Kur'an najveća greška

Ich bin ein Textabschnitt. Klicken Sie hier, um Ihren eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten.

Is 2:256 abrogated?   Quran 2:256 and Abrogation

https://answering-islam.org/Responses/Menj/taqiyyah.htm#2_256

ili ukinuta 2: 256? 

​

​

Kur'an 2: 256 i ukidanje

MENJ, jer si ne može pomoći, dodatno iskrivljuje ono što sam zapravo rekao na Paltalku. Tvrdi da sam rekao da je Ibn Kathir izjavio da je pitanje 2: 256 ukinuto. To je samo djelomično točno. Ono što sam zapravo rekao bilo je da među muslimanskim učenjacima postoje dva stava o primjenjivosti pitanja 2: 256. Jedno od stajališta je da je ovaj tekst poništen dijelovima koji pozivaju muslimane da ratuju sa svim nevjernicima. Drugo je stajalište da se ovaj navod odnosi samo na Židove i kršćane, da ih se ne može prisiliti da pređu na islam pod uvjetom da plate džizju. Međutim, druge skupine poput idolopoklonika mogu se prisiliti na obraćenje.

Kao da MENJ-ova iskrivljenja mog položaja nisu bila dovoljno loša, on zatim citira skraćenu verziju Ibn Kathira u Darussalamu, koja prikladno izostavlja dio u kojem Ibn Kathir kaže da je ovaj ajet ukinut. Evo verzije koju sam citirao:

Allah kaže: <U religiji nema prisile>, što znači: ne prisiljavajte nikoga da prihvati islam jer je to jasno, a njegovi dokazi i dokazi su očigledni. Ko god Allah uputi i otvori svoje srce za islam, zaista ga je prigrlio s jasnim dokazima. Ko Allaha zavede, zaslijepi srce i postavi mu pečat na sluh i pokrivač na očima, ne može silom prihvatiti islam.

Razlog za objavu ovog ajeta bio je taj što su se žene iz Ansara znale zavjetovati da će preobraziti svoje sinove na židovstvo ako ovi požive. A kad je pleme Bani an-Nadhir protjerano iz Medine, neka djeca Ensarabili među njima, pa ih roditelji nisu mogli napustiti; otuda je Allah objavio: <Nema prisile u vjeri ?? >, prenosi Ibn Jarir, po ovlasti Ibn Abbasa, Ebu Davuda i an-Nasa ?? i, po ovlasti Bandara, Ebu Hatima i Ibn Hibana iz hadisa Shu ?? baha, Mudžahida i drugih. Međutim, Muhammad Ibn Ishaq je ispričao da je Ibn Abbas rekao: otkriveno je u vezi s čovjekom iz plemena Bani Salim Ibn Awf zvanim al-Husayni čija su se dva sina preobratila na kršćanstvo, ali on je i sam bio musliman. Rekao je Poslaniku: "Da ih prisilim da prihvate islam, oni insistiraju na kršćanstvu", stoga je Allah objavio ovaj ajet.  ALI, OVAJ STIH JE NADULJEN STIHOM "BORBE": <Bićete pozvani da se borite protiv naroda predanog velikom ratovanju, zatim ćete se boriti protiv njih, ili će se oni predati "( El-Fath : 16 ). Allah također kaže:" O poslaniče! Teško se bori protiv nevjernika i licemjeri, i budi oštar prema njima> ( Et-Tauba : 73 ), a On kaže: <O vjernici! Borite se protiv onih nevjernika koji su vam bliski i neka nađu u vama grubost i znajte da je Allah s onima koji su Al-Muttaqin (pobožni)>, ( At-Tauba : 123 ).

Stoga bi svi ljudi svijeta trebali biti pozvani u islam . Ako bilo tko od njih to odbije ili odbije platiti džizju, protiv njih bi se trebalo boriti dok ih ne ubiju. To je značenje prisile. U Sahihu je Poslanik rekao: "Allah se čudi onim ljudima koji će lancima ući u Džennet", podrazumijevajući zatvorenike dovedene u lancima u Islamsku državu, zatim oni iskreno prihvaćaju islam i postaju pravedni, i ulaze među ljude iz Dženneta. ( Tafsir od Ibn Kathira, sura Al-Baqarah, ajet 253 do 286, sura Al-Imran, ajet 1 do 92 , skratio šejh Muhammad Nasib Ar-Rafa ?? i [Al-Firdous Ltd., London, 1999: prvo izdanje ], 3. dio, str. 37-38; podebljano, veliko i naglašeno naglašavanje naše)

Sada da vidimo što su neki drugi znanstvenici rekli o Q. 2: 256:

Pitanje:

Neki prijatelji kažu da je onaj ko ne uđe u islam, to je njegov izbor i ne treba ga prisiljavati da postane musliman, navodeći kao dokaz ajete u kojima Allah, dž.š., kaže:
"A da li je vaš Gospodar htio, oni na zemlji vjerovali bi svi oni zajedno. Dakle, hoćete li (O Muhammede) prisiliti čovječanstvo dok ne postanu vjernici "
[Yoonus 10:99]
" U religiji nema prisile "
[al-Baqarah 2: 256]
Što je vaše mišljenje u vezi s tim?

