatičkim postavkama, pravilno odbijena. 2:62 "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu wan-Nasaaraa was-Saabi'iina ..." 22:17 "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu was-Saabi'iina wan-Nasaaraa ..." Primjećujete da je riječ napisana Saabi'uuna u 5:69, a Saabi'iina u 2:62 i 22:17. U posljednja dva stiha riječ je pravilno odbijena jer riječ inna na početku rečenice uzrokuje oblik deklinacije nazvan "nasb" (kao u slučajevima akuzativa ili konjunktiva), a "yeh" je "znak nasb" . Ali riječ Saabi'uuna u 5:69 dobila je 'uu, waw što je znak "raf'a" (kao u slučajevima nominativa ili indikativa). To je onda očita gramatička pogreška. Druga pogreška Za 4: 162 "Ali oni koji su čvrsto ukorijenjeni u znanju, i vjernici koji vjeruju u ono što je poslano tebi i ono što je poslano prije tebe, koji obavljaju molitvu i plaćaju milostinju, i oni koji vjeruju u Boga i Posljednji dan - njih Sigurno ćemo dati moćnu plaću. " (Arberry) "Laakinir-Raasi-khuuna fil-'ilmi minhum wal-Mu'-minuuna yu'-minuuna bi-maaa 'unzila' ilayka wa maaa 'unzila min-qablika wal-muqiimiin as-Salaata wal mu'-tuunaz-Zakaata wal- Mu'-mi-nuuna billaahi wal-Yawmil-'Aakhir: 'ulaaa' ika sanu'-tii-him 'ajran' aziimaa. " Riječ muqiimiin trebala bi biti muqiimuun . Riječ treba odbiti znakom "raf'a" poput ostalih imenica u rečenici. Doista su dvije imenice prije nje ( Raasi-khuun i Mu'-minuun ) i imenica nakon nje ( mu'-tuun ) pravilno odbijene. Neki tvrde da je ova riječ odbačena kao takva da bi se razlikovao i pohvalio čin molitve, ali učenjak Ibn al-Khatib kaže da je ovo bolesno obrazloženje. ( al-FurqanMohammad M. 'abd al-Latif Ibn al-Katib, Dar al-Kutub al-'elmiyah, Beirut, str.43). Takvo rezoniranje prkosi logici. Zašto bi se razlikovala molitva koja je grana religije, a ne vjera koja je temelj i korijen religije? Osim toga može li se ova logika primijeniti na pogrešku deklinacije u prethodnom stihu? Zaključujemo li da su Saabi'iini ugledniji od onih koji vjeruju i od ljudi knjige? I zašto ih se razlikuje u jednom, a ne u drugom stihu kao što smo vidjeli? Bog je mnogo viši od ove bolesne logike. Ovo je opet očita gramatička pogreška. Treća pogreška U 20:63 "Potajno su pričešćivali govoreći: 'Ova su dva čovjeka čarobnjaci.' (Arberry) "Qaaluuu inna haazaani la-saahiraani ..." Riječ haazaani trebala bi biti haazayn . Riječ haazaani pogrešno je odbijena jer riječ inna na početku nominalne rečenice uzrokuje oblik deklinacije nazvan "nasb" u nominativu, a "yeh" je "znak nasb". Ovo je treća gramatička pogreška. Četvrta pogreška U 2: 177 "Nije pobožnost okretanje lica prema Istoku i Zapadu. Istinska pobožnost je ovo: vjerovati u Boga i Posljednji dan ... dati nečije bogatstvo ... i otkupiti roba, obaviti molitvu, platiti milostinju. A oni koji ispune svoj savez ... i izdrže čvrstinom. " (Arberry) "Laysal-birra 'an-tuwalluu wujuuhakum qibalal-Mashriqi wal-Maghrib wa laakinnal-birra man' aamana billaahi wal-Yawmil-'Akhiri wal-malaaa-'ikati wal-Kitaabi wan-nabiyyiin: wa 'aatali maala zawilqurbaa wal-yataamaa wal-masaakiina wabnas-sabiili was-saaa-'iliina wa fir-riqaab: wa'aqaamas-Salaata wa 'aataz-Zakaata; wal-muufuuna bi'ahdihim' izaa 'aahaduu was-Saabiriina