Opća ocjena General evaluation https://answering-islam.org/Cross/theories.html ​ ​ Koja je svrha samo nabrajanja "svih odstupajućih stavova ikad provedenih povijest "o određenoj temi ako tada ne kažete ono u što vjerujete sebe i zašto? Cijenim što ste "samo popisali" i niste rekli vi vjerujete u ovo. Bilo bi mi drago čuti u što zaista vjerujete i zašto. Ali zašto "cijelu temu" pokušavaš učiniti vrlo sumnjivom samo navođenje mnogih mišljenja o tome? Ne mislite li da mogu riješiti problem "kako je Kur'an nastao" vrlo sumnjivo ako samo nabrojim sve čudne teorije koje su ljudi iznijeli tijekom stoljeća - smatram li osobno da su ove špekulacije valjane ili se smiju? Bez evaluacija teorija i onda govoreći što mislim o tome, držim ovo bi bila svrhovita obmana, pokušavajući ostaviti dojam na ljude "jer postoji toliko mnogo pogleda (bez obzira na to koliko su čvrsti ili smiješni) to pokazuje koliko malo znamo i koliko je zapravo neizvjesno ". Jer mnogi ljudi imaju vrlo različita i ne tako povoljna mišljenja o Muhammedu i Kur'anu, biste li se složili da je to a vrlo sumnjiva i neizvjesna materija? Zapravo svaki važan događaj u povijesti koji ima posljedice za danas će uvijek privući veliku pažnju mnogih ljudi i više pažnju dobiva što više teorija iznikne na njoj. Da li to znači što je događaj važniji to smo manje sigurni da možemo biti o njemu? Zanima me u što vjerujete. A onda možemo raspravljati o tome bez obzira je li vaše uvjerenje zdravo ili ne. Mene to zapravo ne zanima raspravljajte o špekulacijama u koje ni vi ne vjerujete. Pretpostavimo sada, kako bismo ovu točku ilustrirali malo jasnije da (s pravom) vjerujete da je 2 + 2 = 4. Ali iz bilo kojeg razloga, Snažno se protivim ovom stavu. Sad nisam odlučio ipak kakav bi trebao biti dodatak 2 i 2, ali to je prilično nebitan. Donosim vam poduži popis ljudi koji imaju sve vrste ideja kako promovirati to 2 + 2 = 5, drugi čvrsto vjeruju 2 + 2 = 18, dok neki usamljeni branitelj napisao mnogo knjiga o tome zašto je 2 + 2 = -1. Biste li rekli da je dugačak popis ljudi koji vjeruju u kontradiktorne stvari impresivan slučaj protiv vašeg uvjerenja da je "2 + 2 = 4"? Ne, čak i ako imate 200 ljudi koji vjeruju u nešto drugo ali proturječe jedni drugima, svi ovi mnogi ljudi nemaju jači slučaj od bilo kojeg od njih samo za sebe. Budući da su njihove teorije u suprotnosti, NAJVECE od mogao biti u pravu. I zato su svi oni zajedno ne jači od bilo koga od njih samog. Alternativna teorija A može podržavati ili proturječiti alternativnoj teoriji B. U stvari, umjesto da podržavaju jedni druge, oni slabe svakoga tuđi slučaj jer pokazuju da su svi ti napori imali samo dokazano da nije laka stvar opovrgnuti "2 + 2 = 4" i još nitko nije imao uvjerljivih argumenata. To je razlog zbog kojeg postoje toliko teorije. Zaključak: Iako ne znam zašto bi itko trebao bilo što protiv "2 + 2 = 4", znam puno ljudi koji imaju mnogo motivacije biti protiv "smrti i uskrsnuća Isuse ". Ali budući da je to tako jasan slučaj, to je nemoguće iznijeti bilo kakvu razumljivu teoriju protiv nje. To je razlog svih ovih mnogih teorija i ogroman broj kontradiktornih nagađanja svjedoči o snazi biblijski izvještaji očevidaca. Ne samo da ateiste izuzetno smetaju Isusovo uskrsnuće. O tome svjedoči i došlo je do nekoliko kontradiktornih nagađanja muslimana gore s onima koje su promovirali nevjernici. Iako je povijesni događaj križa i uskrsnuća SREDIŠTE kršćanske vjere, začetnik Kur'an [ko god on bio] se "naizgled" nije potrudio dati bilo koje suvislo objašnjenje o ovoj temi, ali bilo je zadovoljno da samo izjavi: "Bila je to iluzija i zapravo se nije dogodila." Bilo je dovoljno važno biti protiv, ali ne i važno dovoljno da objasni što se stvarno dogodilo. I u sljedećem rečenica se zatim kaže: "Ako sumnjate da ste od onih koji nemaju znanja." TOČNO: Zato što nemam znanje, dakle Sumnjam. Ili točnije: Zato što se zasnivam na znanju na jakim dokazima neću prihvatiti samo a tvrde suprotno bez ikakvih rezervnih dokaza, ali svaka takva tvrdnja u meni će izazvati snažnu sumnju. Žele li muslimani zaista reći da bih trebao vjerovati PROTIV dokaza i razloga? Pregled teme raspeća . Odgovaranje na početnoj stranici islama . ​ ​

Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Sve na nebu i na zemlji klanja se Allahu Everything in heaven and earth prostrates to Allah https://answering-islam.org/Quran/Versions/016.049-50.html ​ ​ ​ ​ ​ SVI, SVI, Svuda, (Jusuf) Ali? Sura An-Nahl (16: 49-50) Prva razmišljanja Uspoređujući prijevode Pickthalla i Yusufa Alija, čini se da se potonji malo zaneo svojim raznim umetanjem riječi "svi". Dodatna velika početna slova "ALL" uzrokuju različito značenje u stihu 50. Jednostavno "oni" pronađeno u Pickthallu odnosi se na anđele koji su zadnja skupina bića spomenuta u stihu 49. Napisujući "Svi oni" , tema u Jusuf Alijinoj verziji sada uključuje sva stvorenja na nebu i zemlji koja su spomenuta u ajetu 49, a ne samo meleke. Iako drugo "sve" koje je Jusuf Ali ubacio u ajet 50 ne nanosi štetu, to se ne nalazi ni u arapskom tekstu. Druga razmišljanja Međutim, uspoređujući dalje s Al-Hilali & Khanom i Muhammadom Asadom, uključujući fusnote koje je potonji dostavio, čini se da se njih dvoje slažu sa značenjem koje je prenio Yusuf Ali - ali bez umetanja dodatnih riječi. Izvorni arapski tekst nema zareze. Engleski prevoditelji - stavljajući zareze na različita mjesta - uzrokuju da stih ima različito značenje. Pickthall je stavio zarez iza "stvorenja", a zarez ne nakon "anđela". Napisujući "i anđeli (također) i oni nisu ponosni", on čini posljednju frazu "i oni nisu ponosni" odnose se samo na anđele, a posljedica toga je da se svi retci 50 također odnose samo na anđele. S druge strane, Al-Hilali i Khan grupiraju se "od živih stvorenja i anđela", a zatim se fraza "i nisu ponosni" odnosi na obje ove skupine. Muhammad Asad prenosi isto značenje, iako na različite načine. Ovo su fusnote s objašnjenjima Muhammeda Asada: 56 Tj., Najniža kao i najviša. Izraz dabbah označava svako osjećajno, tjelesno biće sposobno za spontano kretanje, i ovdje je u suprotnosti s ne-tjelesnim, duhovnim bićima određenim kao "anđeli" (Razi). 57 Tj., Oni se moraju, po svojoj prirodi, pokoravati impulsima koje im je Bog usadio i, prema tome, nisu sposobni za ono što se opisuje kao "griješenje". Čovjek je, međutim, u tom pogledu bitno drugačiji. Za razliku od prirodne bezgrješnosti " svake zvijeri koja se kreće i anđela ", čovjek je obdaren slobodnom voljom u moralnom smislu ovog izraza: on može birati između ispravnog i pogrešnog - i zato može, a često i čini, griješiti . Ali čak i dok griješi, on je podložan univerzalnom zakonu uzroka i posljedice koji je ustanovio Bog i koji se u Kur'anu naziva sunnet Allah ("Božji put"): otuda dolazi kur'anska izjava da "prije nego što se Bog klanja, htio ili ne htio, sve [stvari i bića] koja su na nebesima i na zemlji "(13: 15). (podvuci naglasak moj) Ova zapažanja i komentari rezultirali su mojim preispitivanjem stiha. Kako to treba shvatiti? Što je autor Kur'ana želio reći? Postoje li strukturni tragovi koji upućuju na ispravno grupiranje fraza? Analiza Najvažnije je zapažanje da je autor upotrijebio literarni uređaj kijastične (x-oblikovane) strukture, tj. Dijelovi rečenice čine odnos: ABB A. Točnije, imamo ova tri dijela: P = prostracija , H = što je na nebesima , E = što je na zemlji . Hiasmus HEEH uokviren je početnom izjavom sedžde, a zatim objašnjenjem što sedžda znači ili podrazumijeva. Stoga je odlomak strukturiran kao PHEEHP: 1 P: A Allahu prostate H & E: sve što je na nebesima i sve što je na zemlji , \ / X X / \ E & H: živih pokretnih stvorenja i anđela , P: i nisu ponosni. Boje se svoga Gospodara iznad sebe i čine ono što im je naređeno. Fizički čin sedžde je vanjska gesta. Da bi sedžda bila istinska, treba je pratiti poniznost (ne biti ponosan), strah od Gospodina i voljna poslušnost njegovim zapovijedima. To je unutarnja stvarnost čija je sedžda samo vanjski odraz. Dva zelena dijela (P) pripadaju zajedno. Drugi dio objašnjava prvi. Kad prepoznamo umjetničku literarnu strukturu ulomka, postaje očito da posljednji dio P opisuje sedždu svih predmeta koji su spomenuti u stihu 49. Izjava o poniznosti i poslušnosti odnosi se ne samo na anđele već da se razumije i kao opis živih bića. Stoga zaključujem da su Al-Hilali & Khan i Muhammad Asad shvatili značenje stiha bolje od Pickthalla; a isto je učinio i Jusuf Ali, uprkos činjenici da je dodao neke riječi koje se ne nalaze u arapskom tekstu. Daljnja pitanja Kako bismo trebali razumjeti liniju "živih stvorenja koja se kreću i anđela"? To je specifikacija "svega što je na nebesima i svega što je na zemlji", ali treba li ga tumačiti u smislu ograničenja ili u smislu davanja primjera radi ilustracije? Ograničenje bi značilo (preformulirano i pregrupirano za pojašnjenje): A Allahu prostata sve što je na nebesima anđela (ali ne i bilo koja druga bića na nebu) i sve što je na zemlji živih bića u pokretu (ali ne bilo koji druga bića na zemlji), tj. Allahu prostata svih onih koji su na nebesima samo meleka, a svih onih na zemlji samo živih bića koja se kreću. Čitatelji će se sigurno složiti da bi takvo tumačenje izrugivalo prvi redak koji sveobuhvatno i veličanstveno formulira: "A Allahu prostata sve što je na nebesima i sve što je na zemlji." Restriktivno tumačenje ne odgovara toku. Dakle, fraza koja slijedi nije zamišljena kao ograničenje već kao ilustracija, tj. Davanje primjera bez isključivanja drugih bića. To bi trebalo tumačiti kao: A Allahovoj prostati sve što je na nebesima - na primjer meleki - i sve što je na zemlji - na primjer živa stvorenja koja se kreću - i nisu ponosni. ... Da je moguće samo potonje tumačenje, može se vidjeti i kada se pogleda sličan stih, S. 22:18 (kako su ga iznijeli Al-Hilali i Khan): Ne vidite da Allah Allahu klanja onoga ko je na nebesima i ko je na zemlji , i sunce, i mjesec, i zvijezde , i planine, i drveće, i Ad-Dawab (pokretna živa bića, zvijeri, itd.), ... U ovom slučaju, stih nije sastavljen u kijastičnoj strukturi, već u paralelnoj (HEHE), spominjući prvo nebesa opće kategorije, zatim zemlju opće kategorije, a u sljedećem retku dolaze konkretni primjeri koji su dati za ilustraciju. isti poredak. Budući da su različiti entiteti / bića spomenuti u S. 22:18 kao ničice Allahu, a nisu spomenuti u S. 16:49, i obrnuto, stoga se niti jedna od ovih izjava ne može protumačiti kao restriktivna; oboje moraju biti ilustrativni. Inače bi se dva stiha proturječila. Štoviše, trebalo bi biti očito da spominjanjem drveća autor nije želio priopćiti da među svim biljkama leže samo drveće, tj. Grmlje i razne vrste biljaka odbijaju klanjati Allahu. Takvo tumačenje bilo bi smiješno. Imenovani entiteti su samo primjeri za ilustraciju i predstavljaju cijelo stvaranje. Međutim, vraćajući se natrag na naš dotični odlomak, postoji ozbiljan problem sa S. 16: 49-50. Autor je uspio primijeniti fini književni stil, ali pogrešno je shvatio svoju poruku. Ti su stihovi dobra poezija, ali loša teologija. A ovaj problem ostaje čak i ako napustimo chiastic razumijevanje i držimo se Pickthallovog linearnog čitanja. Zašto ovo predstavlja pogrešnu izjavu, raspravlja se u članku: Jesu li svi poslušni i klanjaju se Allahu? Jochen Katz Bilješke: 1. Umjesto da se to naziva okvirom, to bi se čak moglo vidjeti kao dvostruki hiasmus ili kaskadni hiasmus. Dio "P" daje izjavu o tome što je učinjeno, a u blokovima "H E" i "E H" stoji tko to radi. Dakle, imamo hiasmus "što tko tko što". Prva dva dijela su općenita, a druga dva su specifična, tj Što: sedžda (opća izjava) Tko: sve na nebesima i sve na zemlji (općenito) Tko: živa bića i anđeli (specifična izjava, koja ilustrira opću izjavu tko) Što: poniznost, strah od Gospodina, poslušnost (konkretna izjava, koja ilustrira opću izjavu što) Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Mogu li nevjerovati u posljednji dan i biti sigurni? Can They Disbelieve in the Last Day and be Safe? https://answering-islam.org/Quran/Contra/last_day_fight.html ​ ​ Proturječnost Kur'ana: Mogu li nevjerovati u posljednji dan i biti sigurni? Sam Shamoun Kur'an je poticao Muhammeda i njegove sljedbenike da oproste onima koji nisu vjerovali u Allahove dane: Recite (O Muhammed SAW) vjernicima da oproste onima koji (im naštete i) ne nadaju se Allahovim danima (tj. Njegovom obračunu), da bi mogao uzvratiti ljudima prema onome što su zaradili (tj. Kazniti ove nevjernike, koji naštetiti vjernicima). Tko učini dobro djelo, to je za njega samoga, a tko čini zlo, protiv (je protiv sebe). Tada ćete se vratiti svom Gospodaru. S. 45: 14-15 Hilali-Khan U neposrednom kontekstu čini se izvjesnim da je autor pod "Allahovim danima" mislio na vrijeme kada će Allah izvesti na sud cijelo čovječanstvo kako bi im se odužio za ono što su rekli i učinili. U ovu je frazu u najmanju ruku uključen i posljednji dan, jer je ovo jedan od Allahovih dana. Stoga je značenje teksta sasvim jednostavno: muslimani trebaju opraštati, a ne uznemiravati nikoga ko negira da postoji posljednji dan u kojem će Allah suditi čovječanstvu. Ali tome izričito proturječi sljedeća zapovijed muslimanima da se bore protiv svakoga tko ne vjeruje u ovaj posljednji dan! Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Boga niti u Posljednji dan , niti drže zabranjeno što je zabranio Bog i Njegov apostol, niti priznaju vjeru Istine (čak i ako jesu) Naroda Knjige, sve dok ne plate Jizya sa voljnom pokornošću i osjećaju se potčinjeno . S. 9:29 Y. Ali Imajte na umu očitu kontradikciju: P. 45:14 zapovijeda muslimanima da opraštaju onima koji poriču Allahove dane, što naravno uključuje i posljednji dan. P. 9:29 uči upravo suprotno od ovoga zapovijedajući muslimanima da se bore protiv onih koji poriču zadnji dan dok ne plate džizmu u znak svog poniženja i pokornosti. Nije iznenađujuće što su muslimanski izlagači morali pribjeći doktrini ukidanja kako bi objasnili ovo očito odstupanje: (Kaži) O Muhammede (oni koji vjeruju) 'Omere i njegove suvjernike (da oproste onima koji se ne nadaju) onima koji se ne boje (Allahovih dana) Allahove muke , ovdje se misli na ljude u Meki; (da bi On mogao uzvratiti narod) tj. Omer i njegovi suvjernici (ono što su nekada zarađivali) ono što su nekada radili za dobra djela. Ovaj oprost odnosi se na razdoblje prije migracije u Medinu. Kasnije im je naređeno da se bore protiv nevjernika . ( Tanwïr al-Miqbïsov min Tafsïr Ibn Â'Abbïs ; izvor ; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Recite onima koji vjeruju da oproste onima koji ne predviđaju, [onima koji se ne] boje, Božjih dana, događaja koje On ubrzava, to jest, oprostite nevjernicima štetu koju su vam nanijeli - to je bilo prije zapovijed da se borimo protiv njih [bila je objavljena] - da On, Bog, može uzvratiti (varijanta koja glasi [za li-yajziya ] ima li-najziya , 'da mi možemo uzvratiti') ljudima za ono što su nekad zarađivali, kad su nevjernicima opraštali štetu koju su činili. ( Tafsir al-Jalalayn ; izvor ; podebljano i podcrtano naglašavanje naše) Allahova izreka; znači, neka vjernici oproste nevjernicima i podnesu štetu koju na njih usmjere. Na početku islama, muslimanima je naređeno da paze na strpljenje suočavajući se sa ugnjetavanjem idolopoklonika i naroda Svetog pisma kako bi njihova srca mogla biti sklona islamu. Međutim, kada su nevjernici ustrajali u tvrdoglavosti, Allah je propisao da se vjernici bore u džihadu . Izjave o ovom značenju prikupljene su od `Abdullah bin` Abbasa i Qatadahe. Mudžahid je rekao o Allahovoj izjavi, "Oni ne cijene Allahove usluge." Allah je rekao, što znači, ako vjernici oproste nevjernicima u ovom životu, Allah će i dalje kazniti nevjernike za njihovo zlo na ahiretu. Allahova izjava sljedeća, Što znači, svi ćete se vratiti Allahu na Dan uskrsnuća, kada ćete vi i vaši postupci biti prikazani pred njim. Tada će vam uzvratiti za vaša djela, dobro za dobro i zlo za zlo. ( Tafsir Ibn Kathir , engleska verzija, skraćena od strane grupe učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija: podebljano i podcrtajte naš naglasak) Gornja objašnjenja su jednostavno još jedan način da se kaže da su Muhammedove okolnosti odredile i odredile ono što će Allah poslati do te mjere da se Allah čak i predomislio i dao naredbe koje su jedna protiv druge! Napokon, kada je Muhammed bio u Meki i kada su ga nevjernici uveliko nadmašili, Allah je rekao muslimanima da budu tolerantni i da opraštaju. Ali kada je Muhammed migrirao u Medinu i skupio dovoljno snage, Allah se predomislio i odlučio narediti muslimanima da se bore protiv onih koji nisu vjerovali u islam i posljednji dan! Pojednostavljeno, ukidanje nije ništa drugo do islamski način da se kaže da Kur'an sadrži grube pogreške i očite kontradikcije. Daljnje čitanje Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne? - Islam i ratovanje Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Isus pre svih i pre sveta Vidi teme: Isus je za CEO Svjet Sin Božji 30 dokaza da je Isus živeo na nebu pre nego što se rodio na zemlji http://seit-blog-teme.blogspot.com/2020/07/dokaza-da-je-isus-ziveo-na-nebu-pre.html?view=sidebar Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. --Sam Isus je više puta rekao da je živeo na nebu pre nego što se rodio kao čovjek.-- Ivan 6:38 jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. Ivan 6: 62 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Ivan 17:4-5 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Izreke 8:22,23 Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; 23 "Oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje" Jovan 8:58 A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avraam rodio. Ivan 8,23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. Ivan 17:5 A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Ivan 8:38 Ja, ja govorim ono što sam vidio kod Oca svog, dok vi, činite ono što ste čuli od vašeg oca! ` Kolosanima 1,16 Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se kroza nj i za nj sazda. Kološanima 1,17 on je prije svega i sve stoji u njemu. Ivan 1:15 Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene! Ivan 3:13 itd,itd.... Ivan 1:3 Sve je "KROZ" nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. Kolosanima 1,16 Jer "KROZ" njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli ili gospodstva ili poglavarstva, ili vlasti: sve se "KROZA" nj i za nj sazda. 1. Korincanima 8,6 Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, "OD" kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, "KROZ" kojega je sve, i mi kroza nj. Efescima 3,9 I da otkrijem svima što je služba tajne od postanja svijeta sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve "KROZ" Isusa Hrista; ​ Ivan 3,30 On treba da raste, a ja da se umanjujem. Ivan 3,31 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: http://biblija.biblija-govori.hr/glava.php?knjiga=Ivan&prijevod=sve&glava=3 Bog je preko Adama sve ljude stvorio, a preko Isusa sve sta postoji ... Preko Adama je greh a preko Isusa je spasenje

Tauhid, pogani, kršćani i Židovi (Sura 112) Tauhid, pogani, kršćani i Židovi (Sura 112) Tauhid, the Pagans, the Christians, and the Jews (Sura 112) ​ ​ ​ Ipak svima koji su ga primili, onima koji su vjerovali u njegovo ime, dao je pravo da postanu djeca Božja - djeca rođena ne prirodnog podrijetla, ni iz ljudske odluke ili muževe volje, već rođena od Boga. Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama. Vidjeli smo njegovu slavu, slavu Jednog i Jedinog, koji je došao od Oca, pun milosti i istine. (Ivan 1: 12-14) Sura 112 Sura 112 Al-Ikhlas (iskrenost) 1 Reci: On je Allah, Jedan i jedini; 2 Allah, Vječni, Apsolutni; 3 Ne rađa, niti se rađa; 4 I nema nikoga poput Njega. Uvod Riječ Al-Ikhlas (ili iskrenost) ne pojavljuje se nigdje u ovoj Suri. Ovaj se odlomak bavi isključivo Tauhidom (Božjom jedinstvom) i, prema islamskim vjerovanjima, svatko tko razumije i vjeruje u njegovo učenje, bit će slobodan od širka (ili politeizma). Muhammed je ovu Suru izuzetno cijenio i on i njegovi sljedbenici su je često recitirali i širili među ljudima. Sura navodi temeljnu doktrinu islama (Tauhid) u četiri kratke rečenice koje je lako pamtiti i recitirati. U nekoliko je navrata Muhammed rekao ljudima da je ova sura jednaka trećini Kur'ana. Povijest Neke tradicije kažu da je ova sura mekanska, dok druge tvrde da je medinska. U svakom slučaju, čini se da je ova Sura dana kao stvarni ili zamišljeni napad na vjerovanja onih koji nisu slijedili učenje Muhammeda. Stoga sam rasporedio tradicije iz Komentara Syeda Maududija prema onima kojima se Muhammad obraćao. Odgovor poganima Abdullah bin Masud izvijestio je da su Kurejši pitali Muhammeda: "Recite nam o pretku vašeg Gospodara." Potom je ova Sura spuštena. (Tabarani). Abul Aliyah je ispričao, po ovlaštenju Ubayy bin Kaba, da su mušrici rekli Muhammedu: "Ispričajte nam o pretcima vašeg Gospodara." Na to je Allah poslao ovu suru. (Musnad Ahmad, Ibn Ebi Harim, Ibn Džerir, Tirmizi, Buhari u At-Tarikh, Ibn al-Mundhir, Hakim, Baihaqi). Jabir bin Abdullah izjavio je da je beduin (prema drugim predajama neki ljudi) pitao Muhammeda: "Ispričajte nam o pretcima vašeg Gospodara." Na to je Allah poslao ovu suru. (Abu Yala, Ibn Jarir, Ibn al-Mundhir, Tabarani u Al-Ausatu, Baihaqi, Abu Nuaim u Al-Hilyah). Amir bin at-Tufail rekao je Muhammedu: "O Muhammede, na što nas zoveš?" Časni Poslanik odgovori: "Allahu." Amir reče: "Reci nam onda od čega je napravljen, bilo od zlata, srebra ili željeza?" Nakon ovoga data je sura. Ove tradicije sugeriraju mekansko porijeklo, budući da su se ti incidenti dogodili rano u Muhamedovom "služenju", dok je živio u Meki. Odgovor Židovima Ikrimah je prenio tradiciju od Ibn Abbasa, rekavši da je skupina Židova, uključujući Kab bin Ashrafa, Huyayy bin Akhtaba i druge, Muhammedu i rekla: „O Muhammede, a.s., reci nam svojstva svoga Gospodara, Koji te poslao kao poslanika.“ Na to je Allah poslao ovu suru. (Ibn Abi Hatim, Ibn Adi, Baihaqi u Al-Asthma was-Sifat). Anas je rekao da su neki Židovi iz Hajbera došli Muhammedu i rekao: "O Abul Qasime, Allah je stvorio meleke od svjetlosti, Adama od trule gline, Iblisa od plamena vatre, neba od dima i zemlje od pjene vode. Reci nam sada o svom Gospodaru (od onoga što je stvoren ". Sveti Poslanik (a.s.) nije dao nikakav odgovor na ovo pitanje. Tada je došao Gabrijel i rekao: "O Muhammede, reci im: Huva Allahu ahad." Dahhak, Qatadah i Muqatil izjavili su da su neki židovski rabini došli Muhammedu i rekli: "O Muhammede, reci nam kakav je tvoj Gospodar, kako bismo vjerovali u tebe. Allah u Tevri je poslao Svoj opis. Ljubazno nam reci od čega je stvoren, kakav je pol, je li od zlata , bakar, mjed, željezo ili srebro i jede li i pije. Također nam recite od koga je on naslijedio svijet i tko će ga naslijediti nakon njega. " Ta je Sura tada "otkrivena". Odgovor kršćanima Ibn Abbas je izvijestio da je poslanica kršćana iz Nadrana, zajedno sa sedam svećenika, posjetila Muhammeda i rekla: „O Muhammede, reci nam kakav je tvoj Gospodar i od koje je tvari stvoren." Sveti Poslanik odgovori: „Moj Gospodar nije napravljen ni od kakve supstance: On je jedinstven i uzvišen iznad svega." Ovi odgovori Židovima i kršćanima sugeriraju kasniji datum za ovo "otkrivenje" budući da je Muhamed bio u Medini u to vremensko razdoblje. Teologija Muhammad je koristio ovu suru (i njenu izjavu Tauhida) protiv pogana, židova i kršćana. Arapski mnogobošci štovali su bogove izrađene od drveta, kamena, zlata i srebra. Ti su bogovi imali tijela, a bogovi i božice bili su potomci drugih bogova i božica. Boginje su imale muževe, a njihovi bhakte su im davali hranu i vodu. Neki su mnogobošci vjerovali da je Bog, u jednom trenutku, poprimio ljudski oblik i da su neki ljudi potjecali od njega. Kršćani su vjerovali u Jednog Boga, međutim, Muhammed se usprotivio ideji da je Bog imao sina i taj se osjećaj odražava u trećem ajetu. Također se usprotivio ideji o Trojstvu (Ocu, Sinu i Duhu Svetome), koju je potpuno krivo shvatio . Muhammad je pogrešno vjerovao i učio da kršćani vjeruju u tri boga, pa čak je i implicirao da je Marija bila član Trojstva . Židovi su također vjerovali u Jednog Boga. Poput Muhammedova poimanja Boga, Židovi su vjerovali da je Bog bez fizičkih ili ljudskih osobina i karakteristika. Međutim, Muhammed, kao i današnji muslimani, prigovaraju činjenici da Stari zavjet kaže da je šetao, pojavio se u ljudskom obliku, hrvajući se s Jakovom . Muhammad je također pogrešno tvrdio da Židovi vjeruju da je Bog otac sina Ezre . Muhammed je u Kur'anu počinio mnogo ozbiljnih teoloških grešaka, što je jasan dokaz da njegove objave nisu od Boga, jer Bog te pogreške nikada nije mogao učiniti! Na primjer, Bog bi znao kršćansku definiciju Trojstva i znao bi da Marija nikada nije smatrana članicom Trojstva od strane bilo koje skupine pravoslavnih kršćana. Sveznajući Bog također bi znao da se Ezra nigdje u židovskoj povijesti ne smatra Božjim Sinom. Postoje i druge ozbiljne teološke i povijesne pogreške u Kur'anu koje su izvan opsega ove rasprave. Još jedan problem postavljaju mnoge različite priče koje tradicija govori kao povod za njihovo otkrivanje. Ovo je očito jedna od najvažnijih sura iz Kur'ana, ali mi nemamo jasan i dosljedan prikaz da li je ova Sura "objavljena" da bi Muhammed propovijedao kršćanima, Židovima ili poganima. Činjenica da su se različite tradicije toliko različite i povijesno proturječne, stvara određenu sumnju je li neka od njih točna, a posljedično i pitanje pouzdanosti muslimanskih tradicija uopće. Očito je da se ova Sura mogla samo jednom "otkriti" kao nešto što još nije bilo poznato Muhammedu i njegovim drugovima.U ostalim situacijama moglo bi se očekivati ​​da se Muhammeda podsjeti na već poznatu suru i zatraži da je ponovno izgovori kao prikladan odgovor za svoju drugu publiku i njihova pitanja. Međutim, to nije ono što nam tradicija govori. Kako bi bilo moguće da je ova ili bilo koja sura "otkrivena" (prvi put) u tako različitim postavkama? Komentar alternativnog Kur'ana odgovor na početnu stranicu islama