Odgovor:

Hvala Allahu dž.š.

Znanstvenici su objasnili da ova dva ajeta i drugi slični stihovi imaju veze s onima od kojih se može uzeti džizija, poput Židova, kršćana i Magija (Zoroastrijanaca). Ne treba ih prisiljavati, već im se daje izbor između toga da postanu muslimani ili da plate džizju .

Drugi su učenjaci rekli da se to primjenjivalo na početku, ALI JE NAKON NADALJNJE NEGOĆENO ​​Allahovom naredbom za borbu i vođenje džihada . Dakle, protiv onoga ko odbije ući u islam treba se boriti KAD SE MUSLIMANI MOGU BORITI, dok ili ne uđu u islam ili ne plate džizju ako su među ljudima koji mogu platiti džizju. Kuffaara treba prisiliti da uđe u islam ako nisu ljudi od kojih se može uzeti džizija, jer će to dovesti do njihove sreće i spasa na ovom i na onom svijetu .Obvezati osobu da se drži istine u kojoj je smjernica i sreća je za nju bolja od laži. Kao što se osoba može prisiliti na dužnost koju duguje drugim ljudima, čak i ako je to zatvaranjem ili premlaćivanjem, tako je prisiljavanje kafira da vjeruju samo u Allaha i ulaze u vjeru islam važnije i bitnije , jer će ovo dovesti do njihove sreće na ovom i na onom svijetu. To se odnosi ukoliko nisu ljudi knjige, tj. Židovi i kršćani ili magi, jer islam kaže da ove tri skupine mogu dobiti izbor: mogu ući u islam ili mogu platiti džiziju i osjećati se pokornima .

Neki od učenjaka smatraju da se i drugima može dati izbor između islama i džizije, ali najispravnije je stajalište da se nikome ne smije dati taj izbor, već su ove tri skupine jedine kojima se može dati izbor , jer se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, borio protiv kufare na Arapskom poluotoku i prihvatio je samo njihovo postajanje muslimanima. A Allah, dž.š., kaže:

"Ali ako se pokaju [odbacivanjem širka (politeizam) i prihvate islamski monoteizam] i izvedu Es-Salaah (Iqaamat-as-Salaah), i daju Zakaah, onda ostave svoj put slobodan. Uistinu, Allah oprašta i najmilostiviji je "

[al-Tawbah 9: 5]

Nije rekao, "ako plate džizju". Od Židova, kršćana i Magija treba tražiti da uđu u islam; ako odbiju, onda bi se od njih trebalo tražiti da plate džizju. Ako odbiju platiti džizju, muslimani se moraju boriti s njima AKO TO MOŽU . Allah, dž.š., kaže:

"Borite se protiv onih koji (1) ne vjeruju u Allaha, (2) niti u Posljednji dan, (3) niti zabranjuju ono što je zabranio Allah i Njegov poslanik (Muhammed), (4) i onih koji ne priznaju religija istine (tj. islam) među ljudima iz Pisma (Židovi i kršćani), sve dok ne plate džizju sa voljnim podčinjavanjem i ne osjećaju se pokornima

[al-Tawbah 9:29]

I dokazano je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio džizju od magije, ali nije dokazano da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili njegovi drugovi (neka je Allah zadovoljan s njima) prihvatio džizju od bilo koga osim od gore spomenute tri skupine.

Osnovni princip u vezi s tim su Allahove riječi (tumačenje značenja):

"I borite se s njima dok više ne bude Fitne (nevjerstvo i politeizam, tj. Obožavanje drugih osim Allaha), a vjera (obožavanje) bit će samo za Allaha Samoga [u cijelom svijetu]"

[al-Anfaal 8:39]

"Tada kada prođu Sveti mjeseci (1., 7., 11. i 12. mjesec islamskog kalendara), ubijte Mushrikoon (vidi V.2: 105) gdje god ih nađete, zarobite i opsjednite, i čekati ih u svakoj zasjedi. Ali ako se pokaju [odbacivanjem širka (politeizam) i prihvate islamski monoteizam] i izvedu As-Salaah (Iqaamat-as-Salaah), i daju Zakaah, onda im ostavi put slobodan. Allah, uistinu, prašta i milostiv je "

[al-Tawbah 9: 5]

Ovaj je ajet poznat kao Ayat al-Sayf (ajet mača).

