* Nezamislivi citati o Kur'anu* * Citati o Kur'anu * * Citati o Kur'anu * Nezamislivi citati o Kur'anu http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/02/citati-o-kuranu.html?view=sidebar * Quotes On The Qur'an * https://www.answering-islam.org/PQ/quotes.htm Nezamislivi citati o Kur'anu [Dodana je podebljana, bojanje i uvećanje slova.] Shabir Ally: " Nije važno jesu li kur'anski rukopisi oštećeni ili su se evoluirali sve dok imamo sliku pravog Isusa ..." (Televizijska rasprava u Atlanti, 19. listopada 2000.) Ibn Khaldun:

Hoće li to biti prihvaćeno od njih ili ne? Will it be accepted of them or not? https://answering-islam.org/Quran/Contra/deeds_accepted.html Protivurečnost Kur'ana Hoće li ih prihvatiti ili ne? Sam Shamoun Kur'an navodi da Allah prihvaća ispravna djela vjernika: A tko čini djela pravednosti, budući da je vjernik, nikakva nezahvalnost neće zadesiti njegov pothvat; Mi Mi sami to zapisujemo za njega. S. 21:94 Arberry Kuran svrstava Židove i kršćane u ovu kategoriju: Zaista! Oni koji vjeruju i oni koji su Židovi i kršćani i Sabijci, koji vjeruju u Allaha i Posljednji dan i čine ispravna dobra djela, dobit će nagradu kod svoga Gospodara, na njima neće biti straha niti će tugovati . S. 2:62 Svakako, oni koji vjeruju (u Allahovu Jednotu, u Njegovog poslanika Muhammeda SAW i sve što mu je objavljeno od Allaha), oni koji su Židovi i Sabijci i kršćani, - ko god je vjerovao u Allaha i Posljednji dan, i učinili pravednost, na njima neće biti straha niti će tugovati . S. 5:69 Čini se da su ti odlomci prilično jasni: od Židova i kršćana se ne traži da postanu muslimani da bi se spasili. Oni jednostavno moraju vjerovati da Bog postoji, da postoji Dan u kojem će uskrsnuti i suditi čovječanstvo (tj. "Posljednji dan") i činiti ono što je ispravno. Ipak, gore navedeno izričito proturječi drugim izjavama koje kažu da je islam jedina prihvatljiva religija i koja čak govori i protiv prihvaćanja židovske i kršćanske vjere! A oni kažu: "Niko neće ući u raj ako nije Židov ili kršćanin." To su njihove vlastite želje. Reci (o Muhammedu, alejhis-selam): "Predočite svoj dokaz ako ste iskreni." Da, ali onaj ko podnese svoje lice Allahu (tj. Slijedi Allahovu religiju islamskog monoteizma) i on je Muhsin (dobročinitelj, tj. Čini dobra djela u potpunosti za Allaha samo bez ikakvog pokazivanja ili stjecanja pohvale ili slave, itd., a u skladu sa sunnetomAllahovog Poslanika Muhammeda, alejhis-selam) onda je njegova nagrada kod njegovog Gospodara (Allaha), na njima se neće bojati niti će tugovati. [Vidi Tafsir Ibn Kathir, sv. 1, str. 154]. Židovi su rekli da kršćani ne slijede ništa (tj. Nisu u ispravnoj religiji); a kršćani su rekli da Židovi ne slijede ništa (tj. nisu u pravoj religiji); premda obojica recitiraju Sveto pismo. Poput njihove riječi, rekli su (pogani) koji ne znaju. Allah će na Sudnjem danu presuditi između njih o onome u čemu se oni razlikuju. S. 2: 111-113 Zaista, vjera kod Allaha je islam. Oni koji su dobili Sveto pismo (Židovi i kršćani) nisu se razlikovali, osim iz međusobne ljubomore, nakon što im je došlo znanje. A onaj ko ne vjeruje u Allahove ajete (dokaze, dokaze, ajete, znakove, objave itd.), Allah je, sigurno, brz u pozivanju na odgovornost. S. 3:19 Ibrahim (Abraham) nije bio ni Židov ni kršćanin, ali bio je istinski musliman Hanifa (islamski monoteizam - da se ne klanja nikoga osim Allaha Jedinog) i nije bio od Al-Mušrikuna (vidi V.2: 105). S. 3:67 Da li traže nešto drugo osim Allahove religije (istinski islamski monoteizam koji ne obožava nikoga osim Allaha SAMO), dok su Mu se, voljno ili nevoljno, pokoravala sva stvorenja na nebesima i na Zemlji. I Njemu će svi biti vraćeni. Reci (O Muhammed SAW): "Vjerujemo u Allaha i u ono što nam je poslano i ono što je poslano Ibrahimu (Abraham), Isma'il (Ishmael), Ishaque (Isaac), Ya'qub (Jacob ) i Al-Asbat [dvanaest sinova Ya'quba (Jakova)] i ono što je dato Musau (Mojsije), 'Iesa (Isus) i proroci od njihova Gospodara. Ne pravimo razliku među njima i Njega (Allaha) smo predali (u islamu). " A ko bude tražio drugu vjeru osim islama, ona od njega nikada neće biti prihvaćena, a na ahiretu će biti jedan od gubitnika. S. 3: 83-85 Â… Danas su oni koji nisu povjerovali napustili svaku nadu u vašu religiju, zato ih se ne bojte, već se bojite Mene. Danas sam za vas usavršio vašu religiju, upotpunio svoju naklonost prema vama i izabrao za vas islam kao vašu religiju ... S. 5: 3 Nadalje, Kur'an kaže da su Židovi i kršćani osuđeni zbog vjerovanja u Božje glasnike poput Isusa i Ezre: Svakako, oni nisu vjerovali onima koji kažu: "Allah je Mesija ['Iesa (Isus)], sin Merjem (Marija)." Ali Mesija ['Iesa (Isus)] je rekao: "O, sinovi Izraelovi! Klanjajte se Allahu, Gospodaru i Gospodaru vašem." Uistinu, onaj ko postavi partnere u klanjanju Allahu, Allah mu je zabranio Džennet i Vatra će mu biti prebivalište. A za Zalimuna (mnogobošci i zločinci) nema pomoćnika. Sigurno su nevjernici oni koji su rekli: "Allah je treći od trojice (u Trojstvu)." Ali ne postoji ilah (bog) (niko ko ima pravo da ga se obožava) već Jedan Ilah (Bog -Allah). A ako ne prestanu s onim što govore, uistinu će nevjernike među njima zadesiti bolna muka. S. 5: 72-73 A Židovi kažu: 'Uzair (Ezra) je Allahov sin, a kršćani kažu: Mesija je Allahov sin. To je izreka iz njihovih usta. Oponašaju izreku starih nevjernika. Allahovo prokletstvo neka je na njima, kako su zavedeni od istine! S. 9:30 U svjetlu