Varaš nas o prevari? Varaš nas o prevari? Deceiving us about Deception? https://answering-islam.org/Quran/Versions/007.099.html Varanje oko obmane? Sura Al- A'raf (7:99) U ovom kratkom članku želimo pogledati brojne muslimanske prijevode sure 7:99. Prvo transliteracija arapskog: Afaaminoo makra Allahi fala ya / manu makra Allahi illa alqawmu alkhasiroona [Ova transliteracija i većina sljedećih prijevoda preuzeti su s ove muslimanske web stranice .] (Ne baš elegantan) doslovni prijevod daje ovaj prikaz: Jesu li osigurali Božju shemu / prijevaru ? Dakle, nitko (nitko) ne vjeruje Božjoj shemi / prijevari, osim nacije gubitnika. Nema sumnje da makr znači obmanu, spletke, ali u većini muslimanskih prijevoda to se značenje potpuno izgubilo: Sasvim je očito da većina muslimanskih prevoditelja ima problem iskreno prevesti makr kao obmanu. Dakle, izabrali su formulacije poput "Allahovog plana", "dizajna ALLAH-a", "Božjeg dubokog smišljanja", "odmazde Božje", pa čak i "suptilnog napretka božanskih zakona", koji je tako daleko iz pravog značenja "makr" da je tajna kako je prevoditelj dobio tu ideju. Samo su Pickthall i Free Minds razumno bliski stvarnom značenju arapskog. Značenje ove riječi, ovog stiha i drugih sličnih stihova detaljno je razmotreno u ova dva članka Allah: Istinit ili varalica? Allah - najveći prevarant svih njih koje bi čitatelj možda želio proučiti kako bi prepoznao koliko je većina muslimanskih prijevoda ovog ajeta zavaravajuća i varljiva. Imamo posla s dvostrukom obmanom, jer gledamo na muslimane koji pokušavaju prikriti Allahovu prijevaru, obmanjujući i muslimane i nemuslimane o prirodi boga islama. Strah od Allahovog 'dubokog smišljanja, ili: Drhtanje za Džennet Nakon što smo uočili sveprisutne pogrešne prijevode u ovom stihu, pogledajmo sada stvarni sadržaj i značenje. Što kaže ovaj "ayah"? Koje su neke od implikacija? Ovaj stih ima ogromne posljedice. Pitanje koje proizlazi iz ovog ajeta (i drugih sličnih) glasi: Je li Allah pouzdan? Je li vjeran svojim obećanjima? Mogu li vjernici vjerovati Allahu? Ili, da personalizirate stvar. Svaki musliman koji Kur'an shvata ozbiljno trebao bi pitati: Mogu li vjerovati Allahu? Ogroman je teološki problem što Kur'an Allahu pripisuje obmanu. O ovoj se temi detaljno raspravlja u raznim člancima koji su povezani na ovu stranicu (gore i dolje). Ali postoji još jedan egzistencijalni i psihološki problem uzrokovan drugom izjavom u ovom stihu. Dosta je ljudi koji odbacuju Boga i njegovu poruku. Rade što žele jer čak ni ne vjeruju da Bog postoji ili da će presuditi nad djelima učinjenim u njihovom životu. Osjećaju se sigurno na svojim zlim putovima. Ovo je neposredni kontekst ovog stiha (i onih oko njega). Ovaj ajet govori protiv takve lažne sigurnosti, lažnog povjerenja nevjernika i prestupnika, i to je zasigurno točno. Svatko će se morati pojaviti pred Bogom i dati račun za svoj život i Bog će suditi. Međutim, formulacija izabrana u ovom ajetu je apsolutna i utječe ne samo na nevjernike već i na vjernike: ... Niko se ne osjeća sigurno pred Allahovom shemom / obmanom / obmanom, osim ljudi koji su gubitnici. U Kur'anu su "gubitnici" oni koji će na kraju završiti u Džehennemu, tj. Oni će biti gubitnici na Božjem konačnom sudu. Kad se ovaj izraz pojasni, značenje ove izjave postaje jasno: nevjernici su ti koji se osjećaju sigurnima od sudova Božjih. Ali to čine pogrešno i na vlastitu opasnost, jer Bog će im suditi unatoč njihovim osjećajima. Međutim, ovaj stih govori mnogo više; stoji da ako se netko osjeća sigurnim od Božje sheme onda je taj osjećaj sigurnosti već pokazatelj da je jedan od onih koji su izgubljeni. Da je to tako, jasnije se može vidjeti kada negativnu formulaciju "nitko ... osim ..." transformiramo u izravne pozitivne izjave: Ako se neko osjeća sigurnim od Allahove šeme, onda je on jedan od ljudi koji gube. Ko se osjeća sigurnim od Allahove šeme, taj je jedan od gubitnika. Samo oni koji su (u konačnici) izgubljeni osjećaju se sigurno (danas) od Allahove sheme. Sve su ove formulacije ekvivalentne drugoj izjavi S. 7:99. Drugim riječima, postoje dvije strane ovog stiha. Svakako ispravno značenje je da se nevjernicima obraća i upozorava ih protiv lažnog osjećaja sigurnosti. Ako se osjećate sigurnim od Allahove presude, tada ćete biti gubitnici. Ali budući da je ajet formuliran u tako apsolutnim terminima (nijedan ... osim ...), to također ima za posljedicu da vjernici trebaju živjeti u strahu od Allaha. Vjernici se trebaju bojati Allahovog makra (spletke / zavaravanja), jer ako ga se ne bi bojali, tj. Ako misle da su od njega sigurni, onda (već) pripadaju gubitnicima. Nevjernici misle da su sigurni, ali njihov osjećaj sigurnosti je pogrešan i imat će užasno buđenje iz njihove lažne sigurnosti. No, druga strana izjave je: Vjernici se ne mogu osjećati ili biti sigurni. Nužno trebaju živjeti u strahu od Allaha. [1] To ilustriraju muslimanske tradicije o Ebu Bekru, jednom od Muhammedovih najbližih prijatelja i njegovom nasljedniku na mjestu vođe muslimanske zajednice. Muhammed ga je obavijestio da mu je zajamčen Džennet. [2] Unatoč ovom obećanju, o Abu Bekru se izvještava sljedeće: Kad god bi ga se podsjetilo na njegov položaj u Allahovom pogledu, rekao bi: „Tako mi Allaha! Ne bih bio siguran i osjećao bih se sigurno od Allahove makre , čak i kad bih imao jednu nogu u raju. " (Khalid Muhammad Khalid, Nasljednici glasnika , preveo Muhammad Mahdi al-Sharif [Dar al-Kotob al-Ilmiyah, Beirut Libanon, 2005.], str. 99; usp. Ovu raspravu ; prikazan je odgovarajući dio arapskog izvornika ovdje ) [3] Kad shvatimo što kaže S. 7:99, ova naizgled čudna reakcija zapravo je prirodna i vrlo razumljiva. Ipak, otkriva toliko tjeskobe, i to je srce koje slama. Kako je različito Evanđelje! Koliko su različiti karakter i poruka istinskog Boga koji nam govori kroz Bibliju: Bio je u svijetu, i premda je svijet stvoren po njemu, svijet ga nije prepoznao. Došao je do onoga što je njegovo, ali njegovo ga nije primilo. Ipak svima koji su ga primili, onima koji su vjerovali u njegovo ime, dao je pravo da postanu djeca Božja - djeca rođena ne prirodnog podrijetla, ni iz ljudske odluke ili muževe volje, već rođena od Boga. (Ivan 1: 10-13) Koliko je velika ljubav koju nas je Otac ljubio da bismo se trebali zvati djecom Božjom! I to smo mi! Razlog zbog kojeg nas svijet ne poznaje jest taj što nije poznavao njega. Dragi prijatelji, sada smo djeca Božja, a ono što ćemo biti još nije poznato. Ali znamo da ćemo, kad se pojavi, biti poput njega, jer vidjet ćemo ga takvog kakav jest. (1. Ivanova 3: 1-2) Jer niste primili duha koji vas ponovno čini robovom straha , nego ste primili Duh sinovstva. A mi uzvikujemo: "Abba, oče." (Rimljanima 8:15) Budući da ste sinovi, Bog je u naša srca poslao Duha svoga Sina, Duha koji zaziva: "Abba, oče." (Galaćanima 4: 6) Umjesto straha i nesigurnosti koje je ulio islam, podvrgavajući muslimane duhu koji ih čini robovima straha (usp. Rimljanima 8:15), Evanđelje nudi solidno povjerenje: Možemo ZNATI da smo djeca Božja i da je ta sigurnost Božja ljubav donosi slobodu (Rimljanima 8:21), radost i mir (Rimljanima 14:17). Ako vi, čitatelju, čeznete za znanjem Boga, samo ga zamolite da vam otkrije tko je on. Bog nas poziva da postavljamo pitanja. Problem nije u tome što Bog ne govori. Pitanje je jesmo li voljni čuti odgovore koji bi nam mogli preokrenuti život. Bog je spreman biti ispitan. Jesmo li spremni preispitati svoja prethodna uvjerenja i razmišljati iznova kako bismo mogli postati sigurni u istinu? Jochen Katz Daljnje čitanje Srodne misli mogu se naći u članku Allah: "Iznad svih spletkarica" ili "Najbolja shemera"? Naš rječnik u odjeljku DECEPTION navodi niz članaka o varljivosti i / ili pouzdanosti Boga. Dvojica prvih muslimana odnose se na izjave smrtne postelje Ebu Bekra i Omera i njihove rodbine. Bilješke 1. Dvije su mogućnosti. Bilo kako bilo, ovo je namijenjeno, tj. Allah / Muhammed je namjerno formulirao taj ajet na ovaj način jer je želio da muslimani žive u ovoj vrsti straha. A Abu Bekr je to ispravno razumio i primjereno reagirao. Bez sumnje, naći će se neki muslimani koji će tvrditi da ovo nije namjeravano značenje ovog ajeta. Govori samo nevjernicima. Vjernici se, s druge strane, mogu osjećati samopouzdano i mogu i trebaju se pouzdati u Allahovu dobrotu. Imajte na umu da su se negativne implikacije na vjernike (kao što je opisano u ovom članku) lako mogle izbjeći. Na primjer, autor Kur'ana mogao je umjesto toga reći: "Nevjernici koji se osjećaju sigurno od Allahove presude bit će gubitnici", ili "samo se vjernici mogu osjećati sigurni od Allahovih shema" (što implicira da nevjernici ne mogu). Mnogo je formulacija koje su mogle biti odabrane za prenošenje poruke nevjernicima bez istaknutih strašnih implikacija na vjernike. Međutim, takav kakav jeste, bio on namjerni ili ne, ovaj ajet može samo uliti strah u muslimane da bi ih Allah na kraju mogao prevariti i da će sav njihov pobožni napor i iskrena predanost biti uzaludni. Musliman nikada ne može znati hoće li ga, na kraju, Allah primiti u Džennet. Musliman koji Kur'an shvata ozbiljno, ne može imati nikakvo osiguranje spasa. Kao što je napisano, osjećaj sigurnosti znak je nečije izgubljenosti. Muslimani koji to žele poreći, morat će se boriti s implikacijom da se autor Kur'ana nije uspio jasno izraziti, a Kur'an nije čudo rječitosti koju za sebe tvrdi. Štoviše, moraju zaključiti da Abu Bekr nije razumio poruku Kur'ana kada je reagirao kao što je rekao kako se izvještava u islamskim tradicijama. U stvari, iako je važan i zabrinjavajući aspekt, ova nesigurnost i strah u pogledu konačnog odredišta zapravo ne ovise o negativnom značenju riječi makr . Čak i da ovaj ajet ne govori o Allahovoj varljivoj spletki, a Arap je umjesto toga upotrijebio neutralnu riječ koja uistinu znači "plan", zaključak ne bi bio mnogo drugačiji jer "Allahov plan" za pojedinog vjernika ostaje skriven. Islam uči prilično krutom predodređenju (usp. Unos u Index o PREDEDINACIJI ). Nijedan musliman zaista ne može znati šta mu je Allah odredio, je li Allah odlučio da će na kraju otići u Džehennem ili u Džennet. Ovaj ajet, S. 7:99, zapravo je u skladu s islamskim učenjem da je o vječnoj budućnosti bilo koje osobe već prethodno odlučeno (ali da ne znamo koja je to). Stoga se nitko ne može osjećati sigurno, bez obzira koliko duboko bio posvećen. Na kraju je Allah možda imao drugačiji plan za njega. Ovdje se čak ne radi toliko o tome je li Allahov plan aktivno varljiv ili je jednostavno nepoznat; pitanje je u tome što ovaj ajet uči da se niko ne može osjećati sigurno, da će čak i vjernici morati živjeti u strahu od onoga što će Allahov plan biti za njih. 2. Postoji mnoštvo muslimanskih publikacija na internetu koje raspravljaju o "deset onih kojima je draga vijest o Džennetu". Budući da obećanje Raja za Abu Bekra nije kontroverzno pitanje, predstavit ću samo nekoliko poveznica ( 1 , 2 , 3 , 4 , 5 , 6 ). Džennetsko obećanje za Ebu Bekra nije samo stvar nekih hadisa, već u suri 92 postoje neki ajeti za koje tradicionalno uči da ih je Allah poslao u čast Ebu Bekra ( Al Siddeeqa ) zbog trošenja svog bogatstva kupujući robove i oslobađajući ih ne očekujući natrag nikakve nagrade. To se može naći u Suri 92: 17-20. Kontekst sure 92 govori o kontrastu između onih koji nisu čisti i pravedni u odnosu na one koji jesu. Također obećava Pakao onima koji su bijednici, a onima koji su čisti spasit će se od njega. Ipak, usprkos svemu tome, i unatoč činjenici da je sam Allah objavio ove ajete u čast Ebu Bekra, još uvijek nije imao osjećaj sigurnosti od Allahove obmane. Evo sad gore spomenutih stihova i onoga što neki klasični komentari kažu o njima: "I dalje od njega držat će se onaj koji najviše čuva (od zla), koji daje svoje bogatstvo, pročišćujući se" S. 92:17, 18 Shakir Komentar Al Qurtubija navodi 17. stih: " Koji najviše čuva " onaj koji se boji (Allaha). Ibn Abbas je rekao: on je Ebu Bekr (neka je Allah blagoslov na njega) koji se zadržava (ili odguruje ili sprečava) da uđe u Džehennem. ( Arapski izvor ; prijevod Mutee'a Al-Fadi ) U komentaru Al-Jalalayna, čitamo u vezi s ajetom 18: onaj koji daje svoje bogatstvo da se pročisti , nudeći ga kao [sredstvo samočišćenja] pred Bogom, neka je uzvišen, čineći ovo plaćanje za Boga, uzvišen neka je On, a ne radi pokazivanja ili ugleda, tako da on [ili prinos] stoji pročišćen pred Bogom. Ovaj [stih] je objavljen u vezi s istinitim (al-siddīq) [Abū Bakr], neka je Bog zadovoljan s njim, kada je kupio Bilāla [Etiopljanina], koji je mučen zbog svoje vjere, a zatim ga je oslobodio , pri čemu su nevjernici rekli: "To je učinio samo za uzvrat za uslugu koju mu je [morao] dugovati", i tako je otkriveno sljedeće: i niko kod njega nema uslugu [izvanrednu] koja mu se mora uzvratiti; ali, on je to učinio, samo tražeći zadovoljstvo svoga Gospodara Svevišnjeg, to jest samo tražiti [osigurati] Božju nagradu; ( Tafsir Al-Jalalayn na S. 92: 18-20, izvor ; kurziv moj za bolju razliku između teksta i komentara) 3. Doslovniji prijevod izjave Abu Bekra bio bi: "Tako mi Allaha, ne bih se osjećao sigurnim od Allahove obmane čak i da mi je jedno stopalo u raju." Što znači ova izjava? Očito je da mu je džennetsko obećanje dalo Abu Bekru puno srca u srce. Jasno je da se i dalje plaši da ipak neće ući u raj, iako je Allah to obećao. A razlog koji se navodi nije taj da se boji za svoje srce (tj. Da može postati nevjeran i neposlušan Allahu - kao što su neki muslimani to pokušali objasniti), već izričito navodi da se boji Allahove makre . Abu Bekr će vjerovati da će doći u Džennet tek nakon što je zapravo tamo - potpuno, od glave do pete. Njegova formulacija sugerira da jedno stopalo u raju nije dovoljno; čak i u toj fazi mogao se još povući iz nje. Zbog onoga što je Abu Bekr pročitao u Kur'anu, očito je došao do zaključka: "Allahu se ne može vjerovati". Allahova obmana mogla ga je dostići čak i u njegovom posljednjem času, baš kad je trebao ući u Džennet - i zatvoriti mu vrata. Ako to vrijedi za Ebu Bekra, jednog od najboljih muslimana, prvog kojem je Džennet obećan osobno i izravno, kako bilo koji drugi musliman može imati više povjerenja u Džennet od Abu Bekra? Ali ako je to Allahova priroda, kako on zna (i kako bilo koji musliman može znati) da Allahov makr nije još okrutniji? Kako može biti siguran da Allah neće dopustiti ljudima da okuse Džennet, a ONDA ih pošalje u Džehennem kako bi pogoršao Džehennemsku kaznu iskusivši šta je Džennet i što je mogao biti za njega? Napokon, Allah se ponosi time što je "najbolji od varalica" ( * ). Može li se Allahov makr proširiti do te mjere da ljude izvuče iz Dženneta i pošalje ih u Džehennem kao konačno odredište? Napokon, islam jasno uči da će svi muslimani morati proći Džehennem prije nego što uđu u Džennet (S. 19: 70-72; usp. Ovu raspravu ). Zašto kod nekih ne bi bilo obrnuto? Ako ne, zašto ne? Ne bi li to bila "velika obmana" vrijedna "najvećeg od svih varalica"? U svakom slučaju, ova zapažanja ukazuju da čak ni "obje noge u raju" možda neće biti dovoljne da budu sigurne. Zatvaram predaju o ashabu Muhammedu koji zna da će ući u pakao, ali se boji da možda neće izaći, jer se Allah nije obvezao zajamčiti izlazak muslimana odatle: Prema Ibn Humaydu Salamah Muhammad b. Ishaq Muhammad b. Ja far b. al-Zubayr Urwah b. al-Zubayr, koji je rekao: Božiji poslanik poslao je svoju ekspediciju u Mu tah u Džumadi I godine 8. Stavio je Zejda b. Harithah je zapovijedala ljudima i rekla: "Ako je Zayd b. Harithah je ubijena, Ja far b. Abi Talib će zapovijedati ljudima; ako Ja far bude ubijen, "Abdallah b. Rawahah će biti zapovjednik ... Kad Abdallah b. Rawahah se oprostio s ostalim zapovjednicima Božijeg Poslanika koji su to činili, ON JE WEPT . Rekli su mu: "Zbog čega plačeš, Ibn Rawahah?" Rekao je, "Tako mi Boga, ja nemam ljubavi prema ovom svijetu niti pretjerane ljubavi prema tebi, ali čuo sam da je Božiji Poslanik izgovarao stih iz Knjige Bog koji je spomenuo vatru [pakla] Nema nikoga od vas, ali on će se spustiti do njega; da je za tvog Gospodara stvar određena, odlučna I NE ZNAM KAKO MOŽU IZAĆI NAKON SPADA. 'Muslimani su rekli: "Neka vas Bog prati, brani i vraća vas u dobrom zdravlju. ... ( Povijest Al-Tabarija: Pobjeda islama , preveo Michael Fishbein [Državno sveučilište New York Press (SUNY), Albany 1997], svezak VIII (8), str. 152-153; podebljano i glavni naglasak naš) Imajte na umu da mu muslimani daju samo dobre želje, ali on ne dobiva odgovor na svoje bojažljivo pitanje. Još uvijek ne zna hoće li ili neće ponovno izaći iz pakla. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu

Sura 2:29 Stvoreno prvo Nebo ili zemlja? Vidi: Sadrzaj ove stranice Sura 2:29 Stvoreno prvo Nebo ili zemlja? 27. Što je stvoreno prvo? Nebo ili zemlja? Sura 2:29 „On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.“ Sura 41:9-12 također daje detalje o procesu stvaranja i potvrđuje to da je zemlja bila stvorena prvo, a zatim nebo. Ali zatim čitamo: Sura 79:27-30 „A šta je teže: vas ili nebo stvoriti? On ga je sazdao, svod njegov visoko digao i usavršio, noći njegove mračnim, a dane svjetlim učinio. Poslije toga je Zemlju poravnao.“