Ovi i slični stihovi NEMOJU stihove koji kažu da ne postoji prisila da se postane musliman .

A Allah je Izvor snage.

Majmoo ?? Fataawa wa Maqaalaat li ?? l-Shaykh Ibn Baaz, 6/219 (www.islam-qa.com)

( Pitanje # 34770: Ne postoji prisila da se prihvati islam ; izvor ; podebljano, podcrtano i veliko naglašavanje naše)

Muslimanski učenjak Mahmoud M. Ayoub piše:

?? Mudžahid je rekao, "To je bilo prije nego što je Božjem apostolu zapovjeđeno da se bori protiv Naroda Knjige. Božija riječ:" Ne postoji prisila u religiji "JE BILA ŠIRENA i zapovjeđeno mu je da se bori protiv naroda knjiga u Sure Bare ?? ah "(Q. 9:29). (Wahidi, str. 77-78) ?? Prema drugim predajama, ajet je objavljen u odnosu na ljude knjige, koji ne bi trebali biti prisiljeni da uđu u islam sve dok plaćaju džizju (porez na anketu). Stih, dakle, nije ukinut . Tabari govori o autoritetu Katade, "Arapsko je društvo BILO TRAJNO DA UĐE U ISLAM jer su bili zajednica bez pisama [ ummah ummiyah], jer nemaju knjigu koju su znali. Tako od njih nije prihvaćeno ništa osim islama. Ljudi Knjige nisu bude prisiljen ući islam ako se podvrgnu plaćati jizyah ili harač[porez na zemlju]. "Isto se gledište odnosi na autoritet al-Dahhaka, Mudžahida i Ibn ?? Abbasa (Tabari, V. str. 413-414). Tabari SE SLAŽE S OVIM STAVOM i tvrdi da se ajet odnosi na ljudi dviju knjiga (Židovi i kršćani) i zoroastrijanci (Majus) ?? Qurtubi odnosi se na još jedno gledište koje tvrdi: "Bilo je to u vezi s zarobljenicima koji, ako su iz naroda knjige, ne smiju biti prisiljeni ako su odrasli; ali ako su to zoroastrijanci ili idolopoklonici, bili oni stari ili mladi, TREBAT ĆU PRITVORITI ISLAM. To je zato što njihov gospodar ne bi mogao imati koristi od njih da su idolopoklonici. "Qurtubi dodaje:" Zar ne vidite da bi životinje koje bi oni zaklali bilo nezakonito jesti i da bi njihove žene mogle biti udate [za muslimane]? Vježbaju jesti strvinu i druge takve nečiste stvari.Tako bi ih njihov gospodar smatrao nečistima i stoga bi bilo teško imati koristi od njih kao svojih robova. ONDA, POSTAJE ZAKONITO DA GA SAVEZA "(Qurtubi, II, str. 280; vidi također Shawkani, I, str. 275). (Ayoub,Kur'an i njegovi tumači [Državno sveučilište New York Press (SUNY), Albany, 1984.], svezak I, str. 253-254; glavni naglasak naš)

Kršćanski autori M. Rafiqul-Haqq i P. Newton u svojoj knjižici Tolerancija u islamu daju komentare nekoliko muslimanskih učenjaka u vezi s pitanjem 2: 256. Ovdje navodimo nekoliko tih komentara, s naglaskom na nama:

Za stih "Ne postoji prisila u religiji", učenjak Nahas je rekao:

"učenjaci su se razišli u vezi s pitanjem 2: 256. Neki su rekli:" PRETHODNO JE [otkazano] DA JE PROROK OBAVIJELA ARAPE DA PRIHVATU ISLAM I POSTALI SU IH NISU PRIHVATILI ALTERNATIVU, ALI NJIHOVA PREDAJA ISLAMU. P. 9:73 'O poslaniče, bori se s nevjernicima i licemjerima i budi grub prema njima.' Mohammad je zamolio Allaha za dozvolu da se bori protiv njih, što je i dato. Drugi su znanstvenici rekli da je pitanje 2: 256 nije ukinuto, ali je imalo posebnu primjenu, otkriveno u vezi s ljudima iz Knjige [Židovima i kršćanima]; ne mogu biti primorani prihvatiti islam ako plate Jiziju (to je osnovni porez na slobodne nemuslimane pod muslimanskom vlašću). Samo su štovatelji idola primorani prihvatiti islam i na njih se primjenjuje Q. 9:73. Ovo je mišljenje Ibn 'Abbasu, što je najbolje mišljenje zbog autentičnosti lanca vlasti. "[1: al-Nahas,An-Nasikh wal-Mansukh , str. 80. Vidi također Ibn Hazm al-Andalusi, An-Nasikh wal-Mansukh , Dar al-Kotob al-'Elmeyah, Beirut, 1986, str. 42.]