gore rečenog, kako Kuran može obećati Židovima i kršćanima nagradu od njihova Gospodara za vjeru u njega i činjenje dobra kad nisu muslimani i drže se božanstva određenih proroka? Da bi izbjegli problem, neki su muslimani skloni shvaćati riječ islam ne kao samu religiju, već kao referencu na pokornost, što je njeno doslovno značenje. U tom smislu, svako ko se pokorava Bogu bio bi musliman čiji je put u osnovi islam, čak i ako se slučajno označe kao Židovi ili kršćani. Glavni problem ove tvrdnje je da Kur'an ne definira islam, jednostavno u generičkom smislu što znači podnošenje, već kao različitu religiju od židovstva i kršćanstva, što jasno pokazuju Q. 2: 111 i 3:67. Čak je i u Q. 3:19 i 83-85 posebno identificirana kao religija. U stvari, Kur'an tvrdi da je ime Muslim dato prorocima mnogo prije Muhammeda: I snažno se trudi u Allahovom uzroku onako kako treba da se trudiš (iskreno i svim svojim naporima da Njegovo Ime bude superiornije). On je izabrao vas (da prenesete njegovu poruku islamskog monoteizma čovječanstvu tako što će ih pozvati u svoju religiju, islam), i nije vam u religiji nametnuo nikakvu poteškoću, to je religija vašeg oca Ibrahima (Abrahama) (islamski monoteizam) . On je (Allah) taj koji vas je imenovao muslimanima i prije i u ovome (Kur'anu) , da bi Vjerovjesnik (Muhammed SAW) mogao biti svjedok nad vama, a vi svjedoci nad čovječanstvom! Dakle, klanjajte se Es -salatu ( Iqamat-as-Salat ), dajte zekat i čvrsto se držite Allaha [tj. Imajte povjerenja u Allaha i u svim svojim poslovima ovisite o Njemu] On je vaša Maula(Patron, Lord, itd.), Kakva Izvrsna Maula (Patron, Lord, itd.) I kakav Izvrsni Pomoćnik! S. 22:78 Evo kako su neki od klasičnih muslimanskih komentatora iznijeli ovaj tekst: <(Imenovao vas je muslimanima i prije i u ovome (Kur'an),> Imam `Abdullah bin El-Mubarak rekao je, prenoseći od Ibn Jurejja, od` Ate`, od Ibn `Abbasa: u vezi sa Allahovom izrekom, ... "Ovo se odnosi na Allaha, dž.š." Ovo su također bili stajališta Mudžahida, `Ata ', Ad-Dahhaka, As-Suddija, Muqatila bin Hayyana i Qatadaha. Mudžahid je rekao, " Allah vas je prije imenovao muslimanima, u PRETHODNIM KNJIGAMA i u Adh-Dhikr-u , ... znači, Kur'an „. To je ujedno i pogled na druge, jer Allah says ... Zatim ih je pozvao da slijede Poruku koju je donio Njegov Poslanik, podsjetivši ih da je to vjera njihova oca Ibrahima. Zatim je spomenuo svoj blagoslov ovom ummetu , pri čemu ih je spomenuo i pohvalio ih davno u Knjigama proroka koje su se recitirale rabinima i monasima . Allah kaže: što znači, prije Kur'ana, ... Pod objašnjenjem ovog Aje , An-Nasa'i je zabilježio od Al-Harith Al-Ash`arija od Allahova Poslanika, koji je rekao ... ((Ko prihvati poziv džahilijje, bit će jedan od onih koji će puzati na koljenima u paklu.)) Neki čovjek reče: "O Allahov Poslaniče, čak i ako posti i klanja Salah?" Rekao je ... ((Da, čak i ako posti i klanja Salah. Zato usvojite Allahov poziv kojim vas je nazvao muslimanima i vjernicima i Allahovim robovima.)) ( Tafsir Ibn Kathir (Skraćeni) (Sura El-Isra ', 39. ajet kraj Sure Al-Muâminun) , skraćen od grupe učenjaka pod nadzorom šejha Safiur-Rahmana Al-Mubarakpurija [Darussalam Distributors & Publishers, Rijad, Houston, New York, Lahore; Prvo izdanje: srpanj 2000.], svezak 6, str. 625-626; podebljano i s velikim naglaskom moje) (I težite Allahu nastojanjem koje je Njegovo pravo) i ispunite Allahu ono što je Njegovo pravo. (On vas je odabrao) za svoju religiju (i nije vas položio u religiji) po pitanju religije (bilo kakve poteškoće) Kaže: tko ne može moliti stojeći, neka moli sjedeći; a tko ne može moliti sjedeći, neka se moli ležeći, samo gestama; (vjera vašeg oca Abrahama) slijedite religiju svog oca Abrahama. (On vas je imenovao) Allah vas je imenovao (muslimani starog vijeka) prije ovog Kur'ana, u spisima prošlih poslanika (i u ovom (Pismu)) tj. Kur'anu, (da glasnik) Muhammed (a.s.) (može biti svjedok protiv vas) protiv nevjernika i u korist vjernika, (i da vi budete svjedoci protiv čovječanstva) u korist proroka. (Dakle, uspostavite ibadet) klanjajte pet dnevnih namaza, usavršavajući abdest, klanjanje, sedždu i ono što je propisano u njihovo određeno vrijeme, (platite siromašne) od svog bogatstva, (i držite se Allaha) i čvrsto se držite Allahovoj vjeri i Pismu. (On je vaš prijatelj zaštitnik. Blaženi pokrovitelj) Zaštitnik (i blagoslovljeni pomagač) Tko će vas braniti! "( Tanwïr al-Miqbïs min Tafs�r Ibn Â'Abbïs ; izvor ; podebljano naglašavanje naše ) Dakle, Kur'an vjeruje da su i prije Muhammedovog vremena proroci i vjernici bili identificirani s oznakom Muslim! Drugim riječima, njihova religija nije bila židovska ili kršćanska već islam i zato su nazvani muslimanima. Ovo također objašnjava zašto Q. 3:67 identificira Abrahama kao muslimana i pokazuje da Kur'an ne definira riječ islam samo u generičkom smislu, tako da je svako ko se pokorava Bogu u stvarnosti musliman, bez obzira na to zove li se takva osoba sam / a Židov, kršćanin, hinduist itd. Više o ovom pitanju preporučujemo sljedeći članak: http://answering-islam.org/Quran/Contra/muslims_before.htm Neki mogu također tvrditi da se Kur'an odnosi samo na one Židove i kršćane koji potvrđuju apsolutni monoteizam ili islamski koncept božanskog jedinstva, a ne na one koji prihvaćaju božanstvo proroka poput Isusa. Problem je s ovom tvrdnjom da ovi tekstovi ne daju takvu kvalifikaciju, tj. Da će samo oni Židovi i kršćani koji vjeruju u islamski