Što je doista bio Jonin znak? What Indeed was the Sign of Jonah? https://answering-islam.org/Gilchrist/jonah.html Što je zapravo bio Jonin znak? John Gilchrist ZNAK JONE 1 Je li Isus bio mrtav ili živ u grobu? 2 Tri dana i tri noći 3 Jona znak ljudima iz Ninive 4 Nema znaka osim Jonaina znaka 5 "Uništite ovaj hram za tri dana" 6 Krajnji značaj Jonaina znaka USKRSNUĆE ISUSOVO TKO JE MIDAO KAMEN? ZNAK JONE Prema Bibliji i Kur'anu, Isus Krist je učinio mnoga silna čuda za vrijeme svoje kratke trogodišnje službe u izraelskoj zemlji. Mnogi su Židovi bili natjerani da vjeruju u njega kad su vidjeli da se čine takvi znakovi i čudesa. Međutim, židovske vođe odbijale su vjerovati u njega i premda su njegova čuda bila nadaleko poznata, često su ga snažno pritiskali da izvrši znakove ili, čak, da im daju znak s neba (Matej 16,1). Jednom im je Isus odgovorio rekavši da će im dati samo jedan znak: "Zla i preljubnička generacija traži znak, ali neće mu se dati znak osim znaka proroka Jone. Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u trbuhu kita, tako će i Sin čovječji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje ". Matej 12,39-40. Jona je bio jedan od velikih izraelskih proroka i Bog ga je pozvao da propovijeda asirskom gradu po imenu Ninive i proglasi njegovu propast koja čeka. Jonah je međutim pobjegao brodom u Taršiš, a kad je velika oluja počela ljuljati brod, odbačen je preko broda i progutala ga je velika riba. Nakon tri dana boravka u ribi, odgojen je živ i uredno ušao u grad. Isus je o ovoj trodnevnoj internaciji u želucu ribe govorio kao o "Joninom znaku" i rekao da je to jedini znak koji je bio spreman dati nevjernicima. Tijekom 1976. Ahmed Deedat iz Islamskog centra za propagandu u Durbanu objavio je knjižicu pod nazivom Koji je bio znak Jone?, naslov koji čitatelja navodi na očekivanje proučenog izlaganja predmeta. Umjesto toga nalazimo da Deedat uopće ne odgovara na vlastito pitanje, već se upušta u napad na Isusovu izjavu i nastoji je pobiti. Njegovi se argumenti u potpunosti temelje na dvije pretpostavke, naime da je Jona tijekom svog boravka u ribi bio živ, tada je Isus morao biti živ u grobu nakon što je skinut s križa; a ako je Isus razapet u petak i uskrsnuo sljedeće nedjelje ujutro, tada ne bi mogao biti tri dana i tri noći u grobu. Razmotrit ćemo ove dvije primjedbe redom, a zatim ćemo nastaviti analizirati cijelu temu kako bismo vidjeli kakav je zapravo bio Jonin znak. 1. JE LI ISUS ŽIVO ILI MRTVI U GROBU? Prihvaćena je činjenica u kršćanskim komentarima Jonine knjige u Bibliji da je Jona bio čudesno živ dok je bio u želucu ribe u moru. Ni u jednom trenutku mučenja nije umro u ribi i tako je izišao na obalu jednako živ kao i kad je prvi put bačen u more. U svojoj knjižici Deedat izvlači neke riječi iz gore citiranog teksta iz njihovog konteksta i navodi da izjava glasi "Kakav je Jona bio ... takav će biti i Sin Čovječji" i zaključuje: Ako je Jona bio živ tri dana i tri noći, onda bi i Isus trebao biti živ u grobu kao što je i sam predvidio! (Deedat, Koji je bio Jonin znak?, Str. 6). Iako je Isus samo rekao da će sličnost između njega i Jone biti u razdoblju u kojem će svaki od njih biti interniran - Jona u ribi, Isus u srcu zemlje - Deedat izostavlja ovu kvalificirajuću referencu i tvrdi da Isus mora bili su poput Jone i na druge načine, proširujući sličnost uključujući živo stanje Jone unutar ribe. Međutim, kada se Isusova izjava čita kao cjelina, sasvim je jasno da je sličnost ograničena na faktor vremena. Kao što je Jona bio tri dana i tri noći u trbuhu ribe, tako bi i Isus bio sličan period u srcu zemlje. Ne može se ovo dalje protezati, kao što to čini Deedat, da se kaže kako je Jona bio ŽIV u ribi, tako bi i Isus bio živ u grobu.Isus to nije rekao i takvo tumačenje ne proizlazi iz njegove izreke već se u nju čita. Nadalje, govoreći o svom nadolazećem raspeću, Isus se drugom prilikom poslužio sličnom izrekom koja to poprilično dokazuje: "Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako se mora podići i Sin Čovječji". Ivan 3,14 Ovdje je sličnost očito u tome da se "podigne". Kao što je Mojsije PODIGAO zmiju, tako bi se podigao i Sin čovječji, jedan za ozdravljenje Židova, drugi za ozdravljenje naroda. U ovom slučaju mesingana zmija koju je Mojsije stvorio nikada nije bila živa i ako se na ovaj stih primijeni Deedatova logika, moramo pretpostaviti da to znači da je Isus morao biti mrtav prije nego što je bio podignut, mrtav na križu i mrtav kad je s njega skinut . Ne samo da je to nelogično, proturječnost između država Jona i mjedene zmije (ona je uvijek bila živa kroz svoje iskušenje,drugi je uvijek bio mrtav kad se koristio kao simbol na motci) pokazuje da je Isus samo crtao sličnosti između sebe i Jone i mjedene zmije u stvarima koje izričito spominje - TRI DANA I TRI NOĆI i DIZANJE pol. Nije važno je li Jona bio živ ili ne - to nema nikakve veze s usporedbom koju je Isus radio. Izostavljajući kvalifikacijsku referencu na vremensko razdoblje u Jonahovom slučaju, Deedat navodi da je Isusova izreka glasila "Kakav je Jona bio ... takav će biti i Sin Čovječji" i upravo iz te neograničene sličnosti nastoji proširiti usporedbu na stanje proroka u ribi. Ali ako slijedimo istu metodu s ostalim citiranim stihovima, dolazimo do potpuno suprotnog zaključka. U ovom bi slučaju izjava glasila: "Kakva zmija ... takav će biti i Sin čovječji", a stanje zmije uvijek je bilo mrtvo. To sasvim jasno pokazuje da Isus u svakom slučaju nije namjeravao proširiti sličnost između sebe i proroka ili predmeta kojeg spominje na pitanje života ili smrti, već samo na same usporedbe koje izričito iznosi. Tako vidimo da prvi Deedatov prigovor u potpunosti pada na zemlju.Proturječni zaključak automatski proizlazi iz njegova obrazloženja i niti jedan prigovor ili argument koji negira sam sebe ne može se uzeti u obzir s bilo kakvim stupnjem ozbiljnosti. 2. TRI DANA I TRI NOĆI. Među kršćanima je univerzalno dogovoreno, s nekoliko iznimaka, da je Isus razapet u petak i da je uskrsnuo iz mrtvih u nedjelju neposredno nakon njega. Deedat u skladu s tim tvrdi da je postojao samo jedan dan u kojem je Isus bio u grobu, naime subota, i da je to razdoblje pokrivalo samo dvije noći, naime petak navečer i subotu navečer. Stoga nastoji opovrgnuti Jonin znak u pogledu vremenskog faktora koji Isus također spominje i tako zaključuje: Drugo, također otkrivamo da nije uspio ispuniti i vremenski faktor. Najveći matematičar u kršćanstvu neće uspjeti postići željeni rezultat - tri dana i tri noći. (Deedat, Koji je bio Jonin znak?, Str.10). Nažalost, Deedat ovdje previđa činjenicu da je postojala velika razlika između hebrejskog govora u prvom stoljeću i engleskog govora u dvadesetom stoljeću. Utvrdili smo da je sklon ovoj pogrešci iznova i iznova kad krene u analizu biblijskih tema. Ne uspijeva uzeti u obzir činjenicu da su u to doba, prije gotovo dvije tisuće godina, Židovi računali bilo koji dio dana kao cijeli dan pri računanju bilo kojeg uzastopnog vremenskog razdoblja. Kako je Isus položen u grob u petak popodne, bio je tamo tijekom cijele subote i uskrsnuo tek nešto prije zore u nedjelju (nedjelja je službeno započela zalaskom sunca u subotu prema židovskom kalendaru), ne može biti sumnje da je bio u grobnici tri dana. Deedatovo nepoznavanje židovske metode izračunavanja razdoblja dana i noći i njihovih suvremenih kolokvijalnih navoda navodi ga na ozbiljnu pogrešku u vezi s Isusovom izjavom i nastavlja s gotovo istom greškom u vezi sa svojim proročanstvom da će biti tri noći u grobu kao i dobro. Izraz tri dana i tri noći vrsta je izraza koji danas, govoreći engleski jezik u dvadesetom stoljeću, nikada ne koristimo. Očito stoga moramo tražiti njegovo značenje prema uporabi hebrejske kolokvijalnosti u prvom stoljeću i vrlo vjerojatno ćemo pogriješiti ako ga prosuđujemo ili tumačimo prema jezičnoj strukturi ili figurama govora na sasvim drugom jeziku u puno kasnijem dobu . Nikada, govoreći engleski jezik u dvadesetom stoljeću, ne govorimo danima i noćima. Ako netko odluči otići, recimo, otprilike dva tjedna, on će reći da ide na dva tjedna, ili na dva tjedna ili na četrnaest dana. Nikad još nisam upoznao nekoga tko govori engleski jezik da kaže da neće biti četrnaest dana i četrnaest noći. Ovo je bila govorna figura na hebrejskom od davnina. Stoga od samog početka moramo biti oprezni, ako se ne koristimo takvim figurama govora, ne možemo pretpostaviti da su oni u ona vremena imali značenja koja bismo im danas prirodno dodijelili. Moramo potražiti značenje Isusova proročanstva u kontekstu vremena u kojem je dato. Nadalje, također moramo primijetiti da je govorni lik, kako se koristi na hebrejskom, uvijek imao isti broj dana i noći. Mojsije je postio četrdeset dana i četrdeset noći (Izlazak 24,18). Jonah je bio u kitu tri dana i tri noći (Jonah 1,17). Jobovi prijatelji sjedili su s njim sedam dana i sedam noći (Job 2,13). Možemo vidjeti da niti jedan Židov ne bi govorio o "sedam dana i šest noći" ili "tri dana i dvije noći", čak i da je to bilo razdoblje koje je opisivao. Kolokvijalnost je uvijek govorila o jednakom broju dana i noći, a ako bi Židov želio govoriti o razdoblju od tri dana koje je obuhvaćalo samo dvije noći, morao bi govoriti o tri dana i tri noći. Lijep primjer za to nalazi se u Knjizi o Esteri gdje je kraljica rekla da nitko ne smije jesti ili piti tri dana, noću ili danju (Estera 4.16),ali trećeg dana, kad su prošle samo dvije noći, ušla je u kraljevu odaju i post je završen. Dakle, sasvim jasno vidimo da "tri dana i tri noći", u židovskoj terminologiji, nisu nužno podrazumijevali puno razdoblje od tri stvarna dana i tri stvarne noći, već je jednostavno kolokvijalnost korištena za pokrivanje bilo kojeg dijela prvog i trećeg dana. Važno je napomenuti da se uvijek govorilo o jednakom broju dana i noći, čak i ako su stvarne noći bile manje od navedenih dana. Kako se danas ne služimo takvim govornim figurama, ne možemo donijeti ishitrene prosudbe o njihovom značenju, niti ih možemo natjerati da daju prirodna tumačenja koja bismo im postavili. U Bibliji postoji konačan dokaz da su Isus, kada je rekao Židovima da će biti tri dana i tri noći na zemlji, shvatili da to znači da se ispunjenje proročanstva može očekivati nakon samo dvije noći. Dan nakon njegova raspeća, odnosno nakon samo jedne noći, otišli su do Pilata i rekli: Gospodine, sjećamo se kako je taj varalica još za života rekao: 'Nakon tri dana ponovno ću ustati'. Stoga naredi da se grob zaštiti do trećeg dana. Matej 27,63-64. Razumjeli bismo da izraz "nakon tri dana" znači bilo kad četvrtog dana, ali, prema kolokvijalnom govoru, Židovi su znali da se to odnosi na treći dan i nije im bilo stalo da grob budu zaštićeni tijekom pune tri noći, ali samo do treći dan nakon previše noći. Očito, dakle, izrazi "tri dana i tri noći" i "nakon tri dana" nisu značili puno razdoblje od sedamdeset i dva sata koliko bismo ih razumjeli, već bilo koje vremensko razdoblje koje obuhvaća razdoblje do tri dana. Da je netko rekao nekome od nas u petak popodne ovih dana da će nam se vratiti nakon tri dana, vjerojatno ga ne bismo očekivali najranije prije sljedećeg utorka. Međutim, Židovi, željni da spriječe bilo kakvo ispunjenje Isusova proročanstva (bilo stvarno ili izmišljeno), brinuli su se samo da grob bude osiguran do trećeg dana, odnosno nedjelje, jer su znali da izrazi "nakon tri dana "i" tri dana i tri noći "nisu trebali biti shvaćeni doslovno, već prema brojkama govora koje su koristili u svoje vrijeme. Važno je pitanje, ne kako čitamo takve kolokvijalnosti kojima danas nije mjesto u našim govornim figurama, već kako ih Židovi čitaju prema terminologiji svog vremena. Vrlo je značajno primijetiti da kad su učenici hrabro tvrdili da je Isus uskrsnuo iz mrtvih trećeg dana, odnosno u nedjelju nakon što su prošle samo dvije noći (npr. Djela 10.40), nitko nikada nije pokušao suprotstaviti se ovom svjedočenju kao što to čini Deedat tvrdeći da bi trebale proći tri noći prije nego što bi se proročanstvo moglo smatrati ispunjenim. Židovi tog doba dobro su znali svoj jezik i samo zato što Deedat ne poznaje njihove manire govora, drsko napada proroštvo koje je Isus izrekao, jednostavno zato što nije bio u grobnici u razdoblju od trodnevnice i trodnevnice. od sedamdeset i dva sata. (To znači da je Jonah 'Boravak u ribi također je obuhvaćao samo djelomično razdoblje od tri dana i nije nužno bio ni tri stvarna dana i noći). Nakon što smo na odgovarajući način riješili Deedatove slabe argumente protiv znaka koji je Isus ponudio Židovima, sada možemo nastaviti s otkrivanjem točno onoga što je Jonain znak zapravo bio. 3. JONAH ZNAK MUŠKARCIMA NINEVEHA. Dva su se važna događaja dogodila kad je Bog poslao Jonu u Ninive kako bi upozorio ljude u tom gradu da će ga Bog uništiti zbog njegove zloće. Prvo smo već kratko razmotrili, naime bacanje proroka u more i njegov boravak u trbuhu ribe u razdoblju od tri dana. U ovoj bi fazi, međutim, bilo korisno zabilježiti priču kakvu se nalazi u Kur'anu i usporediti je s pričom kakva se pojavljuje u Bibliji kako bismo vidjeli u kojoj se mjeri priče podudaraju. Pripovijest u Kur'anu glasi: I eto! Jonah je zaista bio od onih koji su poslani (da upozori). Kad je pobjegao do natovarenog broda, a zatim izvukao ždrijeb i bio od onih odbijenih; a riba ga je progutala dok je bio kriv; A da nije bio jedan od onih koji slave (Allaha), zadržao bi se u trbuhu do dana kada budu odgajani. Tada smo ga bacili na pustinjsku obalu dok je bio bolestan; i učinili smo da iznad njega raste drvo tikve; i poslali smo ga stotinama tisuća (narodnjacima) ili više. I oni su vjerovali, zato smo im neko vrijeme pružali utjehu. Sura 37.139-148. Priča je prilično razdvojena u ovom odlomku jer ne postoji slijed događaja koji pokazuje kako svaki incident vodi do sljedećeg. Međutim, u Biblijinoj knjizi o Joni čitav je narativ pravilno povezan. Jonah je pristao pridružiti se bacanju ždrijeba s ostalim vojnicima na brodu kako bi otkrio tko je uzrok oluje koja je prijetila da će ih sve udaviti. Ždrijeb je pao na njega i tako je bačen u more gdje ga je velika riba pravilno progutala. Nakon tri dana riba ga je iskašljala na suhom i on je uredno otišao u Ninivu, proglasivši da će grad biti srušen za četrdeset dana. Drugi veliki događaj bilo je potpuno pokajanje cijelog grada, od kralja do svih robova, kad su čuli zlokobno upozorenje. Jonah je, iznenađujuće, bio ljut kad je vidio da se ljudi okreću od svojih grijeha jer je znao da je Bog milosrdan i da će vjerojatno poštedjeti grad. Kao domoljubni Hebrej nadao se njegovom rušenju jer je to bio glavni grad Asirije i stalna prijetnja izraelskom narodu. U dnevnoj vrućini popeo se na brdo nadajući se da će vidjeti njegovu propast, a Bog je učinio da tikva (velika biljka) odraste i pružio mu utočište. Sljedeći je dan, međutim, Bog odredio crva da pojede njegovu stabljiku i tako uzrokuje da uvene. Jona se zbog toga jako uznemirio, ali Bog mu je rekao: "Žalite biljku za koju niste radili, niti ste je učinili da raste, koja je nastala u noći i propala u noći. I ne bih li trebao žaliti Ninivu, taj veliki grad, u kojem ima više nego sto dvadeset tisuća osoba koje ne znaju desnu ruku s lijeve strane, a također i mnogo stoke? " Jona 4.10-11. Drugi veliki događaj u ovoj priči, odnosno pokajanje cijelog grada Ninive, bio je utoliko izvanredniji kad se uzme u obzir da Asirci nisu ni znali niti se bojali Boga i nisu imali očigledan razlog zašto bi trebali poslušati riječ i upozorenje koje Jonah je donio. Nije bilo naznaka da će grad biti uništen za četrdeset dana, na što je Jonah upozorio jer se život iz dana u dan odvija normalno, bez ikakvih sugestija vremena ili elemenata da je u blizini neka opasnost. Nisu se stvorili grmljavinski oblaci nad gradom kao što se to dogodilo u Noino vrijeme kad je velika poplava pukla na zemlji. Niniva je bila moćan grad i ni na koji način nije bila pod nikakvom vojnom prijetnjom. Sve što je grad čuo bio je osamljeni glas židovskog proroka koji je došao objavljujući: "Ipak, četrdeset dana i Ninive će biti srušene" (Jona 3.4). Često možemo vidjeti crtiće bradatih staraca koji nose plakate "svijet večeras završava" i takvi su muškarci uvijek izvor zabave kad se s takvim porukama pojave na ulicama. Zapravo su Ninivljani mogli smatrati da je Jonah bio samo jedan od ovih vjerskih čudaka i iako su se zabavljali njegovom prividnom ozbiljnošću, mogli su postati pomalo ogorčeni zbog sadržaja njegovog upozorenja. Kad je apostol Pavao otišao u grad Atenu, dočekao ga je takav prijem. Kao odgovor na njegovo propovijedanje neki su rekli "Što bi rekao ovaj brbljavac"? (Djela 17,18). Ljudi iz Ninive slušajući hebrejskog proroka Jonu mogli su razmišljati kao što su to Atenjani činili s apostolom Pavlom, "Čini se da je propovjednik stranih božanstava" (Djela apostolska 17,18). Otkrivamo, međutim, da: Narod Ninive vjerovao je Bogu; proglasili su post i obukli kostrijet, od najvećih do najmanjih. Jona 3,5 Od kraljevskog prijestolja do najmanjeg običnog puka, stotine tisuća Ninivljana shvatile su Jonu ozbiljno, pokajale se vrlo ozbiljno i očajnički nastojeći ukloniti neposrednu presudu iz svog grada. Jonah ih ni na koji način nije pokušao uvjeriti u istinu svog kratkog, jednostavnog upozorenja - on je to samo proglasio činjenicom. Također im nije pružio jamstvo da će Bog poštedjeti grad ako se pokaju. Suprotno tome, bila je njegova želja i očekivanje da će grad biti uništen u smislu Božjeg upozorenja bez obzira uzimaju li ga Ninivljani ozbiljno ili ne. Zašto se onda cijeli grad pokajao i to u nadi da Bog neće učiniti da propadnu? (Jona 3,9). Židovski povjesničari bili su fascinirani ovom pričom i zaključili su da je jedino moguće objašnjenje to što su Ninivljani znali da je Jona progutala riba kao Božji sud o njegovom neposluhu, a također su znali da će on, premda će u takvim okolnostima normalno umrijeti, milost ga je održala na životu i treći ga dan izbavio iz želuca ribe. Samo ovo moglo bi objasniti ozbiljnost s kojom su slušali Jonu i njihovu nadu u milost ako se pokaju. Židovski povjesničari zaključili su da su Ninivljani zaključili da ako se Bog tako strogo ophodi prema svojim voljenim prorocima kad ga ne poslušaju, što mogu očekivati kad je grad bio u žuči gorčine protiv njega i u vezi nepravde i grijeha? Obrazloženje Židova bilo je točno. Isus je potvrdio da je Ninevino pokajanje nastalo kao rezultat njihovog potpunog poznavanja Jonine muke prethodnih dana. To je sasvim jasno objasnio kad je rekao: "Jona je postao znak ljudima iz Ninive". Luka 11.30 Rekavši to, Isus je stavio pečat autentičnosti na priču o Jonainu iskušenju i Ninivejinom pokajanju i potvrdio da je to povijesno istina. Istodobno je dao povjerenje teoriji da su ljudi u Niniviji čuli za Jonahovo iskušenje i izvanredno izbavljenje i kao rezultat toga uzeo je njegovu poruku sa punom ozbiljnošću, nadajući se sličnom izbavljenju u okretanju od svoje opačine u pokajanju prije Bog. Rekavši da je Jonah postao znak ljudima iz Ninive, jasno je pokazao da grad zna za noviju povijest Božjeg odnosa s pobunjenim židovskim prorokom. To je objasnilo ozbiljnost kojom su se Ninivljani pokajali pred Bogom. Međutim, Isusova namjera nije bila samo potvrditi židovske spekulacije. Želio je pokazati da je ono što se dogodilo u vrijeme Jone i njegov nastavak primjenjivo na narod Izraela u njegovoj vlastitoj generaciji i da će se uskoro dati sličan znak koji će isto tako dovesti do otkupljenja onih koji su to primili i uništavanje svih onih koji to nisu. 4. NEMA ZNAK, ALI ZNAK JONE. I prema Kur'anu i prema Bibliji Isus je učinio mnoga znamenja i čudesa među izraelskim narodom (sura 5.110, Djela 2.22). Iako nisu mogli poreći ta djela (Ivan 11,47), ipak su odbili vjerovati u njega i to pravo do samog kraja njegovog puta. Dok je završavao svoju službu, pročitali smo njihov odgovor na sve što je učinio među njima: Iako je prije njih učinio toliko znakova, ipak nisu vjerovali u njega. Ivan 12,37 Iznova čitamo da su mu Židovi dolazili tražeći znakove (Matej 12,38) i jednom prilikom izričito su ga zamolili da im zaista pokaže znak sa samoga neba (Matej 16,1). U drugim prilikama oporezivali su ga ovakvim pitanjima: "Kakav znak nam morate pokazati da to radimo?" Ivan 2,18 "Koji znak činite da bismo ga mogli vidjeti i vjerovati vam?" Ivan 6.30 Dok su Grci tog doba bili prvenstveno filozofi, Židovi su željeli da se svaki zahtjev dokazuje sposobnošću činjenja i izvođenja znakova. Kao što je apostol Pavao s pravom rekao u jednom od svojih pisama: Jer Židovi traže znakove, a Grci traže mudrost. 