Izuzimajući Židove i kršćane iz pitanja 2: 256, muslimanski se učenjaci slažu da se štovatelji idola mogu prisiliti da primite islam.

I:

Međutim, svi se učenjaci ne slažu da su ti stihovi ukinuti. Oni prepoznaju da je ukidanje vlastitih zapovijedi nedostojno Božjeg karaktera. Primjerice, dr. Sobhy as-Saleh, suvremeni akademik, u Q. 2: 256 i Q. 9:73 ne vidi slučaj ukidanja, ALI SLUČAJ ODLAGANJA ILI ODGANJANJA ZAPOVIJEDI ZA BORBU protiv NEVJERINA. Da bi podržao svoje mišljenje, citirao je imama Suyutija, autora Itqan Fi 'Ulum al-Qur'ana, koji je napisao:

Naredba za borbu protiv nevjernika odgađala se dok muslimani ne ojačaju, ali kad su bili slabi , naređeno im je da izdrže i budu strpljivi. [6: Sobhy as-Saleh, Mabaheth Fi 'Ulum al-Qur'an , Dar al-' Ilm Lel-Malayeen, Beirut, 1983., str. 269.]

Dr. Sobhy, u fusnoti, preporučuje mišljenje učenjaka po imenu Zarkashi koji je rekao:

Allah najviši i najmudriji objavio je Mohammedu u njegovom slabom stanju ono što je odgovaralo situaciji, zbog njegove milosti prema njemu i njegovim sljedbenicima. Jer da im je dao zapovijed da se bore dok su bili slabi, to bi bilo neugodno i najteže, ali kada je najviši učinio islam pobjednim, zapovjedio mu je s onim što je odgovaralo situaciji, to jest da traži od ljudi iz Knjige da postanu muslimani ili platiti porez, a nevjernici da postanu muslimani ili se suoče sa smrću. Ove dvije mogućnosti, borba ili povratak mira prema snagama ili slabostima muslimana. "[7: Isto, str. 270]

Možemo vidjeti da je rezultat Q: 2: 256 ili ukidanje Q. 9:73 rezultat isti: nevjernici bi trebali prihvatiti islam ili se suočiti sa smrću od svojih sljedbenika.

Pošto smo dokazali da Ibn Kathir, kao i nekoliko drugih muslimanskih učenjaka, jasno tvrde da je pitanje 2: 256 ukinuto, pogledajmo sada izbliza metodologiju koju je MENJ koristio za argumentiranje suprotnog od onoga što smo ustanovili kao istinu.

Obmana na poslu

Zabavno je promatrati kako MENJ uokviruje svoj citat određenog engleskog prijevoda komentara Ibn Kathira:

Qur ?? an 2: 256: Gdje je ukidanje?

Sada smo došli do suštine cijelog broja, naime takozvane "ukidanja" Kur'ana 2: 256. Kršćanski misionar je citirao Ibn Kathir-ov komentar ovog ajeta kako bi "dokazao" da je ovaj ajet "poništen" prema Ibn Kathir-u. Međutim, Ibn Kathir u skraćenom komentaru ne kaže da je ovaj ajet ukinut, što je suprotno misionarskoj tvrdnji o Paltalku.

Relevantni odlomak navodimo kako slijedi.

[??]

Da bi se razumio gornji odlomak Ibn Kathira, treba imati na umu sljedeće točke:

1. Prema Ibn Kathir-u, ajet je općenita izjava.
2. Ibn Kathir navodi da nikoga ne treba prisiljavati da postane musliman. Odluka je osobe prihvatiti ili odbiti islam.
3. Ibn Kathir nigdje u ovom komentaru ne navodi da je ovaj odlomak "ukinut".

Stoga nema osnova u misionarskoj tvrdnji da je ovaj stih "ukinut" prema Ibn Kathir-u.