tauhid dobiti nagradu od svog Gospodara. Osim toga, stvar je povijesnih zapisa da se i Židovi i pravoslavni kršćani pridržavaju jedinstva Boga, unatoč činjenici da su muslimani nezadovoljni monoteizmom takvih skupina i njihovim kritikama na račun doktrina poput kršćanskog Trojstva. Pored toga, Kuran upozorava da se ne prihvaćaju samo određeni poslanici i knjige Božje, dok se odbacuju neki drugi: Nakon ovoga vi ste ti koji se međusobno ubijate i tjerate svoju skupinu iz njihovih domova, pomažete (njihove neprijatelje) protiv njih u grijehu i prijestupu. A ako vam dođu kao zarobljenici, otkupit ćete ih, iako vam je njihovo protjerivanje bilo zabranjeno. Vjerujete li onda u dio Svetog pisma, a odbacujete ostalo? Kakva je onda naknada onima koji to čine među vama, osim sramote za život ovoga svijeta, a na Dan uskrsnuća bit će izloženi najtežoj muci . A Allah nije svjestan onoga što radite. S. 2:85 Uistinu, oni koji ne vjeruju u Allaha i Njegove poslanike i žele napraviti razliku između Allaha i njegovih poslanika (vjerujući u Allaha i ne vjerujući u Njegove poslanike) govoreći: "U neke vjerujemo, a druge odbacujemo" i žele usvojiti put u između. S. 4: 150 Povijesno gledano, židovstvo je uvijek odbijalo Ivana Krstitelja, Isusa Krista i Muhameda kao Božije glasnike, dok kršćanstvo odbija Muhameda kao istinskog proroka / glasnika. Nadalje, Židovi ne prihvaćaju Evanđelje Gospoda Isusa Krista ili Kuran, a kršćani odbacuju Kuran kao objavu. Kako onda ljudi mogu ostati u tim religijama bez kršenja prethodnih kur'anskih izjava? A kako Allah može obećati da takvi ljudi neće imati potrebe da se boje, već će od njega dobiti nagradu? Štoviše, odbacivanjem određenih glasnika i knjiga ti su pojedinci postali nevjernici. Kur'an odlučno kaže da Allah nikada neće prihvatiti ispravna djela nevjernika: Nije na Mushrikunima (mušrici, idolopoklonici, neznabošci, nevjernici u Allahovu Jednotu), da održavaju Allahove džamije (tj. Mole i klanjaju Allahu u njima, da paze na njihovu čistoću i izgradnju, itd.), Dok svjedoče protiv samih sebe nevjerice. Djela su takvih uzaludna i u Vatri će prebivati. S. 9:17 Poput onih prije vas, oni su bili moćniji od vas na vlasti, a bogatiji bogatstvom i djecom. Neko su vrijeme uživali u svojoj porciji, pa uživajte u svojoj porciji neko vrijeme kao i oni prije nego što ste neko vrijeme uživali u njihovoj porciji; a vi ste se prepustili igri i razonodi (i iznošenju laži protiv Allaha i Njegovog poslanika Muhammeda SAW) kao što su se oni prepustili igri i razonodi. Takvi su oni čija su djela uzaludna na ovom i na onom svijetu . Takvi su oni koji su gubitnici. S. 9:69 Oni će reći: "Zar vam nisu došli vaši poslanici sa (jasnim) dokazima i znakovima? Oni će reći:" Da. "Oni će odgovoriti:" Onda nazovite (kako želite)! A zazivanje nevjernika nije ništa drugo do zabluda ! "S. 40:50 Opet, kako osoba može ostati Židovom ili kršćaninom i prihvatiti njezina pravedna djela kad odbije neke od samih glasnika i spisa za koje Kur'an kaže da mora biti potpuno prihvaćen i da u njih treba vjerovati? Svi navodi preuzeti iz Hilali-Khan verzije Kur'ana. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Contra/reward.html http://answering-islam.org/Quran/Contra/qi022.html Kur'anski proturječji Članci Sama Shamouna u odgovoru na islamsku početnu stranicu

Prodati Josipa za nekoliko Dirhama? Selling Joseph for a few Dirhams? https://answering-islam.org/Responses/Saifullah/dirham.htm Odgovori na islamsku svjesnost "Dirham" u doba Josipa? Uvod Tim "Islamske svijesti" suočen je s još jednom anahronom izjavom u Kur'anu. Sura 12:20 kaže nam: Prodali su ga [Josipa] za mizernu cijenu, jer je nekoliko dirhema odbrojano [ darahima ma�dudatin ]; u tako niskoj procjeni držali su ga! Problem ovog odlomka je činjenica da dirhami nisu postojali u vrijeme Josipa. Tim "Islamske svjesnosti" mora pronaći način da dirheme stavi u ruke ljudi, puno prije nego što su ovi novčići [ili bilo koji novčići] postojali. Kao i u drugim člancima, tim "Islamske svjesnosti" pokušat će proširiti definiciju "dirhama" do te mjere da bi se gotovo svaki drevni novac, podrazumijevajući, mogao smatrati "dirhamom". Nakon što nisu uspjeli dokazati postojanje kovanica, a kamoli kovanog novca nazvanog "dirham", u blizini Josipa, tim "Islamske svjesnosti" kreće u napad, tvrdeći da Biblija čini sličnu pogrešku. U ovom ćemo radu odgovoriti na njihove tvrdnje . Dirham: Povijesna i filološka istraga Tim "Islamske svjesnosti" napominje: Predislamska ljubavna poezija �Antara spominje riječ dirham . 'Antara Ibn Shaddad al-'Absi možemo smatrati "predislamskim" - on je svoju poeziju napisao negdje oko 580. godine nove ere, za vrijeme Muhammedova ranog života. 'Antarina upotreba izraza dirham pokazuje da novčić nije izumio' Omar, međutim te novčiće ne stavlja u vrijeme Josipa. "Kovanica" je standardna težina nekog metala koja je ovjerena dizajnom / oznakom upravnog tijela koje jamči njegovu prihvatljivost kao plaćanje. Postoje neke rasprave oko toga koji je novčić najstariji na svijetu. Neki indijski znanstvenici vjeruju da najraniji indijski novčići potječu iz otprilike 700. godine prije Krista, na temelju datiranja geoloških slojeva u kojima su pronađeni novčići. Većina učenjaka vjeruje da su kovanice izumljene u Lidiji - kraljevstvu na rubu Grčke, smještenom u modernoj Turskoj. Ovi su novčići izrađeni od elektruma [legure srebra i zlata], a datiraju otprilike 600. godine prije Krista ["Podrijetlo kovanog novca od elektrona", Robert W. Wallace, profesor na Sveučilištu Northwestern, u American Journal of Archaeology, srpanj 1987 . Atenski vođa Perikle [495.