1. Korinćanima 1.22 Židovi su dobro znali da Isus na svoj način tvrdi da je Mesija. Ako jesu, obrazložili su, on mora dati znakove kako bi dokazao svoju tvrdnju. Iako je već učinio mnoge velike znakove, oni još uvijek nisu bili zadovoljni. Vidjeli su ga kako hrani do pet tisuća ljudi sa samo pet ječmenih kruhova i dvije ribe (Luka 9,10-17), ali obrazložili su da je Mojsije učinio slična čudesa (Ivan 6,31). Na koji su način mogli dokazati da je on zaista izabrani Mesija, obrazložili su? Koji bi znak mogao učiniti da im pokaže da je veći od Mojsijea? U to doba ljude nisu mogli nagovoriti veliki znakovi. Kad je Mojsije svoj štap pretvorio u zmiju, faraonovi čarobnjaci učinili su isto. Također su oponašali njegov podvig pretvaranja vode u krv i donošenja rojeva žaba s Nila. Tek kad je Mojsije iz prašine izvadio tisuće komaraca, magičari su priznali: "Ovo je Božji prst" (Izlazak 8.19), jer napokon nisu mogli učiniti isto. Tako su i Židovi bili spremni uzeti u obzir Isusove tvrdnje samo kad je mogao nadmašiti znakove starih proroka. Vidjeli su ga kako hrani pet tisuća ljudi i liječi gubavce i slijepo rođene ljude; podići paralitike, istjerati demone; i na kraju podići čovjeka iz mrtvih iako je taj čovjek već bio mrtav četiri dana. Priznali su ta čuda. Sve ih to, međutim, nije zadovoljilo jer su i drugi proroci činili slična čuda. Kakav je znak Isus imao za njih koji ih je nadmašio? Da je on Mesija, mogao bi učiniti i veće stvari od ovih? Pa, Mojsije je njihovim precima dao kruh s neba da jedu. Kako je Mesiji bilo predviđeno da će činiti slične znakove (Ponovljeni zakon 18,18,34.10-11), oni su na kraju prišli Isusu i "zamolili ga da im pokaže znak s neba" (Matej 16,1). Isus je upio njihove iskrene potrage za znakovima i rekao im: "Ovaj je naraštaj zao naraštaj: traži znak, ali neće mu se dati nikakav znak osim Jonina znaka. Jer kao što je Jona postao znak ljudima iz Ninive, tako će i Sin čovječji biti ovom naraštaju" . Luka 11,29-30. Željeli su znak koji će izvan svake sjene sumnje dokazati da je Isus doista bio Mesija, Spasitelj svijeta. Ovdje im je Isus dao jasan odgovor i stavio pred njih samo jedan znak kojim bi se mogli uvjeriti u njegove tvrdnje, naime Jonin znak. Iako smo ga već spomenuli, u ovom trenutku bilo bi korisno na njega se još jednom pozvati: "Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u trbuhu kita, tako će i Sin čovječji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje". Matej 12.40 Ovdje je Isus sasvim jasno izložio dokaz svojih tvrdnji. Jonah je bio tri dana i tri noći u trbuhu ribe. Ne samo da je ovo bio znak za Ninivu, već je i predvidio znak koji je Isus trebao biti za svoj narod i ne samo za njega, već za sve ljude u svim dobima. Sličan bi period bio u "srcu zemlje". Što je ovo značilo? Bi li bio mrtav? Zašto bi bio tamo tri dana? Sigurno je da su Židovi bili vrlo zbunjeni zbog ove tvrdnje, ali svaki put kad su od Isusa tražili znak, nije im obećao nijedan drugi znak osim Jonina znaka. Tijekom jednog incidenta s njima jasno im je rekao njezino značenje. 5. "UNIŠTITE OVAJ HRAM I ZA TRI DANA ..." Kad je Isus vidio da Židovi transformiraju Hram (veliko bogomolje u kojem je bila Božja slava u središtu Jeruzalema, u islamu poznat kao Baitul-Muqaddas) iz molitvene kuće u trgovinsko mjesto, otjerao je mjenjači novca i oni koji su prodavali ovce, volove i golubove. Židov mu reče: "Kakav znak nam morate pokazati da to radimo?" Ivan 2,18 Drugim riječima, kojim autoritetom ti, čovječe, ulaziš u Hram živoga Boga i ponašaš se kao da si njegov gospodar? Još jednom su zatražili znak i Isus je opet obećao isti znak: "Uništite ovaj hram i za tri dana ću ga podići". Ivan 2,19 Isus im je još jednom dao Jonin znak. Opet je došlo razdoblje od tri dana, ali sada se dodaje nešto više. Izaziva Židove da unište hram i premda je ranije govorio da je tri dana bio u srcu zemlje, sada govori o tome da je Božji hram tri dana rušen, a nakon toga obnavljan. Tako su mu Židovi rekli: "Trebalo je četrdeset i šest godina za izgradnju ovog hrama i hoćete li ga podići za tri dana?" Ivan 2.20 Sad je to bilo glupo pitanje. Tražili su znak nadnaravnog izvora kako bi potvrdili Isusovu akciju. Da je rekao "Uništite ovaj hram i za četrdeset i šest godina sagradit ću drugi", kakav bi to znak bio? Ali rekao je da će to učiniti za samo tri dana. To bi im zasigurno bio znak da vide i vide, dokazujući da je on zaista sve za što je tvrdio da jest. Ovo je bila jedna od najvažnijih izjava koje je Isus ikad dao i ako je ikad postojala njegova primjedba koja je ostavila neizbrisiv utisak na umove Židova, bila je to ova. Kad su Isusu godinama kasnije sudili, dvojica svjedoka izvedenih protiv njega spomenuli su ovu izvanrednu tvrdnju. Jedan je rekao: "Ovaj je momak rekao: 'Mogu srušiti Božji hram i sagraditi ga za tri dana" (Matej 26. 61). Drugi je rekao: "Čuli smo ga kako govori: 'Razrušit ću ovaj hram koji je napravljen rukama, a za tri dana sagradit ću drugi koji nije napravljen rukama'" (Marko 14,58). Obojica su njegovu izjavu izvrnuli prije svega totalnim nerazumijevanjem i nemogućnošću da shvate njezino značenje. Ali da su to shvatili kao veliku važnost! Doista, čak i kad je Isus bio prikovan za križ, neki su se židovski svećenici rugali govoreći: "Ti koji bi hram uništio i sagradio za tri dana, spasi se!" (Matej 27.40). Čak i neko vrijeme nakon što se Isus uzašao na nebo, Židovi su još uvijek govorili o njegovom izazovu i zamišljali da je kršćansko vjerovanje da će Isus još doći uništiti njihovo sveto mjesto (Djela 6.14). Ogromna pažnja koju su Židovi posvetili ovoj izjavi: "Uništite ovaj hram i za tri dana ću ga podići" pokazuje koliko je bila važna. Iako su mu se ovi Židovi rugali, nisu bili svjesni da i sami čine upravo to što su to uništavali stavljajući Isusa na križ; a trećeg dana nakon toga znali bi da je ponovno uskrsnuo. Kad je Isus rekao "Uništite ovaj hram", nije mislio na veliku zgradu u gradu, već na svoje tijelo. U svom Evanđelju Ivan komentira odgovor Židova o broju godina potrebnih za izgradnju Hrama, "Ali govorio je o hramu svoga tijela" (Ivan 2.21). Isus je rekao da je upravo on, Sin čovječji, trebao biti u srcu zemlje tri dana i kad se obraćao Židovima očito nije govorio o jeruzalemskom hramu koji je upravo pročistio već o sebi. Ali zašto je sebe nazivao hramom? Za dobivanje odgovora potrebno je samo malo pogleda na njegovo služenje i identitet. Židovi su željeli da dokaže da je Mesija i da bi to učinio, očekivali su da pokaže znakovima da je veći od svih ostalih proroka. U svom odgovoru Isus im je krenuo pokazati da nije običan prorok. Hram u Jeruzalemu sadržavao je samo prisutnost očitovanja slave Boga, ali o Isusu nam je rečeno: U njemu je bila zadovoljna prebivati sva punina Božja. On je slika nevidljivog Boga. Jer u njemu tjelesno prebiva cijela punina božanstva. Kološanima 1,19,15; 2.9 Isus je tada govorio sljedeće: Uništi me u kojem tjelesno prebiva cijela Božja punina, ubij me i uskrisivši se iz mrtvih tri dana kasnije dat ću vam sav dokaz koji ćete ikada zahtijevati da jesam Gospodar ovog Hrama, Božje kuće. 6. KRAJNJI ZNAČAJ ZNAKA JONE. Sad postaje jasno zašto je Isus Židovima dao ovaj jedan znak, Znak proroka Jone. Njegova smrt, pokop i uskrsnuće iz mrtvih sigurno bi im dokazao da je on Mesija. Već smo vidjeli da su Židovi tražili znak s neba, veći podvig od onog koji je počinio bilo koji drugi prorok u povijesti da dokaže svoje tvrdnje; i dok se gleda čudesa bivših proroka, utoliko se više vidi značaj Jonaina znaka. Kao što je ranije spomenuto, prije Isusovog suđenja i uhićenja njegov je najveći znak bio podići Lazara iz mrtvih nakon što je bio mrtav četiri dana. Ali to nije nagovorilo Židove (Ivan 12. 911). Takve su stvari bile učinjene u vrijeme proroka Elizeja. Ali koji veći podvig čovjek može učiniti od ponovnog oživljavanja mrtvog čovjeka? Može se napraviti samo jedan moguće veći znak. Ako je taj čovjek nakon smrti sposoban uskrsnuti iz mrtvih i ponovno oživjeti, to će zasigurno biti veći znak i taj znak nije izvršio nijedan prorok prije Isusa. Živi proroci uskrisili su mrtve, ali znak koji im je Isus obećavao bio je da će se Mesija uskrsnuti od mrtvih. Ovo je Jonin znak. Židovi su stajali u podnožju križa ismijavajući Isusa, "Ti koji ćeš uništiti Hram Božji za tri dana", ali nisu znali da se, nakon što je istekao nekoliko sati kasnije, Isus neće uskrsnuti iz mrtvih treći dan u ogromnom dokazu da je on doista Mesija i konačni Božji hram, onaj u kojemu je u potpunosti prebivao živi Bog svega stvorenog. Kao što se Jona vratio iz želuca ribe u samim morskim dubinama da bi još živio na zemlji, tako je i Isus trebao umrijeti, biti pokopan, da bi se treći dan oživio. Jednom je prigodom Isus to jasno objasnio Židovima, rekavši: "Iz tog me razloga Otac voli, jer sam položio svoj život da bih ga mogao ponovno uzeti. Nitko mi ga ne uzima, već ga polažem svojom voljom. Imam moć da to položim i imati moć da je ponovno uzmem; ovu optužbu primio sam od svog Oca ". Ivan 10,17-18. Ne samo da je Isus jasno rekao da će se treći dan uskrsnuti iz mrtvih, već je često pokazivao da je veći od svih proroka koji su išli prije njega. Kad su ga Židovi pitali "Jesi li veći od našega oca Abrahama?" (Ivan 8,53), Isus je jasno rekao da jest, rekavši da se Abraham veselio svome danu (Ivan 8,56) i dodao: "Prije nego što je Abraham bio, ja sam" (Ivan 8,58). Na isti način rekla mu je jedna Samarijanka: "Jesi li veći od našega oca Jakova?" (Ivan 4,12) na što je Isus odgovorio da je, dok je Jakov u zemlji Samariji ostavio zdenac iz kojeg su ljudi mogli piti, samo da bi ponovno ožednjeli, u ljude mogao staviti zdenac žive vode iz koje nitko nikada neće ožednjeti ( Ivan 4,14). Pokazao je da je veći od Mojsija, jer je Mojsije o njemu napisao (Ivan 5.46). Bio je veći od Davida, jer David je, rekao je, "nadahnut Duhom, naziva Mesiju Gospodinom" (Matej 22,43). Otvoreno je izjavio da je veći od proroka Salomona i Jone (Luka 11,31,32) i da je čak veći od samog Božjeg Hrama (Matej 12,6), jer Hram sadrži samo očitovanje Božje prisutnosti, ali u njemu cijela punina Božja prebivala je tjelesno. Nitko nikada nije imao veće mudrosti od Salomona, ali Isus je sama Božja mudrost (1. Korinćanima 1,24). Jona je postao izvor pomirbe za narod Ninive, ali Isus je izvor vječnog spasenja svima koji ga poslušaju (Hebrejima 5,9). Iako je bilo mnogo proroka, Mesija je trebao biti samo jedan. I dok su proroci činili mnoga znamenja, Mesija je sebi pridržao najveći znak od svih. Kao što je Jona iskušenje u ribljem želucu na mnogo načina nagovijestilo ovaj znak, naime Isusovo uskrsnuće iz mrtvih, Isus je stoga ovaj znak izložio sam kao dokaz da je on doista Mesija. To nas dovodi do razmotriti zatvaranje još izjavu Deedat u drugoj knjižici je jednom napisao, u smislu da ne postoji jasnija izjava o Isusu u evanđeljima o njegovu tijeku raspeća nego znak Jonin (Deedat, bio Krist raspeti? , str.33). Ovu je primjedbu dao tijekom pokušaja, sličnog onom koji smo već razmatrali u njegovoj knjižici 'Koji je bio Jonin znak?', Da dokaže da je Isus sišao živ s križa, oporavio se u svojoj grobnici i nekako se oporavio njegovo zdravlje. E sad, ako je Isus živ skinut s križa i preživio samo zato što je bio toliko blizu smrti da su rimski vojnici pretpostavljali da je mrtav i uspio putem tajnih sastanaka sa svojim učenicima i raznim prerušavanjima postupno se oporaviti (kako tvrdi Deedat), mi zaista se može pitati, o kakvom je znaku riječ? Ako želimo ozbiljno shvatiti Deedatove prepirke, moramo zaključiti da je Isus potpuno slučajno izbjegao smrt i oporavio se prirodnim postupkom. To uopće ne bi bilo čudo, a kamoli znak veći od svih znakova koje su prije njega činili proroci. Deedatova analiza Jonahovog znaka ostavlja nas tako uopće bez znaka! S druge strane, ako pripovijesti o raspeću u Bibliji uzmemo za pravo i prihvatimo da je Isus umro na križu, da bi se treći dan uskrsnuo iz mrtvih, tada zaista imamo siguran znak i očit dokaz da su sve njegove tvrdnje bile istinite. Drugi živi proroci oživjeli su mrtve ljude, ali samo je Isus uskrsnuo iz mrtvih, i to u vječni život, jer se popeo na nebo i tamo je već gotovo dvadeset stoljeća. Upravo u ovome pronalazimo pravo značenje Jonina znaka i možemo shvatiti zašto ga je Isus izdvojio kao jedini znak koji je bio spreman dati Židovima. Stoga vidimo da je posljednji Deedatov argument u korist teorije da je Isus preživio križ zapravo najjači dokaz koji se protiv njega može naći. Iako je njegove knjižice tako lako opovrgnuti, stvar se ovdje ne može ostaviti jer znak koji je Isus dao implicira na sve ljude u svim dobima. Kao što je Jonin boravak u trbuhu ribe u morskim dubinama tri dana potvrdio njegovu riječ Ninivi, tako je smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista stavilo pečat autentičnosti na njegovu misiju spasenja svim ljudima u svim dobima . Ako propustite uvoz ovog znaka, Isus vam ne daje drugoga. Daljnji dokaz da je on Spasitelj svih ljudi ne treba dati onima koji odbiju vjerovati u njega kao svog Gospodara i Spasitelja. Unatoč tome, imamo predivno uvjerenje za one koji shvaćaju značenje ovog znaka i koji su spremni vjerovati u Isusa i slijediti ga sve svoje dane kao Spasitelja i Gospodina: kao što nijedna duša koja se kaje za Ninivu nije stradala, tako ni vaša, ako hoćete predajte čitav svoj život Isusu koji je umro za vas i uskrsnuo iz mrtvih trećeg dana da biste i vi zauvijek živjeli s njim u kraljevstvu nebeskom da se otkrije kad se vrati na zemlju. USKRSNUĆE ISUSOVO Tijekom 1978. Deedat je objavio još jednu knjižicu pod naslovom 'Uskrsnuće ili oživljavanje?' koja poput njegove knjižice o Joninom znaku pokušava dokazati da je Isus sišao živ s križa - teorija bez temelja u Bibliji ili Kur'anu, koju su se odrekli kršćani i muslimani i koju su držali samo sekta Ahmadiyya koja je u Pakistanu proglašena nemuslimanskim kultom. Rano u ovoj knjižici, kao i u drugima koje je napisao, Deedat promovira argumente koji se temelje samo na njegovom nepoznavanju Biblije i donekle engleskog jezika. Govori o razgovoru koji je jednom vodio s "velečasnim" i hrabro kaže za Luku 3.23: Objasnio sam da u "najdrevnijim" Lukinim rukopisima riječi '(kao što je trebalo)' nema. (Deedat, Uskrsnuće ili oživljavanje ?, str.7). Vrlo je važno da on ne daje ovlasti za ovu izjavu, a mi smo zaprepašteni zbog toga što je apsolutno lažna. Čini se da ovaj čovjek misli da može reći što mu se sviđa u vezi s Biblijom, bez obzira na činjenicu koliko su njegove izjave činjenično apsurdne. Svaki rukopis Lukina evanđelja, uključujući sve najstarije rukopise, započinje Isusovo rodoslovlje rekavši da je on sin Josipa (što je trebalo biti Josipovo) (što znači da on nije njegov stvarni sin, jer je rođen samo od njegove majke Marije ). Jednostavno nema dokaza za Deedatovu bujnu tvrdnju. Toliko o njegovom samozvanom znanju Biblije! Sigurni smo da su pronicljivi muslimani do sada vidjeli da ovaj čovjek nije istinski učenjak Kršćanskih spisa. Čini se da vjeruje da navedenim riječima nedostaju najstariji tekstovi jer se u nekim prijevodima na engleski pojavljuju u zagradama. Ali svaki će učenjak znati da je upotreba zagrada uobičajeni oblik u engleskom jeziku kojim se karakteriziraju usputni komentari i osobni zapisi. U grčkom tekstu nema takvih zagrada, ali kako su riječi u Luki 3.23 očito komentar, neki ih prijevodi stavljaju u zagrade. U revidiranoj standardnoj verziji ovaj se obrazac često pojavljuje tamo gdje se zagrade koriste za odlomke u kojima se takve zagrade ne koriste. na izvornom grčkom jeziku jednostavno zato što se, poput arapskog Kur'ana, takvi oblici u grčkom ne koriste za identificiranje komentara ili osobnih primjedbi. (Isto vrijedi i za obrnute zareze za identificiranje citata. Obrnuti zarezi nisu korišteni ni u klasičnom grčkom ni u klasičnom arapskom).Primjeri su Dj 1,18-19, Rimljanima 3,5, Galaćanima 1,20 i 2 Petru 2,8. Deedatov se argument u potpunosti temelji na lažnim premisama i pogrešnim pretpostavkama. Njegovi pokušaji da dokaže da Luka 24.36-43 pokazuje da je Isus morao sići živ s križa jednako su neutemeljeni. Čitav svoj argument temelji na potpunom zabludi biblijskog učenja o uskrsnuću. Opće je prihvaćeno da svaki čovjek ima tijelo i duh. Smrću tijelo umire, a duh napušta tijelo. Biblija jasno uči da će se tijelo i duh ponovno ujediniti pri uskrsnuću, ali da će se tijela istinskih vjernika izmijeniti i da će biti odgojena u duhovnim tijelima (1. Korinćanima 15,51-53). To znači da će duh biti odjeven tijelom koje će otkriti pravi karakter duha i biti vječno. Deedat, međutim, to potpuno pogrešno shvaća i pogrešno uzima "produhovljeno"što znači da samo tijelo neće uskrsnuti od mrtvih i transformirati se već da će samo duh biti "uskrsnut". Kad se Isus ukazao svojim učenicima nakon izlaska iz groba, oni su se "zaprepastili i prestrašili i pretpostavili da vide duh" (Luka 24,37). Deedat tvrdi da to znači da su vjerovali da je Isus mrtav i zato su mislili da je to sigurno njegov duh, ali Biblija jasno objašnjava zašto su bili toliko zapanjeni. Vrata su bila zaključana tamo gdje su bili učenici zbog straha od Židova, a Isus je iznenada stao među njih (Ivan 20,19). Kad je uskrsnuo iz mrtvih u produhovljenom tijelu, mogao se pojaviti i nestati po svojoj volji i više nije bio vezan fizičkim ograničenjima (usp. Također Luka 24,31, Ivan 20,26). Ipak, budući da je Isus pozvao učenike da mu rukuju i jer je prije njih pojeo komadić ribe (Luka 24,39-43), Deedat sugerira da to pokazuje da Isus nije uskrsnuo iz mrtvih. Ovaj argument temelji na pretpostavci da produhovljeno tijelo ni na koji način ne može biti materijalno, već mora biti samo duh. Tvrdi da je Isus pokušavao pokazati svojim učenicima da stoga nije uskrsnuo iz mrtvih i kaže: Govori im najjasnijim ljudskim jezikom da nije on ono o čemu su razmišljali. Mislili su da je on duh, uskrslo tijelo, koje je vraćeno iz mrtvih. Najočitiji je da nije! (Deedat, Uskrsnuće ili oživljavanje?, Str.11). Dakle, prema Deedatu, Isus na "najjasniji ljudski mogući jezik" kaže da nije uskrsnuo iz mrtvih. Ipak, već u sljedećoj stvari koju je Isus rekao svojim učenicima, nalazimo ga kako sasvim jasno kaže da se u stvari upravo to dogodilo - da je doista uskrsnuo iz mrtvih. Rekao im je: "Tako je zapisano da Krist treba trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, te da se u njegovo ime treba propovijedati pokajanje i oproštenje grijeha svim narodima". Luka 24,46-47. Stoga u "najjasnijem ljudski mogućem jeziku" nalazimo da je Isus rekao svojim učenicima odmah nakon što je jeo prije njih da je upravo ispunio proročanstva bivših proroka da treći dan treba ustati iz mrtvih. Tako još jednom otkrivamo da Deedatov argument pada na zemlju i to čisto zato što on nije istinski proučavatelj Biblije i nema razumnog razumijevanja biblijske teologije. Biblija očito uči da će samo tijelo - materijalna tvar - biti uskrsnuto pri uskrsnuću (vidi Isusovo učenje u Ivanu 5,28-29), ali da će se ono preobraziti. Danas dva čovjeka mogu orati isto polje. Ako su jednojajčani blizanci, bit će ih gotovo nemoguće razlikovati. Ipak, jedan može biti pravedan, a drugi zao (Matej 24.40). Razlika nije očigledna izvana, ali bit će u uskrsnuću. Oduhovljeno tijelo znači da će stanje tijela odrediti stanje duha. Ako je čovjek pravedan, njegovo će tijelo zasjati poput sunca (Matej 13,43); ako je zao, neće moći sakriti svoju trulež kao što to može sada učiniti, ali bit će izložen u svoj svojoj bijedi u stanju svog tijela. Na to mislimo kad kažemo da će ljudi imati "produhovljena tijela "u uskrsnuću. Jasno imajte na umu da uskrsnuće tako dovodi do produhovljenog tijela, a ne samo do uskrslog duha. Biblija to kaže ovako: Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Što se sije, propadljivo je, što se uzgaja, nepropadljivo je. Sije se u nečasti, uzgaja se u slavi. Sije se u slabosti, podiže se u snazi. Sije se fizičko tijelo, uzgaja se duhovno tijelo. Ako postoji fizičko tijelo, postoji i duhovno tijelo. 