fil-Saabiriina fil saaa'i wazzarraaa-'i ... " U gornjem stihu postoji pet gramatičkih pogrešaka. U četiri od njih korišteno je pogrešno vrijeme, jer rečenica započinje u sadašnjem vremenu glagolom tuwalluu , dok su ostala četiri glagola napisana u prošlom vremenu: 'aaman bi trebao biti tu'minuu ; 'aata treba biti tu'tuu ; 'aqaama bi trebao biti tuqimuu ; 'aata treba biti tu'tuu . Gornji stih u prijevodu na engleski jezik koji se pojavljuje na arapskom bi bio: „To nije pravda da budete okrenuti svoje lice prema istoku i zapadu, nego pravednost je onaj koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan i anđelima i Knjige i poslanici, i dao svoje bogatstvo, ... i klanjao namaz i plaćao milostinju. " Ali engleski su prevoditelji primijetili vrijeme, a glagoli "vjerovao", "dao", "izveo" i "platio" ispravljeni su i napisani u sadašnjem vremenu. (Na primjer, pogledajte prijevode Arberrya, Pickthalla, Yusufa Alija i Rodwella). Peta pogreška je pogrešna deklinacija riječi saabiriina . Treba odbiti saabiruuna poput prethodne riječi muufuuna . Peta pogreška Za 3:59 "Isusova je sličnost u Božjim očima poput Adamove sličnosti; Stvorio ga je od prašine, a zatim mu rekao:" Budi "i bio je." (Arberry) "Inna massala 'Isaa' indal-laahi ka-masali 'Adam; khalaqahuu min-turaabin-sum-ma qaala lahuu kun fa-yakuun." Gornji ajet kada se prevede na engleski jezik, kako se čini na arapskom, bio bi: "Isusova sličnost s Allahom je poput ličnosti Adema. Stvorio ga je od prašine, a zatim mu rekao:" Budi ", i on je." Gore je Pickthallov prijevod. Imajte na umu da je preveo yakuun (je) onako kako se pojavljuje na arapskom, tj. U sadašnjem vremenu. Riječ yakuun ("na engleskom je") trebala bi biti kana ("bila") kako bi bila u skladu s prošlim vremenom prethodnog glagola "rekao", kao što su to korigirali Arberry, Rodwell i Yusuf Ali u svojim prijevodima tog stiha. Ovo je peta pogreška. Šesta pogreška U 21: 3 "Zločinci se šapuću jedni drugima ..." "Laahiyatan - quluubuhum. Wa 'asarrun-najwallaziin zalamuu ..." Riječ "asarru bi trebala biti " asarra . Navedeno je verbalna rečenica, a pravilo takve rečenice, gdje glagol dolazi ispred (muškog) subjekta, glasi da glagol mora biti u trećem (muškom) obliku jednine, ako je aktivni subjekt verbalne rečenice navedeno u rečenici. (Isto pravilo vrijedi i za zamjenu dva spominjanja "muškog roda" ženskim ".) Ali glagol u gornjem kur'anskom ajetu došao je u množini. Pogledajte kako se gornje pravilo poštivalo u sljedećim kur'anskim ajetima: 3:52, 10: 2, 16:27, 16:35, 3:42, 49:14. Sedma pogreška U 22:19 "To su dvojica raspravljača koji su raspravljali o svome Gospodaru." (Arberry) "haazaani Khismani 'ikhtasamuu fi rabbihim ..." U arapskom, poput engleskih riječi se odbijaju ili konjugiraju s obzirom na broj. U engleskom jeziku postoje dva broja: jednina i množina. Tako se na engleskom jeziku dvojica muškaraca tretiraju kao množina. Ali u arapskom jeziku postoje tri broja: jednina, dvojina i množina. Tako se na arapskom glagoli i imenice tretiraju prema jednini ili dvojini ili množini. Glagol u tom stihu bio je konjugiran kao da je subjekt više od dva. Ali stih govori samo o dvoje. Dakle, treba se pridržavati