26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" CB

26 ויאמר אלהים נעשה אדם בצלמנו כדמותנו וירדו בדגת הים ובעוף השמים ובבהמה ובכל הארץ ובכל הרמש הרמש על הארץ׃

Vajomer elohim naseh adam vetsalmenu kidmutenu vejerdu vidgathadjan uveoa šamajim uvabehema uhol ahaArec uhol haremes haromes alhaArec

27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. CB

27 ויברא אלהים את־האדם בצלמו בצלם אלהים ברא אתו זכר ונקבה ברא אתם׃

Vaijikra elohim etha adam becalmov, becelem elohim bara otov zahar unekevah bara otam

---------

1.Mojsije 3:22

22. Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!

--------

1.Mojsije 11:6-9

7.Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.

8. Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada.

וַיָּפֶץ יְהֹוָה אֹתָם מִשָּׁם עַל פְּנֵי כָל הָאָרֶץ וַיַּחְדְּלוּ לִבְנֹת הָעִיר

Vaijafes Jehovah otam mišam al-penei hol-haArec, vaijahdelu livnot hair.

9. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

עַל כֵּן קָרָא שְׁמָהּ בָּבֶל כִּי שָׁם בָּלַל יְהֹוָה שְׂפַת כָּל הָאָרֶץ וּמִשָּׁם הֱפִיצָם יְהֹוָה עַל פְּנֵי כָּל הָאָרֶץ

Al ken kara šemah bavel, ki šam balal Jehovah sefat kol harec, umišam heficam Jehovah, al penei kol harec.

a) Ako Jahve doslovno "silazi na zemlju, "dolje"", onda je očito da Jahve nije sveprisutan Bog. Ako mora sići, to očito znači da nije prisutan na mjestu na koje mora sići.

b) Ako je Jahve doslovno sišao na zemlju, onda je to lijep primjer kako svepristutni Bog i nije tako sveprisutan ako ga ljudsko tijelo može obuhvatiti, tj. Jahve nije tako beskonačno velik i neobuhvatljiv.

c) Ako Bog doslovno silazi, i po množini i trinitarističkoj logici vidimo da silaze "oni", tj. osobe trojstva, tko za to vrijeme ostaje beskonačno veliki i neobuhvatljivi Bog, na nebu, i upravlja svemirom? Božji namjesnik? Božji zamjenik? S obzirom da Bog mora sići da bi bio negdje.

d) Može biti i da je riječ o simbolici u kojoj su božji anđeli upravo ti koji mogu i koji silaze na zemlju, i koji vrše ulogu božjih glasnika i sredstvo kojim Bog djeluje.

U 1.Mojsije 11:6-9 jasno stoji da Govori Jedna osoba. Kod Izaja 6:8 je glas Gospodnji. Izaja je čuo znači glas jedne jedine osobe. Također treba imati na umu i da su navedeni u slučajevima koji se koriste u kontekstu osobne zamjenice inače uvijek u jednini.

Znači uvijek JA,TI,ON. a zatim slijedi gotovo u svim slučajevima, glagol u jednini. U Izvešaj o stvaranje 1.Mojsije 1,pogl.

posebice je to jasno izrazio. Stoga znači, to može biti samo određeni oblik govora, u MI,NAMA. Bog kao kralj govori s svojim dvorom, nebeskih vojski, ili grupu anđela, i uključuje ih, kako to su činili kraljevi i vladari u svim vremenima.

Isto i za ljude se nalaze takvi primeri:

2.Dnevnika 18:5 Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih četiri stotine, i upita ih: "Hoćemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.

Osim toga mnoštvo stavaka podvrđuju da je samo JEDAN Stvoritelj

1.Mojsije 1:27

1.Mojsije 2:7

Job 38:4-7

Sobzirom

---------------------------------------------------

Sobzirom da ima vise nacina objasnjenja treba uzeti u obzir da Glagol u mnozini moze biti i Pluralis Majestatis, zapazimo takodjer da se u

1.Mojs. 1:26 ne kaze BARA vec nasah נעשה, a rjec bara (stvori) je tek u 1.Mojs,1.27. stavku (stvori Bog čovjeka...).

i u 1. Mojs. 2:7 (Jahve, Bog, napravi čovjeka...). Da skratim: jasno se vidi maistetska mnozina

Genesis 1:26

Text Analysis

https://biblehub.com/text/genesis/1-26.htm

NASB Lexicon

https://biblehub.com/lexicon/genesis/1-26.htm

Genesis 1:27

https://biblehub.com/text/genesis/1-27.htm

https://biblehub.com/lexicon/genesis/1-27.htm

Genesis 2:7

https://biblehub.com/text/genesis/2-7.htm

https://biblehub.com/lexicon/genesis/2-7.htm

1.Mojsijeva 2 :7

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

בראשית ב

ז וַיִּיצֶר יְהוָה אֱלֹהִים אֶת-הָאָדָם עָפָר מִן-הָאֲדָמָה וַיִּפַּח בְּאַפָּיו נִשְׁמַת חַיִּים וַיְהִי הָאָדָם לְנֶפֶשׁ חַיָּה.

Vaijicer JeHoVaH elohim ethaAdam afar min-haAdamah, vaijipah beApav nišmat haijim, vajhi haAdam lenefeš haijah.

-------------

Postanak 1:26

-------------------------------------

Postanak 1:26

„I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

"I reče Elohim..."

a) Doslovno; "I reče Bogovi".

Da li je riječ o skupini Bogova? O zajednici više Bogova koji čine jednog Boga? Ili je riječ o

b) jednom Bogu koji se obraća Svome Sinu koji je napravljen na Njegovu sliku i čiji je odsjaj i otisak?

c) Ako čovjek uopće može biti sličan Bogu, da li to znači da je čovjek u trinitarističkom shvaćanju također trojedina osoba kao i Bog?

d) Možda se Bog obraća i svojim anđelima koji su time što su duhovna bića kao i Bog, i imaju određene karakteristike koje im je Bog darovao, slični Njemu? Poput,

Job 1:6 "Jednog dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu a među njima pristupi i Satan",

Job 2:1 "Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu a među njima pristupi i Satan", gdje usput vidimo i komunikaciju između Boga i Sotone. Što je malo neobično, s obzirom da Jahve ne trpi zlo u svojoj blizini. No...vezano uz temu, moguće je da se Bog obraća i njima. Dok se ne dokaže suprotno. Job 38:4-7 "Gdje si bio kad zemlju utemeljih...dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji dvorani uzvikivali?" Mnoda duhovna bića su postojala dok je Bog stvarao zemlju i Adama.

e) Možda Bog govori o sebi upotrebljavajući kraljevsko "Mi/Vi"?

Ezdra 4,18

Službeni spis koji ste nam poslali bio je pročitan, na razumljiv način, u mojoj nazočnosti.

Božje ime nije jedina riječ

------------------------------------------------------------------

Božje ime nije jedina riječ koja se koristi u množini radi isticanja (iako kada se čini da množina nije dobra gramatika, prevoditelji obično ignoriraju hebrejsku množinu i prevode je kao jedninu, tako da je teško uočiti u većini engleskih verzija). Nakon što je Kajin ubio Abela, Bog je rekao Kajinu: "Glas krvi brata tvoga viče k meni iz zemlje" (Post 4,10). Množina naglašava užas čina. U Postanku 19:11, ljudi iz Sodome koji su htjeli povrijediti Lota bili su pogođeni "sljepoćom". Hebrejski je u množini, "sljepoća", i ukazuje na to da je sljepilo bilo potpuno kako bi Lot bio zaštićen. Levitski zakonik kaže ljudima da tri godine ne jedu plodove sa stabla, au četvrtoj godini plodovi su “žrtva hvale Jahvi” (3.Mojs. 19:24). Hebrejska riječ za "pohvalu" je množina, naglašavajući da će biti velika pohvala. Psalam 45:15 govori o ljudima koji su dovedeni u prisutnost Mesije. Kaže: "Uvedeni su s radošću i veseljem." Hebrejski zapravo glasi "radosti", naglašavajući veliku radost prigode. U Ezekielu 25, Bog govori o tome što se dogodilo Izraelu i što će učiniti u vezi s tim. Što se tiče Filistejaca, rekao je: "Filistejci su se osvetili... izvršit ću im veliku osvetu" (Ez 25,15 i 17). U hebrejskom tekstu, druga osveta, Božja osveta, je u množini, što ukazuje na potpunu osvetu koju će Gospodin izvršiti. Iako postoji mnogo više primjera u hebrejskom tekstu, oni pokazuju da nije neuobičajeno koristiti množinu za naglašavanje nečega u Svetom pismu.

The name of God is not the only word that is pluralized for emphasis (although when the plural does not seem to be good grammar, the translators usually ignore the Hebrew plural and translate it as a singular, so it can be hard to spot in most English versions).

After Cain murdered Abel, God said to Cain, “the voice of your brother’s bloods cries to me from the ground” (Genes. 4:10). The plural emphasizes the horror of the act. In Genesis 19:11, the men of Sodom who wanted to hurt Lot were smitten with “blindness.” The Hebrew is in the plural, “blindnesses,” and indicates that the blindness was total so Lot would be protected. Leviticus tells people not to eat fruit from a tree for three years, and in the fourth year the fruit is “an offering of praise to the Lord” (3.Mojs. 19:24). The Hebrew word for “praise” is plural, emphasizing that there was to be great praise. Psalam 45:15 tells of people who are brought into the presence of the Messiah. It says, “They are led in with joy and gladness.” The Hebrew actually reads “gladnesses,” emphasizing the great gladness of the occasion. In Ezekiel 25, God is speaking of what has happened to Israel and what He will do about it. Concerning the Philistines, He said, “the Philistines acted in vengeance…I will carry out great vengeance on them” (Ezek 25:15 and 17). In the Hebrew text, the second vengeance, the vengeance of God, is in the plural, indicating the complete vengeance that the Lord will inflict. Although many more examples exist in the Hebrew text, these demonstrate that it is not uncommon to use a plural to emphasize something in Scripture.

Postan.1:26 Neka mi i Elohim

-----------------------------------------------------------------

Postanak 1:26 - Pusti nas i Elohim (2-05-17)

Postanak 1:26 - Neka mi i Elohim

Autor Ronald R. Day

Postanak 1:26 - Bog [ELOHIM] je rekao [glagol u jednini]: "Načinimo [množinu] čovjeka na svoju sliku, po našem obličju, i neka vladaju nad ribama morskim i nad pticama nebeskim , i nad stokom, i nad svojim zemljom , i nad svim gmizavcima što puze po zemlji."

Naši trojstveni susjedi vide ovaj stih kao referencu na njihovu trojstvenu dogmu. Tvrdi se da ELOHIM , budući da je množina u obliku, znači da njihova ideja o "Božanstvu" ima tri osobe, a da množina "pustimo nas" znači da jedna Božja osoba govori drugoj Božjoj osobi, koristeći oblik množine "nas". Neki modalisti i vjernici jedinstva također navode ovaj stih kao dokaz navodne "množine" u njihovom božanstvu koje se sastoji od Oca, Sina i Duha Svetoga.

Očito, Bog ovdje nekome govori. Normalno, ako osoba kaže svom prijatelju: "Učinimo ovo ili ono prema našim planovima", ne mislimo da osoba koja govori govori drugoj osobi o sebi. Isto tako, u onim slučajevima u kojima Bog kaže "pustimo", "mi" itd., Bog ne govori drugoj osobi od sebe, nego govori nekom drugom tko nije On sam. Doista, zadani razlog bi trebao biti da Jehova razgovara s nekim drugim tko nije on sam.

Istina je da se ideja da Bog ovdje govori sam sa sobom (navodno kao dvije različite osobe samog sebe) mora biti zamišljena, pretpostavljena, dodana i pročitana u ono što Sveto pismo zapravo kaže, a takva se mora pretpostaviti samo da bi se uskladila na unaprijed zamišljenu doktrinu, koja se također mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati u svaki sveti stih koji se navodno koristi kao podrška izvanbiblijskoj doktrini.

Množina ELOHIM-a znači "bogove", a ne "osobe" ili "atribute"; dakle, primjena ove riječi na Stvoritelja u množini značilo bi da je Jehova bogovi [množina], a ne osobe u jednom Bogu. Ipak, riječ u svom značenju sadrži atribut moći, ali to je jedan atribut, a ne atributi (množina).

Ipak, sveti spisi ne primjenjuju ELOHIM na Jehovu s množinom, kao što Jehova sam ne primjenjuje ELOHIM na Mojsiju s mnoštvom. ( Izlazak 7:1 ) Doista, ako ELOHIM koji se koristi za Jehovu znači da je Jehova više od jedne osobe, onda, da budemo posljednji, onaj koji iznosi takvu tvrdnju trebao bi također tvrditi da je Bog dao Mojsije više od jedne osobe faraonu. Kada je Isus citirao Izlazak 6:3 , kao što je zabilježeno u Mateju 22:32 , Isus nije upotrijebio oblik množine riječi THEOS; on koristi oblik jednine.

U stvarnosti, kao i nekoliko drugih hebrejskih riječi, oblici množine EL mogu se koristiti u kontekstu jednine za označavanje onoga što mi na engleskom možemo nazvati superiornim ili superlativnim stupnjem. Što se tiče ove upotrebe u biblijskom hebrejskom (kao i u nekim drugim drevnim jezicima), znanstvenici je često nazivaju "intenzivnim u množini", gdje se oblik riječi u množini koristi u kontekstu jednine i stoga se oblik množine promatra kao jednina, ali je pojačan u značenju (slično kao u engleskom superiornom ili superlativnom stupnju). Drugim riječima, oblik množine riječi tretira se kao da je jednina, ali samo pojačan u značenju. Na engleskom to činimo dodavanjem "er" ili "est" mnogim riječima, kao što su visoki, viši, najviši, ili bismo mogli dodati "više" ili "most" prije riječi. (Međutim, na engleskom,Izlazak 7:1 , Jehova je izjavio da je Mojsija, a ne osobe, činio faraonu, već jednu osobu veće moći (ELOHIM) faraonu.

Poanta je, međutim, da se ELOHIM koristi od jednog Jehove, "jednog Boga" koji je Stvoritelj svog naroda. Jehova nije više od jednog Jehove, niti više od jednog boga, niti je više od jedne osobe ili pojedinca, niti je Vrhovno biće koje se sastoji od Oca, Sina i Duha Svetoga. "Čuj, Izraele: Jehova je naš Bog; Jehova je jedan." "Nije li nas jedan Bog stvorio?" -- Ponovljeni zakon 6:4 ; Malahija 2:10 .

Dakle, s kim je Jehova razgovarao kao što je zabilježeno u Postanku 1:26 ? Iako postoje neki nagovještaji u Starom zavjetu, odgovor na to moramo potražiti u Novom zavjetu. Ivan 1:1 , 2 nam govori da je onaj koji je postao tijelom bio s Bogom u početku o kojem se tamo govori. Taj "početak" nije početak cijelog svemira, kao što su mnogi pretpostavljali, već je to "početak" "svijeta" (grčki, Kosmos) koji je Bog stvorio kroz onaj koji se zove "Riječ". ( Iv 1,10 ) Sve je na ovom svijetu stvoreno kroz onaj koji se zove "Riječ". Niti jedna stvar (koja se odnosi na svijet koji je stvoren kroz Riječ) nije nastala bez Riječi. ( Ivan 1:3) Ovaj pod nazivom "Riječ" tijelom je postao i došao u svijet koji je po njemu stvoren, a taj ga svijet nije prepoznao. ( Ivan 1:1 , 2 , 10 ) Isus se identificirao kao onaj koji je bio s "jedinim pravim Bogom" prije nego što je stvoren svijet čovječanstva. ( Ivan 17:1 , 3 , 5 ) "Bog", s kojim je Riječ bila, odnosi se na Onoga koga je Isus nazvao "jedinim pravim Bogom", odnosno njegovim Bogom i Ocem. Isus je bio s jedinim pravim Bogom, i stoga Ivan 1:3 , 10 stvarno govori o Isusu kao onom po kojem je "Bog" stvorio svijet čovječanstva. Stoga,), možemo vidjeti da je onaj kome se "jedini pravi Bog" obraćao u Postanku 1,27 Isus.

Međutim, netko bi mogao prigovoriti, zar nam Ivan 1:1 ne govori da je Riječ ne samo da je bila s Bogom [ili prema njemu u službi], nego i da je Riječ bila "Bog"? Ne dokazuje li ovo trojstvenu ideju da je Bog više od jedne osobe? Ne, nije! Usporedbom Ivana 1:1 , 2 i Ivana 17:1-5 trebalo bi biti očito da je Isus bio uz jedinog pravog Boga ili mu služio. Bi li Ivan tada rekao da je Isus "bio" jedini pravi Bog s kojim je bio? Ivan dvaput izjavljuje da je Riječ bila kod Boga, dajući tako naglasak na ovu misao. Misao o dvije osobe kao jedinom pravom Bogu nije svojstvena riječima iz Ivana 1:1 , 2, ali ideja se mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati ono što je Ivan napisao. Treba zamisliti i pretpostaviti da Ivan, govoreći o "Bogu" s kojim je Riječ bila, ne misli na navodnog trojedinog "Boga", već da znači prvu osobu navodnog trojstva kao Otac. Znamo da je istina da je "Bog" s kojim je Riječ bila, prema ili u službi, Isusov Bog i Otac, zbog Isusovih riječi zapisanih u Ivanu 17:1 , 3 , 5 . Međutim, dio o tome da je Otac osoba trojstva mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati ono što je Ivan napisao u Ivanu 1:1 , 2 i Isusovo spominjanje Oca kao "jedinog istinitog Boga" u Ivanu 17:3mora se ili zanemariti, ili na neki način protumačiti (opet se to često radi tako što se maštovitim pretpostavkama dodaju i čitaju u ono što je Isus rekao) kako bi Isusove riječi i dalje znače da je Isus osoba jedinog pravog Boga. Isto tako, trojnik mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati u ono što je Ivan rekao da je Riječ navodna druga osoba trojstva.

Pa zašto bi Ivan rekao da je Riječ "Bog", ako ne zamišljamo i ne pretpostavimo da je on osoba jedinog pravog Boga? Zar ne postoji samo jedan Bog? Može li Isus biti "Bog" koji nije jedini pravi Bog? I ne bi li to značilo da postoji više od jednog pravog Boga? Odgovor opet leži u usporedbi duhovnog otkrivanja s duhovnim otkrivanjem ( 1. Korinćanima 2,10-12 ), a ne zamišljanjem, dodavanjem i čitanjem u Svetom pismu puno pretpostavki koje bi Isusa učinio osobom njegova Boga. Koji je pravi biblijski odgovor na pitanje zašto bi Ivan nazvao Isusa Bogom?

Očito je da Ivan ne govori o Isusu kao o "Bogu" na isti način na koji govori o "Bogu" s kojim je Isus bio. Drugim riječima, trebalo bi biti očito da Isus nije "Bog" s kojim je bio, a kao što je već spomenuto, Ivan je to naglasio ponovno ponovivši u Ivanu 1:2 . Ako je Isus "Bog" s kojim je bio ili mu je služio, onda je Isus Otac, budući da Isus kaže da je sa svojim Ocem, ali trinitaristi poriču da je Isus Otac.

Grčka riječ za Boga obično se transliterira kao THEOS, a oblici ove riječi koriste se dvaput u Ivanu 1:1 . Oblici THEOS, u Novom zavjetu, koriste se za prevođenje oblika hebrejske riječi koja se često transliterira kao EL; trebalo bi biti očito da su hebrejski pisci Novog zavjeta koristili THEOS na isti način je istim značenjem kao i hebrejski pisci Starog zavjeta. Je li Isus u riječima zabilježenim u Ivanu 10:34 , 35 rekao da su svi sinovi Svevišnjeg osobe Svevišnjega, da su svi oni jedini pravi Bog?

Vidi:
Psalam 82:6 – Tko su bogovi?

Ono što mnogi ne shvaćaju je da postoji biblijska hebrejska tradicija koja dopušta upotrebu riječi za "Boga" u općenitijem smislu moći, moći, autoriteta itd. Većina prijevoda Biblije na engleskom kao i na druge jezike prepoznati ovu upotrebu. Možemo koristiti verziju najpopularniji engleski prijevod — kralja Jamesa — da ilustriramo takvu upotrebu. To se može pokazati u takvim stihovima u kojima KJV prevodi riječ za "Boga" (oblici EL i ELOHIM na hebrejskom) tako da označava snagu, moć, moć, vladavinu itd., kao što je u sljedećim stihovima: Postanak 23:6 ( moćni); Postanak 30:8 (veliko); Postanak 31:29 (moć); Ponovljeni zakon 28:32 (mogu); 1. Samuelova 14:15(Sjajno); Nehemija 5:5 (moć); Psalam 8:5 (anđeli); Psalam 36:6 (veliki); Psalam 82,1 (moćan); Mudre izreke 3:27 (moć); Psalam 29,1 (moćan); Ezekiel 32:21 (jako); Jona 3:3 (preko). Ako bi netko zamijenio "lažnim bogom" u mnogim od ovih stihova, imali bismo neke apsurdne izjave. To dokazuje da se ove riječi koriste u nekom drugom smislu nego jedini pravi Bog, ili kao "lažni bog".

Ako se takva hebrejska upotreba primijeni na Isusa (koji je bio s jedinim pravim Bogom - Ivan 17:1 , 3 ) u Ivanu 1:1 , imali bismo "Riječ je bila moćna", i sve ima savršenog smisla bez dodavanja svih mašte i pretpostavke koje bi morale pratiti gledanje na Sveto pismo kroz nijansu doktrinu o trojstvu ili doktrinu o jedinstvu. Isus je doista bio moćan s jedinim istinskim MOĆU prije nego je stvoren svijet čovječanstva. Dakle, biblijski zaključak je da se upravo tom "moćnom" jedini pravi Bog obratio u Postanku 1:26 , koristeći izraz "pusti nas".

Povezano:

ELOHIM - Ukazuje li ova riječ na više osoba u božanstvu?

Hebrejska upotreba naslova za "Boga"

Napisali drugi
Ne slažemo se nužno sa svime što su dali autori čiji su spisi povezani u nastavku.

Ranocrkveno razumijevanje Postanka 1:26 - Ovo je očito napisao trojstvenik.

Sljedeće predstavlja poveznice na stranice koje predstavljaju ideju da Bog govori o sebi kao o "nama" - mi se s tim ne slažemo i preporučujemo gornju studiju:

==============
Izvorno objavljeno 12. travnja 2009.; Ažurirano i ponovno objavljeno 25. studenog 2014.; Ponovno objavljeno 17. svibnja 2017.; 14. studenog 2016.

*Mihej 5:2 Oduvijek ili od davnina?

------------------------------------------

* Mihej 5:2 - Oduvijek ili od davnina?

Ali ti, Betleheme [01035] Efrato [0672], [iako] si malen [06810] među tisućama [0505] Judinih [03063], [ipak] iz tebe će on izaći [03318] (8799) do ja [to jest] da budem vladar [04910] (8802) u Izraelu [03478]; čiji su odlasci [04163 - porijeklo, porijeklo] [bili] od davnina [06924], oduvijek [03117] [05769].-- King James Verson sa Strongovim #

Ovaj se stih često predstavlja kao dokaz da je Isus Jehova Bog Svemogući, budući da se, prema načinu na koji stoji u većini prijevoda, čini da Isus postoji "oduvijek" ili "od vječnosti". Međutim, reproduciramo gornje stihove sa Strongovim brojevima (koji predstavljaju uključene hebrejske riječi) kako bismo pokazali da stihovi ne govore da je Isus imao vječnu prošlost, već da je ostao od davnine.

Usput tome, mnogi prijevodi ne predstavljaju Mihej 5:2 s idejom o vječnoj prošlosti. Na primjer, Mihej 5:2prevodi kao: Nova međunarodna verzija

"Ali ti, Betleheme Efrato, iako si malen među rodovima Judinim, iz tebe će izaći za mene onaj koji će biti vladar nad Izraelom, čije je podrijetlo od davnina, od davnih vremena."