Allah najbolji od nasljednika? Allah najbolji od nasljednika? Allah – the Best of the Inheritors? https://answering-islam.org/authors/katz/quran/incoherence/allah_best_inheritor.html ​ ​ Allah - najbolji od nasljednika? Jochen Katz Uspoređujući biblijske priče s kolegama iz Kur'ana, često se mogu otkriti značajne razlike koje imaju važne implikacije. U prvom poglavlju Evanđelja prema Luki nalazi se izvještaj o navještaju rođenja Ivana Krstitelja. Sve započinje na ovaj način: 5 U doba Heroda, kralja judejskog, bio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao svećeničkoj diviziji Abija; njegova supruga Elizabeta također je bila Aronov potomak. 6 Oboje su bili pred Bogom uspravni, besprijekorno su se pridržavali svih Gospodinovih zapovijedi i propisa. 7 Ali oni nisu imali djece, jer je Elizabeth bila neplodna; i oboje su bili dobro u godinama. 8 Jednom kad je Zaharijin odjel bio na dužnosti i dok je on služio kao svećenik pred Bogom, 9 ždrijebom je izabran, prema običaju svećeništva, da uđe u hram Gospodnji i kadi. 10 A kad je došlo vrijeme za tamjan, svi okupljeni štovatelji molili su vani. 11 Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji, stojeći s desne strane tamjanskog oltara. 12 Kad ga je Zaharija vidio, zaprepastio se i obuzeo ga strah. 13 Ali anđeo mu reče: „ Ne boj se, Zaharija! uslišana je tvoja molitva . Vaša supruga Elizabeth rodit će vam sina, a vi ćete mu dati ime John. 14 Bit će vam radost i radost, i mnogi će se radovati zbog njegova rođenja, 15 jer će biti velik u očima Gospodinovim. Nikada ne smije uzimati vino ili drugo fermentirano piće, a Duhom Svetim bit će ispunjen čak i od rođenja. 16 Mnogo će izraelskog naroda vratiti Gospodinu, Bogu njihovu. (Luka 1: 5-16 NIV) Kada usporedimo gornji tekst s inačicom ove priče koja se nalazi u Kur'anu, uočavamo da Biblija samo navodi da se Zaharija molio Bogu za sina, ali stvarne riječi ove molitve se nije prijavio. Anđeo samo dolazi i donosi Zahariju radosnu vijest da je njegova molitva uslišana. S druge strane, autor Kur'ana to je očito smatrao nezadovoljavajućim i pružio svojoj publici čak i različite verzije ove molitve: Tada se Zaharija pomoli svom Gospodaru i reče: Gospodaru moj! Podari mi Tvoje blagodati lijepo potomstvo. Lo! Ti si slušatelj molitve. (S. 3:38 Pickthall) I Zaharija - kad je pozvao svoga Gospodara: 'Gospodaru moj, ne ostavljaj me samotnog; premda si Ti najbolji nasljednik. ' (S. 21:89 Arberry) Pa, koja je to molitva koju je Zaharija zapravo, točnije navodno, molio? Izgleda da ih je autor Kur'ana izmislio "na licu mjesta", a drugi put je jednostavno zaboravio da je u drugom poglavlju već imao drugačiju verziju ove molitve. To je poprilično i prilično štetno za autoritet Kur'ana kao navodno autentičnog božanskog otkrivenja, ali to nije glavna tema ovog članka. Iako je prilično kratka i možda više sažetak od stvarne molitve, verzija u Suri 3:38 je moguća i Zaharija je možda molio molitvu koja je slična onoj formuliranoj u tom ajetu, iako je izmišljena. Međutim, molitva koju je Muhammed stavio u Zaharijina usta u Suri 21:89 čudna je i nema smisla.1 Zvuči kao da Zechariah kaže: Ako ne budem imao sina, tada će me Allah naslijediti. Ali to je teško moguće. Nije čak važno primjenjujemo li židovske ili islamske zakone o nasljeđivanju. Ako nema djece, tada će njegovo imanje na ovom svijetu pripasti njegovoj ženi i / ili braći i sestrama ili još daljoj rodbini.2 Zemlja će primiti njegovo tijelo i njegova će se duša / duh ili vratiti Bogu, ili će negdje pričekati Božji konačni sud, ali poanta je u tome da će se potonji dogoditi neovisno o pitanju ima li Zaharija sina u trenutku njegove smrti ili ne. Dakle, u kojem je smislu pitanje rođenja sina povezano s konceptom "Allah je nasljednik"? Ovo je potpuno nejasno. Zakoni o nasljeđivanju važna su tema u Kur'anu i islamskoj jurisprudenciji.3 Kur'an jasno definira4 tko će dobiti koji dio nasljedstva. Ali Allah ne dobija dio od nasljedstva. Sve to ide ljudskoj rodbini. Ako Allah nije ni jedan od nasljednika, kako onda može biti najbolji od nasljednika?5 Traženje nasljednika zasigurno nije jedini razlog želje za djetetom. Djeca su radost svojih roditelja. Obogaćuju vaš život. Ti ih voliš i oni vole tebe. I na kraju, oni će se brinuti o vama i brinuti se za vas kad postanete prestari i slabi da biste se brinuli o sebi. Dakle, oni mogu biti tješitelji i pružatelji usluga u našoj starosti. Zaharija bi to propustio da nema djece. Stoga bi imalo smisla da je Kur'an stavio u Zaharijina usta molitvu koja glasi otprilike ovako: 'O moj Gospodaru, ostavi me samotnog; ipak si ti najbolja utješnica. ' ili: 'O moj Gospodaru, ne ostavi me na miru; ali čak i ako neću dobiti sina, znam da ste najbolji od pružatelja usluga. ' Drugim riječima, iako moli za sina, što je prirodna želja svakog čovjeka, on također izražava svoju vjeru da će ga Gospodin utješiti i opskrbiti čak i ako mu se ne da sin.6 Ali na koji način Allah nasljeđuje Zahariju? I kako bi se to promijenilo ili utjecalo na to hoće li Zaharija dobiti sina ili ne? Drugim riječima, kakva je veza između njegovog zahtjeva za sinom i vjerovanja da je „Allah najbolji nasljednik“? Čak i više: Možda je ovu vezu tako teško razumjeti jer postoji temeljni problem s vjerovanjem da je Allah uopće nasljednik ? Većina prevoditelja čini ovaj stih sličnim verziji koja je gore citirana, jer je to čisto značenje riječi, iako izjava zapravo nema smisla kad se stavi pod strogu kontrolu. Nekoliko je drugih prevoditelja, međutim, prepoznalo da ovdje nešto nije u redu, pa su pokušali biti kreativni u svojim prijevodima, iznoseći sljedeće prijedloge za "poboljšanje" ili "popravljanje" neobične formulacije Kur'ana.7 (Sjeti se) Zaharija kad je pozvao svoga Gospodara: "Ne ostavljaj me samog (i bez djece), jer ti najbolje daješ ." (Ahmed Ali) U vezi s tim „poboljšanjem“ potrebno je iznijeti dva zapažanja. Prvo se "nasljednik" zamjenjuje s "davatelj". Slažem se, to bi imalo puno više smisla. Allah nije onaj koji prima (u ovom slučaju nasljedstvo), ali on je taj koji daje i pruža. Zaharija zahtijeva nešto, tako da bi to Allahu davanje više odgovaralo. Drugo, standardni prijevod "iako" zamjenjuje se s "za". Umjesto da iznese mogući prigovor na njegov zahtjev, Zeharija radije daje razlog zašto bi Allah po svojoj prirodi bio sklon da to odobri. Verzija Ahmeda Alija ima više smisla od originala, ali ima jedan glavni problem: nije vjeran prijevod arapskog teksta. Kao Zakariyya, (Zechariah), dok je zazivao svoga Gospodara, "Gospode! Ne ostavljaj me nikog jedinca (tj. Bez potomstva), a ti si najmilostiviji nasljednik!" (Muhammad Mahmoud Ghali) MM Ghali je također smatrao da bi Allah radije trebao davati nego primati - barem u ovom kontekstu. Ali nije bio toliko hrabar kao Ahmed Ali koji je uopće uklonio "nasljednika". Umjesto toga, kvalificirao je taj izraz i ubacio svoje očekivanje dodavanjem izraza "najmilosrdnije". Dakle, kad Allah primi nasljedstvo, tada je najmilostiviji i dijeli ono što je primio s drugima. Ipak, kakva je veza sa Zaharijinim zahtjevom za sinom? Da li Allah prvo mora naslijediti tog sina od nekoga drugoga da bi ga potom mogao proslijediti Zekeriji? Ako to zvuči bogohulno, to čini zato što jest. Ovo je dobar primjer "pogoršavanja nečega pokušavajući to poboljšati". (Spomenite i) Zachariah. Jednom je pozvao svoga Gospodara, rekavši: "Gospodaru moj! Ne dopusti mi da napustim svijet bez nasljednika, jer Ti si Najbolji od nasljednika." (Ali Ünal) Ünal je također smatrao da "premda" ovdje baš ne odgovara. Razlog za odobravanje zahtjeva prikladniji je od prigovora protiv njega, ali on ne pokušava riješiti problem svojstven izrazu "nasljednik".8 I [tako smo isporučili] Zahariju kad je zavapio svom Održavaču: „O moj Održavaču! Ne ostavljajte me bez djece! Ali [čak i ako mi ne dodijelite tjelesnog nasljednika, to znam] Ostat ćete kad sve drugo prestane biti! " (Muhammad Asad) I (Mi smo pokazali Naše usluge) Zahariji. Eto! pozvao je svog Gospodara i molio Ga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me osamljenog, samog (i bez nasljednika), Ti si Najbolji od onih koji ostaju nakon (-Ti sam Vječni Bog)." (Amatul Rahman Omar) M. Asad i AR Omar uzlijeću u sasvim drugom smjeru. Osoba može biti nasljednik / nasljednik samo kad je živa. Mrtvi ljudi ne nasljeđuju. Dakle, nasljednik je onaj koji "ostaje" kad je netko drugi umro. Taj se jedan aspekt zatim ekstrapolira u beskonačnost kao da "nasljednik" govori o Allahovom vječnom postojanju. To je u najmanju ruku prilično natezanje. Postoje mnogi drugi uvjeti da biste postali nasljednik. Npr., Osoba je nasljednik kad je u krvnom ili bračnom srodstvu s pokojnikom. Šta to znači za Allaha?9 Ovo je još jedan slučaj pogoršanja stvari pokušavajući ih poboljšati. Izraz kaže da je Allah najbolji među nasljednicima, što znači da je jedan od mnogih , premda je u nekom smislu "najbolji" u odnosu na tu grupu. Kako AR Omar tada može zaključiti da to znači ili implicira "Ti si ..." tajna je. Asad također jednostavno ispušta "grupni aspekt" u izrazu i govori o Allahu koji ostaje kada "sve ostalo prestaje biti". Da je formulacija bila "ti si jedini nasljednik", možda bi netko mogao iznijeti takav argument, ali pretvoriti izjavu "jednog iz skupine" u tvrdnju o ekskluzivnom Božjem svojstvu smjelo je i nema puno veze s vjernim prijevodom. Da li je Allah "najbolji" od nasljednika samo zato što uspijeva najduže ostati živ i zbog toga mu cijelo nasljedstvo pada iz tog razloga? Ovdje nema nikakve moralne veličine, već samo dugovječnosti?10 Čak i više, šta tačno preostaje Allahu da naslijedi kad je „sve ostalo prestalo biti“? Ako ne ostane ništa, nema se što naslijediti, pa je stoga besmisleno Allaha nazivati ​​nasljednikom.11 Dakle, "poboljšanje" Muhammeda Asada još je nelogičnije od kur'anskog originala. I to vrijedi za sljedeću varijantu: I Zaharija pozva svoga Gospodara, o moj uzdržavaču! Ne ostavljajte me bez djece! Međutim, shvaćam da ćete Vi ostati kad sve ostalo prestane biti ! Vi ste Krajnji od nasljednika. (3:33), (19: 5-7). (Shabbir Ahmed) Ne, Zechariah trenutno ima potrebe. U ovom životu želi sina i nasljednika . Zašto bi ga brinulo pitanje tko će na kraju dobiti njegovo vlasništvo za stotine ili tisuće godina, nakon što čovječanstvo kao takvo već prestane postojati na ovom planetu?12 Tumačenje Asada, Ahmeda i nekih drugih uopće nema smisla. Potpuno je umjetno i izmišljeno i očit je pokušaj umanjivanja problema u ovoj izjavi. Ne uspijeva ništa objasniti. Napokon, još malo razmišljajući o ovoj interpretaciji, čini se da je ona još gora od puke nelogičnosti; to je uvreda za Boga. O ovom će se pitanju raspravljati u Dodatku 1. Da se vratim svojoj prvobitnoj izjavi da S. 21:89 „zvuči kao da Zaharija kaže: Ako ne budem imao sina, tada će me Allah naslijediti“. Sljedeći muslimanski prijevod to jasno iznosi. Napokon, to je najprirodnije tumačenje stvarnih riječi. Što se tiče Zaharije, on je zavapio svome Gospodaru rekavši: „Gospodaru moj, ne ostavi me samog (bez ikakvog djeteta i nasljednika) iako ste (ipak je zadovoljstvo imati vas za nasljednika;) vi najbolji nasljednik. (Bijan Moeinian) Moeinian je dodao emotivni dodir ubacivši zagradu: „Zadovoljstvo je imati vas kao nasljednika; uostalom ", ali čak i pridavanje njemu„ ugodnog osjećaja "ne pretvara besmislenu izjavu u smislenu. Još uvijek ne objašnjava kako bi Allah naslijedio Zahariju, na koji način je opravdano Allaha uopće nazivati ​​nasljednikom i kakva je veza ovog "božanskog svojstva" s pitanjem hoće li Zaharija dobiti sina ili ne. Jasno je da se prevoditelji silno trude razumjeti ovu izjavu - ali do sada nisu uspjeli. Još uvijek nema smisla. Osim njegovog specifičnog smještaja u S. 21:89 i pitanja koja iz toga proizlaze, što je mogao biti razlog da autor Kur'ana dođe do ovog izraza, "najbolji od nasljednika", uopće?13 Možda je logika išla ovako: Biti nasljednik je dobro. Sve što je dobro mora vrijediti i za Allaha, čak i u superlativu; Stoga Allah mora biti ne samonasljednik, ali najbolje od naslednika. Međutim, ovo obrazloženje previđa jedan važan aspekt: ​​Biti nasljednik je dobro jer smo potrebni i ovisni ljudi: Potrebni smo hrana, odjeća, sklonište itd. Da bismo živjeli dobar i ugodan život. Stoga nam primanje nasljedstva pomaže da zadovoljimo svoje potrebe. Budući da je Allah Svemogući i da posjeduje sve, budući da nema potrebe i ne ovisi ni o kome, za Allaha ne postoji vrijednost primanja nasljedstva. Zašto bi ga zanimalo da postane nasljednik bilo koga? Kako bi se Allahova uloga poboljšala primanjem Alijevih polja, Omarove kuće, Farukova automobila ili stoke ili Osmanovog novca? Zašto bi "nasljednik" ili "najbolji od nasljednika" za Allaha uopće bio poželjan naslov? Postoji još jedan aspekt koji moramo ispitati. Ne samo obični vjernici, već čak i proroci i apostoli povremeno daju neprimjerene izjave o Bogu i trebaju se ispraviti, a zatim bi se trebali pokajati. Budući da se naslov “najbolji od nasljednika” nalazi u izjavi Zechariah i nije predstavljen kao izravni Allahov govor, moramo se zapitati: Može li biti da je Kur'an ovo izvijestio samo bez da je podržao? Ovaj prigovor ne djeluje jer se tvrdnja da je Allah nasljednik i nasljednik ponavlja u Kur'anu nekoliko puta u različitim kontekstima, a većina njih je predstavljena kao izravna Allahova objava, a ne samo citirana kao (možda pogrešno) mišljenje o ljudskim bićima koja su možda pogriješila. Postoji nekoliko drugih odlomaka koji govore o tome da je Allah nasljednik (imenica) ili nasljednik (glagol). Ali što se tiče onih koji su skromni prema blagodati koju im je Allah dao, neka ne pretpostavljaju da je to za njih bolje; ne, njima je gore; da su bili nigdarni s njima će biti obješeni o vratove na Dan uskrsnuća; a Allahu pripada nasljedstvo nebesa i zemlje ; a Allah je svjestan onoga što radite. (S. 3: 180 Arberry, usp. 57:10) I zasigurno Mi oživljavamo i uzrokujemo smrt, a mi smo nasljednici . (S. 15:23 Shakir) Mi smo koji ćemo naslijediti zemlju i sve koji su na njoj : svi će nam biti vraćeni. (S. 19:40 Abdel Haleem) Ne, ali mi ćemo zabilježiti ono što on kaže i produljiti mu muku. I Mi ćemo od njega naslijediti ono o čemu je govorio i doći će k nama sam (bez svog bogatstva i djece). (S. 19: 79-80 Pickthall) A koliko smo uništili zajednicu koja je bila nezahvalna za sredstva za život! A tamo su njihova stanovanja koja nakon njih nisu malo naseljena. A Mi, čak i Mi, bili smo nasljednici . (S. 28:58 Pickthall) Dakle, odgovor na gore postavljeno pitanje je: Ne, Kur'an stavlja ovu izjavu u Zaharijina usta jer je to istinski dio kur'anske teologije. To je u skladu s ostatkom poruke Kur'ana.14 Iz bilo kojeg razloga, autor Kur'ana osjetio je potrebu da ovaj element svoje teologije uključi i u molitvu Zechariah, iako tamo uopće ne odgovara. Međutim, problem je temeljniji od pukog uvođenja koncepta da je Allah nasljednik u pogrešan kontekst. To je tema popratnog članka, Allah - nasljednik? Posljednje pitanje: Ako ostavimo po strani sve logičke i teološke probleme, pretpostavimo da postoji prostodušni, ali bogati musliman koji želi ozbiljno shvatiti da je "Allah najbolji od nasljednika" i stoga želi da dio svog bogatstva ostavi u nasljedstvo Allahu. Kako bi to uopće učinio? Mnogi muslimani vjerojatno bi predložili da je oporuči džamiji, ali nije li bogohulno poistovjećivati ​​džamiju s Allahom? I kako ovaj siromašni bogati musliman može biti siguran da će novac stići do Allaha, a Allah nije prevaren za svoje nasljedstvo, posebno s obzirom na ovo nedavno izvješće: Imam Feisal Abdul Rauf optužen za pronevjeru miliona iz džamijskog fonda ! Napokon, ovaj musliman želio ga je dati Allahu, a ne korumpirati džamijske službenike. Dodatak 1 - Je li najbolje biti posljednji? U prijevodima Asada i Ahmeda postoji još jedan aspekt o kojem vrijedi razgovarati. I [tako smo isporučili] Zahariju kad je zavapio svom Održavaču: „O moj Održavaču! Ne ostavljajte me bez djece! Ali [čak i ako mi ne dodijelite tjelesnog nasljednika, to znam] Ostat ćete kad sve drugo prestane biti ! " (Muhammad Asad) I Zaharija pozva svoga Gospodara, o moj uzdržavaču! Ne ostavljajte me bez djece! Međutim, shvaćam da ćete Vi ostati kad sve ostalo prestane biti ! Vi ste Krajnji od nasljednika . (3:33), (19: 5-7). (Shabbir Ahmed) Osim zapažanja da prijevod Shabbir Ahmeda (objavljen 2003.) očito ovisi o prijevodu Muhammeda Asada (prvi put objavljen 1980.), zanimljivo je vidjeti da Ahmed Asadovu interpretaciju posljednje fraze S. 21:89 miješa s drugom prijevod istog izraza koji zadržava pojam "nasljednik" i tako stvara još više problema.15 Problem koji se već implicitno krije u Asadovoj parafrazi postaje sada eksplicitan u Ahmedovom renderiranju. Allah je konačni ili krajnji nasljednik jer više nema nikoga u blizini. Svi ostali su „prestali biti“ i tako kompletno nasljedstvo Zaharije i svih ostalih po tom pitanju, po zadanom, pripada Allahu. Još malo razmišljajući o ovoj interpretaciji, čini se da je ona još gora od puke nelogičnosti; to je uvreda za Boga. Jasno je da je naziv "najbolji od nasljednika" počasna titula. Ali koja je implikacija gornjeg razumijevanja istog? U osnovi postoje dvije vrste nasljednika koje želim nazvati "nasljednicima zakona" i "nasljednicima ljubavi". To je istaknuto u osnovnom tekstu u kojem se Kur'an bavi nasljednim udjelima. Sura 4: 11-12 sadrži jednu ponavljajuću frazu koja se ponavlja četiri puta: "nakon bilo koje ostavine on / oni mogu oporučiti" ( ovdje je prikazan puni tekst ). Kur'an definira udjele za sinove i kćeri, roditelje i supruge umrlih u raznim zviježđima. To su zakonski nužni nasljednici, "nasljednici zakona", kako sam ih gore nazvao. Ne može se mijenjati njihov 'božanski imenovani' udio. Bilo da su se ti ljudi prema pokojniku odnosili prijateljski i s poštovanjem ili su se prema njemu odnosili neprijateljski i s prezirom, to su dionice zakonskih nasljednika. A tu su i nasljednici koji možda nisu dio uže ili čak šire obitelji, ali kojima se u posljednjoj oporuci ili testamentu pokojnika oporučuje. Oni su prijatelji kojima je pokojnik bio zahvalan. Počašćeni su u njegovoj oporuci. I ovdje je važna stvar: ove oporuke imaju prioritet nad standardnom raspodjelom nasljedstva. Prvo se trebaju predati oporuke, a potom zakonski nasljednici dobivaju svoje udjele od onoga što je ostalo. Među zakonskim nasljednicima su djeca, roditelji i supružnik (i) pokojnika. Samo ako ne postoji nasljednik u izravnoj liniji (djeca i roditelji), tada će naslijediti i udaljenija rodbina (braća, sestre, ujaci itd.). Evo principa: Onaj tko primi ostavinu ima počasni položaj i prima prvi. On je "nasljednik ljubavi". A također među rođacima, nasljednicima zakona, prvo nasljeđuju oni rođaci koji su najbliži. Drugim riječima, oni koji dolaze kasnije, tj. Oni koji nasljeđuju samo ako nijedan bliži nasljednik nije živ, udaljeniji su od pokojnika. Nakon razumijevanja ovog principa, ponovno se osvrćemo na tumačenje koje su predložili Asad i Ahmed. Njihovi prijevodi u osnovi pretvaraju Allaha u najudaljenijeg nasljednika, onoga koji nasljeđuje samo zato što svi ostali potencijalni nasljednici više ne postoje. Umjesto da je najdraži, Allah je degradiran tako da je najudaljeniji. Izraz " najbolji od nasljednika" očito je zamišljen kao časna titula, izraz vrijednosti i visokog poštovanja, ali tumačenje koje su dali Asad i Ahmed čini Allaha posljednjim u nizu potencijalnih nasljednika. Zvuči li to primjereno? Zvuči li to kao da je to ispravno razumijevanje? Nije li ovo prije uvreda Bogu što mu je dodijelio posljednje mjesto u nasljednom redu? To znači da on nije nasljednik ljubavi, koji prvo prima ono što mu je ostavljeno iz slobodne volje ostavitelja. Čak je i među "nasljednicima zakona" najniži rang i prima samo zato što nitko drugi nije ostao. Iako je teško shvatiti koncept da je Allah nasljednik ili nasljednik ili najbolje od nasljednika,16 i vrlo različiti prijevodi S. 21:89 svjedoče o borbi prevoditelja s ovim izdanjem, naslov „najbolji od nasljednika“ očito je imao za cilj počastiti Allaha,17 ali tumačenje ovog izraza koje promoviraju Asad i Ahmed zapravo ga ponižava i vrijeđa. [Prvo objavljivanje: 23. veljače 2013.] [Posljednje ažuriranje: 1. ožujka 2013.] Fusnote 1 Imajte na umu da se sura 21 smatra (ranom) mekanskom surom, dok je sura 3 medinska sura. Možda je autor Kur'ana shvatio pomalo nesretnu formulaciju ove molitve u tim godinama i ukinuo je Zaharijinu molitvu u S. 21:89 i zamijenio je boljom u S. 3:38 (usp. S. 2: 106)? No, je li zaista moguće ukinuti i zamijeniti povijest? S obzirom na činjenicu da je obim teksta u medinskim surama veći od teksta mekanskih sura, zanimljivo je primijetiti i možda prilično značajno da je pet od sedam odlomaka koji govore o Allahu kao nasljedniku mekanski i samo dva medinska, a ovi dva su vrlo slična. Zašto je ovaj koncept "nestao" u razdoblju Medinana? Možda je Muhamed u neko vrijeme prepoznao da je to problematičan teološki koncept i pokušao ga više ne ponavljati? 2 Sjeti se da su Zaharija i njegova supruga već bili prilično stari. Možda je živio duže od svih svojih braće i sestara, ali zasigurno je nadživio roditelje. U tom bi slučaju njegovo imanje naslijedili potomci njegove braće i sestara ili (potomci) njegovih rođaka kao njegovi najbliži rođaci koji su ga preživjeli. 3 Izračun udjela nasljedstva naziva se Faraid . „Hadith, koji su prenijeli Ibn Mâja i Dâra Qutnî ... u epitetu Tadhkirat-al Qurtubî , izjavljuje: 'Pokušajte naučiti znanje farâida! Podučite ovo znanje mladima! Znanje farâida polovica je (svih) vjerskih znanja. To će znanje moja Umma prvo zaboraviti. '"( Izvor ) 4 A za neke slučajeve ne baš tako jasno, usp. članak, Jednostavno se ne zbraja . 5 Postoji varijanta ovog pitanja. Da li je namjera izjave u Kur'anu specifična ili općenita? Konkretno: Da li je Allah „najbolji od nasljednika“ među onima koji će naslijediti od Zaharije? Ili je općenito, tj. Da li je Allah „najbolji od nasljednika“ kada gleda cjelinu svih onih milijuna ljudi svugdje koji nešto nasljeđuju od nekoga? Ipak, čak i ako gledamo sve nasljednike kroz povijest, Allah može biti najbolji od njih samo kada je jedan od njih, što nas vraća natrag na određeno: Od koga Allah nasljeđuje i što nasljeđuje? Općenito ima smisla samo kada postoji barem jedna određena instanca. 6 Zanimljivo je da sam kasnije otkrio da Tanwîr al-Miqbâs min Tafsîr Ibn 'Abbâs pokušava objasniti frazu na način sličan mom gore navedenom prijedlogu za smisleniju formulaciju. U njemu se kaže: "(iako si ti najbolji nasljednik) iako si najbolji pomoćnik." ( Izvor ) Ali arapski se izvor razlikuje od formulacije u S. 3: 150, „Ne! Allah je vaš zaštitnik i najbolji je pomoćnik . " (Šakir). Ako je autor Kur'ana koristio različite izraze, vjerojatno je to učinio s razlogom i ne treba samo zamijeniti jedan drugim. 7 Svi prijevodi Kur'ana preuzeti su s ovog usporednog mjesta za prevođenje ( * ). 8 I Ünal donosi još jednu proizvoljnu i neopravdanu promjenu. U arapskom i svih ostalih oko 40 prijevoda stoji da Zaharija traži da ga Allah ne smije ostaviti na miru. Ünal to mijenja u zahtjev da Allah ne dopusti da Zeharija ostavi svijet sam. To je prilično značajna razlika i potpuno neopravdana promjena značenja. Ali podupire moju tvrdnju da se prevoditelji trude da smisle nešto što je u originalu problematična izjava. 9 U stvari, postoji islamski argument da samo onaj koji se rodi može naslijediti, a samo onaj koji umre može ostaviti nasljedstvo. O ovom se pitanju govori u članku Sama Shamouna. 10 Vidi također raspravu u Dodatku 1. 11 Umjesto da bude „najbolji među nasljednicima“, on postaje najžalosniji nasljednik. Prvo mora čekati cijelu vječnost na svoj red, a onda ne dobije ... ništa . On je siromašni nasljednik kojeg kući šalju praznih ruku. 12 Ovo nije propovijed koja se njegovom narodu propovijeda o vječnoj Božjoj naravi, ali Zaharija privatno podnosi molbu Bogu da osigura njegove osobne potrebe. 13 Ovo je valjano pitanje, iako odgovor može biti samo špekulativni. 14 Moglo bi se reći da je Kur'an po tom pitanju dosljedno neskladan. 15 Asad prevodi ili bolje rečeno pogrešno prevodi ime „najbolji od nasljednika“ kao „Ostat ćeš kad sve drugo prestane biti“, ali Ahmed to daje dva puta kad prvi put preuzme Asadov izbor „Ostat ćeš kad sve drugo prestane biti ", a zatim dodaje" Ti si Krajina nasljednika ". 16 Vidi članak o praćenju , Allah - nasljednik? 17 Ibn Kathir u svom komentaru kaže: "(premda ste najbolji među nasljednicima.) Ovo je molitva i oblik pohvale koji odgovaraju temi." ( Izvor ) Iako se ne slažem da li to stvarno se dolikuje, slažem se da je namjera kao oblik hvale. Neskladnost u Kur'anu odgovor na islamsku početnu stranicu