pravila dvojine i riječ 'ikhtasamuu treba biti ' ikhtasamaa . Dakle, ovo je još jedna pogreška. Osma pogreška U 49: 9 "Ako se dvije stranke vjernika bore, ispravite stvari među sobom." (Arberry) "wa 'in-taaa-'ifataani mi-nal-Mu'-miniinaq-tatalu fa-'aslihuu baynahumaa." Ova je greška u ovom stihu slična prethodnoj. Broj je opet dvojak, ali glagol je konjugiran kao da je subjekt množina. Dakle, glagol 'eq-tatalu trebao bi biti ' eqtatalata . Deveta pogreška U 63:10 "O moj Gospode, kad bi me barem usmjerio na kratko, kako bih mogao dati slobodnu ponudu i tako postati jedan od pravednika." (Arberry) "... Rabinov zakon laaa 'akhartaniii' ilaaa 'ajalin-qariibin-fa-'assaddaqa wa' akum-minas-salihiin." Glagol 'akun bio je pogrešno konjugiran. Trebao bi biti 'akuuna , tj. Posljednji suglasnik mora imati samoglasnik "a", umjesto da je bezglasan, jer je glagol " akun " u subjunktivu. Doista je prethodni glagol ( 'assaddaqa ) pravilno konjugiran i nalazi se u konjunktivu. Razlog je taj što se na arapskom jeziku sadašnje vrijeme stavlja u subjunktivni način ako ga prethode određene riječi (huruf nasebah). Jedna od takvih riječi je "uzročni fa". Deseta pogreška U 91: 5 "Po nebu i onome što ga je sagradilo." (Arberry) "was-samaaa-'i wa maa ba-naahaa." Riječ ma u arapskom jeziku koristi se za bezlično. Ali tema gornjeg stiha je Bog. Dakle, riječ koja bi se trebala koristiti je arapska riječ čovjek (što znači "onaj koji"). Arberry je taj stih preveo na sljedeći način: "Uz nebo i ono što ga je sagradilo", što znači Bog. Pickthall je međutim ispravio bezlično (ma, ono što) i preveo stih na sljedeći način: "Po nebu i Onome koji ga je sagradio." Pickthall je također ispravio dva stiha koja slijede: I zemlja i Onaj Koji ju je širio. P. 91: 6. I duša i Onaj Koji ju je usavršio. P. 91: 7. Yusuf Ali, da bi se izvukao iz problema, preveo je gornji stih na sljedeći način: "Nebeskim svodom i njegovom divnom strukturom". Dakle, tema 'Bog' se uopće ne pojavljuje u njegovom prijevodu tog stiha. Svoje razloge za svoj prijevod navodi u fusnoti rekavši: Ma masdariya na arapskom, u ovoj i narednim klauzulama, na engleski je najbolje prevesti imenicama. "Ali riječ bana u banaha nije imenica već glagol u prošlosti vrijeme kako su ga ispravno preveli Arberry i Pickthall. Riječ ma trebala je biti čovjek (što znači "tko"), a u tom kontekstu trebala je biti "Tko" s velikim W. Jedanaesta pogreška U 41:11 "Tada se podigao na nebo kad je dim i rekao njemu i zemlji:" dođite voljno ili nevoljno! " Rekli su, 'mi voljno dolazimo.' " "... faqal laha wa lel-Arad 'iteya taw'aan aw karha qalata atayna ta'e'een." Nebo i zemlja na arapskom jeziku su imenice ženskog roda, glagol rečen u "rekli su" je u skladu s tim ženski i dualni ( qalata ), ali pridjev "voljan" na kraju stiha je muški i množinski ( ta'e'een ), budući da je u suprotnosti s pravilom da se pridjevi trebaju podudarati s imenicama po broju u rodu, tako bi ta'e'een koji se koristi za množinu trebao biti ta'e'atain koji se koristi za ženski dual. Dvanaesta pogreška U 7:56 "Blizu je milosrđe Božje." "... inna rahmata Allahi karibun min al-mohseneen." Gornji stih je nominalna klauzula. U takvoj klauzuli predikat bi