Važna je pažnja na detalje. MENJ se protivi tvrdnji Sama Shamouna da je prema Ibn Kathir-u ovaj pasus ukinut. Očajnički mu želi dokazati da nije u pravu. Zaključak koji bi MENJ želio postići je sljedeći: "Ibn Kathir nigdje u svom komentaru ne navodi da je ovaj odlomak ukinut." To bi bio prirodan način formuliranja zaključka. Zašto je MENJ izabrao neobičnu formulaciju "ovaj komentar" umjesto "njegov komentar" u točki 3? MENJ zna da njegov željeni zaključak nije istina. Što on može učiniti? Kako još uvijek može stvoriti dojam da velika većina njegovih čitatelja drži da je to zaključak, ali to formulirati na način da ?? barem formalno ?? nije to očita laž?

Imajte na umu kako MENJ u prvom odlomku prelazi s "Ibn Kathir's comment" na "сокраćeni komentar". Da, zaista, Sam Shamoun nije samo tvrdio o komentaru Ibn Kathir-a, već je doslovno citirao Ibn Kathir-ov komentar . A kad ga je citirao, pisalo je točno ono što je tvrdio Sam Shamoun. Izjava o ukidanju pitanja Q. 2: 256 nalazi se u njegovom citatu iz komentara Ibn Kathira. Nije li i sam MENJ čuo da se to citira? Pa kako je MENJ uspio učiniti da nestane za njegov članak?

Trik: MENJ bira drugo izdanje Tefsira Ibn Kathira u kojem su muslimanski urednici izbrisali ovaj dio; skraćeno znači da su neki dijelovi uklonjeni.

Je li MENJ stvarno mislio da se može izvući s ovim? Nevjerojatno! Zabavan! Nakon što smo godinama raspravljali s njim, ovo nas zapravo ne iznenađuje, već samo zabavno.

Postoji li neki način da se ovo zapažanje protumači osim da je MENJ namjerno pokušao prevariti svoje čitateljstvo o mišljenju Ibn Kathira?

Prema našem mišljenju, sve upućuje na zaključak da je ovo bio namjerni pokušaj obmane. Međutim, čak i kad bi se htio izjasniti o neznanju, ovo je u najmanju ruku slučaj grube nepažnje i aljkavosti MENJ-a koji tvrdi da Ibn Kathir nije rekao da je ovaj ajet ukinut jednostavnim oslanjanjem na izvjesni skraćeni prijevod njegova djela, umjesto da se pogleda cjelovit tekst komentara Ibn Kathira.

Postoji drugo pitanje o kojem MENJ u ovom članku zavarava svoje čitatelje, a to je opseg laži i obmana koji su dopušteni u islamu.

MENJ ide naprijed-natrag i iznova i iznova proturječi sebi po pitanju takije . Prvo, nekoliko puta u svom uvodu tvrdi da je to isključivo šiitsko vjerovanje / doktrina. Zatim, u prvom dijelu svog članka pod naslovom "Posao s Taqiyyah : Što je Ibn Kathir zaista rekao?", Priznaje da to postoji u sunitskom islamu i da je dozvoljeno u jednoj određenoj situaciji, objašnjavajući:

Ako vam netko prijeti da će vas ubiti i spreman je pustiti vas samo ako kažete ili učinite stvari koje on zahtijeva, u tako teškim okolnostima, osobi je dopušteno da kaže ono što treba reći da bi joj spasilo život. To je sve. ??

Isto tako, Ibn Kathir objašnjava da u takvoj situaciji, kada vam prijete nasiljem, a niste dovoljno jaki da se branite, osoba može reći određene stvari kako joj agresor ne bi naštetio. Ibn Kathir nigdje ne navodi da možete samo lagati "iz zabave" ili kad god želite. ??

I tako, prema Ibn Kathir-u, ako je neko prisiljen i prisiljen, onda može učiniti i reći određene stvari ?? čak se pretvarati da se odriče islama ?? kako bi spasili svoje živote, iako je poželjno da se suoče s mučenjem i drže se islama.

Konačno, kada dolazi do trećeg dijela u istom članku, naslovljenog "Što je s ?? Christian Taqiyyah ???", on opet poriče ono što je maloprije priznao nekoliko paragrafa, odbacujući sada pojam taqyyyah :

Dok islam nema nikakvu ideju o taqiyyah osim u glavama onih koji kitova o tome, ?? (podvuci naglasak na nasem)

Potpuno razumijemo da je vrlo teško obraniti lažni i kontradiktorni sustav i ostati dosljedan u argumentima. MENJ je zorni primjer nekoga tko se uhvatio u vlastitu mrežu laži.