1. Korinćanima 15,42-44. Samo je tijelo pokopano u kvarljivom stanju i to je isto tijelo koje je uzdignuto nepropadljivo. Ovaj odlomak sasvim jasno pokazuje da je to isto fizičko tijelo, zakopano kao sjeme - posijano u zemlju, koje će biti uzdignuto kao duhovno tijelo. Ovo je obično biblijsko učenje koje Deedat tako očito lažno predstavlja. U 2. Korinćanima 5.1-4 Biblija ponovno jasno pokazuje da nije istinskim vjernicima želja da postanu izloženi duhovi bez tijela. Umjesto toga, oni žude za tim da njihova smrtna tijela budu zamijenjena duhovnim tijelima koja su besmrtna. Još jednom otkrivamo da Deedatovi napori da diskreditira kršćanstvo potiču isključivo iz pretpostavki utemeljenih na njegovom vlastitom neadekvatnom poznavanju Biblije, a čini se da je jedan od onih koji su krivi za "grđenje u stvarima u kojima su oni neuki" (2. Petrova 2,12 ). Isusova izjava da se pojavio u ispunjenju proročanstava da će Mesija uskrsnuti iz mrtvih trećeg dana sasvim jasno pokazuje da uopće nema temelja za Deedatove pokušaje da dokaže da je Isus sišao živ s križa. Isus Krist uskrsnuo je iz mrtvih trećeg dana i u svom je tijelu uspio na nebo nedugo zatim. Otišao je pripremiti mjesto za one koji ga vole i koji će ga pratiti sve svoje dane kao Gospodara i Spasitelja njihovih života. Kad se vrati, uskrsnut će i njih iz mrtvih i odjenuti će ih besmrtnim tijelima, dajući im pristup svom vječnom kraljevstvu koje čeka da posljednji put otkrije. Pravi kršćani mogu s pouzdanjem reći: Ali naša je zajednica na nebu i od nje čekamo Spasitelja, Gospodina Isusa Krista, koji će naše nisko tijelo promijeniti poput njegovog slavnog tijela, snagom koja mu omogućuje da čak i sve stvari podredi sebi. Filipljanima 3,20-21. TKO JE MIDAO KAMEN? Tijekom 1977. Deedat je objavio i malu knjižicu koja je plagirala naslov knjige Franka Morisona pod nazivom "Tko je pomaknuo kamen?" Većina ove brošure još jednom pokušava dokazati teoriju da je Isus sišao živ s križa, a kako smo već vidjeli da ova teorija nema suštinu, čini se da nije potrebno na duže vrijeme se baviti točkama koje Deedat postavlja za promicanje to. Samo još jednom moramo pokazati da je morao pribjeći očitim apsurdima kako bi svoju teoriju pokušao zadržati. Primjerice, nastoji dokazati da je Marija Magdalena zacijelo tražila živoga Isusa kad je došla pomazati njegovo tijelo. Iako je pomazanje tijela bilo dio uobičajenog židovskog običaja pokopa, on to ne može prihvatiti jer pobija njegov argument, pa sugerira da bi Isusovo tijelo već istrunulo da je umro na križu, rekavši "ako masiramo trulo tijelo, ono će se raspasti na komade "(Deedat, Tko je pomaknuo kamen?, str. 3), iako je Marija došla u grobnicu tek nekih trideset i devet sati nakon što je Isus umro. Apsolutna je znanstvena glupost reći da će se tijelo raspasti u roku od četrdeset osam sati od čovjekove smrti! Da je bilo kakvih zasluga u njegovom argumentu, Deedat bi teško smatrao potrebnim pribjeći tako smiješnoj izjavi. Također mora previdjeti očite vjerojatnosti kad kaže da je, kad je Marija Magdalena htjela oduzeti Isusovo tijelo (Ivan 20,15), mogla samo razmišljati da mu pomogne da se udalji i nije mogla namjeravati odnijeti leš . Tvrdi da je bila "krhka Židovka" koja nije mogla nositi "leš od najmanje sto šezdeset kilograma, zamotan s još 'sto kilograma aloe i smirne' (Ivan 19,39) čineći uredan snop od 260 kilograma" (Deedat, Tko je pomaknuo kamen?, Str. 8). Postoji daleko vjerojatnije objašnjenje za Marijinu izjavu da bi odnijela Isusovo tijelo. Ništa se ne može reći da je to namjeravala odnijeti sama. Kad je prvi put pronašla tijelo uklonjeno iz groba, prišla je Isusovim učenicima Petru i Ivanu i rekla im: "Izveli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili". Ivan 20,2 Iz ostalih Evanđelja jasno se vidi da Marija nije bila sama kad je tog nedjeljnog jutra prvi put otišla u grob i da su među ženama koje su je pratile bile Joanna i Marija, majka Jakova (Luka 24,10). Zbog toga je rekla "MI ne znamo gdje su ga položili". Budući da su tek nakon što su Petar i Ivan otišli do groba, prvi put vidjeli Isusa, nema razloga pretpostavljati da nije namjeravala zatražiti pomoć ove dvije učenice ili drugih žena da joj pomognu odnijeti tijelo. U svakom slučaju u Bibliji postoje konkretni dokazi da je Marija Magdalena vjerovala da je Isus uskrsnuo iz mrtvih i to nas dovodi do cijele teme Deedatove knjižice, naime "tko je pomaknuo kamen?". Njegov je zaključak da su ga uklonili Josip iz Arimateje i Nikodem, dvojica Isusovih učenika koji su pripadali farizejskoj stranci. U svojoj knjižici kaže: Bili su to Josip iz Arimateje i Nikodem, dvojica stajališta koji nisu ostavili Učitelja na cjedilu kad je bio najpotrebniji. Njih su dvojica Isusu dali židovsku grobnu (?) Kupku i namotali plahte s alojama i smirnom te privremeno pomaknuli kamen na mjesto, ako je uopće bilo; bili su ista dva prava prijatelja koji su uklonili kamen i odveli svog šokiranog Učitelja ubrzo po mraku, istog petka navečer na ugodnije mjesto u neposrednoj blizini na liječenje. (Deedat, Tko je pomaknuo kamen?, Str.12). Svoju knjižicu započinje izrazom nade da će uspjeti dati "zadovoljavajući odgovor na ovaj problem" (str. 1), a na naslovnici njegove knjižice nalazi se komentar dr. GM Karima koji opisuje pomicanje kamena kao "problem koji pogađa umove svih mislećih kršćana". Tako se stvara dojam da Biblija na ovu temu šuti i da kršćane muči problem i da moraju nagađati tko je pomaknuo kamen. To je puka besmislica jer Biblija jasno kaže (da se poslužimo Deedatovim riječima, "najjasnijim ljudskim jezikom mogućim"): Anđeo Gospodnji sišao je s neba, došao i odvalio kamen i sjeo na njega. Matej 28,2 Može li zaista postojati bilo kakav "problem" po tom pitanju? Je li preteško vjerovati da bi anđeo s neba mogao odvaliti kamen? Prema Bibliji bila su potrebna samo dva anđela da unište gradove Sodomu i Gomoru (Postanak 19.13), a samo je jedan anđeo trebao izbrisati cijelu Senaheribovu vojsku od stotinu osamdeset i pet tisuća vojnika (2. Kraljevi 19.35). Drugom je prilikom jedan anđeo pružio ruku da uništi cijeli grad Jeruzalem prije nego što ga je Gospodin pozvao da ostane njegovom rukom (2. Samuelova 24,16). Stoga ne bi trebalo nikoga iznenaditi kad pročita da je anđeo pomaknuo kamen. Kur'an jasno kaže da svi vjerni muslimani moraju vjerovati ne samo u Allaha već i u mala'iku, meleke (sura 2.285), a jedno od šest glavnih načela muslimanskog imana je vjerovanje u meleke. I ne samo to, već se i Kur'an slaže da su im anđeli koji su došli Abrahamu i Lotu rekli da su došli uništiti grad u kojem je Lot živio (sura 29.31-34), u Bibliji nazvan Sodomom. Kur'an stoga nameće muslimanima ne samo vjerovanje u meleke već i u njihovu strašnu moć nad poslovima ljudi i nad zemljom. Stoga se nijedan musliman ne može iskreno prigovoriti izjavi u Bibliji da je anđeo premjestio kamen. Zašto onda Deedat previdjeti ovu običnu izjavu u Bibliji i lažno sugerira da je identitet osobe koja je pomaknula kamen "problem"? Zašto se u njegovoj knjižici ne spominje stih koji jasno kaže da je anđeo premjestio kamen? Razlog je taj što se njegovoj teoriji da je Isus živ skinut s križa i da je Marija tražila živoga Isusa glatko proturječi ono što je taj isti anđeo odmah rekao Mariji: "Ne bojte se, jer znam da tražite Isusa koji je razapet. Nije ovdje jer je uskrsnuo, kao što je rekao. Dođite, pogledajte mjesto na kojem je ležao. Zatim brzo idite i recite svojim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih, i evo, on ide prije vas u Galileju; tamo ćete ga vidjeti. Evo, rekao sam vam ". Matej 28,5-7. Anđeo je jasno rekao Mariji i ostalim ženama da kažu učenicima da je Isus, koji je bio razapet, također sada uskrsnuo od mrtvih. Odmah su pobjegli iz groba s "drhtajem i zaprepaštenjem" (Marko 16,8). Da su mislili da je Isus preživio križ, bili bi sve samo iznenađeni kad bi ga pronašli kako odlazi iz groba. No, došli su pronaći mrtvo tijelo i bili su apsolutno zapanjeni kad su pronašli anđela koji im je na "najjasniji ljudski mogući jezik" rekao da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. Dakle, otkrivamo da Deedat ne samo da mora promicati apsurde da bi potkrijepio svoje argumente, već mora i potisnuti obične izjave u Bibliji koje ih u potpunosti opovrgavaju. Pozivamo sve muslimane da čitaju samu Bibliju i otkriju njene čudesne istine umjesto da čitaju Deedatove knjižice koje tako očito izopačuju njezino učenje i promiču alternative pune apsurda kao što je ova knjižica neprestano pokazivala. Spisi Johna Gilchrista Odgovor na islamsku početnu stranicu

Kako primamo zapisnik na Sudnji dan? How do we receive the record on Judgment Day? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi009.html Proturječnost Kur'ana: Iza njihovih leđa ili lijevo? Sura 84:10 kaže da je izgubljenim ljudima Zapisnik (njihovih loših djela) dat iza leđa, ali u Suri 69:25 dat je u njihovoj lijevoj ruci. U komentaru Yusufa Alija stoji da su im ruke vezane na leđima [odakle mu to?] I daje im se u lijevu ruku, iza leđa ... ali to nije ono što Kur'an kaže, i "usklađujuća pretpostavka" mora se napraviti kako bi se problem riješio. Musliman je odgovor od strane Randy Desmond Datum: Fri, 18 listopad 1996 14:12:14 PDT Yusuf Ali pretpostavlja da se Kur'an ne sukobljava. Njegova "usklađujuća pretpostavka" ne pretpostavlja ništa suprotno Kur'anu i to je sasvim prihvatljivo objašnjenje. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Linkovi Debatera vidi: Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Islam house ---------------------------------------------------- Spasenje hat einen Beitrag geteilt. sdoe1c9 2t 11m3: 7839.g2u94iafgM · https://www.facebook.com/groups/goran111/posts/4848202875289985 Aleksandar Ilijev Stranica koja vrvi netačnostima, lažima i neznanjem. Gefällt mir Antworten Teilen 1 Tage Spasenje Verfasser/in Ukazite nam na te netacnosti,lazi i neznanja? Gefällt mir Antworten Teilen 1 Tage Bearbeitet Aleksandar Ilijev Spasenje U jednom tekstu piše da je Isus rođen u Nezaretu. Ima takvih bisera prilično. 2 Gefällt mir Antworten Teilen 1 Tage Spasenje Verfasser/in Njegovo rođenje bilo je obeleženo čudesnim znacima na nebu, praćenim od tri mudraca koji su došliu da mu se poklone i donesu darove. Prema Mateju, porodica je boravila u Egiptu sve do Irodove smrti, nakon čega se nastanila u Nazaretu kako bi izbegla život pod vlašću Irodovog sina Arhelaja (Matej 2:1-12) U Evanđeljima po Mateju i Luki, mjesto Isusova rođenja je Betlehem. Evanđelje po Mateju podrazumijeva, da je sveta obitelj već živjela u Betlehemu kada se Isus rodio. Prema Evanđelju po Luki, Josip i Marija (koji su živjeli u Nazaretu) putovali su u Betlehem radi popisa stanovništva za "Kvirinijeva upravljanja Sirijom", jer je Betlehem grad Josipovih predaka, rodno mjesto kralja Davida. Ovo nismo mi izmislili od sebe nego je tako zabelezeno u istorijskih spisima. Gefällt mir Antworten Teilen 2 Std. Bearbeitet Harec Adamah Spasenje Odkada to muslimani vjeruju Bibliji? Pitaj toju bracu Golosa, Al-Khadr i druge ONI tvrde da Nazaret nije ni postajao , a ne samo oni vec MNOGI dugi muslimani te i Muslimanski naucnjaci... Gefällt mir Antworten Teilen 1 Std. Harec Adamah Spasenje Komentar muslimana: Kršćanski teolozi i "arheolozi" su nam dužni dokazati da je grad pod imenom Nazaret postojao u Isusovo doba, jer ga znanstvena arheologija i historiografija nije pronašla. Dok god to ne učine, taj "grad" ostaje u domeni religijskih mitova i legendi. Iako izostanak dokaza ne mora nužno značiti da taj grad (ili selo) nije niti postojao, imamo mnoštvo mjesta u literaturi gdje se mogao pojaviti, ali ga nema. Čudno za preslavni grad gdje je cijeli život boravio čudesni uskrsli Bogočovjek, utjelotvorenje samoga Božanskog Logosa, Sin Božji i Bog sam. Još čudnije da ta silna mnoštva Isusovih suvremenika, poklonika i "rođaka" nisu sačuvala ikakav spomen na taj grad. Povjesničar Josip Flavije (37. - 100.) židovskog podrijetla Josif ben Matitjahu Hakohen, nabraja nekih 45 imena gradova i sela malenog prostora tadašnje Galileje. On opisuje i Jafu - selo tek kilometar od današnjeg grada nazvanog Nazaret, gdje je živio neko vrijeme. Ovaj povjesničar je vodio vojne operacije uzduž i poprijeko Galileje, u drugoj polovini prvog stoljeća. Osobno su ga jako zanimale i tadašnje religijske sljedbe, koje je sve proučio i sudjelovao u njima. Nigdje u svojim knjigama ne spominje nikakav Nazaret niti Nazarećanina [Leedom; Gauvin itd.]......ITD ...itd..... Gefällt mir Antworten Teilen 1 Std. Bearbeitet Aleksandar Ilijev Spasenje Jedno je mesto gde je rođen, a drugo gde je odrastao. Uostalom, pogledajte Knjigu proroka Miheja 5,1-2. Gefällt mir Antworten Teilen 52 Min. Harec Adamah Aleksandar Ilijev kao i obicno, muslimani mjesaju babe i zabe nista tu novog nema stare price Gefällt mir Antworten Teilen 38 Min. Harec Adamah Aleksandar Ilijev pa i tu muslimani mjesaju babe i zabe nepoznavanjem. Kazu da Se Matej zenuo jer Matej kaze Matej 2,6 A ti, Betleheme, zemljo Judina! ....dok Miha kaze Mihej 5,1 A ti, Betleheme Efrato.... mjesaju jer neznaju STARO ime za Betlahem tj Efrata. Osim toga kazu matej se zeznuo jer pise: Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim ...dok Miha kaze: najmanji među kneževstvima Judinim, a neznaju da je u vrjeme Miha bio najmanji u Judeji ali u Matejevo vrjeme nije bio najmanji tamo Gefällt mir Antworten Teilen 25 Min. Harec Adamah Spasenje obrati paznju Aleksandar Ilijev ti kaze: >>> U jednom tekstu piše da je Isus rođen u Nezaretu.<<<< Ima takvih bisera prilično.... ___________ Islam house , Dakle Isus >>rođen u Nezaretu << dok BIBLIJA kaze: Matej 2,1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, .. .. ---------------------------------------------------- https://www.facebook.com/groups/goran111/posts/4857296571047282/ Harec Adamah 51 Min. · Spasenje obrati paznju Aleksandar Ilijev ti kaze: >>> U jednom tekstu piše da je Isus rođen u Nezaretu.<<<< Ima takvih bisera prilično.... ___________ Islam house , Dakle Isus >>rođen u Nezaretu << dok BIBLIJA kaze: Matej 2,1Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, .... ----------------------------------- Spasenje Njegovo rođenje bilo je obeleženo čudesnim znacima na nebu, praćenim od tri mudraca koji su došliu da mu se poklone i donesu darove. Prema Mateju, porodica je boravila u Egiptu sve do Irodove smrti, nakon čega se nastanila u Nazaretu kako bi izbegla život pod vlašću Irodovog sina Arhelaja (Matej 2:1-12) U Evanđeljima po Mateju i Luki, mjesto Isusova rođenja je Betlehem. Evanđelje po Mateju podrazumijeva, da je sveta obitelj već živjela u Betlehemu kada se Isus rodio. Prema Evanđelju po Luki, Josip i Marija (koji su živjeli u Nazaretu) putovali su u Betlehem radi popisa stanovništva za "Kvirinijeva upravljanja Sirijom", jer je Betlehem grad Josipovih predaka, rodno mjesto kralja Davida. Ovo nismo mi izmislili od sebe nego je tako zabelezeno u istorijskih spisima. ------------------------------ slika je sa Islamski sajt: Islam house

Da li je Kur'an očuvan? Da li je Kur'an očuvan? Od Khaleda Kur'an iznosi ovu tvrdnju: Uistinu, poslali smo Podsjetnik i, uistinu, čuvat ćemo ga. P15: 9 Prema muslimanskim komentatorima poput Ibn Kathira , ovaj Podsjetnik je Kur'an, jer samo nekoliko ajeta prije koje čitamo u istoj suri: Ali oni kažu: 'O ti kome je poslan Podsjetnik! uistinu si opsjednut. ' P15: 6 Muslimani kažu da se, "O ti kome je podsjetnik poslan", odnosi na Muhammeda i stoga Podsjetnik o kojem se ovdje govori mora biti Kur'an. Muslimani zaključuju da je to Allahovo obećanje da se Kur'an ne može pokvariti i da se tačno čuva do danas. Neki kršćanski apologeti iznose argument da se Podsjetnik odnosi na sve Allahove poruke, uključujući onu objavljenu u Bibliji. Muslimani obično odbacuju ovu tvrdnju i kažu da Allah čuva samo Kur'an. Uzimajući u obzir sve što Kur'an govori o spisima Židova i kršćana, može se iznijeti čvrst argument da Kur'an pretpostavlja da Židovi i kršćani zaista posjeduju autentičnu i neiskvarenu Božju objavu (vidi ove članke ). Međutim, budući da muslimani često ne prihvaćaju te argumente, svrha ovog rada je pokazati da njihov položaj dovodi do niza logičkih problema. Stoga ću se, radi argumenta, složiti s ovim muslimanskim tvrdnjama i istražiti kamo će nas dovesti ovo tumačenje kad se uzme zajedno s nekim drugim muslimanskim uvjerenjima. Na drugim mjestima Kuran tvrdi da je tvrdnja besprijekorna: laž joj neće doći, ni prije ni iza nje - objava mudrog, hvalevrijednog. Q41: 42 Zar oni ne meditiraju o Kur'ranu? da je od nekoga drugog od Boga, u njemu bi našli mnoga odstupanja. P4: 82 U isto vrijeme, muslimani vjeruju da u Kur'anu postoje ajeti koji govore da su prethodne Objave pokvarene: O ti apostole! neka ne tuguju oni koji se nadmeću u nevjerici; ili oni koji svojim ustima kažu 'Mi vjerujemo', ali njihova srca ne vjeruju; ili onih koji su Židovi, slušatelji laži, - slušatelji drugih ljudi, ali koji ne dolaze k tebi. Oni izopačuju riječi sa svojih mjesta i kažu: 'Ako je ovo što vam se daje, uzmite; ali ako vam se ne da, pazite! ' ali onoga koga Bog želi zavesti, ti s njim ne možeš učiniti ništa; to su oni čija srca Bog ne želi pročistiti, jer je za njih na ovom svijetu sramota, a za njih u sljedećem silna jada, Q5: 41 ; provjerite i Q3: 78 , Q2: 79 , Q4: 46 i Q5: 13 . Ipak, Kur'an zapovijeda muslimanima da vjeruju u prethodne Objave: koji vjeruju u ono što ti se objavljuje (Muhammede) i ono što je objavljeno prije tebe, a u ahiret su sigurni. P2: 4 Apostol (Muhammed) vjeruje u ono što mu je poslano od njegovog Gospodara, a vjernici (muslimani) svi vjeruju u Boga, i njegove meleke, i Njegove Knjige, i Njegove apostole, - mi ne pravimo razliku između bilo kojeg od njegovih apostola , - kažu, 'Čujemo i pokoravamo se, oprosti Tvoje, Gospode! jer do Tebe teži naše putovanje. P2: 285 Recite (o muslimani): 'Vjerujemo u Boga i ono što ti je objavljeno, i ono što je objavljeno Abrahamu, i Jišmaelu, i Izaku, i Jakovu, i plemenima, i ono što je dato Mojsiju i Isusu, i proroci od njihova Gospodara, - nećemo praviti razliku između njih, - i mi smo Njemu dali ostavku. P3: 84 Ova prethodna Otkrivenja uključuju sljedeće: Otkrili smo Toru (Tawrat), u kojoj je smjernica i svjetlo ... Q5: 44 I već smo napisali u psalmima (Zabur) nakon podsjetnika da će zemlju naslijediti moje pravedne sluge. ' P21: 105 Nakon njih poslali smo Isusa, Marijinog sina, koji je potvrdio prethodni spis, Toru. Dali smo mu Evanđelje (Injil), koje sadrži smjernice i svjetlost, i potvrđujući prethodne spise, Toru, i uvećavajući njezino vodstvo i svjetlost, i da prosvijetli pravednike. P5: 46 Sažejmo do sada iznesene tvrdnje: Kur'an je sačuvan. Božja otkrivenja koja su prethodila Kuranu uključuju Toru, Psalme i Evanđelje. Te knjige čine velik dio Svete Biblije. Kur'an, Tora, Psalam i Evanđelje su sve Allahova riječ. Božja Riječ se ne mijenja. Otkrića koja su došla prije Kur'ana postala su iskvarena. Iako bi muslimani trebali vjerovati da su ove prethodne Knjige istinite Božje objave, oni moraju vjerovati samo Kur'anu kao konačnom otkriću i jedinom koji je sačuvan. Sada se moramo nositi s ovom logikom: Kur'an, Tevrat, Psalam i Evanđelje su sve Allahova Riječ. Trenutna Tora, Psalmi i Evanđelje su oštećeni. Završna Allahova riječ, Kur'an je sačuvana. 