Obratite pažnju na Strongove #s 3117 & 5769. Ova kombinacija su dvije hebrejske riječi, jedna se odnosi na dane ili vrijeme [Yowm - Strongova # 3117, iako je u ovom stihu riječ o prijedložnom obliku množine muškog roda, mime], a druga se odnosi na trajanje [olam - Strongov #5769, u množini]. Stoga je u Miheju 5:2 posljednja fraza prevedena kao "oduvijek" u gornjoj verziji kralja Jakova iz oblika ove dvije riječi.

Upotreba i definicija ovih riječi navedena je na:
https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/3117.html
https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/5769.html

Analizu i međuredak Miheja 5:2 možete pronaći na:

https://biblehub.com/text/micah/5-2.htm
https://bibleapps.com/int/micah/5-2.htm

Postoji slična izjava u Ponovljenom zakonu 32:7 .

Ponovljeni zakon 32:7
Sjeti se [02142] (8798) dana [03117] starih [05769], razmisli o [0995] (8798) godinama [08141] mnogih [01755] generacija [01755]: pitaj [07592] (8798 ) tvoj otac [01], i on će ti pokazati [05046] (8686); tvoji starci [02205], i oni će ti reći [0559] (8799). -- KJV w/ Strongovi #-ovi

https://biblehub.com/text/deuteronomy/32-7.htm

https://bibleapps.com/int/deuteronomy/32-7.htm

Opet primijetite Strongove #3117 i #5769. Dakako, Mojsije nije govorio Izraelcima da se sjećaju vječnosti, jer oni za to nisu bili sposobni.

Neki drugi stihovi koji sadrže neku kombinaciju "yowm olam" [u oblicima množine] su Izaija 63:9 , 11 ; Amos 9:11 i Malahija 3:4 . Trebalo bi biti jasno da se ni u jednom od ovih spisa ne misli na "dane vječnosti". Proučavajući drugo mjesto u Miheju gdje se koristi ovaj izraz, nalazimo:

Pasi svoj narod svojim štapom, stado svoje baštine, koje živi zasebno u šumi, usred plodnih pašnjaka, neka pase; U Bašanu i Gileadu, kao u starim danima [Strongov #3117] [Strongov #5769]. -- Mihej 7:14

https://biblehub.com/text/micah/7-14.htm

https://bibleapps.com/int/micah/7-14.htm

Očito je da izraz ovdje ne znači dane vječnosti, osim ako netko ne želi vjerovati da je Božji narod, Izrael, postojao od davnine.

Neki drugi stihovi su slični, iako su olam i yowm odvojeni:

Psalam 77:5 . "Olam" se ovdje u KJV prevodi kao "drevna vremena".

Izaija 51:9 "Olam" je preveden kao "stari" u KJV.

Strongovi #s 3117 & 5769 ponovno se koriste za označavanje, ne vječnosti, već davnih dana.

Do sada nismo pronašli nijedan drugi tekst koji sadrži i "yowm" i "olam" u odnosu na prošlost, a koji ima kakvo značenje "bez početka". Stoga bi zadana postavka bila da izraz ne znači "vječnost" ili "vječno" u Miheju 5:2 , osim ako netko nema dobar biblijski razlog da napravi iznimku. I, ako ne postoji drugi stih koji sadrži ovaj izraz koji bi nosio misao o vječnoj prošlosti, onda je Mihej 5:2 činio da bi se da stoji samostalno ako bi netko pročitao vječnu prošlost u izrazu koji se tamo koristi. Unatoč tome, jedini razlog koji možemo zamisliti da ovo čitamo kao "dane vječnosti" je pretpostavka da je Isus Svemogući Bog i stoga nikada nije bio stvoren ili rođen.Ipak, nismo pronašli mjesto u svetim spisima da se ovaj izraz koristi za Boga, stoga bi argument da bi ovaj izraz trebao glasiti "dani vječnosti" ili "od vječnosti" u Miheju 5:2 bio izuzetak. S ovom mišlju na umu, argument da Mihej 5:2 "dokazuje" da Isus nije imao početak je kružna. Pretpostavilo bi se da je Isus Bog, a onda bi se na temelju ove pretpostavke dalje pretpostavilo da ovaj izraz govori o "danima vječnosti", i stoga je pretpostavka ono što se zapravo nudi kao dokaz da je Isus postojao u vječnosti.

Iako u nekim kontekstima hebrejsko *olam* očito znači "vječnost" ili "vječno", to ne znači uvijek vječno. Upotreba dviju riječi zajedno u usporedbi s onim gdje se te dvije riječi koriste drugdje u Bibliji daje nam razlog vjerovati da ovdje ne znači vječnost.

Doista, riječ *olam*, kada se koristi za prošlost, vrlo rijetko zapravo znači vječan. To se može vidjeti po njegovoj upotrebi u sljedećim spisima: Postanak 6:4 ; Ponovljeni zakon 32,7 ; 1. Samuelova 27:28 ; Ezra 4:15 , 19 ; Job 22:15 ; Izreke 22:8 ; 23:10 ; Izaija 51:9 ; 58:12 ; 61:4 ; 63:9 , 11 ; Jeremija 6:16 ; 18:15 ; 28:8 ; Jona 2:6 ; Mihej 7:14; Malahija 3:4 , kao i mnogi drugi.

Samo u odnosu na Jehovino postojanje u prošlosti, ono poprima značenje vječne prošlosti. ( Psalam 90:2 ) "Čak i tada, još uvijek izražava ideju kontinuiranog, mjerljivog postojanja, umjesto stanja neovisnosti o vremenu." -- "Leksička pomagala za Stari zavjet", pod #5769, hebrejsko-grčka ključna Biblija za proučavanje

Stoga nalazimo da mnogi prijevodi ne prevode Mihej 5:2 s mišlju da je Mesija iz prošlosti vječnosti:

Ali ti, o Betleheme iz Efrate, koji si jedan od malih rodova Judinih, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati u Izraelu, čiji je porijeklo od davnina, od davnih dana. -- Nova revidirana standardna verzija .

Ali ti, o Betleheme Efrato, koji si malen među rodovima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu, čiji je porijeklo od davnina, od davnih dana. -- Revidirana standardna verzija.

Gospodin kaže: "Betlehem Efrata, ti si jedan od najmanjih gradova u Judeji, ali iz tebe ću dovesti vladara za Izrael, čija obiteljska loza seže do davnih vremena." --- Današnja engleska verzija .

Ali ti, Betleheme Efrato, iako si premalen da budeš među vojskama iz Judeje, iz tebe će doći onaj koji će vladati Izraelom za mene. On dolazi iz vrlo starih vremena, iz davnih dana." - Verzija novog stoljeća .

Ti si, Betleheme Efrato, premali da te ubroje u Judine gradove. Ipak, od tebe će budući vladar Izraela doći po mene. Njegovo porijeklo seže u daleku prošlost, u davne dane. -- Prijevod Božje riječi.

A ti, Bet-Leheme Efrato, Malo si među glavarima Judinim! Od tebe k Meni on dolazi - da bude vladar u Izraelu, A njegovi dolasci [su] od davnine, iz dana antike. -- Youngov doslovni prijevod.

Ti, stoga, Betleheme Efrato, iako si mali među tisućama Judinih, iz tebe će moj izaći da budeš vladar u Izraelu, čiji su dolasci od davnina, od davnih vremena. -- Rotherham's Emphasized Bible .

Ali ti, Betleheme Efrato, koji si malen među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti vladar u Izraelu; čiji su izlasci od davnina, od davnih dana. -- Židovsko izdavačko društvo .

Dakle, u Miheju 5:2 ne postoji ništa što bi dokazuje da Isus ima vječnu prošlost; doista, kao i mnogi drugi stihovi u Bibliji, argument postaje cirkularan, zapravo govoreći: budući da vjerujemo da je Isus Jehova, vjerujemo da odlomak znači da je Isus iz prošlosti vječnosti, i stoga ovo značenje koje dajemo odlomku jer vjerujemo da je Isus Jehova dokazuje da je Isus Jehova.

Međutim, čitajući dalje od Miheja 5:4 , nalazimo se o Mesiju: "Tada će on stajati i čuvati svoje stado u snazi Jahve [Jahve], U uzvišenosti imena Jahve [Jehova] Boga njegova podnijeli su, Jer sada će on biti velik do kraja zemlje;" (Rotherham)

Tako se Jehova naziva unipersonalno "svojim Bogom". Svemogući Bog nema Boga, stoga iz ovih spisa nema razloga misliti da je Isus Jehova, o kojem se govori kao o "svom Bogu".

Prigovor 1

Jedan je izjavio:

Unatoč mnoštvu modernih prijevoda, čiji rukopisi stoljećima nisu bili dostupni Božjem narodu i koji ne čuvaju vjerno Božje ime, Reslightovi pokušaji da se utiša svjedočanstvo o vječnosti Sina Božjega u ovom stihu pozivajući se na njihov upitni autoritet kao pravog načina prijevoda "yowm olam" također se smatra manjkavim. [Poziva se na nekoliko modernih prijevoda koji ne koriste izraz "od vječnosti"]

Nismo sigurni što znači "čiji rukopisi stoljećima nisu bili dostupni Božjem narodu". Koliko je nama poznato, svi navedeni prijevodi koriste uglavnom masoretski tekst kao osnovu svog prijevoda, isti tekst koji su koristili prevoditelji kralja Jamesa kao i gotovo sve prijevode. Nije istina da svi navedeni prijevodi "ne čuvaju vjerno Božje ime" (vidi Rotherham i Young), ali to je nevažno. Nadalje, mi se ne "apeliramo" na ove prijevode, ali oni podupiru zaključak do kojeg smo došli u vezi s upotrebom uključene fraze.

Mogli bismo dodati sljedeće prijevode: New Living Translation; Prijevod poruke; Kompletna židovska Biblija; Holman Christian Standard Bible; New International Reader's Version; Nova međunarodna verzija (UK); Proširena Biblija. Vjerojatno ih ima još.

Prigovor 2

Tvrdi se da se koristi oko 38 puta sa značenjem "uvijek, neprekidno, uvijek i uvijek".

Pisac očito govori samo o riječi "yowm", a ne o kombinaciji dviju riječi o kojima smo raspravljali. Ovo nije u suprotnosti s onim što govorimo, niti postoji nešto u ovome što bi olamu dalo značenje vječnosti u Miheju 5:2 .

Međutim, Leksikon na Bible Study Tools daje sljedeće podatke o tome kako je riječ prevedena u verziju kralja Jamesa:

dan 2008, vrijeme 64, kronike + (01697) 37, dnevno 44, uvijek 18, godina 14, kontinuirano 10, kada 10, kao 10, dok 8, puni 8 uvijek 4, cijeli 4, uvijek 4, razno 44

https://www.biblestudytools.com/lexicons/hebrew/kjv/yowm.html

18 mjesta gdje je yowm prevedeno u KJV kao "uvijek": Postanak 43:9 *,32*; Ponovljeni zakon 4:40 *; 18:5*; 19:9*; Jošua 4:24 *; 1. Samuelova 2:32 *,35*; 28:2*; 1. Kraljevima 5:1 *; 11:39*; 2. Ljetopisa 10:17 *; 2. Ljetopisa 21:7 **; Psalam 23:6 *; 37:26*; Jeremija 31:36 *; 32:39*; 35:19*.

Dodali smo zvjezdice kako bismo istaknuli više o čemu će biti riječi u nastavku. Ni u jednom od ovih slučajeva *yowm* se samo po sebi ne prevodi kao "uvijek", ali postoje dvije riječi spojene, a obje su riječi prevedene jednom riječju "uvijek".

Oni slučajevi označeni jednom zvjezdicom, dvije riječi prevode se kao "uvijek". Ove dvije riječi su: kol ("sve, kao u cjelini onoga o čemu se govori) yowm (dan ili dani), doslovno, svi dani, ili kako bismo vjerojatnije rekli: "svakodnevno", ili kontinuirano Isti izraz je preveden kao "svakodnevno " u Psalmu 42:10 ; 56:2 ; 72:15 ; Hošea 12:1 . Pažljivo proučavanje ovih 17 slučajeva ovih dviju riječi pokazuje da se one nikada ne koriste u odnosu na vječnost u trojstvenom smislu, to jest, "bez početka i kraja", ali se koriste samo s početnom točkom, iako ne uvijek s krajnjom točkom.

U Psalmu 23:6 [dvostruka zvjezdica iznad] yowm se koristi s drugom hebrejskom riječi *'orek*, što jednostavno znači duljina vremena.

Young to ovako prevodi:

Samo me dobrota i milosrđe prate sve dane života moga, i stan moj [je] u domu Jahvinu, dugo vremena!

Iako je moguće da se ovo doista odnosi na vječnu budućnost, to svakako ne podupire trinitaristički koncept vječnosti što znači bez početka ili kraja, niti znači da bi se Mihej 5:2 morao odnositi na vječnu prošlost.

Primjećujemo da KVJ deset puta prevodi Yowm kao "stalno": Postanak 6:5 ; 1. Samuelova 18:29 ; 2. Samuelova 19:13 ; 2. Ljetopisa 12:15 ; Psalam 42,3 ; 52:1 ; 140:2 ; Jeremija 33:18 .

Opet, u svim ovim slučajevima riječ "kontinuirano" prevodi se iz dvije riječi: kol yowm

Opet, pažljivo proučavanje ovih tekstova ne ukazuje na vječnost kako je izražena u trojstvenoj misli bez početka i kraja, već na kontinuirano trajanje u ograničenom vremenu.

Yowm je 4 puta preveden kao "uvijek" ( Pnz 5:29 ; 6:24 ; 14:23 ; 2. Ljetopisa 18:7 ) i 4 puta "uvijek" ( Pnz 11:1 ; 28:33 ; 1. Kraljevima 11 :36 ; 2. Kraljevima 8:19 ). Opet, u svim ovim slučajevima dvije riječi (kol yowm), a ne jedna, prevode se kao "uvijek" ili "uvijek". Ovi tekstovi ne koriste nužno riječ u trojstvenom smislu "bez početka i kraja", već s mišlju o neprekidnom trajanju u ograničenom vremenu.

Stoga pažljivo ispitati upotrebu riječi *yowm* u ovim slučajevima ne podupire navodnu ideju da ova riječ znači vječnost u Miheju 5:2 .

Prigovor 3:

Tvrdi se da postoji i "qedem," termin za koji se tvrdi da smo ga koristili da se pokušamo fokusirati na njega u zaobilaženju značenja ajeta. Iako se priznaje da se qedem koristi u vremenskom smislu, tvrdi se da se u Ponovljenom zakonu 33:27 definitivno jednom koristi u Svetom pismu s idejom vječnosti. Tvrdi se da inzistiramo na tome da ne donosimo prosudbe samo na temelju značenja pojma "olam", te da zahtijevamo da se izraz definira korištenjem "yowm olam,". Ali, pitaju nas, zašto se ograničiti na to? Zašto to ne shvatiti kao "mowtsaah yowm olam?"Nadalje se tvrdi da ako nađemo dokaz da se "yowm olam" pojavljuje samo u vremenskom kontekstu, koliko se od tih "yowm olam" odnosi na "mowtsaah" ili izlaske bića za koje se kaže da postoji (lit. ) "stalno od dana vječnosti" ?"

Ne postoji ništa u našoj prezentaciji što se fokusira na ovu riječ, qedem. Qedem je Strongov #6924, i preveden je u KJV Miheja 5:2 riječju "stari".

Qedem ne znači vječan; jedino mjesto gdje je preveden kao "vječan" u KJV je Ponovljeni zakon 33:27 , a čak i tamo je preveden tako samo zato što govori o Bogu, a ne zbog same riječi. Ovo se također moglo prevesti jednako dobro kao "Drevni bog" ili stari bog. Rotherham prevodi ovaj stih: "Gore je Bog prošlosti, A dolje su Oružje vjekova, - Tako on tjera ispred tebe neprijatelja, I govori - Uništi!" Douay-Rheims to prenosi: "Njegov je stan gore, a dolje su vječne ruke: on će odbaciti neprijatelja ispred tebe i reći će: Uništi se."
---------
https://www.biblestudytools.com/lexicons/hebrew/kjv/qedem.html

Pitaju nas, zašto ograničiti naše ispitivanje na dvije riječi kao što smo to učinili, i zašto ne bismo napravili: "mowtsaah yowm olam?"

Točne riječi korištene u Miheju 5:2 kako su predstavljene u Interlinearu Jaya Greena ovim redoslijedom: 4162 6924 3117 5769. Ove riječi predstavljaju Strong kao:

4162: muwtsag (mowtsaah) = prevedeno "čiji izlazi" u KJV

6924: qedem = prevedeno kao "od davnina" u KJV
3117: yowm = s 5769 prevedeno kao "oduvijek" u KJV
5769: olawm = s 3117 prevedeno kao "oduvijek" u KJV

Dakle, da bi se ovo proširilo izvan dvije razmatrane riječi, trebalo bi uključiti: "muwtsag qedem yowm olawm"; međutim, to zapravo skreće pozornost s dotične fraze, koja se sastoji od samo dvije riječi. Ipak, "mowtsaah" se odnosi na porijeklo, koje samo po sebi ukazuje na početak.
==========
https://www.biblestudytools.com/lexicons/hebrew/kjv/mowtsaah.html

Naravno, ne postoji ništa u Miheju 5:2 što doslovno govori o nekome za čije se "mowtsaah" ili izlaske kaže da su (doslovno) "stalno od dana vječnosti". Korištenjem ovog izraza pretpostavili bismo da pisac tvrdi da "qedem" znači "neprestano", kako bi Mihej 5:2 pročitao: "čiji su izlasci neprestano iz dana vječnosti", ili nešto slično. Naravno, u stvarnosti ne postoji ništa u riječi "qedem" što ima ovo značenje. Čini se da je ovo pokušaj da se problem skrene s puta i da se skrene pažnja sa činjenice da smo pokazali da yowm olam ne znači od dana vječnosti, kao što smo pokazali.

Prigovor #4

Jedan kaže da Mihej 5:2 snažno sugerira da se biće o kojem se ovdje govori ne prebiva samo u području konačnosti.

Nije upitno da biće o kojem se govori nije obitavalo u konačnom carstvu zemlje prije rođenja na zemlji. Očigledno, misao je da je Isus boravio u carstvu u kojem vrijeme ne postoji, dakle, stvarnost je da se ideja da je on boravio u nekom carstvu gdje vrijeme ne postoji mora pročitati u tekstu. Pretpostaviti da je ono što to znači dodatno iznijelo pitanje: Prebivaju li anđeli koji uvijek [u vječnosti?] lice Božje na nebu žive u ovom istom carstvu, i stoga su također vječna bića? ( Matej 18:10) Postoje neki trinitarci koji vjeruju da anđeli postoje u vječnosti gdje navodno vrijeme ne postoji, iako se čini da im nije jasno kako je to moguće. Kao odgovor na ovu dilemu, jedna je osoba čak otišla toliko daleko da je rekla da će svi koji će vječno živjeti u navodnom području gdje vrijeme ne postoji zapravo postaju jedno s Bogom tako što postaju Bog! Pa kamo vode sva ovakva rezoniranja? Sve dalje od istine!

Prigovor #5

Jedan tvrdi: Ako pokušate reći da Strongov broj: 6924 מִקֶּ֖דֶם, miq·qe·ḏem znači nešto drugo od "OD VJEČNOSTI" o Isusu u Miheju 5:2 , MORATE reći isto o Bogu u Habakuku 1:12 NWT Are ti nisi OD VJEČNOSTI [Strongov broj: 6924 מִקֶּ֖דֶם, miq·qe·ḏem], o Jehova? O Bože moj, Sveti moj, ti ne umireš. O Jahve, ti si ih postavio da izvrše presudu; Stijeno moja, osnovao si ih za kaznu.

Ovo je povezano s riječju koja je prevedena "od davnina" u verziju kralja Jakova Miheja 5:2 . Očito se tvrdi da ova riječ mora značiti "vječan". Ako je tako, ne, "vječno" ili "vječno" nije svojstveno ovoj riječi. Kao i Strongov #5769, može primiti značenje vječno, zauvijek itd., ali ta značenja nisu svojstvena riječi. Kad bismo ovu riječ ugurali u značenje "vječan", "vječan", "zauvijek" svaki put kad se pojavi, imali bismo vrlo čudne rezultate.

https://www.biblestudytools.com/lexicons/hebrew/kjv/qedem.html

https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/6924.html

Na primjer, u Nehemiji 12:46 nalazimo Strongov #6924, gdje ga verzija King James prevodi kao "od davnina".

Jer u danima Davida i Asafa od davnine [Strongov #6924] postojali su poglavari pjevača i pjesme hvale i zahvale Bogu.

Promijenimo ovo u "oduvijek":

Jer u danima Davidovim i Asafovim oduvijek bili su poglavari pjevača i pjesme hvale i zahvale Bogu.

To bi učinilo da se čini da su David i Asaf postojali od cijele vječnosti, ali očito je da to nije ono što znači, niti to znači u Miheju 5:2 , gdje se koristi, a ne od Jehove, kao u Habakuku 1:12 , ali onaj koga je Jehova obećao, kao što se može vidjeti iz Miheja 5:4 , gdje se Jehova razlikuje od onoga o kome se govori u Miheju 5:2 . Predstavljena nam je misao da, budući da u Miheju 5:2 nalazimo hebrejsku riječ transliteriranu kao "' " (Strongov #5769) primijenjenu na Mesiju, to znači u Miheju 5:2 isto što iu Psalmu 90: 2

Prigovor #6 ō-w -lām

gdje se govori o Jehovi kao "od vječnosti do vječnosti". Tvrdi se da ako ova riječ ne znači "vječno" u Miheju 5:2, to bi nužno zahtijevalo da ne znači "vječno" u Psalmu 90:2 . Zapravo, oblici hebrejske riječi "' lām " mogu značiti "vječan", a opet često ne znače "vječan", posebno u vezi s prošlošću. Doista, kao što se odnosi na prošlost, to znači samo kada se koristi za Jehovu. Ne, reći da se oblici EL obično ne odnose na vječnost kada se govori o prošlosti zahtijevaju takvo značenje u Psalmu 90:2 , kao što se ne koristi u Psalmu 90:Postanak 6:4 ; Ponovljeni zakon 32,7 ; Jošua 24:2 ; 1. Samuelova 27,8 ; Psalam 25,6 ; 119:52 ; 143:3 ; Izaija 46:9 ; 63:9 , 11 ; Jeremija 18:15 ; Ezekiel 26:20 ; Amos 9:11 ; Mihej 5,2 ; 7:14 ; Malahija 3:4 .

U Psalmu 90:2 , međutim, ne nalazimo frazu korištenu u Miheju 5:2 , to jest, " " (dan -- Strongov 5769). Tako uMiheju 5:2 mî-mê 'ō·w·lām ". "Mî-mê" je oblik množine grčke riječi koja se često transliterira kao " yomto znači "dani". Nismo pronašli mjesto u Bibliji gdje se oblici ove dvije riječi koriste zajedno za označavanje vječne prošlosti. Doista, čini se da je jedini stih za koji bi prevoditelji htjeli da ovaj izraz znači vječan ili vječan nalazi se u Miheju 5:2 . U Miheju 7:14 , na primjer, pojavljuju se oblici ovih dviju riječi, ali ne znamo ni za jedan prijevod koji izraz u Miheju 7:14 prevodi kao "oduvijek". Radije se prevodi kao "davni dani", "prije davno", "drevna vremena" ili nešto slično. Mnogi prijevodi također prepoznaju u Miheju 5:2 , poputCommon English Bible, The Complete Jewish Bible, English Standard Version, Good News Translation, God's Word Translation, Jubilee Bible 2000, Lexham English Bible, The Message Bible, New American Standard Bible, New Century Version, New International Version, New Living Translation, Novi revidirani standard, revidirana standardna verzija, Youngov doslovni prijevod .

Što se tiče hebrejske riječi koja se često transliterira kao qedem (Strongov #6924). Poput oblika 'ō-w-lām , ova riječ također može poprimiti značenje vječne prošlosti kada se koristi za Jehovu. Međutim, rijetko se prevodi s nekim oblikom vječnosti ili vječnosti". Jednostavno znači "drevno vrijeme, prije". Upotreba riječi Jehova uHabakuku 1:12 ne znači nužno da to znači vječno u takvim stihovima kao što su Psalmi 74:2 ; 77: 5,11 ; 78:2 ; 118:152 ; 119:152 ; 143:5 ; Izaija 19:11 ; 37:26 ; Tužaljke 1:7 ; 2:17 ; 5:21 ; Mihej 5,2 ; 7:20 . Definitivno ne postoji ništa u Miheju 5:2 ili bilo kojem stihu u Bibliji koji predstavlja Jehovu, Boga Abrahama, Izaka i Jakova kao tri osobe ili što kaže da je Isus osoba takvog trojedinog Boga.