Sadržaj predgovora ​ ​ ​ PREDGOVOR Was sich nie und nirgends hat begeben, das allein veraltet nie. Izraz Rabbin primijenili su na židovsku književnost postbiblijskih vremena oni koji su židovstvo kasnije ere nazivali nečim drugačijim od biblijskog židovstva, nečim što mu se zapravo suprotstavljalo. Takvi su promatrači smatrali da je židovska nacija prestala postojati trenutkom kada je uništena njena politička neovisnost. Za njih je židovstvo kasnije epohe bilo židovstvo sinagoge, čiji su glasnogovornici bili učenjaci, Rabini. A ono što je iznjedrila ova faza židovstva, oni su smatrali proizvodom škola, a ne proizvodom praktičnog, pulsirajućeg života. Poetska fantazmagorija, često isparavanje morbidnih vizionara, materijal je od kojeg ovi znanstvenici grade teološki sustav rabina, a bajke, spontane kreacije ljudi,koji poprimaju oblik svete legende u židovskoj literaturi, nominirani su biblijskom egzegezom rabina i osuđeni neprestano kao nugae rabbinorum. Kao što se ime čovjeka drži za njega, tako se i muškarci drže imena. Ime je za primitivnog divljaka dio suštine osobe ili stvari, pa čak i u naprednijim fazama kulture prosudbe se ne oblikuju uvijek u skladu s činjenicama kakve jesu, već prema imenima pod kojima su pozvao. Trenutna procjena rabinske književnosti je slučaj. Oznaka Rabbinic kasnijih doba naslijedila je od prijašnjih vijeka određeni iskrivljeni pogled na tako određenu literaturu. Do danas, pa čak i među znanstvenicima koji njegovom istraživanju pristupaju bez predrasuda, prevladava mišljenje da je riječ o čisto naučenom proizvodu. Pa ipak, istina je da je najistaknutije obilježje rabinske književnosti njezin popularni karakter. Škola i dom nisu međusobno suprotstavljeni u koncepciji Židova. Uče u svojim domovima, a žive u svojim školama. Jednako tako među njima ne postoji posebna klasa učenjaka, klasa koja se povlači iz sudjelovanja u poslovima praktičnog života. Čak i u domeni Halake, Rabini nisu bili toliko zauzeti teorijskim načelima zakona koliko konkretnim pojavama svakodnevnog postojanja. To su nastojali shvatiti i oblikovati. A ono što vrijedi za Halakah, istina je s većim naglaskom Hagade, koja je popularna u dvostrukom smislu apeliranja na ljude i koja je u glavnom proizvedena od strane ljudi. Govoriti o Hagadi Tannaima i Amoraima daleko je od činjenice koliko i govoriti o legendama o Shakespeareu i Scottu.Drevni autori i njihova moderna braća iz ceha razrađuju legendarni materijal koji su im našli pri ruci. Neki smatraju da Hagada ne sadrži popularne legende, da je u potpunosti faktičan, akademski proizvod. Letimičan pogled na pseudepigrafsku literaturu Židova, koja je za nekoliko stoljeća starija od književnosti Hagade, pokazuje koliko je ovo gledište neodrživo. Povijesne činjenice onemogućavaju da je jedna literatura trebala crpati iz druge. U vrlo rano doba Sinagoga se odrekla pseudepigrafske literature, koja je bila omiljeno štivo za sektaše i kršćane. Ipak, unutarnji odnos među njima je najbliži. Jedina bitna razlika je u tome što u Hagadi prevladava oblik midrašika, a u pseudepigrafi parenetski ili apokaliptični oblik. Zajednički element stoga mora odstupiti od Midrasha, s jedne strane, i od pareneze, s druge strane. Folklor, bajke, legende i svi oblici pripovijedanja slični ovima shvaćaju se, u terminologiji postbiblijske književnosti Židova, pod inkluzivnim opisom Hagada, ime koje se može objasniti okolnostima, ali ne može biti preveden. Sve na što se odnosi, time se prvo okarakterizira kao proizašlo iz Svetog Pisma, a zatim kao prirodu priče. I zapravo, ovaj dualizam sažima prepoznatljiva obilježja židovske legende. Prije više od osamnaest stoljeća židovski povjesničar Josephus primijetio je da "iako smo lišeni svog bogatstva, svojih gradova ili drugih prednosti koje imamo, naš je zakon i dalje besmrtan". Riječ koju je namjeravao upotrijebiti nije zakon, već Tora, samo što joj na grčkom nije mogao pronaći ekvivalent.Pjevač sinagoge tisuću godina nakon što je Josip Flavije, koji je svoje osjećaje izrazio na hebrejskom, izrekao istu misao: "Sveti grad i svi njezini gradovi kćeri su narušeni, leže u ruševinama, opustošeni od njihovih ukrasa, sjaj im se zatamnio od pogleda . Nestaš nam je preostalo, osim samo jednog vječnog blaga - Svete Tore. " Što je život židovskog naroda bio tužniji, to je više osjećao potrebu da se skloni u svoju prošlost. Sveto pismo, ili, da upotrijebim židovski izraz, Tora, bio je jedini ostatak svoje bivše nacionalne neovisnosti, a Tora je bila čarobno sredstvo za stvaranje bijedne stvarnosti pred slavnim sjećanjem. Pismu je dodijeljen zadatak opskrbe uma, kao i duše, intelekta kao i mašte, a rezultat su Halaka i Hagada. Maštanja ljudi nisu izumrla u postbiblijsko vrijeme, ali savijenost njezinih aktivnosti odredila je prošlost. Ljudi su žudili za zabavom i u kasnijim, i u ranijim vremenima, samo umjesto da pribjegnu svojoj temi onome što im se dogodilo pod očima, crpili su iz glave fontane prošlosti. Događaji u drevnoj izraelskoj povijesti, koja se ne samo proučavala, već je svakodnevno proživljavala, potaknuli su želju da se to kritizira. Religijska razmišljanja o prirodi utvrđena u mitovima ljudi, bajkama, kojima je jedini cilj ugoditi, i legendama, koje su presuda ljudi o povijesti - sve je to zavareno u jedan proizvod. Maštarija o židovskom narodu bila je angažirana u prošlosti koja se odrazila u Bibliji i sva njezina stvaranja iz tog razloga nose biblijsku boju. To objašnjava osebujan oblik Hagade. Ali ono što ljudi spontano iznose, često se čuva samo u obliku na koji ga impresioniraju osjećaji i misli pjesnika ili nagađanja naučenih. Također se židovske legende rijetko prenose u svom izvornom obliku. Ovjekovječeni su u obliku Midraša, to jest biblijske egzegeze. Učitelji Hagade, zvani Rabbanan d'Aggadta u Talmudu, nisu bili folkloraši, od kojih se može očekivati ​​vjerna reprodukcija legendarnog materijala. Prvenstveno su to bili homilisti, koji su legende koristili u didaktičke svrhe, a glavni im je cilj bio uspostaviti usku vezu između Svetog pisma i stvaranja popularne mašte, kako bi potonji dobili čvrstu osnovu i osigurali im dug životni vijek. Jedan od najvažnijih zadataka moderne istrage Hagade je čisto razdvajanje izvornih elemenata i kasnijih naučenih dodataka. Teško da je u tom smjeru započeo početak. Ali sve dok zadatak njihovog razlikovanja nije izvršen, nemoguće je ispisati biblijske legende o Židovima bez dodatnog rada znanstvenika u proizvodima popularne mašte. U ovom radu, "Legende o Židovima", prvi sam put pokušao prikupiti iz izvornih izvora sve židovske legende, ukoliko se odnose na biblijske ličnosti i događaje, i reproducirati ih s najvećom dostižnom cjelovitošću točnost. Koristim izraz židovski, a ne rabinski, jer izvori od kojih sam naplaćivao priloge nisu ograničeni na rabinsku literaturu. Budući da očekujem da ću negdje drugdje pobliže detaljno opisati izvore, sljedeći podaci za sada moraju biti dovoljni. Djela talmudske srednjovjekovne književnosti su od prve važnosti. Obuhvaćaju razdoblje od drugog do četrnaestog stoljeća, a sadrže veći dio židovske legendarne građe. Ovome u sadržaju, ako ne i uvijek u obliku, odgovara ona koja potječe od Targumima, od kojih su najstarije verzije nastale ne prije četvrtog stoljeća, a najnovije ne kasnije od desetog. Midraška književnost sačuvana je samo u fragmentarnom obliku. Mnogo Haggadot-a koje nema u našim postojećim zbirkama navode autori srednjeg vijeka. U skladu s tim, nebrojan broj ovdje otisnutih legendi preuzet je od srednjovjekovnih komentatora Biblije i homilista. Imao sam sreću što sam mogao iskoristiti i fragmente Midrašima od kojih su sačuvane samo rukopisne kopije. Djela starije kabale također su riznica citata izgubljenog Midrašima, a među kabalistima, a kasnije i među hasidima, pojavile su se nove legende. Literatura proizvedena u ova dva kruga stoga je od velike važnosti za sadašnju svrhu. Nadalje, židovske se legende mogu izbaciti ne samo iz spisa sinagoge; pojavljuju se i u onima Crkve. Crkva je prihvatila i uznemirila određena židovska djela koja je sinagaga odbacila. To je literatura koja se obično naziva apokrifno-pseudepigrafska. S gledišta legendi, apokrifne su knjige od podređene važnosti, dok su pseudepigrafe od temeljne vrijednosti. Čak su i kvantitativno ovi drugi impozantna masa. Osim grčkih spisa helenističkih Židova, oni sadrže latinske, sirijske, etiopske, aramejske, arapske, perzijske i staroslavenske proizvode prevedene izravno ili neizravno iz židovskih djela palestinskog ili helenističkog podrijetla. Korištenje ovih pseudepigrafa zahtijeva veliki oprez. Gotovo svi su ukrašeni kršćanskim interpolacijama,a u nekim su slučajevima umetnuti dijelovi toliko potpuno zagušili izvorni oblik da je na prvi pogled nemoguće utvrditi je li židovska ili kršćanska legenda pod istragom. Vjerujem, međutim, da je pseudepigrafski materijal koji sam koristio židovski izvan svake sumnje, pa stoga nije mogao biti izostavljen u djelu poput sadašnjeg. Međutim, u uvažavanju židovskih legendi, polazište bi trebali biti rabinski pisci, a ne pseudepigrapha. Prvi predstavljaju glavnu struju židovskih misli i osjećaja, drugi samo podzemni tok. Ako je sinagoga izbacila pseudepigrafe, a Crkva ih je usvojila s velikom pokazivanjem naklonosti, ti odnosni stavovi nisu utvrđeni proizvoljno ili slučajno. Pseudepigrafa je nastala u krugovima u kojima su se nalazile klice iz kojih se kasnije razvilo kršćanstvo. Crkva bi ih stoga s pravom mogla prisvojiti kao svoje. Koristeći neke apokrifne i pseudepigrafske spise, smatrao sam korisnim citirati njihove engleske prijevode koje su napravili drugi, u mjeri u kojoj bi se mogli uskladiti s općim stilom knjige, u koju sam svrhu dopustio sebi slobodu neznatnih verbalnih promjena. U pojedinostima, vodio sam se, naravno, vlastitom koncepcijom predmeta, što Bilješke detaljno opravdavaju. Osim pseudepigrafe, u kršćanskoj odjeći postoje i drugi židovski izvori. U bogatoj literaturi crkvenih otaca nalazi se balzamirana mnoga židovska legenda koju bi uzalud tražili u židovskim knjigama. Stoga mi je bila posebna briga maksimalno se služiti zapisima Otaca. Raskošno obilje materijala koji je trebalo predstaviti onemogućilo je verbalnu izvedbu svake legende. Za ovo bi bilo potrebno više od tri puta više prostora koliko sam imao na raspolaganju. Stoga za svoj rad mogu zahtijevati cjelovitost samo u pogledu sadržaja. U formi je morala trpjeti umanjenje. Kad je postojalo nekoliko sukobljenih verzija iste legende, u tekstu sam dao samo jednu, rezervirajući onu drugu ili nekoliko drugih, za Bilješke, ili su ih, kad je to bilo izvedivo, stopili u jednu tipičnu legendu čiji su sastavni dijelovi analizirani su u Bilješkama. U drugim slučajevima pribjegavao sam svrsishodnom navođenju jedne verzije na jednom mjestu, a drugih na drugim prikladnim mjestima, u svrhu postizanja svog cilja, da bih glatko prikazao stvar, uz što manje prekida u toku pripovijesti .Iz tog razloga sam izbjegavao prijelazne izraze kao što su "Neki kažu", "Održano je" itd. To što moja metoda ponekad razdvaja stvari koje pripadaju ne može se smatrati velikim nedostatkom, kao što će to prikazati Indeks na kraju djela logično preslagivanje gradiva u korist zainteresiranog učenika. Također se nisam ustručavao tretirati istu osobu u različitim poglavljima, jer se, na primjer, mnoge legende koje nose Jakova, one povezane s posljednjim godinama Patrijarha, ne pojavljuju u poglavlju koje nosi njegovo ime, ali će naći u odjeljcima posvećenima Josipu iz razloga što kad sin jednom zakorači na scenu, on postaje središnja figura kojoj su podređeni život i djela oca. Opet,s obzirom na nedostatak prostora, biblijske pripovijesti u osnovi legendi morale su biti izostavljene - zasigurno nije ozbiljan propust u temi s kojom bi se moglo pretpostaviti široko poznavanje. Kao treća posljedica amplitude materijala smatralo se uputnim podijeliti ga u nekoliko svezaka. Reference, objašnjenja korištenih izvora i dane interpretacije, a posebno brojne izmjene i dopune teksta Midrashima i pseudepigrapha, koji su odredili moju koncepciju tako izmijenjenih odlomaka, naći će se u posljednjem svesku, četvrti, koji će sadržavati i Uvod u povijest židovskih legendi, niz izgovora i Indeks. Budući da su prva tri sveska u rukama tiskara gotovo u cijelosti, usuđujem se izraziti nadu da će se cijelo djelo pojaviti u mjerljivom vremenu, a dijelovi će se slijediti u kratkim razmacima. LOUIS GINZBERG. NEW YORK, 24. ožujka 1909 Legende o Židovima [Sadržaj] Odgovaranje na početnoj stranici islama ​ ​

Ovde vidi od 18:04 Sunen Ebu Davud broj 67 Bunar je cista voda Muhamed prozvao ČISTOM vodom za vrsenje molitvenih obreda iako je Bunar odakle je ta voda bio rupa za smece, mrtve zivotinje , WC izmet itd.... Muhamed je jednostano prozvao CISTOM vodom, tipa: voda je voda bilo zarazna ili ne Sunen Ebu Davud broj 67 66. Ebu seid el-hudri je kazao: Neko (od Prisutnih ) reče: Allahov poslaniče Možemo li mi abdestiti iz Bunara Budaa? --53 To je bio Bunar u koje su se bacale krpe koje su žene koristile prilikom menzisa ,uginuli psi i druge prljave stvari Allahov Poslanik reče: Voda je čista i ništa je nemože onečistiti. Sunan ibn Majan 520 Sahih Bukari broj 5782

Vodič do istine? Guiding to truth? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi020.html Reci: ' Bože - On vodi do istine ; i što je vrijednije slijediti - Onaj koji vodi istinu ili onaj koji ne vodi, osim ako nije vođen? Što vas onda muči, kako prosuđujete? - Sura 10:35 Sigurno biste se složili da ovaj stih tvrdi da bismo trebali slijediti samo Boga, jer on je taj koji vodi do istine. A bilo koji drugi može voditi do istine samo ako je i sam vođen. Stoga, zašto se oslanjati na bilo koga drugog, a ne izravno slijediti Boga? Ali, ovaj argument drži vodu samo kad zaista možemo vjerovati da Bog dovodi do istine one koji mu vjeruju i ne vara one koji slijede njegove riječi i djela. Da su rekli (u hvalisanju) "Ubili smo Krista Isusa, sina Marije, Allahove apostolice"; ali ga nisu ubili niti razapeli, ali tako im se učinilo i oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji bez ikakvog (određenog) znanja, već samo nagađanja koja treba slijediti za sigurno da ga nisu ubili. - Sura 4: 157 TKO im se ovo učinio kao da je Isus razapet? Nije li jasno da je to Božja gluma? U ovom stihu Bog obmanjuje promatrače o onome što se događa, a zatim se "žali" na činjenicu da ljudi vjeruju u ono što je on natjerao da vjeruju. Bog je učinio da se čini kao da je Isus razapet i ubijen, ali Bog prebacuje krivnju za neznanje i puno sumnje na one koji vjeruju u ono što je djelo samoga Boga. Ovo svjedočanstvo o Bogu dano u Kur'anu ne ulijeva puno povjerenja u ovog Boga i njegove objave. Napokon, kako mogu znati da me u bilo kojem trenutku trenutno ne zavara? Ali uzeta zajedno s 10:35 koja kaže da je Bog taj koji vodi do istine, to je kontradikcija. Sura 10:35 NE kaže da vodi istinu OSIM U nekoliko okolnosti. "Bog vodi istinu" APSOLUTNA je izjava. I pogrešno je, jer u 4: 157 doista tjera ljude da vjeruju u nešto što je lažno. A problem je u tome što zavarava i one koji žele slijediti Boga, a ne samo one koji su mu ionako neprijatelji. Ili kako objašnjavate da su učenici i cijelo rano kršćanstvo vjerovali u raspeće? Allah zaluta kome hoće, i uputi koga hoće, ... - Sura 14: 4 A kako da znamo u koju od Allahovih kategorija zadovoljstva upadamo? Koliko musliman može biti siguran da je on jedan od onih koji se vode ispravno, a ne jedan od onih koji su zalutali? Zapravo, kako znamo da sav islam nije kategorija "zalutalog puta", a kršćanstvo je ispravno? Muslimanski odgovor Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Varijantni tekst Fatihe ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Varijantni tekst Fatihe Arthur Jeffery Sura I iz Kurana na svom licu svjedoči da to izvorno nije bio dio teksta, već da je to bila molitva sastavljena da se stavi na čelo okupljenog sveska, da bi se čitala prije čitanja knjige, običaj koji nam nije bio poznat iz drugih svetih knjiga Bliskog Istoka. Kuranski stil, kao što je poznato, jeste da se Allah u njemu od početka do kraja obraća čovjeku. Međutim, u Fatihi je to čovjek koji se obraća Allahu i uobičajeno objašnjenje da riječ "Reci!" koji se razumije na njegovom početku, očito je zbog želje da se ova prva sura uskladi sa stilom ostatka knjige. Štoviše, sura se, kad je ispitamo, pokaže manje-više centomideja i izraza preuzetih iz drugih dijelova Kurana. Moguće je, naravno, da ju je kao molitvu konstruirao sam Poslanik, ali za njezinu upotrebu i položaj u našem današnjem Kuranu zaslužni su sastavljači koji su je tamo postavili, možda na muhastom listu standardnog kodeksa. Njegova podjela na sedam članova u pravoslavnoj muslimanskoj tradiciji sugerira ideju da je sastavljena kao islamski pandan Gospodnjoj molitvi. Osebujna priroda Fatiha je prepoznata od strane zapadnih znanstvenika 1 od N�ldeke prema dolje, ali to nije samo neprijateljski Zapadna mišljenje, za Fakhr ad Din ar-Razi 2 citati Ebu Bekr el-Asamm (313) 3 kako kaže da je smatrao da to nije dio Kurana i očito su najstariji komentari započeli sa Surat-al-Baqarom . Također je poznato da Fatiha nije bila uključena u kodeks Ibn Mes'uda. 4 Kaže se da se mogu naći neki rani kufički rukopisi Kur'ana koji započinju s drugom surom, a ako imaju Fatihu , imaće je tek na kraju; ali sadašnji književnik nikada nije vidio takvog primjera. Tada nas ne bi trebalo iznenaditi da li je Fatiha trebala biti predana u nešto drugačijim oblicima. Jedan takav oblik varijante već dugo kruži u šiitskim krugovima. U Tadhkirat al-A'immi Muhammeda Baqir Medžlisija (izdanje Teherana, 1331, str. 18) navedeno je: Nuhammidu 'llaha, Rabba' l-alamina, 'r-rahmana' r-rahi ma, Mallaka yaumi'd - dini, Hayyaka na'budu wa wiyyaka nasta i nu, Turshidu sabi la'l - mustaqi mi, Sabi la 'lladhi na na '' amta 'alejhim, Siwa' l - magdu bi 'alejhim, wa la'd - dall i na, što možemo prevesti: Veliko zahvaljujemo Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Onome koji posjeduje Sudnji dan. Tebe štujemo i na Tebe zazivamo pomoć. Ti usmjeravaš na put uspravnog, put onih kojima si pokazao naklonost, a ne onih kojima se ljutiš ili onih koji zalutaju, Prošlog ljeta u Kairu naišao sam na sličnu inačicu varijante. To je dato u malom Fikhovom priručniku, čiji početak, nažalost, nedostaje, tako da ne znamo ime autora. Prilično je nevažan sažetak šafijskog fikha, napisan ako se netko od tih pisanja, prije možda stotinu i pedeset godina, možda nešto ranije, može odlučno odlučiti i verzija inačice napisana je na unutarnji pokrov ispod rubrike - qira'a shadhdha li 'l - Fatiha. Rukopis je u privatnom posjedu, i premda mi je vlasnik bio voljan dopustiti da kopiram odlomak i upotrijebim ga ako smatram prikladnim, nije bio voljan da se njegovo ime otkrije, da ne bi došao na loš glas među svojim pravoslavnim susjedima jer je dopustio nevjernik da vidi takvu nekanonsku verziju uvodne sure njihove Svete knjige. Tekst ove varijante ima određene sličnosti s već danim i izvodi se: Bismi 'llahi' r - rahmani 'r - rahimi. Al-hamdu li 'llahi, Sayyidi' l - alamina, 'r - razzaqi' r - rahimi, Mallaki yaumi 'd - dini, Inna laka na' budu was inna laka nasta 'I nu. Arshidna sabi la 'l - mustaqi mi, Sahi la' lladhi na mananta 'alejhim, Siwa' l - maghdubi 'alejhim, wa ghaira'd - dallina. što, tumačeći se, znači: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Allahu! Gospodaru svjetova, bogatoga je Samilostan, Onaj koji ima posjed Sudnjem danu, kao i za nas, Tebi ćemo se pokloniti i Tebi se obraćamo za pomoć, izravni nam na put uspravnom jedan, The put onih kojima si dao usluge, ne put onih s kojima si se naljutio, niti put onih koji zalutaju. Ispod teksta slijedi izjava: Riwayat Abi 'l- Fathi' l-Jubba'i 'an shaikhihi's -Susi' an-Nahrazwani 'an Abi' s Sa 'adati' l - Maidani 'an al - Marzubani' an al - Khalil b. Ahmad . O čitanju iz dva teksta možemo primijetiti: Sajid za Rabba samo je slučaj zamjene sinonimom. Sayyid se koristi u Suri xii: 25 za Josipovog gospodara dolje u Egiptu i u iii: 34 Ivana Krstitelja, koji je najavljen kao sayyid , čedan i prorok, a oblik množine koristi se u xxxiii: 67 za poglavice koje su nevjernici slijedili i zalutali. Ona se, međutim, ne koristi od Allaha. Ar-razzaq se javlja kao Allahova titula u li: 58 - inna 'llaha huwa' r - razzaq . Mallak je čitanje koje se pripisuje trećem Kufanovom čitatelju među sedmoricom, al-Kisa'i (180), usp. Al-Alusi, Ruhu'l - Ma'ani , I, 78 i Abu Hayyan, Bahr , I, 20. It je znatiželjan da se oba različita teksta slažu u ovom čitanju. Mallak je možda precizniji i naglašeniji od alternativnih oblika malik, m�alik i mali 'k , od kojih je prvi možda najbolje potvrđeno čitanje, a drugi je TR [ textus receptus "prihvaćeni tekst".] Inna laka. Čini se da su ovo i hiyyaka, wiyyaka, ayyaka, iyaka i iyyaka TR-a neovisni pokušaji tumačenja nepokolebanog, nepokazanog pojma kostura koji je stajao u izvornom kodeksu. Hiyyaka ili hayyaka bilo je čitanje Abu's-Sawwar al-Ghanawi (oko 180.) i Abu'la Mutawakkila (102); wiyyaku ili wayyaku pročitao je Abu Raja '(105). Arshidna znači gotovo isto što i ihdina TR-a i bilo je čitanje u Ibn Mes'udovom kodeksu (az-Zamakhshari in loc. I Ibn Khalawaih, str. 1). Taj se imperativ ne javlja nigdje drugdje u Kuranu, već u drugim oblicima od korijena se obično koriste, a šiitska varijanta koristi nesavršen oblik IV. Sahil je uobičajena riječ od sirata TR-a i mnogo se češće koristi u Kuranu, iako su obje strane riječi, posuđene na aramejskom jeziku. Sirata'l-mustaqim , uzimajući to kao u idafi , gdje je al Mustaqim Allahova titula, tj. - "Uspravni", bilo je čitanje Ubaija, Ja'fara as-Sadika i Abdallaha b. 'Umar, tako da je imao vrlo ranu i dobru potvrdu. To je moguće i prikladno štivo, iako Mustaqim nije jedno od Devedeset i devet imena. To Sabi la'l - mustaqim bi se trebalo dogoditi u oba tim tekstovima je znatiželjan. Mananta i na '' amta jednostavne su zamjene sinonimom jer ne utječu na značenje. Oblik IV n'm češći je u Kuranu od oblika II, koji se koristi samo jednom u lxxxix: 14, ali se mana , s približno istim značenjem, koristi još češće. Siwa ili ghair slična je zamjena sinonimom, iako se siwa nigdje drugdje u Kuranu ne koristi. Ghair za la bilo je čitanje 'Omera, Alija, Ubaija, Ibna, az-Zubaira,' Ikrime i al-Aswada među ranim kodeksima, a podržali su ga Ja'far as-Sadiq i Zaid b. »Ali, tako da ima respektabilne ovlasti da tvrdnja bude izvorno štivo. To ne mijenja promjene u smislu. Primijetit će se da je osjećaj Fatihe potpuno isti bez obzira čitamo li TR ili bilo koju od ovih varijanti. Ne postoji utvrdivi razlog za očitavanje varijante. Oni nisu promjene u interesu glađe gramatičke konstrukcije ili jasnoće, niti se čini da imaju bilo kakav doktrinalni značaj. To su upravo takve varijante kakve bi se moglo očekivati ​​u prenošenju molitve koja je isprva sačuvana u usmenom obliku, a zatim je popravljena kasnije kad je Kuran sastavljen. Druga varijanta oblika dolazi od Khalila b. Ahmad, koji je kao čitatelj pripadao Basranskoj školi, iako se kaže da je uzeo huruf i Asimu iz Kufe i Ibn Kathir-u iz Meke, među sedam, a čak je zabilježen kao onaj koji je prenio varijantu ghaira od Ibn Kathira (Abu Hayyan, Bahr , 29; Ibn al- Jazari Tahaqat I, 177, 275; Ibn Khalawaih, str. 1). Ali bilo je poznato i da je prenosio od 'Isa b. 'Omer (149) (Ibn Khallikan, II, 420) i bio je učenik Ayyub-a-Sakhtiyanija (131), obojica su bili Basrani i poznati po prenošenju nekanonskih čitanja. Stoga je sasvim moguće da je Khalil imao pristup dobroj staroj tradiciji primitivnog čitanja Fatihe. Ja mogu učiniti ništa o ostatku isnad od Kalil al-Jubba'i, a možda je to mnogo kasnije nego matn od Khalil. 1 N�ldeke-Schwally, Geschichte des Qorans , I, 110. 2 Matafatib al-Ghaib , V. 281. 3 Ibn al- Jazari Tabaqat , br. 3943 (sv. Ii, str. 404.). On je bio imam džamije u Wasit, i veliki autoritet na isnads u Kufan čitatelja „Asim, i jedan od profesora Ebu Bekr an-Naqqash. 4 'Abu' Ubaid, Fada 'il , fol. 434. Da je Ibn Mes'ud poznavao Fatihu kako se liturgijski koristi, međutim, jasno je ne samo iz činjenice da od njega imamo nekoliko varijanti (vidi materijale sadašnjeg pisca za Povijest teksta Kur'ana , str. 25), ali i iz priče koja dolazi od al-A'maša (148) da je Ibn Mes'ud upitan zašto nije uključio Fatihu u svoj kodeks, a on je odgovorio da bi je on, ako ju je uključio, imao stavi je ispred svake sure (Qurtubi, El-Jami'li Ahkam al-Qur'an, I, 115). Ova izjava sasvim jasno pokazuje da je smatrao da je to liturgijsko djelo koje se izgovara prije čitanja Kurana. Kasne kopije kodeksa Ibn Mas'uda, izrađene u sljedećoj generaciji ili dvije, dodale su Fatihu na početku ( Itqan , 152, 187; Fihrist , 26). Muslimanski svijet , svezak 29 (1939), str. 158-162. Tekst Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu ​

​ ​ https://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2021/01/materijal-za-procjenu-izvora-kurana.html?view=sidebar ​ ​ ​ ​ 16. An-Nahl (Pčela) 25 Tko su oni "bez znanja"? Izvori Kur'ana ​ https://answering-islam.org/Quran/Tafsir/index.html Who are those "without knowledge"? https://answering-islam.org/Quran/Versions/016.025.html Sources of the Qur'an https://answering-islam.org/Quran/Sources/index.html Materijal za procjenu izvora Kur'ana Sura Mariam: Prokletstvo apokrifa ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ SURA MARIJAM: PROKLETSTVO APOKRIFE "U knjizi spomenite greške i apsurde Muhamedovih pisara" Masud Masihiyyen U trenutnoj i standardnoj verziji Kur'ana islamskog svijeta devetnaesto poglavlje nosi ime Mariam , što odgovara Isusovoj majci Mariji u kršćanskim spisima i tradiciji. Budući da je poglavlje (Sura) razdoblja prije Muhammeda i preseljenja njegovih sljedbenika u Medinu, sura Mariam značajna je po tome što ilustrira Muhammedov rani pristup nekim osnovnim kršćanskim načelima, kao i poznavanje usmenih i pisanih podataka o kršćanstvu u njegova era. Opsežni komentar Kur'ana Elwooda Morrisa Wherryja,1, koji se temelji na Saleovom prijevodu i bilješkama, daje podatke o vjerojatnom datumu navodne objave ove Sure Muhammedu i 98 ajeta tematski kategorizira pod naslovom "glavni subjekti". U ovom ću se istraživanju uglavnom služiti Wherryjevim komentarom i pedantno analizirati stihove od 2 do 35. Primarni razlog mog izbora ovih stihova jest taj što su oni dijelom povezani s Isusovom pripoviješću o rođenju i djetinjstvu u kanonskom Lukinu evanđelju. Luka Evanđelist pripovijeda Ivana i Isusova čudesna rođenja da bi istaknuo neke temeljne teološke točke i predstavlja Ivana kao preteču Isusa, koji se naziva Božjim sinom i Spasiteljem. Nije iznenađujuće što se pripovijest o rođenju i djetinjstvu u ovom poglavlju Kur'ana protivi Isusovoj identifikaciji kao Sinu Božjem i pokušava objasniti Isusovo čudesno rođenje kroz Božju opću i proizvoljnu svemoć, nespretno prisiljavajući Isusa u red običnih proroka .Uz ovo glavno islamsko odstupanje od kršćanskog načela u vezi s Isusovim identitetom u Novom zavjetu, izvještaj u ovoj suri ima i niz razmjerno manjih odstupanja od učenja Novoga zavjeta o Zahariji, Ivanu Krstitelju, Mariji i događaji koji su se dogodili prije i nakon Isusova rođenja. Izvor kontradiktornih i zbunjujućih izjava u islamskoj verziji priče bit će predmet mog projekta jer želim dokazati i slučajno i namjerno iskrivljenje izvornih izvještaja Novog zavjeta rukama pisara koji su smišljali Kur. 'an.i događaji koji su se dogodili prije i nakon Isusova rođenja. Izvor kontradiktornih i zbunjujućih izjava u islamskoj verziji priče bit će predmet mog projekta jer želim dokazati i slučajno i namjerno iskrivljenje izvornih izvještaja Novog zavjeta rukama pisara koji su smišljali Kur. 'an.i događaji koji su se dogodili prije i nakon Isusova rođenja. Izvor kontradiktornih i zbunjujućih izjava u islamskoj verziji priče bit će predmet mog projekta jer želim dokazati i slučajno i namjerno iskrivljenje izvornih izvještaja Novog zavjeta rukama pisara koji su smišljali Kur. 