1. zaključak: Neke Allahove riječi su iskvarene 2. zaključak: Neke Allahove riječi su sačuvane. Na temelju gornjih generalizacija možemo konstruirati ove deduktivne argumente: Glavna premisa: Neke su Allahove riječi iskvarene. Manja premisa: Kur'an je Allahova riječ. Zaključak: Kur'an bi mogao biti iskvaren. Ili bismo to mogli učiniti na drugi način: Glavna premisa: Neke Allahove riječi su sačuvane. Manja premisa: Tora, Psalmi i Evanđelje su Allahove riječi. Zaključak: Toru, psalme i Evanđelje mogli bismo sačuvati. Glavni problem Budući da je Allah dopustio da njegove prethodne Objave kvare slabi ljudski ljudi, to dovodi do jedne od sljedećih pretpostavki o Allahu: Allah je slab bog; nije mogao zaštititi svoja prethodna Otkrivenja. Također s vremenom stječe više moći i moći, jer je navodno sada u stanju zaštititi svoje posljednje otkrivenje, Kur'an. Allahu nije stalo da ljudi budu zavedeni krivotvorenim objavama. Pa ipak, on će i dalje kažnjavati pojedince džehennemskom vatrom jer slijede iskvarenu Poruku iako možda nisu došli do spoznaje da je Allah dopustio da se ona pokvari. To znači da je Allah nepravedan . U svjetlu gore navedenog, kako možemo vjerovati da je Kur'an sačuvan ako su ove tri Objave oštećene? Kako se čovjek može pouzdati da Allah nije propustio zaštititi svoju takozvanu konačnu objavu, Kur'an, kada je bio preslab da spriječi ljude da se petljaju u njegove prethodne Poruke? Možda Allah treba poslati petu objavu? Možda je već poslao ovu petu knjigu i to je zapravo otkriće dato Baha'ullahu utemeljitelju bahajske vjere? Što je još važnije, kako muslimani usklađuju svoj stav s Allahovom tvrdnjom u Kur'anu da "nema promjene riječi Božje"? Muslimani, morate donijeti odluku i odabrati jednu od ovih alternativa: Kur'an je sačuvan, a ranija otkrivenja su iskvarena . U tom je slučaju Allah ili slab ili je nepravedan. To je jedino objašnjenje za njegovo očuvanje Kur'ana i puštanje ljudi da korumpiraju njegove prethodne Objave. Kur'an je korumpiran poput ostalih Objava . Tada ga ili ne biste trebali čitati jer ne čitate druge iskvarene Objave, ili biste možda trebali čitati ove druge iskvarene Objave baš kao što inzistirate na čitanju iskvarenog Kur'ana. Kur'an je sačuvan, a sačuvane su i prethodne Objave . To znači da biste trebali sami pročitati ova autentična Otkrivenja (Bibliju). Kur'an je iskvaren, ali ranija Otkrivenja su sačuvana. Očito je da biste trebali napustiti Kur'an i čitati Bibliju. Samo sekundu, još nisam gotov. Ako ste odabrali opciju broj tri, suočit ćete se s drugim problemom. Kur'an je u suprotnosti s ovim prethodnim Otkrivenjima u mnogim bitnim točkama. To znači da je Kur'an lažna poruka koja ne može biti od Boga jer Bog nije autor zabune. Nije mogao otkriti poruku koja je u suprotnosti s njegovim prethodnim Porukama. Ako vam se ne sviđaju ove alternative, recite mi: Što točno mislite da nije u redu s mojim gornjim zapažanjima i zaključcima? Ako ne prihvatite moje premise i stoga odbijete moje zaključke, onda: DOKAŽITE MI DA JE KURAN OČUVAN. To morate učiniti na racionalan način bez navođenja Kur'ana, jer bi to bilo samo ponavljanje tvrdnje , a ne dokaz ili pokušaj dokazivanja da su prethodne Objave pokvarene, što ni na koji način ne dokazuje da Kuran nije pokvaren, ili mi pružaju (ono što smatram lažnim) znanstvena čuda u Kur'anu. Želim da riješite gore navedeni filozofski problem. Pokažite mi logično i racionalno kako muslimanska tvrdnja o savršeno očuvanom Kur'anu, zajedno s navodnom korupcijom ranijih Božijih Objava, nije uvreda za savršenu Božiju pravdu i veliku moć. Obratite se Khaledu sa svojim odgovorom Primjer za odgovor muslimana pogledajte ovdje . Članci Khaleda, odgovor na islamsku početnu stranicu

Primjeri sukobljenih verzija iste priče u Kur'anu Examples of conflicting versions of the same story in the Qur'an https://answering-islam.org/Shamoun/versions.htm Ispitivanje Paralelni prolazi Kur'anskog teksta: MIRENJE ILI SUKOB? Sam Shamoun Česta tvrdnja muslimanskih apologeta koja želi diskreditirati dokumente Novog zavjeta jest činjenica da se u evanđeoskim izvještajima često pronalaze Isusove priče ispričane na malo drugačiji način. Čitajući NT zapise, ustanovit će se da pisci često mijenjaju i sažimaju Isusove riječi u odnosu na publiku koju pišu. U tom slučaju muslimani tvrde da su evanđelja nepouzdana i da ih treba odbaciti. Ova tvrdnja pretpostavlja da točno pisanje zahtjeva sveobuhvatne i cjelovite detalje u vezi s događajem o kojem se izvještava. Drugim riječima, pisac je dužan ne opisivati neki događaj, čak ni nevažne materijale. Takvo razumijevanje kako treba pisati pripovijesti ostavlja dva problema muslimanima. Prvo, nijedan povjesničar detaljno ne bilježi svaki detalj, već će često sažeti i izmijeniti svoj račun kako bi iznio materijal koji je relevantan za njegovu publiku. Stoga autori evanđelja točno bilježe Isusove riječi u sažetom obliku. Drugo, ovi kriteriji ako su istiniti poslužili bi za diskreditaciju Kur'ana. Kur'an često izvještava o istim događajima s različitim formulacijama. Stoga, ako bi se muslimanska pretpostavka provodila, mi bismo također morali odbiti Kuran. U sljedećim primjerima citati će se dati i istaknuti kurzivom radi usporedbe. Ovo će pomoći pokazati da Kur'an sadrži paralelne račune koji sadrže oprečne formulacije i detalje. MOJSIJEVA I GORJIVA grmlja Je li te dosegla Mojsijeva priča? Eto, vidio je vatru: Pa je rekao svojoj obitelji: " Ostanite: osjećam požar; možda vam od toga mogu donijeti goruću marku ili pronaći neko vodstvo kod vatre ." Ali kad je došao do vatre, začuo se glas: „ O Mojsije !“ Zaista sam tvoj Gospodar ! Stoga (u mojoj nazočnosti) Obujte cipele: vi ste u svetoj dolini Tuwa. „Izabrao sam te: Slušaj, dakle, nadahnuće (Poslano tebi).“ Uistinu, ja sam Bog: nema boga osim mene: Zato ti služi meni (samo) i uspostavi redovitu molitvu za slavljenje Moje pohvale. Uistinu dolazi čas - Moj je dizajn da ga držim Skrivenim - za svaku dušu Do nagrade po mjeri njezinog nastojanja. Stoga neka takvi kao što u to ne vjeruju, nego slijede vlastite požude, odvrate te od toga, da ne pogineš! "„ A što ti je to, Mojsije, u desnoj ruci? " ; njime sam tukao stočnu hranu za svoja stada; i u njemu pronalazim Imati druge upotrebe. "(Bog) je rekao: "Baci, Mojsije!" Bacio ga je, i gle, to je bila zmija aktivna u pokretu. (Bog) je rekao "Uhvati ga i ne boj se: Vratit ćemo ga odmah u prvobitno stanje ... Sada privuci ruku blizu sebe: Izići će bijela (i sjajna), bez štete (ili mrlje), - Kao još jedan znak, - Da bismo vam mogli pokazati (Dva) naših Većih znakova. Idite faraonu jer je doista prestupio sve granice. " [S. 20: 9-24] Eto! Moses je rekao svojoj obitelji " Osjećam požar; uskoro ću vam donijeti neke informacije, ili ću vam donijeti goruću marku da upalite naše gorivo da biste se mogli ugrijati ." Ali kad je došao k (Vatri), začuo se glas: "Blago onima koji su u vatri i onima okolo; i slava Bogu, Gospodaru svjetova." O Mojsije ! Zaista sam Bog, Uzvišeni u moći, mudar! ... "Baci sada svoj štap!" Ali kad ga je vidio kako se kreće (samo od sebe) Kao da je zmija, okrenuo se natrag u Povlačenju i nije koračao unazad : "O Mojsije!" (rečeno je), "Ne boj se: uistinu, u mojoj nazočnosti, oni koji su pozvani kao apostoli nemaju straha, - Ali ako je netko počinio zlo i nakon toga zamijenio Dobro da zauzme mjesto zla, uistinu, opraštam, najmilostiviji sam. "Stavi ruku u svoja njedra, i ona će izaći bijela bez mrlje (ili štete): (To su) među devet Znakova (koje ćeš uzeti) Faraonu i njegovom narodu: Jer oni su narod koji se buni u prijestupu . " Ali kad su im došli naši znakovi, koji bi im trebali otvoriti oči, rekli su: "Ovo je čarobnjački manifest!" I odbacili su te znakove u bezakonju i oholosti, iako su njihove duše bile uvjerene u to: pa pogledajte kakav je bio kraj onima koji su se pokvarili. [S. 27: 7-14] Kad je Moses ispunio taj termin i putovao sa svojom obitelji, primijetio je požar u smjeru planine Tur . Rekao je svojoj obitelji: " Pričekajte; osjećam vatru; nadam se da ću vam odatle donijeti neke informacije ili gorući Firebrand da biste se mogli ugrijati." Ali kad je došao k (Vatri), začuo se glas s desne stražnje strane doline, sa stabla na svetom tlu: "O Mojsije! Zaista sam Bog, Gospodar svjetova ... Sad baci tvoj štap! Ali kad ga je vidio kako se kreće (sam od sebe) Kao da je zmija, okrenuo se natrag u povlačenju i ne povlačeći se svojim koracima: "O Mojsije!" (Rečeno je), "Približi se i ne boj se; Jer ti si od onih koji su sigurni."Pomakni ruku u njedra, i ona će izaći na tvoju stranu (da se zaštiti) od straha. To su dvije vjerodajnice od tvoga gospodara do faraona i njegovih poglavara: jer oni su zaista narod buntovni i zli ." [S. 28: 29-33] MOJSIJEVO DIJETINSTVO " Evo! Po nadahnuću smo poslali tvojoj majci Poruku:` Baci (dijete) u škrinju i baci (Škrinju) u rijeku: Rijeka će ga baciti na obalu i on će biti podignut od strane Onoga koji je Meni neprijatelj i njemu neprijatelj ': Ali ja sam nad tobom bacio (odjeću) ljubavi: I (ovo) kako bi mogao biti odgojen pod Mojim okom. Evo, tvoja sestra izlazi i kaže: "Da vam pokažem onoga koji će dojiti i odgajati (dijete)? " Tako smo te vratili tvojoj majci da joj se oko ohladi i ne bi smjela tugovati. Tada si ubio čovjeka, ali spasili smo tebe iz nevolje i mi smo Te iskušali na razne načine. Tada si ostao niz godina s narodom Midjanaca. Tada si došao ovamo Kao što je određeno, o Mojsije! " [S. 20: 38-40] "Stoga smo ovu nadahnuće poslali Mojsijevoj majci:` Dojite (svoje dijete), ali kad se bojite za njega, bacite ga u rijeku, ali ne bojte se i ne tugujte: Mi ćemo ga vratiti Tebi i mi ćemo učini ga jednim od naših apostola ... I rekla je sestri Of (Mojsije): "Slijedite ga". Pa ga je ona (sestra) promatrala u liku stranca. A oni nisu znali. A mi smo odredili da on U početku je odbijao sisati, sve dok (Njegova sestra nije prišla i) rekao: "Hoću li vam ukazati na ljude iz kuće koja će ga njegovati i odgajati za vas i biti iskreno vezana za njega? ... Tako smo obnovili njega Njegovoj majci, da se Njeno oko utješi, da ne tuguje i da zna da je Božje obećanje istinito, ali većina ih ne razumije. [S. 28: 7,11-13] IZRAEL I POSLUŠNOST I sjetite se. Rekli smo: " Uđite u ovaj grad i jedite od obilja u njemu kako želite; ali uđite na vrata s poniznošću, u držanju i riječima, i oprostit ćemo vam vaše greške i povećati (dio) onih koji to čine dobro." Ali prijestupnici su promijenili riječ od one koja im je dana; Tako smo na prijestupnike poslali kugu s neba zbog koje su je više puta povrijedili (Naša zapovijed). [S. 2: 58-59] I sjetite se da im je rečeno: " Stanujte u ovom gradu i u njemu jedite kako želite, ali recite Riječ poniznosti i uđite u vrata u držanju poniznosti: Oprostit ćemo vam vaše greške; Povećat ćemo se (udio ) oni koji čine dobro ". Ali prijestupnici među njima promijenili su riječ s one koja im je dana, pa smo na njih poslali kugu s neba zbog koje su više puta prestupili . [S. 7: 161-162] Posebno je zanimljiva fusnota A. Yusufa Alija: Ovi se stihovi, 58-59, mogu usporediti sa vii. 161-162 (prikaz, stručni). Postoje dvije verbalne razlike. Ovdje (ii. 58.) imamo " ulazak u grad" i in vii. 161 imamo " prebivati u gradu". Opet u ii. 59 ovdje smo "prekršili (našu zapovijed)" i in vii. 162, "prestupili smo". Verbalne razlike ne razlikuju smisao. (Ali, Časni Kur'an-prijevod i komentar , str. 31, f. 72) MOJSIJEVA I NAPITAČI Rekli su: "O Mojsije! Hoćeš li da baciš (prvi) ili da mi prvi bacimo?" Rekao je, "Ne, baci prvo!" Onda gle Njihove užadi i njihove šipke - Pa činilo mu se zbog njihove čarolije - Počeo je biti u živahnom pokretu! Tako je Mojsije u svom umu začeo (neku vrstu) straha. Rekli smo: "Ne boj se! Jer zaista imaš gornju ruku: Baci ono što ti je u desnicu: Brzo će progutati ono što su lažirali. Ono što su lažirali je samo mađioničarski trik: A magičar ne uspijeva ( Bez obzira) kamo ide. Pa su mađioničari bačeni na sedždu:Rekli su: "Vjerujemo u Gospodara Arona i Mojsija." (Faraon) je rekao: "Vjerujete li u Njega prije nego što vam dam dopuštenje? To sigurno mora biti vaš vođa, koji vas je naučio magiji! Budite sigurni da ću vam odsjeći ruke i noge na suprotnim stranama i dat ću vas da budete razapeti na debla palmi: Pa ćete znati sa sigurnošću, tko od nas može izreći strožu i trajniju kaznu. " Rekli su: "Nikada te nećemo smatrati više od Jasnih znakova koji su nam došli ili od Onoga koji nas je stvorio! Zato odredi što želiš odrediti: jer možeš samo odrediti (dirnuti) život ovoga svijeta. Za nas smo vjerovali u našega Gospodara: neka nam oprosti naše greške i magiju na koju si nas natjerao: jer Bog je najbolji i najpostojaniji. " [S. 20: 65-73] Pa kad su vračevi stigli, rekli su faraonu: "Naravno - hoćemo li imati prikladnu nagradu ako pobijedimo?" Rekao je: "Da, (i više), - Jer u tom ćete slučaju biti (odgojeni na radnim mjestima) najbliži (mojoj osobi)." Mojsije im reče: "Bacite ono što ćete baciti!" Tako su bacili svoje uže i svoje štapove i rekli: "Faraonskom snagom mi ćemo sigurno pobijediti!" Tada Mojsije baci svoj štap, kad, evo, odmah proguta sve laži koje oni lažiraju! Tada su Čarobnjaci pali, sedžda u obožavanju, rekavši: "Vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Mojsija i Arona." Faraon je rekao: "Vjerujete li u Njega prije nego što vam dopustim? Sigurno je on vaš vođa koji vas je naučio čarobnjaštvu! Ali uskoro ćete to znati!" "Budite sigurni da ću vam odsjeći ruke i noge na suprotnim stranama i učinit ću da svi umrete na križu!" Rekli su: "Nema veze! Za nas ćemo se vratiti Gospodaru! Jedino, naša želja je da nam Gospodar oprosti naše greške, da postanemo Najistaknutiji među vjernicima!" [S. 26: 41-52 (Usp. 7: 111-126)] Jedan muslimanski učenjak komentirao je pojave verbalnih varijacija istih priča u Kuranu: "Među mutašabihe (stvari koje si nalikuju) su ajeti koji na mnogim mjestima Kur'ana pričaju Mojsijevu priču i oni poput njih koji koriste različite riječi za izražavanje sličnih značenja. Neki od njih su: " Neka uđe " i " Nosi u njemu [Kovčeg] ", (Q. 23:27 i 11:40); " Klizni u ruku " i " Uđi u svoju ruku [O Mojsije u svoja krila] ", (Q 28:32 i 27:12); i " On [Mojsije] baci svoj štap i, eto, postade zmija koja se klizi " i " Baci je i, evo, postade nepogrešiva zmija', (P. 20:20 i 7: 107). Tada Ibn Zejd komentira: 'Sve je to kako bi se pokazao Božji sud između proroka i njihovih naroda.' Ibn Zejd nastavlja, 'Svatko koga Bog želi testirati i učiniti da padne u zabludi rekao bi: "Zašto ovo nije tako i zašto je to tako!" (Tabari, VI, str. 177-179) " (Mahmoud M. Ayoub, Kur'an i njegovi tumači , sv. II - Kuća Imran [Državno sveučilište New York Press, Albany; 1992.], str. 23; podebljani naglasak na našem) Stoga su i sami muslimani otkrili i nabasali na činjenicu da iste kur'anske priče sadrže verbalne varijacije. Ovih nekoliko primjera trebalo bi čitatelju dovoljno pokazati da Kur'an, zajedno s Biblijom, sadrži izvještaje koji su, iako paralelni, malo modificirani u formulaciji i detaljima. Ostali primjeri uključuju S. 11: 77-83 sa 15: 61-75 i 29: 32-34, kao i 26: 160-175 s 27: 54-58 i 29: 28-30. UPITNI JEZIK BIBLIJE? Još jedan napad na Sveto pismo odnosi se na biblijsku upotrebu "pasa" i "svinja" u opisivanju nevjernika i pogana (usp. Matej 7: 6, 15:26; Filipljanima 3: 2). Muslimani tvrde da je uvredljivo insinuirati da bi proroci zapravo koristili takve opise u opisivanju ljudskih bića. Stoga pripisivanje takve terminologije prorocima znači njihovo optuživanje za grijeh. Očito je svima koji čitaju Bibliju da se takvi pojmovi metaforički koriste kako bi pokazali koliko čovjek može biti izopačen i pokvaren bez Božje milosti. Bez Božjeg vodstva čovjek je potpuno pokvaren i čini stvari koje čak ni životinje ne bi činile. Nadalje, sam Kur'an koristi takve metafore da bi opisao zločince: Recite: "Hoću li vam ukazati na nešto mnogo gore od ovoga, (kako je presuđeno) Po postupanju od Boga? Oni koji su pretrpjeli Božje prokletstvo i Njegov gnjev, od kojih je neke preobrazio u majmune i svinje . . "[S. 5:60] Povežite s njima priču o čovjeku kojem smo poslali znakove, ali on ih je prošao: Sotona ga je slijedio i zalutao. Da je to bila Naša Volja, trebali smo ga uzdignuti Svojim Znakovima; ali je bio sklon zemlji i slijedio vlastite isprazne želje. Njegova je sličnost sa psom ; ako ga napadnete, on izbaci jezik, ili ako ga ostavite na miru, on (još uvijek) izbaci jezik. To je sličnost onih koji odbacuju Naše Znakove ; Dakle, povežite priču; Moguće da se oni odražavaju. [S. 7: 175-177] Jer najgore zvijeri u očima Boga su gluhi i nijemi - oni koji ne razumiju. [S. 8:22] Jer najgore zvijeri u očima Boga su oni koji ga odbacuju: oni neće vjerovati. [S. 8:55] Sličnost onih koji su bili optuženi za (obveze) Mojsijevog zakona, ali koji su naknadno propali u tim (obvezama) je ASS koji nosi ogromne grobnice (ali ih ne razumije). Zlo je sličnost ljudi koji krivotvore Znakove Božje: A Bog ne vodi ljude koji čine nepravdu. [S. 62: 5] U svjetlu ovih odlomaka, hoće li musliman sada pretpostaviti da je Bog sagriješio (ne daj Bože!) Koristeći se takvim metaforičnim izrazima da bi opisao zločince? Ako nije, onda je neopravdano napadati Bibliju zbog korištenja takvih metafora. Zaključujući ovaj rad moramo konstatirati da nema dobrih prigovora protiv Biblije koje musliman može iznijeti. Razlog tome je što se svaki argument iznijet protiv Biblije može koristiti i protiv Kur'ana. Umjesto da napadnemo Bibliju, nadamo se da će je muslimani čitati otvorenog srca i otkriti veličanstveno bogatstvo sadržano u njoj. AMEN Sve kur'anske reference preuzete su iz prijevoda A. Yusufa Alija Daljnji članci koji raspravljaju o sličnim zapažanjima navedeni su ovdje . Daljnji članci Sama Shamouna Članci o Bibliji i Kur'anu - odgovor na islam Početna stranica -------------------------- -------------------------- Daljnji članci koji raspravljaju o sličnim zapažanjima navedeni su ovdje . VERZIJE Engleske verzije Postoje mnoge verzije Kur'ana (prijevod Kur'ana na engleski jezik) s često različito izvedenim istim ajetima. To je redovito zbog činjenice da je arapski tekst nejasan. Za detaljne rasprave o takvim slučajevima pogledajte odjeljak o Kur'anskim verzijama . Arapske verzije Ista se priča često događa nekoliko puta u Kur'anu. Priče se ponekad ne samo nadopunjuju, već naizgled proturječe jedna drugoj. U ovim se člancima raspravlja o nekim primjerima: Paralelni prolazi Kur'anskog teksta Pogrešni citati u Kur'anu? Izmjene unutar Kur'anskih računa Kur'anske nove priče i proturječja Vidi također, RAZLIČITI TEKSTOVI KURANA