Svako takvo razmišljanje za viđenje takve ideje u bilo kojem stihu je kružno razmišljanje.

Studije povezane s Isusovim predljudskim postojanjem

Postan.1:26 i Trojstvene pretpostavke

------------------------------------------

Postanak 1:26 i Trojstvene pretpostavke

Objavljeno 18. listopada 2008. | Ostavite komentar

Postanak 1:26 – Bog je rekao: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična: neka gospodari ribama morskim, pticama nebeskim, stoci i svim nad zemljom i nad svakim gmizavcem što gmiže po zemlji.”

Mnogi žele koristiti ovaj stih kao dokaz trojstva u Starom zavjetu. Međutim, što treba učiniti kako bi se iz ovog stiha dobilo “trojstvo”? Najprije se mora pretpostaviti doktrina trojstva, a zatim bi se trebalo pretpostaviti da "Bog" ovdje predstavlja jednu od pretpostavljenih osoba pretpostavljene doktrine trojstva, koja razgovara s jednom ili dvije osobe koje su osobe pretpostavljeno učenje o trojstvu.

Neki od tih istih trinitaraca također tvrde da hebrejska riječ [ELOHIM] za “Bog” znači mnoštvo Boga kako je prikazano u pretpostavljenom trojstvu. Drugim riječima, riječ ELOHIM trebala bi značiti tri Božje osobe. Primjenjujući ovu ideju na stih, zatim:

Tri Božje osobe su rekle: "Dopustite nam..."

U ovom scenariju, oni bi smatrali da "Bog" predstavlja sve tri osobe, očito govoreći jedna drugoj, "Pusti nas...."

Ipak, sve ovo oni moraju dodati i učitati u ono što je Bog rekao.

U stvarnosti, kada se u normalnom razgovoru kaže “Hajdemo...” ili “Hajdemo” govori jedna osoba koja govori o sebi u vezi s drugima koji su s njom. Ako svom prijatelju kažem "Idemo na plažu", oboje smo uključeni u "Idemo", ali samo jedan govori. Dakle, ako riječ ELOHIM označava tri osobe, od kojih sve govore "Pusti nas...", to bi impliciralo da jedan Bog predstavljen kao tri osobe govori nekom drugom tko nije jedan Bog, "Pusti nas..."

Zapravo, govoreći "dopustimo...", jedini pravi Bog govori nekome tko nije On sam, tko je bio tamo s njim u to vrijeme. Iz drugih spisa saznajemo da je postojao jedan kroz kojeg je jedini pravi Bog stvorio svijet čovječanstva. (Ivan 1:3,10) Ovaj je bio s jedinim pravim Bogom prije nego što je stvoren svijet čovječanstva. (Ivan 17:1,3,5) Ovaj je identificiran u Kološanima 1:15 kao prvorođeno stvorenje, prvo živo stvorenje Božje koje je stvoreno.

Ali čekajte, netko bi mogao reći, ako je Isus bio njihov u vrijeme stvaranja čovjeka, kako se onda to slaže s Izaijom 44:24, koji kaže da je Jahve bio "sam" prilikom stvaranja svemira? Istina je da Postanak 1 ne opisuje stvaranje svemira, već stvaranje neba [neba iznad planete Zemlje i stvari na njoj] i Zemlje [kopnenih masa i stvari u njima] kao povezanih na planet Zemlju, koji je planet već "bio" u postojanju na početku o kojem se govori u Postanku 1:1, odnosno šest dana stvaranja. “Zemlja” ne znači uvijek planet, kao što se može vidjeti iz Postanka 1:10; isto tako "nebesa" ne moraju nužno značiti doslovne fizičke zvijezde, itd., niti gdje Bog prebiva, kao što se može vidjeti iz Postanka 1:8,9, gdje se koristi ista hebrejska riječ kao u Postanku 1:1. “Početak” Postanka 1:1 uključuje svih šest dana, dok je planeta Zemlja već postojala prije nego je šest dana počelo. — Postanak 1:1,2; Izlazak 20:11; 30:17.

Dakle, Izaija 44:24 opisuje izbacivanje sveg nepoznatog broja zvijezda [veliki prasak], uključujući Sunce sa svojom planetom Zemljom, kroz svemir, dok Postanak 1 opisuje stvaranje stvari na već postojećem planetu. Stoga nije bilo potrebno da Isus bude prisutan pri stvaranju o kojem govori Izaija 44:24, ali, budući da je cijeli svijet čovječanstva stvoren kroz predljudskog Isusa (Ivan 1:10), i bez njega ne jedan od njih je napravljen (Ivan 1:3), Isus je doista bio prisutan pri stvaranju Adama i Eve, i nadalje, Isus je bio instrument koji je Jahve koristio u stvaranju, kao što je opisano u Postanku 1 i 2. “Kroz njega je svijet napravljena." — Ivan 1:10.

“Stvaranje” u Kološanima 1:15,16 govori o živom stvorenju, vlastima, moćima, vidljivim i nevidljivim, bilo na nebu ili na zemlji. U Kološanima 1,15 uporaba partitiva u genitivu uključuje Isusa u stvorenje o kojem se govori, a ipak ga u isto vrijeme izdvaja od ostatka stvorenja, budući da je on prvorođenac, prvi koji je rođen od tog stvorenja . Dakle, Isus je "prvorođeno stvorenje" i pomoću njega je stvoreno ostalo živo stvorenje. Ovo ne uključuje sam materijalni svemir, budući da materijalni svemir nije osjetilna moć.

Također je sasvim moguće da se, kao i mnogo drugih puta u Bibliji, riječ "sam" [hebrejski, "loš", Strong #905] u Izaiji 44:24 koristi u relativnom smislu, tako da je Jahve rekao da nitko idolskih bogova niti ljudi o kojima se govori u kontekstu nisu bili s Njim.

Možemo također primijetiti da sveto pismo govori o anđelima [sinovima Božjim, figurativne zvijezde] kao prisutnima u vrijeme o kojem se govori u Postanku 1:26. — Job 38:4-7.

Ne postoji ništa u Postanku 1:26,27, ili bilo gdje drugdje u cijeloj Bibliji, što govori bilo što o tri različite osobe u Jahvi, niti da je Jahve ovdje razgovarao sa samim sobom. Zaključak za takvo što mora se dodati onome što je rečeno u svetim spisima i pročitati ono što je rečeno u svetim spisima.

Neke povezane studije i rasprave:

Ivan 1 i Logos (Riječ) Božji
http://reslight.net/john1.html

Kološanima 1:16 i Stvoritelj
http://reslight.net/colossians1-16.html

Je li Isus Stvoritelj?
http://reslight.net/forum/index.php?topic=167.0

Jahve govori svome sinu – Postanak 1:26
http://reslight.net/forum/index.php?topic=105.0

Kome se Jahve (Jehova) obraća?
http://godandson.reslight.net/gen-1-26.html

Postanak 1:26,27 – Trojstvene pretpostavke
http://reslight.net/forum/index.php?topic=196.0

Na početku: Postanak 1:1; Ivan 1:1
http://creation.reslight.net/tb.html

Izaija 44:24 i Doktrina Trojstva
http://godandson.reslight.net/is-44-24.html

Izaija 44:24
https://sonofyah.wordpress.com/2008/09/10/is-44-24/

Postan.1:1,26 Bog govori svome Sinu

------------------------------------------

Postanak 1:1,26 - Bog govori svome Sinu

Postanak 1:1 - U početku stvori BOG...
Postanak 1:26 - Napravimo čovjeka na NAŠU sliku...

Ne postoji ništa u ovom stihu (ili bilo kojem drugom stihu u cijeloj Bibliji) što identificira Isusa kao "Boga".

Riječ "Bog" (ELOHIM) govori samo o jednoj osobi u Postanku 1:1 , a ne o tri osobe. Trinitarci tvrde da je Božji duh treća osoba njihovog trojedinog Boga, ali ELOHIM u stihu 2, čak i sa trinitarnog stajališta, mora se odnositi na jednu osobu budući da se u tom stihu o duhu govori kao da pripada ELOHIM-u.

U Postanku 1:26, unipersonalni Bog (elohim) govori drugoj osobi koja nije on sam, govoreći "Pusti nas..." ili "Hajdemo". Ako kažem prijatelju: "Idemo u kino kao što smo planirali", ne kažem da je osoba s kojom razgovaram druga osoba za sebe.

Istina je da se ideja da Bog ovdje govori samom sebi (navodno kao dvije različite osobe) mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati u ono što Sveto pismo zapravo kaže, a to se mora pretpostaviti samo da bi se uskladilo na unaprijed zamišljenu doktrinu, koja se također mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati u svakom pojedinom stihu koji se koristi za navodno podržavanje izvanbiblijske doktrine.

Za više o tome pogledajte sljedeće:
"Pustite nas" i Elohim
Kome se Bog obraća?

Postan.1:26,27 Kome se Bog obraća?

------------------------------------------

Postanak 1:26,27 - Kome se Bog obraća?
Bog je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, i neka gospodari ribama morskim, i pticama nebeskim, i stoci, i svojoj zemlji, i svim gmizavcima koji gmiže po zemlji." Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. Na sliku Božju stvori ga; muško i žensko stvori ih. -- Svjetska engleska Biblija .
Čovjek je izvorno stvoren na sliku Božju, slavom ovjenčan. - Postanak 1:26 ; 5:1 ; Psalam 8:5 Čovjek je stvoren na mentalnu i moralnu sliku i priliku Božju, sa sposobnošću rasuđivanja i slobodne volje da izabere ispravno ili pogrešno. Čovjek postoji na višoj razini od životinja i "malo niže od anđela [elohima]". ( Psalam 8:5
Mnogi su tvrdili da je gornji stih jedne Božje osobe (Jehova, Jahve) koja govori drugoj Jehovinoj osobi. Zapravo, ovdje sigurno nema ničega što bi nam dalo bilo kakav razlog da mislimo da je jedna Jehovina osoba ovdje razgovarala s drugom Jehovinom osobom. Jehova je doista razgovarao s nekim, a drugi stihovi pokazuju da je to bio predljudski LOGOS, Isus, koji je bio s jedinim pravim Bogom prije nego što je stvoren svijet čovječanstva (Ivan 1:1, 2; 17: 5 ) , i koji je djelovao kao Božji zastupnik u stvaranju svijeta čovječanstva. ( Ivan 1:3 , 9 ; Efežanima 3:9 ) Osim toga, u Postanku 1:26 nema ničegao tri osobe u jednom Bogu, samo pokazatelj da je Jehova govorio nekome tko je već bio na njegovu sliku i priliku. -- 2. Korinćanima 4:4 ; Kološanima 1,15 ; Hebrejima 1:3 .

Mnogi će često ukazivati na Izaiju 44:24 , koji govori o Jehovinom stvaranju materijalnog svemira, i tvrditi da ovaj stih pokazuje da je Jehova također bio sam kada je stvarao svijet čovječanstva, kao što je zapisano u Postanku 1,2 . Očito, Jehova je bio sam kada je prvi put proizveo materijalni svemir, ali nakon toga sasvim sigurno nije bio sam u stvaranju svijeta čovječanstva, o nebu i zemlji o kojoj se govori u Postanku 1,2 .
==========
Pogledajte naše studije vezane uz STVARANJE .

Drugi su sugerirali da je Bog ovdje razgovarao s anđelima. Anđeli su zasigurno bili prisutni prilikom stvaranja čovjeka, jer su bili sinovi Božji koji su se radovali stvaranju Zemlje. ( Job 38:4-7 ) Bog je sigurno mogao razgovarati s anđelima ovdje, iako Biblija izravno ne kaže da su anđeli sudjelovali u stvaranju. Neki od naših trojstvenih susjeda često tvrde da upotreba jezika u množini/jednini u Postanku 1:26 , 27

Ovdje sigurno ne nalazimo ništa što bi upućivalo na to da jedna Jehovina osoba razgovara s drugom Jehovinom osobom ili da u Jehovi postoji više od jedne osobe.

daje dokaz njihove doktrine trojstva. Tvrdilo se da kada je Bog govorio o "nama" u stvaranju, to ukazuje da je Jehova Isus. Trinitarci tvrde da to znači da postoji više od jedne osobe u Stvoritelju/Bogu. Upotreba hebrejske riječi elohim, prevedene kao "Bog" u ovom stihu, također se nudi kao dokaz trojstva, budući da je elohim množina, a ne jednina. Također se tvrdi da je čovjek - stvoren na Božju sliku - također trojstvo, pozivajući se na 1. Solunjanima 5:23 . Molimo pogledajte naše proučavanje 1. Solunjanima 5:23 . Iako je Jehova stvorio pomoću svog Sina, ne postoji ništa u riječi elohim, kako se koristi u Postanku 1:26, što znači mnoštvo pojedinaca, ništa više od upotrebe za Mojsije u

Riječ ELOHIM

Izlazak 7:1 , gdje Jehova kaže Mojsiju: "Vidi, učinio sam te bogom [ELOHIM] faraonu." (Webster prijevod) Mojsije sigurno nije mnoštvo pojedinaca. Stoga u toj riječi definitivno nema ničega što bi identificiralo mnoštvo pojedinaca. Ako se koristi za označavanje pluraliteta, to znači bogovi, niti više osoba u jednom bogu. -- množina. ( Izlazak 7:1 ) Sveta pisma koja se tiču Mojsija pokazuju da se elohim, iako množina, primjenjuje na osobu u jednini, Mojsije (koji je tip Isusa - Ponovljeni zakon 18:18 , 19 ; Djela 3:19-23

Hebrejski spisi često koriste množinu riječi Elohim u postavkama jednine, obično s članom jednine ili glagolima u jednini itd. To se naziva "intenzivna množina" -- gdje se množina koristi u kontekstu jednine. To nema nikakve veze s doktrinom trojstva.

Kao što je istaknuto, Mojsije se također naziva elohim). Mojsije nije više od jedne osobe, pa zašto se ovdje koristi množina? Množina se koristi u jednini za označavanje nadmoći (intenzivna množina), to jest za označavanje nadmoći moći koju je Mojsiju dao Jehova nad moći faraona i faraonovih bogova.

Također bismo trebali primijetiti da elohim -- kada se koristi u množini -- znači "bogovi" -- a ne osobe. Stoga bi argument da njegova uporaba u množini znači trojstvo značilo da postoje tri boga, a ne tri osobe u jednom Bogu, kao što se tvrdi za doktrinu trojstva. ELOHIM u Postanku 1:26 koristi se kao intenzivna množina ili superlativ jednine i odnosi se na jednu osobu koja razgovara s drugom osobom, govoreći "Pusti nas..." Ako se ELOHIM koristi kao množina u Postanku1:26 , tada bismo imali nekoliko bogova koji govore drugome ili drugima: "Pusti nas..." Ali u stvarnosti, ELOHIM se odnosi na jednog: Jehovu, a onda taj govori drugome ili drugima. Čini se da ovaj argument čini da je Svemogući Bog tijelo poput čovjeka, koji je tijelo, zemaljski. Bog je duh u suštini, nebeski, ne zemaljski, tjelesni. ( Psalam 8:5 ; 1. Korinćanima 15:39-41 ; Hebrejima 2:7 ) Biti na Božju sliku i priliku ne znači da ako je Jehova nevidljivo duhovno biće, mi također moramo biti nevidljiva duhovna bića. To što su stvoreni na sliku Božju svakako ne znači da je prvi ljudski par bio nevidljiv, što je atribut Svemogućeg Boga. ( Kološanima 1:15

Za više o korištenju svijeta *elohim*, pogledajte naše studije vezane uz ELOHIM I MNOŽINU :

Slika i slika

Netko je tvrdio: "Kao u "Napravimo ČOVJEKA na svoju SLIKU i SLIKU. Recite nam sada kako je Bog stvorio čovjeka na 'svoju sliku i priliku' ako je Bog duh? Imaš li duh sliku? Sličnost?"

) Isto tako, od Isusova uzvišenja, čitamo da on prebiva u nedostupnom svjetlu; kojeg nijedan čovjek nije vidio, niti ga može vidjeti. -- 1. Timoteju 6:16 .

Riječ "slika" se u Bibliji koristi na različite načine; Adam je stvoren na Božju sliku; ( 1. Mojsijeva 1:26 ) Znači li to da Bog ima tjelesno tijelo, kao i čovjek? Apsolutno ne! Ne postoji ništa u Postanku 1:26 o tri osobe u jednom Bogu, samo naznaka da je Jehova govorio nekome tko je već bio na njegovu sliku i priliku. -- 2. Korinćanima 4:4 ; Kološanima 1,15 ; Hebrejima 1:3.

Slika bilo čega je prikaz ili kopija toga, iako je nižeg sadržaja. Dakle, prvi čovjek je bio zemaljska ili glinena kopija svog nebeskog, duhovnog Stvoritelja -- kopija Boga! da, on je trebao biti manifestacija Boga u tijelu.

; Hebrejima 2:7 ) Teško je prosuditi iz sadašnjih ljudskih uvjeta sve što se podrazumijeva pod Božjom slikom, jer nemamo uzorka (osim onoga zabilježenog o Isusu) savršenog čovječanstva za usporedbu. "Svi su sagriješili i lišeni su slave Božje" u kojoj je Adam stvoren. - Rimljanima 3:23 ; Psalam 8,5.

Sada bilježimo neke druge stihove koji se tiču sličnosti s Bogom. David se nadao da će ponovno uskrsnuti nalik Bogu. ( Psalam 17:15 ) Novo stvorenje u Kristu je nalik Bogu, smatrajući se opravdanim kroz vjeru u Isusovu krv. -- Efežanima 2:24

Međutim, konkretniji kontekst ukazuje na to kako je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju: "Neka gospodare ribama morskim, i pticama nebeskim, i stoci, i svojoj zemlji! i nad svakim gmizavcem što gmiže po zemlji."Drugim riječima, čovjek ne samo da je stvoren moralno i intelektualno da nalikuje svom Stvoritelju, tako da može razmišljati i rasuđivati na višim razinama nego što bi to bilo moguće nižim životinjama, već je također obdaren ovlašću da kontrolira niža stvorenja, biti EL - - moćni vladar -- Zemlje kao što je Jehova EL svemira. Ovo se dobro slaže s izjavom iz Psalma 8:5-8 , u kojem je objavljeno da je Bog stvorio čovjeka ali malog nižeg od anđela, što se tiče njegove inteligencije i sposobnosti, i da je tako bio "ovjenčan slavom i čašću" i dana mu je vlast nad nižim stvorenjima. Nadalje se slaže s Pavlovom izjavom u 1. Korinćanima 15:39-41 .Unatoč tome, Pavao kaže o ovoj vlasti: "Ali sada još ne vidimo da mu je sve to podvrgnuto", ukazujući na ono što je rekao na drugom mjestu u vezi s čovjekovim padom od božanske sličnosti, ali s nadom oporavka od ovog pada. - Rimljanima 1:21-2:2 ; 3:10 , 23 ; 5: 15-19 ; 8:19-21 ; Hebrejima 2:7 .

Trebali bismo primijetiti čitanje sljedećeg stiha, također stiha 31, koji pokazuje da Bog nije samo smislio djelo i predložio ga svom Sinu, svom agentu u stvaranju svega (Ivan 1,3; Kološanima 1,16 ) .) , te da ne samo da je započeo djelo, nego ga je i dovršio: -- "I stvori Bog čovjeka [prošlo vrijeme] na svoju sliku; na sliku Božju stvori ga; muško i žensko stvori ih." "I vidjeh Bog sve što je načinio, i bijaše vrlo dobro." (Usporedite Postanak 1:27 , 31 ; 5:1 ; 9:6 ; Propovjednik 7:29; 1. Korinćanima 11:7 ; Jakovljeva 3:9 ) I ovo stvorenje koje je Bog "načinio," dovršio, i proglasio kopijom, slikom sebe, manifestacijom sebe u tijelu, također je bio zadovoljan posjedovati kao svog sina (Luka 3:38), i kao što Pavao kaže -- "ako sin, onda nasljednik;" ( Galaćanima 4:7) jer Bog ne dovodi u postojanje nijednog sina za koji se nije dovoljno pobrinuo. Stoga je kao sin imao bogat znak Očeve providnosti pune ljubavi u golemom području zemlje koje je trebalo pokoriti i preuzeti u posjed kako bi se njegovo potomstvo povećavalo i zahtijevalo; i svi njegovi proizvodi -- životinjski, biljni i mineralni -- bili su podvrgnuti njegovoj kontroli i upotrebi: "I blagoslovi ih Bog i reče im Bog: Rađajte se i množite se i napunite zemlju i vladajte je! vlast nad ribama morskim i nad pticama nebeskim i nad svim živim životinjama što se miču po zemlji." I reče Bog: "Evo, dao sam vam svako bilje što nosi sjeme što je na licu Sva zemlja i svako drvo na kojemu je plod što nosi sjeme: neka vam bude za hranu., 29

I ne samo da je Bog tako dao Adamu cijelu Zemlju kao nasljedstvo za sebe i svoje potomstvo, rekavši im da je prisvoje i obrađuju prema njihovim svim većim potrebama, već je već pripremio odabrani dio toga kao primjeren dom za savršeni par, i uzorak onoga što bi cijelo područje Zemlje postalo pod procesom marljive kultivacije uz njegov dodatni blagoslov. -- "Jahve Bog posadi vrt na istoku u Edenu; i ondje smjesti čovjeka kojeg je oblikovao... I Jahve Bog uze čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva." -- Postanak 2:8 , 15

Stoga kontekst ukazuje na Božju sliku u Adamu, kao što se može vidjeti u Psalmu 8:5-8 . To nije slika fizičke sličnosti;ali Adamu je danas sposobnost da vlada, da ima vlast. Imao je sposobnost opažanja poput Boga; razumijevanja; kao i odražavati sve općenite atribute i kvalitete Boga u manjoj mjeri. Čovjeku je dana percepcija, mašta, moć izvorne sugestije, pamćenje, razum, prosudba i volja, što odgovara ovim različitim intelektualnim kvalitetama u Bogu. On također ima Božju moralnu kvalitetu savjesti, koja mu omogućuje ispravno i pogrešno razlučiti, razlikovati jedno od drugoga i ispravno ih procijeniti.Kao što su izvorno stvorene, sve su te moći radile zajedno savršeno i skladno, sve su bile podložne toj vrhovnoj mentalnoj sposobnosti, volji, koja, budući slobodna djelovati neovisno, iako potpomognuta sugestijama svih drugih mentalnih i moralnih sposobnosti, Slava sličnosti Bogu i vladavine

u velikoj je mjeri izgubljena kada je Adam bio neposlušan. ( Rimljanima 3:23 ) Apostol nam govori da sada ne vidimo sve podložno čovjeku. ( Hebrejima 2:6-7 ) Stoga tek treba vidjeti izvornu svrhu čovječanstva. Kad je Adam sagriješio, Bog ga je zapravo odrekao kao svog sina, budući da više ne odražava Božje kvalitete.

Stoga iz biblijskog svjedočanstva vidimo da je čovjek izvorno bio savršen, slika ili kopija Boga u tijelu. O padu od tog izvornog savršenstva i posljedicama za cijelu Adamovu rasu, također imamo jasno svjedočanstvo Svetog pisma, koje je do toga došlo -- da je to bio namjeran prijestup poznatog pravednog zakona, u lice jasnog upozorenja o kazni takvog postupka. Bio je to grijeh samo s čovjekove strane, a od kojeg je Bog potpuno oslobođen time što je čovjek bio ostavljen bez potrebe za oskudicom is punim uputama o ispravnom smjeru i rezultatima pogrešnog postupka. Jedini uzrok čovjekova pada, dakle, koji se može pratiti do Stvoritelja, leži u činjenici da ga je on stvorio na svoju sliku - svojom slobodnom voljom. Ali ova zadužbina, vidimo,bio je krunski čin Božje naklonosti čovjeku i čovjekov najbolji blagoslov. I tako je nedostatak cijenjenja i zlouporaba Božje obilne naklonosti i dobrote, a ne bilo kakav nedostatak s Božje strane, dovelo do pada.