'an. Sekundarni motiv koji me nagnao na analizu stihova od 2 do 35 jest postojanje nekoliko pitanja koja su iznjedrila stalne kontroverze između islamskih i kršćanskih učenjaka zbog njihovog uvođenja od strane kršćanskih polemičara kao primjera povijesnih pogrešaka Kur'ana. Optužba pisaca Kur'ana za plagijarizam iz nekanonske kršćanske literature također je povezana s analizom sure 19, koja će postati očita kada se preispita originalnost nekih izjava o Mariji i Isusu u islamskim spisima. Ime sure 19 Činjenica da je 19 -og poglavlja Islamske Pisma se zove Mariam (Marija), nakon Isusove majke općenito doveo do muslimanima i uvedena kao čvrstih dokaza za visoku poziciju Marije u islamu.2 Iako kršćani općenito nisu toliko voljni kao neki muslimani da se uključe u ovakve dječje igre rivalstva, ipak treba staviti do znanja da je postojanje poglavlja s Marijinim imenom u Kur'anu teološki značajno samo za Muslimani. Prvo, neka poglavlja Kurana imaju imena određenih životinja, što dokazuje da je postupak imenovanja bio potpuno proizvoljan. Sura 19 imenovana je Mariam, dok je sura 2, najduža sura Kur'ana, Krava3 ( al Baqarah na arapskom). Ime 19 -og poglavlja dobitke smislu i značenju samo u svjetlu činjenice da je Isusova majka Marija je jedina žena koja ima osobno ime u cijelom islamskom Pismu. Ovo opet muslimani mogu označiti kao revolucionarni čin, većina koji ili ignorira ili ne zna da je u židovskim i kršćanskim spisima nekoliko žena zabilježeno svojim osobnim imenima.4 Dakle, navodno jedinstveno i privilegirano mjesto koje se Mariji pripisuje naslovom sure 19 izvedeno je iz neobičnog oblika Kurana. Postojanje poglavlja s imenom Isusove majke u Kur'anu nije pitanje hvale ili kritike kršćanstva. Ipak, svaka osoba čita Kur'an objektivno ima pravo pitati zašto je posebno razmotriti ime „Marija” armatura za naslov 19 -og sure. Prema islamskoj tradiciji, pripovijest o Isusovoj majci Mariji natjerala je sastavljače islamskog spisa da cijelo ovo poglavlje nazovu po njoj.5 Ako je istina da je jedini motiv koji je odredio naslov poglavlja bio izvještaj o Mariji (i Isusu kroz nju), ovo još jednom potvrđuje teoriju da je čitav postupak davanja prava na poglavlja islamskog spisa bio čisto proizvoljan i nije nužno dosljedan. Iznad svega, prilično je zanimljivo da u cijelom Kur'anu ne postoji nijedno poglavlje nazvano po Isusu iako je Isus očito veći od Marije čak i u islamu. Dakle, poglavlja islamskih spisa nisu nužno dobila imena po najvećem liku koji su njihove naracije sadržavale. Analiza sadržaja i oblika 19 -og izlaže poglavlja s koliko samovolje i inzistiranje pisce Kur'ana složili po imenu „Mary” za naslov. Prvo, prvo ime koje se javlja u ovoj suri je Zaharija, a ne Marija, jer drugi ajet uvodi izvještaj o Zahariji nakon ajeta koji ima samo nekoliko kriptičnih slova: Kaf. Ha. Ya. A'in. Tužno. Spominjanje milosti vašeg Gospodara Njegovom sluzi Zahariji . (Sura 19: 1-2)6 Pripovijest o Mariji, s druge strane, započinje u stihu 16: I spomenite Mariju u Svetom pismu, kad se povukla iz svog naroda u odaju koja gleda na Istok. (Sura 19:16) Drugo, pripovijesti o različitim prorocima i svetim likovima odvojene su jedna od druge uvodnom rečenicom koja se odnosi na pojam spomena / sjećanja. Ova se ponavljajuća formula pojavljuje u Suri s obzirom na Zaharijinu priču, a lingvistički je povezana sa Zaharijinim imenom, jer riječ Zaharija na hebrejskom znači "Gospodin pamti" ( * ). Treće, većina ajeta sure 19 napisana je u poetskom stilu s rimovim uzorkom. Stihovi od 2 do 33 - pripovijesti o Zahariji i Mariji - imaju isti obrazac rimovanja, posljednje riječi većine stihova koji završavaju slovima IYYA. 2) ZAKAR IYYA 3) HAF IYYA 4) SHAK IYYA 5) WAL IYYA 6) RAD IYYA 7) SAM IYYA 8) IT IYYA 9) ONA Y'A 10) PILA IYYA 11) ASH IYYA 12) SAB IYYA 13) TAK IYYA 14) KAO IYYA 15) HA YYA 16) SHARK IYYA 17) PILA IYYA 18) TAK IYYA 19) ZAK IYYA 20) TORBA IYYA 21) MAKD IYYA 22) KAS IYYA 23) MANS IYYA 24) SARIYYA 25) MOŽE IYYA 26) INS IYYA 27) DALEKO IYYA 28) TORBA IYYA 29) SAB IYYA 30) NAB IYYA 31) HA YYA 32) SHAK IYYA 33) HA YYA Očito je prva riječ iz koje je izvučen ovaj obrazac rimovanja Zachariah, što na arapskom jeziku odgovara ZAKARIYYA. Kad se uzmu u obzir ove činjenice o sadržaju i obliku sure 19, sasvim je prirodno zapitati se zašto su pisci Kur'ana7 je više volio ime Mariam od Zakariyya . Jedino prihvatljivo objašnjenje je da su oni koji su osmislili ovo poglavlje imali za cilj suprotstaviti se kršćanskim postavkama koje se tiču ​​Isusova rođenja iskrivljavanjem Evanđelja, što ih je odvelo u lanac pogrešnih zaključaka o svetim tekstovima kršćanstva. Kako su ti pisari imali ograničeno znanje o kanonu kršćanskog spisa, prirodno nisu uspjeli razlikovati apokrifno Evanđelje od kanonskog. Popularnost nekanonske kršćanske literature na arapskom poluotoku Muhamedove ere bio je još jedan važan čimbenik koji je prouzročio nesmetano usvajanje apokrifnih izvještaja u islamskim spisima.8 Unatoč tome, neće biti pošteno kriviti postojanje nekih nekanonskih evanđelja u Kur'anu za biblijska znanja kršćanske manjine koja je u to vrijeme živjela u Arabiji. U Kur'anu ima više nekanonskih kršćanskih materijala, u osnovi zato što su Muhamedovi književnici dali prednost izvještajima o Isusovom rođenju i djetinjstvu u svojoj borbi protiv Isusove identifikacije kao Božjeg Sina. Budući da su pokušali odbaciti kršćanstvo kao lažnu religiju koja je navodno slična poganstvu s obzirom na to da Bog ima sina, izabrali su tekstove koji se odnose na Isusovo rođenje kao svoju glavnu metu za poricanje kroz izopačenost. Ova odvratna strategija natjerala je Muhamedove književnike da plagiraju iz najpopularnijih nekanonskih Evanđelja djetinjstva: Evanđelje po Pseudo-Mateju, Jakovljevo evanđelje i Arapsko evanđelje o djetinjstvu. Pisci Islamske Pisma su optuženi za plagijat kao primjera paralelizma između apokrifnih tekstova i pripovijesti u 19 -og i 3 rd poglavlja Kur'ana se ne može izbaciti kao beznačajan ili površnih slučajnosti. Iznenađujuće, kršćanska povijest postojanje ovih nekanonskih Evanđelja djetinjstva ne duguje herezama, već naporima nekih pravoslavnih9 Kršćani koji su smatrali potrebnim povezati rođenje i djetinjstvo Djevice Marije. U skladu s tim, nekanonski izvori dječaštva pokazuju želju takvih kršćanskih pisaca da odgovore na neke kritike svog doba i pobiju optužbe usmjerene na Marijino djevičanstvo i čednost. Od ovih nekanonskih izvora, Jakovljevo evanđelje i Pseudo-Matejevo naglasak stavljaju na događaje koji su se dogodili prije Marijina rođenja i povezuju Marijino čudesno začeće i naknadnu posvetu Hramu. Marijina navodna optužba njezinog naroda za nezakonitu vezu kao rezultat njezinog čudesnog začeća prevladava tema u Kur'anu.10 Ova prevalencija može se povezati s Muhammedovom željom da uvjeri Židove Arabije u Marijino djevičanstvo i čestitost u vrijeme njihovog poziva u islam. Muhammedova tendencija da se stavi naglasak na Marijino djevičanstvo i prigrliti nisu kanonska evanđelja i djece (osobito evanđelja James i Pseudo-Mateju) također funkcionira kao odgovor na naše pitanje o ime 19 -og poglavlja. Ovo je poglavlje nazvano po Mariji jer je Marija primarna sveta i čedna figura nekanonskih Evanđelja djetinjstva kroz koja se prepričava Isusovo rođenje i djetinjstvo. Sura 19 protiv Lukina evanđelja Ono što bi u ovom trenutku trebalo naglasiti jest da izbor apokrifnih evanđelja djetinjstva u teološkom ratu protiv kršćanstva nije spriječio pisce Kur'ana da se relativno malo koriste kanonskim izvještajima o Isusovom djetinjstvu. Možda je istina da pisci Kur'ana nisu imali pristup pisanom obliku evanđelja po Luki, ali ova spekulacija ne podrazumijeva da je bilo nemoguće da ti pisci ili sam Muhammed čuju za priče o djetinjstvu u kanonskom evanđelju po Luki. Zapravo, 19 thpoglavlje nije oslobođeno utjecaja nekoliko kanonskih detalja koje je zabilježio Luka Evanđelist. Pažljiv čitatelj, koji je pogledao stihove od 2 do 33, lako može primijetiti da cjelokupni stil pripovijedanja u ovom poglavlju ima izvanredne sličnosti sa stvarima zabilježenima u prvom poglavlju Lukinog evanđelja. Luka svoje evanđelje predstavlja s kratkim prologom koji njegovo pisanje označava kao istančan zapis o događajima koji su se dogodili u Isusovom životu:11 Sada su se mnogi obvezali sastaviti izvještaj o stvarima koje su se među nama ispunile, poput izvještaja koje su nam prenijeli oni koji su bili očevici i sluge riječi od početka. Tako se i meni činilo dobro, jer sam sve stvari pažljivo pratio od početka, da napišem uredan račun za vas, izvrsni Teofile, kako biste sigurno mogli znati stvari koje ste naučeni. (Luka 1: 1-4) Zanimljivo je da pisci sure 19 mole Muhammeda da u knjizi spominje određene proroke i svete ličnosti, koristeći formulu koja uvodi pripovijesti i daje razlog njihove povezanosti: Spomena o milosti Gospodara tvoga Njegovom sluzi Zakariya. (19: 2) I spomenite Marium u Knjizi kad je skrenula sa svoje obitelji na istočno mjesto (19:16) I spomenite Ibrahima u Knjizi; zasigurno je bio istinoljubiv čovjek, prorok. (19:41) I spomenite Musu u Knjizi; zasigurno je bio jedan pročišćen i apostol, prorok (19:51) I spomenite Ismaila u Knjizi; sigurno je bio iskren u (svom) obećanju i bio je apostol, prorok. (19:54) I spomenite Idrisa u Knjizi; sigurno je bio istinoljubiv čovjek, prorok (19:56) Činjenica da se prva dva izvještaja u poglavlju odnose na Ivana Krstitelja i Isusove rođendane ukazuje na utjecaj Lukinog kanonskog teksta na stvaranje Sure 19. Dok su smišljali ovu suru, Muhamedovi su pisari išli Lukinim stopama kad su prepričali dva anđeoska navještaja i naknadne čudesne jaslice. Stihovi od 2 do 15 pripovijedaju navještaj rođenja Ivana Krstitelja njegovom ocu Zahariju i ispunjenje ovog obećanja, dok stihovi 16 do 33 povezuju navještaj Isusova rođenja Njegovoj djevičanskoj majci Mariji i završetku Marijine čudesne trudnoće. Prvo poglavlje Lukina evanđelja ima istu kronologiju događaja: najava čudesnog rođenja Ivana Zahariji (Luka 1,5-25) priprema put za istu vrstu navještenja Mariji, Isusovoj majci (Luka 1,26) -38). Ukratko,Muhamedovi pisari oponašaju Luku kad održavaju tematsku povezanost Ivana i Isusova rođenja i predstavljaju Mariju kao Zaharijinu žensku kolegicu. Treba naglasiti da Luka nije jedini evanđelist koji je ispričao Isusovo čudesno rođenje i djetinjstvo. Matej bilježi u prva dva poglavlja svog Evanđelja Isusovo rodoslovlje (Matej 1: 1-17), navještaj Isusova čudesnog rođenja Josipa (Matej 1: 18-25) i događaje koji su se dogodili nakon Isusova rođenja (Matej 2: 1-23). Kur'an, međutim, izgleda potpuno neupućen u ovu drugačiju pripovijest u Matejevom evanđelju. Josipovi predodređeni ulozi udomitelja u događajima Isusova rođenja i djetinjstva zbunjujuće zanemaruju pisci Kur'ana. Neki učenjaci to vežu uz Muhammedovo ograničeno znanje o kanonskim evanđeljima i Josipovo značajno mjesto u kršćanskim spisima i tradiciji.12 Niti jednom se Josipovo ime ne spominje u cijelom islamskom spisu,13, ali to ne mijenja činjenicu da se u 3. poglavljuimplicitno spominje Josip i njegov brak s Marijom. Duga i detaljna pripovijest o Marijinom rođenju i djetinjstvu u suri 3, koja je očito malo izmijenjena verzija priče u apokrifnom Jakovljevom evanđelju, govori o nekim ljudima koji bacaju žrijeb kako bi se utvrdilo tko će postati Marijin stražar: Ovo je vijest o skrivenim stvarima. Mi ti to otkrivamo (Muhammede). Nisi bio prisutan s njima kad su bacali olovke (da bi znali) koji od njih treba biti Marijin čuvar , niti si bio prisutan s njima kad su se posvađali (zbog toga). (Sura 3:44) U izvornoj verziji pripovijesti za čovjeka koji je izabran da čuva Mariju kaže se da je Josip: A Josip , bacivši sjekiru, izađe im u susret; i kad se skupiše, odoše k velikom svećeniku, uzevši sa sobom svoje štapove. A on, uzevši štapove svih njih, uđe u hram i pomoli se; I završivši svoju molitvu, uze štapove i izađe i dade im ih; ali u njima nije bilo traga, a Josip je zadnji uzeo svoj štap; i gle, golubica iziđe iz štapa i poleti Josipu na glavu. A svećenik reče Josipu: Ždrijebom si odabran da čuvaš djevicu Gospodnju . (Evanđelje po Jakovu, 9. poglavlje)14 Kad se sjetimo da su se Muhamedovi pisari kao primarni izvor koristili nekanonskim Evanđeljima djetinjstva i da su pisci tih Evanđelja izabrali Lukino evanđelje kao okvir za svoje nove pripovijesti, nedostatak reference na Matejevo kanonsko evanđelje u Kur'an nalazi dobru osnovu. Napokon, autore nekanonskih Evanđelja Isusovo rodoslovlje po Josipu ne zanima. Za te je autore puno bolje i prikladnije slijediti Luku, u čijoj naravi o rođenju i djetinjstvu Marija preuzima glavnu ulogu.Preferiranje Lukinog okvira u odnosu na Matejev u pripovijedanju o Isusovom rođenju i djetinjstvu od strane autora apokrifnih Evanđelja savršeno je kompatibilno s činjenicom da je u dva različita pripovijedanja o Kur'anu (sura 19 i 3) Marija predstavljen je kao glavni i dominantni lik u toku događaja. Usporedna analiza 19. stpoglavlje Kur'ana s kanonskim Lukinim evanđeljem i nekanonskim Evanđeljima iz djetinjstva otkriva da se Muhamedovi pisari nisu držali vjerni izvornom obliku nijednog od ovih izvora, već su jedan tekst iskrivili na štetu drugog, radi njihovog usklađivanja. Drugim riječima, postupak izopačenja bio je prirodni ishod pretpostavke Muhamedovih pisara da su se različite verzije priča o Isusovom rođenju morale sintetizirati prije njihovog umetanja i prilagođavanja u islamske spise. To je na kraju navelo pisce Kur'ana da osmisle novu i kontradiktornu fikciju koja izgleda poput patchworka. Apsurdni napori pisca Kur'ana da se u žurbi usklade različite priče o Isusovom rođenju i djetinjstvu očigledni su u povijesnim greškama koje postoje 19. stoljeća.peto poglavlje. Štoviše, neslaganja između ove nove fikcije koju su izmislili Muhamedovi pisari i kršćanskih kanonskih i tradicionalnih izvora proizlaze iz nastojanja istih pisara da navodno isprave i kombiniraju ove varijacije. Pripovijest o Zahariji i Ivanu Spominjanje milosti vašeg Gospodara Njegovom sluzi Zahariji. Kad je zavapio svome Gospodaru, krik u tajnosti rekavši: "Gospodaru moj! Lo! kosti moje oslabe, a glava mi sja sijedom kosom, i nikada nisam bio neumoljiv u molitvi Tebi, moj Gospodaru. Lo! Bojim se svoje rodbine nakon mene, jer je moja žena neplodna. Oh, daj mi od svoje prisutnosti nasljednika koji će naslijediti mene i naslijediti (također) kuću Jakovljevu. I učini ga, Gospodaru moj, prihvatljivim (Tebi). (Rečeno mu je): O Zaharija! Lo! Donosimo vam vijest o sinu koji se zove Ivan; nikome prije (njemu) nismo dali isto ime. Rekao je: Gospodaru moj! Kako mogu dobiti sina kad mi je žena neplodna i kad sam stasao u nemoćnoj starosti? Rekao je: Tako (bit će). Gospodar tvoj kaže: Lako mi je, kao što sam te stvorio prije, kad nisi bio ništa. Rekao je: Gospodaru moj! Odredi mi neki žeton. Rekao je: Vaš znak je da vi, bez tjelesnih mana,neće razgovarati s čovječanstvom tri noći. Potom je izišao k svome narodu iz svetišta i naznačio im: Slavite Gospodara svoga u lom danju i u noći. (I rečeno je njegovom sinu): O Johne! Drži se čvrsto Pisma. I dali smo mu mudrost kao dijete, i suosjećanje iz naše prisutnosti i čistoću; i bio je pobožan i poslušan prema roditeljima. I nije bio arogantan, buntovan. Mir na njemu onog dana kad se rodio i dana kada umre i dana kad će biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 2-15)I poslušan prema roditeljima. I nije bio arogantan, buntovan. Mir na njemu onog dana kad se rodio i dana kada umre i dana kad će biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 2-15)I poslušan prema roditeljima. I nije bio arogantan, buntovan. Mir na njemu onog dana kad se rodio i dana kada umre i dana kada će biti živ uskrsnut! (Sura 19: 2-15) Kao što smo već rekli, većina stvari navedenih u ovoj pripovijesti o Kur'anu slična je pripovijesti koju je Luka zapisao u prvom poglavlju svog Evanđelja. Luka prvo detaljno prepričava kako je Ivanovo čudesno rođenje naviješteno njegovom ocu Zahariji (Luka 1,5-25). Nakon pripovijesti o navještaju Isusova rođenja Marije i Marijina posjeta Ivanovoj majci Elizabeti, Luka govori o Ivanovu rođenju (Luka 1: 57-80). Naravno, djetinjstvo naracija u 19 -ogpoglavlje Kur'ana ne uspijeva se čak približiti književnom stilu i kvaliteti Lukinih zapisa, unatoč činjenici da je na njega pod velikim utjecajem osnovnih narativnih stilova kanonskih i nekanonskih kršćanskih spisa. Kur'anu je ovisnost o Bibliji za pojašnjenje njegovih nejasnih izjava je savršeno vidljiv kada gornji ajeti 19. -ogpoglavlje uspoređuje se s detaljnim narativom koji je dao Luka. Pored problema s oblikom, ovaj islamski narativ sadrži nekoliko odstupanja od onoga što se o Zahariji i Ivanu uči u kanonskom Lukinom evanđelju. Ova neugodna odstupanja od izvornog oblika priča zapravo podupiru teoriju da je naivna želja Muhamedovih pisara da neumjesno usklade različite priče rodila novi i kontradiktorniji prikaz koji je sadržavao mnoge pogreške. Zaharijina loza Prvi primjer takvog namjernog odstupanja od izvornih izvora kršćanstva povezan je sa Zaharijinom lozom. Pisci 19. poglavlja Kur'ana tvrde uz pomoć implikacije da je Zaharija Jakovljev potomak, premda izvještaj u kanonskom Evanđelju po Luki uči da je Zaharija iz svećeničkog reda Abije i Aronovog potomstva u skladu s sa svojom službom u Hramu. Za razliku: Lo! Bojim se svoje rodbine nakon mene, jer je moja žena neplodna. Oh, daj mi od svoje prisutnosti nasljednika koji će naslijediti mene i naslijediti (također) kuću Jakovljevu . I učini ga, Gospodaru moj, prihvatljivim (Tebi). (Sura 19: 5-6) Za vrijeme vladavine Heroda, kralja judejskog, živio je svećenik po imenu Zaharija, koji je pripadao svećeničkoj diviziji Abija , i imao je ženu Elizabetu, koja je bila Aronov potomak. (Luka 1,5) Iako se ta razlika ne može smatrati proturječnošću per se, jer je Aron Jakovljev potomak, ipak je čudno da islamski spis preskače toliko generacija i pokušava Zahariju izravno povezati s Jakovom, ocem svih Izraelaca. Prije nego što istražite tajanstveno postojanje fraze "kuća Jakovljeva" u islamskoj verziji Zaharijine priče, potrebno je navesti da Kur'an ne uspostavlja nikakvu doslovnu ili metaforičku vezu između Zaharije i Aaronove obitelji. Zanimljivo je da se cijeli islamski spis samo jednom odnosi na "kuću Aronovu": A njihov im je Poslanik rekao: Evo! znak njegovog kraljevstva je da će k vama doći kovčeg u kojem se nalazi mir od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su ostavili Mojsijeva i Aronova kuća , a meleki su je nosili. Lo! ovdje će vam biti znak ako ste (u istini) vjernici. (Sura 2: 248) Osim toga, osim nekoliko implicitne detaljima podložno proturječnim tumačenjima, priča u 19 -ogpoglavlje Kur'ana ne govori ništa o Zaharijinom svećeničkom služenju u Hramu. Međutim, neporecive sličnosti između izvještaja o Zaharijinom viđenju u Luki i izvještaja o anđeoskom navještaju Ivanova rođenja u suri 19 podupiru Zaharijinu identifikaciju kao svećenika koji ulazi u najsvetije mjesto Hrama zbog vjerske dužnosti. Nejasna referenca na Zaharijin izlazak iz "MIHRAB-a" (što znači svetište) nakon što je anđeosko viđenje povezala Zahariju sa židovskim svećenstvom, čije formiranje datira od Arona. Ova implicitna svećenička služba u Hramu zahtijeva Zaharijinu plemensku pripadnost barem Aronu, ako ne posebno Abiji,čije se ime očekuje da predstavlja beskoristan detalj za muslimane kada se podsjeti na tendenciju pisaca Kur'ana da izbjegavaju detalje i lična imena. Zaharija je implicitno plemenska pripadnost Jakova, a ne s Arona u 19 -om poglavlju ne može smatrati jednostavno pogreška temelji na zbrci dva hebrejskih imena jer su nazivi „Aron” i „Jakov” nemaju ništa zajedničko. Muslimanski učenjaci pokušavaju izbjeći ovaj problem izumom drugog Jakova koji živi u Zaharijino doba,15 ali ova čista spekulacija ispada slaba zbog pozivanja u 6. retku na Jakovljevo potomstvo u množini (kuća Jakova), što se iznenađujuće podudara s Jakovljevom oznakom kao Izraelovim ocem, kao i zbog identifikacije Izraelaca kao djece Jakova (Izrael). Još važnije, u Kur'anu postoji ajet u kojem se naziv "Izrael" otvoreno koristi kao drugo lično ime Jakova, a ovaj se jedini ajet nalazi u suri 19: To su oni kojima je Allah pokazao naklonost među vjerovjesnicima, Adamovim sjemenom i onima koje smo nosili (u brodu) s Nuhom, i Abrahamovim i Izraelovim sjemenom i onima koje smo vodili i odabrali . Kad su im čitali objave Dobročinitelja, pali su, klanjajući se i plačući. (Sura 19:58) Ovaj neprocjenjivi podatak približava nas rješenju ove misteriozne zamjene Jakova za Arona u islamskom izvještaju o Zahariji u suri 19. Da bi se riješila misterija, presudno je analizirati značenje tajnovite reference " dom Jakovljev”u 6 -og stiha od 19 -og poglavlja. Prvo, u cijelom Kur'anu ova se fraza pojavljuje u dva navrata: jednom u Zaharijinoj pripovijesti u suri 19, a jednom u Josifovoj priči u suri 12. Za usporedbu ovih ajeta:16 Tko će naslijediti mene i naslijediti (također) kuću Jakovljevu . I učini ga, Gospodaru moj, prihvatljivim (Tebi). (Sura 19: 6) Tako će te tvoj Gospodar preferirati i naučit će te tumačenju događaja i usavršit će svoju milost na tebi i na obitelji Jakovljevoj17 dok ga je usavršio na tvojim precima, Abrahamu i Izaku. Lo! tvoj je Gospodar Znalac, Mudri. (Sura 12: 6) Očito se izraz "kuća Jakova" u Zaharijinoj molitvi odnosi na Jakovljevu obitelj i potomstvo. Na pitanje u vezi s podrijetlom ove neobične i tajanstvene tematske povezanosti između Jakova i Zaharije u Kur'anu ne može se odgovoriti ako se ne otkrije još jedna tematska veza između Zaharije i muškog lika apokrifnog Evanđelja djetinjstva. Prilično zanimljivo, Pseudo-Matejevo evanđelje, koje je evanđelje napisano u drugom stoljeću i lažno se pripisuje apostolu Mateju, pripovijeda o Marijinu čudesnom rođenju svojim roditeljima, ali se ne poziva ni na Zahariju ni na Ivana.18 Ovo Pseudo-Matejevo evanđelje i sliči i razlikuje se od Lukina evanđelja. Sličan je po tome što sadrži dva izvještaja o čudesnim rođenjima i novorođenčadi te povezuje anđeosko ukazanje iz Marijine perspektive. Njegova se razlika temelji na zamjeni Zachariahine priče s izuzetno sličnom pričom Marijinih roditelja. Usporedno čitanje Evanđelja po Pseudo-Mateju s Evanđeljem po Luki otkriva da Pseudo-Matej ima priču o Marijinu ocu (Joakimu) i majci (Ani), gdje Luka ima priču o Ivanovu ocu (Zaharija) i majci (Elizabeta). Ti parovi pate od istog problema: bez djece su u društvu u kojem se bez potomstva smatra sramotom. Bog se miješa u život ovih parova i daje im dobre vijesti o djetetu.U Evanđelju Pseudo-Mateja dijete koje je čudesno rođeno od neplodne majke i starog oca je Marija, dok je dijete u Luki Ivan. U Pseudo-Matthew Marijinu ocu Joachim je pastir koji doživljava anđeosku vizitaciju daleko od Hrama za razliku od Ivanova oca Zachariah, koji je svećenik koji doživljava istu viziju u svetištu Hrama dok izvršava vjersku dužnost prinošenja tamjana. Unatoč tome, Joachimova tuga i molitva povezani su s jeruzalemskim hramom jer ga prijekopi svećenik koji ga podsjeća da je u Izraelu ostao bez djece tijekom vjerskog rituala prinošenja tamjana Bogu: I dogodilo se da je, u vrijeme gozbe, među onima koji su prinosili tamjan Gospodinu, Joachim stajao spremajući svoje darove u očima Gospodnjim. I svećenik, po imenu Ruben, koji mu je prišao, rekao je: Nije ti dopušteno stajati među onima koji prinose žrtvu Bogu, jer te Bog nije blagoslovio da bi ti dao sjeme u Izraelu . Zbog toga što je posramljen pred očima naroda, povukao se iz hrama Gospodnjeg plačući i nije se vratio svojoj kući, već je otišao u svoja stada, povevši sa sobom svoje pastire u planine u daleku zemlju, pa da pet mjeseci njegova supruga Anna nije mogla čuti vijesti o njemu. (Pseudo-Matej poglavlje 2)19 Ovaj nevjerojatan niz paralelizama između priča o Ivanovu ocu u Luki i Marijinom ocu u Pseudo-Matthewu definitivno bi prouzročio pisce 19. stoljeća.poglavlje Kur'ana da se neprimjerenim usklađivanjem asimiliraju neke točke Joachimove priče. Dok su istovremeno plagirali iz apokrifnog Pseudo-Matejeva evanđelja i slušali o Zaharijinoj priči od kršćana, Muhamedovi su pisari pribjegavali iskrivljavanju teksta Pseudo-Matejeva, koji su koristili kao svoj glavni izvor i okvir. Rezultat je bilo neugodno umetanje Zaharijinog imena u Joachimovu priču i posljedično prenošenje podataka svojstvenih Joachimu na Zachariah. Ukratko, Muhamedovi pisari preobrazili su Joachima u Zachariju! U Pseudo-Matthewu Joachim je rekao da je posebno iz judejskog plemena, jednog od dvanaest plemena Jakova (Izrael): Tih je dana u Jeruzalemu bio čovjek, po imenu Joakim , iz plemena Judina . (Pseudo-Matej poglavlje 1) Štoviše, u Jakovljevom apokrifnom evanđelju, koje je uglavnom slično Pseudo-Mateju, ponavlja se Joachimova povezanost s Jakovljevim potomstvom: U zapisima dvanaest izraelskih plemena nalazio se Joachim , čovjek koji je bio izuzetno bogat; i donio je svoje prinose dvostruko, govoreći: Bit će mojega preobilja svim ljudima i bit će prinosa za moje oproštenje Gospodinu za pomilovanje za mene. (Evanđelje po Jakovu 1. poglavlje) Joachimova plemenska pripadnost u Pseudo-Matthewu i Jakovljevo evanđelje s plemenima20 pa se stoga čini da je s Izraelom (Jakovljevo zamjensko ime) uzrok navodnih veza između Zaharije i Jakovljeve kuće u islamskim spisima. Ako se vratimo našoj temeljnoj teoriji da su pisci Kur'ana uglavnom prepisivali od Pseudo-Mateja za sastavljanje sure 19, postaje neophodno pretražiti tekst i pronaći druge elemente koji bi Muhammedove knjigovođe uvjerili u Zaharijinu plemensku pripadnost s Jakovom. Kao što smo već rekli, Pseudo-Matejevo evanđelje identificira Joachima kao čovjeka koji potječe iz judejskog plemena. Juda je također ime jednog od Jakovljevih sinova. Uz to, Joachimova priča nosi ime Ruben, što je ime drugog sina na Jacobu: I dogodilo se da je u vrijeme blagdana, među onima koji su prinosili tamjan Gospodinu, Joachim stajao spremajući svoje darove u očima Gospodnjim. I svećenik, po imenu Ruben , koji mu je prišao, rekao je: Nije ti dopušteno stajati među onima koji prinose žrtvu Bogu, jer te Bog nije blagoslovio da bi ti dao sjeme u Izraelu. (Pseudo-Matej poglavlje 2) Lejini su sinovi bili Ruben , Jakovljev prvorođenac , kao i Simeon, Levi, Juda, Isahar i Zebulun. (Postanak 35:23) Gruba kombinacija svih ovih elemenata na kraju je ponukala pisce Kur'ana da uspostave čvršću vezu između Joachima i obitelji Jakov u Postanku.21 Kad se to kombiniralo s njihovom pogrešnom pretpostavkom da je Joachim zapravo Zaharija, Zahariju su povezali s kućom Jakovljevom. Ove pogrešne povijesne informacije o Zaharijinoj lozi mogu se podcijeniti kad se uzmu u obzir neke velike razlike između Kur'ana i Lukinog evanđelja. Ipak, ovo namjerno odstupanje ima veliko značenje jer ukazuje na osnovnu strategiju koju su pisci Kur'ana usvojili u svojoj sistematiziranoj modifikaciji kazivanja. Problem koji se odnosi na ime Zaharijinog sina u suri 19 Još jedan stih u priči o Zaharijina i Ivana u 19 -og poglavlja prikazuje nepodudarnost s učenjem zabilježene u Luki, a predstavio nemuslimansku polemičar kao povijesni zabluda Islamske pisma. Ovaj se stih koji izaziva polemiku između kršćanskih i muslimanskih apologeta tiče povijesnosti imena Zaharijinog sina. Prema Luki, anđeo koji je Zahariji prenio dobru vijest o čudesnom rođenju sina govori mu da sina imenuje Ivan ( Yochanan na hebrejskom i Iwannis na grčkom): A Zahariju, vidno potresen kad je ugledao anđela, obuzeo je strah. Ali anđeo mu reče: „Ne boj se, Zaharija , jer tvoja se molitva uslišala i tvoja će ti žena Elizabeta roditi sina; nadjenut ćeš mu ime John . (Luka 1: 12-13) Ajet u Kur'anu zbunjuje dodatne informacije koje nisu kompatibilne s povijesnim činjenicama: (Rečeno mu je): O Zaharija ! Lo! Donosimo vam vijest o sinu koji se zove Ivan; nikome prije (njemu) nismo dali isto ime . (Sura 19: 7) Ovaj stih tvrdi da ime Ivan ( Yahya u izvornom tekstu) nikome nije dato prije rođenja Zaharijinog sina. To je, međutim, u suprotnosti s činjenicom da su se neki ljudi koji su živjeli prije Ivana zvali: Svi časnici judejske vojske i njihove trupe čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju na upravljanje. Tako su došli do Gedalije u Mispi. Časnici koji su došli bili su Jišmael, sin Netanije , Johanan , sin Kareajin, Seraja, sin Tanfumeta Netofaćanina, i Jaazanija, sin Maakatovca. (2. Kraljevima 25:23) Jošijini sinovi: Johanan je bio prvorođeni; Jojakim je rođen drugi; Zedekija treća; a Shallum četvrti. (1. Ljetopisa 3:15) Od Azgadovih potomaka Johanan, sin Hakkatanov, i s njim 110 ljudi. (Ezra 8:12) Potomci Levija zabilježeni su u Knjizi ljetopisa 1 kao glavari obitelji do dana Johanana, sina Eliashibova. (Nehemija 12:23) Čudna je izjava o podrijetlu imena Ivan u Kur'anu proizašla iz pogrešne prilagodbe slične teme u kanonskom Evanđelju po Luki jer Luka kaže da je ime Ivan neobično po tome što to nitko od Zaharijine rodbine nije imao Ime:22 Osmog dana došli su obrezati dijete i htjeli su ga nazvati Zaharija po njegovom ocu. Ali njegova je majka odgovorila: „Ne! Mora se zvati John. " Rekli su joj: „Ali nitko od vaše rodbine ne nosi ovo ime . Stoga su djetetovom ocu dali znakove pitajući kako želi imenovati svog sina. Zatražio je ploču za pisanje i napisao: " Zove se John ." I svi su bili zapanjeni. (Luka 1: 59-63) Muslimanski učenjaci čine sve da se odvrate od ovog pogrešnog oblika plagijarizma ili izradom metaforičnog smisla iz Kur'anskog ajeta ili tvrdeći da Yahya nije isto što i John u Bibliji.23 Oni koji slijede prvu strategiju tvrde da se izraz u stihu koji negira povijesnost imena Ivan (Yahya) zapravo ne odnosi na osobno ime Zaharijinog sina, već na njegove osobite osobine i jedinstveno mjesto u Božjim očima. Pristalice ove teorije podržavaju njihove tvrdnje uz pomoć drugog stiha u 19 -og poglavlja u kojima je gotovo identična struktura se koristi za označavanje Božje jedinstvo i jedinstvenost: Gospodaru nebesa i zemlje i svega što je između njih! Zbog toga mu se klanjaj i budi mu nepokolebljiva