trebao odgovarati subjektu ( rahmata ) nominalne klauze u rodu. Riječ karibun (što znači "blizu") predikat je rahmata Allahi ("Allahova milost"), trebali bi se podudarati po rodu. Ali u arapskom tekstu to nije slučaj. Rahmata je na arapskom jeziku ženskog roda i zato bi riječ qaribun (koja je muškog roda) umjesto toga trebala biti qaribah (njen ženski oblik). Ovo je pravilo ispravno primijećeno u drugim kur'anskim ajetima. Na primjer, u 9:40 čitamo: "Kalemat ul-llah heya al-'ulya." Ovdje su i Kalemat i heya ženstvene. Umjesto toga reći: "Kalemat ul-llah howa al-'a'la" nikada ne bi bilo točno. To bi bilo jednako pogrešno kao i reći: "... inna rahmata Allahi qaribun min ..." Pogreška 13 Za 7: 160 "Podijelili smo ih u dvanaest plemena." "wa qata'nahom 'ethnata' ashrata asbatan." Umjesto asbatana trebalo bi čitati sebtan . Na arapskom doslovno kaže "dvanaest plemena". To je točno na engleskom, ali nije tačno na arapskom. Na arapskom bi trebalo reći dvanaest plemena, jer bi imenica koja se broji brojem iznad deset trebala biti jednina. Ovo se pravilo pravilno poštuje, na primjer u 7: 142, 2:60, 5:12, 9:36, 12: 4. Qor'an sadrži rečenice koje su nepotpune i nisu u potpunosti razumljive bez pomoći komentara; strane riječi, nepoznate arapske riječi i riječi koje se koriste s drugačijim značenjem; pridjevi i glagoli sklonjeni bez poštivanja podudarnosti roda i broja; nelogično i negramatički primijenjene zamjenice koje ponekad nemaju referenta; i predikati koji su u rimovanim odlomcima često udaljeni od subjekata ... Da rezimiramo, zabilježeno je više od stotinu koranskih odstupanja od uobičajenih pravila i struktura ... ('Ali Dashti, 23 godine: Studija o Mohammadova proročanska karijera, izdavači Mazda, Costa Mesa, Kalifornija, 1994., stranice 48,50) Dakle, gore navedeni samo je mali uzorak i još će ih se naći. Neke od gornjih pogrešaka nisu novo otkriće modernih kritičara. Bili su poznati iz prvog stoljeća islama od najbližih Mohammedovih sljedbenika. Izvještava se da je 'Osman, nakon što je pogledao prvu standaransku kopiju Kur'ana, rekao:' Vidim gramatičke greške u njemu i Arapi će ga ispravno pročitati svojim jezicima. '[4] Muslimanski učenjak Ibn al- Khatib koji je citirao gornji izvještaj u svojoj knjizi al-Furqan , spomenuo je još jedan izvještaj o autoritetu 'Aa'ishe, jedne od Mohammedovih supruga, rekavši:' U Allahovoj knjizi postoje tri gramatičke greške, one su krivnja pisara: U 20:63 "Qaaluuu inna haazaani la-saahiraani ..." I za 5:69 "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu was-Saabi'uuna wan-Nasaaraa man' aamana bilaahi wal-Yawmil-'Aakhiri wa 'amila saali-hanfalaa khaw-fun' alay-him wa laa hum yah-zanuun." I za 4: 162 "Laakinir-Raasi-khuuna fil-'ilmi minhum wal-Mu'-minuuna yu'-minuuna bi-maaa 'unzila' ilayka wa maaa 'unzila min-qablika wal-muqiimiin as-Salaata wal mu'-tuunaz-Zakaata wal- Mu'-mi-nuuna billaahi wal-Yawmil-'Aakhir: 'ulaaa' ika sanu'-tii-him 'ajran' aziimaa. "'[5] Treba dati dva komentara. Prvo: Muslimani tvrde da je Kur'an koji danas imamo u svojim rukama ono što je izvorno objavljeno Mohammedu, bez promjene čak i jednog slova. Međutim, u današnjem Kur'anu postoje gramatičke pogreške. Suočavajući