Kao rezultat pada od izvorne savršenosti i naklonosti od strane glave i predstavnika rase, jedan drugi zakon našeg bića, osmišljen za naše najviše dobro -- zakon nasljeđa -- donio je cijelom Adamovom potomstvu svoje djelovanje. nesavršenosti i sklonosti zlu. I stoga je čitava rasa u istom jadnom stanju. Zlo stablo ne može donijeti dobre plodove, niti gorki izvor pustiti slatke vode. Sadašnje stanje, dakle, cijele rase je degenerirajuće i umiruće.Da nije bilo otkupljenja kroz Isusovu otkupnu žrtvu, čovjekova bi nevolja bila bez lijeka.

Ronald R. Day, Sr.

Veze za studije povezane s Postankom 1:26,27 :
https://jesusnotyhwh.blogspot.com/p/genesis.html#gen1-26

Trinitarianci smatraju

------------------------------------------

Trinitarianci smatraju ovaj stavak kao referencu za dokaz na njihovo Trojstvo dogme. Tvrde da je Bog , što je množina u formi, znači da je njihova ideja o "Bogu" ima tri osobe, a da je mnoštvo "neka nas" znači da jedna osoba od Boga govori drugoj osobi od Boga, koristeći množinu obrazac "nas".

Očito je Bog ovdje govori nekome. Normalno, ako osoba kaže da se njegov prijatelj, "Neka nam ovo ili ono prema našim planovima učiniti," mi ne mislimo da je osoba koja govori govori na drugu osobu od sebe. Isto tako, u onim slučajevima u kojima Bog kaže "da nas", "mi", itd., Bog ne govori na drugu osobu od sebe, ali on je govorio da je netko tko nije sam. Doista, zadana obrazloženje mora biti da Jahve je govorio da je netko tko nije sam.

Istina je da je ideja da je Bog ovdje govori da sebi (navodno kao dvije različite osobe od sebe) mora se zamisliti, pretpostavlja se, dodaju, i čitati u ono što Pismo zapravo kaže, i takva mora se samo pretpostaviti da se prilagode do zamišljenog doktrine, koja se također mora zamisliti, pretpostavlja se, dodaju, i čitati u, svako Pisma koja se koristi kako bi se navodno podržavaju vanbiblijskoj doktrinu.

Pluralnost Bog znači "bogovi", a ne "osoba" ili "atribute", dakle, da se prijave tu riječ na Stvoritelja u množini smislu bi značilo da je Jahve bogovi [množina], a ne osobe u jednom Bogu. Ipak, riječ u smislu sadrži svojstvo sila, ali to je jedan atribut, a ne svojstva (množina).

Ipak, sveti spisi ne primjenjuju Bog Jahvu s pluralnosti, više nego što sam Jahve, Bog Mojsiju odnosi s pluralnosti. (Izlazak 7:1) Doista, ako Bog koristi Jahve znači da Jahve je više od jedne osobe, onda bi bilo u skladu, jedan je što takav zahtjev treba tvrditi da je Bog načinio Mojsije više od jedne osobe do faraona.Kad je Isus citirao Izlazak 6:3 , što je zabilježeno u Matej 22:32, Isus ne koristi množinu riječi Theos, on koristi jednini.

U stvarnosti, kao i nekoliko drugih hebrejskih riječi, oblike množine EL može se koristiti u jednini kontekstima da označi ono što na engleskom mogli nazvati nadređeni ili vrhunski stupanj. Što se tiče ovog korištenje u biblijski hebrejski (kao i nekih drugih drevnih jezika), znanstvenici često nazivamo " množini intenzivna"običaj, gdje se množini riječ koristi u jednini kontekstu i na taj način množini promatra kao jedinstvena, ali je intenzivirana u smislu (sličan engleskom vrhunskog ili superlativ stupnja). Drugim riječima, množini riječ tretira kao da je jednini, ali pojačane samo u smislu. Na engleskom se to učiniti dodavanjem "ER" ili "est" mnogim riječima, kao što su visoki, viši, najviši, ili bismo mogli dodati "više" ili "većina" prije riječi. (Međutim, na engleskom jeziku, osobito u svojim arhaičnim oblicima, množina se često koristi kao množina intenzivna obraćajući veličanstvo, suca, itd., kao u "Vaše veličanstvo", i "časni sude", umjesto "tvoga veličanstva" ili "ti čast.") Dakle, u Izlasku 7:1, Jahve je izjavio da mu je odluka Mojsiju, a ne osobe, faraonu, nego jedna osoba vrhunskog snagom (Bog) faraonu.

Stvar je, međutim, da je Bog koristi od jednog Jahvu, "jednom Bogu" koji je Stvoritelj Njegovog naroda. Jahve je ne više od jednog Jahve, niti više od jednog boga, niti je on više od jedne osobe. "Čuj, Izraele: Jahve je Bog naš, Jahve je jedan . "" Je li nas nije jedan Bog stvorio Ponovljeni zakon 6:4; Malahija 2:10

Pa tko je Jahve govorio kako su zapisana u Postanku 1:26?

Iako postoje neke naznake u Starom zavjetu, moramo gledati u Novom zavjetu za odgovor na to.

Ivan 1:1,2 govori nam da je onaj koji je postao tijelom bio s Bogom u početku da se govori tamo. Taj "početak" nije početak cijelog svemira, kao i mnogi pretpostavljali, ali to je "Početak" od "svijeta" (grčki, Kosmos) da je Bog stvorio kroz jedan se zove "Riječ." (Ivan 1:10) Sve na ovom svijetu je napravio kroz jedan se zove "Riječ". Niti jedna stvar (koji se odnose na svijetu koji je napravljen kroz Word) izvršena bez riječi. (Ivan 1:3) Ovo je jedna pod nazivom "Riječ" tijelom postala, i došao na svijet da po njemu, i da svijet ga ne upozna. (Ivan 1:1,2,10) Isus se predstavio kao da je jedan koji je bio s "jedinog pravog Boga" prije nego što je svijet čovječanstva je napravio. (Ivan 17:1,3,5) "Bog", kojega Riječ je sa, se odnosi na Onoga kojega je Isus oslovljava kao "jedinog pravog Boga", a to je Bog Otac i njegov. Isus je bio uz jedinog pravog Boga, i na taj način Ivanova 1:3,10 zapravo govori o Isusu kao onaj po kojemu je "Bog" napravio svijet čovječanstva. Stoga, uspoređujući duhovno otkriva duhovnom objavljenje (1.Korinćanima 2:10-12), možemo vidjeti da je onaj koga "jedini pravi Bog" je obraćajući se u Postanku 1:27 je Isus.

Međutim, netko može prigovoriti, ne Ivan 1:1 nam govore da, ne samo da je bila riječ s [ili prema, u službi] Bogu, ali i da je riječ bila je "Bog"? Zar to ne dokaže trinitarnoj ideju da je Bog više od jedne osobe? No, to ne! To bi trebalo biti očito, uspoređujući Ivan 1:1,2 i Ivan 17:1-5, da je Isus bio s, ili u službi, jedinog pravog Boga. Želite John onda kažu da je Isus "bio" jedini pravi Bog kojeg je bio s?

Ivan dva puta da Riječ bijaše s Bogom, dajući naglasak na ovu misao. Pomisao na dvije osobe i jedino Bogu nije svojstveno riječima Ivana 1:1,2 ali ideja je da se može zamisliti, pretpostavlja se, dodaju, i čitati u ono što je Ivan napisao.Jedan je zamisliti i pretpostaviti da je Ivan, u odnosi na "Boga" kojeg bijaše riječ, ne znači navodnog Trojedne "Boga", ali da je prva osoba navodnog Trojstva kao Oca. Mi znamo da je istina da je "Bog" kojeg Riječ je sa, prema ili u službi, je Bog i Otac Isusa, zbog Isusovih riječi kao što je zapisano u Ivanu 17:1,3,5.

Međutim, dio o Otacu se osoba od trojstva treba zamisliti, pretpostavlja se, dodaju, i čitati u, ono što je Ivan napisao u Ivanovoj 1:1,2, i Isusovo pozivanje na Oca kao "jedini pravi Bog "u Ivan 17:3 je bilo biti zanemarena, ili na neki način može tumačiti (opet to često čini maštovitih pretpostavki koje se dodaju i čitaju u ono što je Isus naveo) kako bi Isusove riječi još uvijek znači da je Isus Osoba jedinog pravog Boga. Isto tako, trojstvena mora zamisliti, pretpostaviti, dodavati i čitati u ono što je Ivan rekao da Riječ je navodno druga osoba Trojstva.

Pa zašto bi John rekao da je riječ "Bog", ako mi se ne zamisliti i pretpostaviti da je osoba od jedinog pravog Boga? Ima samo jedan Bog? Može li Isus biti "Bog", koji je ne samo pravi Bog? I ne bi to značilo da postoji više nego jedan Bog? Odgovor opet leži u uspoređujući duhovno otkriva duhovnom objavljenje (1.Korinćanima 2:10-12), ne zamišljajući, dodajući i čitanje u Pismu puno pretpostavki koje bi Isus osoba svoga Boga. Što je istina biblijski odgovor na pitanje zašto bi John se odnosi na Isusa kao Boga?

Očito je da Ivan ne govori o Isusu kao "Boga", na isti način na koji on govori o "Bogu" kojega je Isus bio s. Drugim riječima, to bi trebalo biti jasno da Isus nije "Bog", kojega je bio s, a kako smo već spomenuli, Ivan to naglasio opet ponavlja u Ivanu 1:2. Ako je Isus "Bog", koji je bio s, ili u službi, onda je Isus Otac, jer Isus kaže da je on sa svojim ocem, ali trinitarians poriču da je Isus Otac.

Grčka riječ za Boga obično transliterated kao theos i oblici te riječi koriste se dva puta u Ivanovoj 1,1 . Oblici Theos, u Novom zavjetu, koriste se prevesti oblike hebrejska riječ koja se često transliterated kao EL, to bi trebalo biti jasno da je hebrejski pisci Novog zavjeta su pomoću Theos na isti način, te s istim značenjem, kao jevrejskih pisaca iz Starog zavjeta. Po riječima snimljenih na Ivana 10:34,35 , je Isus rekao da su svi sinovi Svevišnjega su osobe Svevišnjega, da su svi samo pravi Bog?

Vidjeti: Psalam 82:6 - Tko su Bogovi ?

Ono što mnogi ne neznaju jest da postoji biblijski jevrejska tradicija koja omogućuje korištenje riječi za "Boga" u općenitijem smislu moći, vlasti, itd.

Većina prijevoda Biblije na engleski jezik, kao i drugi jezici prepoznaju ovu uporabu. Možemo koristiti najpopularniji engleski prijevod - King James Version - za ilustraciju takav običaj.

Ovo se može pokazati u takvim stihovima u kojima KJV čini riječ za "Boga" (oblika EL i Elohim u hebrejskom), kako bi se označavaju snagu, moć, moć, vladati, i sl. kao što je u sljedećim stihovima:

Postanak 23:6(moćni); Postanak 30:8 (super); Genesis 31:29 (moć), Ponovljeni zakon 28:32(mogao); 1.Samuel 14:15 (strah); Nehemija 5:5 (moć); Psalam 8:5(anđeli); Psalam 36:6 (vjernost); Psalam 82:1 (moćni), Mudre izreke 3:27 (moć); Psalam 29:1 (moćnih); Ezekiel 32:21 (jaka), Jona 3:3 (prekoračenje).

Ako bi netko zamijeniti "lažnog boga" u mnogim od tih stihova, kako bismo imali neke apsurdne izjave. To dokazuje da se te riječi koriste u nekoj drugoj jedinog pravog Boga smislu, ili kao "lažni bog."

Ako se takav jevrejski običaj je primijenjen na Isusa (koji je bio s jedinom istinskom Bogu - Ivana 17:1,3) u Ivanovoj 1:1 , imali bismo "Riječ je moćna," i sve ima smisla, bez dodavanja sve podvale i pretpostavke da će se priložiti gledanja Pismo kroz ton Trojstva doktrine. Isus doista bio moćni s jedinom istinskom možda prije je napravio svijet čovječanstva. Dakle, svetopisamski zaključak je da je to "moćni", onaj koji jedini pravi Bog govori u Postanku 1:26, koristi termin "Pustite nas."

"NAČINIMO ČOVJEKA"

------------------------------------------

"NAČINIMO ČOVJEKA"... Stavak, kojeg često zagovornici Trojstva koriste kao Biblijski dokaz, a u kojem čitamo Božju izjavu povezanu sa stvaranjem čovjeka i koja ukazuje na to da je Isus bio prisutan i aktivan u vrijeme stvaranja.

1.Mojsijeva 1:26 "Tada je... Ova ,Božja, izjava tumači se i interpretira tako što se ističe da Bog ne može biti samo jedna osoba već da je on više od jedne osobe, to jest, da Boga sačinjavaju više Božanstava i brzo se dodaje da je , u najmanju ruku, jedna osoba iz Trojstva ovdje bila prisutna, te da je Bog-Otac govorio Bogu-Sinu.

No dali ovaj tekst ima zaista to značenje?

Interesantno je da u Bibliji ne postoji niti jedno izvješće koje govori da je Bog imao bilo kakvu pomoć pri stvaranju čovjeka. Dodatno, nema niti jedan stavak u Bibliji koji govori o trojednom Bogu

Prema tome, nije mogla niti druga, niti treća osoba od tri navodna Božanstva, biti prisutna prilikom stvaranja.

S druge strane postoje niz stavaka koji nedvosmisleno govore o tome da je Bog prilikom stvaranja djelovao kao jedinka, sam. Job 38:4-7; Izaija 44:24; Izaija 45:11,12

Ovi stavci jasno pokazuju da je Bog bez ičije pomoći, "rasprostro zemlju i razapeo nebesa". Stvaranje je tvorevina njegovih ruku a ne djelo jednog tima ili grupe.

Također je vrijedno istaknuti, pogotovu u vezi tvrdnji da je Isus kao 2. osoba trojednog Boga sudjelovao u stvaranju-, ono sto je i sam Isus spomenuo i naučavao u vezi stvaranja. Matej 19:4 ; Marko 10:6 ; Marko 14:19

Isus je naučavao da je Bog, njegov Otac, STVORITELJ, i ni u jednom trenutku nije spomenuo pa čak ni dao naslutiti, da je i on sudjelovao u stvaranju čovjeka. Ova izvješća ne ostavljaju nikakvu sumnju da je samo Bog Stvoritelj neba i zemlje kao i ljudi.

U svijetlu ove istine, razmislite o tome, kako ovu Božju izjavu iz 1.Mojsijeve 1:26, treba ispravno shvatiti? Kako ove riječi treba razumjeti?

Dali je Bog, rekavši " Načinomo" pozvao nekoga da mu pomogne kod stvaranja?Šta iz konteksta možemo saznati, kako se stvaranje čovjeka odvijalo?

1.Mojsijeva 1:27. "Bog je stvorio... On ga je stvorio...Stvorio ih je muško i žensko".

Tu je jasno i možemo se u potpunosti složiti s onim što je rečeno o stvaranju i u drugim stavcima, samo je Bog stvarao, nitko drugi--pa ni Isus, nije mu pomagao. Redak 27 također opovrgava još jednu tvrdnju u vezi redka 26 a koja se najčešće koristi od kršćana koji ne vjeruju u trojstvo. Oni vjeruju da je Bog ove riječi iz 1.Moj. 1:26, izgovorio svojim anđelima i radi toga ta rečenica u množini" Načinomo".

To isto ne stoji, jer kao što smo vidjeli u 27 stavku Bogu nitko nije pomagao, niti je on pozvao svoju nebesku obitelj da mu pomažu, jer kako bi rekao "Načinomo a onda sam to radio.

Iz tog navedenog stavka se jasno vidi da je Bog za sebe govorio u množini kako bi ukazao na svoju Veličanstvenu pojavu, na svoju moć. Dakle, riječ "Načinomo" ne trebamo tumačiti doslovno, da je Bog bilo koga pozvao da mu pomaže u stvaranju čovjeka.

(prevod J.P)

Većina hrišćana

------------------------------------------

Većina hrišćana veruju u crkvenu doktrinu Trojstva, da Bog predstavlja jednu suštinu koja se sastoji od tri jednake i podjednako večne Osobe: Oca, Sina (Isusa Hrista) i Svetog duha. Mnogi citiraju tri pasusa Knjige postanja kao podršku Trojstvu koju pruža Stari zavet: Knjiga postanja 1:26; 3:22; 11:7. A često se osvrću na te pasuse kada žele da nas uvere u to da je Isus preegzistirao. U pitanju su sledeći tekstovi:

1:26 ,,Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi"
3:22 ,,I reče Gospod Bog: Eto, čovek posta kao jedan od nas znajući šta je dobro šta li zlo; "
11:7 ,,I reče Gospod ... Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore."

U sva tri slučaja Bog je onaj koji govori, koga hrišćani vide kao Boga Oca. Ali ni u jednom od ovih stihova se ne pominje ko stoji iza ,,Mi". Mnogi trijadolozi tvrde da se pod ,,mi" podrazumeva da stoje još dva člana Trojstva: preegzistentni Isus i Sveti duh.

Četiri primarna tumačenja reči ,,nas" i ,,naš" u stihu 1:26 u Knjizi postanja su sledeća: 1) većina Jevreja su protumačila ovo kao Božije obraćanje posebnoj grupi anđela koji su se sakupili oko Božijeg nebeskog prestola i koji sačinjavaju njegov kraljevski sud ili sabor; 2) Crkveni oci posle Nikejskog sabora su razumeli da se Bog Otac obraća ostalim članovima Trojstva; 3) Mnogi kritičari ove reči smatraju množinom reči visočanstvo, što dopušta ispravnost trijadološkog verovanja ali to i ne mora da bude slučaj; 4) Bog se obraća samom sebi. To kako neko tumači ovaj tekst obično određuje kako se ophodi prema ostalima, pa su sva tri pasusa isto protumačena.

Pod ,,mi" u Knjizi postanja ne mogu se podrazumevati ostala dva člana Trojstva jer je Bog rekao da je stvorio čoveka prema svom obličju. Ukoliko Bog predstavlja Trojstvo Osoba, onda bi i čovek, s obzirom da je stvoren prema Božijem obličju, morao da bude sastavljen od tri ličnosti. Pošto je čovek biće koje se sastoji od jedne osobe, samim tim i Boga sačinjava jedna osoba. Mentalni poremećaj pod nazivom šizofrenija je nešto najbliže ovoj ideji o troličnoj osobi, a on svakako ne odražava Boga.

Reč koja u Jevrejskoj Bibliji označava Boga jeste elohim, množina od eloah. Elohim je često skraćeno na vlastito ime El. Elohim se pominje 2570 puta u Starom zavetu, bilo kao zajednička imenica ili kao božansko ime. Većina trijadologa insistiraju na tome da elohim, s obzirom da predstavlja množinu, označava to da se Bog sastoji od više osoba.

Jevreji i mnogi drugi savremeni hrišćani se ne slažu sa tim. Oni smatraju da reč elohim označava intenzitet kojim se izražava dostojanstvo i veličina Boga. Jack B. Scott kaže da većina naučnika insistira na tome da se ovaj ,,nastavak za množinu obično opisuje kao množina od reči visočanstvo i nije namenjen da označava pravu množinu kada se odnosi na Boga. Ovo se vidi iz činjenice da se imenica elohim konzistentno upotrebljava sa oblicima glagola, pridevima i zamenicama u jednini." Zatim citira čoveka koji autoritet za antikvitete, William F. Albright, koji tvrdi da je ova množina od visočanstvo često upotrebljavana u starom Bliskom istoku kako bi se iskazao ,,totalitet manifestacija božanstva." Trijadolog F. F. Bruce kaže da reč elohim predstavlja ,,oblik u množini koji označava Boga koji u sebi sadrži sve moći božanstva."

Osim toga, kako bi se reč koja označava Boga i koja se u tom smislu (pored JHVH) najčešće pominje u Jevrejskoj Bibliji, mogla prilagoditi shvatanju paganske populacije da Boga zapravo čine tri osobe? To se suprostavlja strogom monoteizmu. Čini se preteranim misliti da su nejevreji rekli Jevrejima šta ta reč znači. Nekolicina crkvenih očeva je poznavala hebrejski i njihova teologija je ispaštala zbog toga.

Sveto pismo svedoči o tome da se Najviši Bog redovno sastajao sa svojim sudom savetnika. Psalmista govori o ,,skupu svetih“ i opisuje Jahve kao ,,Boga koga se veoma plaši savet svetih i svi oni koji se nalaze oko Njega.“ (Psalam 89:5, 7). Jov dva puta govori o nekim anđelima, ,,sinovima Božijim koji su došli da se predstave pred GOSPODOM“ kako bi izložili svoje aktvnosti (Jov 1:6; 2:1). Hijerarhija dodeljenih odgovornosti jeste ljudska vladavina.

Pošto Bog redovno daje zadatke anđelima da ispune njegovu volju, možda ih je takođe uključio i u stvaranje. Jevrejin Talmud kaže o Bogu: ,,Jedini sveti, blagosloven bio, ne čini ništa a da se ne posavetuje sa svojim nebeskim savetom.” A poznati Isak Njutn je to objasnio ovako:,,Bog ne radi ništa što ne može drugom da zada.” Donald Gowan ima slično zapažanje koje se tiče stihova 1:26 i 3:22 Postanja .

Ne postoji podrška u Starom zavetu za većinu predloženih objašnjenja: kraljevsko ,,mi”, savetodavno ,,mi”, množina punine i indikacija množine osoba u Božanstvu … Jedina teorija koja koristi jezik Starog zaveta jeste ona koja tvrdi da se Bog ovde obraća nebeskom savetu kao i u stihu Isaija 6:8. To da se Bog savetovao sa nebeskim stvorenjima u raju prikazano je scenama opisanim u 1. Kraljevima 22:19-22 i Jov 1:6-2:6. Samim tim konsultativno ,,mi” ima podršku drugih tekstova, i odgovara stihovima 1:26-27 i 3:22 Otkrivenja pod pretpostavkom da je Izrael verovao da postoje stvorenja i raju (,,domaćin raja” 1. Kraljevima 22:19) čiji identitet ima nešto zajedničko sa Bogom i ljudskim bićima. Poznat prigovor da anđeli nisu mogli da učestvuju u stvaranju jeste teološko prosuđivanje u vezi sa tim šta je moguće u raju.

Dakle, oni kojima se Bog obratio rečima ,,nas” i ,,naš” u stihovima 1:26; 3:22 i 11:2. Postanja verovatno predstavljaju posebnu vrstu anđela. Možda su to bili članovi kraljevskog saveta ili ,,sedam duhova Božijih”, tj. ,,sedam anđela koji stoje pred Bogom (Otkrivenje 1:4; 8:2), koji su verovatno sedam arhanđela. Bez obzira na to, knjiga Postanja ne sadrži dovoljno dokaza da su postojala dva člana navodnog Trojstva. Trijadolog Murray Harris kaže: ,,Ne bi bilo prikladno da se reči elohim (Bog) ili yhwh (Jahve) i u jednom trenutku odnose na Trojstvo u Starom zavetu kada se u Novom zavetu reč theos redovno odnosi na Oca isključivo i očigledno nikad na Trojstvo.”

Postoji li Trojstvo u Postanku?

------------------------------------------

Postoji li Trojstvo u Postanku?