Ali to nije sve. Već smo gore spomenuli da je MENJ napisao odgovor na naš rječnik u RJEŠENJU pod naslovom "Laž u kršćanstvu" ( * ). Napisavši odgovor na naš članak znači da je MNJ svjestan njegovog sadržaja. Ovaj članak citira nekoliko slučajeva u kojima islam dopušta upotrebu laži i obmana koje nemaju nikakve veze sa spašavanjem nečijeg života. Ipak, u ovom ovom članku MENJ pokušava stvoriti dojam da je spašavanje života jedini slučaj u kojem je u islamu dozvoljena obmana.

Može li se dogoditi da je razlika između sunitske i šiitske grane islama u tome što šiitski muslimani otvoreno priznaju važnost takije u svojim vjerovanjima dok sunitski muslimani prakticiraju takiju o takijama , tj. Učinit će sve da prevare druge da vjeruju da suniti niti podučavati niti vježbati? Članak MENJA sigurno bi mogao ostaviti takav dojam.

Ili može biti da stvarni problem koji sunitski muslimani imaju sa šiitskim muslimanima nije njihova doktrina o takiji kao takvoj, već da je oni koriste protiv sunitskih muslimana kada je trebala biti korištena samo protiv nevjernika?

Sažetak

MENJ o nekoliko pitanja nije rekao istinu. Prvo je uvijek iznova tvrdio da je takija vjera koja je ograničena isključivo na muslimane Shi ?? a, tj. Da sunitski islam to ne dopušta. To je pogrešno, što pokazuje čak i citiranje Menj-a od Ibn Kathira; i pružili smo mnoštvo dodatnih citata iz različitih islamskih izvora koji to dokazuju izvan svake sumnje.

Drugo, ograničava upotrebu obmana u islamu na situacije opasne po život. Ovo je opet lažno.

Treće, on tvrdi u vezi s pitanjem 2: 256 da "nema osnova u misionarskoj tvrdnji da je ovaj stih ukinut ?? prema Ibn Kathir-u." MENJ i u tome očito griješi.

Izazov istine

Je li MENJ možda mogao biti neupućen u ova pitanja? To je vrlo malo vjerojatno, a mi u to ne vjerujemo. Svi dokazi upućuju na zaključak da je aktivno i namjerno pokušao zavesti prvo svoje slušatelje na Paltalku, a zatim i čitatelje svog članka.

Bez obzira na slučaj, bilo da je to bilo iskreno neznanje ili namjerna obmana, sada je istina na otvorenom. Sada se više ne može pretvarati da ne zna. A istina je uvijek izazov. Što će on s tim?

Hoće li MENJ ukloniti svoj članak i zamijeniti ga isprikom zbog lažnih tvrdnji? Ili će ga držati na mreži kao da se ništa nije dogodilo i nastavit će prakticirati obmanu svojim člankom?

Imajte na umu da je prema njegovim vlastitim kriterijima obmana dopuštena samo u situaciji opasnoj po život. Nismo mu ugrozili život. Nećemo ga dirati fizički.

Stoga ostaje izazov: Bez obzira na razloge njegovih prošlih tvrdnji, pitanje je što će učiniti sada kada se "Istina jasno ističe od greške" (S. 2: 256, prijevod Yusufa Alija).

Hoće li se MENJ ispričati i ispraviti tvrdnje na svojoj web stranici? Hoće li potvrditi ono što sada zna da je istina? Ili će on i njegov članak biti živi primjer da se u islamu prijevara koristi u mnogim okolnostima izvan životne opasnosti? Hoće li MENJ priznati da ono što je učinio nije u redu ili će jednostavno zadržati članak kakav jest i time potvrditi da je uporaba obmane dopuštena kada musliman smatra da je ovaj postupak koristan za širenje islama?

Efekti bumeranga

Posebno je ironično što je MENJ naglasio veliku važnost koju Kur'an navodno pridaje poštenju i istini. Citirajmo opet neke njegove izjave, dodajući neki naglasak:

?? dotični autor je sunitski musliman i stoga ne može počiniti takiju prema misionarskim tvrdnjama.

Kur'an u brojnim odlomcima jasno govori protiv laži i obmana, au islamu je laž apsolutno pogrešno i osuđuje se .

MENJ je obješen vlastitim užetom. Moglo bi se čak reći da je ovaj članak bio intelektualna samoubilačka misija MENJ-a. Teško je mogao pronaći učinkovitiji način da uništi vlastitu vjerodostojnost.