Proturječnost u vezi s Muhammedovim očinstvom Proturječnost u vezi s Muhammedovim očinstvom Ispitivanje Kur'ana i islamske tradicije Sam Shamoun Kur'an tvrdi da: Prorok je vjernicima bliži od njih samih, a njegove žene su im majke. S. 33: 6 Pokojni muslimanski prevodilac Abdullah Jusuf Ali bilježi da je Ubayy b. Ka'b, Muhammedov pratilac i smatran jednim od najboljih recitatora / čitača, imao je dodatnu klauzulu koju su potvrdili i drugi muslimanski čitatelji: "U duhovnim odnosima Poslanik ima pravo na više poštovanja i obzira nego na rodbinske odnose. Vjernici bi trebali slijediti njega, a ne svoje očeve ili majke ili braću, gdje postoji sukob dužnosti. Još je bliži - bliži je našim stvarnim interesima - od nas samih. u NEKIM QIRAATS, KAO dA pojaviti oD UBAI Ibn KA'B, također riječi „a on je otac im ,” što implicira njegov duhovni odnos i povezivanje na riječima „, a njegove žene su njihove majke. ' Tako bi se njegovom duhovnom očinstvu izrazito suprotstavilo odbacivanje vulgarnog praznovjerja pozivanjem bilo koga poput Zaida ibn Harithe apelacijom Zaid ibn Muhammad (xxxiii. 40): takav je naziv zaista nepoštovanje Poslanika. " (Ali, Kur'an časnianstr. 1104, fusnota 3674) Ubayy b. Ka'b je bio jedan od četvorice ljudi od kojih je Muhammed rekao muslimanima da uče Kur'an: Pripovijedao je Masriq: 'Abdullah bin' Amr spomenuo je 'Abdullaha bin Masuda i rekao: "Uvijek ću voljeti tog čovjeka, jer sam čuo Poslanika kako govori:" Uzmi (nauči) Kur'an od četiri: " Abdullah bin Masud , Salim, Mu'adh i Ubai bin Ka'b . '"( Sahih Al-Bukhari , svezak 6, knjiga 61, broj 521 ) Također je bio jedan od samo četvorice ljudi za koje se navodi da su sakupili cijeli Kur'an. Jedan rano-muslimanski sastavljač, Ibn Sa'd, zabilježio je: „... Kad je apostol Allaha, Allah ga blagoslovio, izdahnu, ne više od četiri osobe IMALI SU Kur'an u cjelosti . Svi su oni bili od Ansars i postoji razlika o petoj jedan. Osobe od Ensara koji su ga sakupili u cijelosti bili su Zejd Ibn Thabit, Ebu Zejd, Muaz Ibn Džebel i Ubayyi Ibn Ka'b , a osoba oko koje postoji razlika bio je Tamim al-Dari. " (Ibn Sa'd, Al-Tabaqat Al-Kabir , svezak II, dijelovi I i II, engleski prijevod S. Moinul Haq, MA, Ph.D uz pomoć HK Ghazanfar MA [Kitab Bhavan Exporters & Importers, 1784 Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi - 110 002 Indija], str. 457-458; podebljano i s velikim naglaskom naše) Zanimljivo je da je pokojni Muhammad Asad zapravo uvrstio ovu varijantu u zagrade u svoj prijevod Kur'ana: "Poslanik ima veće zahtjeve prema vjernicima nego [oni sami], [budući da im je on otac], a žene su im majke ..." Asad nastoji opravdati uključivanje ove varijante s obrazloženjem da su mnogi Muhammedovi drugovi to izgovarali objašnjavajući tekst! Stoga, povezujući se s prethodnim spominjanjem dobrovoljnih, izbornih odnosa (za razliku od onih krvnim), ovaj stih ukazuje na najvišu manifestaciju izbornog, duhovnog odnosa: onog od Boga nadahnutog Proroka i osobe koja se slobodno odluči slijediti mu. Izvještava se da je i sam Poslanik rekao: "Nitko od vas nema stvarne vjere ako mu nisam draži od njegovog oca, djeteta i čitavog čovječanstva" (Buhari i Muslim, pod Anasovim autoritetom, s nekoliko gotovo identičnih verzija u ostalim kompilacijama). Ashabi su Poslanika uvijek smatrali duhovnim ocem svoje zajednice.Neki od njih - npr. Ibn Mas'ud (kako ga navodi Zamakhshari) ili Ubayy ibn Ka'b, Ibn 'Abbas i Mu'awiyah (kako ih navodi Ibn Kathir) - teško da su ikad izgovarali gornji stih, a da nisu dodali, putem objašnjenje [ sic ], "vidjevši da im je [kao] otac"; i mnogi tabiini - uključujući Mudžahida, Katadu, 'lkrimah i Al-Hasana (usp. Tabari i Ibn Kathir) - učinili su isto: otud i moja interpolacija ove fraze u zagradama. (Međutim, vidi također ajet 40 ove sure i odgovarajuću napomenu.) Što se tiče statusa Poslanikovih supruga kao "majki vjernika", ovo proizlazi prvenstveno iz činjenice da su dijelile život Božjeg apostola u svom najintimniji aspekt. Slijedom toga, nisu se mogli ponovno vjenčati nakon njegove smrti (vidi stih 53 dolje), budući da su svi vjernici bili duhovno njihova "djeca". (Muhammad Asad, Poruka Kur'ana [Dar Al-Andalus Limited 3 Library Ramp, Gibraltar rpt. 1993], str. 639-640, fusnota 8: izvor ; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Asad pogrešno pretpostavlja da varijanta nije bila ništa drugo doli objašnjenje koje su ubacili neki prepisivači za razliku od toga da je dio izvornog stiha koji je na kraju ispušten ili izostavljen budući da je u suprotnosti s osmanskom verzijom. Kao što je napisao drugi poznati muslimanski učenjak iz prošlosti: ... Neobično čitanje Kur'ana uključuje: "On im je otac", ali više se ne izgovara, jer je VARIJANSNO s verzijom 'Uthman . ( Muhammedov Allahov poslanik (Ash-Shifa iz Kadi 'Ijada) , Kadi' Ijad Musa al-Yahsubi, prevela Aisha Abdarrahman Bewley [Madinah Press, Inverness, Scotland, UK 1991; treći pretisak, meki uvez], str. 29-30 ; podebljano i s velikim naglaskom naše) Primijetite kako gornji izvor pokazuje da su čak i u dvanaesto stoljeće nove ere (knjiga datirana u 544. hidžretske godine / 1149. godine nove ere) muslimani poznavali ovu varijantu čitanja! Nadalje, pokazuje da je namjerno izbačen iz recitacije s obrazloženjem da je u suprotnosti s osmanskim tekstom. Dakle, imamo muslimana koji posredno priznaje da su se ajeti namjerno brisali pod pretpostavkom da je osmanski tekst pouzdaniji od ostalih, što nije potkrepljeno islamskim podacima. Nisu propustili varijantu na temelju toga što je bila slabo potvrđena, već na osnovu neopravdane pretpostavke da je Uthmanova iskvarena verzija Kur'ana uistinu autentična u svakom trenutku. Stoga imamo klauzulu, čiji autoritet potvrđuju neki od najkvalificiranijih sastavljača i čitača Kur'ana, što nedostaje u ovom tekstu! Sad postoji možda još jedan razlog zašto su muslimani izbacili ovu varijantu čitanja iz standardiziranog teksta. U istom poglavlju gdje se pojavilo ovo čitanje nalazimo sljedeću izjavu: Muhammed nije otac nijednog čovjeka među vama ( rijalikum ) , ali je Allahov poslanik i pečat poslanika; a Allah je uvijek svjestan svega. S. 33:40 Pickthall Pažljivo suprotstavite dvije izjave i primijetite očitu nedosljednost: "a on im je (Muhammed) otac" "Muhammad NIJE otac nijednog čovjeka među vama" Ove se izjave očito proturječe jedna drugoj, što može objasniti zašto je varijanta čitanja izostavljena iz osmanskog prijema Kur'ana. Musliman može tvrditi da ti odlomci nisu nimalo kontradiktorni budući da se pitanje 33:40 odnosi na biološke, a ne duhovne odnose. Mogli bi reći da ovaj određeni tekst govori o Muhammedu koji nije otac nijednog ČOVJEKA, što jasno pokazuje da se vidi biološko porijeklo. Postoji nekoliko problema s ovim objašnjenjem. Prvo, kontekst suprotstavlja Muhammedovo očinstvo njegovom proročanstvu koje implicira da je u pitanju duhovni, a ne biološki odnos. Drugim riječima, tekst u osnovi kaže da Muhammed nije bio duhovni otac vjernicima, ali je bio njihov glasnik i prorok. Štoviše, budući da je Muhammed bio toliko odbojan prema duhovnom očinstvu i sinovstvu (tj. Isus nije Božji Sin), čini se da je htio iskorijeniti sam pojam takvog koncepta s Q. 33:40, kako bi bio siguran da takva doktrina t se uvuče kroz stražnja vrata. Napokon, ako je Muhammed mogao biti duhovni otac vjernika, zašto Allah ne bi mogao? Muhammad (ili jedan od recitatora ili pisara koji su možda vidjeli problem) možda je izbacio drugu frazu iz Q. 33: 6 jer je možda shvatio da bi vjera u njegovo duhovno očinstvo značila probleme za njegovo antikršćansko polemike i također za tvrdnju Q. 33:40. To nas vodi do naše druge točke. Kur'an koristi izraze rijal ("muškarac") kako bi se kolektivno odnosili na muškarce i žene. Primijetite, na primjer, sljedeće dijelove: Među vjernicima ima ljudi (rijalun) koji su bili vjerni svom savezu s Bogom : od njih su neki ispunili svoj zavjet (do krajnosti), a neki (još uvijek) čekaju, ali nikada se nisu ni najmanje promijenili (svoju odlučnost) : S. 33:23 Y. Ali Ibn Kathir u svom komentaru piše da neki hadisi kažu da je ovaj ajet objavljen o čovjeku po imenu Ans Ibn Al-Nudair i njegovim ashabima koji su poginuli u bitci kod Badra. Drugi kažu da se možda radilo o čovjeku po imenu Musa Ibn Talhah, ali prema Ibn Kathir-u ajet se odnosi na ljude (tj. I muškarce i žene) koji su dali život u borbi za Allahovu stvar i nisu promijenili svoju odanost Allahu: ... Al-Hasan je rekao ... "Umrli su vjerni svom savezu i odani, a neki još uvijek čekaju da umru na sličan način, a neki od njih nisu se ni najmanje promijenili." Ovo je također bio stav Katade i Ibn Zejda. Neki od njih rekli su da riječ Nahbah znači zavjet ... znači, nikada nisu promijenili svoj savez ili su bili nelojalni ili su izdali, ali ustrajali su u onome što su obećali i nisu prekršili svoj zavjet, za razliku od licemjera koji su rekli ... <"Zaista, naši domovi leže otvoreni." I ležali su neotvoreni. Oni su, ali željeli pobjeći.> [[33:13] ... [33:15] ... Allah testira svoje sluge sa strahom i drhtavicom kako bi zlo otkazao dobru, kao što će se svaki znati po djelima . Iako Allah zna kakav će biti ishod prije nego što se bilo što dogodi, ipak On nikoga ne kažnjava na osnovu Svoga znanja dok zapravo ne učine ono što On zna da će učiniti. Kao što Allah kaže ... (47:31). To se odnosi na saznavanje nečega nakon što se to dogodi, iako Allah to zna prije nego što se ostvari. Allah kaže ... (3: 179). Allah ovdje kaže ... što znači za njihovo strpljenje da se pridržavaju saveza koji su sklopili s Allahom i izvršavaju svoje obećanje ... koji su prekršili savez i pošli protiv Allahovih naredbi, zbog kojih zaslužuju da budu kažnjeni, ali su podložni Njegovoj volji na ovom svijetu. Ako hoće, ostaviće ih onakvima kakvi jesu dok ga ne sretnu [na ahiretu], kada će ih kazniti ili ako hoće, vodit će ih da se odreknu licemjerja i da vjeruju i čine pravedna djela nakon što bili zločinci i grešnici. Budući da Njegova milost i dobrota prema Njegovom stvaranju prevladavaju nad Njegovim gnjevom ... ( Izvor ; podebljano i podcrtavanje naglašava naše) Ovo sigurno uključuje i žene, to jest ukoliko musliman ne želi tvrditi da žene vjernice nisu uključene u savez ili da Allah ne testira muslimanke da li će se i one pokazati vjerne savezu ili ne. Ashabi iz vrta pozvat će ashabe: "Doista smo našli istinita obećanja našega Gospodara: Jeste li i vi utvrdili istinita svoja obećanja?" Oni će reći, "Da"; ali vapaj će između njih proglasiti: "Prokletstvo Božje je na zlotvorima; - Oni koji bi spriječili (ljude) na Božjem putu i tražili bi na njemu nešto krivo: oni su oni koji su zanijekali ahiret." Između njih bit će veo, a na visinama će biti ljudi (rijalun) koji bi svakoga poznavali po njegovim oznakama: pozvat će ashabe iz vrta, "mir vama": neće ući, ali imat će sigurnost (za to). Kad će im oči biti okrenute prema pratiocima vatre, oni će reći: "Gospodaru naš! Ne šalji nas u društvo nepravdi." I stanovnici Visova zovu ljude (rijalan) koje poznaju po svojim oznakama (govoreći): Što vam je koristilo vaše mnoštvo i ono u čemu ste bili ponosni? S. 7: 44-48 Y. Ali Objašnjavajući ko su rijali , Ibn Kathir na osnovu hadisa navodi da se radi o ljudima (tj. Muškarcima i ženama) čija su ih djela izvela iz pakla, ali su ih grijesi udaljili od raja i koji strpljivo čekaju da Allah presudi u njihovu korist: Ljudi Al-A`rafa Nakon što je Allah spomenuo da će se ljudi iz Dženneta obraćati ljudima Vatre, izjavio je da postoji prepreka između Dženneta i Vatre, koja sprečava ljude Vatre da dođu do Dženneta. Ibn Džerir je rekao, "To je zid koji je Allah opisao ... [57:13] Također je o Al-A`rafu ono što je Allah rekao ... . "Ibn Džerir je zabilježio da je Es-Suddi rekao o Allahovoj izjavi ... "To je zid, to je Al-A`raf." Mudžahid je rekao: "Al-A`raf je prepreka između dženneta i vatre, zid koji ima kapiju." Ibn Džerir je rekao, "Al-A`raf je množina za` Urf, gdje je svaki povišeni komad zemlje poznat kao `Urf Arapima." As-Suddi je rekao, "Al-A`raf je tako nazvan jer njegovi stanovnici prepoznaju (Ya`rifun) ljude. Stanovnici Al-A`rafa su oni čija su dobra i loša djela jednaka, kao što su Hudhayfah, Ibn` Abbas, Ibn Mas`ud i nekoliko Salafa i kasnijih generacija rekli su. " Ibn Džerir je zabilježio da je Hudejfa upitan o ljudima Al-A`rafa i rekao je: "Narod čija su dobra i loša djela jednaka. Njihova zla djela spriječila su ih da se kvalificiraju za ulazak u Džennet, a njihova dobra djela osposobljavala su ih da izbjegnu vatru. Stoga,oni su zaustavljeni tamo na zidu sve dok im Allah ne presudi. "Ma`mar je rekao da je Al-Hasan ovo učioAja ... Tada je rekao: "Tako mi Allaha! Allah im ovu nadu nije položio u srca, osim časti koja Namjerava ih udijeliti. " Qatadah je rekao; "Oni koji se nadaju su oni među vama koje je Allah obavijestio o njihovim mjestima." Allah je rekao sljedeće ... Ad-Dahhak je izvijestio da je Ibn `Abbas rekao:" Kada ljudi iz Al-A`raf će pogledati ljude Vatre i prepoznati ih, oni će moliti: 'Gospode! Ne stavljaj nas među ljude koji čine prijestup.' "... Allah navodi da će ljudi Al-A`rafa opominjati neke od poglavara idolopoklonika koje prepoznaju po svojim oznakama u vatri, govoreći ... <"Od kakve vam je koristi bilo vaše okupljanje ..."> što znači, vaši sjajni brojevi ... <"... i tvoja oholost"> Ovo Aje znači, tvoj veliki broj i bogatstvo nisu te spasili od Allahovih muka. Umjesto toga, prebivate u Njegovim mukama i kaznama. `Ali bin Abi Talhah izvještava od Ibn` Abbasa ... odnosi se na ljude Al-A`rafa kojima će se reći kad Allah odredi ... <(Evo! Rečeno im je): "Uđite u Džennet, neće vas biti strah niti ćete tugovati."> ( Izvor ) Stoga se izraz rijal u ovom slučaju mora nužno odnositi i na muškarce i na žene. I da su osobe (rijalun) među ljudima tražile utočište kod osoba (bi-rijalin) iz redova džina , pa su ih povećavale u nepravdi: S. 72: 6 Shakir U svojoj egzegezi ovog teksta Ibn Kathir objašnjava da ljudi koriste za traženje utočišta i zaštite od džina: što znači, 'nekada smo mislili da imamo neki vrli status nad čovječanstvom, jer su oni tražili utočište kod nas kad god bi se (muškarci) nastanili u dolini ili na nekom drugom mjestu u pustinji, otvorenim stepama i drugim mjestima. To je bio običaj Arapa u predislamsko doba neznanja. Znali su tražiti utočište kod najvećih džina određenog mjesta kako ih ne bi zadesila šteta ili zlo. Kao što bi netko učinio kad bi ušao u zemlju svojih neprijatelja, u blizini velikog i moćnog čovjeka, tražio bi zaštitu i skrbništvo nad tim čovjekom. Pa kad su Jinni vidjeli da ljudi traže utočište s njima zbog straha od njih, povećali su ih u Rahaqu što znači strah, teror i strah. Učinili su to kako bi ih se ljudi više bojali i još više tražili utočište kod njih.Kao što je Qatadah rekao u vezi s timAja ... . znači, "Džini su bili hrabri i povećali drskost prema njima." As-Suddi je rekao: "Čovjek je krenuo sa svojom porodicom (na putovanje) dok nije došao do dijela zemlje gdje bi se nastanio. Tada bi rekao:` Tražim utočište kod gospodara (Jinna) ovoga dolinu od Jinna, ili da u tome oštetim sebe, svoje bogatstvo, svoje dijete ili svoje životinje. '"Qatadah je rekao:" Kada bi tražili utočište kod njih umjesto kod Allaha, Jinni bi ih zbog toga savladali. " Ibn Abi Hatim je zabilježio od `Ikrime da je rekao," Džini su se bojali ljudi baš kao što se ljudi boje njih, ili još gore. Dakle, kad god bi ljudi došli u dolinu, Džini bi bježali. Pa bi vođa naroda rekao, 'Tražimo utočište kod vođe stanovnika ove doline.'Tako su Jinni rekli,' Vidimo kako ti ljudi bježe od nas baš kao što mi bježimo od njih. ' Tako su se džinni počeli približavati ljudima i pogađati ih ludošću i ludošću. "Tako je Allah rekao ... Što znači u grijehu. Abu `Aliyah, Ar-Rabi` i Zayd bin Aslam, svi su rekli ... "To znači u strahu." Mudžahid je rekao: "Nevjernici će povećati prijestup." U vezi s Allahovom izjavom ... znači, "Džini su bili hrabri i povećali drskost prema njima." As-Suddi je rekao: "Čovjek je krenuo sa svojom porodicom (na put) dok nije došao do dijela zemlje gdje bi se nastanio. Tada bi rekao: 'Tražim utočište kod gospodara (Jinna) ovoga dolinu od Jinna, ili da u tome oštetim sebe, svoje bogatstvo, svoje dijete ili svoje životinje. '"Qatadah je rekao:" Kada bi tražili utočište kod njih umjesto kod Allaha, Jinni bi ih zbog toga savladali. " Ibn Abi Hatim zabilježio je od 'Ikrime' da je rekao, "Džini su se bojali ljudi baš kao što se ljudi boje njih, ili još gore. Dakle, kad god bi ljudi došli u dolinu, Džini bi bježali. Pa bi vođa naroda rekao, 'Tražimo utočište kod vođe stanovnika ove doline.' Tako su Jinni rekli,'Vidimo kako ti ljudi bježe od nas baš kao što mi bježimo od njih.' Tako su se Jinni počeli približavati ljudima i napadati ih ludošću i ludošću. "(Izvor ) Budući da su žene također tražile zaštitu od džina, očito je da je ovo još jedan primjer rijala koji se odnosi i na muškarce i na žene zajedno. Svi ovi primjeri ukazuju da riječ rijal može i često uključuje žene, to jest ukoliko muslimani ne žele tvrditi da žene neće biti dio onih na visini koji prozivaju ili nisu dio skupine koja se pokazala vjernom savez itd. U svjetlu ovog pitanja Q. 33:40 može se legitimno prevesti kao: "Muhammad nije otac nijedne OSOBE među vama." Prema tome, tvrditi da to znači da Muhammad nikome nije biološki otac, očito je u krivu, jer je imao nekoliko kćeri, od kojih ga je jedna, Fatimah, čak i nadživjela. Jasno je onda da Muhammedovo očinstvo u 40. stihu mora biti duhovne prirode. Ali to je očito u suprotnosti s varijantom čitanja Q. 33: 6 koja kaže da je Muhammed IS duhovni otac vjernika. Treće, čak i kad bi se inzistiralo da se redak 40 odnosi na strogo biološke odnose, a posebno na muške sinove, a ne kćeri, to bi i dalje bilo pogrešno. Ubrzo nakon što je ovaj stih "poslan", jedna od Muhamedovih priležnica rodila mu je sina. ... Božji poslanik je stigao u Medinu iz ove ekspedicije pred kraj Dhu al-Hidže / aprila 630. godine ... U ovoj godini u mjesecu Dhu al-Hijjah, Mariyah je rodila Ibrahima , a Božiji poslanik ga je povjerio Umm Burdah bt. al-Mundhir b. Zejd b. Labid b. Khidash b. 