Većina kršćana vjeruje u crkvenu doktrinu Trojstva, koja kaže da je Bog jedno biće koje se sastoji od tri jednakobitne i vječne osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga. Mnogi navode tri odlomka iz Postanka kao svoju glavnu starozavjetnu potporu Trojstvu. Ovo su Postanak 1:26; Postanak 3:22 i Postanak 11:7. (Oni se često pozivaju i na ove odlomke kada tvrde da je Isus postojao prije.) Ovi stihovi su: Postanak 1:26: "I reče BOG: "Načinimo ljude na svoju sliku, sebi slična." Postanak 3:22: "I Jahve BOG reče: Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, poznaje dobro i zlo." Postanak 11:7: "I Jahve reče: Siđimo i pobrkajmo im ondje jezik." U ova tri slučaja BOG je glasnogovornik; ali nijedan od ova tri stiha nam ne govori na koga se misli pod "mi". Mnogi trinitarci tvrde da "nas" znači druge dvije Osobe Trojstva - prethodno postojećeg Isusa i Duha Svetoga. Četiri glavna tumačenja riječi "nas" u Postanku 1:26 su sljedeća: 1. Većina Židova je u tome vidjela komunikaciju Boga s posebnom skupinom anđela okupljenih oko Božjeg prijestolja na nebu, tvoreći Njegovo kraljevsko dvorište ili nebesko vijeće. 2. Postnicejski crkveni oci razumjeli su "nas" kao Boga Oca koji govori druga dva člana Trojstva. 3. Mnogi tumači su u ovoj Riječi vidjeli pluralis majestatis, dopuštajući, ali ne i zahtijevajući trojstveno vjerovanje. 4. BOG je govorio sam sa sobom. Tendencija s kojom netko tumači ovaj stih (1:26) određuje kako se obično odnosi prema druga dva, tako da se sva tri odlomka tumače na isti način. "Mi" u Postanku 1:26 ne može značiti navodna dva druga člana Trojstva, jer taj stih kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. Ako je Bog trojstvo osoba, tada i čovjek stvoren na Božju sliku mora biti biće od tri osobe. Ali budući da je čovjek jednoosobno biće, Bog također mora biti jednoosobno biće ophrenia; to je mentalna bolest koja sigurno ne odražava BOGA na odgovarajući način.) Riječ prevedena kao "BOG" u hebrejskoj Bibliji je Elohim, oblik množine od Eloah. Elohim se često skraćuje u El. Elohim se pojavljuje više od 2570 puta u Starom zavjetu, bilo kao opće ime ili kao Božje ime. Mnogi rani trinitarci inzistirali su na tome da bi Elohim, oblik množine, označavao da je Bog sastavljen od mnoštva osoba. Židovski i mnogi suvremeni kršćanski teolozi više se ne slažu s ovim argumentom. Oni tvrde da množina riječi Elohim ukazuje samo na intenzitet koji izražava veličanstvo i veličinu Boga. Jack B. Scott kaže da većina teoloških znanstvenika inzistira na tome da se ovaj "oblik množine obično opisuje kao Pluralis Majestatis i ne misli se kao prava množina kada se koristi za Boga. To se može vidjeti iz činjenice da se imenica Elo-him svugdje koristi s oblicima glagola u jednini i s pridjevima i zamjenicama u jednini." Zatim citira antikvarskog učenjaka Williama F. Albrighta, koji je tvrdio da se ovaj pluralis majestatis uobičajeno koristio na drevnom Bliskom istoku da izrazi "apsolutnost manifestacija božanstva". Trinitarac F.F. Bruce kaže: "Elohim je množina koja označava Boga koji ima svu moć Boga u sebi." Također, kako se najčešća riječ za Boga u hebrejskoj Bibliji (osim YHWH) uklapa u pogansko mišljenje da su Bog tri osobe? Ovo je u suprotnosti sa svim monoteizmom. I ne čini li se drsko da pogani žele objasniti Židovima što hebrejske riječi znače? Malo je crkvenih otaca znalo hebrejski, a njihova je teologija zbog toga uvelike stradala. Sveto pismo nas uvjerava da se vrhovni Bog redovito susreće s dvorom nebeskih savjetnika. Psalmist govori o "skupštini svetih" i opisuje Jahvu kao "bojašljivog Boga usred svetih". (Psalam 89, 5 i 7; Elbf). Job dvaput govori o nekim anđelima kada kaže: "Tada sinovi Božji dođoše pred Gospodina" da izvijeste o svojim aktivnostima (Job 1:6; 2:1). Ova hijerarhija delegirane odgovornosti slična je onoj u ljudskim vladama. Budući da Bog vrlo često koristi anđele

koristi, koji bi trebali ispuniti Njegovu volju, ON ih je možda također uključio u stvaranje. Židovski Talmud kaže o Bogu: "Sveti, blagoslovljen neka je On, ne čini ništa bez konzultacije sa svojim nebeskim savjetom." Slavni Sir Isaac Newton izjavio je: "Bog sam ne čini ništa što može učiniti kroz drugoga." Slično, Donald Gowan komentira Postanak 1:26 i 3:22: "Većina predloženih objašnjenja nema potporu u Starom zavjetu: kraljevsko 'mi', savjetodavno 'mi', množina punine ili referenca na mnoštvo osoba u Božanstvu... Jedina doktrina koja koristi jezik Starog zavjeta je ona koja kaže da se Bog ovdje obraća nebeskom vijeću, slično Izaiji 6:8. Vjerovanje da se Bog savjetovao s duhovnim stvorenjima na nebu prikazano je u Sze- takvom kao što su oni opisani u 1. Kraljevima 22:19-22 i Jobu 1:6-2:6. Stoga, savjetodavni "mi" ima podršku u drugim tekstovima, a odgovara i Postanku 1:26-27 i 3:22, pod pretpostavkom da Izrael vjeruje da postoje stvorenja u nebeskom kraljevstvu ("nebeska vojska" - Post Kraljevi 22:19) čiji identitet ima nešto zajedničko s Bogom i ljudima. Dobro poznati prigovor da anđeli nisu bili uključeni u stvaranje čisto je teološki sud govoriti o tome što je moguće na nebu." Dakle, - vjeruje se da su oni kojima je BOG rekao riječi "nama" u Postanku 1:26; 3:22 i 11:7 bili posebna grupa anđela. Možda su bili članovi Njegovog kraljevskog vijeća ili "sedam BOŽJIH duhova" što znači "sedam anđela koji stoje pred BOGOM" (Otkrivenje 1:4; 8:2) i vjerojatno sedam arkanđela. Bilo kako bilo, Postanak ne pruža nikakav uvjerljiv dokaz da smo "mi" druga dva člana navodnog Trojstva. Trinitarac Murray Harris izjavljuje: "Bilo bi neprikladno da se Elohim [Bog] ili YHWH u Starom zavjetu ikada pozivaju na Trojstvo, dok se u Novom zavjetu Theos redovito odnosi isključivo na Oca i očito se nikada ne poziva na Trojstvo."

-----------

Gibt es im ersten Buch Mose die Dreieinigkeit oder Trinität?

Die meisten Christen glauben an die kirchliche Lehre von der Dreieinigkeit, die besagt, dass Gott ein Wesen sei, das aus drei wesensgleichen und gleich-ewigen Personen besteht: Aus Vater, Sohn und Heiliger Geist. Viele zitieren als ihre wichtigste alttestamentliche Stütze für die Dreieinigkeit drei Stellen aus dem 1. Buch Mose. Das sind 1. Mose 1,26; 1. Mose 3,22 und 1. Mose 11,7. (Oft nehmen sie auch Bezug auf diese Stellen, wenn sie behaupten, dass Jesus präexistiert hat.)
Diese Verse lauten:
1. Mo 1,26: „Und GOTT sprach: Lasst uns Menschen machen in unserm Bild, uns ähnlich!"
1. Mo 3,22: „Und GOTT, der HERR, sprach: Siehe, der Mensch ist geworden wie einer von uns, zu erkennen Gutes und Böses."
1. Mo 11,7: „Und der HERR sprach: ... Auf, lasst uns herabfahren und dort ihre Sprache verwirren."
In diesen drei Belegstellen ist GOTT der Sprecher; aber keiner dieser drei Verse teilt uns mit, wer mit „uns" gemeint ist. Viele Trinitarier behaupten, dass mit „uns" die anderen beiden Personen der Drei-einigkeit gemeint sind, - der präexistierende Jesus und der Heilige Geist.

Die vier wichtigsten Interpretationen des Wortes „uns" in 1. Mo 1, 26 sind folgende:
1. Die meisten Juden haben darin die Kommunikation GOTTES mit einer speziellen Gruppe von En-geln gesehen, die sich um den Thron des himmlischen GOTTES versammelt haben und Seinen königli-chen Hofstaat oder die himmlische Ratsversammlung bilden.
2. Die nach-nicänischen Kirchenväter haben das „uns" so verstanden, dass Gott, der Vater, zu den zwei anderen Mitgliedern der Dreieinigkeit spricht.
3. Viele Ausleger haben in diesem Wort einen Pluralis Majestatis gesehen, der einen trinitarischen Glauben zulässt, aber ihn nicht notwendig macht.
4. GOTT hat mit sich selbst gesprochen.

Die Tendenz, mit der man diesen Vers (1,26) interpretiert, bestimmt, wie man normalerweise auch die beiden anderen behandelt, sodass alle drei Stellen gleich interpretiert werden.
Das „uns" in 1. Mo 1, 26 kann nicht die angeblichen zwei anderen Mitglieder der Dreieinigkeit mei-nen, weil dieser Vers sagt, dass GOTT die Menschen in Seinem Bild gemacht hat. Wenn GOTT eine Dreieinheit von Personen ist, dann müsste der Mensch, der in GOTTES Bild gemacht worden ist, ebenso ein dreipersonales Wesen sein. Da der Mensch aber ein einpersonales Wesen ist, muss GOTT auch ein einpersonales Wesen sein. (Wo der Mensch einer Dreipersonalität am nächsten kommt, ist die Schizophrenie; sie ist eine Geisteskrankheit, die GOTT bestimmt nicht treffend wiederspiegelt.)

Das Wort, das mit „GOTT" übersetzt wird, ist in der hebräischen Bibel Elohim, die Pluralform von Eloah. Elohim ist häufig zu El verkürzt worden. Elohim kommt im Alten Testament über 2570 Mal vor, entweder als Gattungsname oder als Gottesname. Viele frühere Trinitarier haben darauf bestanden, dass Elohim, die Pluralform, darauf hinweisen würde, dass Gott aus einer Mehrzahl von Personen besteht.
Jüdische und viele heutige christliche Theologen stimmen diesem Argument nicht mehr zu. Sie brin-gen vor, dass das Pluralwort Elohim nur auf eine Intensität hinweist, die die Erhabenheit und Größe GOTTES zum Ausdruck bringt.
Jack B. Scott sagt, dass die meisten theologischen Gelehrten darauf bestehen, dass diese „Pluralform in der Regel als ein Pluralis Majestatis beschrieben wird und nicht als ein realer Plural gemeint ist, wenn er für GOTT gebraucht wird. Das lässt sich aus der Tatsache erkennen, dass das Substantiv Elo-him durchgängig mit singulären Verbformen und mit Adjektiven und Pronomen im Singular verwen-det wird." Dann zitiert er den Altertumsexperten William F. Albright, der behauptet hat, dass dieser Pluralis Majestatis im alten Orient üblicherweise verwendet worden ist, um die „Absolutheit der Be-kundungen einer Gottheit" zum Ausdruck zu bringen. Der Trinitarier F.F. Bruce sagt: „Elohim ist ein Plural, der GOTT als den bezeichnet, der alle Macht der Gottheit in sich selbst beinhaltet."
Außerdem stellt sich die Frage, wie das in der hebräischen Bibel am häufigsten vorkommende Wort für GOTT (außer JHWH) die heidnische Vorstellung beherbergen kann, dass GOTT drei Personen ist? Das widerspricht jeglichem Monotheismus. Und scheint es nicht anmaßend zu sein, wenn Heiden Juden erklären wollen, was hebräische Worte für eine Bedeutung haben? Nur wenige Kirchenväter haben Hebräisch gekannt, wodurch ihre Theologie stark gelitten hat. Die Schrift bestätigt uns, dass der höchste GOTT sich regelmäßig mit einem Hof himmlischer Ratgeber trifft. Der Psalmist spricht von der „Versammlung der Heiligen" und beschreibt Jahwe als einen „GOTT, der gefürchtet ist im Kreis der Heiligen." (Psalm 89, 5 u. 7; Elbf).
Hiob spricht zweimal von einigen Engeln, wenn er sagt: „da kamen die Söhne GOTTES, um sich vor dem HERRN einzufinden", um von ihren Aktivitäten zu berichten (Hiob 1, 6; 2, 1). Diese Hierarchie delegierter Verantwortung ist ähnlich wie in den menschlichen Regierungen. Da GOTT sehr oft Engel

einsetzt, die Seinen Willen vollbringen sollen, hat ER sie vielleicht auch in der Schöpfung mit einbezo-gen. Im jüdischen Talmud heißt es über GOTT: „Der Heilige, gepriesen sei ER, tut nichts ohne Sich mit Seinen himmlischen Rat zu beraten." Der berühmte Sir Isaac Newton erklärte: „GOTT macht nichts selbst, was ER durch einen andern tun kann."

Donald Gowan äußert sich bezüglich 1. Mo 1, 26 und 3, 22 in ähnlicher Weise:
„Für die meisten der vorgeschlagenen Erklärungen gibt es im Alten Testament keine Unterstützung: das königliche „wir", das beratende „wir", der Plural der Fülle oder einen Hinweis auf eine Mehrzahl von Personen in der Gottheit ... Die einzige Lehre, die die Sprache des Alten Testaments verwendet, ist diejenige, die sagt, dass GOTT hier den himmlischen Rat anspricht, ähnlich wie in Jes 6, 8. Dass man geglaubt hat, dass GOTT sich im Himmel mit geistlichen Geschöpfen befragt, zeigt sich in Sze-nen, wie diesen, die in 1. Könige 22, 19-22 und Hiob 1, 6 bis 2, 6 beschrieben sind. Deshalb hat das beratende „wir" von anderen Texten her Unterstützung und es passt unter der Annahme, dass Israel geglaubt hat, dass es im himmlischen Bereich Geschöpfe gibt („die himmlischen Heerscharen" – 1. Kö 22, 19), deren Identität etwas mit GOTT und mit den Menschen gemeinsam hat, sowohl zu 1. Mo 1, 26-27 und 3, 22. Der bekannte Einwand, dass Engel nicht an der Schöpfung beteiligt gewesen sind, ist ein rein theologisches Urteil über das, was im Himmel möglich ist."

Also, - diejenigen, zu denen GOTT die Worte „uns" in 1.Mose 1, 26; 3, 22 und 11, 7 gesprochen hat, sind vermutlich eine besondere Gruppe von Engeln gewesen. Vielleicht sind sie Mitglieder Seiner königlichen Ratsversammlung gewesen oder „die sieben Geister GOTTES", was „die sieben Engel, die vor GOTT stehen" (Off 1, 4; 8, 2) und wahrscheinlich sieben Erzengel sind.

Wie es auch sei: Das 1. Buch Mose liefert keinen stichhaltigen Beweis, dass die „uns" zwei weitere Mitglieder einer angeblichen Dreieinigkeit sind. Der Trinitarier Murray Harris stellt fest: „Es wäre unangemessen, wenn sich Elohim [GOTT] oder JHWH im Alten Testament jemals auf die Dreieinigkeit beziehen sollten, wenn sich im Neuen Testament Theos regelmäßig allein auf den Vater bezieht und offensichtliche niemals auf die Dreieinigkeit."

Postan.1:26 Napravimo čovjeka

------------------------------------------

Postanak 1:26 - Napravimo čovjeka

Odlomak iz Svetog pisma koji trinitarci prilično često iznose kao "svetopisemski dokaz" izjava je u Postanku 1. Tamo čitamo Božju izjavu u vezi sa stvaranjem čovjeka, koja se zatim tumači tako da znači da je Isus već bio prisutan i aktivno sudjelovao u stvaranju. Postanak 1:26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju priliku, koji će vladati nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svim zvijerima poljskim, i nad svim gmizavcima što gmižu po zemlji." Iz ove Božje izjave ističe se i tumači "mi" na način da jedan Bog ne može biti samo jedna osoba, već da On mora biti više od jedne osobe i ovdje se već spominje božanstvo koje se sastoji od više od jedne osobe. Vrlo brzo se zatim dodaje da je najmanje 2. Osoba Trojstva (Sin) morala biti prisutna ovdje i da je Bog Otac ovdje razgovarao s Bogom Sinom. Ali je li to ono što tekst zapravo može značiti? Zanimljivo, ne postoji niti jedan odlomak u cijeloj Bibliji koji izvještava ili čak sugerira da je Bog surađivao s drugim osobama kao pomagačima u stvaranju ili da su druge osobe sudjelovale u stvaranju. Osim toga, nema odlomaka koji govore o trojedinom Bogu. Dakle, nikakva 2. ili 3. osoba božanstva od 3 osobe ne može biti prisutna pri stvaranju. S druge strane, postoji niz odlomaka povezanih sa stvaranjem koji jasno govore da je Bog djelovao kao pojedinac u stvaranju. Job 38:4-7 Gdje si bio kad sam osnivao zemlju? Reci mi ako si tako pametan! Znate li tko joj je postavio standarde ili tko je njome vladao? Na čemu su im stupovi potopljeni, ili tko im je postavio kamen temeljac, kad su me zvijezde jutarnje zajedno slavile i svi sinovi Božji radovali se? Izaija 44:24 Ovako govori Jahve, Otkupitelj tvoj, koji te stvori od utrobe majčine: Ja sam Jahve, koji sve stvara, koji sam razapinjem nebesa i utvrđujem zemlju bez pomoći; Izaija 45:11-12 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov i njegov Stvoritelj: Zoveš li me na krivicu zbog mojih sinova? I hoćeš li mi zapovijedati o djelu ruku mojih? Napravio sam zemlju i stvorio čovjeka na njoj. Ja sam čije su ruke razapele nebesa i zapovijedale cijelom njegovom vojskom. Ove izjave su nedvosmislene i slažu se da je Bog SAM, bez ikakve pomoći, uspostavio zemlju i proširio nebo. Stvaranje je "djelo Njegovih ruku"...a ne djelo tima, grupe. Također je vrijedno pažnje, posebno u vezi s tvrdnjama da je Isus bio uključen u stvaranje kao 2. Osoba Božanstva, što je sam Isus spominjao i podučavao u pogledu stvaranja. Matej 19:4 i Marko 10:6 Ali on odgovori i reče: Niste li čitali: Onaj koji stvori čovjeka u početku stvori ih muško i žensko ... ali od početka stvaranja Bog ih je stvorio muško i žensko. Marko 14:19 Jer će u one dane biti takva nevolja kakve nije bilo do sada od početka stvaranja što ga je Bog stvorio, i nikada više neće biti. Isus je učio da je Bog – Njegov Otac – Stvoritelj! Isus ni u jednom trenutku nije spomenuo niti implicirao da ima bilo kakve veze sa stvaranjem ili da je bio uključen u stvaranje. Ove izjave Svetog pisma ne ostavljaju nikakvu sumnju da je samo Bog stvoritelj neba i zemlje, a time i čovjeka. U svjetlu ove istine, sada je potrebno razmotriti kako Božju izjavu u Postanku 1:26 s "Načinimo čovjeka..." treba ispravno razumjeti. Kako treba razumjeti ove riječi? Poziva li Bog ovdje s "Pustimo..." nekoga da kao pomoćnik sudjeluje u stvaranju čovjeka? Što nam neposredni kontekst govori o tome kako je čovjek stvoren? Postanak 1:27 I stvori Bog čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga; i stvori ih muško i žensko. "Bog stvori ..., ON stvori njega; ... stvori ih muško i žensko" su nedvosmisleni i apsolutno se slažu s onim što je rečeno u drugim odlomcima o stvaranju. Bog je SAM stvorio, nitko drugi - dakle ni Isus - nije pomogao Bogu u stvaranju čovjeka. Uostalom, "Pustite NAS..." ne slijedi "Bog I {tko god} je stvorio..., ONI su ga stvorili..." itd. Ova izjava u stihu 27 također opovrgava drugu ideju ili objašnjenje za "Pustimo nas..." koje kršćani koji ne vjeruju u Trojstvo često propagiraju kao objašnjenje. Ovo se često čuje

Prvo objašnjenje kaže da se Bog obratio svom nebeskom dvoru anđela s "Pusti nas..." i stoga je upotrijebio zamjenicu u množini "nas". Ali to ne može biti tako iz jednostavnog razloga što nebeski sud (kao što neposredni kontekst stiha 27 pokazuje) nije imao udjela u stvaranju čovjeka. Bog sigurno nije tražio od svog nebeskog dvora da surađuje ("Pustite NAS...učinimo") i da onda sam učini stvar bez daljnjeg objašnjenja. Iz navedenih odlomaka jasno je da s jedne strane Bog uglavnom govori o Sebi u jednini ili se o Njemu govori u jednini ("ja", "on" itd.), ali da ON sam također govori o Sebi u množini ("nama") u posebnim situacijama, iako je ON sam samo pojedinac koji djeluje. To je očito poseban način govora, kojim se Bog služi da bi naglasio i izrazio svoje veličanstvo, svoju veličinu. Upotreba zamjenice "nas" dio je govorne figure, načina govora i ne implicira doslovno da je umiješana druga osoba.

-------

1.Mose 1:26 - Lasset uns Menschen machen

Eine Schriftstelle, die recht oft von Vertretern der Trinitätslehre als "Schriftbeweis" vorgebracht wird, ist eine Aussage in 1.Mose 1. Dort lesen wir eine Aussage Gottes im Zusammenhang mit der Erschaffung des Menschen, die dann dahingehend interpretiert wird, dass Jesus bereits damals anwesend und an der Schöpfung aktiv beteiligt war.

1. Mose 1,26
Und Gott sprach: Lasset uns Menschen machen, ein Bild, das uns gleich sei, die da herrschen über die Fische im Meer und über die Vögel unter dem Himmel und über das Vieh und über alle Tiere des Feldes und über alles Gewürm, das auf Erden kriecht.

Aus dieser Aussage Gottes wird das "uns" betont und so interpretiert, dass der eine Gott nicht nur eine einzige Person sein kann, sondern dass Er mehr als eine Person sein muss und hier bereits ein Hinweis auf eine aus mehr als einer Person bestehende Gottheit vorliegt. Sehr schnell wird dann hinzugefügt, dass zumindest die 2. Person der Dreieinigkeit (der Sohn) hier anwesend gewesen sein muss und dass Gott der Vater hier zu Gott dem Sohn gesprochen hat. Ist das aber, was der Text überhaupt bedeuten kann?

Interessanterweise gibt es in der gesamten Bibel keine einzige Stelle, in der berichtet oder auch nur angedeutet wird, dass Gott mit anderen Personen als Helfern bei der Schöpfung zusammengearbeitet hat bzw. andere Personen bei der Schöpfung beteiligt waren. Zudem gibt es keine Stellen, die von einem dreieinigen Gott berichten. Somit kann auch keine 2. oder 3. Person einer 3-Personen-Gottheit bei der Schöpfung anwesend gewesen sein. Andererseits gibt es eine ganze Reihe von Stellen, in denen über die Schöpfung berichtet wird und aus denen eindeutig hervorgeht, dass Gott als Einzelperson bei der Schöpfung gehandelt hat.

Hiob 38,4-7
Wo warst du, als ich die Erde gründete? Sage mir's, wenn du so klug bist!
Weißt du, wer ihr das Maß gesetzt hat oder wer über sie die Richtschnur gezogen hat?
Worauf sind ihre Pfeiler eingesenkt, oder wer hat ihren Eckstein gelegt,
als mich die Morgensterne miteinander lobten und jauchzten alle Gottessöhne?

Jesaja 44,24
So spricht der HERR, dein Erlöser, der dich von Mutterleibe bereitet hat: Ich bin der HERR, der alles schafft, der den Himmel ausbreitet allein und die Erde festmacht ohne Gehilfen;

Jesaja 45,11-12
So spricht der HERR, der Heilige Israels und sein Schöpfer: Wollt ihr mich zur Rede stellen wegen meiner Söhne? Und wollt ihr mir Befehl geben wegen des Werkes meiner Hände?
Ich habe die Erde gemacht und den Menschen auf ihr geschaffen. Ich bin's, dessen Hände den Himmel ausgebreitet haben und der seinem ganzen Heer geboten hat.

Diese Aussagen sind eindeutig und stimmen darin überein, dass Gott ALLEIN, ohne Gehilfen, die Erde gegründet und die Himmel ausgebreitet hat. Die Schöpfung ist "das Werk Seiner Hände" ... nicht das Werk eines Teams, einer Truppe.

Bemerkenswert ist auch, vor allem im Zusammenhang mit den Behauptungen, dass Jesus als 2. Person der Gottheit bei der Schöpfung beteiligt gewesen sei, was Jesus selbst erwähnte und lehrte im Hinblick auf die Schöpfung.