se s tim pogreškama, moramo odlučiti između jednog od dva izbora. Ili je otkriven izvorni Kur'an koji sadrži ove pogreške ili su greške rezultat pogrešaka ljudskih pisara dok su kopirali Kur'an. Ne postoje druge mogućnosti. Kako je prvi izbor nezamisliv, drugi je jedino logično objašnjenje. Ali to također znači da nije istina da je Kur'an koji imamo u rukama "jedini nadahnuti spis koji je do nas došao netaknut kao što je objavljen proroku. Nije bilo miješanja u tekst i izvorne čistoće jezika ostao neokaljan. " Drugo: Ako su gornje pogreške pronađene u članku koji će se objaviti, te će se pogreške ispraviti. Članak, s tim da su u njemu ostale pogreške, nije mogao biti proglašen remek-djelom. Kur'an zbog ovih grešaka nije ni remek-djelo. Ako se, ljudski gledano, Kur'an ne može nazvati remek-djelom, može li ga itko iskreno nazvati božanskim književnim čudom? Sljedeća je obavijest popratila vrlo ugledan islamski softver nazvan Alim, 1992. OBAVIJEST!!! Arapski Kur'an ima neke pogreške koje će se vrlo brzo otkloniti u izdanju o održavanju. .... OBAVIJEST !!! Arapski Kur'an na koji se poziva u gornjoj obavijesti je onaj koji se nalazi u programskom paketu Alim. Nema sumnje da su mnogi učeni ljudi prešli ovaj arapski Kur'an da bi ga provjerili ima li pogrešaka, kao što bi to učinio svaki dobar izdavač. Ako čak i s naprednom tehnologijom koju imaju, u njoj i dalje ima grešaka, kako možemo imati povjerenja da je prvo izdanje Kur'ana u vrijeme kada vrlo malo ljudi može čitati i pisati arapski jezik zapisano bez grešaka? Sam Mohammad rekao je "mi smo nacija koja ne zna pisati niti voditi računovodstvo". A musliman je u ranom islamu oslobađao neke Jevreje među svoje ratne zarobljenike ako bi zauzvrat podučavali nekoliko Arapa kako čitati i pisati arapski. Literatura: 1. Podučavanje islama, Islamsko vijeće Novog Južnog Walesa, str.15. 2. Podučavanje islama, Islamsko vijeće Novog Južnog Walesa, str.18. 3. Uvod u Pickthallov prijevod s transliteracijom, Burney Academy, Hyderabad, str.xxiv. 4. Al-Furqan Mohammada M. 'abd al-Latifa Ibn al-Katiba, Dar al-Kutub al-'elmiyah, Bejrut, str.90 5. Al-Furqan Mohammada M.' abd al-Latifa Ibn al- Katib, Dar al-Kutub al-'elmiyah, Beirut, str.91 Knjige i članci P. Newtona Odgovor na islamsku početnu stranicu

Sura 3:48 Isus uci indjil Sura 3:48 Isus uci indjil وَيُعَلِّمُهُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَالتَّوْرَاةَ وَالْإِنْجِيلَ Korkut I poučiće ga pismu i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, Mlivo I poučiće ga Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indžilu, zar nije Isus dobio Indzil?

Više o raznim teorijama ... More on the various theories ... https://www.zeolla.org/christian/bible/article/risen.htm Početna stranica Darkness to Light Knjige i e-knjige redatelja Je li Krist zapravo uskrsnuo? "AKO KRIST NIJE USKRSNUO, VAŠA JE VJERA BITNA; JOŠ STE U Grijesima!" Napisao Gary F. Zeolla U ovom stihu (1 Kor 15,17) Pavao proglašava uskrsnuće Isusa Krista ključnom doktrinom kršćanske vjere. No je li Krist zapravo uskrsnuo? Pouzdanost Evanđelja i Djela Prije proučavanja samog uskrsnuća, treba procijeniti opću pouzdanost četiriju Evanđelja i Knjige Djela apostolskih u Novom zavjetu. Isus i rani kršćani spominju se u nekoliko nekršćanskih dokumenata napisanih unutar stoljeća od Isusove smrti. Ovi zapisi spominju sljedeće točke o Isusu: 1) Živio je za vladavine Tiberija Cezara (Luka 3: 1,23). 