'Amir b. Ghanm b. 'Adi b. al-Najjar (suprug joj je bio al-Bara 'b. Aws b. Khalid b. al-Ja'd b.' Awf b. Mabhdul b. 'Amr b. Ghanm b.' Adi b. a-Najjar) za njegu . Marija je primila Salmu, oslobođenu službenicu Božijeg poslanika, koja je otišla do Ebu Rafija i obavijestila ga da je Marija rodila sina. Abu Rafi je tada objavio sretnu vijest Božjem Poslaniku, koji mu je dao dar roba. Kada je Marija rodila sina, Glasnik Božjih žena postao je vrlo ljubomoran. ( Povijest Al-Tabarija: Posljednje godine Poslanika, preveo i bilježio Ismail K. Poonawala [Državno sveučilište New York Press, Albany, 1990., svezak IX, str. 39-40) I: Bog je dao Rayhanah bt. Zejd iz Banu Kurejze svom Poslaniku [kao plijen]. Kopija Marija je predstavljena Božjem poslaniku, dao mu ga je al-Muqawqis, vladar Aleksandrije, a ona je rodila Glasnika Božjeg sina Ibrahima . To su bile Glasnice Božjih žena; njih šest bilo je iz Kurejšija. (Isto, str. 137) Božji poslanik imao je i eunuha zvanog Mabur, kojeg mu je predstavio al-Muqawqis s dvije robinje; jedan od njih zvao se Mariyah, kojeg je uzeo kao konkubinu, a drugi [se zvao] Sirin, kojeg je dao Hasanu b. Thabit nakon Safwana b. al-Mu'attal je počinio kazneno djelo protiv njega. Sirin je rodio sina zvanog 'Abd al-Rahman b. Hassan. Al-Muqawqis je poslao ovog eunuha s dvije robinje kako bi ih otpratio i čuvao na putu [do Medine]. Poklonio ih je Božjem Poslaniku kad su stigli. Kaže se da je on [s kojim je] Mariyah optužena za [nepravdu] i da je Božji poslanik poslao 'Alija da ga ubije. Kad je ugledao 'Alija i što namjerava učiniti s njim, otkrio se sve dok' Aliju nije postalo očito da je potpuno kastriran, da mu uopće nije ostalo od onoga što ljudi [normalno] imaju, pa se ['Ali] suzdržao od ubijanja. (Isto, str. 147) U fusnoti prevoditelj piše: 297. Bila je koptska djevojka koju su Muqawqi poslali Muhammedu 6 / 627-28 kao počasni dar, a Poslanik ju je učinio svojom konkubinom ... (Tabari, svezak 9, str. 39) Da bismo uvidjeli značaj ovoga, moramo spomenuti datiranje Q. 33. Muslimanski izvori datiraju ovu određenu suru oko 627. godine nove ere, odnosno približno pete godine Muhammedove migracije u Medinu. Pokojni muslimanski učenjak al-Maududi napisao je: Razdoblje Otkrivenja Sura govori o tri važna događaja, a to su: Bitka za Rov (ili Al-Ahzab : klanovi), koja se dogodila u Shawvalu, AH 5; napad na Bani Quraizah, koji je izvršen u Dhil-Qa'dah, AH 5; i brak Svetog Poslanika sa hazreti Zejnebom, koji je također sklopljen u Dhil-Qa'dah-i, hidžretski 5. Ovi povijesni događaji tačno određuju period objave ove sure. ( Izvor ) Dio ove sure uključuje okolnosti koje su dovele do vjenčanja Muhammeda s razvedenikom njegovog usvojenog sina, Zejnebom b. Jash. Al-Tabari, u dogovoru s al-Maududijem, kaže da se Muhammed oženio Zejnebom u Dhu al-Qa'dah pete godine hidžre (oko 627). Ovaj se brak dogodio nedugo nakon što se Muhamedov usvojeni sin, Zejd ibn Harita, razveo od Zejnebe. Kur'anski odlomci koji se odnose na ovu situaciju (tj. 33: 36-38) također su "otkriveni" u to vrijeme. (Vidi Povijest Al-Tabarija: Pobjeda islama , svezak 8, str. 1-4 i Povijest Al-Tabarija: Posljednje godine Poslanika , svezak 9, str. 134, fusnota 895) Muhammedov brak s razvedenikom njegovog usvojenog sina izazvao je takav skandal da je Q. 33:40 "spušteno" zabranjujući ljudima da Zaida zovu Muhammedovim sinom: Nakon toga nije bilo dozvoljeno reći Zayd bin Muhammad, tj. On nije bio njegov otac iako ga je usvojio . Nijedno muško Poslanikovo dijete nije živjelo do puberteta. Hatidža, radijallahu anha, rodila mu je El-Kasima, Et-Tejiba i Et-Tahira, ali su umrli u djetinjstvu. Mariyah Al-Qibtiyyah rodila mu je Ibrahima, ali je i on umro u djetinjstvu. Imao je i četiri kćeri od Hatidže: Zejnebu, Rukajju, Ummu Kulthum i Fatimu, Allah bio zadovoljan sa svima njima. Troje od njih umrlo je za njegova života, Fatimah je živjela dovoljno dugo da ga se liši, a zatim je umrla šest mjeseci kasnije. ( Tafsir Ibn Kathir , izvor ) Stoga možemo sa sigurnošću zaključiti da je Q. 33:40 "otkriven" najkasnije 627. - 628. poslije Krista. Sada je Muhamedov sin, Ibrahim, rođen 630. godine nove ere, otprilike tri godine nakon objave da Muhammed nije otac bilo tko. Prema tome, Allah je očito pogriješio kad je rekao da Muhammed nije biološki otac nikog, budući da je u tom periodu imao nekoliko kćeri, pa čak i kasnije dobio sina, iako je ovaj sin umro ubrzo nakon rođenja. Ali to stvara dodatne probleme. Ako uzmemo pretpostavku da se Q. 33:40 odnosi samo na biološke sinove, pa prema tome isključuje kćeri, to bi samo postalo očito da je Allah učinio da Ibrahim umre kako bi osigurao da njegova tvrdnja neće biti falsificirana. Imajte na umu da Kur'an kaže da Allah određuje kada će osoba umrijeti: Allah je Onaj Koji vas je stvorio, a zatim podržao, učinio da umrete, a zatim vam ponovno dao život. Postoji li neko od vaših (takozvanih) partnera (Allahovih) koji to malo može učiniti? Hvaljen i Uzvišen neka je iznad onoga što oni povezuju (s Njim)! S. 30:40 Pickthall Tako je Allah odredio da će dijete umrijeti u povojima. Ali Allah je zakasnio jer se sin već rodio i kratko je vrijeme Muhammed bio stvarni otac mladog muškog djeteta, falsificirajući tako Allahovu izjavu! Dalje, Kur'an i hadis kažu da je Allah taj koji određuje spol djeteta: O čovječanstvo! Ako sumnjate u Uskrsnuće, eto! Stvorili smo vas od prašine, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, pa od male grudice mesa oblikovane i bezoblične, kako bismo vam to mogli učiniti jasnim. I mi činimo da ono što Želimo ostane u maternici određeno vrijeme, a nakon toga vas izvodimo kao novorođenčad, a zatim (dajemo vam rast) da postignete svoju punu snagu . A među vama je onaj koji umire (mlad), a među vama je onaj koji je vraćen u najgroznije doba života, tako da nakon znanja ništa ne zna. I ti (Muhammed) vidiš zemlju neplodnu, ali kad na nju spustimo vodu, ona uzbudi i nabubri i izbaci svaku ljupku vrstu (rasta). S. 22: 5 Preneseni 'Abdullah bin Mas'ud: Allahov Poslanik, istinski i istinski nadahnuti, prenio nam je: "Stvaranje svakoga od vas započinje postupkom prikupljanja materijala za njegovo tijelo u roku od četrdeset dana i četrdeset noći u maternici svoje majke. Tada postaje ugrušak guste krv u sličnom razdoblju (40 dana), a zatim postaje poput komada mesa u sličnom razdoblju. Tada mu se pošalje melek (tako mi Allaha) i meleku se (naredi) da napiše četiri stvari; njegovu (datum) smrti, njegova djela i hoće li biti bijednik ili blaženik (na Ahiretu) i tada mu se udahne duša.Dakle, netko od vas može učiniti (dobra) djela svojstvena rajskim ljudima toliko da između njega i Dženneta ne postoji ništa osim lakta, ali onda ono što je napisano za njega odlučuje o njegovom ponašanju i on počinje činiti (zla) djela karakteristična za narod Pakla (Vatra) i (u konačnici) ulazi u Pakao (Vatra); i jedan od vas može učiniti (zla) djela karakteristična za ljude Džehennema (Vatre) toliko da između njega i Džehennema (Vatra) ne postoji ništa osim lakta, onda ono što je napisano za njega odlučuje o njegovom ponašanju i on započinje čineći (dobra) djela karakteristična za ljude u Džennetu i na kraju) ulaze u Džennet. "(Vidjeti hadis br. 430, sv. 4) (i jedan od vas može učiniti (zla) djela karakteristična za ljude Džehennema (Vatre) toliko da između njega i Džehennema (Vatra) ne postoji ništa osim lakta, onda ono što je napisano za njega odlučuje o njegovom ponašanju i on započinje čineći (dobra) djela karakteristična za ljude u Džennetu i na kraju) ulaze u Džennet. "(Vidjeti hadis br. 430, sv. 4) (i jedan od vas može učiniti (zla) djela karakteristična za ljude Džehennema (Vatre) toliko da između njega i Džehennema (Vatra) ne postoji ništa osim lakta, onda ono što je napisano za njega odlučuje o njegovom ponašanju i on započinje čineći (dobra) djela karakteristična za ljude u Džennetu i na kraju) ulaze u Džennet. "(Vidjeti hadis br. 430, sv. 4) (Sahih Al-Bukhari , svezak 9, knjiga 93, broj 546 ) U svjetlu ovoga, nije bilo potrebe da Allah podari Muhammedu sina i potom učini da on umre. Allahu bi bilo prilično lako dati Muhammedu kćer, što bi spriječilo svu ovu tragediju i poštedjelo Muhammeda od velike boli i patnje zbog gubitka sina. Zanimljivo je da je jedna od Muhamedovih bivših supruga vidjela značaj djetetove smrti: Božji poslanik oženio se al-Shanba 'bt. 'Amr al-Ghifariyyah, čije su pleme ujedno bili i saveznici Banu Qurayze. Neki [autoriteti] tvrde da je ona bila Quraziyyah, a njena loza nije poznata jer je Banu Qurayzah stradao. Također se kaže da je ona bila Kinanija. Imala je menstruaciju kad je ušla u [kuću] Božijeg poslanika i [Poslanikov sin] Ibrahim umro prije nego što se okupala u ritualnom pročišćenju. Rekla je: " Da je bio poslanik, osoba koja mu je bila najdraža ne bi umrla ", pa ju je Božji poslanik otpustio razvodeći je. ( Povijest Al-Tabarija , svezak IX, str. 136) Problem nije samo u Muhammedovom poslanstvu, već u tome što Allah nije mogao spriječiti ljude da krivotvore njegove tvrdnje, što je nesposobnost rezultiralo nevinim djetetom koje je moralo umrijeti. Musliman će možda htjeti pobiti sve gore navedeno slijedeći drugu liniju argumentacije. Musliman može reći da se pitanje 33:40 odnosi na Muhamedove okolnosti u to određeno vrijeme. Kada je ovaj stih "objavljen" u petoj godini seobe, Muhammad nije imao sinove. Nije negira činjenica da će Muhamed kasnije imati djecu. Ali ovaj argument pretpostavlja da se riječ rijalikum odnosi samo na sinove i ne uključuje kćeri što, kao što smo vidjeli, jednostavno nije slučaj. Osim toga, ovo nam ostavlja problem Zaida b. Haritha koja se do tada zvala sinom Muhammeda. Tek nakon što je dat ovaj tekst, Zaid se više nije zvao Muhammedov sin, jer mu je uskraćen status pravog sina. U stvari, Allah je išao toliko daleko da je uskratio usvajanje sasvim! Zbog toga je više nego očito da je pitanje Q. 33:40 dato samo kako bi se Muhammedu poštedjelo poniženja vjenčanjem s razvedenicom vlastitog usvojenog sina. Način na koji je to učinjeno uskraćivanjem je usvojenoj djeci isti status kao i biološkom potomstvu, što je značilo da Zaid nije pravi Muhammedov sin. To je nadalje značilo da ga ipak ne može optužiti da je odveo suprugu svog sina, jer Zaid nije njegovo biološko dijete. Razgovarajte o "otkrivanju" pogodnosti! Sažeta analiza Da bismo našim čitateljima pomogli da uvaže i razumiju pokrenute probleme, predstavljamo popis problema. U mnogim drevnim verzijama Kur'ana u Q. 33: 6 glasila je varijanta koja je govorila da je Muhammed bio otac vjernicima. To je očito značilo da je on bio njihov duhovni otac slično kao što su mu žene bile duhovne majke. P. 33:40 proturječi ovoj varijanti, jer kaže da Muhammad nije bio otac bilo kojeg čovjeka. Kontekst pokazuje da se vidi duhovno očinstvo budući da se odmah spominje Muhammedovo apostolsko držanje. Stoga, koristeći se samo Kur'anom kao našim vodičem u razumijevanju ovih odlomaka, zaključujemo da su ti navodi kontradiktorni. To može objasniti zašto varijanta čitanja u Q. 33: 6 više nije prisutna u Kuranima koji su trenutno u optjecaju. Riječ za muškarca u Q. 33:40, rijal , također može uključivati žene. U svjetlu ovoga, tekst se može legitimno prevesti da Muhammad nije bio otac bilo koje osobe , bilo muškarca ili žene. To pruža dodatne dokaze da ovaj odlomak ima na umu duhovno očinstvo budući da rani islamski izvori kažu da je Muhammed imao mnogo kćeri, a da je jedna kći čak živjela i nakon njegove smrti. Stoga tekst mora reći da Muhamed nije ničiji duhovni otac. Ali ako netko inzistira da se u tekstu govori o biološkim odnosima, onda je to očito pogrešno u svjetlu Muhammeda koji ima kćeri. Štoviše, muslimanski izvori kažu da je Muhammed imao sina nedugo nakon što je Q. 33:40 "spušten", falsificirajući tako Kuranovu tvrdnju da Muhamed nikome nije otac. Šokantno je da je Allah umro sina dok je još bio vrlo dijete, vjerojatno kako bi sačuvao obraz, jer je rođenje sina dokazalo da je Allah pogriješio. Ipak, Allah je mogao izbjeći ovu sramotu ne dopuštajući Muhammedovoj ženi da uopće ima sina, za razliku od toga da dopusti da se rodi sin kojeg će kasnije ubiti. Ako se želi tvrditi da se pitanje 33:40 odnosi na Muhammedovu situaciju prije rođenja Ibrahima, da u vrijeme dok je ovaj stih "spušten" Muhammad nije imao sinove, onda nam ostaje problem Zaida b. Haritha. Zaida su zvali Muhammedovim sinom sve dok ovaj stih "nije sišao". Tek nakon što je Q. 33:40 "otkriveno", muslimanima je zabranjeno zvati sina Zaida Muhammeda. To čini sasvim očiglednim da je Allah ovaj "ajet" dao samo da bi spasio Muhammeda od poniženja što je oženio razvedenu osobu svog usvojenog sina ne dozvolivši Zaidu status sina. Proturječja u člancima iz Kur'ana , Sam Shamoun, Answering Islam Home Page

Harfovi

Maurice Bucaille Tjelo Faraona MUMIJA http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2018/12/tjelo-faraona-mumija.html?view=sidebar Sura 10:92 Tjelo Faraona MUMIJA Sura 10:90-93 Faraon se utopio ili spašen? Sura 28:38 Faraon gradi TORANJ u egiptu Faraon Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Egiptolozi kritiziraju neke izjave u njegovoj knjizi Mojsije i faraon. Erhart Graefe sa Westfälische Wilhelms-Universität opisao je Bucailleovu tvrdnju da se božansko podrijetlo Kur'ana može zaključiti iz otkrića imena "Haman" u egipatskim hijeroglifima kao "bučnu besmislicu".[6] https://de.wikipedia.org/wiki/Maurice_Bucaille#cite_note-6 Einige Aussagen seines Buches Moses und Pharao werden von Ägyptologen kritisiert. Bucailles Behauptung, man könne vom Fund des Namens „Haman “ in ägyptischen Hieroglyphen auf den göttlichen Ursprung des Koran schlussfolgern, bezeichnet etwa Erhart Graefe von der Westfälischen Wilhelms-Universität als „lärmenden Unsinn“.[6] 6. Raoul Keller: Kein Beweis für göttliche Offenbarung des Korans in ägyptischen Inschriften. (pdf)

Tekstualne varijacije Kurana , DS Margoliouth TEKSTUALNE VARIJACIJE KORANA David S. Margoliouth Ako se u svetoj knjizi zahtijeva ujednačenost teksta, čini se da hebrejska Biblija ispunjava zahtjev bolje nego što je to bilo od grčkog Novog zavjeta ili od arapskog Kurana. Sorte koje su prikupljene iz rukopisa prvog gotovo su zanemarive; važne razlike nalaze se ili u zamjenskim primjercima istih dokumenata koji su ugrađeni u Stari zavjet, ili u drevnim verzijama, čija je uporaba za tekstualnu kritiku opasna. U kritici Novog zavjeta drevne verzije igraju važnu ulogu; ali i rukopisi su daleko od uniforme, a u nekim dijelovima pokazuju vrlo različite recepcije. Do siječnja ove godine nijedna drevna verzija Kurana nije bila uvedena u kritike te knjige; Dr. Mingana, koji je otkrio sirijsku verziju visoke antike i opisao je uBilten biblioteke John Rylands pionir je u ovom pitanju. Isti je učenjak u svom Leaves from Three Ancient Korans (Cambridge, 1914) skrenuo pozornost na vrijedne varijante u starim rukopisima. Ali ortodoksni islam ne pretpostavlja jednolikost teksta za svoju svetu knjigu; priznaje sedam ili čak deset kanonskih recepcija, koje se obično razlikuju, ali ne uvijek, u sitnicama; a uz njih postoji i velik broj nekanonskih čitanja, o čemu svjedoče ugledne ličnosti. Ahmad b. Musa b. Mudžahid (oko 324. hidžretske godine) sastavio je devet djela u kojima su utjelovljena čitanja različitih autoriteta, od kojih je jedan bio sam Poslanik! To nipošto nije iscrpilo njegove aktivnosti u zborniku različitih čitanja. Možemo nastojati klasificirati ove sorte i objasniti njihovo postojanje. Kuran (ii. 100) pretpostavlja da je djelomično ovjekovječen, a dijelom zapisan; i tvrdi da Allah ponekad tekstove zaboravi ili učini da se oni izbrišu, da bi zamijenio nešto bolje ili ne inferiorno. Neki od Poslanikovih suvremenika taj su postupak smatrali jasnim dokazom obmane (xvi. 103); ostavljajući ovu stvar na miru, možemo barem primijetiti da nescit vox missa reverti; tekst bi se mogao službeno ukloniti, ali preživjeti, jer oni koji ga posjeduju ne znaju za ukidanje ili ga zanemaruju. Stoga među raznim čitanjima koja su citirana neka zapravo mogu predstavljati raniji ili kasniji oblik iste objave. Tako je u r. 91 uobičajeni tekst propisao post od tri dana za nečasne osobe koje žele nadoknaditi krivokletstvo: Tabari (ob. 310. hidžretske godine) bilježi vlasti za tvrdnju da je Ubayy b. Ka'b i 'Abdullah b. Mas'ud je dodao riječ sukcesivno, čineći pokoru mnogo težom. Dodaje da, budući da ta riječ "nije pronađena u našim primjercima", na njoj ne možemo ništa graditi; analogija naknade za neuspjeh u ramazanu (ii. 181.) ukazuje na to da dani ne moraju biti uzastopni; ipak bi bilo sigurnije učiniti ih takvima. Izgleda da Šafija (ob. 204. hidžretske) prepušta pojedinom muslimanu da odabere čitanje koje mu je draže. 1 Možno je zamisliti da je riječ sukcesivan mogao dodati ili izostaviti sam Prorok. Činjenica da bi otkrića mogla biti ukinuta vjerojatno je ozbiljno utjecala na važnost koja se pridavala Kuranu u Prorokovo vrijeme; imao je reputaciju da je na milosti i nemilosti svakog govornika (ix. 61). Priča koju je Bokhari ispričao o iv. 97 2 ilustrira učinak ove kvalitete na Kuran. Otkriven je tekst koji tvrdi da vjernici koji su ostali kod kuće nisu jednaki onima koji su izašli u borbu. Slijepac se požalio da mu je potonji put nemoguć. Došlo je otkriće dodajući riječi osim onih koji pate od neke nemoći . Kad je prestalo objavljivanje Poslanikove smrti, takvi tekstovi koji su se sačuvali stekli su veliku važnost; bili su sve što se moglo znati o volji Božjoj. Budući da, ako je vjerovati tradiciji, nije postojala službena kopija, oni koji su tvrdili da monopol dijelova mogu težiti da budu diktatori zajednice: daleko sigurniji plan od onog koji su pokušali oni koji su tvrdili da su proroci. Mogli bismo vjerovati da je mjera trećeg kalifa, izdavanja službenog izdanja i naređenja da se spale sve neslužbene kopije, bila politička potreba. Da je ovaj čin donio pobunu u kojoj je ubijen, najvjerojatnije je objašnjenje prvog građanskog rata u islamu. Dr. Mingana 3skrenuo je pažnju na tradiciju da je službeno izdanje anothcr proizveo poznati (ili zloglasni) Hadžaj b. Jusuf (oko 95. hidžretske godine) pred kraj prvog stoljeća; a na to se može uputiti referenca u abasidskom manifestu iz 284. hidžretske godine u kojem se Umajade tereti za "mijenjanje Allahove knjige" 4, premda se nije pokušao potkrijepiti optužba. Prema drugom autoritetu (kao što će se vidjeti) ono što je ova osoba učinila bilo je uvođenje interpunkcije. Ono što obje pretpostavke impliciraju jest da je bilo raznolikosti - ili u svakom slučaju nešto što je trebalo izmijeniti - prije nego što su napravljene. Neke bi inačice mogle ostati u usmenom prijenosu nakon što su službeno osuđene. Ako su sakupljači Kurana morali povjeravati njegove dijelove usmenoj predaji, malo je vjerojatno da je standard točnosti bio dovoljno visok da osigura ujednačenost. U članku "Paralelni prolazi u Kuranu" ( svijet muslimana , srpanj 1925.) gospodin EE Elder pokazuje da postoje značajne varijacije u različitim verzijama iste pripovijesti koju Kuran sadrži. Čak i kada citira sebe, citati nisu uvijek ono što bismo trebali nazvati točnim. Primjer se može uzeti iz iv. 139, On vam je u Knjizi poslao da kad čujete Allahove znakove diskreditirane i ismijane, nećete sjediti s njima dok ne uđu u drugu temu. Čini se da se referenca odnosi na vi. 67,Kad ugledate one koji zaranjaju u naše znakove, skrenite se od njih dok ne zarone u drugu temu. Jasno je da je prva labava parafraza, a ne citat, jer su razlike brojne i ozbiljne. Ne trebamo s većom točnošću pripisati priznanje najranijim odašiljačima Kurana. Dugo je vremena postojala neizvjesnost što je Kuran, a što nije. Ajeti pjesnika ponekad su se na propovjedaonici navodili kao Allahova riječ. 