Matthäus 19,4 und Markus 10,6
Er aber antwortete und sprach: Habt ihr nicht gelesen: Der im Anfang den Menschen geschaffen hat, schuf sie als Mann und Frau
...
aber von Beginn der Schöpfung an hat Gott sie geschaffen als Mann und Frau.

Markus 14,19
Denn in diesen Tagen wird eine solche Bedrängnis sein, wie sie nie gewesen ist bis jetzt vom Anfang der Schöpfung, die Gott geschaffen hat, und auch nicht wieder werden wird.

Jesus lehrte, dass Gott - Sein Vater - der Schöpfer ist! Zu keinem Zeitpunkt hat Jesus je erwähnt oder auch nur angedeutet, dass er etwas mit der Schöpfung zu tun hatte bzw. bei der Schöpfung beteiligt war.

Diese Aussagen der Schrift lassen keinen Zweifel daran, dass Gott allein der Schöpfer von Himmel und Erde und somit auch des Menschen ist. Im Lichte dieser Wahrheit ist nun zu überlegen, wie die Aussage Gottes in 1Mo 1,26 mit dem "Lasset UNS Menschen machen ..." korrekt zu verstehen ist. Wie sind diese Worte zu verstehen? Lädt Gott hier mit dem "Lasset uns ..." doch jemanden ein, bei der Schöpfung des Menschen als Gehilfe mitzuwirken? Was berichtet der unmittelbare Kontext darüber, wie die Erschaffung des Menschen ablief?

1. Mose 1,27
Und Gott schuf den Menschen zu seinem Bilde, zum Bilde Gottes schuf er ihn; und schuf sie als Mann und Weib.

"GOTT schuf ..., schuf ER ihn; ... schuf sie als Mann und Weib" sind eindeutig und stimmen absolut mit dem überein, was in den anderen Stellen über die Schöpfung gesagt wurde. Gott ALLEIN schuf, niemand sonst - somit auch nicht Jesus - half Gott bei der Erschaffung des Menschen. Auf das "Lasset UNS ..." folgt nämlich nicht ein "Gott UND {wer auch immer} schufen ..., schufen SIE ihn ..." etc.

Diese Aussage in Vers 27 widerlegt auch eine andere Vorstellung bzw. Erklärung für das "Lasset uns ...", die häufig von Christen als Erklärung propagiert wird, welche nicht an die Trinität glauben. Diese öfters gehörte Erklärung besagt, dass Gott mit dem "Lasset UNS ..." seinen himmlischen Hofstaat an Engeln ansprach und deshalb das Pluralpronomen "uns" verwendete. Dem kann aber nicht so sein, und das aus dem einfachen Grunde, dass der himmlische Hofstaat (wie aus dem unmittelbaren Kontext in Vers 27 hervorgeht) nicht an der Schaffung des Menschen beteiligt war. Gott hat sicherlich nicht Seinen himmlischen Hofstaat zur Mitarbeit aufgefordert ("Lasset UNS ... machen") und dann die Sache ohne weitere Erklärung selbst gemacht.

Aus den erwähnten Stellen geht eindeutig hervor, dass Gott einerseits von sich meist in der Einzahl spricht oder von Ihm in der Einzahl gesprochen wird ("ich", "er", usw.), dass ER selbst aber auch in besonderen Situationen von sich selbst im Plural ("uns") spricht, obwohl ER selbst nur ein Einzelner ist, der handelt. Es handelt sich dabei offensichtlich um eine besondere Redeweise, mit der Gott Seiner Majestät, Seiner Größe, Betonung und Ausdruck verleiht. Die Verwendung des Pronomens "uns" ist Teil einer Redefigur, einer Redeweise, und bezieht sich nicht im buchstäblichen Sinne darauf, dass eine andere Person in der Sache einbezogen war.

Postan.1:26 Načinimo čovjeka

------------------------------------------

Postanak 1:26 "Načinimo čovjeka"

stvorimo ljude”

„I reče BOG: Načinimo čovjeka na svoju sliku, na svoju priliku... I stvori BOG čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga“ (Postanak 1:26-27) Neki kršćani vjeruju da zbog upotrebe osobnih zamjenica "nas" i "naš" u retku 26 iznad, Bog mora biti više od jedne osobe i da je Božja osoba razgovarala s drugom i trećom osobom Trojstva. Ovo je uobičajena, ali ozbiljna zabluda. Trebali bismo razmisliti o sljedećim činjenicama: U Svetom pismu postoji više od 10 000 zamjenica i glagola u jednini koji se odnose na Boga! ON, BOG, je osoba. Riječ "jedan" spominje se Boga 67 puta u Svetom pismu, ali ne postoji niti jedan autentičan odlomak koji Ga spominje kao "tri". Ne postoji niti jedan stih u Svetom pismu koji kaže "BOG" i odnosi se na tri osobe. BOG iz Biblije je JEDAN! “Čuj, Izraele: Jahve je naš BOG, samo Jahve!” (Pnz 6,4; s.a. Marko 12,29). Možda se sada pitate što je hebrejska riječ Elohim, koja se u Svetom pismu koristi dobrih 2700 puta za BOGA. Nije li to riječ u množini? Odgovor je ne!; ne označava množinu kada se koristi za jednog vrhovnog BOGA. To se može vidjeti iz činjenice da kada stoji za BOGA uvijek je popraćeno glagolom u jednini. BOG nije mnoštvo osoba! Prevoditelji koji su napisali komentare u novoj međunarodnoj verziji kažu: “Hebrejska imenica Elohim je množina, ali je odgovarajući glagol jednina; uobičajena uporaba u Starom zavjetu kada se govori o jednom pravom Bogu. Ova upotreba množine izražava pojačanje, a ne broj, a naziva se i množina veličanstva (pluralis majestatis)." Ugledni biblijski učitelj trinitarizma, profesor Charles Ryrie, piše o imenu Elohim u svojoj knjizi Understanding the Bible: “Sumnjivo je zaključiti nekoliko osoba samo iz imena.” (str. 80). Kome je BOG govorio u Postanku 1:26? Opet, prevoditelji NIV-a, koji su i sami trinitarci, kažu u svojim bilješkama: "Nas... naše: BOG govori kao Stvoritelj-Kralj, koji najavljuje svoje krunsko konačno djelo članovima svog nebeskog dvora" (tj. anđelima). I ovo je istina! Budući da ne postoji niti jedno mjesto u Svetom pismu koje sugerira da su Isus ili Duh Sveti sudjelovali u stvaranju kao druga ili treća osoba trojedinog Boga, Bog [koja osoba?] također nije mogao razgovarati s njima. Želimo li dopustiti da nam jedini BOG iz Biblije kaže tko je bio tamo? Rekao je Jobu: “Gdje si bio kad sam zemlju utemeljivao... kad su se zvijezde jutarnje zajedno radovale i svi sinovi Božji [anđeli] radovali se?” (Job 38:4+7). Mnogi drugi stihovi podupiru činjenicu da je Bog sve stvorio sam. “Ja, Jahve, koji činim sve, koji sam razapeo nebesa, ja sam sam razapeo zemlju – tko je bio sa MNOM?” (Izaija 44:24) „Ovako govori GOSPODIN, Svetac Izraelov i njegov stvoritelj... Ja, ja stvorih zemlju i stvorih čovjeka na njoj. Ja, ruke svoje razapeh nebesa i zapovjedih svoj vojsci njegovoj” (Izaija 45,11-12) “Jer ovako govori Jahve, koji je stvorio nebo, ON je BOG, koji je oblikovao zemlju i načinio je: Ja sam Jahve i nema drugoga.” (Izaija 45,18) Što ne razumiješ o riječima "ja", "samo" i "nitko drugi"?" Čujte što je kralj David rekao: "Riječju Jahvinom nebesa su stvorena, i dahom usta njegovih sva vojska njegova" (Psalam 33,6). "Rekao sam: 'Bože moj,... Od koljena do koljena tvoje su godine. Ti si utemeljio zemlju i nebesa su djelo tvojih ruku” (Psalam 102,24-25). Isus nikada nije tvrdio da je Stvoritelj. Poslušajte njegove riječi: "Zar niste čitali da ih je ON koji ih je stvorio od početka stvorio kao muško i žensko" (Matej 19:4) “Ali od početka stvaranja stvori ih muško i žensko” (Mk 10,6). "... od početka stvaranja što ga učini BOG" (Marko 13:19). Mnogi kršćani koji u svojim srcima, u svom razumijevanju i u svom učenju žele pripisati Isusu Kristu, Sinu BOŽJEM, zasluge za prekrasno stvaranje, koje je u stvarnosti osmislio i proveo naš BOG i Otac, pokazuju koliko malo poznaju Sveto pismo da ono gotovo graniči s bogohuljenjem. Isusov udio u stvaranju može se vidjeti u njegovom djelu otkupljenja na Kalvariji. On je prihod

r svega stvorenja, "posljednji Adam" (1 Kor 15, 45); sve je stvoreno "u njemu, po njemu i za njega". Prije svih stvorenja bio je obećan i zapravo je bio "predodređen" u umu, svrsi i planu BOŽJEM (1. Petrova 1:19). Ali kao što možemo vidjeti iz svjedočanstva Svetoga pisma, Isus u stvarnosti nije bio prisutan pri stvaranju! On je "rođen od žene" (Gal 4,4), ali nije rođen prije žene. "Trebam otkriti kako je nastala ta tajna, koja je od vječnosti bila skrivena u Bogu, Stvoritelju svega... prema njegovom vječnom naumu, koji je izvršio po Kristu Isusu, Gospodinu našemu" [Reče Pavao] (Ef 3,9+11 - Un.) Kome se BOG obraćao kad je u drugim prilikama upotrijebio osobnu zamjenicu "nas"? „Uzdimo se, siđimo i ondje im pobrkajmo jezik... I GOSPODIN [jednina] ih je [babilonski narod] odande raspršio po svoj zemlji” (Post 11,7+8). Opet, BOG (jednina) se obraća "Svom nebeskom dvoru", anđelima, koristeći zamjenicu u množini "nama". U 6. poglavlju Izaije stoji: "One godine kad je umro kralj Uzija, vidio sam Gospodina kako sjedi na visokom i uzvišenom prijestolju, a porubi su ispunili hram" (stih 1). Napomena: Ovdje postoji prijestolje i onaj koji sjedi na prijestolju. Ovdje nema govora o dvije ili tri osobe ili prijestolja! „I jedan povika drugome i reče: Svet, svet, svet je GOSPOD nad vojskama!“ (stih 3). Ovo svakako znači svemogući BOG, jer Isus nije jednom nazvan „Gospodin nad vojskama“ u Svetom pismu. “I čuh glas GOSPODINOV, KOJI reče: Koga da pošaljem i tko će poći za nas?” (stih 8). Dakle, ovdje u Izaijinoj viziji postoji osoba na prijestolju i kada govori koristi zamjenicu 'mi'; ta osoba je GOSPODIN [Yahweh-BOG] koji govori svojim anđelima, svom nebeskom dvoru. Prevoditelji NIV-a primjećuju sljedeće o ovom stihu: "Za nas": Nebeski kralj govori u nebeskom vijeću. Želimo pogledati još dva primjera u Svetom pismu u kojima je samo jedan vrhovni BOG prikazan na prijestolju: “Vidjeh Jahvu gdje sjedi na prijestolju (jedan Bog, jedno prijestolje) i svu vojsku nebesku gdje mu stoji s desne i s lijeve strane” (1. Kraljevima 22,19). Imajte na umu da Isus ovdje nije prikazan Bogu s desne strane, kao što nalazimo u kasnijim izvještajima, nakon što je rođen, razapet, uskrsnuo i podignut na taj položaj (Marko 16:19; Djela 7:55-56; Hebrejima 10:12; Psalam 110:1). „I gle, prijestolje stajaše na nebu, i na prijestolju sjedi jedan. I [jednina] sjedi ondje, naizgled kao jedno... I četiri živa bića... dan i noć ne prestaju govoriti: Svet, svet, svet, GOSPODIN BOG, Svemogući!" (Otk 4, 2-3; 8). Isus sasvim sigurno ne sjedi na tom prijestolju, jer On nikada nije nazvan "GOSPOD BOG Svemogući" u Svetom pismu. On je, kao što će nam sljedeće poglavlje pokazati, "Janje koje je zaklano" i On stoji pred BOGOM, Onim na prijestolju. "I dođe [Isus Jaganjac] i uze s desne strane Onoga koji sjedi na prijestolju" Isus nikada nije tvrdio da ima prijestolje na nebu. Poslušajte što je rekao prema riječima u Otk 3, 21 nakon što je otišao ocu: "Tko pobijedi, dat ću mu da sjedne sa mnom na moje prijestolje, kao što sam i ja pobijedio i sjeo sa svojim Ocem na njegovo prijestolje." “Ovaj će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Jahve BOG dat će mu prijestolje Davida, oca njegova” (Lk 1,32) “Prijestolje njegova oca Davida” bit će u Jeruzalemu, u Izraelu, a ne na nebu. Ne želimo li promijeniti našu teologiju kako bi odgovarala onoj nadahnutog pisca Hebrejima? „Ali ovaj čovjek (čovjek Krist Isus“ – 1 Tim 2,5) prinese žrtvu za grijehe i zauvijek sjede s desne Bogu. Od sada čeka dok njegovi neprijatelji ne budu položeni za podnožje nogama njegovim.” (Hebrejima 10:12-13) (Isti Psalam 110:1).

----------

1.Mo 1:26 „Lasst uns Menschen machen”

Lasst uns Menschen machen”

„Und GOTT sprach: Lasst uns Menschen machen in unserm Bild, uns ähnlich ... Und GOTT schuf den Menschen nach Seinem Bild, nach dem Bild GOTTES schuf ER ihn“ (1. Mo 1, 26-27)

Einige Christen glauben, dass GOTT wegen der Verwendung der Personalpronomen „uns“ und „unserm“ in dem oben angeführten Vers 26 mehr als eine Person sein muss und dass eine Person Gottes zu einer zweiten und dritten Person der Trinität gesprochen hat.

Das ist ein weitverbreiteter, aber gravierender Irrtum. Wir sollten über die folgenden Fakten nachdenken: Es gibt in der Schrift über 10 000Singularpronomen und –verben, die sich auf GOTT beziehen! ER, GOTT, ist eine Person. Das Wort „ein“ wird 67 Mal in der Schrift auf GOTT bezogen, aber es gibt keine einzige authentische Textstelle, die sich auf IHN als „drei“ bezieht. Es gibt keinen einzigen Vers in der Schrift, in dem es „GOTT“ heißt und dieses auf drei Personen bezogen wird. Der GOTT der Bibel ist EINER!

„Höre, Israel: Der HERR ist unser GOTT, der HERR allein!“ (5. Mo 6, 4; s.a. Mark 12, 29).

Du wirst nun vielleicht fragen, was es mit dem hebräischen Wort Elohim auf sich hat, das in der Schrift gut 2700 Mal für GOTT verwendet wird. Ist das kein Pluralwort? Die Antwort heißt Nein!; es bezeichnet keine Mehrzahl, wenn es für den einen höchsten GOTT verwendet wird. Das kann man an der Tatsache erkennen, dass es immer von einem Singularverb begleitet wird, wenn es für GOTT steht. GOTT ist keine Mehrzahl von Personen!

Die Übersetzer, die in der New International Version die Anmerkungen geschrieben haben, sagen:

„Das hebräische Substantiv Elohim ist ein Pluralwort, aber das dazugehörige Verb ist Singular; der übliche Gebrauch im Alten Testament, wenn es sich auf den einen wahren GOTT bezieht. Dieser Gebrauch des Plurals drückt eher eine Verstärkung als eine Zahl aus und wird auch Majestätsplural (Pluralis Majestatis) genannt.“

Der angesehene trinitarische Bibellehrer, Professor Charles Ryrie, schreibt in seinem Buch „Die Bibel verstehen“ über den Namen Elohim:

„Aus dem Namen allein mehrere Personen abzuleiten, ist zweifelhaft.“ (S. 80).

Zu wem hat GOTT nun in 1. Mo 1, 26 gesprochen? Auch hier sagen die Übersetzer der NIV, die selbst Trinitarier sind, in ihren Anmerkungenwieder:

„Uns ... unser: GOTT spricht als der Schöpfer-König, der sein krönendes Abschlusswerk den Mitgliedern seines himmlischen Hofstaats ankündigt“ (d.h. den Engeln).

Und das ist die Wahrheit! Weil es in der Schrift keine einzige Stelle gibt, in der angedeutet wird, dass Jesus oder der heilige Geist als die zweite oder die dritte Person eines dreieinigen Gottes bei der Schöpfung beteiligt gewesen sind, kann Gott [welche Person?] auch nicht zu ihnen gesprochen haben. Wollen wir es uns von dem einen GOTT der Bibel selbst sagen lassen, wer dort dabeigewesen ist? ER hat zu Hiob gesagt:

„Wo warst du, als ICH die Erde gründete ... als die Morgensterne miteinander jubelten und alle Söhne GOTTES [die Engel] jauchzten?“ (Hiob 38, 4+7).

Viele andere Schriftstellen unterstützen die Tatsache, dass GOTT alles alleine geschaffen hat.

„ICH, der HERR, bin es, der alles wirkt, der den Himmel ausspannte, ICH allein, der die Erde ausbreitete — wer war bei MIR?“ (Jes 44, 24)

„So spricht der HERR, der Heilige Israels und sein Bildner ... ICH, ICH habe die Erde gemacht und den Menschen auf ihr geschaffen. ICH, meine Hände haben den Himmel ausgespannt, und all seinem Heer habe ICH Befehl gegeben“ (Jes 45, 11-12)

„Denn so spricht der HERR, der den Himmel geschaffen hat — ER ist GOTT —, der die Erde gebildet und sie gemacht hat —: ICH bin der HERR, und sonst gibt es keinen!“ (Jes 45, 18)

Was kannst du an den Worten „ICH“, „allein“ und „sonst keinen“ nicht verstehen?“ Höre was König David gesagt hat:

„Durch des HERRN Wort ist der Himmel gemacht und all Sein Heer durch den Hauch Seines Mundes“

(Psalm 33, 6).

„Ich sprach: Mein GOTT, ... Von Generation zu Generation sind Deine Jahre. DU hast einst die Erde gegründet, und der Himmel ist Deiner Hände Werk“ (Psalm 102, 24-25).

Jesus hat niemals den Anspruch erhoben, der Schöpfer zu sein. Höre auf seine Worte:

„Habt ihr nicht gelesen, dass DER, welcher sie schuf, sie von Anfang an als Mann und Frau schuf“ (Matth 19, 4)

„von Anfang der Schöpfung an aber hat ER sie als Mann und Frau geschaffen“ (Mark 10, 6).

„... von Anfang der Schöpfung, die GOTT geschaffen hat“ (Mark 13, 19).

Viele Christen, die Jesus Christus, dem Sohn GOTTES, in ihrem Herzen, in ihrem Verständnis und in ihrer Lehre das Verdienst an der wunderbaren Schöpfung zuschreiben wollen, die in Wirklichkeit von unserem GOTT und Vater erdacht und ausgeführt worden ist, zeigen damit, wie wenig sie die Schrift kennen, dass es fast an Gotteslästerung grenzt.

Der Anteil Jesu an der Schöpfung ist in seinem Erlösungswerk auf Golgatha zu sehen. Er ist der Erlöser der ganzen Schöpfung, „der letzte Adam“ (1. Kor 15, 45); alles ist „in ihm“, durch ihn“ und „für ihn“ geschaffen. Vor aller Schöpfung ist er versprochen gewesen und faktisch war er im Denken, Vorsatz und Plan GOTTES „zuvor ausersehen“ (1. Petr 1, 19). Aber wie wir dem Zeugnis der Schrift entnehmen können, ist Jesus in der Realität bei der Schöpfung nicht dabeigewesen!

Er wurde „geboren von einer Frau“ (Gal 4, 4), jedoch nicht geboren vor der Frau.

„Ich soll enthüllen, wie jenes Geheimnis Wirklichkeit geworden ist, das von Ewigkeit her in GOTT, dem Schöpfer des Alls, verborgen war ... nach Seinem ewigen Plan, den ER durch Christus Jesus, unseren Herrn, ausgeführt hat“ [hat Paulus gesagt] (Eph 3, 9+11 – Einh.)

Zu wem hat GOTT gesprochen, wenn ER bei anderen Gelegenheiten das Personalpronomen „uns“ verwendet hat?

„Auf, lasst uns herabfahren und dort ihre Sprache verwirren ... Und der HERR [Singular] zerstreute sie [die Menschen aus Babel] von dort über die ganze Erde“ (1. Mo 11, 7+8).

Auch hier wieder: GOTT (Singular) spricht zu „Seinem himmlischen Hofstaat“, den Engeln, und verwendet das Pluralpronomen „uns“.

In Jesaja Kapitel 6 heißt es:

„Im Todesjahr des Königs Usija, da sah ich den HERRN sitzen auf hohem und erhabenem Thron, und die Säume füllten den Tempel“ (Vers 1). Beachte: Es gibt hier einen Thron und Einen, der auf dem Thron sitzt. Von zwei oder drei Personen oder Thronen ist hier nicht die Rede!

„Und einer rief dem andern zu und sprach: Heilig, heilig, heilig ist der HERR der Heerscharen!“ (Vers 3).Damit ist ganz sicher der allmächtige GOTT gemeint, denn Jesus ist in der Schrift kein einziges Mal „Herr der Heerscharen“ genannt worden.

„Und ich hörte die Stimme des HERRN, DER sprach: Wen soll ICH senden, und wer wird für uns gehen?“ (Vers 8).

Hier in der Vision Jesajas gibt es also eine Person auf einem Thron und wenn diese spricht, verwendet sie das Pronomen „uns“;; diese Person ist der HERR [Jahwe-GOTT], der zu Seinen Engeln, zu Seinem himmlischen Hofstaat, spricht. Die Übersetzer der NIV merken zu diesem Vers Folgendes an:

„“für uns“: Der himmlische König spricht in der himmlischen Ratsversammlung.“

Wir wollen uns noch zwei weitere Beispiele in der Schrift anschauen, in denen nur ein höchster GOTT

auf einem Thron gezeigt wird:

„Ich sah den HERRN auf Seinem Thron sitzen (ein GOTT, ein Thron), und das ganze Heer des Himmels stand um ihn, zu seiner Rechten und zu seiner Linken“ (1. Kö 22, 19). Beachte, dass Jesus hier nicht zur Rechten GOTTES dargestellt ist, wie wir es in den späteren Berichten finden, nachdem er geboren, gekreuzigt, auferweckt und in diese Position erhoben worden ist (Mark 16, 19; Apg 7, 55-56; Hebr 10, 12; Psalm 110, 1).

„Und siehe, ein Thron stand im Himmel, und auf dem Thron saß einer. Und der [Singular] da saß, von Ansehen gleich einem ... Und die vier lebendigen Wesen ... hören Tag und Nacht nicht auf zu sagen: Heilig, heilig, heilig, HERR, GOTT, Allmächtiger!“ (Off 4, 2-3; 8).

Auf diesem Thron sitzt ganz bestimmt nicht Jesus, denn er ist in der Schrift niemals „HERR, GOTT, Allmächtiger“ genannt worden. Er ist, wie uns das nächste Kapitel zeigt, „das Lamm, das geschlachtet worden ist“ und er steht vor GOTT, dem Einen auf dem Thron.

„Und es [Jesus, das Lamm] kam und nahm aus der Rechten dessen, DER auf dem Thron saß“

Jesus hat nie behauptet, dass er einen Thron im Himmel hat. Höre, was er laut den Worten in Off 3, 21 gesprochen hat, nachdem er zum Vater hinaufgegangen ist:

„Wer überwindet, dem werde ich geben, mit mir auf meinem Thron zu sitzen, wie auch ich überwunden und mich mit meinem Vater auf Seinen Thron gesetzt habe.“

„Dieser wird groß sein und Sohn des Höchsten genannt werden; und der HERR, GOTT, wird ihm den Thron seines Vaters David geben“ (Luk 1, 32) Der „Thron seines Vaters David“ wird in Jerusalem, in Israel stehen und nicht im Himmel.

