11. Nitko od zagovornika mitologije nije pravi znanstvenik u odgovarajućim područjima struke.

Znajući to, treba nas potaknuti na razmišljanje. Smatramo da niti jedan znanstvenik ni u jednom od relevantnih polja (neovisno o njihovim osobnim uvjerenjima i svjetonazoru) ne smatra točnima ove radikalne stavove. Profesor Novozavjetnih studija, Ben Witherington, objašnjava: „Nijedan od tih autora i izvora nije stručnjak za Bibliju, Biblijsku povijest, drevni Bliski istok, egiptologiju ili bilo koje srodno polje… To nisu pouzdani izvori informacija o porijeklu kršćanstva, judaizma ili bilo čega drugog što je važno za ovu raspravu.“

Povjesničar ranog kršćanstva i judaizma, John Dickson također ističe: „Tko god istražuje na tisuće svjetovnih monografija i časopisa o povijesnom Isusu, brzo će otkriti da se mitolozi smatraju od strane 99,9% znanstvene zajednice kao potpuni marginalci.“

Michael Bird nastavlja objašnjavati da su mitolozi marginalni ateisti koje nitko ne shvaća ozbiljno. „Postoji razlog zašto je ovo izdvojeno gledište energične hrpe ateista i nikada nije bilo ozbiljno prihvaćeno kao mogućnost iskusnih i cijenjenih znanstvenika koji rade na području porijekla kršćanstva.“

Mnogi od tih mitologa poznati su kao ateisti, i to iz ateističke gomile koja je vokalno anti-religijska/anti-kršćanska. Pretpostavljam da su zbog toga mnogi od njih zagovornici teorije mita. To bi imalo smisla, jer koji je bolji način da pokušamo diskreditirati vjeru nego da napadnemo osobu iza toga, u ovom slučaju Isusa? Profesor Mettinger piše: „Od 1930-tih se razvio konsenzus do zaključka da su ‘umirući i uskrsli bogovi’ umrli, ali se nisu vratili niti uspjeli ponovno oživjeti. One koji još uvijek misle drugačije promatra se kao ostatak gotovo izumrle vrste.“

12. Isusovo djevičansko rođenje je jedinstveno.

Jedan od događaja kojeg mnogi kršćani širom svijeta slave 25. prosinca jest Isusovo rođenje. Naravno, biblijski zapis nigdje ne aludira da se na taj određeni datum Isus rodio; jednostavno ne znamo kada se Isus rodio. Na datumu 25. prosinca također se množe navodne paralele zagovornika mitologije. Tako u kontekstu jedinstvenosti Marijinog djevičanskog začeća, istaknuti bibličar Raymond Brown zaključuje: „Nijedna potraga za paralelama nam ne daje pravo zadovoljavajuće objašnjenje kako su se rani kršćani dosjetili ideje o djevičanskom začeću…“

A za one koji tvrde da je poganski bog Mitra, rođen od djevice na isti način kao i Isus, profesor drevne povijesti Manfred Clauss objašnjava. „Slijed slika iz mitskog izvješća Mitrinog života, koliko god možemo vidjeti, počinje s božanskim rođenjem. Literarni izvori ovdje su rijetki, ali nepogrešivi: Mitra je bio poznat kao bog rođen iz kamena.“ Ako se stijene ne računaju kao djevice, ovdje nemamo paralelu.

A prateći vlastito kritičko ispitivanje ove tvrdnje, Louis Sweet piše: „Nakon pažljivog, napornog, a ponekad i mukotrpnog proučavanja dokaza koji se nude, uvjeren sam da poganizam ne poznaje djevice. Nadnaravnog rođenja ima bezbroj, ali nikada od djevice u smislu novozavjetnog opisa i nikada bez fizičke prisutnosti, osim u nekoliko izoliranih slučajeva magičnih poroda žena koje se nikako nisu mogle nazvati djevicama. U svim zabilježenim slučajevima koje sam uspio ispitati, ako je majka bila djevica prije nego što je došlo do začeća, kasnije to nije mogla potvrditi.“

U svojoj knjizi Djevičansko rođenje, Thomas Boslooper primjećuje: „Svjetovna literatura je puna priča neobičnih rođenja, ali ne sadrži preciznu analogiju djevičanskog rođenja iz Mateja i Luke. Isusovo djevičansko rođenje nije pogansko.“

I opet, William Craig obavještava svoje čitatelje da „evanđeoske priče o djevičanskom začeću Isusa zapravo nemaju paralelu u drevnom Bliskom istoku.“

Ako išta, Isusovo radikalno djevičansko rođenje izričito je jedinstveno.