-429. Pr. Kr.] Kovao je novac za Atenu. Srebro iz obližnjeg Laurija koristio je za kovanje poznatih atenskih tetradrahmi - predaka modernih novčića. Ovi atenski novčići postali su međunarodni monetarni standard, kao što su to danas američki dolar i euro, a lokalne imitacije tih kovanica izrađene su u Perziji, Siriji i Arabiji. Prije nego što je Muhammad postao samozvani "Poslanik", bio je trgovac karavan trgovine svoga vremena. Muhammad je trgovao sa Sasanima [Perzijancima] � koji su u to vrijeme bili glavno gospodarstvo. Sasanci su koristili srebrne drahme (kovanice dirhema, koje su se kovale za sasanijske kraljeve). Kad su muslimanske vojske 642. osvojile Sassanije, Muhammedovi nasljednici usvojili su sasanijski novac, kopirajući drahme, ali su te novčiće promijenili uklanjanjem ljudskih slika i dodavanjem arapskih natpisa na granicama novca. Sasanijski drahm bio je uzor arapskom dirhamu. Postoji znanstveni konsenzus oko činjenice, a svi izvori koje citira tim "Islamske svjesnosti" slažu se s tim, da je arapska riječ dirham u konačnici izvedena iz grčke drahme , iako vjerojatno kroz perzijski izraz drahm . Trebalo bi biti očito da je apsurdno vjerovati da su dirhami postojali [ili još gore, tražiti dirheme] u vremenu puno prije nego što je izumljen drahm, predak dirhama. Ipak, to će pokušati dokazati tim "Islamske svjesnosti"! Plemeniti metali kao sredstvo trgovine u drevnom Egiptu Tim "Islamske svjesnosti" ne samo da nije pokazao postojanje novčića nazvanog "dirham" u doba Josipa, već je pokazao i da je bilo koji novčić postojao u tom razdoblju povijesti! Oni sada moraju proširiti definiciju "kovanice" tako da može uključivati bilo koji komad metala. Metalni ingoti korišteni su kao sredstvo razmjene u drevnom svijetu. U slučaju Josipa, prodat je, prema Postanku 37:28, midjanskim trgovcima za dvadeset šekela srebra. "Islamska svjesnost" napominje da Kur'an naglašava da su srebrni komadi "prebrojani", a ne "izvagani". Čin prebrojavanja ingota srebra nije dovoljan da ih se pretvori u novčiće. Drugim riječima, tim "Islamske svjesnosti" ne može zaključiti da su, budući da su ti komadi metala izbrojani, umjesto da su izvagani, srebrni kalupi morali biti kovanice; i, ako su to bili novčići, to su sigurno bili dirhami! Tim "Islamske svjesnosti" upušta se u dugotrajnu raspravu o težinama i mjerama koje su mogući primjeri "kovanica" u drevnom Egiptu. Egipatski deben izlaže se kao mogući "novčić" u drevnom Egiptu. Međutim, deben , kao ni zmaj i seniu , nisu bili novčići u bilo kojem smislu tog izraza. To su bile standardne težine koje su korištene za utvrđivanje vrijednosti raznih predmeta. Te težine proizvedene su u mnogo različitih oblika. Izvorni deben bio je prsten. Ostali debenovi bili su u obliku jednostavnih geometrijskih oblika poput konusa i sferoida. Neki su čak bili u obliku statua krava. Prema JH Breastedu [ Drevni zapisi Egipta , drugi dio, � 280]: "Vage, točne i istinite, Thoth-a, koje je kralj Gornjeg i Donjeg Egipta [Make] re (Hatshepsut) napravio za svog oca, Amona, gospodara Tebe, kako bi izvagao srebro, zlato i lapis lazuli , malahita i svakog sjajnog skupocjenog kamena, radi života, imovine i zdravlja njezina veličanstva. " Dakle, usprkos svoj sofistici, izvrtanju činjenica i željama, ovi metalni kalupi nisu bili kovanice, već standardna mjerila vrijednosti. "Islamska svjesnost" pokušala je i nije uspjela proširiti definiciju "kovanice" tako da se bilo koji komad metala može smatrati novčićem i, prema tome, biti "dirham". Činjenica je da dirhami nisu postojali u vrijeme Josipa. U stvari, u tom trenutku povijesti nije postojao novčić bilo koje sorte. Nakon što nije uspio dokazati da su dirhamski novčići mogli postojati u vrijeme Josipa, spasivši tako Kur'an od ogromne anakronizma i povijesnih pogrešaka, tim "Islamske svjesnosti" kreće u napad, tvrdeći da Biblija čini slično pogreška. "Darić" u doba Davida? Tim "Islamske svijesti" kaže nam: Sljedeći je primjer spomen imena "Potifar" u doba Josipa. Najranija potvrda imena "Potiphar" u Egiptu datira i od Josipa i od Mojsija, a potječe iz 21. dinastije u trećem srednjem razdoblju (oko 1070. - 946. p. N. E.) U starom Egiptu. Budući da imamo posla s novčićima, vrijedi nešto reći o spominjanju " darića " u vrijeme Davida u 1. ljetopisima 29: 7. U 1. Ljetopisa 29, David je tražio da skup ljudi donira za izgradnju Hrama. Narod je velikodušno dao "za rad na hramu Božjem pet tisuća talenata i deset tisuća darica zlata, deset tisuća talenata srebra, osamnaest tisuća talenata bronce i sto tisuća talenata željeza". .... Drugim riječima, perzijski zlatnik daric pojavio se oko 400 godina nakon Davidove vladavine. Stoga je upotreba darića za vrijeme Davida anakronizam. Dakle, je li Biblija pogriješila, slično anahronoj upotrebi dirhema u Kur'anu? Uostalom, I Chronicles 29: 7 jasno kaže da su Izraelci dali 10.000 darica zlata za izgradnju Hrama - koji je sagrađen negdje oko 970. pne., Dok darić nije kovan prije 515. pne. Kada je autor I Chronicles upotrijebio izraz daric da bi izmjerio vrijednost, koristio je ono što je poznato kao "prolepsa". Prolepsa je govorna figura koja događaju ili imenu dodjeljuje vrijeme koje mu prethodi. Autor I Chronicles nije vjerovao, niti je želio da njegovi