Wollen wir unsere Theologie nicht dahingehend ändern, dass sie zu der des inspirierten Verfassers des Hebräerbriefs passt?

„Dieser aber (der Mensch Christus Jesus“ – 1. Tim 2, 5) hat ein Schlachtopfer für Sünden dargebracht und sich für immer gesetzt zur Rechten GOTTES. Fortan wartet er , bis seine Feinde hingelegt sind als Schemel seiner Füße.“ (Hebr 10, 12-13) (S.a. Psalm 110, 1).

Postan.3:22 Mi, nas...

----------------------------------------------

Postanak 3:22 Mi, nas...

Jahve Bog reče: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, poznajući dobro i zlo. Sada, da ne bi pružio svoju ruku i uzeo sa stabla života, jeo i živio zauvijek...” — Postanak 3:22, svjetski engleski prijevod Biblije. Iznesena je tvrdnja da se u ovom stihu Jahve Bog izjašnjava kao "NAS", a ne kao "ja" i da ovaj stih pokazuje da je Bog iz iskustva poznavao dobro i zlo i da nije jedna osoba, te tako potkrepljuje trinitarnu tvrdnju da su Jahve tri osobe. Postavlja se pitanje: Tko smo „mi“ i kako se to čovjek stidi spoznaje da su dobro i zlo svojstvo Boga? Bilo je, naravno, i drugih s Jahvom u duhovnom carstvu u vrijeme stvaranja čovjeka. Jedno od tih duhovnih bića postalo je zlo u srcu i djelovalo je na to zlo komunicirajući preko zmije kako bi natjeralo Evu da ne posluša Boga. Stoga je spoznaja o zlu bila poznata u duhovnom području prije nego što su bila poznata Adamu i Evi. — Izaija 14:12,13; Otkrivenje 12:9. Također možemo rezonirati prema Svetom pismu da je Jahve intuitivno znao za načelo zla prije nego što je itko ikad bio neposlušan, ili prije nego što je nastupilo bilo kakvo moralno zlo. Sama činjenica da je On dao naredbu u vezi s jedenjem stabla (stabala) spoznaje dobra i zla pokazuje ovo, jer ako nije imao takvo intuitivno znanje, zašto bi osigurao takvo (stablo) i dao naredbu u vezi s takvim o čemu On sam nije imao znanja? — Postanak 2:9,17. Sam Jahve, međutim, nikada nije imao iskustveno znanje o moralnom zlu. Bog do danas nije, niti će ikada imati takvo iskustvo sa zlom. “Bog se ne može iskušati [moralnim] zlom.” (Jakovljeva 1:13) Habakuk 1:13 govori nam o Jahvi: “Ti koji imaš čistije oči nego vidjeti [moralno] zlo i koji ne možeš gledati izopačenost.” I čitamo: “Pravedan je Jahve na svim putovima svojim.” — Psalam 145:17. Predljudski Božji Logos (Otkrivenje 19:13), također je bio tamo, budući da je bio u obliku [vanjski izgled] theosa (Ivan 1:1,2; Filipljanima 2:6), imajući slavu kod jedinog pravog Boga prije nego što je stvoren svijet čovječanstva, i znao bi za neposlušnog i tako imao spoznaju o Sotoninom zlu putem promatranja. — Ivan 17:1,3,5. Stvar njihove sramote je ipak malo drugačija od pukog poznavanja dobra i zla, ali njihova sramota se ne tiče navodnog priznanja da Bog ima svojstvo poznavanja dobra i zla. Sveta pisma pokazuju da su se posramili zbog vlastite neposlušnosti i kao rezultat vlastitog iskustvenog spoznavanja zla u svom činu neposluha. Pavlova poslanica Rimljanima bavi se ropstvom pokvarenosti i podložnosti uzaludnosti koja je došla na čovječanstvo zbog Adamova grijeha i dobro odgovara opisu palog čovjeka kako ga je Salomon dao u Propovjedniku. Možemo početi gledajući: Rimljanima 1:28 – Čak i kad su odbili spoznati Boga, Bog ih je prepustio pokvarenom umu da čine ono što ne priliči. — Svjetski engleski prijevod Biblije. Pavao pokazuje da su Adam i Eva imali spoznaju o Bogu; poznavali su Boga (Rimljanima 1,21), ali nisu mu uspjeli odati slavu za ono što je učinio, i nisu se dokazali zahvalnima Onome koji im je dao život i dobro koje su uživali. Umjesto da služi Stvoritelju, Eva je služila zmiji pokoravajući se zmiji; Adam je zauzvrat služio Evi umjesto Stvoritelju. Nisu poslušali Onoga kome su trebali pokazati najvišu ljubav i poslušnost, i kao rezultat toga Bog ih je predao pokvarenom umu. Grčka riječ iz koje je prevedena riječ "prokletnik" je Adokimos. Ova riječ znači: nije izdržao ispit, nije ispravno odobren korišteni od metala i kovanica ono što se ne dokazuje onakvim kakvim bi trebalo neprikladno za, nedokazano, lažno, pokvareno

Novi američki standard prevodi riječ "Adokimos" kao "iskvaren", dakle "pokvaren um", um koji je postao niži od svog izvornog dizajna. Naravno, Jahve je znao točan trenutak kada su Adam i Eva otkazali poslušnost; ništa Mu nije skriveno. Dakle, u trenutku neposluha, imamo razloga vjerovati da ih je Jahve okrenuo pokvarenom umu, tako da su, kao rezultat toga, osjetili sramotu. Kao takvo, u Rimljanima 1:28, nalazimo stanje čovječanstva u Adamu, što, što se tiče našeg tijela, uključuje tebe i mene, i svakog drugog Adamovog potomka. To se može vidjeti iz Pavlove izjave u Rimljanima 2:1: “Stoga nemaš isprike, čovječe, tko god da si, koji sudiš. [bilo poganin ili Židov] Jer u onome što drugoga osuđuješ, sebe osuđuješ. Za vas koji sudite prakticirate iste stvari.” U jednom ili drugom trenutku svi smo prakticirali stvari koje ne bismo trebali prakticirati, i bili smo lišeni Božje slave zbog grijeha. (Rimljanima 3:23) Pavao postavlja pozadinu za ono što kasnije predstavlja, kao što kaže: “Prethodno smo optužili i Židove i Grke da su svi pod grijehom.” (Rimljanima 3:9) Cijelo čovječanstvo je pod osudom grijeha i, zbog toga, je također pretvoreno u um koji ne dostiže Božju slavu, ne uspijeva dokazati da je onakav kakav bi trebao biti. (Rimljanima 3:23) Ovo uključuje i tebe i mene, i sve ostale koji su potekli od Adama. Rođeni smo u ovom svijetu podložni njegovom sadašnjem suncu uzaludnosti/taštine u nepravednom, krivom stanju. (Propovjednik 1:2,3,13-15; Rimljanima 8:20), pod ropstvom korupcije. — Rimljanima 8:21. Apostol Pavao, govoreći o čovječanstvu predstavljenom u praroditeljima, Adamu i Evi, kaže da “spoznavši Boga, nisu ga proslavili kao Boga niti su mu zahvalili, nego su postali tašti u svojim rasuđivanjima, i potamnilo im je nerazumno srce. Izjavljujući se da su mudri, postadoše ludi i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga za obličje kipa raspadljivog čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmizavaca.” (Rimljanima 1:20-22, WEB) Kao rezultat toga, Bog ih je "u požudama njihova srca predao nečistoći" (Rimljanima 1:24, WEB), i tako je Bog podvrgao stvorenje ispraznosti pod ropstvom korupcije, korupcije koja je sada u sadašnjem zlom dobu kroz požudu. — Rimljanima 8:20,21; Galaćanima 1,4; 2. Petrova 1:4.

Budući da ih je Bog učinio krivim (zbog Adamovog grijeha), cijelo čovječanstvo umire putem Adamovog grijeha. (Rimljanima 5:12-19; 1. Korinćanima 15:21,22) Prema Propovjedniku 1:15; 7:13, međutim, ono što je Bog učinio krivim, neopravdanim, ne može se ispraviti. Znači li to da uopće nema nade za čovječanstvo, da se cijelo čovječanstvo, iskrivljeno u Adamu, nikada ne može ispraviti? Kao umiranje u Adamu, ovo je istina: nitko se ne može ispraviti, i s tog stajališta, stajališta sadašnjeg sunca i njegove taštine, čitamo izjave u Propovjedniku. Ali Bog je poslao svog sina Isusa da zauzme Adamovo mjesto kao žrtvu pomirnicu (Rimljanima 3:25; 5:12-19; 1. Korinćanima 15:21,22; 1. Timoteju 2:5,6; 1. Ivanova 2:2; 4:10), i tako on za nas postaje "posljednji Adam" (1. Korinćanima 15:45), sredstvo kojim Bog može donijeti regeneraciju čovjeku. (Matej 19:28; Titu 3:5) Dakle, obećanje je o novom suncu, suncu pravde (pravednosti, čistoće), koje izlazi s iscjeljenjem u svojim krilima, kroz koje sve stvari postaju nove. (1. Korinćanima 5:18; 2. Korinćanima 5:17; Otkrivenje 21:5) Ovo novo sunce pravde pružit će novi život, dok pod sadašnjim suncem pokvarenosti/taštine o kojem se govori u Propovjedniku 1:9 nema ničeg novog. – - Malahija 4:2.

Čovjekova priroda nije bila izvorno grešna. Bog je izvorno stvorio čovjeka s namjerom da bude moralno ispravan, pošten, pravedan, u savršenom skladu [opravdan] s Božjom pravednošću. (Propovjednik 7:9) Nije imao nedostataka u karakteru, ali je njegov karakter bio u savršenom skladu s likom njegovog Stvoritelja. On je bio "ovjenčan slavom" i u to vrijeme nije bio "lišen slave Božje". (Psalam 8:5; Rimljanima 3:23) Ipak, iako je Adam stvoren neiskvaren, bio je potkupljiv, odnosno postojala je mogućnost da postane moralno pokvaren, što je i učinio, te je tako doveo čovječanstvo u “ropstvo pokvarenosti”. (Rimljanima 8:21) Tek nakon što je Adam bio neposlušan, služeći stvorenju, a ne Stvoritelju, Bog ih je “predao [čovječanstvo, kao što je predstavljeno u Adamu i Evi] pokvarenom [pokvarenom] umu”. (Rimljanima 1:28) Od tada, čovječanstvo, otuđeno od Boga, po prirodi su djeca neposlušnosti, djeca gnjeva, čije je tijelo po prirodi grešno. — Rimljanima 8:3; Efežanima 2:2,3. Prvi sud nad čovječanstvom predstavljen je u Adamu. Za čovjekovo vlastito dobro i sklad, Bog je dao jednostavnu zapovijed kojom je Adam mogao dokazati svoju odanost, svoju ljubav, svoju poslušnost svom Stvoritelju. Zapovijed je zapravo bila savez s Adamom, a time i Evom. Da su poslušali, mogli bi nastaviti živjeti zauvijek; ako ne poslušaju, umrijet će. Takva bi zapovijed bila potrebna kako bi inteligentno stvorenje, koje je dobilo mogućnost da izabere neposlušnost, priznalo izvor moći, izvor pravednosti, itd. Takva je zapovijed bila neophodna za dobrobit čovječanstva, kako bi se sklad i mir mogli održati. Bez takve naredbe, stvorenja sa slobodnom voljom bila bi zauvijek u kaosu, a mnogi bi prisvajali pravo da vladaju nad čovječanstvom. Većina zna biblijsku pripovijest. Jedan od anđela je odlučio da će se uzvisiti da bude "kao Svevišnji" (Izaija 14:14), i predložio je vještičarstvo, lukavu (prepredenu) mudrost, putem drugačijeg saveza s Evom, s mišlju da takav neposluh neće donijeti njezinu smrt, već da će postati mudra poput ELOHIMA [vjerojatno se misli na anđeoska duhovna bića] ako jede sa stabla, a također i s tvrdnjom da Cre ator ju je obmanjivao i sprječavao je od nečega što bi trebala željeti imati. Tako je nastojao potaknuti želju [požudu -- 1. Petrova 1:4] u Evi za onim protiv čega je Bog zapovjedio. Eva je mogla mnogo toga pomisliti, ali je razmišljala o onome što je zmija rekla, sve dok nije u sebi razvila žudnju da jede taj plod. (Jakovljeva 1:14,15) Eva je jela, misleći pritom da je učinila nešto dobro i da je postala mudra. Izjavljujući se da su mudri, Pavao kaže, postali su budale. — Rimljanima 1:22. Adam je mogao položiti test. Imao je sredstva da prođe. Mogao je poslušati, ali nije imao dovoljno vjere i ljubavi prema svom Stvoritelju. Nije imao dovoljno iskustva. Nije imao dovoljno povjerenja u svog Stvoritelja. Adam je stvoren "dobrim" - u punoj slavi Božjoj sve dok nije odlučio biti neposlušan; kada je Adam bio neposlušan, čovječanstvo je tada postalo "posude gnjeva stvorene za uništenje" (Rimljanima 1:25-31; 9:22), postali su po prirodi "djeca gnjeva," "sinovi neposluha," (Efežanima 2:2,3) i cijelo čovječanstvo u Adamu je lišeno Božje slave, te je osuđeno kao grešnik i na svoju kaznu u Adamu. —Rimljanima 1:25-31; 3:23; 5:15-19; 1. Korinćanima 15:21,22.

Pavao ukazuje da je Adam stvoren sa znanjem o "dobru", ali ne i o zlu. On to čini kada govori o poganima, govoreći da oni čine "po prirodi" ono što je predviđeno zakonom, te da su oni primjer zakona koji je zapisan u srcu čovjeka. (Rimljanima 2:14,15) Pavao pokazuje da ovaj zakon zapisan u srcima ljudi koji nemaju Mojsijev zakon služi da ih osudi zbog grijeha, jer on kaže: "prije smo optužili i Židove i Grke da su svi pod grijehom." (Rimljanima 3:9) “jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje.” — Rimljanima 3:23. Adam, iako je bio nepokvaren prije nego što je sagriješio, bio je pokvaren. Adam je postao pokvaren, nepravedan, kriv, neispravan, kada je sagriješio. S druge strane, Isus se kao čovjek pokazao nepotkupljivim; dokazao je svoju ljubav i odanost Bogu bez ikakve sjene sumnje, i tako je obukao neraspadljivost, iznoseći život i neraspadljivost na vidjelo za čovječanstvo. (2. Timoteju 1:10) Kao takav, on je neraspadljivo sjeme, Logos Jahvin koji živi zauvijek (1. Petrova 1:23), jer je Jahve rekao: “Stavit ću svoje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim.” (Ponovljeni zakon 18:15-19) On je sada duh koji daje život i otac ljudskog roda u smislu da je preuzeo Adamovo mjesto kao "posljednji Adam". — 1. Korinćanima 15:45. Kada netko postane Isusov sljedbenik i primi sveti duh, on, na neki način, ima dva uma, pokvareni um tijela je još uvijek s njim, ali kao novo stvorenje u Kristu on također ima um duha. (Rimljanima 8:5-7; Kološanima 2:18; 3:2) Novo stvorenje, novi čovjek (2. Korinćanima 5:17; Rimljanima 4:24; 6:6; Efežanima 4:22; Kološanima 3:9,10) ide za duhom, a ne za grešnim tijelom. Usprkos tome, odvija se bitka umova, da li biti podložan umu duha, ili treba biti podložan umu tijela, tjelesnog uma. (Rimljanima 6:19; 8:6,7; 1. Korinćanima 3:1,3; 4; 2. Korinćanima 10:4) To je novo stvorenje, novi čovjek, s umom duha, a ne tjelesno tijelo sa svojim pokvarenim umom, ono što Bog prepoznaje i s njim se nosi, iako Isusova krv pokriva grijehe tijela, čijom se smrću stari čovjek smatra mrtvim, to je novo stvorenje tura koja je živa, a od novog stvorenja se očekuje da vlada tijelom od mesa i njegovim pokvarenim željama. — Rimljanima 6:6,11; 1. Korinćanima 6,20; 2. Korinćanima 5,10; Galaćanima 2:19,20; Kološanima 3,3-5. Međutim, Bog je svoje ljudsko stvorenje podvrgao ropstvu pokvarenosti, pokvarenosti (suprotno od opravdanog), ispraznosti i uzaludnosti, kako bi se lekcije takve podložnosti naučile jednom za sva vremena, ali ne bez nade. (Propovjednik 1:2,13; Rimljanima 8:20,21) Kako ovo ne bi dugo trajalo, sažet ću govoreći da biblijski izvještaj otkriva da je Bog stvorio čovjeka bezgrešnim i čestitim, zemaljsku sliku samog sebe; da je čovjek tražio razne izume i oskvrnio se (Postanak 1,27; Rimljanima 5,12; Propovjednik 7,29); da svi kao grešnici, rasa nije bila u stanju pomoći sama sebi, i nitko ni na koji način nije mogao otkupiti svog brata ili dati Bogu otkupninu za njega (Psalam 49:7,15); da je Jahve u suosjećanju i ljubavi to učinio; da je prema tome Sin Božji postao čovjekom i dao čovjeku otkupnu cijenu; da je, kao nagrada za ovu žrtvu, i kako bi veliko djelo pomirenja bilo dovršeno, bio visoko uzdignut, čak na razinu iznad anđela; i da će u dogledno vrijeme dovesti do obnove rase do izvornog savršenstva i do svakog blagoslova koji je tada posjedovao. Ove stvari su jasno naučene u Svetom pismu, od početka do kraja, ali ova tema se ponavlja s različitih gledišta nekoliko puta u Pavlovoj poslanici Rimljanima, i dobro se uklapa u sadašnje sunce pod kojim imamo taštinu, krivudavost, nepravdu, o čemu je Salomon govorio u knjizi Propovjednika, u suprotnosti s obećanim suncem pravde (pravo, pravedno), o kojem je govorio Malahija. — Malahija 4:2

-----------------

Genesis 3:22 Mi, nas...

Yahweh God said, “Behold, the man has become like one of us, knowing good and evil. Now, lest he put forth his hand, and also take of the tree of life, and eat, and live forever…” — Genesis 3:22, World English Bible translation.

The claim is made that in this verse Yahweh God declares himself as “US” and not “me” and that this verse shows that God had known by experience good and evil and is not one person, and thus corroborates the trinitarian claim that Yahweh is three persons. The question is raised: Who are the “us” and how is that man is ashamed in knowing that good and evil is an attribute of God?

There were, of course, others with Yahweh in the spirit realm at the time of the creation of man. One of these spirit beings had become evil in heart, and acted upon that evil by communicating through the serpent in order to get Eve to disobey God. Therefore, the knowledge of evil was known in the spirit realm before it was known to Adam and Eve. — Isaiah 14:12,13; Revelation 12:9.

We can also scripturally reason that Yahweh knew intuitively of the principle of evil before anyone ever disobeyed, or before any moral evil had come about. The very fact that He gave a command concerning eating of the tree(s) of the knowledge of good and evil shows this, for if He did not have such intuitive knowledge, why would he have provided such (a) tree(s) and have given a command concerning such that He Himself had no knowledge? — Genesis 2:9,17.

Yahweh himself, however, has never had an experiential knowledge of moral evil. God, to this day, has not, nor will He ever have such an experience with evil. “God can’t be tempted with [moral] evil.” (James 1:13) Habakkuk 1:13 tells us of Yahweh: “You who have purer eyes than to see [moral] evil, and who cannot look on perversity.” And we read: “Yahweh is righteous in all his ways.” — Psalm 145:17.

The prehuman Logos of God (Revelation 19:13), was also there, being in the form [external appearance] of theos (John 1:1,2; Philippians 2:6), having a glory with the only true God before the world of mankind was made, and would have known of the disobedient one and thus had knowledge of Satan’s evil by observation. — John 17:1,3,5.

The matter of their shame is a little different, however, than just knowing of good and bad, but their shame is not concerning an alleged recognition that God has an attribute of knowing good and evil. The scriptures show that they became ashamed because of their own disobedience, and as a result of thier own experientially knowing evil in their act of disobedience. Paul’s letter to the Romans deals with the bondage of corruption and the subjection to futility that came upon mankind due to Adam’s sin, and corresponds well with the description of fallen man as given by Solomon in Ecclesiastes. We can start by looking at:

Romans 1:28 – Even as they refused to have God in their knowledge, God gave them up to a reprobate mind, to do those things which are not fitting. — World English Bible translation.

Paul shows that Adam and Eve had a knowledge of God; they knew God (Romans 1:21), but they failed to give him glory for what he had done, and they did not prove themselves thankful to the One who given them life and the good that they enjoyed. Instead of serving the Creator, Eve served the serpent by obeying the serpent; Adam, in turned served Eve instead of the Creator. They disobeyed the One they should have shown supreme love and obedience to, and as a result God gave them up to a reprobate mind.

The Greek word from which the word “reprobate” is translated is Adokimos. This word means:

not standing the test, not approved properly
used of metals and coins
that which does not prove itself such as it ought
unfit for, unproved, spurious, reprobate

The New American Standard renders the word “Adokimos” as “depraved,” thus a “depraved mind,” a mind that has become lowered from its original design.

Of course, Yahweh knew the exact moment that Adam and Eve disobeyed; nothing is hidden from Him. Thus, at the moment of disobedience, we have reason to believe that Yahweh turned them over to a reprobate mind, so that, as a result, they felt shame.

As such, in Romans 1:28, we find the the condition of mankind in Adam, which, as far as our flesh is concerned, includes you and I, and every other descendant of Adam. This can be seen from Paul’s statement in Romans 2:1: “Therefore you are without excuse, man, whoever you are who judge. [whether Gentile or Jew] For in that which you judge another, you condemn yourself. For you who judge practice the same things.” At one time or another we all have practiced the things that we should not practice, and have fallen short of the glory of God due to sin. (Romans 3:23) Paul is laying the background for what he presents later, as he states: “We previously charged both Jews and Greeks, that they are all under sin.” (Romans 3:9) All mankind are under the condemnation of sin, and, and because of such, have been turned over to a mind also that falls short of the glory of God, falling short of proving itself to be as it ought to be. (Romans 3:23) This includes both you and I, and everyone else who has descended from Adam. We are born into this world under the subjection to its present sun of futility/vanity in an unjust, crooked, condition. (Ecclesiastes 1:2,3,13-15;Romans 8:20), under the bondage of corruption. — Romans 8:21.

The apostle Paul, speaking of mankind as represented in the first parents, Adam and Eve, says that “knowing God, they didn’t glorify him as God, neither gave thanks, but became vain in their reasoning, and their senseless heart was darkened. Professing themselves to be wise, they became fools, and traded the glory of the incorruptible God for the likeness of an image of corruptible man, and of birds, and four-footed animals, and creeping things.” (Romans 1:20-22, WEB) As a result, God “gave them up in the lusts of their hearts to uncleanness” (Romans 1:24, WEB), and thus God subjected the creation to vanity under the bondage of corruption, the corruption that is now in the present evil age through lust. — Romans 8:20,21; Galatians 1:4; 2 Peter 1:4.

Being made crooked by God (due to the sin of Adam), all mankind are dying by means of Adam’s sin. (Romans 5:12-19; 1 Corinthians 15:21,22) According toEcclesiastes 1:15; 7:13, however, that which God has made crooked, unjustified, cannot be made straight. Does this mean that there is no hope at all for mankind, that all mankind, made crooked in Adam, can never be made straight? As dying in Adam, this is true: none can be made straight, and it from this standpoint, the standpoint of the present sun and its vanity, that we read the statements in Ecclesiastes. But God sent his son Jesus to take Adam’s place as an atoning sacrifice (Romans 3:25; 5:12-19; 1 Corinthians 15:21,22; 1 Timothy 2:5,6; 1 John 2:2; 4:10), and thus he becomes to us the “last Adam” (1 Corinthians 15:45), the means by which God can bring regeneration to man. (Matthew 19:28; Titus 3:5) Thus, the promise is of a new sun, a sun of righteousness (justness, straightness), who arises with healing in his wings, through whom all things are made new. (1 Corinthians 5:18; 2 Corinthians 5:17;Revelation 21:5) This new sun of righteousness will provide new life, whereas under the present sun of crookedness/vanity that is spoken of in Ecclesiastes 1:9, there is nothing new. – - Malachi 4:2.