U stvari, MENJ je citirao nekoliko stihova iz Kur'ana kako bi dokazao koliko je snažno osuđivanje laži u islamu. Čini se da su dva od ovih stihova posebno prikladna za ocjenu njegova članka. Prvi je ovaj:

"O vjernici! Ako vam odstupač donese izvještaj, pažljivo ga proučite u slučaju da napadate ljude u neznanju i tako požalite što ste učinili ." (Kur'an, 49: 6)

MENJ smatra Sama Shamouna devijatorom ili još gore, tvrdeći da je netko tko iskrivljuje islam. Da je samo MENJ poslušao zvučne savjete iz drugog dijela Sure 49: 6, mogao bi mu to uštedjeti puno žalosti. Kakav jest, MENJ-u se sudi prema vlastitoj knjizi. [3]

Izloživši jasne dokaze da je MENJ pogriješio u svakoj pojedinoj svojoj tvrdnji i da je u napadu na Sama Shamouna koristio namjernu obmanu, čitatelj se može zapitati jesu li riječi u njegovim zaključcima u stvarnosti ne autoreferencijalne, još jedan bumerang :

Zaključci

Naveli smo od Ibn Kesir i pokazao kako njegov komentar je bio zloupotrijebljen od strane misionara niske razine koji kitovi o taqiyyah i raskida i još završio navodeći tekstova koji ne podržava njegove tvrdnje. Stoga smo dužni pitati, odakle mu njegove priče o maku? Čovjek se pita zašto je ta osoba kukala o takiji i takozvanom "ukidanju", a da niti jedan nije postojao u odlomcima koje smo gore citirali.

Očito je da ovaj bijesni misionar nema pojma o čemu je govorio i samo je lovio kitove radi nekakve svađe kako bi zamazao muslimane i ocrnio njihove tvrdnje. U logičnim zabludnim krugovima to se naziva trovanjem bunara i napadom ad hominem . Možda bi se kršćanski misionar trebao vratiti na svoje satove Logike 101 kako bi naučio finije točke rasprave, umjesto da pribjegava kuknjavi o takijama ili odsijecanju svog protivnika od mikrofona dok njegov protivnik govori.

Evo drugog Kur'anskog ajeta iz članka MENJ-a koji je, čini se, pravi odgovor na gore navedeno:

"Svatko tko počini pogrešku ili zlu radnju, a zatim je pripiše nekome nevinom, nosi težinu klevete i očitog nedjela." (Kur'an, 4: 112)

Kršćanske takije?

MENJ je u svoj članak uvrstio odjeljak koji tvrdi da čak i kršćanstvo odobrava takiju i citira voljenog apostola Pavla u 2. Korinćanima 12:16 kako bi dokazao svoj slučaj. Već smo se pozabavili ovom tvrdnjom u ovom članku .

Dakle, nema potrebe za ponovnim pronalaženjem kotača kako bi se pobila takva izobličenja.

Komentar na komentar

Brojni su odgovori na članak MENJ-a koji su objavljeni na istoj stranici ispod članka. Jedan od njih, broj 11, iznosi posebno zanimljivu tvrdnju:

Neukidanje ovog ajeta smatrate " vrlo malom manjinom muslimana koji imaju drugačiji pogled na taj stih." SLAŽEM SE S OVIM.

Mali broj učenjaka, poput Bin Baza i nekih ranijih učenjaka, smatrao je da je ovaj ajet ukinut. No, prema znanstvenom koncenzusu, ajet se ne ukida . Njegova presuda stoji.

Misionar Shamoun, koji je prisilni lažov, tvrdio je da je Ibn Kathir smatrao da je ovaj odlomak ukinut. Ali, kao što je prikazano, ovo je bila laž. (Odgovor Junaida objavljen 14. ožujka 2007.; izvor ; naglasak podvuci moj)

Budući da je Junaid očito u krivu u vezi s Ibn Kathirom (zbog prihvaćanja MENJ-ovih tvrdnji u slijepoj vjeri i voljne žrtve njegove varljive propagande), kako možemo vjerovati da je u pravu ili čak išta zna o navodnom konsenzusu učenjaka u ovom pitanju? Lako se postiže konsenzus ako se isključe suprotna stajališta. Govori li on o većini klasičnih muslimanskih učenjaka ili o većini suvremenih muslimanskih misionara? Ključno pitanje je: Koje bi muslimanske autore on smatrao učenjacima? Štoviše, koja je njihova težina? Imaju li mišljenja suvremenih islamskih polemičara poput Jamala Badawija, Shabir Allyja, Zakira Naika ili čak MENJ-a i vlastitog mišljenja Junaida jednaku težinu po tom pitanju kao klasični učenjaci islama poput Ibn Kathira, Qurtubija, Tabarija, Suyutija, itd.? Da li bi Junaid možda objasnio kako je točno utvrdio kakav je "znanstveni konsenzus" u vezi s tim pitanjem, pogotovo jer takvi važni učenjaci poput Ibn Kathir-a nisu tog mišljenja?

