Kur'an najveća greška

1. dio: Tumačenje Kur'ana 2: 256

Dok se raspravlja o pitanju otpadništva u islamu, vjerojatno se niti jedan ajet ne navodi češće za odlučivanje o tom pitanju, posebno od strane muslimana na Zapadu koji zagovaraju slobodu vjere, od Kur'ana 2: 256: "U religiji nema prisile."

SA Rahman izričito tvrdi:

 

Ovaj je ajet jedan od najvažnijih ajeta u Kur'anu koji sadrži povelju o slobodi savjesti bez premca u vjerskim ljetopisima čovječanstva .... [1]

Dok je raspravljao o prirodi džihada , dr. Abdelwahib Boase, bivši profesor na Sveučilištu u Fezu, a zatim znanstveni suradnik na Westfield Collegeu, Sveučilištu u Londonu, piše:

 

... mora se naglasiti da džihad u vojnom smislu nema za cilj širenje religije. Zabluda koju islam nameće nemuslimanima izbor između "obraćenja ili mača" opovrgava kur'anska naredba: "Nema prisile u stvarima vjere." [2]

U osobnom pismu od 02. siječnja 1986. godine Hasan Moola piše iz Saskatchewana u Kanadi:

 

Muslimani nikada nisu prisiljavali nemuslimane da postanu muslimani, a ovaj su mit propagirali zapadnjački kršćanski pisci, poput vas. Zapravo je sasvim jasno napisano u Kur'anskoj suri 2, ajet 256, "U religiji nema prisile." [3]

Dio pisma uredniku novina u Torontu glasi:

 

... islam je proglasio: "u religiji nema prisile" kada je odjek vremena bio "nadalje kršćanski vojnici" .... Napokon, muslimani su dobili savršeni sustav vjerovanja i oni bi to htjeli podijelite to mirno sa svim onim ljudima s kojima dijele Zemlju. [4]

Važan komentar zajednice Ahmadija komentira ovaj stih:

 

... Ajet zapovijeda muslimanima najjasnije i najjače riječi da ne pribjegavaju sili zbog prevođenja nemuslimana na islam. Suočeni s ovim učenjem ... visina je nepravde optužiti islam za suprotstavljanje upotrebi sile za širenje njegovog učenja. [5]

Za SA Rahmana rasprava o otpadniku i slobodi vjere ne započinje i završava citiranjem Kur'ana 2: 256. Vjeran svojoj tvrdnji da stih "zaslužuje detaljnu raspravu", on nastavlja raspravljati o tome, nažalost primjećujući i niz zabrinutosti i mišljenja po tom pitanju koje "umanjuju" "široko humanističko značenje" stiha. [6] Oni su u sažetom obliku:

 

1.

Neki kur'anski egzegeti navode da je Kur'an 2: 256 ukinut sljedećim ajetima:

O poslaniče! Nastojte protiv nevjernika i licemjera! Budi grub prema njima .... (9:73)

O vi koji vjerujete! Borite se protiv nevjernika koji su vam blizu i pustite da u vama nađu grubost ... (9: 123)

Recite onima čudesnim Arapima koji su ostali iza sebe: Bit ćete pozvani protiv ljudi silne moći koji će se boriti s njima dok se ne predaju ... (48:16) [7]

 

2.

Rahman također primjećuje različita mišljenja kur'anskih komentatora u vezi s okolnostima oko objave ( shan-i nuzul ) Kur'ana 2: 256: a. otkriće je blokiralo ženu Ansar da natjera svog židovskog dječaka da pređe na islam; b. otkriće je spriječilo oca Ansara da prisili njegova dva kršćanska sina da pređu na islam; c. otkrivenje je omogućilo članu People of the Book da zadrži svoju religiju; d. objava se odnosila na ljude knjige koji su pristali platiti džizju.Također primjećuje da uvaženi indijski muslimanski učenjak Shah Wali Ullah ne ograničava primjenu takvog stiha samo na određeni incident. "Suprotno tome, stih treba držati kako bi se općenito prenijela zapovijed koja se u njemu nalazi." [8]

 

3.

Unatoč tome, Rahman primjećuje različita tumačenja koja su muslimanski učenjaci dali ovom stihu, što nije od najmanjeg značaja - i na veliko Rahmanovo zgražanje! - onaj istog indijskog učenjaka Shah Wali Ullaha koji, nakon što je dao normalno značenje, dodaje:

 

To će reći, obrazloženo vodstvo islama postalo je očito. Stoga, da tako kažem, nema prisile, premda, ukratko, može postojati prisila. [9]

Rahman završava svoje primjedbe na sjaj Shah Wali Ullaha:

 

Takvo tumačenje možda se može pripisati nesvjesnom pritisku pravoslavne tradicije. [10]

Rahman zatim predstavlja položaj Nawaba Siddiqa Hasana Khana u Fath al-Bayanu:

 

... ne treba reći za osobu koja je sazvana na islam pod sjenom mača, da je bila primorana na Vjeru jer "u religiji nema prisile". Druga konstrukcija ... ograničava stih na ljude iz Pisma koji su se podredili muslimanima i pristali platiti jiizju (porez na anketu), ali idolopoklonike isključuje iz svog djelokruga. U slučaju potonjeg, kažu da su otvorene samo dvije alternative - islam ili mač - na vlasti al-Shabija, al-Hasana, Qatadaha i al-Dahhaqa. [11

Zatim Rahman navodi Ibn al-Arabijevo djelo Ahkam al-Qur'an , dodajući nakon toga svoje prigovore na ovo tumačenje:

 

On (Ibn al-Arabi) dogmatski izjavljuje da je prisiljavanje na istinu dio vjere, po autoritetu hadisa: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne izgovore izjavu vjere ...", što je on smatra da je izvedeno iz kur'anskog ajeta: "I borite se protiv njih dok progona više ne bude i dok vjera ne bude samo za Allaha." (8:39; 2: 193) [12]

Nedavno je pakistanski muslimanski prijatelj, doktorski kandidat na južnoazijskim islamskim studijima na Sveučilištu u Torontu, ljubazno podijelio svoje tumačenje Kur'ana 2: 256: Kur'an 2: 256 očito zabranjuje prisilu u religiji. U hadisima se očito navodi da otpadnika od islama treba pogubiti. Budući da Kur'an također navodi da se muslimani moraju pokoravati Poslaniku, kao i Knjizi, Kur'an 2: 256 može imati primjenu samo za nemuslimane. Muslimani moraju biti primorani da ostanu muslimani.

 

​

​

​

​

​

​

VIDI:

2. dio: Sura 2: 256: la ikraha fi d-dini Tolerancija ili ostavka? napisao Rudi Paret (Têbingen) [13]

VIDI:

je li ukinuta 2: 256?

VIDI:

Je li Muhammed zaista poslanik milosrđa?

​

​