čitatelji vjeruju, da darici postoje tijekom Davidova života. Jednostavno je jezikom i izrazima koji bi bili razumljivi njegovim čitateljima izrazio količinu zlata koje su Izraelci donirali za izgradnju Hrama. Neki čitatelji možda razmišljaju: ne bi li se isti argument mogao iskoristiti za izvlačenje Kur'ana iz njegove anahrone i neispravne upotrebe izraza dirham, koji nije postojao u vrijeme Josipa? Pa, odgovor je ne. Mi kršćani vjerujemo da je Biblija Božja Riječ i da su je napisala mnoga ljudska bića pod Božanskim nadahnućem Svemogućeg Boga. Biblija je prava Božja riječ, a također je ukorijenjena u ljudskom iskustvu i kontekstu povijesti. Muslimani ne dijele istu ideju u vezi s Kur'anom. Kur'an je, prema njihovom mišljenju, vječan, postoji s Bogom na Nebu u svako doba, a u osnovi ga je, riječ od riječi, diktirao Anđeo Gabrijel Muhammedu. Da je Kur'an zapravo Božja Riječ,ne bi sadržavao takve anakronističke pogreške kao što su dirhami u doba Josipa ili Samarićani u doba Mojsija. Tim "Islamske svjesnosti" ne pokušava objasniti upotrebu dirhema u Kur'anu kao prolepsu, kao što to čine Židovi i kršćani za upotrebu izraza daric u I Chronicles. Umjesto toga, oni troše mnogo vremena i truda da pronađu dirheme u doba Josipa. Čini se da takvo objašnjenje smatraju neprikladnim za Kur'an - i to s dobrim razlogom. Upotreba izraza dirham u Kur'anu pokazuje da on ne može biti prolepsa. Na primjer, autor knjige I Chronicles koristio je brojeve i jedinice poznate u njegovo vrijeme, kako bi čitatelji jasno razumjeli vrijednost doniranog novca. Moderni autori također koriste slične izraze poput "dnevnica" ili "jednogodišnji prihod" za priopćavanje vrijednosti novca od mjesta do mjesta ili iz jednog povijesnog razdoblja u drugo. Kur'an ne daje vrijednost, čak ni u suvremenim dirhamima Muhammedovih dana, cijene za koju je Josip prodan. Jedine dvije informacije koje Kur'an pruža su izjava da je "prebrojano nekoliko dirhema" (što je ne samo nespecifično već i pogrešno) i da je to bila "mizerna cijena". Koliko je točno iznosila "mizerna cijena"? Autor knjige I Chronicles koristi se prolepsom kako bi čitateljima učinio vrijednost JASNOM jasnom, dok Kur'an ostaje nespecifičan i čitateljima ne objašnjava vrijednost transakcije. Takođe, da li je Kur'an koristio debenili neki drugi pravi egipatski izraz, bio bi daleko impresivniji od činjenice da se nije koristio ništa više od valute uobičajene u dane u kojima je napisan. Da je Kur'an rekao "za mizernu cijenu, ekvivalentnu nekoliko današnjih dirhema" ili "za mizernu cijenu, neki srebrnjaci vrijedni nekoliko dirhema danas", pokazao bi svijest da takvi novčići ne postoje u Josipovo vrijeme. Takav jednostavan svijet umetanja ne bi bilo teško stvoriti za sveznajućeg Boga, tj. Za autora koji je navodno već bio u vrijeme Josipa. Ali čini se da autor Kur'ana nije bio svjestan numizmatičke povijesti. Očito je pretpostavio da bi valuta koja se koristila u njegovo vrijeme također bila sredstvo plaćanja koje se koristilo u doba Josipa.Iako se ime Dirham već koristilo prije islama, izvedeno je iz Drahma i jednostavno se nije moglo koristiti kao valuta prije nego što je izumljena Drachme. Pored problema anahrone upotrebe Dirhama, Kur'an nam pruža još jedan primjer gdje pokazuje obrazac krajnje nespecifičnosti sa činjenicama. Muhammad nije bio siguran kolika je zapravo "mizerna cijena". Razni muslimanski komentatori pretpostavljaju da je "cijena" po kojoj je Josip prodan bila u rasponu od 20 do 40 dirhama! Činjenica je da oni jednostavno ne znaju. Zašto bi Muhammed posebno govorio o Dirhamsima, ali ne bi dao određeni iznos? Problem Muhamedovih nespecifičnih izjava nalazi se drugdje u Kur'anu. Na primjer, u Suri 18 [koja opisuje iskušenje "ashaba iz pećine"] Muhammad nije odgovorio na pitanje koje mu je postavljeno u vezi s brojem mladih u pećini, niti kaže mjesto gdje ili vrijeme kada je za događaj se kaže da se dogodio. Uobičajeno je da kazivači priča, čak i u modernoj Južnoj Aziji i Africi, mijenjaju činjenice u svojim pričama dok idu od sela do sela. Te su priče oblik zabave, pa malo ljudi smetaju varijacijama u radnji. U slučaju Muhammeda, on je svoje priče pokušavao izdati kao božansku objavu; i to je pokušavao učiniti s publikom Židova i kršćana - od kojih su mnogi znali priče bolje nego on njih. Stoga,Muhammad je namjerno bio nejasan s detaljima. Zaključci Upotreba riječi Dirham u prodaji Josipa kao roba jedan je od mnogih anakronizama u Kur'anu. Dirhami, kao i svi ostali novčići, nisu postojali u doba Josipa. Čak i ako netko prihvati datiranje Josipovog života u Egiptu, čemu pogoduje "Islamska svjesnost", kovanice još uvijek nisu izmišljene tek nekoliko stoljeća nakon njegova vremena. Deben ili sh�t drevnog Egipta nisu bili novci, ali su mjerne jedinice. Jednostavno rečeno, u starom Egiptu nije postojalo "kovanje novca". Tim "Islamske svjesnosti" donosi svoj uobičajeni trijumfalni zaključak: Procjenjujući dokaze o kovanju novca u drevnom Egiptu, Cernï je došao do zaključka da je sh�ty "bio ravni, okrugli komad metala 1/12 debena, težine oko 7,6 grama, moguće s natpisom koji označava ova težina ili naziv tijela koje ga je izdalo ", dodajući" Ako je tako, 'komad' je bio praktički novčić. "[103] Iako je Cernïova procjena bila zapanjujuća, [104] nije bio previše daleko od ocjene. Međutim, nakon što smo potrošili ogromnu količinu vremena i truda da nas uvjere da je Dirhams postojao za vrijeme