Nevjerojatno je koliko često muslimani javno iznose samouvjerene tvrdnje, a da nemaju nikakvo znanje o tom pitanju. MENJ je također započeo svoj članak izvještavanjem o svojim tvrdnjama na Paltalku:

Nedavno smo se suočili s lažima kršćanskog misionara niske razine na glasovnom kanalu Paltalk u vezi s takozvanim "ukidanjem" Kur'ana, 2: 256 ("U religiji nema prisile "). Kada je ovaj autor (MENJ) uzeo mikrofon i pokušao se pozabaviti tvrdnjama koje nemaju nikakvog osnova u kur'anskom tefsiru (komentar) , vikao je od istog kršćanskog misionara koji je optužio ovog autora za počinjenje takije , što je isključivo Šija vjerovanje.

Pitanje ukidanja S. 2: 256 "nema osnova u Kur'anskom tefsiru "? Potpune gluposti! Još je nevjerojatnije od neznanja nekih samozvanih branitelja islama, to što u 18 mjeseci, koliko je ovaj članak već bio na mreži [2] , očito nije bilo nijednog upućenog muslimana koji je ispravio MENJ zbog njegove lažne tvrdnje da Ibn Kathir to čini ne smatraj ovaj stih ukinutim. Ili, ako je MENJ obaviješten o ovom pitanju, nije smatrao važnim ispraviti svoj članak, ponovno potvrđujući da je njegova svrha bila obmana.

Čak i ako tvrdnja MENJ-a u startu možda nije bila namjerna laž ( in dubio pro reo ), bila je to izjava potpunog neznanja koja je potom praćena člankom o namjernoj obmani.

Bilješke:

[1] Sam Shamoun predao je ovaj rad časopisu Answering Islam 21. travnja 2006., u roku od nekoliko dana nakon što je MENJ objavio svoj članak, možda čak i istog dana [2] . Značajno kašnjenje u objavljivanju u potpunosti je krivnja i odgovornost koautora redatelja Jochena Katza. Dio Sama Shamouna (napisan u travnju 2006.) prikazan je u normalnoj crnoj boji, a doprinos Jochena Katza (započet u travnju 2006., ali uglavnom napisan u listopadu 2007.) prikazan je sivo, tako da MENJ može točno znati kome treba kriviti za što.

[2] U vrijeme promjene sustava, ili barem promjene dizajna, na Bismikaallahumi su datumi njihovih objava bili zbrkani . Trenutno je datum objavljivanja članka MENJ-a "Kitolov takijom" prikazan 9. prosinca 2006. Međutim, prvi komentar na ovaj članak datiran je 21. travnja 2006. ( * ). Stoga je izvorno objavljen malo prije ovog prvog komentara.

[3] Tragajući za riječima "istina" i "laž" u Kur'anu ( * ), pronašao sam još zanimljivih ajeta. Iako ne vjerujemo da su ovi stihovi božanskog podrijetla, čini se da su ove formulacije vrlo prikladne u ovom kontekstu:

Da bi mogao učiniti da istina trijumfira i ništa ne dovede do laži, ... 8: 8 Al-Hilali & Khan

Ne miješajte istinu s lažnošću niti je svjesno skrivajte. 2:42 Pickthall

I recite: "Istina je (sada) stigla i Laž je stradala: jer Laž je (po svojoj prirodi) dužna propasti." 17:81 Jusuf Ali

... Ali oni koji ne vjeruju, osporavaju se lažnim argumentima kako bi time pobili istinu. ... 18:56 Al-Hilali i Khan

Ne, mi istinu bacamo protiv laži i ona joj izbija mozak, i eto, laž propada! ... 21:18 Jusuf Ali

Poslali smo im Istinu, ali oni doista vrše laž! 23:90 Jusuf Ali

... i [oni] su osporavali pomoću laži da bi time pobili istinu. Pa sam ih prigrabio (s kaznom), i koliko je (strašna) bila Moja kazna! 40: 5 Al-Hilali i Khan

Ne, odbacili su istinu kad je ona u pitanju, pa su (sada) u stanju zbunjenosti. 50: 5 Šakir

Odgovori na
članke Bismikaallahuma , Sam Shamoun,
Answering Islam Home Page

​

​