13. Isusova smrt imala je radikalan utjecaj na njegove učenike; podvig kojim se ne može pohvaliti ni jedan poganski bog.

U članku za New York Times, Peter Steinfels, američki novinar i pedagog, najpoznatiji po člancima o vjerskim temama, preispituje što je moglo drastično promijeniti živote tolikih ljudi nakon Isusove smrti. „Ubrzo nakon što je Isus pogubljen, njegovi sljedbenici odjednom su osnaženi te su od zbunjene i uplašene skupine počeli propovijedati poruku o živom Isusu i budućem kraljevstvu po rizik vlastitih života, koja je na kraju promijenila carstvo. Nešto se dogodilo… Ali što točno?“

Čak i skeptični proučavatelj Novog zavjeta, Bart Ehrman, primjećuje: „S punom sigurnošću možemo reći da su neki njegovi učenici nešto kasnije inzistirali na tome da… im se ubrzo ukazao, uvjeravajući ih da je ustao iz mrtvih.“

E. P. Sanders piše: „Da su Isusovi sljedbenici (i kasnije Pavao) imali iskustvo uskrsnuća, po mom je sudu činjenica. Što je stvarno iza tih iskustava, ne znam.“

Rudolph Bultmann, poznat kao jedan od najutjecajnijih znanstvenika Novoga zavjeta piše: „Sve što povijesna kritika može utvrditi jest da su prvi učenici počeli vjerovati u uskrsnuće.“

Luke Johnson, proučavatelj Novog zavjeta na Sveučilištu Emory, kaže: „Potrebna je neka vrsta snažnog, transformirajućeg iskustva za stvaranje pokreta kakvo je bilo rano kršćanstvo.“

Dale Allision, još jedan istaknuti proučavatelj Novog zavjeta i drevni povjesničar primjećuje: „Siguran sam da su učenici vidjeli Isusa nakon njegove smrti.“

Ovaj slučaj čini još uvjerljivijim to što su ti isti sljedbenici, kao i skeptici Pavao i Jakov, podvrgnuti progonu zbog ovih tvrdnji. Neki su čak otišli u smrt. Ne vjerujem da bi mitološko biće tako drastično promijenilo živote tolikih ljudi.

14. Isusovo uskrsnuće od mrtvih je jedinstveno.

Kao povijesni događaj, osobito u kontekstu judaizma 1. stoljeća, Isusovo uskrsnuće bilo je jedinstveni događaj koji se jednom dogodio. Znajući to, navodne paralele koje mitolozi povlače između Isusa i poganskih bogova su lažne. Profesor Bart Ehrman vjeruje da „ništa u vezi njih [Herkula i Ozirisa] ne umire niti opet uskrsava.“ I „istina je da se Oziris vraća na zemlju… Ali to nije uskrsnuće tijela. Tijelo mu je još uvijek mrtvo. On je dolje u Hadu i može se povremeno vraćati i pojaviti na zemlji.“

Isto tako, profesor Mettinger zaključuje: „Nijedna ideja o uskrsnuću ne povezuje se s Dumuzi/Tamuzom“, a „kategorija umirućih i uskrslih božanstava koje propagira Frazer više ne može biti prihvaćena.“

Prema profesoru Edwinu Yamauchiju, „nema uskrsnuća Marduka ili Dioniza… nije bilo pravih uskrsnuća Tamuza.“

Jonathan Smith se slaže: „U povijesti religija umirućih i uskrslih božanstava ne postoji nedvosmisleniji primjer.“

Profesor Mettinger još kaže: „Promatrajući pozadinu židovskog vjerovanja u uskrsnuće, vjeru u Isusovu smrt i uskrsnuće zadržava jedinstveni karakter u povijesti religija. Ostaje zagonetka.“