5 Postoje prilike kada je netočnost onih koji je navode zapanjujuća. Kalif Mansur, kada je u svojoj polemici s pretendentom 'Alidom želio dokazati da se ujak može nazvati ocem, citirao je xii. 38: Ja (Josip) sam slijedio sektu svojih otaca, Abrahama i Jišmaela i Izaka i Jakova; 6argument ovisi o imenu Ishmael, koje se ne nalazi u tekstu! Provjera koju je Mansur namijenio je ii. 127, gdje mu Jakovljevi sinovi kažu: " Klanjat ćemo se Bogu tvojih otaca, Abrahamu, Jišmaelu i Izaku; gdje je, kako primjećuje Mansur, "započeo s njim (stricem) radije od neposrednog roditelja". Ni Mubarrad ni Ibn Khaldun, koji daju pismo s citatom iz xii. 38, uočava pogrešku; Tabari 7 izostavlja pogrešan navod, ali očito ne može pronaći pravi. Još je neobičniji slučaj Bokharija, koji u prvom dijelu svog Kitab al-Manaqiba spominje prigodu zbog koje je "otkriveno ukoliko ne ugovorite odnos između mene i vas."U Kuranu nije pronađeno takvo otkriće. U pravdi za komentatore mora se spomenuti da su zbunjeni ovom izjavom najistaknutijeg tradicionalista. Njihovi su stručnjaci, međutim, prilično očajni: jedan je od prijedloga da je takav tekst bio otkrio, ali je nakon toga ukinut; drugo da Bokhari daje smisao nekakvog odlomka umjesto da ga usmeno citira, postupak za koji se navodi primjer Poslanikovog izaslanika Hassana b. Thabita, koji je međutim imao opravdanje za stih. 8 Malo je vjerojatno da su oni iz čijih su sjećanja prikupljeni dijelovi Kurana bili točniji od Mansura i Bokharija, a uklanjanje usmene predaje svođenjem cjeline na pisanje bio je veliki korak ka ujednačenosti. Samo je scenarij odabran za Kuran ostavio mnogo željenog. Pismo koje se koristi u predislamskoj Arabiji je jasno, učinkovito i lijepo; znakovi za dvadeset i devet suglasnika su različiti, a okomita crta razdvaja riječ od riječi. Pismo odabrano za Kuran modifikacija je sjeverno-semitske abecede od dvadeset i dva suglasnika, ali ne u smjeru povećanja već u smanjenju; odakle isti znak označava zvukove koji međusobno ne podsjećaju. U djelu o tekstualnoj korupciji autora čiji je datum smrti 382 AH 9nužnost učenja Kur'ana od učitelja ilustriran je slučajem jednog Hamze, koji je nakon toga postao autor kanonskog prijema; počeo je čitati bez takve pomoći i pročitao uvodne riječi sure II, "Ta knjiga la zaita fihi (u njoj nema ulja)", gdje je trebao pročitati la raibu (bez sumnje). Kao posljedicu toga, dobio je naslov al-Zayyat , "trgovac uljem". Nije bilo razlike u znakovima koji predstavljaju ove dvije riječi. Prema ovom autoru riječ koja se koristi za oštećenje teksta znači pravilno korištenje rukopisaumjesto usmene nastave, što je bilo neophodno. Citira stihove koji dokazuju da je čitanje takvog teksta bilo teška izvedba. Jedan je pjesnik Tammam (ob. 228. hidžretske godine): 10 Kad su vezani, marširaju, ali kad su nesputani, ne mogu pobjeći tj. kada se riječima daju dijakritičke točke mogu se čitati, ali ne i drugačije. Drugi je od ranijeg autora Ru'be (ob. 145. hidžretske godine), koji se, međutim, ne odnosi na bilo koji muslimanski spis već na kršćansko evanđelje 11 : Kao da je riječ o nekakvom liječničkom evanđelju, čiji interpunktor jasno pokazuje ono što je njegovo pero na njemu napisalo tintom; kad neki čitatelj to izgovara ispod glasa, dijakritičke točke izbacuju zamišljene riječi, a razlučujući krugovi ili tetoviranje otkrivaju sadržaj inteligenciji onoga tko ih uzima, osim ako to doista mora prevesti. Ovo pozivanje na dva sustava sirijske interpunkcije od velikog je interesa; štoviše, pjesma se može dati s priličnom točnošću, budući da je halifa kojem je posvećena vladao 132-136 po Hidžri (750-754. U drugom odlomku ovaj pjesnik aludira na arapsku abecedu 12 : 'To su kao da su to redovi šiljatog teksta koji izgovaraju qaf ili lam . Moguće je ili čak vjerojatno da je ova skripta odabrana kako bi se održao ezoterični karakter knjige; Kuran je djelo ove vrste i zaista se u svojim uvodnim rečenicama deklarira kao smjernica za pobožne, tj. za one koji se pridržavaju islama . Nevjernici to ne smiju podnositi, ili doista išta znaju o tome. Tada je možda postojala usmena predaja o načinu na koji ga treba čitati. Ali iz Raznih čitanja jasno je da je ta tradicija u velikoj mjeri izgubljena. Kako bi se olakšalo čitanje dijakritičkih točaka, razlikovanjem slova (kao u navedenom slučaju, R od Z i B od T) su izmišljeni, prema autoru djela o tekstualnoj korupciji u slučaju Hajjaj b. Jusuf od jednog Nasra b. »Asim. Nešto kasnije uvedeni su samoglasnici. Kaže se da je halifa Ma'mun (198. - 218. po Hidžri) zabranio upotrebu oba. 13 Upotreba oba dolazila je vrlo postupno kako studenti arapskih papirusa znaju. Halifa Walid b. Yazid (125 AH) primjećuje da je poslanica "isprekidana", ako je linija istinita. 14 Abu Tammam stoljeće kasnije komplimentira dopisnika što je toliko obilježio njegov scenarij da čitatelju ne ostavlja sumnje; ne sadrži samo točke, već i znakove koji ukazuju na slučajeve itd. 15 Iznenađujuće je da se uvođenje ovih znakova u tekst Kurana trebalo dogoditi bez građanskog rata ili slično. Poslovanje Čitatelja čiji je rad postao kanonski možemo definirati kao pravilno dodjeljivanje tih točaka i samoglasnika. S jedne strane morali su izgraditi sustav gramatike iz Kurana; s druge strane primijeniti taj sustav na njegovo tumačenje. U brojnim slučajevima dvosmislenost scenarija koja je dovela do Različitih čitanja nije imala velike posljedice; kada je, na primjer, Allah bio subjekt, glagol se mogao čitati On će , ili Mi , bez utjecaja na smisao. Ipak, postoje mjesta na kojima ta dvosmislenost nipošto nije nevažna; u izvještaju o Badrovu čudu (iii. 11.) priroda čuda ozbiljno varira kako čitamovi ste ih vidjeli ili su oni vidjeli njih . Trebali smo očekivati da će se različita čitanja temeljiti na tradiciji; komentatori radije pretpostavljaju da se temelje na razmatranju dokaza. U suri vi. 91 ovisi o mjestu nekoliko točaka hoćemo li pročitati vi to ili oni. "Ibn Kathir i Abu 'Amr", (dvojica kanonskih čitatelja) kaže Baidawi, "treću su osobu čitali samo u skladu s prethodnim koje nisu cijenili " (gdje je oblik nedvosmislen). Oni tada nisu reproducirali ono što su naučili od učitelja, već su se trudili da dešifriraju tekst. Iznenađujuće je pronaći različito štivo u kratkoj suri "Otvaranje", koja uglavnom ulazi u ritual. Neki čitaju maliki yaumi 'l-din , drugi mâliki, što znači "kralj" i "posjednik" Sudnjeg dana. Paralele se navode iz Kurana u obranu jednog i drugog čitanja. Tamo gdje se očitavanja prate suvremenim vlastima, ponekad postoji sumnja da su ti dokazi fiktivni. U IV. 117 tekst prije Čitatelja završio je nejasnom riječju: Oni se ne pozivaju umjesto Allaha osim * * * ; posljednja se riječ obično čitala INATHAn ( žene ). Nije bilo jasno da je ova izjava bila točna; zasigurno su mnoga božanstva koja su se štovala u poganskoj Arabiji bila muškarci. U xxix. 16, međutim, Kuran kaže da vi klanjate samo umjesto Allaha AUTHANAna ( idole ). Idoli izmijene za žene bili su očito vjerojatni; samo je obrazac AUTHANan uključivao umetanje slova, dok je obrazacUTHUNan je bio sumnjiv arapski. Tabari 16 govori nam da su neki pronašli prvu u A'ishovoj kopiji, 17 dok su drugi tvrdili da je Ibn 'Abbas, tumač Kurana par excellence , čitao drugu, što bi mogao biti alternativni oblik množine. Čitatelji se obično nisu usuđivali petljati suglasnike. Tako se Mubarrad (ob. 285 po Hidžri) 18 bavi teškim stihom lxxii. 4, gdje se Ja (D) Du Ra (B) BiNA obično čita, pripisuje varijantu JaDA Sa'idu b. Jubair (ob. 95. hidžretske godine), ali kaže da se to ne može prihvatiti jer se ne slaže s napisima; a isti prigovor, navodi on, odnosio bi se na JiDDAn koji se čita . Bilo bi čitanje koje nije uključivalo takvu izmjenu bilo dopušteno. U cjelini, ovo je stajalište zauzeto u velikom gramatičkom djelu Sibawaihija (oko 180. hidžretske godine). Vokalizacija je riješena kritičkim i gramatičkim razmatranjima. U xxxi. 26 citira čitanje wal-bahre, ali, dodaje, neki ljudi čitajuwal-bahru , u skladu s određenom uporabom 19 . Načelo po kojem "ljudi u Medini" više vole čitanje u kullanu nego innu kullan u xi. 113 detaljno je objašnjeno. "Obaviješten sam", piše "da je jedan od njih čitao u cxi. 4 hammâlata za hammâlatu, tretirajući tu riječ ne kao predikat, već kao da je rekao da mislim, itd. , Putem vituperacije." 20 Ipak, povremeno snima varijante koje podrazumijevaju razliku u suglasničkom tekstu. Uobičajeno čitanje lxviii. Čini se da je 9 fayudhinûna ovjeren rimom, dok gramatika zahtijeva konjunktiv; Sibawaihi kaže "Harun je ustvrdio da je fayudhinubilo pronađeno u određenim primjercima. " 21 " Oni izbjegavaju ", kaže on," da je to u tekstu Ibn Mes'uda iz xi. 75 postojao je shaykhan "(tj. S konačnim A ) umjesto shaykhun-a . Sibawaihijeve formule impliciraju da on ne prihvaća nikakvu odgovornost za izjave koje bilježi. Jesu li ti Čitatelji ikad izašli izvan Korana i gramatičkih pravila koja su formulirali kako bi odredili ispravno čitanje i vokalizaciju teksta? Tradicija da je jedan od njih čitao Ibrahama umjesto Ibrahima sugerira takva istraživanja; bila je to hrabra izmjena, jer se čini da je oblik Ibrahim ovjeren rimom u xxi. 61, 63. Čini se da je neka povijesna studija bila posvećena uvodnim riječima sure xxx. 1, koji sadrži poznato proročište. Čini se da će prirodni način vokalizacije riječi dati smisao Rimljani su pobijedili u najbližem dijelu zemlje (Bliski Istok!) I oni će nakon svoje pobjede pobijediti.Čitatelji su to odbili, čitajući da su Rimljani pobijeđeni u najbližem dijelu zemlje i oni će ih nakon osvajanja (poraza) osvojiti; ili su Rimljani pobijedili u najbližem dijelu zemlje i oni će nakon osvajanja biti osvojeni. Prvo, uobičajeno stajalište prvo se odnosilo na poraz Bizanta od Perzijanaca, a drugo na njihov kasniji poraz od Perzijanaca, što se predviđa; drugo se gledište prvo odnosilo na poraz Perzijanaca od Bizanta, a drugo na poraz Bizanta od muslimana. Budući da se u tekstu nastavlja i taj dan će se vjernici obradovati , vjerojatno je drugo stajalište zaista u pravu. Uvođenje dijakritičkih točaka i znakova samoglasnika stabiliziralo je tekst Kurana toliko da je bilo moguće stabilizirati ga; postupno od velikog broja recepcija načinjenih skiciranim postupcima, određeni broj postaje mjerodavan, a takva različita čitanja koja su predstavljena izvan tog broja citirana su uglavnom u prilog jedne ili druge interpretacije za koju su kanonski recepcije trebali priznati. Proces kojim se ovo dogodilo sličan je onome što se dogodilo u slučaju pravnih škola, među mnogim suparničkim školama na kraju su se četiri smatrale pravovjernima, a ostale su, čak i kada su bile vezane uz slavna imena, pale u zaborav. Onaj tko je ovih dana ponovno dešifrirao Kuran - tj. Zasnovao je novo izdanje na nepotkanom tekstu - vjerojatno će usvojiti mnoga nekanonska čitanja, a možda će i uvesti neka nova. Mogao bi, primjerice, zamjena Yuhanan za Yahya kao ime Krstitelja. Mogao bi biti u mogućnosti obeliti određene tekstove kasnije od poslanikova vremena. Ali u nastojanju da proizvede Kuran kakav je Poslanik mogao odobriti, suočit će se s poteškoćom koja je bila prevelika za izvorne sakupljače - teorija supstitucije, čije granice ne bi mogao popraviti. Gdje se ponavlja ista pripovijest, treba li zadržati samo jednu verziju? Vježbanje ove teorije smanjilo bi Kuran na djelić njegove sadašnje mase; ipak ponavljanju pripovijesti nema mjesta ni u jednoj knjizi, jednako sa ili bez odstupanja. Slučaj četiri evanđelja ne nudi paralelu, jer ovdje nemamo jednu knjigu, već četiri knjige pripisane različitim autorima. U uobičajenim slučajevima zbirka različitih čitanja pruža neispravnost ili interpolaciju povijest kvarenja teksta. Povremeno može sadržavati zapis izmjena koje je izvršio sam autor. Slučaj Kurana razlikuje se od njih u nekim važnim aspektima. Veći broj inačica različiti su pokušaji dešifriranja istog teksta; često postoji slaganje oko suglasnika koji se namjeravaju dati, ali neslaganje oko samoglasnika koje treba dostaviti; proročanstvo o Rimljanima pokazuje da takvo neslaganje može ozbiljno utjecati na značenje. Zbog dvosmislenosti znakova koji se koriste za suglasnike često postoji neslaganje oko tumačenja tih znakova; varijacija koja je navedena između žena i idolapokazuje da razlika u osjećaju koji rezultati mogu biti znatni. Rjeđe se razlika u čitanju proteže na broj znakova u tekstu; dodatak jednog slova u vii. 142 promjene koje ću vam pokazati u učinit ću da nasljedujete. "Ovo potonje" kaže Zamakhshari "dobro je štivo jer se slaže sa vii. 133." Međutim, ponekad se proteže na izostavljanje ili dodavanje cijelih riječi ili fraza. Imamo dobar razlog za vjerovanje da su sakupljači dijelove Kurana dobili iz usmene predaje, a ne iz rukopisa; i ovdje imamo mogućnosti da su isti odlomak različito izvijestili oni koji su ga pamtili, da je jedan oblik zamijenio drugim Prorok i da su promjene nastale zbog prepisivača i napravljene namjerno ili nenamjerno. I tako se laganim fazama uspinjemo od niže do više kritike. Vrijedno je primijetiti da je, unatoč reputaciji Umajada po bezbožnosti, stabilizacija Korana, koliko je to postignuta, postignuta tijekom njihove dinastije. U tom kontekstu treba imati na umu da se osnivač te dinastije žalio na arbitražu Kurana kad bi njegov suparnik Ali više volio mač, a Kuran je favorizirao bivšu tvrdnju. I vidjeli smo da osnivač 'Abasidskog kapitala nikako nije bio Bibelfest , ako se ta fraza može primijeniti na Kuran. Bilješke: 1 Umm vii. 60. 2 Ed. Krehl ii. 209. 3 Bilten biblioteke John Rylands , str. 201. 4 Tabari iii. 2175, 7; 2176, 17. 5 Iršad al-Arib vi. 94. Usp. Aghani iv. 177 kraj (izd. 2). 6 Mubarrad, Kamil ii. 322 (Kairo, ur.). 7 Ljetopis iii, 211. 8 Vidi Fath al-Bari vi. 342. 9 Kitab al-tašif od Al Hasana rođ. 'Abdallah' Askari, Kairo, 1908. 10 Diwan , Beirut, 1905, str. 215. 11 Ru'bah izd. Ahlwardt, str. 149. Ahlwardtov prijevod,Der Juden Bibel, drink der Kritzler malte die Züge die sein Griffel schrieb mit Tinte , najozbiljnije lažno predstavlja značenje . 12 str. 144, 13. Ahlwardt ponovno zavarava. 13 Iqd Farid ii. 166 (ur. 1) 14 Aghani vi. 101, ur. 2. 15 Diwan , str. 418. 16 kom. v. 165, izd. 1. 17 Njezin privatni primjerak spominje Ibn Hanbel vi. 73. 18 Kamil ii. 91. (Kairo izd.). 19 i. 285, Kairo izd. 20 i. 252. 21 i. 422. Izvor: Muslimanski svijet , svezak 15 (1925), str. 334-44. Tekst Kur'ana odgovor na islamsku početnu stranicu

====> Kršćanski odgovori ====> Christian Responses https://answering-islam.org/Bible/Contra/index.html Pogreške i proturječja u Bibliji? Mnogi muslimani kažu: Biblija je puna pogrešaka i proturječnosti. Moje prvo pitanje bilo bi: Možete li mi dati primjer koji vas zaista muči? Koji je prolaz i u čemu je problem? Ako ne budete mogli ukazati na jedan, molim vas, nemojte napadati ono što ne znate, jer neće biti otkriveno da huli na Riječ Božju. Uzimanje jednog sa donjeg popisa odgovora ne računa se. Pitanje je koja je vaša motivacija kada dođete do ove optužbe. No ako zaista imate nešto što izgleda kao kontradikcija ili pogreška, postoje resursi koje možete potražiti ako želite dobiti odgovore. I još jedno pitanje za razmišljanje ovdje , prije nego što idete na ..., kao i na pitanje: Što vi radite s jednako teškim prolaza u Kur'anu? " Web stranice koje se bave "biblijskim proturječjima" Zbirke "proturječnosti" i odgovori: 101 Raščišćena proturječja u Bibliji Biblijske poteškoće Enciklopedija biblijske pogreške Dennisa McKinseyja opovrgnuta i brz pristup putem indeksa Svetog pisma Suzbijanje navodnih proturječnosti Biblijski upit Suzbijanje biblijskih proturječnosti Ispitivanje navodnih biblijskih proturječnosti Navedene razlike [Prividno] Proturječja u Bibliji O biblijskim pogreškama i proturječjima: obrana Svetog pisma kao besmislena Laboratorij za teška pitanja Pogreške pogreške Dođite da nas razum Biblija si proturječi Još biblijskih proturječnosti Općenita razmišljanja o pitanju proturječnosti: [ 1 ] Najvažnije pitanje na ovom području: Sklad računa o uskrsnuću (R Forster i P Marston) Predložena harmonizacija pripovijesti o uskrsnuću (Murray J. Harris) Usklađivanje računa uskrsnuća (Peter Ballard) Proturječe li si računi za Uskrsnuće jedno s drugim? Slagalica uskrsnuća Sastavljanje evanđelja o Isusovoj patnji i smrti Natpisi na križu Sustavna zbirka biblijskih poteškoća i odgovora (samo vrlo mali početak ...) Odgovori na razne navodne kontradikcije u Evanđelju po Ivanu Korisna literatura Gleason L. Archer Encikopedija biblijskih poteškoća Izdavač: Zondervan, 1982., 352p ISBN 0-310-43570-6. David E. O'Brien Današnji priručnik za rješavanje biblijskih poteškoća Bethany House Publishers, 1990, 495 stranica, ISBN 0-87123-814-4 Norman L. Geisler, Thomas A. Howe Kad kritičari pitaju: Opsežni priručnik o biblijskim poteškoćama. Scripture Press, 1992. ISBN 0-89693-698-8. John W. Haley Navodna odstupanja Biblijske kuće Whitaker, 473p. ISBN 0-88368-157-9 Walter C. Kaiser mlađi, Peter H. Davids, FF Bruce, Manfred T. Brauch Teške izreke Biblije InterVarsity Press, str. 808, ISBN 0-8308-1423-X, 29,99 USD Dobre knjige, koje se bave navodnom "korupcijom Biblije" . Odgovaranje na tvrdnje koje dolaze sa Isusova seminara " . Ako na ova gore navedena mjesta ili u knjigama ne odgovore na vaša pitanja, slobodno nas obavijestite slanjem e-pošte . Potrudit ćemo se pružiti vam zadovoljavajući odgovor, iako ne možemo obećati da imamo sve odgovore na sva pitanja. Ako ste dosad nastavili i još uvijek niste zadovoljni, ali želite pokrenuti pitanje biblijskih proturječnosti ... onda - iako mislim da ovo nije vrlo plodno područje rasprave - moram vas pitati : Što je s kontradikcijama u Kur'anu? Ova je stranica samo o temi pogrešaka i proturječnosti u Bibliji. Postoji još mnogo pitanja i pitanja o kojima će se raspravljati, o povijesti, arheologiji, vjerodostojnosti, cjelovitosti teksta, interpretaciji odlomaka itd. Za sva ta pitanja, molimo slijedite vezu do: Ostala biblijska pitanja Odgovaranje na početnoj stranici islama