služba. Znate li koga možete imenovati zajedno s Njim? (Sura 19:65) Muslimanski učenjaci koji objekt na doslovan prijevod ovog stiha i obzir Ivanovu ime kao pokazatelj njegovog navodnog jedinstvenog karaktera previdjeti važnu činjenicu: u 7 -og stiha Sura 19. Allah prva uvodi Ivanova ime prije bizarne tvrdnje da nitko imao isto ime prije njega i ne govori ništa o Johnovu liku. To svjedoči o koherentnosti između pojave Johnova osobnog imena i navoda da je to potpuno novo ime. Drugim riječima, Allah vjerojatno objavljuje da ono što je jedinstveno nije samo dijete (njegov lik itd.), Već samo njegovo ime, za koje se kaže da je Yahya . Oni koji inzistiraju na etimološkom razlikovanju imena Yahya od biblijskog imena John ( Yochanan ), s druge strane, zanemaruju povijesne dokaze da je Zacharijin sin u Izraelu bio poznat pod imenom "John". Osim toga, pokušaj rješavanja ovog problema u kur'anskom ajetu udvostručavanjem Johnova imena nije od pomoći jer svi islamski zapisi o Johnu imaju samo jedno ime. Konačno, Kur'an nikada ne govori o navodnoj zbunjenosti ili neznanju u vezi sa stvarnim imenom Zaharijinog sina.24 Nije teško ili nemoguće dati prijedloge iz razloga koji su bili temelj usvajanja imena Yahya od strane Muhamedovih pisara. Prvo, ime Yahya rima se s arapskom verzijom imena Zachariah. Drugo, izumitelji ovog poglavlja možda su željeli učiniti Johnovo ime sličnim imenu njegovog oca Zachariah (od korijena ZIKR, što znači „podsjetiti“ ili „spomenuti“) u smislu da mu se na arapskom jeziku prida značenje. Napokon, nije nepoznanica da su pisci Kur'ana davali arapska imena nekim nearapskim likovima.25 S druge strane, pitanje zašto su pisci Kur'ana promijenili ime Yochanan u Yahya ostaje misterij ukoliko se ne pokuša otkriti mogući razlog odbojnosti Muhammedovih pisara prema hebrejskom imenu Jochanan . Muhammad je najvjerojatnije čuo i znao da su se u apokrifnim evanđeljima djetinjstva Marijini roditelji zvali Joachim i Anna. Međutim, ishitreni i pogrešni zaključak njegovih knjigopisa da je izvještaj o Marijinu čudesnom rođenju u Evanđeljima Pseudo-Mateja i Jakova izvorno pripadao Zaharijinu sinu natjerao ga je da izgradi glasnu povezanost između imena Marijinih roditelja i imena Jochanan, što je zvučalo poput namjerne kombinacije imena Joachim i Anna. U Muhammadovom čudnom obrazloženju ime Jochanan moglo je predstavljati dijete para zvanog Joachim i Anna. Kako bi se uklonili svaku moguću vezu između izvornom obliku računa u Pseudo-Mateja i 19 -og poglavlja Kur'ana, Muhammed upita književnike, ne samo izbrisati Joakima i Ane imena, ali i odbaciti sam naziv Jochanan , što je zvučalo poput sinteze ta dva imena. Iako je najvjerojatnije da je povijesna greška u vezi s Ivanovim imenom u Kur'anu tematski povezana s neobičnošću imena datog Zaharijinom sinu u Lukinom pripovijedanju, važan detalj u suri 19 otkriva utjecaj apokrifnog Matejeva evanđelja u formiranje ove greške. U 7 -og stiha od 19 -og poglavlja pretpostavka da je”ime Yahya(Ivan) nije dan nikome prije njega “ugrađen je u anđeosko navještenje, dok je kod Luke dodatna informacija da„ nitko od Zaharijine rodbine nije imao ime Ivan “odvojena od Zaharijine vizije u Hramu. Zašto i kako se onda ta pogrešna pretpostavka Muhamedovih pisara probila u poruku anđela? Da bismo pronašli odgovor, dovoljno je pročitati anđeoski navještaj Marijina rođenja njezinu ocu Joachimu u pseudo-Mateju: U isto se vrijeme na planinama ukazao mladić Joachimu dok je pasao svoja stada i rekao mu: "Zašto se ne vratiš svojoj ženi?" A Joachim je rekao: Imam je već dvadeset godina i nije volja Božja da mi po njoj daje djecu. Protjeran sam iz srama i prijekora iz hrama Gospodnjeg: zašto bih se vratio njoj, kad sam jednom bio zbačen i krajnje prezren? Ovdje ću onda ostati sa svojim ovcama; i sve dok mi je u ovom životu Bog spreman osvijetliti, voljno ću rukama svojih slugu davati svoje dijelove siromašnima, siročadi i onima koji se boje Boga. A kad je to progovorio, mladić mu reče : Ja sam anđeo Gospodnji, i danas sam se ukazao vašoj ženi kad je plakala i molila se i tješio sam je; i znaj da je začela kćer od tvog sjemena , a ti si je u svom neznanju napustio. Bit će u hramu Božjem i Duh Sveti će u njoj prebivati; i njezino će blaženstvo biti veće od blaženosti svih svetih žena, tako da nitko ne može reći da je itko prije nje bio poput nje ili da će nakon nje na ovome svijetu biti tako . Stoga siđi s planina i vrati se svojoj ženi koju ćeš naći s djetetom. (Pseudo-Matej poglavlje 3). Nije slučajno, u evanđelju Pseudo-Mateja anđeo identificira Mariju kao jedinstvenu osobu koja se ne podudara ni u prošlosti ni u budućnosti. Kad se uzme u obzir da su pisci Kur'ana Zahariji pripisali neke podatke koji su izvorno pripadali Marijinu ocu Joachimu, postaje jasno da je posebna rečenica koja označava Marijinu posebnost u Evanđelju Pseudo-Mateja usmjerena na Ivana Krstitelja nakon što je na brzinu protumačeno u vezi s izjavama o Ivanovu neobičnom imenu u Lukinu evanđelju. Sažeti: U anđeoskom navještaju nekanonskog Evanđelja Pseudo-Mateja Marija je definirana kao jedinstvena osoba. U kanonskom evanđelju po Luki Ivan je ime koje nije imao nitko od Zaharijine rodbine. To je ime učinilo dijelom jedinstvenim samo za Zachariahinu obitelj! Joachima su Muhammedovi književnici zamijenili Zachariahom, što je rezultiralo zamjenom najave Marijinog čudesnog rođenja navještanjem Ivanova čudesnog rođenja. To je rezultiralo pretpostavkom da je jedinstveno dijete Ivan, a ne Marija. Navodna jedinstvenost Johna kombinirana je s prepoznatljivošću njegovog imena, što je iznjedrilo pogrešnu tvrdnju da nitko prije nije imao ime "John"! Uzrok ostalih odstupanja Postoji još jedna zanimljiva stvar koja ilustrira Weird strategiju pripisujući Ivanu u 19. Muhammed pisari th poglavlje Kur'ana ono što je izvorno pripisuje Isusovom majkom Marijom u Evanđelju po Pseudo-Mateja. U Pseudo-Matthewu ideja o Marijinoj jedinstvenosti ponovno je posjećena kad Marija odbije vjenčanje u četrnaestoj godini nakon završetka razdoblja posvećenosti Hramu. To je tako neobična stvar da farizeji održavaju povremeni sastanak kako bi riješili problem Marijina slučaja. Veliki svećenik po imenu Abiathar održava službeni govor i obraća se izraelskim plemenima da poduzmu mjere: Sad se dogodilo, kad joj je bilo četrnaest godina, i zbog toga je bilo prilike da farizeji kažu da je sada običaj da nijedna žena te dobi ne smije boraviti u hramu Božjem, oni su pali na plan slanja vjesnika kroz sva izraelska plemena da se trećeg dana svi okupe u Gospodinov hram. A kad su se sabrali svi ljudi, veliki svećenik Abiatharustao i popeo se na višu stepenicu da ga svi ljudi vide i čuju; i kad je postignuta velika tišina, rekao je: Poslušajte me, sinovi Izraelovi, i primite moje riječi u svoje uši. Otkako je Salomon sagradio ovaj hram, u njemu su djevice, kćeri kraljeva i kćeri proroka, i visoki svećenici i svećenici; i bili su sjajni i vrijedni divljenja. Ali kad su došli u odgovarajuću dob, vjenčani su i slijedili su put svojih majki prije njih i bili su ugodni Bogu. Ali novi životni poredak otkrila je sama Marija koja je obećala da će Bogu ostati djevica . (Pseudo-Matej poglavlje 8) Očito je Marijin novi poredak života koji nitko prije nje nije usvojio nevjerojatno sličan islamskoj tvrdnji da je Zaharijin sin imao novo ime koje nitko prije nije imao! Očito je da povijesnu grešku u vezi s Johnovim navodno jedinstvenim imenom u Kur'anu dugujemo sistematiziranoj prilagodbi Muhammedovih pisara izvještaja o Mariji Ivanu. Što se više čita iz Pseudo-Matejeva evanđelja, postaje lakše razumjeti zašto pripovijest u islamskom spisu o Zahariji i Ivanu ima neslaganja s naracijom u Lukinom evanđelju. Vratimo li se Pseudo-Matejevu evanđelju, čitamo da o jedinstvenoj odluci Marijina djevičanstva raspravljaju farizeji kad se izraelska plemena okupe. Cilj ovog sastanka je da se molitvama i istragom pronađe osoba kojoj će Marija biti povjerena: A kad se sav narod sabra, podiže se svećenik Abiathar i pope se na višu stepenicu da ga svi ljudi vide i čuju; i kad se postigla velika tišina, rekao je: Poslušajte me, sinovi Izraelovi, i primite moje riječi u svoje uši. ... Ali novi životni poredak otkrila je sama Marija koja je obećala da će Bogu ostati djevica. Stoga mi se čini da bismo kroz naše ispitivanje i Božji odgovor trebali pokušati utvrditi čijem čuvanju ona treba biti povjerena . Tada su ove riječi naišle naklonost svih sinagoga. (Pseudo-Matej poglavlje 8) Čin određivanja prave osobe za Marijino povjerenje pretvara se u ritual koji Bog planira i vodi. Josip je izabran na kraju ovog božanski provedenog postupka, koji je završen za tri dana i tijekom kojeg se anđeo Gospodnji ukazuje velikom svećeniku i daje mu znak Josipovog izbora: Ždrijeb je bio na istoku od strane svećenika nad dvanaest plemena, a ždrijeb je pao na pleme Judino. A svećenik reče: Sutra neka dođe onaj tko nema ženu i donese svoj štap u ruku. Otkud se dogodilo da je Josip donio svoj štap zajedno s mladićima. I predavši palice velikom svećeniku, prinese žrtvu Gospodinu Bogu i raspita se za Gospodina. A Gospodin mu reče: Stavi sve njihove palice u svetinju Božju, i neka ostanu tamo i naredi im da sutra dođu k tebi da vrate svoje štapove; i čovjek s vrha čijeg štapa golub izlazi i leti prema nebu, a u čijoj će ruci štap, kad mu se vrati, pokazati ovaj znak, neka mu se preda Marija na čuvanje. Sutradan, svi su se, rano okupivši se, i prineseni tamjan, veliki svećenik ušao u svetinju nad svetinjama i iznio šipke. I kad je podijelio štapove, a golubica nije izašla ni iz jedne od njih, veliki svećenik obukao je dvanaest zvona i svećeničku odoru; i ušavši u svetinju nad svetinjama, on tamo prinese paljenicu i izlije molitvu. I ukazao mu se Gospodinov anđeo, govoreći: Ovdje je najkraća šipka, o kojoj niste ni računali: unijeli ste je s ostalima, ali je niste izvadili sa sobom. Kad ga izvadiš i dadeš onome čiji je, u njemu će se pojaviti znak o kojem sam ti govorio . (Pseudo-Matej poglavlje 8) Da biste istaknuli važne točke ovog računa: Izraelska plemena u Hramu razgovaraju o Marijinoj jedinstvenoj odluci da ostane djevicom. Veliki svećenik traži od Boga znak da odabere pravu osobu koja će zadržati Mariju. Proces odabira traje tri dana (prvi dan je odluka i bacanje ždrijeba, drugi donošenje šipki i treći povratak štapova u očekivanju božanskog znaka.) Veliki svećenik odlazi na najsvetije mjesto Hrama i nudi tamjan prije vađenja šipki. Pisci 19 -og poglavlja ponovno prenose važne točke ovog računa na priču Ivanova rođenja, kao rezultat njihove tendencije da uključi Ivan u Evanđelju po Pseudo-Mateja u Marijinom mjesto. To su postigli unatoč velikom vremenskom razmaku između pripovijesti o navještaju Marijina čudesnog rođenja i čudesnom odabiru čovjeka koji će Mariju čuvati i čuvati. Muhamedovi su se pisari poslužili sljedećim zaključcima kako bi prisilili glavne tematske sastavnice neovisnog izvještaja o Josipovom izboru u Pseudo-Mateju na račun Ivanova rođenja: Pripovijest o Josipovom čudesnom odabiru Marije u Pseudo-Matthewu smatrala se kontinuitetom odnosa Marijina navještenja jer su oba slučaja ukazivala na Marijinu posebnost. Budući da je Ivan natjeran da zauzme Marijino mjesto u priči o navještenju i čudesnom rođenju, pojam da je lik koji ima neviđenu posebnost ili atribut prenio se u Ivanovu priču nakon drastične promjene oblika. Dakle, Marijin neviđeni izbor djevičanstva (za Mariju se kaže da „ne ide putem svojih majki“) preinačen je u Ivanovo ime bez presedana (Ivan kaže u Luki „da ne bude imenovan po ocu“). Glavne točke priče o Josipovom izboru bile su odvojene od Marije i pomaknute unatrag u vremenu za umetanje u priču o Ivanovu rođenju (njegovo navještenje ocu). Dakle, izvještaj o Josipovom izboru podudario se s izvještajem o Ivanovu navještaju. Pisci Kur'ana napravili su ove izmjene jer su ih zavaravale nevjerojatne sličnosti između izvještaja o Josipovom odabiru u Pseudo-Mateju i Ivanova navještenja Zahariji u Luki. Na oba računa: Svećenik je ušao u najsvetije mjesto Hrama kako bi ponudio tamjan (Zaharija u Luki, dok je Abiathar u Pseudo-Matthewu) Anđeosko ukazanje dogodilo se za navještavanje značajnog događaja. (Zaharija u Luki čuo je dobru vijest o Ivanovu čudesnom rođenju dok je Abiathar dobivao upute za određivanje prave osobe za Marijino povjerenje) Značajni događaj koji se dogodio bio je čudesan zbog Božje intervencije (Zachariah u Luki trebalo je čudo da bude otac sina u starosti dok je Abiathar trebao znak da odabere ispravnu osobu koja će zadržati Mariju) Ti slični motivi motivirali su Muhamedove književnike da eliminiraju izvještaj o Josipovom odabiru u Pseudo-Matthewu nakon što su njegove glavne sastavnice prenijeli u pripovijest o anđelovom navještanju Ivana. Uz to, identifikacija svećenika u Pseudo-Matthewu kao Abiathara nije stvorila nikakav problem za pisce Kur'ana jer su čuli da je u istom izvještaju o Josipovom izboru u Jakovljevom evanđelju isti svećenik Zachariah: A kad joj je bilo dvanaest godina, održao se sabor svećenika, govoreći: Evo, Marija je u hramu Gospodnjem navršila dvanaest godina. Što ćemo onda s njom, provjeriti mogućnost da ona oskvrni Gospodinovo svetište? A oni rekoše velikom svećeniku: Stojiš kraj Gospodinova oltara; uđite i molite se za nju; i što god će vam Gospodin pokazati, to ćemo i učiniti . I uđe veliki svećenik, uzevši ogrtač s dvanaest zvona u svetinju nad svetinjama; i on se molio u vezi s njom. I gle, anđeo Gospodnji stajaše kraj njega govoreći mu: Zaharije, Zaharije, izađite i okupite udovice iz naroda i neka donesu svaki svoj štap; i onome kome Gospodin pokaže znak, bit će mu žena. I navjestitelji izađoše kroz čitav Judejski krug, začu se truba Gospodnja i svi potrčaše. (Evanđelje po Jakovu 8. poglavlje) Oznaka velikog svećenika kao Zachariah u Jakovljevom evanđelju, a ne kao Abiathar (Pseudo-Matthew), postala je posljednja kap koja je uvjerila Mohammadove književnike u valjanost njihovih ishitrenih zaključaka,26 što bi na kraju pripovijest u suri 19 udaljilo od Lukina evanđelja. Ostatak neslaganja između Zaharijine priče u suri 19 i Lukinog evanđelja dugujemo gruboj kombinaciji nekih motiva u Pseudo-Matejevoj pripovijesti o Josipovom odabiru i pripovijesti o Ivanovu navještaju u Luki. Da biste naveli i usporedili ove motive: Pseudo-Matej (poglavlje 8) Svećenik je razgovarao s ljudima o Marijinom slučaju trećeg dana nakon savjetovanja i odluke što učiniti: Sad se dogodilo, kad je imala četrnaest godina, i zbog toga je bilo prilike da farizeji kažu da je sada običaj da nijedna žena te dobi ne smije boraviti u hramu Božjem, oni su pali na plan slanja vjesnika kroz sva izraelska plemena da se trećeg dana svi okupe u Gospodinov hram. Svećenik je zamolio Boga za znak u vezi s čudesnim odabirom osobe za Mariju: Stoga mi se čini da bismo kroz naše ispitivanje i Božji odgovor trebali pokušati utvrditi čijem čuvanju ona treba biti povjerena. Čudesni postupak Josipovog izbora trajao je tri dana, što je bilo povezano i sa znakom božanskog izbora i sa svećenikovim govorom ljudima: Ždrijeb je bio na istoku od strane svećenika nad dvanaest plemena, a ždrijeb je pao na pleme Judino. A svećenik reče: Sutra neka dođe onaj tko nema ženu i donese svoj štap u ruku. (1. dan) Otkud se dogodilo da je Josip donio svoj štap zajedno s mladićima. I predavši palice velikom svećeniku, prinese žrtvu Gospodinu Bogu i raspita se za Gospodina. I Gospodin mu reče: Stavi sve njihove štapove u svetinje Božje i ostani tamo i naredi im da sutra dođu k tebi da vrate svoje štapove; i čovjek s vrha čijeg štapa izlazi golub i leti prema nebu, a u čijoj će ruci štap, kad mu se vrati, pokazivati ​​ovaj znak, neka mu se dostavlja Marija na čuvanje. (2. dan) Sutradan , svi su se, rano okupivši se, i prineseni tamjan, veliki svećenik ušao u svetinju nad svetinjama i iznio šipke. (3. dan) Evanđelje po Luki (1. poglavlje) Zachariah je pitao Boga kako može biti otac unatoč starosti, što je ukazivalo na njegove sumnje. Zaharija reče anđelu: „ Kako mogu biti siguran u to? Jer ja sam starac , a stara je i moja žena. " (1:18) Zaharija je zanijemio jer je tražio znak kako bi bio siguran da je božansko obećanje pouzdano i istinito: A sada, jer niste vjerovali mojim riječima, koje će se ispuniti u njihovo vrijeme, šutjet ćete, nesposobni govoriti , sve do dana kada se te stvari dogode. " (1:20) Zachariahina nijemost trajala je sve do nakon Ivanova rođenja: Osmog dana došli su obrezati dijete i htjeli su ga nazvati Zaharija po njegovom ocu. Ali njegova je majka odgovorila: „Ne! Mora se zvati John. " Rekli su joj: "Ali nitko od vaše rodbine ne nosi ovo ime." Stoga su djetetovom ocu dali znakove pitajući kako želi imenovati svog sina. Zatražio je ploču za pisanje i napisao: "Zove se John." I svi su bili zapanjeni. Odmah su se Zahariji otvorila usta i pustio jezik , i on je progovorio, blagoslivljajući Boga. (1: 59-64) Neugodno i pogrešno usklađivanje Muhammedovih pisara svih ovih predmeta (prisutnih u dva različita i neovisna izvještaja) rezultiralo je proturječnom i neispravnom islamskom tvrdnjom da je Zaharija tražio od Boga znak kada mu je anđeo dostavio radosnu vijest o Ivanovu rođenju i da je izabrani božanski znak bila je njegova trodnevna nijemost: Rekao je: Gospodaru moj! Kako mogu dobiti sina kad mi je žena neplodna i kad sam stasao u nemoćnoj starosti? Rekao je: Tako (bit će). Gospodar tvoj kaže: Lako mi je, kao što sam te stvorio prije, kad nisi bio ništa. Rekao je: Gospodaru moj! Odredi mi neki žeton . Rekao je: Tvoj je znak da ti, bez tjelesnih mana, nećeš razgovarati s čovječanstvom tri noći . (Sura 19: 8-10) Ova nova verzija Zaharija priče u 19 -og poglavlja Kur'ana ne samo u suprotnosti Ivana povojima račun u Evanđelju po Luki, ali i daje čitatelju pogrešan dojam da je Ivanovo začeće i rođenje je samo tri noći. Sukladno tome, dolazi do naglog prijelaza u Ivanovo djetinjstvo iz stihova koji pripovijedaju Zaharijin izlazak iz svetišta: Tada je izišao k svome narodu iz svetišta i naznačio im : Slavite Gospodara svoga u lom danju i u noći. (I rečeno je njegovom sinu): O Johne! Drži se čvrsto Pisma. I dali smo mu mudrost kao dijete , i suosjećanje iz naše prisutnosti i čistoću; i bio je pobožan i poslušan prema roditeljima. I nije bio arogantan, buntovan. Mir na njemu onog dana kad se rodio i dana kada umre i dana kad će biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 11-15) Konačno, nije teško pogoditi da su pisci Kur'ana slijedili istu metodu grubog usklađivanja tema u neovisnim izvještajima dok su govorili o Zaharijinom izlasku iz svetišta. Prema gornjim stihovima, Zaharija je gestama tražio od ljudi da neprestano slave Boga. Ovaj "tihi" dijalog između Zaharije i ljudi izvan svetišta u suri 19 ima sličnosti s Pseudo-Matejevim pripovijedanjem o stvarima koje Marijin otac čini nakon posjeta anđela za navještenje Marijina čudesnog rođenja: Tada je Joachim , bacivši se na lice, ležao u molitvi od šestog sata dana pa sve do večeri . ... A kad se Joachim probudio iz sna, pozvao je sve svoje pastire i ispričao im svoj san. I štovali su Gospodina . (Pseudo-Matej poglavlje 3) ​ Pripovijest o Mariji i Isusu I spomenite Mariju u Svetom pismu, kad se povukla od svojih ljudi u odaju koja gleda na Istok i odabrala osamu od njih. Tada smo joj poslali svoga Duha i on je za nju pretpostavio sličnost savršenog muškarca. Rekla je: Evo! Utječem se Blagodatniku od tebe, ako se bojiš. Rekao je: Ja sam samo glasnik vašeg Gospodara, da vam udijelim besprijekornog sina. Rekla je: Kako mogu dobiti sina kad me nijedan smrtnik nije dotaknuo, niti sam bila neiskrena? Rekao je: Tako (bit će). Gospodar tvoj kaže: Meni je lako. I (bit će) da Mi od njega učinimo objavu za čovječanstvo i milost od nas, i to je stvar koja je određena. I ona ga je začela i povukla se s njim daleko. I muke poroda otjerale su je do debla palme. Rekla je: Oh, kad bih umrla prije ovoga i postala ništavna, zaboravljena!Tada joj (jedan) zavapi odozdo govoreći: Ne tuguj! Gospodin tvoj stavio je ispod tebe rijeku i protresao deblo palme prema sebi, učinit će da ti padnu zrele datulje. Pa jedite i pijte i tješite se. A ako sretnete nekoga smrtnika, recite: Evo! Zavjetovao sam post Dobrotvornima i možda danas neću razgovarati ni s jednim smrtnikom. Potom ga je dovela do vlastitog naroda, noseći ga. Rekli su: O Marijo! Došli ste s nevjerojatnom stvari. O sestro Aronovo! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica. Zatim je pokazala na njega. Rekli su: Kako možemo razgovarati s onim koji je u kolijevci, mladim dječakom? Govorio je: Evo! Ja sam Allahov rob. Dao mi je Sveto pismo i imenovao me prorokom i blagoslovio me ma gdje god bio,i zapovjedio mi je molitvu i milostinju sve dok ostajem živ, i (učinio me) pokornom prema onoj koja mi je rodila i nije me učinio oholim, bez blagodati. Mir na meni onog dana kad sam se rodio, i dana kada umrem i dana kad ću biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 16-33) Pripovijest o Mariji i Isusu u 19 -ogpoglavlje Kur'ana može se smatrati originalnom i neovisnom fikcijom zbog broja odstupanja kako s kanonskim Evanđeljem po Luki tako i s nekanonskim Evanđeljem Pseudo-Mateja. Letimičan pogled na ovaj prikaz mogao bi nas dovesti do zaključka da su pisci ove sure u svojoj novoj fikciji samo održali kronologiju događaja u Isusovu rođenju i djetinjstvu. Pripovijedanje započinje anđeoskim pohođenjem Mariji za naviještenje Isusova čudesnog rođenja i završava Isusovim navodnim govorom u kolijevci za naviještanje Njegovog proročkog poslanja. Ovaj redoslijed događaja odražava paralelizam koji su autori ovog poglavlja povukli između Ivana i Isusa kroz Zahariju i Mariju, a koji se može naći u pripovijesti o Lukinom evanđelju u djetinjstvu. Navještaj u suri 19 U ovoj islamskoj verziji priče kaže se da je dobra vijest o Isusovom rođenju dostavljena Mariji nakon što se povukla na istočno mjesto: I spomenite Mariju u Svetom pismu, kad se povukla iz svog naroda u odaju koja gleda prema Istoku i odabrala osamu od njih . Tada smo joj poslali svoga Duha i on je za nju pretpostavio sličnost savršenog muškarca. (Sura 19: 16-17) Gore navedeni prijevod na engleski jezik zapravo odražava utjecaj tradicionalnog islamskog komentara koji se odnosi na postavljanje Isusova navještenja u ovom poglavlju Kur'ana, jer riječ "odaja" nedostaje izvornom jeziku islamskih spisa. Sukladno tome, Shakirov prijevod ovih stihova točniji je jer arapsku frazu MAKANAN SHARKIYYA prevodi kao istočno mjesto: I spomenite Marium u Knjizi kad je skrenula sa svoje obitelji na istočno mjesto ; pa im je uzela veo (da se zakloni); tada smo joj poslali Naš duh i ukazao joj se dobro napravljen čovjek. (Sura 19: 16-17)27 Ovo upućivanje na istočno mjesto u priči o Isusovu navještaju prilično je nejasno i zagonetno te njegovu tajnu nije moguće riješiti uz pomoć podataka prisutnih u kanonskom Evanđelju po Luki ili nekanonskim Evanđeljima od djetinjstva. Nijedan od ovih izvora niti ne implicira da se anđeoski posjet Mariji dogodio kad se Marija povukla na istočno mjesto. U Luki se Mariji u Nazaretu dostavlja dobra vijest o Isusovom čudesnom rođenju: U šestom mjesecu Elizabetine trudnoće, anđela Gabrijela Bog je poslao u grad Galileju zvani Nazaret djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, potomak Davidov, a djevica se zvala Marija . (Luka 1: 26-27) U Evanđelju po Pseudo-Mateja, koja je primarni izvor povojima narativa koristi Muhamedove pisara za devisal od 19 -og poglavlja, ne postoji referenca na istočnoj mjesto bilo. Samo se podrazumijeva da se anđelov posjet dogodi nakon što Josip primi Mariju u svoju kuću: Tada je Josip primio Mariju, s ostalih pet djevica koje su trebale biti s njom u Josipovoj kući. Te su djevice bile Rebecca, Sephora, Susanna, Abigea i Cael; kojima je veliki svećenik darovao svilu, i plavo, i fino platno, i grimiz i purpur i fini lan. Jer oni baciše ždrijeb što bi svaka djevica trebala učiniti, a ljubičasta zavjesa Gospodinova hrama pala je na Marijinu parcelu. A kad ga je dobila, te su joj djevice rekle: Budući da si posljednja, skromna i mlađa od svih, zaslužila si primiti i dobiti ljubičastu boju. I tako rekavši, kao da je riječ dosadna, počeli su je nazivati ​​kraljicom djevica. Međutim, dok su to činili, usred njih se pojavio anđeo Gospodnji, govoreći: Ove riječi neće biti izgovorene iz dosade, već prorečene kao najistinitije proročanstvo.Drhtali su, dakle, pri pogledu na anđela i na njegove riječi i zamolili je da ih oprosti i moli za njih.A drugog dana, dok je Marija bila na izvoru da napuni svoj vrč, ukazao joj se anđeo Gospodnji govoreći: Blagoslovljena ti, Marijo! jer si u maternici svojoj pripremio prebivalište za Gospodina. Jer, evo, svjetlost s neba doći će i prebivati ​​u tebi i pomoću tebe će zasjati nad cijelim svijetom. (Pseudo-Matej poglavlje 8-9) Uobičajeni islamski komentari tvrde da Marijino povlačenje iz obitelji ukazuje na njezinu predanost službi Hrama i da je dotično istočno mjesto stoga jedna od istočnih odaja Hrama u Jeruzalemu.28 Ova tvrdnja ilustrira želju muslimanskih učenjaka da ojačaju navodnu koherentnost između izvještaja o Mariji u suri 19 i onoga u suri 3, jer narativ u suri 3, koji je očito plagijat iz apokrifnog Jakovljevog evanđelja, pripovijeda Marijinu posvetu služba Hrama od strane njezinih roditelja: (Sjetite se) kad je supruga Imrana rekla: Gospodaru moj ! Zavjetovao sam Ti se što mi je na trbuhu kao posvećeno (prinos). Prihvati to od mene . Lo! Ti, samo Ti, Ti si Slušalac, Znalac! A kad je bila isporučena rekla je: Gospodaru! Lo! Isporučena sam od ženke - Allah je najbolje znao šta je rođena - mužjak nije kao ženka; i eto! Nazvao sam je Mary , i eto! Žudim za zaštitom Tvojom za nju i za njezino potomstvo od izopćenika Sotone. (Sura 3: 35-36) Ipak, ovaj je napor da se stvori tematska povezanost između dva različita izvještaja o Mariji u suri 19 i 3 uzaludan iz dva razloga. Prvo, priča u 19 -ogPoglavlje čak ne implicira da su Mariju roditelji posvetili služenju Hrama prije njezina rođenja, jer ovo poglavlje preskače dijelove Marijinog začeća i djetinjstva i započinje navještenjem Isusova rođenja. Drugo, nemoguće je dokazati da se istočno mjesto automatski odnosi na određeni dio Hrama. Kako svaka zgrada može imati određenu komoru na Istoku, nelogično je zaključiti da je istočno mjesto na koje se Marija povukla bilo apsolutno unutar Hrama u Jeruzalemu. Da su pisci ove pripovijesti željeli da se Marija smjesti u Hram, upotrijebili bi kvalifikator koji je služio za određivanje mjesta štovanja. Osim,izvještaj o Marijinoj predanosti Bogu i službi u Hramu u trećem poglavlju ne sadrži pridjev „istočni“, iako govori o određenom svetištu u kojem su anđeli navodno posjećivali i hranili Mariju (Sura 3:37). To jasno govori da izraz "istočno mjesto" iz 19:16 nema tematske ili logičke veze s hramom u Jeruzalemu. Zakomplicirati problem, 17. -og stih suri 19 navodi da Navještenja Isusova rođenja dogodio ne samo nakon Marijine povlačenju istočne mjestu, ali i nakon nje se screening od ljudi kroz veo: Pa je uzela veo (da se zakaže) od njih ; tada smo joj poslali Naš duh i ukazao joj se dobro napravljen čovjek. (Sura 19:17)29 Jedan od tradicionalnih