Profesor Ronald Nash ilustrira svoje stajalište o navodnoj usporedbi Isusa s Mitrom. „Navodi o ranokršćanskoj povezanosti s mitraizmom odbačeni su po mnogim osnovama. Mitraizam nema pojam smrti i uskrsnuća svoga boga i nema mjesta za bilo kakav koncept ponovnog rođenja – barem tijekom ranih faza.“

Teolog Norman Geisler pokazuje jasne razlike između Isusa i drugih poganskih bogova, kao u slučaju Ozirisa. „Jedini poznati prikaz boga koji je preživio smrt, a koji prethodi kršćanstvu jest egipatski kultni bog Oziris. U ovom mitu, Oziris je izrezan na četrnaest komada, razasut diljem Egipta, a zatim ga je božica Izida ponovno sastavila i dovela u život. Međutim, Oziris se zapravo ne vraća u tjelesni život, već postaje član sjenovitog podzemlja… To je daleko drukčije od Isusova uskrsnuća.“

Ovo nam govori da znanstvenici ove navodne paralele odbacuju.

15. Znanstvenici odbacuju ideju da je Isus kopija Mitre.

Neki tvrde da je Isus kopija Mitre:

1.      Mitra se žrtvovao.

2.      Uskrsnuo.

3.      Imao je učenike.

4.      Rođen od djevice 25. prosinca.

5.      Zvali su ga Mesija.

6.      Rođen od djevice.

Prvo, sve je upitno budući da se vrlo malo zna o mitraizmu, jer niti jedan tekst nije pronađen niti postoji. Ono što znamo dolazi iz arheologije u obliku stotina otkrivenih mitraističkih artefakata, kao i spisa kršćana i drugih pogana iz 2. i 3. stoljeća.

Drugo, znanstvenici nisu pronašli jasne dokaze mitraizma do sredine i kraja 1. stoljeća, nakon što je kršćanstvo osnovano. Stoga, rani kršćani nisu mogli kopirati ništa, jer u njihovo vrijeme nije se imalo što kopirati.

Treće, usporedbe su pogrešne na svim razinama. Kao prvo, Mitra se uopće nije žrtvovao, a nitko zapravo ne zna je li ili kako je umro. Znanstvenici misle da je Mitru ubio bik. To je izvor mitraističkog rituala, poznatog kao taurobolium – ubija se bik i krv poprska štovatelja. Možda postoji paralela između ovog rituala i židovskog žrtvovanja životinja ili kršćanske euharistije, ali najranija referenca na ritual javlja se sredinom 2. stoljeća. Ove su usporedbe, čak i da su točne, fiktivne i postkršćanske. Kao što Ronald Nash napominje: „Doista, postoje pisani dokazi iz 4. stoljeća daleko od utjecaja kršćanstva, da su oni koji su koristili taurobolium bili pod utjecajem kršćanstva.“

Budući da nemamo dokaza da Mitra umire, nema ni zapisa o tome da je uskrsnuo, pogotovo ne na način kao Isus. A tvrdnja da je Mitra imao učenike nije točna, nema dokaza da je postojao kao povijesna figura i nema dokaza da je imao nekog učenika. Predstavljen je kao bog, a ne kao čovjek.

Četvrto, Mitra nije rođen od djevice, osim ako ne računamo stijene kao djevice. Clauss, profesor antičke povijesti na Slobodnom sveučilištu u Berlinu, iznosi stav u svojoj knjizi Rimski kult Mitre. „Redoslijed slika iz mitskog prikaza Mitrinog života započinje, koliko možemo znati, božanskim rođenjem. Literarni izvori ovdje su skromni, ali nepogrešivi: Mitra je bio poznat kao bog rođen iz stijene.“

Peto, potičem svakoga da pokaže primarni dokaz da je Mitra proglašen „Mesijom“, jer nema dokaza za to. Profesor Gary Lease ističe: „Nakon skoro 100 godina neprekidnog rada, neizbježan je zaključak da ni mitraizam niti kršćanstvo nisu pokazali jasan i izravan međusobni utjecaj.“