Man’s nature was not originally sinful. God originally made man with a design to be morally upright, straight, righteous, in perfect alignment [justified] with God’s righteousness. (Ecclesiastes 7:9) He had no flawed character, but his character was in perfect accord with likeness of his Creator. He was “crowned with glory”, and had not at that time fallen “short of the glory of God.” (Psalm 8:5; Romans 3:23) Nevertheless, although Adam was created incorrupt, he was corruptible, that is, there was a possibility of his becoming morally corrupt, which he did, and thus he brought mankind into a “bondage of corruption.” (Romans 8:21) It is only after Adam disobeyed, in serving the creature rather than the Creator, that God “gave them [mankind, as represented in Adam and Eve] up to a reprobate [depraved] mind.” (Romans 1:28) Ever since then, mankind, alienated from God, are, by nature, children of disobedience, children of wrath, whose flesh by nature is sinful. — Romans 8:3; Ephesisans 2:2,3.

The first judgment upon mankind was represented in Adam. For man’s own good and harmony, God gave a simple command by which Adam could prove his loyalty, his love, his obedience to his Creator. The command, in effect, was a covenant with Adam, and by extension, Eve. Had they obeyed, they could continued to live on forever; if they disobeyed, they would die. Such a command would be needed in order for the intelligent creature, having been given the ability to choose to disobey, to acknowledge the source of power, the source of righteousness, etc. Such a command was necessary for mankind’s own good, so that harmony and peace could be maintained. Without such a command, creatures with freewill would be forever in chaos, with many claiming the right to rule over mankind.

Most know the Bible narrative. One of the angels decided that he would exalt himself to be “like the Most High” (Isaiah 14:14), and proposed witchcraft, cunning (crafty) wisdom, by means of a different covenant with Eve, with the thought that such disobedience would not bring her death, but that she would become wise like the ELOHIM [probably referring to the angelic spirit beings] if she ate of the tree, and also with the claim that the Creator was deceiving her, and keeping her from something that she should be seeking to have. Thus he sought to promote a desire [lust -- 1 Peter 1:4] in Eve for that which God had commanded against. Eve could have thought many things, but she pondered over what the serpent had told, until she developed in herself the lust to eat that fruit. (James 1:14,15) Eve ate, thinking thereby that she had done something good, and had become wise. Professing to be wise, Paul says, they became fools. — Romans 1:22.

Adam could have passed the test. He had the means to pass. He could have chosen to obey, but he didn’t have enough faith and love for his Creator. He didn’t have enough experience. He didn’t have enough confidence in his Creator. Adam was created “good” — in the full glory of God until he chose to disobey; when Adam disobeyed, mankind then became “vessels of wrath made for destruction” (Romans 1:25-31; 9:22), became by nature “children of wrath,” “sons of disobedience,” (Ephesians 2:2,3) and all mankind in Adam fell short of the glory of God, and are condemned as sinners and to its penalty in Adam. —Romans 1:25-31; 3:23; 5:15-19; 1 Corinthians 15:21,22.

Paul indicates that Adam was created with a knowledge of “good,” but not evil. He does this when speaking of the Gentiles, saying that they do “by nature” the things of the law, and that they are example of the law being written in the heart of man. (Romans 2:14,15) Paul is showing that this law written in the hearts of man who do not have the Law of Moses serves to condemn them because of sin, for he says: “we previously charged both Jews and Greeks, that they are all under sin.” (Romans 3:9) “for all have sinned, and fall short of the glory of God.” — Romans 3:23.

Adam, although he was incorrupt before he sinned, was corruptible. Adam became corrupt, unjust, crooked, unstraight, when he sinned. On the other hand, Jesus, as a man, proved himself incorruptible; he proved his love and loyalty to God beyond any shadow of a doubt, and thus he put on incorruption, bringing life and incorruption to light for mankind. (2 Timothy 1:10) As such, he is the incorruptible seed, the Logos of Yahweh who lives forever (1 Peter 1:23), for Yahweh said: ” I will put my words in his mouth, and he shall speak to them all that I shall command him.” (Deuteronomy 18:15-19) He is now the life-giving spirit, and father to the human race in the sense of his taking Adam’s place as the “last Adam.” — 1 Corinthians 15:45.

When one becomes a follower of Jesus, and receives the holy spirit, he, in a sense, has two minds, the depraved mind of the flesh is still with him, but as a new creature in Christ he also has the mind of the spirit. (Romans 8:5-7;Colossians 2:18; 3:2) The new creature, the new man (2 Corinthians 5:17;Romans 4:24; 6:6; Ephesians 4:22; Colossians 3:9,10) is walking after the spirit, not the sinful flesh. Nevertheless, a battle of the minds takes place, whether to be in subjection to the mind of the spirit, or whether to be subjection to the mind of the flesh, carnally minded. (Romans 6:19; 8:6,7; 1 Corinthians 3:1,3;4; 2 Corinthians 10:4) It is the new creature, the new man, with the mind of the spirit, not the body of flesh with its depraved mind, that God recognizes and deals with, although the blood of Jesus covers the sins of the flesh, by whose death the old man is reckoned as dead, it is the new creature that is alive, and the new creature is expected to rule over the body of flesh and its depraved desires. — Romans 6:6,11; 1 Corinthians 6:20; 2 Corinthians 5:10; Galatians 2:19,20; Colossians 3:3-5.

However, God subjected his human creation to a bondage of corruption, crookedness (the opposite of justified), vanity, and futility, that the lessons of such a subjection might be learned once for all time, but not without hope. (Ecclesiastes 1:2,13; Romans 8:20,21) To keep this from getting too long, I will sum up by saying that the Bible account reveals that God created man sinless and upright, an earthly image of himself; that man sought out various inventions and defiled himself (Genesis 1:27; Romans 5:12; Ecclesiastes 7:29); that all being sinners, the race was unable to help itself, and none could by any means redeem his brother or give to God a ransom for him (Psalm 49:7,15); that Yahweh in compassion and love had made provision for this; that accordingly, the Son of God became a man, and gave mans ransom-price; that, as a reward for this sacrifice, and in order for the great work of atonement to be completed, he was highly exalted, even to a plane above the angels; and that in due time he will bring to pass a restoration of the race to the original perfection and to every blessing then possessed. These things are clearly taught in the Scriptures, from beginning to end, but this theme is reiterated from different standpoints several times in Paul’s letter to the Romans, and harmonizes well upon the present sun under which we have vanity, crookedness, injustice, that Solomon spoke of in the book of Ecclesiastes, as contrasted with the promised sun of righteousness (straightness, just), as Malachi spoke of. — Malachi 4:2.

1.Mojs.1:26 MI,NAS...Pustite nas

------------------------------------------

1.Mojsije.1:26 MI,NAS....

“Pustite nas” i “Jedan od nas” Postanak 1:26; Postanak 3:22, Postanak 11:7 i Izaija 6:8 predstavljeni su kao prikaz navodne množine osoba za koje se tvrdi da čine trojedinog Boga. Ispitajmo ove stihove da vidimo je li to tako. Postanak 1:26 – Bog je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična: neka gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i stoci i svoj zemlji i svim gmizavcima što gmižu po zemlji." U ovom stihu ne nalazimo ništa o postojanju Boga koji se sastoji od tri osobe; svaka takva misao mora zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati ono što je "Bog" ovdje rekao. Očito, unipersonalni “Bog”, govoreći “Dopusti nam”, govori nekom drugom. Uspoređujući duhovno s duhovnim, zaključujemo da je on ovdje govorio svome Sinu, ali to ne znači da trebamo zamišljati i pretpostavljati da je njegov Sin osoba od samoga Boga. Ako kažem svom sinu: "Hajdemo izgraditi našu kuću prema našim planovima", ne kažem da je moj sin osoba za sebe. Isus je očito bio celestijalne slave (1. Korinćanima 15:40,41) viši od anđela prije nego što je postao tijelo, ali to ne znači da nije imao sliku svog Boga i Oca prije nego što je postao tijelo. Dok je u danima svoga tijela (Hebrejima 5,7) posjedovao bezgrešnu Božju slavu (Rimljanima 3,23) malo nižu od anđela, koju je slavu prinio kao žrtvu za grijeh. — Hebrejima 2:9, 9:26,28; 10:5; 13:11. Pogledajte studije: Bog govori svome Sinu Neka Nas i Elohim Kome se Bog obraća? Postanak 3:22 – Jahve Bog je rekao: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, poznajući dobro i zlo. Sada, da ne bi pružio svoju ruku i uzeo sa stabla života, jeo i živio vječno…” Očito ono što se ovdje zamišlja i pretpostavlja je da se "jedan od nas" odnosi na tri osobe pretpostavljenog trojedinog Boga. Umjesto da se pozivamo na ideju koja se mora pretpostaviti u području ljudske mašte, možemo razumno doći do samih zaključaka svetih pisama o tome kome Bog govori. Prije nego što je čovjek sagriješio, znao je samo za dobro, a ne za loše. Sagriješivši, spoznao je zlo. Iz drugih stihova znamo da je onaj koji je kasnije nazvan Sotona Đavo (Ivan 8:44; Otkrivenje 12:9) naveo Adama i Evu na grijeh. Njegovu grešnu ambiciju sigurno su poznavali Bog i Sin Božji, pa čak i anđeli. “Kralj babilonski” koristi se za oslikavanje Sotone kako govori: “Uzaći ću na nebo, uzvisit ću prijestolje svoje iznad zvijezda Božjih; i sjedit ću na gori zbora, na krajnjem sjeveru; Uzdići ću se iznad visine oblaka; Učinit ću sebe sličnim Svevišnjem.” (Izaija 14:13,14) “Zvijezde”, u Bibliji, ponekad se figurativno odnose na duhovne sinove Božje. Sam Isus je nazvan "sjajnom i jutarnjom zvijezdom". (Otkrivenje 22:16) Ovi Božji sinovi doista su također bili prisutni pri stvaranju svijeta čovječanstva, kao što možemo vidjeti iz Job 38:7; vidi također Job 1:6; 2:1. Tako su svi ovi stekli spoznaju i o dobru i o zlu, iako ne smijemo misliti da su Isus, ili njegov Bog, ili vjerni anđeli, sagriješili. Oni su, međutim, bili svjedoci grijeha u prvom anđelu koji je sagriješio, i stoga su spoznali grijeh. Sada kada je čovjek sagriješio, Bog je mogao reći da je čovjek postao kao "jedan od nas, koji poznaje dobro i zlo". Postanak 11:7 Hajde, siđimo i ondje im pomiješaj jezik da ne razumiju govor jedni drugima. Opet, ako kažem svom sinu, Dođi da idemo u kupovinu, ne kažem da je moj sin osoba za sebe; budući da je ovo u istoj liniji kao Postanak 2:6, pogledajte što sam ranije rekao u vezi s tim stihom. Bog sigurno nije rekao da je više od jedne osobe; treba pozvati duh ljudske mašte i pročitati takvu misao u onome što je Bog izjavio. Izaija 6:8 I čuh glas Gospodnji kako govori: "Koga da pošaljem i tko će poći za nas?" Tada sam rekao: “Evo me; Pošalji mi." Trojstvenik tvrdi, očito primjenjujući duh ljudske mašte, da je u ovom stihu Izaija čuo Božji glas i da Bog sebe naziva više od jedne osobe.

Jedan kaže da su riječi pripisane Bogu u Izaiji 6:8 izrečene u vječnosti. Očito, u Izaiji 6:8 ne postoji ništa o tome da su ove riječi izrečene u prošlosti vječnosti. Takvu ideju treba dodati i pročitati u onome što je Izaija rekao. Slijedeći takvo razmišljanje, moglo bi se zaključiti da je Izaija čuo ove riječi u vječnosti prošlosti, i stoga da je sam Izaija postojao u vječnosti prošlosti tako da čuje ove riječi u vječnosti prošlosti. Ako se proročki primijeni na crkvu, razumnije je zaključiti da sam Izaija igra ulogu uzornog proroka, prikazujući Isusovu crkvu koja je tek trebala biti. Svaki vjernik je prikazan kako čuje glas Gospodina Isusa, koji pita: "Koga da pošaljem?", i stoga je prikazan kako odgovara: "Evo me." Masoretski tekst ima "Adonai" gdje se pojavljuje "Gospodin". Tvrdi se da je ovo jedno od mjesta gdje su prepisivači zamijenili Jahvu s Adonajem, pa stoga neki prijevodi imaju sveto ime u spisu. Međutim, nalazimo da Veliki Izaijin svitak nema sveto ime u Izaiji 6:8, već radije hebrejske znakove koji predstavljaju Adonija [moj Gospodar] ili Adonai [Doslovno, moji Gospodari, korišteni u jednini, kao intenzivni izraz u množini, kao superlativ ili nadređeni "Gospodin"]. U svakom slučaju, vjerojatno je, kao što neki sugeriraju, da je Izaija izvorno mislio da je ovo "moj Gospodin", misleći na dolazećeg Izaijinog Gospodina [koji predstavlja vjernika], to jest Isusa, obećanog Mesiju. U tom slučaju, riječ je o tome tko će ići za nas, Isusovim riječima upućenim Jahvi. “Mi” se odnosi i na Jahvu i na Isusa. Onaj koji bi "išao" za njih bio bi Izaija (koji je osobno lik crkve). Ispunjenje proročanstva potvrđuje da 'Gospodin' u Izaiji 6:8 nije Jahve, već Isus, onaj koga je Jahve pomazao (učinio Kristom) kao našeg Gospodina. — Izaija 61:1; Djela apostolska 2:36; 20:21. Ono što ne nalazimo u tim riječima je bilo kakva misao da je Jahve trojedini Bog od tri osobe. Tvrdi se da su riječ "Elohim" i zamjenica "nas" oblici množine, a ovi rijetki se "u hebrejskom jeziku definitivno odnose na više od dva." Nadalje se tvrdi da riječ ELOHIM označava "aspekt pluraliteta u Bogu". Množina ELOHIM znači "bogovi", tako da bi svaka misao u ovoj liniji značila da je Jahve više od jednog Boga. Dva Boga? Definitivno ne! Iako se "nas" sigurno odnosi na više od jednog, ELOHIM se definitivno odnosi samo na jednog koji je ELOHIM. Postanak 1:26 – Bog [ELOHIM] je rekao [glagol u jednini], "Načinimo [množinu] čovjeka na svoju sliku, sebi slična: neka gospodari ribama morskim, pticama nebeskim, stoci, svoj zemlji i svim gmizavcima što gmižu po zemlji." Glagol koji odgovara ELOHIM nije množina na hebrejskom, ali je jednina. Glagol koji korespondira sa US je množina na hebrejskom, što je točno, budući da je jednina "Bog" razgovarala s nekim drugim tko nije bio on sam. Postanak 3:22 Jahve Bog je rekao [jednina glagola na hebrejskom], “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, poznajući dobro i zlo. Sada, da ne bi pružio svoju ruku i uzeo sa stabla života, jeo i živio vječno…” Opet u Postanku 3:22, nalazimo da se koristi glagol u jednini koji se odnosi na ELOHIM, a ne glagol u množini. “Lexican Aids to the Old Testament” koji se pojavljuje u Key Study Bibles, bilježi ovo u vezi s ELOHIM-om. Ovaj mas. Hebr. imenica je mn. u obliku, ali ima oba sing. i pl. koristi. U pl. u smislu da se odnosi na vladare ili suce s božanskim vezama (Izl 21:6); poganski bogovi (Izl 18:11; Ps 86:8); i vjerojatno anđeli (Ps. 8:5; 97:7). U oba odlomka gdje je "anđeli" očito značenje, to je tako prevedeno u rujnu... U jednini se koristi za boga ili božicu (1 Sam 5:7; 2 Kr 18:34); čovjek u položaju poput boga (Izl 7,1); Bog (Duet. 7:9; Ezra 1:3; Iz. 45:18 i mnogi drugi starozavjetni odlomci)…. Obično je potrebno pjevati. glagol tako da se nikakva implikacija bilo kakve množine božanske prirode ne može izvesti iz činjenice da je riječ množina. — stranica 1598 u Hebrejsko-grčkoj Bibliji za proučavanje ključnih riječi kralja Jamesa, koju je uredio Spiros Zodhiates. Činjenica je da je Elohim, kada se koristi u jedinstvenom okruženju, to jest, kada su glagol i/ili zamjenice itd. U kontekstu sudnini, Elohim se koristi kao ono što mnogi lingvisti nazivaju "intenzivnom množinom", "počasnom pluralnom" ili "veličanstvenom pluralnom", to jest, riječ, iako je nešto slično u obliku, u obliku je supercije u SAD -u.

-----------------------

“Let us” and “One of Us”

Genesis 1:26; Genesis 3:22, Genesis 11:7 and Isaiah 6:8 have been presented as showing the alleged plurality of persons who are claimed to make up the triune God. Let us examine these verses to see if this is so.

Genesis 1:26 – God said, “Let us make man in our image, after our likeness: and let them have dominion over the fish of the sea, and over the birds of the sky, and over the cattle, and over all the earth, and over every creeping thing that creeps on the earth.”

We find nothing at all in this verse about there being a God consisting of three persons; any such thought has to imagined, assumed, added to, and read into, what “God” said here. Evidently, the unipersonal “God”, in saying “Let us,” is speaking to someone else. By comparing spiritual with spiritual, we conclude that he was speaking to His Son here, but that does not mean that we need to imagine and assume that His Son is a person of God Himself. If I say to my son, “Let’s build our house according to our plans,” I am not saying that my son is person of myself.

Jesus was evidently of a celestial glory (1 Corinthians 15:40,41) higher than the angels before he became flesh, but that does not mean that he did not have the image of his God and Father before he became flesh. While in the days of his flesh (Hebrews 5:7), he possessed a sinless glory of God (Romans 3:23) a little lower than the angels, which glory he offered up in sacrifice for sin. — Hebrews 2:9, 9:26,28; 10:5; 13:11.

See the studies:
God Speaks to His Son
Let Us and Elohim
Who is God Speaking To?

Genesis 3:22 – Yahweh God said, “Behold, the man has become like one of us, knowing good and evil. Now, lest he put forth his hand, and also take of the tree of life, and eat, and live forever…”

Evidently what is being imagined and assumed here is that “one of us” refers to three persons of the presumed triune God. Instead of calling upon an idea that has to be assumed in the realm of human imagination, we can reasonably reach the conclusion scriptures themselves regarding who God is speaking to. Before man sinned, he only knew of good, not bad. Having sinned, he came to know of bad. We know from other scriptures that it was the one who was later called Satan the Devil (John 8:44; Revelation 12:9) that led Adam and Eve to sin. His sinful ambition was surely known to God and and the Son of God, and even to the angels. The “king of Babylon” is used to picture Satan as saying: “I will ascend into heaven, I will exalt my throne above the stars of God; and I will sit on the mountain of congregation, in the uttermost parts of the north; I will ascend above the heights of the clouds; I will make myself like the Most High.” (Isaiah 14:13,14) “Stars”, in the Bible, is sometimes figuratively referring to the spirit sons of God. Jesus himself is called the “bright and morning star”. (Revelation 22:16) These sons of God were indeed also present at the creation of the world of mankind, as we can see from Job 38:7; see also Job 1:6; 2:1. Thus all of these had come to have knowledge of both good and bad, although we are not to think that either Jesus, or his God, or the faithful angels, had sinned. They had, however, witnessed sin in the first angel that sinned, and thus they knowledge of sin. Now that man had sinned, God could say that man had become as “one of us, knowing good and bad.”

Genesis 11:7 Come, let’s go down, and there confuse their language, that they may not understand one another’s speech.

Again, if I say to my son, Come let’s go shopping, I am not saying that my son is a person of myself; since this is along the same line as Genesis 2:6, see what I have said earlier regarding that scripture. God certainly did not say that He was more than one person; one has to call upon the spirit of human imagination and read such a thought into what God stated.

Isaiah 6:8 And I heard the voice of the Lord, saying: “Whom shall I send, and who will go for us?” Then I said: “Here am I; send me.”

A trinitarian argues, evidently by applying the spirit of human imagination, that in this scripture that Isaiah heard the voice of God, and that God is referring to himself as more than one person.

One says that the words attributed to God in Isaiah 6:8 were said in eternity. Obviously, there is nothing in Isaiah 6:8 about these words being said in eternity past. Such an idea has to be added to and read into what Isaiah said. Following such reasoning, one would conclude that Isaiah had been hearing these words in eternity past, and thus that Isaiah himself had existed in eternity past so as to be hearing these words in eternity past.

If applied prophetically to the church, it is more reasonable to conclude that Isaiah himself is playing a part in the exemplary prophetic role, depicting the church of Jesus who was yet to be. Each believer is depicteed as hearing the voice of the Lord Jesus, asking, “Whom shall I send?”, and thus is depicted as responding: “Here am I.”

The Masoretic text has “Adonai” where “the Lord” appears. The claim is made that this is one of the places copyists replaced Yahweh with Adonai, and thus some translations have the holy name in the scripture. However, we find that the Great Isaiah Scroll does not have the holy name in Isaiah 6:8, but rather the Hebrew characters representing Adoni [my Lord] or Adonai [Literally, my Lords, used singularly, as a plural intensive, as a superlative or superior "Lord"]. At any rate, it is probable, as some have suggested, that Isaiah originally meant this to be “my Lord”, referring to the coming Lord of Isaiah [representing the believer], that is, Jesus, the promised Messiah. In such a case, the words in question, who will go for us, are those of Jesus directed toward Yahweh. The “us” refers to both Yahweh and Jesus. The one to “go” for them would be Isaiah (being a figure of the church individually). The fulfillment of the prophecy supports that ‘the Lord’ inIsaiah 6:8 is not Yahweh, but Jesus, the one whom Yahweh anointed (made christ) as our Lord. — Isaiah 61:1; Acts 2:36; 20:21.

What we do not find in those words is any thought that Yahweh is a triune God of three persons.

It is being claimed that the word “Elohim” and the pronoun “us” are plural forms, and these rare “definitely referring in the Hebrew language to more than two.” It is further claimed the word ELOHIM denotes “the aspect of plurality in God.”

The plurality of ELOHIM means “gods”, thus any thought along this line would mean that Yahweh is more than one God. Two Gods? Definitely not! Although “us” certainly refers to more than one, ELOHIM most definitely refers to only one who is ELOHIM.

Genesis 1:26 – God [ELOHIM] said [singular verb], “Let us make [plural] man in our image, after our likeness: and let them have dominion over the fish of the sea, and over the birds of the sky, and over the cattle, and over all the earth, and over every creeping thing that creeps on the earth.”

The verb that corresponds with ELOHIM is not plural in the Hebrew, but it is singular. The verb that corresponds with US is plural in the Hebrew, which is correct, since the Singular “God” was speaking to someone else who was not Himself.

Genesis 3:22
Yahweh God said [singular verb in Hebrew], “Behold, the man has become like one of us, knowing good and evil. Now, lest he put forth his hand, and also take of the tree of life, and eat, and live forever…”

Again in Genesis 3:22, we find that a singular verb is used relating to ELOHIM, not a plural verb.
The “Lexican Aids to the Old Testament” that appears in Key Study Bibles, notes this concerning ELOHIM.

This mas. Hebr. noun is pl. in form, but it has both sing. and pl. uses. In a pl. sense it refers to rulers or judges with divine connections (Ex. 21:6); pagan gods (Ex. 18:11; Ps. 86:8); and probably angels (Ps. 8:5; 97:7). In both of the passages where “angels” is the apparent meaning, it is so translated in the Sept… In the singular sense it is used of a god or a goddess (1 Sam. 5:7; 2 Kgs. 18:34); a man in a position like a god (Ex. 7:1); God (Duet. 7:9; Ezra 1:3; Is. 45:18 and many other OT passages)…. It usually takes a sing. verb so no implication of any plurality of the divine nature can be inferred from the fact that the word is plural. — page 1598 in the King James Hebrew -Greek Key Word Study Bible, edited by Spiros Zodhiates.

The fact is, that ELOHIM, when used in a singular setting, that is, when the verb and/or pronouns, etc., in context are singular, ELOHIM is used as what many linguists call a “plural intensive,” “honorific plural”, or “majestic plural”, that is, the word, although it is plural in form, is singular in usage to denote something similar to a superior or superlative usage.