2) Propovijedao je visok, etički kodeks ponašanja (Matej 5: 21-48). 3) Židovske vođe tvrdile su da se "bavio vračanjem" (Mt 12,22-24). 4) Razapet je tijekom židovske Pashe (Mt 26,2). 5) Razapet je pod vlašću Poncija Pilata (Mt 27,1-26). 6) Tama je prekrila zemlju tijekom Njegovog raspeća (Mt 27,45). 7) Njegovi su ga sljedbenici štovali (Mt 28,17). 8) Ubrzo nakon Njegove smrti, njegovi su učenici rekli da je živ (Djela 2: 22-32). 9) Spominjali su ga "Christus" (latinski za Krista; Djela 2:36). 10) Njegovi su učenici bili progonjeni zbog propovijedanja (Djela 5: 40-42). 11) Njegovi su sljedbenici nazvani „kršćanima“ (Djela 11:26). 12) U Rimu je imao sljedbenike u roku od 30 godina od njegove smrti (Djela apostolska 28: 16-31). Gore navedeni podaci potječu iz židovskih i rimskih izvora. Dakle, suradnja za važne događaje zabilježene u Evanđeljima i Knjizi Djela nalazi se u dokumentima koje su napisale same skupine koje su progonile ranu Crkvu (Habermas, str. 87-101) Alternativne teorije Ali što je sa samim uskrsnućem? Tijekom stoljeća skeptici su predlagali mnoge zamjenske teorije. Može li bilo što od toga objasniti SVE poznate povijesne činjenice i zadržati se pod kritičkom ocjenom? Prva iznesena alternativna teorija vidi se u Matejevu evanđelju. Ovdje, nakon što je pronađeno Isusovo tijelo nestalo, vojnicima koji su čuvali grob rečeno je da kažu: "Njegovi su učenici došli noću i ukrali Ga dok smo spavali" (28,13). Paul Little primjećuje: "Ta je priča toliko očito lažna da se Matthew ni ne trudi pobiti je! ... Tko zna što se događa dok on spava?" (str. 25). Drugi je prijedlog da su učenici imali tako snažnu želju da vide Isusa živog da su samo zamišljali da Ga vide. Međutim, čak i uzročno čitanje Evanđelja pokazuje da, iako je Isus u nekoliko navrata predvidio svoju smrt i uskrsnuće, učenici nisu uspjeli shvatiti i / ili prihvatiti ono što je govorio. Stoga nisu očekivali da će ga ponovno vidjeti živog (vidi Marko 8: 31-33; Luka 9:22; 24: 9-12; Ivan 20:25). S gornjom teorijom usko je povezana ona koja kaže da su učenici patili od halucinacija. Ali Isus se ukazao mnogim ljudima na raznim mjestima, u različito vrijeme, pod različitim okolnostima tijekom razdoblja od četrdeset dana; onda su nastupi prestali. To nije obrazac halucinacija. Vrlo su individualistički i javljaju se tijekom duljih vremenskih razdoblja (McDowell, Uskrsnuće, str. 82-89). Druga je ideja apostol Pavao prilagođen svojim propovjedničkim idejama iz gnostičkih i otajstvenih religija koje su bile raširene u ranim stoljećima. Te su religije vjerovale u godišnjeg spasitelja koji umire i raste. Međutim, ova ideja zanemaruje prethodno spomenute poznate povijesne činjenice. Štoviše, Pavao nije jedini NT pisac koji spominje uskrsnuće (vidi Matej 28: 1-10; Marko 16: 1-14; Luka 24: 1-43; Ivan 20: 1-10; Djela apostolska 1: 3; 2: 22-32; 1Pet 1: 3). Nadalje, "Svi sačuvani rukopisi s gnostičkim himnama Otkupitelja potječu iz 