Profesor Edwin Yamauchi zaključuje: „Ne znamo ništa o smrti Mitre… Imamo puno spomenika, ali nemamo gotovo nikakve tekstualne dokaze, jer je to bila mistična religija. No znam da ništa ne upućuje na navodnu smrt i ponovno uskrsnuće.“

16. Znanstvenici odbacuju tvrdnju da je Isus kopija Horusa.

Neki tvrde da je Isus kopija Horusa:

1.      Rođen 25. prosinca.

2.      Marija, Isusova majka, kopija je Horusova izvještaja.

3.      Rođen od djevice.

4.      Tri kralja došli su se pokloniti novorođenom „spasitelju“.

5.      Bio je spasitelj.

6.      U dobi od 12 godina postao je dijete učitelj.

7.      Poput Isusa, Horus je bio „kršten“.

8.      Imao je „službu“.

9.      Imao je dvanaest „učenika“.

10.  Bio je razapet, pokopan tri dana i uskrsnuo nakon tri dana.

Horus je rođen tijekom mjeseca Khoiaka; to bi bio listopad ili studeni, a sigurno ne 25. prosinca kao što tvrde mitolozi. Također moramo zapaziti da ne znamo kada je točno Isus rođen, a najvjerojatnije nije 25. prosinca. Tu navodnu paralelu treba odbaciti.

Drugo, Horusa je rodila Izida, a nigdje se u povijesti ne spominje da je njeno ime bilo „Marija“ u bilo kojem trenutku, mjestu ili od bilo koga. Još gore za one koji koriste ovu navodnu paralelu jest činjenica da je „Marija“ anglicizirani oblik njezina pravog imena, koje je Miryam ili Miriam. Stoga se ime „Marija“ uopće nije koristilo u izvornim biblijskim rukopisima! Netko jasno izmišlja gluposti.

Treće, Izida nije bila djevica. Izida je zapravo bila Ozirisova udovica i začela je Horusa s Ozirisom. Ustvari čitamo: „[Izida] je uspravila bespomoćni ud [penis] onoga čije je srce počivalo, iz njega izvukla njegovu srž [spermu] i od nje izradila nasljednika [Horusa].“ (Enciklopedija mitologija)

Četvrto, ne postoji zapis o tri kralja koji su posjetili Horusa po njegovu rođenju. To postaje još veća zagonetka kad ustanovimo da evanđeoski zapisi niti ne navode stvarni broj mudraca koji su došli vidjeti Isusa po njegovu rođenju.

Peto, Horus ni u kojem slučaju nije bio spasitelj; nije umro ni za koga kao što je to učinio Isus.

Šesto, izazivam svakoga da izloži samo jedan primarni dokaz koji nam govori da je Horus bio učitelj u dobi od 12 godina. Znanstvenici nikada nisu pronašli nikakav dokaz.

Sedmo, Horus također nije bio „kršten“, barem ne kao što je Isusa krstio Ivan Krstitelj na rijeci Jordan. Jedini spomen Horusa koji uključuje vodu je priča u kojoj je Horus rastrgan, a Izida je zatražila od krokodilskog boga da ga izvuče iz vode. To baš zvuči kao krštenje, zar ne?

Nema nigdje spomena da je Horus ikada imao „službu“, osobito ne onu poput Isusa.

Horus također nije imao 12 učenika. Prema podacima, Horus je imao četiri polubogova koji su ga slijedili, a postoje i neki pokazatelji o 16 ljudskih sljedbenika i nepoznatom broju kovača koji su ušli s njim u bitku.

Posljedično, postoje različiti prikazi o tome kako je Horus zapravo umro, ali niti jedan od njih nikada ne uključuje raspeće.

Konačno, nemamo nikakvih izvještaja da je Horus bio pokopan tri dana. Nemamo nikakvih zapisa o uskrsnuću Horusa, a osobito ne u tjelesnom obliku kao Isus. Nema izvještaja o Horusu koji izlazi iz groba s tijelom s kojim je ušao. Neki izvještaji spominju da je Horusa/Ozirisa vratila u život Izida, a zatim da je postao gospodar podzemlja.

Sve ove navodne paralele u najboljem slučaju su špekulacija.

17. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Dioniza.

Neki tvrde da je Isus kopija Dioniza:

1.      Rođen od djevice.

2.      Rođen 25. prosinca.

3.      Pretvorio vodu u vino.

Kao što je već rečeno, 2. točka se može odbaciti jer ne znamo kada se točno Isus rodio.

Drugo, postoje dvije uobičajene priče o Dionizovom rođenju. Jedna priča uključuje boga Zeusa, čiji je otac oplodio ili smrtnu ženu Semelu ili Perzefonu (grčku kraljicu podzemlja). Ovo nema nikakve veze s djevičanskim rođenjem. U drugoj priči također nema djevice. Međutim, druga je priča kopija biblijske priče iz Postanka jer opisuje ono što knjiga Postanka navodi tisućama godina ranije. U ovoj priči o Dionizovom rođenju opisuju se pali anđeli, a potom oplodnja ljudskih žena. U svakom slučaju, ovdje nema ničega što bi trebalo biti paralela s Isusom.

Svi smo vjerojatno upoznati sa čudesnom pričom o Isusu koji pretvara vodu u vino. No, je li to kopija poganskoga boga Dioniza kako neki navode? Prvo, Dioniz je dao kralju Midasu moć da ono što dotakne pretvori u zlato. Također je kćeri kralja Aniusa dao moć da pretvore ono što dotaknu u vino, kukuruz ili ulje. No, ovo ne bi trebalo iznenaditi jer je Dioniz bio bog vina. Međutim, postoje priče u kojima Dioniz nadnaravno ispunjava prazne posude s vinom, ali stvarni čin pretvaranja vode u vino se ne događa. Ni ovdje nema usporedbe.

18. Znanstvenici odbacuju tvrdnju da je Isus kopija Krišne.

Neki tvrde da je Isus kopija Krišne:

 1Rođen od djevice.

2Da se dogodio pokolj dojenčadi.

3Da je na istoku bila zvijezda koja je mudrace vodila do njegova rođenja.

4Bio razapet.

5Uskrsnuo.

6Krišnin otac bio je stolar, kao i Isusov otac.

Prvo, djevičansko rođenje se nikad nije pripisalo Krišni. Zapravo, njegovi su roditelji imali sedmero djece. Neki mitolozi tvrde da je Krišna rođen od djevice Maia, no nalazimo da je to pogrešno, budući da je prema našim hinduističkim tekstovima Krišna osmi sin princeze Devaki i njezinog muža Vasudeva.

U evanđeljima čitamo da je kralj Herod ugrožen Isusovim rođenjem i da je naredio ubojstvo dojenčadi u Betlehemu. Ipak, je li to kopija pripovijetke o Kršni?

Ne, nije. Umjesto toga, nalazimo da je šestoro djece Devaki ubio njezin rođak, kralj Kamša, zbog proroštva koje predviđa njegovu smrt od ruke nekoga od njezine djece. Ova priča nam govori da je Kamša ciljao na Devakijine sinove i nikada nije izdao naredbu da se ubiju sva muška dojenčad, za razliku od evanđelja. Čitamo u Bhagavati, Bk 4, XXII:7: „Tako su šest sinova rođena od Devaki, a Kamša je ubio šestero sinova redom kako su rođeni.“

Treće, što je sa zvijezdom i mudracima? To je upitna usporedba jer se Krišna rodio u zatvoru, a ne u staji. Nadalje, roditelji su ga dobili u tajnosti.

Neki čak tvrde da je Krišna razapet kao Isus, ali raspeće se nikada ne spominje niti u jednom hinduističkom tekstu, iako nam je rečeno kako Krišna umire. Čitamo da je meditirao u šumi kada je slučajno ustrijeljen u nogu strijelom lovca. Možda zato što je strelica koja je probila nogu bila drvena, slično kao Isusov križ, pretpostavljaju da je Krišna razapet?

Što je s uskrsnućem? Prvo, imamo nula dokaza da se Krišna spustio u grob na tri dana i ukazao mnogim svjedocima kao Isus, kako tvrdi mitolozi. Umjesto toga, stvarni izvještaj kaže da se Krišna odmah vratio u život i obratio samo lovcu kojem je oprostio njegove postupke.