komentara ovog poglavlja veže Marijin čin pregleda kako se kupa u kući tijekom menstruacije neposredno prije povratka u Hram.30 Čini se da je ovo objašnjenje daleko od istine jer se u stihu iznad Marijinog prikazivanja sama događa odmah nakon povlačenja iz obitelji na istočno mjesto. Ako je to istočno mjesto odaja Hrama, možemo samo pretpostaviti da se Marija oprala iza vela u Hramu, što je potpuno apsurdno! Način na koji muslimanski komentatori tumače 17 -og stih 19. poglavlju očito narušava njihov primarni navod da Marija se povukao do komore Hrama. Na što se onda odnosi ovaj navodni čin provjere? Nije nevjerojatno da su pisci Kur'ana imali na umu pojam povučenosti kad su htjeli uspostaviti vezu između Marijinog povlačenja i njenog probira od ljudi kroz veo. Mogli bi pripisati Mariji čin provjere zbog svoje namjere da navještenje Isusova čudesnog rođenja povežu izolirano. Ovaj koncept izolacije također bi ojačao paralelizam između Zaharije i Marije. Međutim, redoslijed događaja koji vode do izvještaja o Marijinu posjetu anđela odbacuje tu mogućnost jer je Marijino viđenje potpuno neočekivano i čudesno iskustvo! Marijino povlačenje iz obitelji i njezino prikazivanje pred njima neposredno prije čudesnog događaja navještenja neizbježno bi opisali Mariju kao osobu koja se priprema za anđeoski posjet!U kombinaciji s ovom pretpostavkom, kronologija događaja u Kur'anu na kraju će stvoriti dojam da se Marija namjerno povukla iz svoje obitelji na istočno mjesto i pregledala se od njih očekujući anđelov posjet, unaprijed znajući što će se dogoditi . Ipak, pripovijest o anđeoskom ukazanju odaje pretpostavku da je Marija bila svjesna stvari koje je Bog predodredio prije navještenja. Ključno je analizirati pripovijedanje o anđeoskom posjetu Mariji 19. stoljećapripovijest o anđeoskom ukazanju odaje pretpostavku da je Marija bila svjesna stvari koje je Bog predodredio prije navještenja. Ključno je analizirati pripovijest o anđeoskom posjetu Mariji 19. stoljećapripovijest o anđeoskom ukazanju odaje pretpostavku da je Marija bila svjesna stvari koje je Bog predodredio prije navještenja. Ključno je analizirati pripovijedanje o anđeoskom posjetu Mariji 19. stoljećaog poglavlja Kur'ana prije rješavanju zagonetke njezina povlačenja na istočnoj mjestu. Tada smo joj poslali svoga Duha i on je za nju pretpostavio sličnost savršenog muškarca . Rekla je: Evo! Utječem se Blagodatniku od tebe, ako se bojiš. Rekao je: Ja sam samo glasnik vašeg Gospodara , da vam udijelim besprijekornog sina. (19: 17-20) Dvije su točke koje bi trebalo istaknuti u ovoj islamskoj verziji priče. Prvo, zbunjujuća je primjedba da je Bog poslao svog "Duha" Mariji za Isusovo navještenje. Drugo, za ovog Božjeg Duha se kaže da je Gospodinov glasnik koji se pojavljuje u obliku savršenog čovjeka. Analiza izvještaja iz Lukina evanđelja vodi nas do izvora prve pogrešne pretpostavke: U šestom mjesecu Elizabetine trudnoće, anđela Gabrijela Bog je poslao u grad Galileju pod nazivom Nazaret djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, potomak Davidov, a djevica se zvala Marija. Anđeo joj je došao i rekao: "Pozdrav, milostivi, Gospodin je s tobom!" Ali silno su je uznemirile njegove riječi i počela se pitati o smislu ovog pozdrava. Tako joj je anđeo rekao: „Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga! Slušajte: Zatrudnjet ćete i roditi sina i nadjenut ćete mu ime Isus. Bit će velik i zvat će se Sin Svevišnjega, a Gospod Bog će mu dati prijestolje oca Davida. Zauvijek će vladati nad kućom Jakovljevom i kraljevstvu njegovu nikad neće biti kraja. " Marija je rekla anđelu: "Kako će to biti, budući da nisam imala seksualne veze s muškarcem?" Anđeo je odgovorio: „ Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjeg će te zasjeniti. Stoga će dijete koje će se roditi biti sveto; zvat će se Sin Božji. (Luka 1: 26-35) Neugodna oznaka anđela Gabrijela (koji se tradicionalno naziva Gospodinov glasnik zbog svoje misije donošenja objave prorocima u Starom zavjetu) kao Duh Božji u 19. poglavlju proizlazi iz pogrešne kombinacije Muhammedovih pisara dva događaja u Isusovo navještenje. U izvornom izvoru priče, Mariji se ukazuje Gospodinov glasnik (anđeo Gabriel) i govori joj da će kasnije začeti sina snagom Duha Svetoga (Duha Božjeg). U Kur'anu se, međutim, silazak Duha Božjeg na Mariju zbog Isusova rođenja poklapa s posjetom Božijeg poslanika, a ta vremenska slučajnost rađa pogrešnu islamsku tvrdnju da je anđeo Gabrijel Božji duh, koji otišao k Mariji objaviti Isusovo začeće. U kur'anskim ajetima koji se odnose na Isusovo navještenje također je zapisano da se Gospodinov glasnik ukazao Mariji u liku savršenog čovjeka. Ovo učenje strano je Lukinom pripovijedanju i dodaje novu stavku na popis odstupanja između Lukinog evanđelja i islamskih spisa. Izvještaj u Evanđelju Pseudo-Mateja još jednom pojašnjava zašto se u islamskoj verziji priče kaže da je anđeo Gospodnji dobio tjelesni oblik i zašto se Marija boji ovog naizgled ljudskog posjetitelja: Trećeg dana, dok je prstima radila na ljubičastom, ušao je mladić neizrecive ljepote . A kad ga je Marija vidjela, silno se uplašila i zadrhtala . A on joj reče: Zdravo, Marijo, milosti puna; Gospodin je s tobom: blagoslovljena si među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Pseudo-Matej poglavlje 9) Nakon ove točke čini se da pisci Kur'ana napuštaju pripovijest o Pseudo evanđelju i približavaju se Lukinoj pripovijesti kad usvoje pitanje koje je Marija postavila u vezi sa načinima njezina začeća kao djevice: Rekao je: Ja sam samo glasnik vašeg Gospodara, da vam udijelim besprijekornog sina. Rekla je: Kako mogu imati sina kad me nijedan smrtnik nije dotaknuo , niti sam bio neiskretan? (Sura 19: 19-20) U Lukinom evanđelju čitamo da je Marija anđelu Gabrielu postavila gotovo identično pitanje: Tako joj je anđeo rekao: „Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga! Slušajte: Zatrudnjet ćete i roditi sina i nadjenut ćete mu ime Isus. Bit će velik i zvat će se Sin Svevišnjega, a Gospod Bog će mu dati prijestolje oca Davida. Zauvijek će vladati nad kućom Jakovljevom i kraljevstvu njegovu nikad neće biti kraja. " Marija je rekla anđelu: "Kako će to biti, budući da nisam imala seksualne veze s muškarcem?" (Luka 1: 30-34) Međutim, u Pseudo-Matthewu Marija iznenađujuće ne postavlja ovo pitanje niti podsjeća anđela na svoje djevičanstvo. Osim toga, u ovom nekanonskom Evanđelju naglo se prelazi s priče o anđelovom posjetu na priču o Josipovom pronalasku Marije trudne po povratku kući: Tada je anđeo Gospodnji dodao: Ne boj se, Marijo; jer si našao naklonost kod Boga: Eto, začećeš u maternici svojoj i rodićeš kralja koji ispunjava ne samo zemlju, već i nebo i koji vlada s koljena na koljeno. Dok su se te stvari radile, Josip je bio okupiran svojim poslom, kućanstvom, u četvrtima uz obalu mora; jer je bio stolar. A nakon devet mjeseci vratio se svojoj kući i zatekao Mariju u drugom stanju . (Pseudo-Matej poglavlje 9-10) Zapanjujuće je to što je pitanje koje je Marija postavila Gospodinovom glasniku u retku 20 ima dodatnu klauzulu koja se ne može naći u Lukinom tekstu: Rekla je: Kako mogu imati sina kad me nijedan smrtnik nije dotaknuo, niti sam bio neiskretan? (19:20) Riječ koju je Pickthall preveo kao „nečastivo“ u ovom stihu zapravo je ista riječ upotrijebljena u stihu 28: O sestro Aronovo! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica . (19:28) Ne može se odoljeti da se ne zapitam zašto Pickthall primjenjuje eufemizam na istu riječ u stihu 20, iako se na arapskom riječ koja se pojavljuje u oba ova stiha BAGIYYA, što znači „bludnica” ili „prostitutka”. Pickthall i neki drugi muslimanski komentatori mogu se sramiti zbog postojanja ove riječi u svojim spisima. Pravi problem nije zašto se u kur'anskom ajetu riječ "bludnica" pojavljuje u rečenici koja se pripisuje Mariji, već zašto je Marija kroz ovaj stih prikazana kao paranoična djevica koja se osjeća dužnom poreći optužbe da je bludnica pred bilo kim iznosi tako optužujuću tvrdnju! Štoviše, klauzula kojom Marija poriče da je bludnica u retku 20 izgleda neugodno i pogrešno jer Marija prvo ističe svoje djevičanstvo, a zatimkaže da nije bludnica. Marijina izjava o njezinu djevičanstvu (u smislu „da je muškarac ne dira“ u retku 20) podrazumijeva da nije prostitutka jer je logično nemoguće da žena bude bludnica i da je muškarci istodobno ne dodiruju vrijeme. Međutim, redoslijed klauzula u Marijinoj izjavi (pitanju) navodi na pomisao da Marijino djevičanstvo nije isključilo mogućnost da ona bude BAGIYYA, što je prilično čudno. Jedino što sada možemo učiniti je pretpostaviti da je ta pogrešna izmjena klauzula ovisila o stilskim razlozima. Riječ BAGIYYA umetnuta je u drugi dio stiha jer se savršeno uklapala u obrazac rimovanja poglavlja, završavajući slovima IYYA. Anđelov odgovor na Mariju u Kur'anu zapanjujuće je kratak. Sredstva Isusova čudesnog začeća objašnjavaju se samo u smislu Božje svemoći: Rekao je: Tako (bit će). Gospodar tvoj kaže: Meni je lako . I (bit će) da Mi od njega učinimo objavu za čovječanstvo i milost od nas, i to je stvar koja je određena. (19:21) Zanimljiva je osobina ove kratke i izbjegavajuće anđeoske poruke u Kur'anu da ne spominje ime "Isus". Stoga pisci Kur'ana ne otkrivaju ime Marijina čudesno rođenog sina u izvještaju o Njegovom navještaju, jer oponašaju pisca Evanđelja Pseudo-Mateja, koji u poruku ne stavlja ime "Isus" anđela koji se ukazao Mariji: Trećeg dana, dok je prstima radila na ljubičastom, ušao je mladić neizrecive ljepote. A kad ga je Marija vidjela, silno se uplašila i zadrhtala. A on joj reče: Zdravo, Marijo, milosti puna; Gospodin je s tobom: blagoslovljena si među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! A kad je čula ove riječi, zadrhtala je i silno se uplašila. Tada je anđeo Gospodnji dodao: Ne boj se, Marijo; jer si našao naklonost kod Boga: Eto, začećeš u maternici svojoj i rodićeš kralja koji ispunjava ne samo zemlju, već i nebo i koji vlada s koljena na koljeno. (Pseudo-Matej poglavlje 9) Marijina trudnoća i porođaj u suri 19 Prema novoj fikciji Muhamedovih pisara, Marija odlazi u udaljeno mjesto odmah nakon anđelovog posjeta i navještenja: I ona ga je začela i povukla se s njim daleko . (Sura 19:22) Na prvi pogled, učenje u suri 19 da je Marija krenula na put odmah nakon anđelovog posjeta i navještenja slično je izvještaju koji je zabilježio Luka, koji kaže da je Marija otišla u brdsku zemlju Judeju nakon anđelovog odlaska od nje. Međutim, Luka jasno stavlja do znanja da Marija putuje ne da bi rodila Isusa na drugom mjestu kako se podrazumijeva u Kur'anu, već da posjeti svoju rođakinju Elizabetu, za koju anđeo kaže da je u šestom mjesecu njezina života. čudesna trudnoća: „I gle, vaša rođaka Elizabeth također je zatrudnjela sa sinom u starosti - iako su je zvali neplodnom, sada joj je šesti mjesec! Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće. " Tako je Marija rekla: „Da, ja sam sluga Gospodnja; neka mi se ovo dogodi prema tvojoj riječi. " Tada se anđeo udalji od nje. Tih je dana Marija ustala i žurno otišla u brdsko područje, u Judin grad , ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. (Luka 1: 36-40) Može se pretpostaviti da su pisci Kur'ana zadržali ideju Marijinog putovanja odmah nakon anđelovog pohoda nakon što su iskrivili izvornu kronologiju događaja u Luki i povezali Marijino putovanje s Isusovim rođenjem. Čudno, u islamskoj verziji priče Isusovo rođenje događa se čim se Marija povuče na neko udaljeno mjesto odmah nakon anđeoskog ukazanja. Kao rezultat ovog čudnog tijeka pripovijesti, čini se da je Marija žena koja je rodila Isusa odmah nakon začeća! Na temelju sljedećih opisnih stihova Isusova rođenja, čitatelj Kur'ana prisiljen je pretpostaviti da je ili Isus rođen prerano ili da je Marijino putovanje u daleku zemlju trajalo najmanje 9 mjeseci: I ona ga je začela i povukla se s njim na neko daleko mjesto . I muke poroda otjerale su je do debla palme . Rekla je: Oh, kad bih umrla prije toga i postala ništavna, zaboravljena! Tada joj (jedan) zavapi odozdo govoreći: Ne tuguj! Gospodin tvoj stavio je ispod tebe rijeku i protresao deblo palme prema sebi, nanijet ćeš na tebe zrele datulje. Pa jedite i pijte i tješite se. A ako sretnete nekoga smrtnika, recite: Evo! Zavjetovao sam post Dobrotvornima i možda danas neću razgovarati ni s jednim smrtnikom. (Sura 19: 22-26) Ovaj dio islamske pripovijesti o Isusovom rođenju ne sadrži novi i neovisni materijal koji bi bio u potpunosti u skladu s ovisnošću Muhamedovih pisara o plagiranju iz Evanđelja Pseudo-Mateja. Nije iznenađujuće što Pseudo-Matthew bilježi nekanonski incident čudesne opskrbe hranom i pićem za Isusovu majku Mariju: A dogodilo se trećeg dana njihova putovanja, dok su šetali, blaženu Mariju umarala je pretjerana sunčeva vrućina u pustinji; i ugledavši palmu , reče Josipu: Pusti me da se malo odmorim pod sjenom ovog drveta. Josip je zato požurio, odveo je na dlan i sišao s njezine zvijeri. I dok je blažena Marija tamo sjedila , podigla je pogled prema lišću dlana i ugledala ga punog voća, i rekao Josipu: Volio bih da je moguće dobiti malo plodova ove palme. A Josip joj reče: Pitam se što to govoriš kad vidiš koliko je visoka palma; i da i najmanje misliš jesti njegov plod. Razmišljam više o nedostatku vode, jer su kože sada prazne, a mi nemamo čime osvježiti sebe i svoju stoku. Tada je dijete Isus s radosnim licem, odmarajući se u njedrima majke, reklo dlanu: O drvo, savij svoje grane i osvježi moju majku svojim plodom. I odmah na te riječi dlan je sagnuo vrh do samih nogu blažene Marije; i od njega su sakupljali plod kojim su se svi osvježavali. I nakon što su sakupili sav plod, ostalo je savijeno, čekajući da se naredba digne od Onoga koji mu je zapovjedio da se sagne. Tada mu Isus reče: Podigni se, palmo, budi snažna i budi pratitelj mojih stabala koja su u raju moga Oca; i otvori od korijena svoga žilu vodu koja je bila skrivena u zemlji i pusti da voda teče, da budemo zadovoljni od tebe . I odmah je ustao i u njegovu korijenu počeo je izlaziti izvor vode izuzetno bistre, hladne i pjenušave. A kad su ugledali izvor vode, obradovali su se s velikom radošću i bili zadovoljni sebi i svoj svojoj stoci i svojim zvijerima. Zbog toga su zahvalili Bogu. (Pseudo-Matej poglavlje 20) Treba naglasiti da ovaj detaljniji i bolji oblik pripovijedanja u apokrifnom evanđelju prvenstveno služi identificiranju vlasnika glasa koji traži Mariju da ne tuguje i upućujući je da uzima plod s palme u stihu 24. Iako je nemoguće da bismo znali izvor glasa u islamskom izvještaju, izvorni i nepromijenjeni oblik priče u gore nekanonskom Evanđelju identificira govornika kao novorođenče Isusa. Pisci Kur'ana prisiljeni su sakriti identitet onoga koji izgovara taj govor, jer im izopačena kronologija događaja onemogućava da se Isus pojavi na ovom mjestu priče prije Njegovog rođenja. Sličnosti između računa u Pseudo-Mateja i one u 19 -og poglavlja Islamske Pisma su izvanredne i neporeciva.31 U obje priče Marija se odmara u hladu palme, doživljava čudesnu opskrbu voćem i vodom i raduje se osvježenju. S druge strane, najvažnija razlika između tih izvještaja odnosi se na vrijeme ovog čudesnog događaja. Za razliku od Pseudo-Mateju, koji kaže da je ovaj incident dogodio trećeg dana od Marije, Josipa i Djeteta Isusa putovanje u Egiptu, 19 -og poglavlja kaže da je to čudo dogodilo u vrijeme Isusovog rođenja. Ova razlika u vremenskom okruženju priče odražava se i na razlog zbog kojeg se Marija odmarala u hladu palme: motiv odmora povezan je s Marijinim radom u Kur'anu, a s pretjeranom vrućinom pustinje u Pseudo-Mateju. Neki znanstvenici sumnjaju u izvornost ove pripovijesti u Pseudo-Matthewu i nagađaju da je možda usvojena iz budističkih izvora prije pojave u islamskim spisima u nešto drugačijem obliku. Na primjer, Tisdall tvrdi da izvještaji u Pseudo-Matthewu kao i onaj u Suri 19 nemaju originalnost: Ali sada se moramo raspitati iz kojeg je izvora Kur'an posudio ideju da se Krist rodio u podnožju drveta: a isto tako i porijeklo legende da se drvo poklonilo da bi majka i Dijete jeli njegovo voće. Teško je reći da ni za jednu ni za drugu izjavu nema ni najmanjeg temelja u kanonskim evanđeljima. Izvor oba incidenta nalazi se u knjigama budističkog palijskog kanona, koji se, kako smo obaviješteni u Maha-Vamsu, sveo na pisanje u vrijeme vladavine cejlonskog kralja Vattagamanija, vjerojatno najkasnije oko 80. pr. No vrlo je moguće da su vrlo značajni dijelovi ovih Pali knjiga nastali nekoliko stotina godina ranije. Legende sadržane u njima su se u kasnijim, ali još vrlo ranim vremenima, široko širile,ne samo u Indiji i na Cejlonu već i u Srednjoj Aziji, Kini, Tibetu i drugim zemljama. Budistički misionari spominju se u Yesht XIII., 16, jer su se pojavili u Perziji već u drugom stoljeću prije Krista. (Izvorni izvori Kur'ana , poglavlje IV)32 Tisdallov argument podrazumijeva da veza u Kur'anu između izvještaja o palmi i Isusova rođenja ukazuje na utjecaj budističkih zapisa o čudotvornim rođenjima izravnije od nekanonskih Evanđelja iz djetinjstva. Također je istina da se sadržaji odnose na mjesto Isusova rođenja u 19 -og poglavlja Kur'ana bi Isus slični ne samo junacima nekih budističkih izvora, ali i Mitre, koji je vjerovao da se rodio pod drvo i blizu rijeke.33 Ipak, Tisdallova teorija o izvoru ovog izvještaja u nekanonskim evanđeljima temelji se na načinu na koji su pisci Kur'ana promijenili postavku Isusova rođenja. Slijedom toga, pravo pitanje koje se ovdje mora postaviti jest zašto su Muhamedovi pisari morali izvrtati izvorni račun u Pseudo-Matthewu predstavljajući ovaj incident kao onaj koji se podudara s Marijinim rođenjem. Približavanje rješenju misterije Odgovor na ovo pitanje približava nas na korak do rješenja svih prethodno navedenih misterija sure 19. Pisci Kur'ana slijede istu strategiju miješanja u izvorno vrijeme događaja u Evanđelju Pseudo-Mateja podržavajući pretpostavku da su Mariju ljudi optužili za nezakonitu vezu kao rezultat Isusova čudesnog začeća. U Kur'anu čitamo da ju je Marijin narod pokušao odrediti kao nepristojnu ženu kad su je vidjeli s bebom: Tada ga je dovela do vlastitog naroda, noseći ga. Rekli su: O Marijo! Došli ste s nevjerojatnom stvari . O sestro Aronovo! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica. (19: 27-28) U Pseudo-Mateju ista optužba iznosi se kad Marija zatrudni nakon anđelovog pohoda, a ne nakon Isusova rođenja. Još jedna važna točka pripovijesti u Pseudo-Matthewu je da se za Josipa kaže da je prva osoba koja sumnja u Marijinu čednost: Dok su se te stvari radile, Josip je bio okupiran svojim poslom, kućanstvom, u četvrtima uz obalu mora; jer je bio stolar. A nakon devet mjeseci vratio se svojoj kući i zatekao Mariju u drugom stanju. Stoga je, nalazeći se u najvećoj nevolji, zadrhtao i povikao govoreći: Gospodine Bože, primi moj duh; jer je za mene bolje umrijeti nego živjeti dulje. A djevice koje su bile s Marijom rekoše mu: Josipe, što govoriš? Znamo da je nijedan muškarac nije dotaknuo; možemo posvjedočiti da je još uvijek djevica i netaknuta. Pazili smo na nju; uvijek je nastavila s nama u molitvi; svakodnevno anđeli Božji razgovaraju s njom; svakodnevno prima hranu iz Gospodnje ruke. Ne znamo kako je moguće da u njoj može biti grijeha. (Pseudo-Matej poglavlje 10) Kasnije se Josipu u snu pojavljuje anđeo da ga uvjeri u Marijino djevičanstvo i čednost obavještavajući ga o Marijinoj čudesnoj trudnoći: I kad je razmišljao ustati, sakriti se i prebivati ​​u tajnosti, eto, te mu se noći baš u noći ukaza anđeo Gospodnji govoreći: Josipe, sine Davidov, ne boj se; primi Mariju kao svoju ženu, jer ono što je u njezinoj utrobi od Duha je Svetoga . I ona će roditi sina i zvat će se Isus, jer će spasiti svoj narod od grijeha. A Josip je, ustajući iz sna, zahvalio Bogu i razgovarao s Marijom i djevicama koje su bile s njom te im rekao svoje viđenje. I tješio se zbog Marije, govoreći: Sagriješio sam, jer sam uopće sumnjao u tebe. (Pseudo-Matej 11. poglavlje) Budući da nisu bili svjesni ovih anđeoskih ukazanja i Isusova čudesnog začeća, Marijin narod optužuje i nju i Josipa grijehom razvrata sve dok Marija i Josip ne prođu poseban test nevinosti: Nakon ovih stvari proizašao je sjajan izvještaj da je Marija bila dijete . I službenici hrama uhvatiše Josipa i povedoše ga s Marijom do velikog svećenika. A on sa svećenicima počeo mu je prigovarati i govoriti: Zašto si prevario tako veliku i tako slavnu djevicu, koju su poput goluba u hramu hranili Božji anđeli, koji nikada nisu željeli ni vidjeti ni imati čovjek koji je izvrsno poznavao Božji zakon? Da joj se nisi nasilio, ona bi i dalje ostala u svom djevičanstvu. A Josip se zavjetovao i zakleo se da je uopće nikada nije dodirnuo. A veliki svećenik Abiathar odgovori mu: "Živi Gospodin, napit ću te iz vode Gospodnje, i odmah će se pojaviti tvoj grijeh."Tada je okupljeno mnoštvo ljudi koje nije bilo moguće izbrojati, a Marija je dovedena u hram . I svećenici, i njezina rodbina, i njezini roditelji zaplakaše i rekoše Mariji: Priznaj svećenicima svoj grijeh, ti koji si bio poput goluba u hramu Božjem i dobio si hranu iz ruku anđela.I opet su Josipa pozvali pred oltar i napojili ga Gospodinovom vodom za piće. A kad bi netko tko je lagao popio ovu vodu i prošao sedam puta oko oltara, Bog mu je pokazivao neki znak u licu. Kad je, dakle, Josip popio u sigurnosti i sedam puta obišao oltar, u njemu se nije pojavio trag grijeha. Tada su ga svi svećenici, službenici i narod opravdali rekavši: Blago tebi jer nijedna optužba za tebe nije nađena dobra. I dozvaše Mariju i rekoše: A kakav izgovor možeš imati? ili koji se veći znak može pojaviti u tebi od začeća tvoje maternice, koja te izdaje? Samo to od tebe zahtijevamo da, budući da je Josip čist prema tebi, priznaš tko te je prevario. Jer bolje je da te tvoje priznanje izda,nego da vam srdžba Božja ostavi trag na licu i razotkrije vas usred naroda. Tada je Marija tvrdo i bez drhtaja rekla: O Gospodine Bože, kralju nad svima, koji znaš sve tajne, ako u meni postoji bilo kakvo zagađenje, ili bilo koji grijeh, ili kakva zla želja ili nečednost, izloži me pred očima svih ljudi i učinite me primjerom kazne za sve. Tako rekavši, hrabro se popela na Gospodinov oltar, popila vodu za piće i sedam puta obišla oltar ii učinite me primjerom kazne za sve. Tako rekavši, hrabro se popela na Gospodinov oltar, popila vodu za piće i sedam puta obišla oltar ii učinite me primjerom kazne za sve. Tako rekavši, hrabro se popela na Gospodinov oltar, popila vodu za piće i sedam puta obišla oltar iu njoj nije pronađeno mjesto . (Pseudo-Matej 12. poglavlje) U islamskoj verziji priče izostavljen je ovaj test nevinosti jer je govor djeteta Isusa u kolijevci funkcionirao kao pokazatelj Marijine čestitosti. Zbog toga je Mariju odmah nakon Isusova rođenja navodno naloženo šutjeti: Pa jedite i pijte i tješite se. A ako sretnete nekoga smrtnika, recite: Evo! Zavjetovao sam post Dobrotvornima i možda danas neću razgovarati ni s jednim smrtnikom . (Sura 19:26) Ovaj navodni post tišine postavlja temelje za govor djeteta Isusa u kolijevci u daljnjem dijelu priče. Čitali smo da se Marija pokorava ovoj zapovijedi i pokazuje na malog Isusa kad je njezini ljudi optužuju za blud: Tada ga je dovela do vlastitog naroda, noseći ga. Rekli su: O Marijo! Došli ste s nevjerojatnom stvari . O sestro Aronovo! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica. Zatim je pokazala na njega. Rekli su: Kako možemo razgovarati s onim koji je u kolijevci, mladim dječakom ? (19: 27-29) Čudesni govor djeteta Isusa u kolijevci u ovom dijelu islamske pripovijesti značajan je jer označava granicu plagijarizma Muhamedovih pisara iz Evanđelja Pseudo-Mateja i njihov relevantan prijelaz na drugi apokrifni izvor u potrazi za novim i privlačnim materijalom za njihova fikcija. Kao što smo već rekli, pisci Kur'ana činili su morbidne pogreške dok su prepisivali iz Pseudo-Matejeva evanđelja i pokušavali nekanonske izvore prilagoditi svojoj fikciji. Njihove su pogreške uglavnom rezultat zbrke neovisnih računa koji imaju tematski paralelizam. Drugim riječima, Muhamedovi su pisari neumjesno komprimirali i asimilirali neke pojmove i događaje na temelju njihove sličnosti ili primjerenosti. U nekim su slučajevima ove ishitrene kombinacije izrodile lanac pogrešaka, što je drastično utjecalo na stil cijele priče. Prevladavajući primjer ove strategije i njezini tragični ishodi očigledni su u usvajanju izvještaja u Pseudo-Matthewu o Marijinoj optužbi od strane Josipa i njezinih ljudi. Pisci sure 19 morali su promijeniti vrijeme ovog događaja i smjestiti ga nakon Isusova rođenja, jer im je Josipovo postojanje u izvornom tekstu jako smetalo. Budući da su prethodno izmijenili izvještaj koji se odnosi na Josipa primjenom njegovih glavnih tematskih sastavnica na Ivana, odlučili su Josipa uopće izvaditi iz Marijina života. Nakon pripovijedanja o anđelovom posjetu Mariji, odlučili su uvrstiti temu Marijine optužbe od strane Josipa u svoju suru tek nakon Josipove eliminacije iz priče. Slijedom toga,izostavili su drugo neovisno izvješće o anđeoskom ukazanju i navještenju koje je imalo Josipovo ime, premda su zadržali njegovu središnju temu nespretnim umetanjem u izvještaj o Marijinom posjetu anđela. U svjetlu ove tekstualne preinake postaje lako razumjeti zašto Marija u suri 19 podsjeća anđela da nije bludnica čak i prije nego što itko dovodi u pitanje njezinu čednost. Dakle, Marijinu izričitu izjavu kojom odbijaju optužbe za prostituciju njezine su djevice prijateljice zapravo izgovorile Josipu u izvornom obliku Pseudo-Mateja:Marijinu izričitu izjavu kojom odbija optužbe za prostituciju njezine su djevice prijateljice zapravo izgovorile Josipu u izvornom obliku Pseudo-Matthewa:Marijinu izričitu izjavu kojom odbija optužbe za prostituciju njezine su djevice prijateljice zapravo izgovorile Josipu u izvornom obliku Pseudo-Matthewa: Rekla je: Kako mogu dobiti sina kad me nijedan smrtnik nije dotaknuo, niti sam bila neiskrena ? (Sura 19:20) A djevice koje su bile s Marijom rekoše mu: Josipe, što govoriš? Znamo da je nijedan muškarac nije dotaknuo; možemo posvjedočiti da je još uvijek djevica i netaknuta . Pazili smo na nju; uvijek je nastavila s nama u molitvi; svakodnevno anđeli Božji razgovaraju s njom; svakodnevno prima hranu iz Gospodnje ruke. Ne znamo kako je moguće da u njoj može biti grijeha . (Pseudo-Matej 10. poglavlje) Također je vrijedno pažnje da anđeo koji se ukazuje Mariji za naviještenje čudesnog začeća čini neobičnu rečenicu koja objašnjava njegovu misiju i uzrok njegova posjeta: Rekao je: Ja sam samo glasnik vašeg Gospodara, da vam udijelim besprijekornog sina . (Sura 19:19) Ova takozvana anđeoska izjava implicira da anđeo nije trebao samo dati dobru vijest o Isusovom rođenju, već i uzrokovati Marijinu trudnoću. To najvjerojatnije proizlazi iz pogrešnog tumačenja onoga što Marijine djevičanske prijateljice kažu Josipu o izvoru neočekivane trudnoće u Pseudo-Matthewu: Ne znamo kako je moguće da u njoj može biti grijeha. Ali ako želiš da ti kažemo ono u što sumnjamo, nitko osim anđela Gospodnjeg nije je učinio trudnom . (Pseudo-Matej 10. poglavlje) Budući da su Muhamedovi pisari preskočili dijalog između Marijinih djevičanskih prijatelja i Josipa, u izvještaj o navještenju ugradili su tvrdnju o ulozi anđela u Marijinu začeću. Odbojnost Muhamedovih pisara prema Josipu prisilila ih je i da Mariji pripišu rečenicu koju je Josip izvorno izgovorio u Pseudo-Mateju. Slijedom toga, Josipov prigovor i želja da umru zbog Marijine neočekivane trudnoće prenijeli su je na Mariju. Usporediti: Dok su se te stvari radile, Josip je bio okupiran svojim poslom, kućanstvom, u četvrtima uz obalu mora; jer je bio stolar. A nakon devet mjeseci vratio se svojoj kući i zatekao Mariju u drugom stanju. Stoga je, nalazeći se u najvećoj nevolji, zadrhtao i povikao govoreći: Gospodine Bože, primi moj duh; jer je za mene bolje umrijeti nego živjeti dulje . (Pseudo-Matej poglavlje 10) I muke poroda otjerale su je do debla palme. Rekla je: Oh, kad bih umrla prije toga i postala ništavna, zaboravljena! (Sura 19:23) Nagli i apsurdno skok na Isusovo rođenja odmah nakon anđeoskog pohoda Mariji u 19 -og poglavlja Kur'ana se temelji na gruboj kombinacije niza događaja koji se javljaju u pseudo-Matejeva evanđelja. Prvo čitamo da Josip odlučuje pobjeći kad zatekne Mariju trudnu prije nego što mu se u snu pojavi anđeo Gospodnji i najavi Isusovo čudesno začeće: A djevice koje su bile s Marijom rekoše mu: Josipe, što govoriš? Znamo da je nijedan muškarac nije dotaknuo; možemo posvjedočiti da je još uvijek djevica i netaknuta. Pazili smo na nju; uvijek je nastavila s nama u molitvi; svakodnevno anđeli Božji razgovaraju s njom; svakodnevno prima hranu iz Gospodnje ruke. Ne znamo kako je moguće da u njoj može biti grijeha. Ali ako želite da vam kažemo ono u što sumnjamo, nitko osim anđela Gospodnjeg [2] nije je ostavio trudnom. Tada je Josip rekao: Zašto me zavaravate da vjerujem da ju je anđeo Gospodnji zatrudnio? Ali moguće je da se netko pretvarao da je anđeo Gospodnji i da ju je zaveo. I tako govoreći, plakao je, i rekao: S kojim licem ću gledati hram Gospodnji ili s kojim licem vidjeti svećenike Božje? Što da radim? I rekavši tako, pomislio je da će pobjeći i otpustiti je. (Pseudo-Matej 10. poglavlje) Pisci Kur'ana zanemarili su dijelove koji su govorili o Josipu i neke su motive ovog izvještaja prilagodili Marijinu dijalogu s Gospodinovim anđelom kao rezultat asimilacije drugog navještaja u prvi. Dakle, ideja o bijegu pripisana je Mariji, a ne Josipu, što je zvučalo skladno i s idejom Marijina putovanja nakon anđeoskog ukazanja u Luki. S druge strane, činjenica da je Josip odlučio ne bježati zanemarena je jer se u Pseudo-Matthewu ideja o bijegu s obzirom na Isusovo rođenje ponovila u sljedećem izvještaju. Ovaj su put Josip, Marija i novorođenče Isus pobjegli jer se Josipu u snu ukazao anđeo Gospodnji i zamolio ga da uzme majku i dijete i ode u Egipat: Dan prije nego što je to učinjeno, Josipa je u snu upozorio anđeo Gospodnji , koji mu je rekao: Uzmi Mariju i dijete i idi u Egipat putem pustinje. A Josip je pošao prema anđelovim riječima. (Pseudo-Matej, 17. poglavlje) Nije slučajno što Pseudo-Matej iznosi izvještaj o palmi i rijeci trećeg dana Josipovog, Marijina i Isusovog puta u Egipat: A dogodilo se trećeg dana njihova putovanja , dok su šetali, blaženu Mariju umarala je pretjerana sunčeva vrućina u pustinji; i ugledavši palmu , reče Josipu: Pusti me da se malo odmorim pod sjenom ovog drveta . Josip je zato požurio, odveo je na dlan i sišao s njezine zvijeri. (Pseudo-Matej poglavlje 20) Tematski paralelizam između ovog izvještaja i onog u 10. poglavlju motivirao bi pisce Kur'ana da preskoče mnoga poglavlja Evanđelja Pseudo-Mateja i zaključe da su dva različita anđeoska ukazanja koja je doživio Josip bila jedan te isti incident samo od Marije. Da usporedimo redoslijed događaja u Pseudo-Mateju i suri Mariam iz Kur'ana: U Pseudo-Mateja Prvo anđeosko ukazanje Mariji za navještenje Isusova rođenja Drugo anđeosko ukazanje Josipu za naviještanje Isusova rođenja i obranu Marijine čednosti (Josipu je naloženo da čuva Mariju kad pomisli na bijeg) Treće anđeosko ukazanje Josipu nakon Isusova rođenja (Josipu je naloženo da s Marijom i djetetom Isusom pobjegne u Egipat, a čudo u sakupljanju voća i pronalasku vode događa se tijekom ovog leta nakon Isusova rođenja) U suri Mariam Postoji samo jedno anđeosko ukazanje Mariji za navještenje Isusova rođenja. Marija neobično brani svoju neupitnu čestitost u dijalogu s anđelom Gospodnjim. Marija odmah odlazi nakon anđelovog pohoda. Mariju netko uputi da uzme svježe voće s palme. (Čudo u sakupljanju voća i pronalaženju vode događa se za vrijeme Marijinog leta prije Isusova rođenja) Brzi skok od Isusova navještenja do Njegovog rođenja (Marijinog rođenja) u islamskoj verziji priče očito je utemeljen na apsurdnoj želji Muhammedovih pisara da pokupe jedan račun i eliminiraju sve ostale neovisne račune koji imaju slične motive. Ti su pisari vjerojatno patili od kratkog pamćenja i pretpostavljali su da će biti lakše pamtiti i recitirati kraće pripovijesti. Ta bi ih tendencija natjerala da dovedu do još jedne drastične promjene u tijeku izvorne priče o Isusovom rođenju. Neispravan vremenski slučajnost Isusova začeća i rođenja u 19. -ogPoglavlje bi također zahtijevalo prijenos motiva svojstvenih izvještaju o Isusovom rođenju u Pseudo-Mateju na račun Isusova navještenja. Muhammedovi će književnici naići na još jedno anđeosko ukazanje u Evanđelju Pseudo-Mateja, koje će biti predmet eliminacije kao rezultat paralelizma s primarnim anđeoskim ukazanjem Mariji. Prema Pseudo-Mateju, Isus se rodio u špilji u Betlehemu kad su Josip i Marija tamo otišli povodom popisa stanovništva: Prošlo je malo vremena nakon što je izvršen upis prema ediktu Cezara Augusta, da se upiše sav svijet, svaki čovjek u svom rodnom mjestu . Taj je upis izvršio Cyrinus, guverner Sirije, stoga je bilo potrebno da se Josip upiše s blaženom Marijom u Betlehem, jer su mu pripadali, pripadajući plemenu Judeji i kući i obitelji Davida . Kad su, dakle, Josip i blažena Marija išli putem koji vodi do Betlehema , Marija je rekla Josipu: Vidim dva naroda pred sobom, jedan koji plače, a drugi se raduje. A Josip odgovori: Sjedi mirno na svojoj zvijeri i ne govori suvišne riječi. Tada se pred njima pojavio lijepi dječak, odjeven u bijelu odjeću, koji je rekao Josipu: Zašto si rekao da su riječi koje je Marija govorila o dva naroda suvišne? Jer vidjela je narod Židova kako plače jer su se udaljili od svoga Boga; i narod pogana raduje se jer su sada dodani i približeni Gospodinu, u skladu s onim što je obećao našim očevima Abrahamu, Izaku i Jakovu: blizu je vrijeme kad će u Abrahamovom sjemenu narodi će biti blagoslovljeni. A kad je to rekao, anđeo naredi zvijeri da ustane, jer je vrijeme kad treba roditi bilo blizu; i zapovjedi blaženoj Mariji da siđe sa životinje i uđe u udubljenje ispod špilje, u kojem nikada nije bilo svjetlosti, već uvijek tame, jer je svjetlost dana nije mogla doseći. A kad je blažena Marija ušla u nju, počela je svijetliti s toliko sjaja kao da je šesti sat u danu. (Pseudo-Matej poglavlje 13) Pisci Kur'ana povezali su glavne motive ovog izvještaja o Isusovom rođenju s izvještajem o anđelovom posjetu Mariji. Rezultat ovog pristupa bila je islamska tvrdnja da se anđeosko ukazanje dogodilo nakon što se Marija povukla iz svoje obitelji. Stvarni uzrok ovog odlaska nije bio ništa drugo do popis stanovništva. Sada znamo zašto je u suri 19:16 zapisano da se Marija povukla iz svoje obitelji. Međutim, gore navedeni račun ne kaže da su Marija i Josip otišli na istočno mjesto. Odakle je tada poteklo ovo spominjanje istočnog mjesta? U 19 -ogpoglavlje čitamo da se Marija dva puta povlačila na neko mjesto: prvo na istočno mjesto (MAKANAN SHARKIYYA) prije navještenja, a zatim u udaljeno mjesto (MAKANAN KASIYYA) nakon navještenja. Pseudo-Matthew odobrava ovaj par Marijinih putovanja, jer tamo čitamo da Marija prvo ide u Betlehem samo za Isusovog rođenja, a zatim u Egipat nakon Isusova rođenja. Zanimljivo je da je Marijino drugo putovanje, koje ima oblik bijega, povezano s njezinim prvim putovanjem u Betlehem posjetom određenih muškaraca koji dolaze s Istoka . Ovi posjetitelji dolaze u Betlehem tražiti dijete Isusa jer kažu da su obaviješteni o Isusovom rođenju izlaskom njegove zvijezde na Istoku. Kralj Herod čuje za ovu priču u razvoju i traži način ubojstva djeteta Isusa. Kao rezultat njegovih zlih spletki, anđeo traži od Josipa da uzme Mariju i Isusa i krene u Egipat: A kad je prošla druga godina, Magi je s istoka došla u Jeruzalem, donoseći velike darove. I strogo su ispitivali Židove govoreći: Gdje je kralj koji vam se rodio? jer vidjeli smo njegovu zvijezdu na istoku ,i došli su mu se pokloniti. ... Tada je kralj Herod pozvao k sebi čarobnjake i strogo ih upitao kad im se zvijezda ukazala. Zatim ih je poslao u Betlehem: "Idite i strogo se raspitajte o djetetu; a kad ga nađete, javite mi ponovno da i ja mogu doći i klanjati mu se. I dok su čarobnjaci išli svojim putem, ukazala im se zvijezda koja im je, kao da im je bila vodič, išla prije njih dok nisu došli tamo gdje je dijete. A kad su čarobnjaci ugledali zvijezdu, obradovali su se s velikom radošću; i ušavši u kuću, ugledaše dijete Isusa kako sjedi majci u krilu. Tada su otvorili svoje blago i uručili velike darove blaženoj Mariji i Josipu. I samom djetetu ponudili su svakom od njih po jedan zlatnik. I isto tako jedan je dao zlato, drugi tamjan, a treći smirnu.A kad su se trebali vratiti kralju Herodu, anđeo ih je u snu upozorio da se ne vraćaju Herodu; a u svoju su se zemlju vratili drugom cestom. A kad je Herod vidio da su se magi bavili sportom, srce mu je nabujalo od bijesa i poslao je kroz sve ceste, želeći ih ugrabiti i ubiti . Ali kad ih uopće nije mogao pronaći; poslao je iznova u Betlehem i sve njegove granice i pobio svu mušku djecu koju je našao od dvije godine i manje, prema vremenu koje je utvrdio od magova. Dan prije nego što je to učinjeno, Josipa je u snu upozorio anđeo Gospodnji, koji mu je rekao: Uzmi Mariju i dijete i idi u Egipat putem pustinje . A Josip je pošao prema anđelovim riječima. (Pseudo-Matej poglavlje 16-17) U islamskoj verziji priče Marijino drugo povlačenje odgovara njezinu putovanju u Egipat u Pseudo-Matthewu, dok je Marijino prvo povlačenje otišlo u Betlehem. Pisci Kur'ana izabrali su samo pojam istočnog mjesta iz izvorne priče o Magima koji su dolazili s Istoka u Pseudo-Matthewu (zbog njegove funkcije kao motiva za drugo putovanje) i ugradili ga u priču Isusovo navještenje,34 što je odgovaralo Isusovu rođenju u njihovoj iskrivljenoj kronologiji događaja. Što se tiče rečenice koja se odnosi na Marijino izdvajanje iz obitelji / naroda u 19:17, ovo je najvjerojatnije izraz koji su pisci Kur'ana koristili da ukažu na privatnost Marijine isporuke. U Pseudo-Matthewu anđeo je Mariju uputio u udubljenje špilje u vrijeme njezinog rada. To je slično tome kako se pri radu trudila sakriti od ljudi. Prema Shakirovu prijevodu, Marija se zapravo veli od svoje obitelji: Pa im je uzela veo (da se zakloni); tada smo joj poslali Naš duh i ukazao joj se dobro napravljen čovjek. (Sura 19:17) Ako doslovno shvatimo veo iz gornjeg stiha, postaje očigledna još jedna sličnost između islamske verzije Marijine priče i pripovijesti u Pseudo-Matthewu. Iznenađujuće, Pseudo-Matej opisuje Mariju kao djevicu koju su ždrijebom odabrali za šivanje vela Božjeg hrama: Tada je Josip primio Mariju, s ostalih pet djevica koje su trebale biti s njom u Josipovoj kući. Te su djevice bile Rebecca, Sephora, Susanna, Abigea i Cael; kojima je veliki svećenik darovao svilu, i plavo, i fino platno, i grimiz i purpur i fini lan. Jer oni baciše ždrijeb što bi svaka djevica trebala učiniti, a ljubičasta zavjesa Gospodinova hrama pala je na Marijinu parcelu . (Pseudo-Matej poglavlje 8) Što je još važnije, u Pseudo-Mateju je naglašeno da se anđeo koji je objavio Isusovo rođenje ukazao Mariji dok je radila na velu Hrama: Trećeg dana, dok je prstima radila na ljubičastom, ušao je mladić neizrecive ljepote . A kad ga je Marija vidjela, silno se uplašila i zadrhtala. A on joj reče: Zdravo, Marijo, milosti puna; Gospodin je s tobom: blagoslovljena si među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Pseudo-Matej poglavlje 9) Ovdje smo još jednom svjedoci još jednog slučaja Muhammedovih pisara koji su previše ideja strpali u jedan jedini račun. Da rezimiramo teme koje su pisci Kur'ana usvojili i uvrstili u narativ o Isusovom navještaju u suri 19: Anđeo se ukazao Mariji i objavio dobru vijest o Isusovom rođenju kada je imala dužnost šivanja vela Hrama Gospodnjeg. Anđeo se ukazao Mariji i rekao joj da uđe u špilju radi isporuke kad je Marija krenula na prvo putovanje u Betlehem. Magi je došao s Istoka kako bi pronašao dijete Isus, jer su rekli da su vidjeli njegovu zvijezdu kako se uzdiže na Istoku. Ovo je otkriće rezultiralo Marijinim drugim putovanjem. U islamskoj verziji Marijine priče poklopilo se obećanje i ispunjenje Isusova rođenja. Zbog toga su pisci Kur'ana rekli da se anđeo ukazao Mariji na istočnom mjestu kad se skrivala od ljudi kroz veo, slučajno kombinirajući elemente pripovijesti o Isusovom rođenju s onima o Njegovom navještaju. Kao što smo već spomenuli, pripovijest u suri 19 proturječi Pseudo-Matejevu evanđelju s obzirom na vrijeme Marijine optužbe od strane njezinih ljudi. U Pseudo-Mateju Marija je optužen za nezakonitu afera kad je pronađena trudna nakon anđelove posjeta (poglavlje 12), dok je u 19 -og poglavlja Kur'ana Marije je optužen za isto grijeha čim ona nosi malog Isusa na njezin narodni: Tada ga je dovela do vlastitog naroda, noseći ga . Rekli su: O Marijo! Došli ste s nevjerojatnom stvari. (Sura 19:27) Ideja u 27. retku da je Mariju bilo okrivljeno za nečednost kad je viđena s djetetom Isusom prenosi doslovno značenje Pseudo-Matejevom metaforičnom jeziku koji ukazuje na Marijinu trudnoću: Nakon ovih stvari proizašao je sjajan izvještaj da je Marija bila dijete . (Pseudo-Matej 12. poglavlje) Pisce Kur'ana nije smetalo mijenjanje vremena Marijinog optuživanja od strane njezinog naroda, jer se izvještaj o Marijinom "držanju djeteta" u gornjem stihu može protumačiti u smislu Marijina "rođenja djeteta Isusa" nakon poroda . Kontekst stiha u Pseudo-Matthewu, međutim, jasno pokazuje da se Marijino „držanje djeteta“ odnosilo na njezinu trudnoću i nošenje djeteta u maternici. Gruba povijesna pogreška: Marija kao Aaronova sestra Stihovi Kur'ana koji prikazuju Marijinu optužbu njezinog naroda sadrže frazu koja se ne može naći ni u jednom kanonskom spisu ili nekanonskoj kršćanskoj literaturi: O sestro Aronovo ! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica. (Sura 19:28) Muhamedovi pisari zbunjujuće tvrde da ju je Marijin narod identificirao kao Aaronovu sestru dok joj se obraćao s optužbom za seksualni nemoral. Ova identifikacija jedna je od najistaknutijih i glavnih povijesnih grešaka Kur'ana i poprima oblik vječne kontroverze između muslimanskih učenjaka i kršćanskih polemičara. Izvor kršćanske kritike je činjenica da Biblija govori o dvije značajne žene s imenom Marija,35 jedna je Marija izlaska (i starozavjetnog razdoblja), a druga Marija Novoga zavjeta (Isusova majka). Od ove dvije različite žene koje su živjele najmanje tisuću godina jedna od druge, Marija od Izlaska identificirana je kao Amramova kći, za koju se također kaže da je otac Arona i Mojsija: Sada se Amramova supruga zvala Jochebed, kći Levija, koja se rodila Leviju u Egiptu. A Amramu je rodila Arona, Mojsija i Mirjam, njihovu sestru (Brojevi 26:59) U Novom zavjetu imena Marijinih roditelja nisu navedena, iako se u nekanonskim Evanđeljima djetinjstva Marijini roditelji tradicionalno zovu Joachim i Anna: Nakon tih stvari, nakon što se ispunilo njenih devet mjeseci, Anna je rodila kćer i nazvala je Marijom . I odvojivši je od nje u svojoj trećoj godini, Joakim i Ana, njegova supruga, otišli su zajedno u hram Gospodnji da prinesu žrtve Bogu i smjestili dojenče, Mariju po imenu, u zajednicu djevica, u kojoj su djevice ostale danju i noću slaveći Boga. (Pseudo-Matej poglavlje 4) I gle, došla su dva anđela, govoreći joj: Evo, dolazi tvoj muž Joakim sa svojim stadima. Jer anđeo Gospodnji siđe k njemu govoreći: Joakime, Joakime, Gospod Bog je čuo tvoju molitvu. jer, evo, tvoja će žena Anna zatrudnjeti. (Evanđelje po Jakovu, 4. poglavlje) Blažena i slavna vječna djevica Marija nastala iz kraljevskog staleža i obitelji Davida, rođene u gradu Nazaretu, odgojena je u Jeruzalemu u hramu Gospodnjem. Njezin se otac zvao Joachim, a majka Anna . (Evanđelje Rođenja Marijina poglavlje I)36 Da bi stvari bile zagonetnije, dva poglavlja koja pripadaju medinskom razdoblju Kur'ana identificiraju Mariju kao Imranovu kćer ( Amram na hebrejskom): I Marija, kći Imranova , čije je tijelo bilo čedno, zbog toga smo udahnuli nešto od našeg Duha. I ona je vjerovala u riječi svoga Gospodara i Njegove spise i bila je poslušna. (Sura 66:12) (Sjetite se) kad je supruga Imrana rekla: Gospodaru moj! Zavjetovao sam Ti se što mi je na trbuhu kao posvećeno (prinos). Prihvati to od mene. Lo! Ti, samo Ti, Ti si Slušalac, Znalac! A kad je bila isporučena rekla je: Gospodaru! Lo! Isporučena sam od ženke - Allah je najbolje znao šta je rođena - mužjak nije kao ženka; i eto! Nazvao sam je Mary , i eto! Žudim za zaštitom Tvojom za nju i za njezino potomstvo od izopćenika Sotone. (Sura 3: 35-36) Pretpostavka u Kur'anu da je Isusova majka Marija bila Imranova kći i Aronova sestra pojačava argument da su Muhamedovi pisari pogrešno smatrali Isusovu majku Mariju Marijom koja živi u Mojsijevom razdoblju.37 Nije iznenađenje da muslimanski učenjaci izmišljaju alternativna tumačenja za 19:28 kako bi branili svoje spise i pobijali optužbe za povijesne pogreške. Prema jednoj teoriji, Mariju metaforično nazivaju Aronovom sestrom jer je Aaronova potomka. Dakle, Marijina odredba kao Aaronova sestra navodno odražava njezinu plemensku pripadnost Aronu, što je također važno za Marijinu posvećenost službi Hrama u suri 3: A njen Gospodar prihvatio ju je s punim prihvaćanjem i jamčio joj dobar rast; i učinio Zahariju svojim skrbnikom. Kad god je Zachariah ušao u svetište u kojem je bila, otkrio je da ima hrane. (Sura 3:37) Ova je teorija prilično slaba zbog dvije činjenice. Prvo, nigdje u Kur'anu Aaron nije povezan sa službom Hrama. Točnije, samo se u suri 19 Marija naziva Aronovom sestrom, a ovaj izvještaj ne spominje Marijinu predanost službi Hrama niti njezin kontakt sa Zaharijom. U 3. poglavlju Kur'ana, koje se odnosi na Marijine dane službe u svetištu Hrama, ni Marija se ne naziva Aronovom sestrom. Drugo, riječ koja se metaforički koristi za nečiju plemensku pripadnost nekome jest „sin“ i „kći“, a ne „brat“ ili „sestra“. Da su Muhamedovi pisari doista mislili značiti Marijinu pripadnost Aronovom potomstvu u 19. poglavlju, učinili bi da je Marijini ljudi zovu "Aronovom kćeri". Druga manje popularna teorija uči da su se njeni ljudi obraćali Mariji kao Aaronovoj sestri jer su Marijini optužitelji željeli uspostaviti vezu između njezine pobožnosti i proroka Arona. Problem ove teorije je taj što ignorira pitanje zašto u cijelom Kur'anu nema ničega što bi podržalo utvrđeni paralelizam između Arona i nečije (posebno ženske) pobožnosti.38 Zanimljivo je da sura 66:12, koja se izričito poziva na Marijinu čestitost i pobožnost, ne predstavlja Mariju kao Aronovu sestru ili kćer, već se odnosi na Marijin biološki otac: I Marija, kći Imranova, čije je tijelo bilo čedno , zbog toga smo udahnuli nešto od našeg Duha. Također je vrijedno pažnje da je Imranovo poistovjećivanje s Marijinim ocem u medinskom razdoblju Kur'ana ovisi o Marijinom identificiranju kao Aaronova sestra u suri 19. Nadalje, oblik rečenice iz 19:28 pokazuje da je Aaron ključna figura kroz na koga se podrazumijeva identitet Marijinih bioloških roditelja. Ljudi koji Mariju optužuju za nemoral prvo se obraćaju kao Aaronovoj sestri, a zatim se pozivaju na njezine biološke roditelje. Jedini logični razlog za pojavu riječi "otac" i "majka" u istom kontekstu kao i riječ "sestra" u donjem stihu je Marijina navodna biološka povezanost s Aaronom: O sestro Aronovo! Tvoj otac nije bio zao čovjek, niti je tvoja majka prostitutka. (Sura 19:28) Može se zapitati zašto su pisci Kur'ana Mariju nazivali samo Aaronovom sestrom, a nisu je zvali i Mojsijevom sestrom. Odgovor na ovo pitanje ugrađen je u sljedeći stih citiran iz Knjige Izlaska: Proročica Miriam , sestra Aronova , uzela je bubanj u ruku i sve su žene izašle za njom s bubnjevima i s plesovima. (Izlazak 15:20) Očito je istinska Marija (Miriam na hebrejskom) iz Starog zavjeta određena kao Aronova sestra, jer nije bilo presudno spominjati obojicu Miriamine braće dok se govorilo o članovima njezine obitelji. Štoviše, Aaron je bio stariji od Miriamina dva brata.39 Muhamedovi pisari čuli su ovu frazu (Aronova sestra) i pokušali je prilagoditi svojoj izmišljotini o Isusovoj majci Mariji. Dok su iznosili izvještaj o Marijinoj optužbi od strane njezinih ljudi, zamijenili su Mirjam iz Starog zavjeta kao djevicu Isusovu majku kroz svoju naviku kombiniranja pripovijesti koje su imale snažan paralelizam, kao i pretvaranje dviju sličnih figura u jednu osobu eliminacijom . Tematski paralelizam koji je iznjedrio pogrešno učenje da je Isusova majka Marija bila ista osoba kao i Mirjam, sestra Aronova, nije bio sveden na istovjetnost imena dviju ženskih figura. Muhamedovi su prepisivači čuli da se Mirjam smatra proročicom (Izlazak 15:20). Iako su odbacili pojam ženskih proroka, naivno su zaključili da je Mirjama koju su smatrali proročicom vjerojatnije bila Isusova majka zbog priča vezanih uz nju u Evanđeljima od djetinjstva, nego Mirjam iz Starog zavjeta. Drugo, Muhammedovi su pisari stvorili vezu između stiha Izlaska gdje je Miriam, sestra Aronova, plesala u slavu Boga i pripovijesti o nekanonskom Jakovljevom evanđelju, gdje je rekla Marija, Isusova majka plesati i slaviti Boga. Usporediti: Proročica Miriam , sestra Aronova, uzela je bubanj u ruku i sve su žene izašle za njom s bubnjevima i s plesovima . Miriam im je zapjevala u odgovoru: „ Pjevajte Gospodinu , jer je slavno trijumfirao; konja i njegova jahača bacio je u more. " (Izlazak 15: 20-21) A svećenik je rekao: Marijo , zašto si to učinila? i zašto si ponizio dušu i zaboravio Gospodina, Boga svojega? Ti koji si odgojen u svetinji nad svetinjama i koji si dobio hranu iz anđeoske ruke, čuo himne i zaplesao pred Njim , zašto si to učinio? (Evanđelje po Jakovu 15. poglavlje) Kovani paralelizam između ovih neovisnih izvještaja zapanjujuće su ojačali pisci Kur'ana, koji su tvrdili da su joj se Marijini ljudi obraćali kao Aronovoj sestri kad su je optuživali za blud. To ilustrira kako su kombinirali ta dva izvora na temelju pozivanja na Miriamin ples i zašto su svoj povijesni kiks oko Marijina identiteta uveli upravo u izvještaju o Marijinoj optužbi njezinih ljudi. Posljednja tematska asocijacija koju su pisci Kur'ana povukli između stihova Izlaska i Jakovljevog evanđelja odnosila se na pojam Miriaminog povratka u Izrael nakon čudesnog i značajnog događaja: Miriam, Aronova sestra, plesala je nakon čudesnog Izlazak na putu prema Izraelu, dok je u 19 -og poglavlja Kur'ana Marije, Isusove majke, vratio u svoj folk nakon čudesnog i značajan događaj Isusova rođenja. Sve te površne sličnosti između starozavjetnog stiha o Miriam i nekanonskih Evanđelja od djetinjstva tragično su uvjerile Muhamedove knjigopisce da je Miriam iz Izlaska Isusova majka! Pretpostavljeni govor dojenčeta U završnom dijelu islamske verzije Isusova rođenja i djetinjstva čitamo da je dijete Isus učinilo čudo govoreći u svojoj kolijevci kad je Marijin narod ispitivao njezinu čednost: O sestro Aronovo! Otac ti nije bio zao čovjek niti je tvoja majka bila bludnica. Zatim je pokazala na njega. Rekli su: Kako možemo razgovarati s onim koji je u kolijevci, mladim dječakom? Govorio je : Evo! Ja sam Allahov rob. Dao mi je Sveto pismo i imenovao me prorokom. (Sura 19: 28-30) Učenje koje je Isus čudesno progovorio u svojoj kolijevci nije svojstveno ovom poglavlju Kur'ana. Nekanonsko arapsko evanđelje djetinjstva bilježi isto čudo koje je Isus navodno počinio u ranim danima svoga djetinjstva: Ono što slijedi nalazimo u knjizi Josipa velikog svećenika, koji je živio u Kristovo vrijeme. Neki kažu da je on Kajfa. Rekao je da je Isus govorio i, uistinu, dok je ležao u svojoj kolijevci rekao je Mariji, svojoj majci: Ja sam Isus, Sin Božji, Logos, kojeg si ti rodio, kao što ti je najavio Anđeo Gabriel; i moj me otac poslao za spas svijeta. (Arapsko evanđelje za djetinjstvo, poglavlje 1)40 Očito su Muhamedovi pisari plagirali iz ovog apokrifnog izvora nakon što su izvrnuli sadržaj Isusova govora kako bi mogli prilagoditi ovaj iskaz islamskim načelima koji su Isusa označavali kao Božjeg poslanika, a ne kao Božjeg Sina. Prije ispitivanja namjerno narušavanje Isusova govora u kolijevci, potrebno je imati na umu da je inkorporacija ovo čudo u 19 -og poglavlja Kur'ana dijelom temelji se na Muhammeda pisari pretpostavci da je Marija bila Zaharija je kolega čak do točka Zaharijine nijemosti pred Ivanovo rođenje. Ti su prepisivači jednostavno zaključili da će Marijin navodni post šutnje tvoriti paralelizam između Zaharije i Marije s obzirom na pojam šutnje i učiniti čudesni govor djeteta Isusa u kolijevci presudnim i smislenim. Dok su petljali u izvorni oblik dječjeg Isusova govora u arapskom evanđelju djetinjstva, pisci Kur'ana pomno su zamijenili osnovne kršćanske pojmove i postavke čisto islamskim. Usporediti: Arapsko evanđelje djetinjstva Sin Božji Logos poslan za spas svijeta Sura 19 Božji rob Vlasnik spisa Poslat kao islamski glasnik Zanimljiv i problematičan dio ovog postupka modifikacije bio je taj što pisci Kur'ana nisu razumjeli Isusovu identifikaciju kao Logos (Riječ Božju). Budući da nisu znali da se u kršćanskoj teologiji riječ Logos odnosi na Božju nestvorenu Mudrost i Riječ, ovom su pojmu mogli pridodati značenje spisa zbog ideje da je spis dio Božje riječi. Kao posljedica zbrke Logosa sa spisima, Muhammedovi su pisari morali poučavati da je Isus dobio knjigu / spis iz Kur'ana kad je bio malo dijete u kolijevci. Ovo učenje razlikuje Isusa od Mojsija i Muhammeda, za koje se vjeruje da su u islamu glasnici koji su dobili Božji spis u kasnom razdoblju svog života. Pored toga, Kur'an tvrdi da je konačno objavljivanje Muhammedu došlo u dijelovima: I (to je) Kur'an koji smo podijelili da biste ga u određenim razmacima čitali čovječanstvu, a mi smo ga otkrivali (uzastopnim) otkrivanjem. (Sura 17: 106) A oni koji ne vjeruju kažu: Zašto mu se Kur'an ne objavljuje odjednom ? (Otkriva se) tako da time možemo ojačati tvoje srce; i to smo posložili u pravom redoslijedu . (Sura 25:32) Ovi stihovi zanemaruju islamsku pretpostavku da je Isusu odmah bila dana knjiga kad je bio dijete. Osim toga, razlozi navedeni u gornjim ajetima za presudnu podjelu Kur'ana na dijelove gube svoju valjanost kada se primijene na knjigu koja je navodno objavljena Isusu.41 U svakom slučaju, tvrdnja u suri 19 da je Isus imao cjelovit spis dok je još bio dijete bliža je kršćanskom načelu da je Isus Božja riječ i da se izraz "Evanđelje" ne