140. godine poslije Krista" (Nash, str. 288.). U međuvremenu su novozavjetna evanđelja, Djela apostolska i Pavlova pisma napisana u prvom stoljeću (Guthrie, str. 17-19, 643-657). Muslimanske teorije Muslimani su razvili dvije teorije pokušavajući objasniti odlomak iz Kur'ana (ili Kur'ana ). Ovo je sveta knjiga islamske religije. Napisano je oko 632. godine. Sura 4: 156 glasi: "Nisu ga [Isusa] ubili niti su ga razapeli, ali su mislili da jesu" (str. 382). Prva teorija koju su muslimani iznijeli da bi objasnili ovaj odlomak je da se Isus upravo onesvijestio na križu. Tada je u grobnoj hladnoći oživio. Međutim, "Svi najraniji zapisi naglašavaju Isusovu smrt" (Little, str. 26,27). I, kao što je prethodno spomenuto, ti zapisi uključuju kršćanske i nekršćanske dokumente. Drugi je prijedlog da je Juda razapet umjesto Isusa. Ali ta je ideja u suprotnosti s Matejevim svjedočenjem očevidaca da je Juda počinio samoubojstvo (Matej 27: 5). Dalje, Isusa su tisuće vidjele tijekom Njegove službe; zasigurno bi netko primijetio pogrešku (McDowell, Islam, str. 103-115). Zaključak U kratkom članku poput ovog nije moguće procijeniti sve maštovite teorije koje su skeptici predlagali tijekom stoljeća. A čini se da se uvijek pojavljuju još kreativnije ideje. Međutim, od svih teorija koje je ovaj pisac istražio, riječima Josha McDowella: "Samo jedan zaključak uzima u obzir sve činjenice i ne prilagođava ih unaprijed stvorenim predodžbama. To je zaključak da je KRIST ČINJENO USKRSIO ..." ( Uskrsnuće , str.102; dodani naglasci; vidi 1Kor 15:20). Za detaljniju raspravu o ovoj temi, pogledajte dvodijelni članak Što se zapravo dogodilo 30. godine nove ere? . Bibliografija: Sve reference na Sveto pismo iz: Nova verzija kralja Jamesa . Nashville, TN: Thomas Nelson Publishers, 1982, ako nije drugačije naznačeno. Guthrie, Donald. Uvod u Novi zavjet . Downer's Grove, IL: InterVarsity Press, 1970. Habermas, Gary. Povijesni Isus: Drevni dokazi za Kristov život . Nashville: Thomas Nelson Publishers, 1984. Kuran . New York, NY: Penguin Books, 1986. Little, Paul. Znajte zašto vjerujete . Downer's Grove, IL: InterVarsity Press, 1979. McDowell, Josh. Rasprava o islamu . San Bernardino, CA: Evo izdavača života, 1983. Faktor uskrsnuća. San Bernardino, CA: Evo izdavača života, 1981. Books-A-Million nema ove dvije McDowellove knjige, ali ima mnogo drugih njegovih knjiga. Jedna od takvih knjiga koja bi sadržavala materijale iz ovih knjiga je Best of Josh McDowell: A Ready Defense Nash, Ronald. Kršćanstvo i helenistički svijet . Grand Rapids: Zondervan, 1984. Je li Krist zapravo uskrsnuo? Autorska prava © 1999, Gary F. Zeolla of Darkness to Light služba ( www.zeolla.org/christian ). Ranija verzija gornjeg članka pojavila se u biltenu The Shield 1989. godine . Gornja, revidirana verzija pojavila se u biltenu Darkness to Light 1994. godine. Na ovoj je web stranici objavljen u srpnju 1996. godine. Biblija Biblija: Povijesna pouzdanost osoba i djelo Isusa Krista Pretraživanje teksta Abecedno Popis stranica Kazalo predmeta Opće informacije o člancima Kontakt informacije Početna stranica Darkness to Light www.zeolla.org/christian Kliknite ovdje za knjige i e-knjige Garya F. Zeolle