Ipak, postoje očite razlike između Isusovog uskrsnuća i Krišninog ukazanja lovcu koji ga je ubio:

·  Isusovo uskrsnuće porazilo je silu grijeha i smrti. Krišnino uskrsnuće nije imalo značajan utjecaj na čovječanstvo.

·  Isus se ukazao oko 500 svjedoka u Novom zavjetu. Krišna se ukazao samo lovcu.

·  Isus je uskrsnuo od mrtvih tri dana kasnije. Krišna se odmah vratio u život.

·  Isus nije uzašao na nebo sve do Velikog poslanja. Krišna je odmah „uzašao“ u zagrobni život.

·  Isus je znao što će se dogoditi. Krišna nije imao predznanje o svojoj smrti.

·  Isus je uzašao u fizičko područje (Nebo). Krišna je prešao u mentalno stanje (ili nezamislivo područje). Koncepti između Neba (kršćanstvo) i Nirvane (hinduizam) uvelike se razlikuju.

Konačno, što je s Krišninim ocem? Je li njegov otac, Vasudeva, stolar kao Isusov zemaljski otac? Istina je da je Krišnin otac također rekao da je tesar, ali to se ne navodi nigdje unutar aktualnih hinduističkih tekstova. Navodi se da je Vasudeva bio plemić na dvorima Mathure dok je bio u braku s princezom Devaki. Međutim, kad je Krišna pobjegao od gnjeva Kamše sa svojim udomiteljskim roditeljima, navodno je njegov udomitelj Nanda bio kravar: „Ti si najdraži od Nande, kravara.“ (Bhagavata, Bk 8, I, pg 743).

Nema paralela.

19. Znanstvenici odbacuju da je Isus kopija Atisa.

Neki tvrde da je Isus kopija Atisa:

1.      Rođen od djevice.

2.      Rođen 25. prosinca.

3.      Razapet.

4.      Uskrsnuo.

Prije nego što se sve razmotri, izvještaji koje imamo o Atisu su široki i stoga nisu baš pouzdani.

Najprije možemo vidjeti da Atis nije rođen od djevice. Zapravo, prema ovoj legendi, Agdistis izlazi iz zemlje kao potomak Zeusa. Agdistis rađa rijeku Sangarius koja donosi nimfu, Nanu, koja ili drži badem na svojoj dojki i oplodi se bademom ili sjedi ispod stabla gdje joj badem pada u krilo i oplodi ju. Nana kasnije napušta dijete koje potom odgaja jarac. Preostaje nam pretpostavka da je Atis začet od sjemena badema koji je pao s drveta kao rezultat Zeusovog prolivenog sjemena. To nije djevičansko rođenje.

Kao što je spomenuto ranije, 25. prosinca uopće nema nikakvog značaja, ne znamo kada je točno Isus rođen. Dakle, bilo koja navodna paralela logički ne može biti poganska usporedba.

Treće, što je s raspećem? Opet, to je jasno upitno. Vidimo da se Atis kastrirao ispod drveta bora i umro od krvarenja do smrti. Atis se kastrirao nakon što je poludio prije vjenčanja s Agdistis. Nakon toga, njegova krv teče na tlo iz njegovog prerezanog penisa i zemlja rađa kiticu ljubičica. Kako se ovdje nagoviješta raspeće?

Četvrto, je li Atis uskrsnuo poput Isusa? Postoje različiti izvještaji. U jednoj pripovijesti otkriveno je da je Agdistis nadvladana tugom zbog onoga što je učinila (uzrokovala da se Atis kastrira i zbog toga umre), te zatraži od Zeusa da čuva truplo Atisa tako da se nikad ne raspadne. To nije uskrsnuće.

U drugom izvještaju Agdistis i Velika Majka nose drvo bora natrag u špilju gdje oboje žale zbog smrti Atisa. Bilo kakva uskrsna priča dolazi tek mnogo kasnije, kada se Atis pretvorio u drvo bora. Preobrazba u drvo drastično se razlikuje od Isusa koji je uskrsnuo u tjelesnom obliku iz mrtvih.