odnosi na Kur'an spis navodno objavljen Isusu. Način na koji su pisci Kur'ana stavili sljedeće riječi u usta djeteta Isusa pokazuje njihovu spremnost da Isusa nasilno dodaju u lanac bivših islamskih glasnika: I blagoslovio me ma gdje god bio, i zapovjedio mi molitvu i milostinju sve dok sam živ. (Sura 19:31) Preostale dvije rečenice Isusova navodnog govora u kolijevci po obliku su identične onome što je o Ivanu rečeno u njegovom djetetu: I (učinio me) poslušnom prema onoj koja mi je rodila, a nije me učinio arogantnom, nekorisnom. Mir na meni onog dana kad sam se rodio, i dana kada umrem i dana kad ću biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 32-33) (Isus) I poslušan prema roditeljima. I nije bio arogantan, buntovan. Mir na njemu onog dana kad se rodio, i dana kada umre i dana kad će biti živ uskrsnuo! (Sura 19: 14-15) (Ivan) Taj se paralelizam temelji na činjenici da su Muhammedovi književnici bili zbunjeni kako kod Pseudo-Mateja nisu pronašli nikakav račun koji je predstavio i naglasio Isusove osobine novorođenčadi. Jedino što su mogli pronaći bilo je dugo poglavlje osmišljeno za hvaljenje dojenčeta Marije: I Mariju su divili svi izraelski ljudi; a kad su joj bile tri godine, koračala je tako zrelim korakom, govorila je tako savršeno i provodila svoje vrijeme tako usrdno u hvaljenju Boga, da su se svi začudili nad njom i pitali se; i nije se računalo s mladim dojenčetom, već kao s odraslom osobom od trideset godina. Bila je toliko stalna u molitvi, a izgled joj je bio tako lijep i sjajan, da joj je jedva netko mogao pogledati u lice. I neprestano se zaokupljala vunenim radom, tako da je u nježnim godinama mogla raditi sve ono što starice nisu mogle. I ovo je bila naredba koju je sebi odredila: Od jutra do trećeg sata zadržala se u molitvi; od treće do devete bila je zaokupljena svojim tkanjem; a od devetog se opet primijenila na molitvu. Nije se povukla iz molitve sve dok joj se nije ukazao anđeo Gospodnji iz čije je ruke nekad dobivala hranu; i tako je postajala sve savršenija u Božjem djelu. Tada, kad su se starije djevice odmarale od hvale božje, ona uopće nije mirovala; tako da u Božjim hvaljenjima i bdijenjima nije pronađen nijedan prije nje,nitko više nije učio u mudrosti Božjeg zakona, bio je niži u poniznosti, elegantniji u pjevanju, savršeniji u svakoj kreposti. Doista je bila postojana, nepokretna, nepromjenjiva i svakodnevno je napredovala do savršenstva. Nitko je nije vidio ljutitu, niti čuo kako govori zlo. Sav njezin govor bio je toliko pun milosti da je njezin Bog prepoznat na njenom jeziku. Uvijek se bavila molitvom i istraživanjem zakona i bila je zabrinuta da ne bi koja njena riječ griješila u odnosu na svoje drugove. Tada se bojala da u svom smijehu ili zvuku svog lijepog glasa ne počini bilo kakvu krivnju ili da, ushićena, ne pokaže neko nepravdu ili oholost prema sebi jednakima. Blagoslivljala je Boga bez prekida; i da možda ne bi čak i u pozdravu prestala slaviti Boga; ako ju je netko pozdravio,znala je u znak pozdrava odgovarati: Hvala Bogu. I od nje je prvo počeo običaj da muškarci govore: "Hvala Bogu, kad su se pozdravljali." Osvježavala se samo hranom koju je svakodnevno dobivala iz ruke anđela; ali hranu koju je dobivala od svećenika dijelila je siromašnima. Anđeli Božji često su bili viđeni kako razgovaraju s njom i oni su je najmarljivije poslušali. Ako je netko tko se osjećao loše dodirne, isti sat kad je otišao kući izliječen. (Pseudo-Matej poglavlje 6)Anđeli Božji često su bili viđeni kako razgovaraju s njom i oni su je najmarljivije poslušali. Ako je netko tko se osjećao loše dodirne, isti sat kad je otišao kući izliječen. (Pseudo-Matej poglavlje 6)Božji su anđeli često viđeni kako razgovaraju s njom i oni su je najmarljivije poslušali. Ako je netko tko se osjećao loše dodirne, isti sat kad je otišao kući izliječen. (Pseudo-Matej poglavlje 6) Međutim, književnici su smatrali da se u ovoj pripovijesti zapravo radi o Isusu, a ne o Mariji. Ne iznenađuje što ih je navelo na ovaj zaključak opet tematski paralelizam između pripovijesti o Marijinom djetinjstvu u Pseudo-Mateju i pripovijesti o Isusovom djetinjstvu u arapskom evanđelju o djetinjstvu. Kako je arapski Evanđelje prikazan Isusa kao dijete govorio u kolijevci, Muhammed pisari odlučio prenijeti neke glavne točke na račun prikazom novorođenčadi Mariju u Pseudo-Mateju na dijete Isusovu govoru u 19 -og poglavlja. Usporedbe radi, u Pseudo-Matthewu Marija je prikazana kao blaženo i pobožno dijete koje neprestano moli i pomaže siromašnima. To je rezultiralo formiranjem sljedeće rečenice u Kur'anu: I učinio me blagoslovljenim ma gdje god bio, i odredio mi molitvu i milostinju sve dok ostajem živ. (Sura 19:31) Sažetak Marijinih kreposti u 6 -og poglavlja Pseudo-Mateja umetnuta bebe Isusova govora u kolijevci: I (učinio me) poslušnom prema onoj koja mi je rodila, a nije me učinio arogantnom, nekorisnom. (Sura 19:32) Ideja da je Marija uvijek pozdravljala ljude dodana je i u Isusov govor nakon njegove transformacije u islamsku formulu mira (pozdrav): Mir na meni onog dana kad sam se rodio, i dana kada umrem i dana kad ću biti živ (Sura 19:33) Činjenica da je Pseudo-Matej sadržavao poglavlje o dojenčadi Mariji prisilila je Muhammedove književnike da uspostave vezu između ovog poglavlja i Ivanova djetinjstva kao rezultat njihove sustavne zamjene Marije u Pseudo-Mateju s Ivanom u Suri 19. Na kraju su opisali dojenče Ivana kao dijete puno mudrosti. Njihova tvrdnja da je Isus dobio spis primijenjena je i na Ivana u nešto drugačijem obliku kao posljedica paralelizma između Ivana (Marija u izvornom izvještaju) i Isusa: I rečeno je njegovom sinu): O Ivane! Držite se Svetog pisma . A mi smo mu davali mudrost kao dijete . (Sura 19:12) Nadalje, način na koji ovo poglavlje povezuje i novorođenče Isusa i Ivana s pojmovima mudrosti i poslušnosti roditeljima kompatibilan je s onim što Luka kaže o djetetu Isusu: I svi koji su čuli Isusa, zaprepastili su se njegovim razumijevanjem i njegovim odgovorima. (Luka 2:47) Zatim je sišao s njima i došao u Nazaret i bio im poslušan . Ali njegova je majka sve te stvari zadržala u svom srcu. (Luka 2:51) Isusovo pozivanje na dan njegova rođenja, smrti i uskrsnuća u stihu 33. 19. og poglavlje ne znači nužno da je Muhammed je poznavanje muke i uskrsnuća pričama o kanonskim evanđeljima. Najzanimljivija značajka Isusova općeg govora u suri 19 jest da sažima Isusovu misiju kao islamskog glasnika, ali ne podržava islamsko poricanje Isusova raspeća i smrti. Očito je da Muhamedovi književnici nisu bili upoznati s Kristovim raspećem sve do kasnog razdoblja Medine, kada su usvojili protužidovske osjećaje koji su ih doveli do prihvaćanja nekih gnostičkih učenja. Sljedeći ajeti označavaju kraj islamskog izvještaja o Isusovom rođenju i djetinjstvu u suri 19: Takav je bio Isus, Marijin sin: (ovo je) izjava istine u koju sumnjaju . Allahovo veličanstvo ne priliči da sebi uzme sina. Neka mu je slava! Kad nešto odluči, kaže joj samo: Budi! I to je. (Sura 19: 34-35) Nakon 33. stiha Muhammedovi su pisari prestali biti zaokupljeni stilom ove pripovijesti i sukladno tome prestali koristiti riječi koje su završavale s „IYYA“ da bi implicirali da stihovi koji slijede iz 33. stiha nisu bili uključeni u navodno točne povijesne pripovijesti o rođenju Ivana i Isusa i djetinjstvo. Do kraja pripovijetke zakrpili su svoju osobnu kritiku neshvaćenog oblika osnovnog kršćanskog načela koji se tiče Isusova identiteta (kršćani nazivaju Isusa Božjim Sinom, ali nikada ne misle da je Bog uzeo Isusa k sebi kao dijete). Uvođenje ove neispravan i zabludu komentar u 19 -og poglavlja odmah nakon računa o Isusu izlaže pravi cilj u pripovijedajući Ivan i Isusove Muhammed pisari priče o djetinjstvu i baca sumnju na točnost i istinitost snimljenih stvari. Drugim riječima, optužbe upućene kršćanima u stihovima 34-35 dokazuju da su pisci Kur'ana manipulirali i iskrivili kanonske i nekanonske kršćanske spise u skladu sa svojim konačnim komentarom i navodnom istinom o Isusu. Skok prema kritici takozvanih kršćanskih doktrina također otkriva nedostatak koherentnosti u suri 19 između govora dojenčeta i primarnog razloga koji motivira taj govor. Iako pisci ovog poglavlja impliciraju da je Isus govorio u svojoj kolijevci kad je njegova majka Marija bila optužena za nezakonitu vezu, čini se da sadržaj Isusova govora nije svjestan te implikacije. Dojenče Isus ništa ne govori o čestitosti svoje majke i ne objašnjava zašto i kako je rođen od djevice. Osim toga, iz Kur'ana ne možemo naučiti kako je Marijin narod reagirao na tobožnje čudo djeteta koje je govorilo u Njegovoj kolijevci. Završna točka koju bismo željeli naglasiti na temelju Isusove pripovijesti o rođenju i djetinjstvu u suri 19 povezana je sa sljedećom izjavom: Neka mu je slava! Kad nešto odluči, kaže joj samo: Budi! i jest . (Sura 19:35) Pisci Kur'ana vezuju Isusovo čudesno rođenje za Božju svemoć i stvaralačku riječ jer su odlučili izbjeći pitanje zašto je Isusovo čudesno rođenje bilo neophodno. Muslimanski učenjaci koriste se istom navedenom izjavom kako bi objasnili zašto se Isus u Kur'anu naziva riječju od Boga i Božjom riječi (Sura 3:45 i 4: 171). Tvrde da je Isus riječ od Boga jer je stvoren po Božjoj zapovijedi.42 Iako izvještaj u suri 19 podržava tvrdnju da je Isus stvoren Allahovom riječju, u ovom izvještaju ne postoji ništa što povezuje Isusovo rođenje i stvaralačku Božju riječ. U Pseudo-Mateju anđeo koji se ukazuje Mariji ne definira Isusa kao Božju riječ. Još zanimljivije, Pseudo-Matej ne prikazuje Mariju kao Božju Riječ, premda u pripovijesti o Marijinu navještanju anđeo kaže Marijinoj majci Ani da je Marija stvorena po Božjoj zapovijedi: I dok je ona tako govorila, iznenada joj se anđeo Gospodnji pojavio pred njom govoreći: Ne boj se, Ana, jer za tebe ima sjeme u Božjoj odredbi ; i sve će se generacije do kraja čuditi onome što će se od tebe roditi. A kad je tako progovorio, nestao joj je iz vida. (Pseudo-Matej poglavlje 2) Isus se u Kur'anu ne naziva Božjom riječju sve dok nije napravljeno 3. poglavlje, koje je gotovo riječ od riječi kopija nekanonskog Jakovljevog evanđelja: (I zapamtite) kad su anđeli rekli: O Marijo! Lo! Allah vam obraduje vijest o njemu , koje se zove Mesija, Isus, sin Merjemin, najpoznatiji na svijetu i onome svijetu i jedan od onih koji su se približili (Allahu). (Sura 3:45) I gle, anđeo Gospodnji stajao je pred njom govoreći: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost pred Gospodinom svega i začećeš njegovu riječ . (Evanđelje po Jakovu poglavlje XI: 2)43 Ako su pisci Kurana zapravo protumačio naslov „riječ Božju” na isti način kao i znanstvenika muslimana danas, oni bi nazvao Isusa „riječ od Boga” u 19 -og poglavlja. Činjenica da se Isus naziva Božijom riječju samo u dvije sure iz razdoblja Medine dokazuje dvije stvari: Prvo, trenutna islamska tvrdnja o Isusovoj identifikaciji kao Božjoj riječi puka je izmišljotina. Drugo, Muhamed pisari kopirati uglavnom iz Evanđelja po Pseudo-Mateja u stvaranju 19 -og poglavlja, dok su pribjegli evanđelje Jakova u stvaranju 3 u III poglavlju. ZAKLJUČAK Pisci islamskih spisa zapravo nisu bili glupi ili neuki ljudi koji su pokušali stvoriti fikciju kako bi osporili osnovne kršćanske postavke. Smatrali su se dovoljno lukavima za kopiranje iz kršćanskih spisa kako bi promovirali svoja protuučenja u skladu s Muhammedovom novom naukom i ideologijom. Plagijarizam iz kršćanskih spisa bio je nužnost kao i sustavno iskrivljavanje tih izvora. Izmišljajući prvu povijesnu pripovijest o prevladavajućim ličnostima kršćanstva u Kur'anu, Muhamedovi su pisari neizbježno naišli na niz prepreka zbog kulturnih i povijesnih posebnosti svog doba i prostora fikcije. Prvi,postali su nesposobni razlikovati kanonske spise od apokrifnih, jer su pojam popularnosti koristili kao glavni kriterij valjanosti teksta. Evanđelja rođenja i djetinjstva na kraju su se smatrala primarnim izvorima za usvajanje temeljnih kršćanskih učenja nakon njihove prilagodbe islamu, jer su ti spisi sadržavali vrlo poznate priče koje su kružile kršćanskim stanovništvom toga doba. Drugo, pisci Kur'ana bili su zbunjeni kad su od nekih kršćana čuli nekoliko dodatnih priča koje su imale i sličnosti i kontradikcije sa stvarima zabilježenima u evanđeljima rođenja i djetinjstva. Pisci su mogli samo pretpostaviti da ta odstupanja odražavaju tekstualnu korupciju njihovog primarnog izvora. Kako bi riješili taj navodni problem, usredotočili su se na tematski paralelizam između tih različitih računa i nastojali ih kombinirati eliminiranjem nekih brojki. To je, međutim, uzrokovalo više problema jer se metoda usklađivanja pretvorila u sustavno objedinjavanje nekih izvorno neovisnih izvještaja i time vrlo opasnu igru ​​u rukama pisaca Kur'ana. Rezultat ove krajnje i nepotrebne tendencije da se uskladi gotovo svaki narativ,čak i oni koji su imali površinsku sličnost, bila je zbrka likova i učenja, što je učinilo da Kur'an nije samo knjiga koja proturječi Novom zavjetu, već i knjiga puna povijesnih grešaka. Slijedom toga, osebujni oblik apokrifnih evanđelja djetinjstva nametnuo je prokletstvo piscima Kur'ana vodeći ih do njihovih ishitrenih i neispravnih zaključaka i prisiljavajući ih da ilustriraju da Kur'an nije božanskog porijekla, već da je spis temeljen na nesposobnom iskrivljavanju nekoliko apokrifnih kršćanskih spisa. DODATAK I Tko će naslijediti mene i naslijediti (također) kuću Jakovljevu . I učini ga, Gospodaru moj, prihvatljivim (Tebi). (Sura 19: 6) Tako će te tvoj Gospodar preferirati i naučit će te tumačenju događaja i usavršit će svoju milost na tebi i na obitelji Jakovljevoj kao što ju je usavršio nad tvojim precima, Abrahamu i Izaku. Lo! tvoj je Gospodar Znalac, Mudri. (Sura 12: 6) Ova dva stiha imaju razlike, ali i sličnosti. Različiti su jer su to dvije neovisne rečenice koje izgovaraju različiti ljudi (Zachariah u prvoj, a Jacob u drugoj) i u različitim prigodama (Zachariahina molitva nasuprot Jakovljevom savjetu sinu Josipu). Ova su dva stiha slična po tome što u oba slučaja imamo oca koji govori o svom sinu u vezi s pojmom obećanja i božanskih blagoslova. Osim toga, oba oca koriste istu formulu kako bi željeli ispunjenje obećanja i blagoslova ne samo na individualnoj, već i na plemenskoj razini. Zbog toga se očekuje da će Zaharijin sin naslijediti oca I Jakovljeve kuće, dok se za Boga kaže da usavršava Svoju milost ne samo na Jakovljevu sinu Josipu, već TAKOĐE i na Jakovljevoj kući.Taj paralelizam daje čitatelju dojam da su pisci Kur'ana nekako smatrali Zahariju izravno povezanom s Jakovom, a ne s Aronom. DODATAK II Uz posve slučajnu pojavu imena „Juda“ i „Ruben“, Joachimovo izvješće u pseudo-Mateju ima nekoliko tematskih analogija s Josipovom pričom u Starom zavjetu. U obje pripovijesti muški lik (Joachim u Pseudo-Matthewu i Joseph u Postanku) je pastir koji čuva stada i koji se odvaja od svoje obitelji. Kaže se da Joachim odlazi i ostavlja suprugu Anu iza sebe jer ga svećenik po imenu Ruben ne želi u Hramu Gospodnjem: I dogodilo se da je u vrijeme blagdana, među onima koji su prinosili tamjan Gospodinu, Joachim stajao spremajući svoje darove u očima Gospodnjim. I svećenik, po imenu Ruben, koji mu je prišao, rekao je: Nije ti dopušteno stajati među onima koji prinose žrtvu Bogu, jer te Bog nije blagoslovio da bi ti dao sjeme u Izraelu. Zbog toga što je posramljen pred očima naroda, povukao se iz hrama Gospodnjeg plačući i nije se vratio svojoj kući, već je otišao u svoja stada, povevši sa sobom svoje pastire u planine u daleku zemlju, pa da pet mjeseci njegova supruga Anna nije mogla čuti vijesti o njemu. I molila se sa suzama govoreći: Gospode, najmoćniji izraelski Bože, zašto si mi, vidjevši da mi već nisi dao djece, uzeo i moga muža? Evo, evo pet mjeseci koliko nisam vidjela svog muža; i ne znam kamo se zadržava; niti da sam ga mogao pokopati, da sam znao da je mrtav. (Pseudo-Matej poglavlje 2) Prema priči iz Postanka, Josip je čuvao stada sa svojom braćom koja su ga mrzila iz ljubomore. Jednog dana Josipova braća napravila su zlu zavjeru da ga ubiju, ali “Ruben” ga je spasio od smrti predloživši svojoj braći da ga bace u cisternu. “Juda”, još jedan Josipov brat, predložio je da ga proda Ismaelitima. Napokon, Josip je prodan u daleku zemlju i odvojen od obitelji: Ovo je izvještaj o Jakovu. Josip , njegov sedamnaestogodišnji sin, s braćom se brinuo za stada . (Postanak 37: 2) Josipova braća vidjela su ga izdaleka i prije nego što je stigao do njih, zacrtali su da ga ubiju. Rekli su jedni drugima: „Evo ovog gospodara snova! Hajde, ubijmo ga, bacimo u jednu cisternu i onda kažimo da ga je pojela divlja životinja. Tada ćemo vidjeti kako će ispasti njegovi snovi! ” Kad je Ruben to čuo, spasio je Josipa iz njihovih ruku rekavši: "Nemojmo mu oduzeti život!" Reuben je nastavio: „Ne prolivaj krv! Baci ga u ovu cisternu koja je ovdje u pustinji, ali ne stavljaj ruku na njega. " (Postanak 37: 18:22) Kad su sjeli jesti hranu, podigli su pogled i ugledali karavan Ismaelita koji su dolazili iz Gileada. Njihove deve nosile su začine, melem i smirnu dolje u Egipat. Tada je Juda rekao svojoj braći: „Kakva korist ako ubijemo brata i pokrijemo mu krv? Dođite, prodamo ga Ismaelitima, ali ne stavljajmo ruku na njega, jer on je ipak naš brat, naše vlastito tijelo. " Njegova su se braća složila. (Postanak 37: 25-27) Tada je Jakov poderao odjeću, obukao kostrijet i tugovao za svojim sinom mnogo dana . Svi njegovi sinovi i kćeri stali su uz njega da ga tješe, ali on je odbio da ga tješi. "Ne", rekao je, "otići ću u grob oplakujući svog sina." Tako je Josipov otac plakao za njim. (Postanak 37: 34-35) Nadalje, u Pseudo-Matthewu Joachim se kaže da je izvanredna osoba koja prima poseban blagoslov od Boga u Izraelu, što ga čini sličnijim Josipu u Postanku: Tih je dana u Jeruzalemu bio čovjek, po imenu Joakim , iz plemena Judina. Bio je pastir vlastitih ovaca, bojeći se Gospodina u cjelovitosti i jedinstvu srca. Nije imao druge brige osim brige o svojim stadima, od čijih je proizvoda opskrbljivao hranom sve one koji su se bojali Boga, nudeći dvostruke darove u strahu Božjem svima koji su radili u nauci i koji su Mu služili. Stoga je svoju janjad, ovce i vunu i sve što je posjedovao, podijelio u tri dijela: jedan je dao siročadi, udovicama, strancima i siromašnima; drugi onima koji su štovali Boga; a treće je zadržao za sebe i cijelu svoju kuću. I dok je to činio, Gospodin mu je umnožio svoja stada, tako da u izraelskom narodu nije bilo čovjeka poput njega. (Pseudo-Matej poglavlje 1) Nesumnjivo, Muhammedovi književnici, koji su napravili planinu od brda krtice s obzirom na pojam sličnosti, ne bi previdjeli ovaj niz paralelizama između priče o Joachimu i priče o Josipu. DODATAK III Islamsko učenje da se navodno konačno božansko otkrivenje davalo u dijelovima stvorilo je mnogo problema Muhamedu, kojeg su mekanski pogani izazvali da odjednom dobije cijeli Kur'an. Muhammed naizgled nije mogao naći bolje opravdanje za podjelu Kur'ana od onih u sljedećim ajetima: I (to je) Kur'an koji smo podijelili da biste ga u određenim razmacima čitali čovječanstvu , a mi smo ga otkrivali (uzastopnim) objavljivanjem. (Sura 17: 106) A oni koji ne vjeruju kažu: Zašto mu se Kur'an ne objavljuje odjednom? (Otkriva se) tako da njime možemo ojačati vaše srce ; i to smo posložili u pravom redoslijedu . (Sura 25:32) "Da biste to mogli čitati čovječanstvu u razmacima": Muhammedov prvi izgovor odnosio se na učenje Kur'ana u razmacima. Međutim, ovo je bio slab i zabludan argument, jer potpuno otkrivanje Kur'ana ne bi nužno spriječilo Muhammeda da ga recitira čovječanstvu u manjim dijelovima. Osoba koja ima cijelu knjigu ne mora je čitati odjednom. Islamska tvrdnja da je dijete Isus imao cijelu knjigu dok je bio mala beba također ilustrira slabost Muhammedovog prvog opravdanja. Allah je navodno dao bebi Isusu cijelu knjigu, ali nije propisao da je Isus odjednom izgovara čovječanstvu. "Da bismo time ojačali tvoje srce": Muhammedov drugi izgovor zapravo je gori od prvog jer podcjenjuje Božju svemoć. Ne bi li samo navodno otkrivenje učinilo Muhammeda dovoljno snažnim? Kako je Muhamedova snaga bila povezana s oblikom objave? Ovaj izgovor nas također tjera da se zapitamo nije li Bog uspio ojačati Isusovo srce kad mu je navodno dao knjigu (Injeel) u cijelosti. "Uredili smo to u pravom redoslijedu": Ovo je najgori od razloga koje je Muhammed uveo za podjelu Kur'ana, jer podrazumijeva da je pravi poredak Kur'ana ovisan o njegovom uzastopnom obliku objave. Muhammad je vjerojatno mislio da Bog neće moći dati svoje knjige u pravom redoslijedu ako ih odluči odmah otkriti. Još se jednom pitamo je li knjiga koja je navodno dana djetetu Isusu bila u krivom redoslijedu jer je navodno dana odjednom. Fusnote 1 Studija velečasnog EM Wherryja sastoji se od četiri sveska. Njegova analiza 19. sure data je u trećem svesku ( * ). 2 To ide ruku pod ruku s tvrdnjom da se u Kur'anu više govori o Mariji nego u Novom zavjetu, npr. Wikipedia , Djevica Marija ; 1. srpnja 2009. 3 Arapska imena poglavlja Kur'ana data su s njihovim prijevodima na engleski jezik na ovom popisu , usp. ovdje . 4 Na primjer, u Starom zavjetu čitamo da se Abrahamova supruga zvala Sara (1. Mojsijeva 17:17) Isto tako, za Izakovu suprugu se kaže da se zove Rebeka (1. Mojsijeva 24:67). Izraelska sutkinja zove se Deborah (Suci 4: 4). S druge strane, u Novom zavjetu majka Ivana Krstitelja zove se Elizabeta (Luka 1,5). Pripovijest o Lukinom evanđelju o djetinjstvu govori o izvjesnoj Ani i označava je kao žensku proročicu koja svjedoči djetetu Isusu (Luka 2:36). Neke Isusove ženske sljedbenice također su zabilježene sa svojim osobnim imenima u Markovoj strasti (15:40). 5 U Wherryjevom komentaru, Sale daje isti razlog za davanje imena ovom poglavlju Mariji. 6 Za većinu islamskih biblijskih referenci u ovom se projektu koristi Pickthall-ov prijevod (Značenje slavnog Kur'ana) ( * ). 7 Kada govorimo o piscima Kur'ana, kao i o Muhamedovim književnicima, oslanjamo se na teoriju da Muhammed nije bio sam dok je smišljao svoj spis. Čak se i sura 16: 103 poziva na ovu tvrdnju pokušavajući dokazati takozvano božansko podrijetlo Kur'ana. Poglavlja Kur'ana najvjerojatnije su osmislili neki ljudi koji su bili mentori Muhammedu i koordinirali se s njim u izumu islamskog spisa, dok je sam Muhammed djelovao kao nadzornik tih pisaca. 8 Ovaj članak opširno ispituje prilagodbu nekih apokrifnih izvještaja u Kur'an: Apokrifna evanđelja u Kur'anu . 9 Pravoslavlje ovih kršćanskih pisaca temelji se na njihovoj privrženosti temeljnim kršćanskim postavkama Trojedinog Boga, Isusovu božanstvu i utjelovljenju. Autori apokrifnih evanđelja djetinjstva nisu imali za cilj braniti i promicati neke heretičke doktrine za razliku od sljedbenika gnosticizma. 10 sura 19: 27-28; Sura 4: 156 11 Sve biblijske reference korištene u ovom radu potječu iz NET verzije Svete Biblije ( * ). 12 Wherry implicira Muhammedovo vjerovatno neznanje o Josipovom postojanju u kršćanskoj povijesti kroz pitanje u njegovu komentaru iz 19. poglavlja, bilješka 23. 13 Evo članka koji sugerira još jedan razlog zašto se u Kur'anu ne spominje Isusov udomitelj Josip: Ja sam svi proroci . 14 U cijelom ovom radu, ako nije drugačije rečeno, prijevod Roberts-Donaldsona na engleski jezik koristi se za reference na Jakovljevo dječje evanđelje . 15 Vidi Wherryjevu bilješku o stihu 6. 16 Detaljnija analiza ovih stihova nalazi se u Dodatku I. 17 Iako ovaj prijevod na engleski jezik koristi riječ "porodica", a ne "kuća", riječ koja se pojavljuje u oba stiha na izvornom jeziku Kur'ana je identična. 18 Autorov čudan izbor uklanjanja događaja iz rođenja Ivana može se povezati s pripisivanjem ovog nekanonskog teksta Mateju, u čijem kanonskom Evanđelju nije navedeno ništa o Ivanovu rođenju ili djetinjstvu. 19 Cjelovit tekst ovog apokrifnog evanđelja možete pročitati ovdje . 20 Kur'an također plemena povezuje s Jakovom: Sura 2: 136, Sura 3:84, Sura 4: 163. 21 Detaljniji pregled sličnih tema i motiva između Joachimove priče u Pseudo-Mateju i Josipove priče u Postanku nalazi se u Dodatku II. 22 Wherry se dotiče iste mogućnosti u bilješci 8 svog komentara o suri Mariam. 23 Oba ova prigovora iskazana su u jedinstvu islamskom svjesnošću u ovom članku . 24 Kršćanski odgovor na odbranu Kur'anskog ajeta o imenu Zaharijinog sina islamskom svjesnošću možete pronaći ovdje . 25 Na primjer, 12. poglavlje Kur'ana pogrešno primjenjuje arapski naslov "Al Aziz" na Potifara, usp. ovaj članak . 26 Isti ishitreni zaključak da je izvještaj o Josipovom izboru od strane velikog svećenika isti incident kao i Zaharijin posjet anđela za navještaj Ivanova rođenja rezerviran je u adaptaciji istog izvještaja iz Jakovljevog evanđelja u odredbi Sure 3. Ajeti 38-41 trećeg poglavlja Kur'ana tvrde da je Zaharija čuo radosnu vijest o Ivanovu rođenju kada se molio u svetištu. 27 Shakir-ov prijevod Kur'ana na engleski jezik ( * ). 28 Vidi Wherryjevu bilješku o stihu 16. 29 Ovaj navod potječe iz Shakirovog engleskog prijevoda Kur'ana, koji je doslovniji od Pickthallova prijevoda. 30 Ovaj je prijedlog ugrađen u Wherryjevu bilješku o stihu 16. 31 Muhammedovi su pisari kopirali pripovijest o ovom posebnom čudu od Pseudo-Mateja zbog Marijine uloge u njegovom nastanku. U izvornom zapisu čudo je bilo učinjeno jer je Marija poželjela jesti voće s plamte. 32 Časni W. St. Clair Tisdall analizira vezu između apokrifnih kršćanskih spisa i Kur'ana u četvrtom poglavlju svoje knjige ( * ). 33 Ova je točka pokrenuta u usporednoj analizi mitraizma i kršćanstva ( * ). 34 Nipošto nije slučajno što neki muslimanski komentatori povezuju ovo istočno mjesto i kršćanski smjer štovanja, za koji se kaže da je povezan s Isusovim rođenjem. Vidi Wherryjevu bilješku o stihu 16. 35 Ove dvije ženske figure imaju isto ime na hebrejskom i grčkom, a njihova imena izgledaju drugačije samo u većini engleskih prijevoda koji Starozavjetnu Miriam čine Miriam i Novi zavjet Miriam kao Mariju otkako je Novi zavjet napisan na grčkom . Zbrka je lakša na hebrejskom ili grčkom, jer tamo oboje imaju isto ime nego na engleskom, gdje se čini da nose različita imena. 36 Cjelovit tekst ovog nekanonskog Evanđelja o djetinjstvu nalazi se ovdje . 37 Da biste pročitali više o ovoj kritici, islamskim prigovorima na nju i opovrgavanju islamskih teorija, pogledajte ovaj članak . 38 Ovo rađa pitanje "Zašto je baš Aaron izabran za ovu vezu na temelju pobožnosti?" Kur'an sadrži razne druge figure za koje se podrazumijeva da su pobožnije od Arona. Napokon, Mojsije je napao Arona jer nije spriječio idolopoklonstvo Izraelaca (Sura 20: 92-94). 39 Vjerojatno važnija stvar je da je Mojsije jedinstven u svom odnosu s Bogom, budući da je Božji veliki prorok dok Aaron i Miriam jednom udružuju snage kako bi se suprotstavili Mojsiju (Brojevi 12: 1). Stoga je prirodnije Miriam grupirati s Aaronom nego s Mosesom. 40 Cjelovit tekst ovog arapskog evanđelja djetinjstva možete pronaći ovdje . 41 Više o tome može se naći u Dodatku III. 42 Za muslimanske tvrdnje i kršćanske odgovore, pogledajte ovu raspravu . 43 Ovaj navod potječe iz ovog izvora . Članci Masuda Masihiyyena Odgovor na islamsku početnu stranicu