Josipa, tim "Islamske svjesnosti" daje zapanjujuću izjavu: Zaključno, kur'anski opis transakcije darahima ma�dudatin (tj. Nekoliko srebrnjaka, koji se može izbrojati) točan je sa stajališta drevnog Egipta. Odakle je tim "Islamske svijesti" dobio prijevod "nekoliko srebrnjaka"? Čini se da im je vrlo neugodno, a možda čak ni ne vjeruju, vlastitu teoriju! To se može zaključiti iz njihova prevoda ključne fraze u suri 12:20: " darÄ hima ma�dÅ« datin "( tj . Nekoliko srebrnjaka, izbrojivo)". Parafraza "Islamska svjesnost" namjerno izbjegava upotrebu točan prijevod riječi Dirhams ! Pa, što je uopće bila poanta članka "Islamska svjesnost"? Nije li cijela poanta ove rasprave bila tvrdnja da se u Kur'anu ne koriste "srebrnjaci" već "Dirhami" ? Da je Kur'an koristio izraz "srebrnjaci" , nitko nikada ne bi uložio prigovor! Kako tim "Islamske svjesnosti" opravdava svoj prijevod sure 12:20 [ darÄ hima ma�dÅ «datin ], zamjenjujući " Dirhame " [koji se nalaze u kur'anskom tekstu] sa " srebrnjacima " ? Arapska riječ za "srebro" je fidda , dok darÄhima neupitno znači Dirhams. Ovo nije ništa drugo nego manipulacija činjenicama - jednostavno netačno prevođenje vrlo problematičnog pojma. Većina prevodilaca Kur'ana recimo Dirhams, iako ga Shakir i Pickthall također čine "srebrnjacima". Al-Hilali i Khan kažu Dirhams i u zagrade dodaje "nekoliko srebrnih NOVACA". Većina Kur'anskih prevoditelja ne misli da su Dirhami samo srebrni komadići, već taj izraz označava kovani metalni novac. Također, da bi bili intelektualno iskreni, tim "Islamske svjesnosti" mora primijeniti iste standarde dokaza na svoje argumente, kao i na druge. Na primjer, u gore spomenutom tekstu tim "Islamske svjesnosti" rekao je: Sljedeći je primjer spomen imena "Potifar" u doba Josipa. Najranija potvrda imena "Potiphar" u Egiptu datira i od Josipa i od Mojsija, a potječe iz 21. dinastije u trećem srednjem razdoblju (oko 1070. - 946. p. N. E.) U starom Egiptu. Stoga impliciraju da prije datuma ovog natpisa nitko nije mogao biti imenovan Potiphar. Isti ljudi, pokušavajući podržati svoje tvrdnje, zaključuju da je " metalni komad " bio praktički novčić. " "Praktično" je jednostavno neprihvatljiv standard. Inzistiramo na tome da se tim "Islamske svjesnosti" drži prema vlastitim intelektualnim standardima: proizvedi kovanicu koja se može identificirati nazvanu "Dirham" koja datira iz vremena Josipa. Ako tim "Islamske svjesnosti" ne može iznijeti takve dokaze, onda su jednostavno zaglavljeni u kružnom argumentu - u vrijeme Josipa bilo je Dirhama jer je Kur'an rekao da su u vrijeme Josipa postojali Dirhami, bez obzira na to činjenice. Parafrazirajući riječi ove skupine: očito je da je intelektualni okvir, na kojem tim "Islamske svjesnosti" pokušava utemeljiti svoj slučaj, unaprijed stvoren "kur'anskim računom" i oni jednostavno pokušavaju prisiliti "činjenice" na ovaj okvir. Umjesto toga, trebali bi na osnovu činjenica izgraditi svoj intelektualni okvir. Andrew Vargo Odgovori na islamske svijesti Javljanje Islam Home Page

Al-Aksa https://biblijaimi.forumactif.org/t1532-abecde#7972 Gradilište Al-Aksa http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2019/01/gradiliste-al-aksa.html?view=sidebar Ovde ima puno video klipovi: Temple Mount Sifting Project https://www.youtube.com/channel/UCyet6eprbFHl5Kja3ynHqJg/videos Web stranice o Arheologiji Al-Akse: The Israel Antiquities Authority Results for searching for the site of Jerusalem, el-Aqsa Mosque; data is located in the following folders : http://www.iaa-archives.org.il/search.aspx?loc_id=15330 Aqsa Mosque, Plans ATQ_530 Plans(6 / 6) Aqsa Mosque Jerusalem, 2nd Jacket ATQ_530(121 / 121) Aqsa Mosque Jerusalem , 1st jacket ATQ_530(396 / 396) El Aqsa Mosque, Reconstruction SRF_93c(81 / 81) Haram (El Aqsa Mosque), A1 (7) SRF_96(92 / 92) Haram (El Aqsa Mosque) , A1 (8) SRF_97(108 / 108) Haram (El Aqsa Mosque), A1 SRF_90(115 / 115) Haram (El Aqsa Mosque) , A1 (2) SRF_91(87 / 87) Haram (El Aqsa Mosque) , A1 (3) SRF_92(102 / 102) Haram (El Aqsa Mosque), A1 (4) SRF_93(76 / 76) Haram (El Aqsa Mosque), A1 (4) SRF_93A-B(336 / 336) Haram (El Aqsa Mosque), A1 (5) SRF_94(126 / 126) Haram (El Aqsa Mosque), A1 (6) SRF_95(175 / 175) Publications: Aqsa Mosque Report , 1st Jacket ATQ_23/9(27 / 27)

Drugi Debateri vidi: Allah Nije Jahve https://biblijaimi.forumactif.org/t1529-debateri#7967 1.Mojsijeva 49:10 Izaja POGL. 42 Ivan 10:30 Ivan 14:28 grupno: Muhamed [s.a.v.s.} u Bibliji https://www.youtube.com/watch?v=-iCSGPZQKpM&t=5314s Muhamed a s i 1 Mojsijeva 49:10 https://www.youtube.com/watch?v=7K89v0TqOwU ----- Fejzo R. : Muhamed [s.a.v.s.] u Bibliji ,Isaija/Izaija 42 https://www.youtube.com/watch?v=dLRp-Dpm_q8 Kireati su PRJEVOD by: Vjera Abrahamova kada se DAVLJENICI hvataju za slamku: kao da knjiga o Babiloncima SPOMINJE NESTO amerikance i ameriku i kao da Biblija Spominje NESTO o Spaniji i Spanjolcima Kao da Kuran ne SPOMINJE NISTA o Izraelu i Izraelcima BUSTED NAD BUSTEDIMA za IQ na kvadrat --------------------------------------------------------------- Kad nemate svetog duha, mozak vam nije ispran Ivan 14,28 Čuli ste, rekoh vam: `Odlazim i vraćam se k vama.` Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Ivan 10,30 Ja i Otac jedno smo. Ivan 17,21 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. Ivan 17,22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - Ivan 17,23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio .

Zakir Naik Zakir Naik iskreno - ne znam arapski! (najpoznatiji islamski učenjak današnjice) | Pax Vobiscum https://www.youtube.com/watch?v=raAX-jkwsik Sura 2:106 sura broj 115 Kuran Ima 114 sura Naik Z . Zakir Naik u Sura 4:157 NEMA arapska rjec; wedzede" https://www.youtube.com/watch?v=PFzbD5LzbSs dr. Zakir Naik uhvaćen kako laže muslimane licno ime muhamed u Bibliji https://www.youtube.com/watch?v=eaTFu_Wer9s Još fantastičnih laži dr. Zakira Naika, laže prema potrebi... Najpoznatiji Islamski učenjak Zakir Naik optužen za pranje novca i poticanje na terorizam https://www.youtube.com/watch?v=8ip7Zr1Iqj4 Da li dr. Zakir Naik Obmanjuje Ljude ili je Ignorantan? https://www.youtube.com/watch?v=B33TtzSzGbM 'Lair' Naik izvrće čak i Kur'an kao i Bibliju (Maskirani Arap) https://www.youtube.com/watch?v=wW7z8nYWhJY Anana Zakir Naik je običan prevarant i šarlatan. Objavio je knjigu pod naslovom "Muhamed prorečen i svetim knjigama raznih religija" koja je čist plagijat (sve je prepaso iz knjige „Muhamed u svetskim svetim spisima“ koju je 1936. godine objavio osnivač Ahmadija (muslimanske sekte) Maulana Abdul Hak Vidjarthi na jeziku urdu. Urdu je jedan od jezika koji se govori u Indiji i sličan je hindiju kao srpski i hrvatski, pa mu nije bilo teško da razume. Komentar Muslimana: >>> https://www.youtube.com/watch?v=H95P6G7A2kg DEBATA: ISLAM ILI KRŠĆANSTVO. Hamza Tzortzis / Jay Smith odgovor:>>> Mali nastavak ovog videa jer nije potpun. Taman kad se Islamski apologeta poceo topiti ste prekinuli. 63 Fragments?! That's It? So, where's a COMPLETE Qur'an? https://m.youtube.com/watch?v=ziqtmtMqq3U Zakir Naik uhvaćen kako laže Ime Muhamed Pjesma nad Pjesmama 5:16 U hebrejskom se Imena NE pisu sa ( IM -Plural Maistetic za, respekt, postovanje uzvisenosti) na kraju, kao kod: " ElohIM "naravnio koje NIJE ime nego Titula. JEDINO Tituli Eloah-Elohim se dodaje ta Mnozina. Inace Eloah je jednina a Elohim je njegova Mnozina za Plural Maistetic za, respekt, postovanje uzvisenost. Medjutim Elohim moze znaciti i OBICNA mnozina ( za vise njih). A ove dve se razlikuju po rjeci u jednini ispred ili iza Elohim kao i kontext. Zakir Naik u Sura 4:157 NEMA arapska rjec; wedzede" Sura 18:86 ar. izvornik حَتَّىٰ إِذَا بَلَغَ مَغْرِبَ الشَّمْسِ وَجَدَهَا تَغْرُبُ فِي عَيْنٍ حَمِئَةٍ وَوَجَدَ عِنْدَهَا قَوْمًا ۗ قُلْنَا يَا ذَا الْقَرْنَيْنِ إِمَّا أَنْ تُعَذِّبَ وَإِمَّا أَنْ تَتَّخِذَ فِيهِمْ حُسْنًا Korkut Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne" – rekosmo Mi – "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?" Mlivo Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi u izvor muljevit, i nađe kod njega narod. Rekosmo: "O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu." 40:51 Minuta -Dr. Campbell je spomenuo 86, ajet sure Kehf 41:59 Minuta -i kaze da je Zul-Karnejn vidio kako Sunce zalazi u neki mutni izvor 41:04 Minuta -Zamislite da Sunce zalazi u neki mutni izvor! Nenaucno 41:98 Minuta -Arabska rjec koja se ovde koristi je "wedzede" 41:12 Minuta -sto znaci "ucinilo mu se" 41:15 Minuta -Dr. William Campbell zna Arapski jezik 41:18 Minuta -Pogledajte i rjecnik, "wedzede" znaci "ucinit Dakle Zakir Naik kaze da arapska rjec: " wedzede" znaci - UCINITI SE , sta cemo na veliko i siroko proveriti 41:18 Minuta -Pogledajte i rjecnik, "wedzede" znaci "uciniti se"___________kaze Zakir Naik Pa da pogledamo rjecnik: http://www.islamawakened.com/quran/18/86/w4wcv.html ili jos bolje ovde: http://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=18&verse=86 (18:86:6) wajadahā he found it http://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=wjd#%2818:86:6%29 kao i rjec: (18:86:11) wawajada and he found http://corpus.quran.com/qurandictionary.jsp?q=wjd#%2818:86:11%29 EEE sada ako je ovo jasno onda da vidimo Suru 4:157 ar. izvornik وَقَوْلِهِمْ إِنَّا قَتَلْنَا الْمَسِيحَ عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ رَسُولَ اللَّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَٰكِنْ شُبِّهَ لَهُمْ ۚ وَإِنَّ الَّذِينَ اخْتَلَفُوا فِيهِ لَفِي شَكٍّ مِنْهُ ۚ مَا لَهُمْ بِهِ مِنْ عِلْمٍ إِلَّا اتِّبَاعَ الظَّنِّ ۚ وَمَا قَتَلُوهُ يَقِينًا Korkut i zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, Mlivo I riječi njihovih: "Uistinu! Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjeminog, poslanika Allahovog." A nisu ga ubili i nisu ga raspeli, nego im se pričinilo ; a uistinu, oni koji se o tome razilaze, u sumnji su o tom. Nemaju oni o tom nikakva znanja, samo slijede nagađanja. A sigurno ga nisu ubili! http://znaci.com/quran?field_sura_value=4&field_broj_ajeta_value=157 i rjecnik za tu suru: http://www.islamawakened.com/quran/4/157/w4wcv.html ili jos bolje ovde: http://corpus.quran.com/wordbyword.jsp?chapter=4&verse=157 KAO sta mozete sami primjetiti rjec za koju Zakir Naik kaze arapska rjec: " wedzede" ovde u ovoj Suri 4:157 NEMA ZAKLJUCAK posto Zakir Naik kaze da UCINITI SE je arapski " wedzede" a ta rjec je nema u Sura 4:157 - TO znaci po Naiku da se Jevrejima NIJE UCINILO da su ubili Mesiha, Isaa Zakir Naik Sura 18:86 -Arabska rjec koja se ovde koristi je "wedzede" 41:12 Minuta -sto znaci "ucinilo mu se" 41:15 Minuta -Dr. William Campbell zna Arapski jezik 41:18 Minuta -Pogledajte i rjecnik, "wedzede" znaci "uciniti se" Zakir Naik: Sura 4:157 NEMA arapska rjec; wedzede" sto znaci NEMA "ucinilo mu se" ------------------------------------------------------------------- Zakir Naik LAZE !!! NIGDE se u Kuranu ne opisuje kruzni tok vode, isparavanje i vracanje u oblake se NIGNE ne spominje Sura 24:43 opis obaka kise i grada, nema opis kruznog toka Sura 30:48 opis obaka kise, nema opis kruznog toka Sura 23:18 opis kise u zemlju, nema opis kruznog toka Sura 39:21 opis kise rjeka i biljka, nema opis kruznog toka Sura 30:24 opis munje i kise i zemlje suhe, nema opis kruznog toka Sura 15:22 opis kise za pice, nema pos kruznog toka Sura 7:57 opis kise i natapanje plodova, nema opis kruznog toka Sura 13:17 opis kise i bujice korita, nema opis kruznog toka Sura 25:48 ,49 opis vjetra vode sa neba za zemlju stoku i ljude, nema opis kruznog toka Sura 35:9 opis vjetra oblaka ka zemlji, nema opis kruznog toka Sura 36:34 opis basce palma loza zemlja i izvor, nema opis kruznog toka Sura 45:5 opis kise zemlje, nema opis kruznog toka 50:9 opis vode i biljke, nema opis kruznog toka 56:68-70 opis kise za pice, nema opis kruznog toka 67:30 opis tekuce vode, nema opis kruznog toka Job 36:26-28 kružni tok vode https://tanah44.wixsite.com/biblijski-odgovori/job-stavci- Dr. Zakir Naik & Kruzenje vode u prirodi https://www.youtube.com/watch?v=4l1JwP1bMXw -------------------------------------------------------------------- ZAŠTO se ALLAH naziva imenom ALLAH, a ne nekim drugim imenom? dr. Zakir Naik https://www.youtube.com/watch?v=tTma3Uu3QVc https://www.facebook.com/groups/goran111/posts/5444915418952058/ https://translate.google.com/?hl=de&sl=auto&tl=iw&text= إلهي&op=translate https://www.bibelkommentare.de/bibel/elb_bk/markus/15 kako kaze Naik da Allah nema muskog roda kad u Kuran stoji ON na puno mjesta?? a Jos kaze da je ELOI isto sto i Allah on hebrejski nezna, a za arabski je sam izjavio da nezna.... ELI je hebrejski EL od Eloah, aramejski je Elah sta je u Arabskom Illah a ne Allah i jos kaze Naik Eloi je HEBREJSKI i Eloi Eloi NE zvuci kao Boze moj Boze Moj Naravno da ne zvuci ELOI BOZE moj.... jer je hebrejski ELI ELI a ne Eloi kao sta on kaze. Psalam 21:2 אֵלִי אֵלִי לָמָה עֲזַבְתָּנִי רָחוֹק מִישׁוּעָתִי דִּבְרֵי שַׁאֲגָתִי. eli eli lamah azavtani rahovk mišuati divrei šagati. CRVENA Boja >> eli eli lamah azavtani i PLAVA boja Psalam 22:2 evo i uvjelicano to isto ELI Eli ... evo i rjecnik leksikon A to sta Naik kaze Eloi nije Hebrejski vec je aramejski a i ako se ne varam grcki Prvo1: ELOI je ARAMEJSKI a ne hebrejski, to kao prvo i drugo 2: ELOI znaci bas BOZE Moj , a Naik kaze NE , a trece 3: Eloi NIJE Ime vec atribut Illah إلهي moj BOG isto i moj bog, moji bogovi, boginje... bas ono sta Naik kaze da rjec Allah NIJE vidite Crve na boja Arabski , Aramejski bog , MALIM slovom b , Elahi (אֱלָהִי‎; إلهي) is an Aramaic and Arabic meaning "My God".[1] Elah means "god",(((( "The Aramaic Name for God - Elah". Hebrew4christians.com. Retrieved 2013-01-01. ))) evo i LINKOVI tih slika : https://kodesh.snunit.k12.il/i/tr/t2622.htm?fbclid=IwAR3nY7hKC0JQzlxxW71tOqArBQ3KdIuqGyZHox_qfvxJdY0lfEBLCr1urao https://biblehub.com/text/psalms/22-1.htm?fbclid=IwAR3vy1jCcJQudNWsW71XHG4BiZk4gy-u76uexttXrndKLy-B_B42AYvcMFk https://biblehub.com/lexicon/psalms/22-1.htm?fbclid=IwAR3cEzmujCMemRQ2gjKmlMHrklfSz3wUS-IHDoiv1mw-utfct2z2d64B-tQ https://en.wikipedia.org/wiki/Elahi?fbclid=IwAR2ln88nU36itW0Cy8CkliGvsCN5S9km5uK-Hs0RD-bibqCToUcHagDlRJI https://en.wikipedia.org/wiki/Elahi

Sura 51:47 nebo-arsh http://kuran-hadisi-tefsir.blogspot.com/2020/10/sura-5147-nebo-arsh.html?view=sidebar

Osama Abdallah Odgovori Osami Abdallahu Je li Muhammed zaista prepoznao Bibliju kao knjigu bez grešaka? Sam Shamoun Sljedeći je članak odgovor na lažne tvrdnje koje je iznio Osama Abdallah u svom članku koji je ovdje pronađen . Osama pokušava pokazati da i judeokršćanski i muslimanski izvori tvrde da je Sveta Biblija pokvarena i nepouzdana. Osama započinje pogrešnom primjenom sljedećih odlomaka: Uvod: Prije svega moramo znati da je cijela Biblija iskvarena i nepouzdana te da je uglavnom ispunjena ljudskim zakonima i korupcijom! BOG Svemogući rekao je: "Kako možete reći:" Mi [Židovi] smo mudri, jer imamo Gospodnji zakon ", kad je zapravo lažljivo pero pisara to lažno postupilo?" (Iz Biblije NIV, Jeremija 8: 8) " Revidirana standardna verzija još je jasnije:" Kako možete reći: 'Mi smo mudri i Jahvin je zakon s nama'? Ali, evo, lažno pero od književnika pretvorio je u laž . (Iz RSV Biblije, Jeremija 8: 8) " U oba prijevoda jasno vidimo da su Židovi toliko iskvarili Bibliju svojim kulturnim zakonima koje je stvorio čovjek, da su Bibliju pretvorili u laž! Vidi također Ponovljeni zakon 31: 25-29 gdje je Mojsijev mir nad njim predvidio korupciju / miješanje Zakona (Biblije) nakon njegove smrti. Mojsijeva knjiga je predvidjela da će se Zakon (Biblija) pokvariti. Jeremijina knjiga koja je nastala otprilike 826 godina nakon toga doista je potvrdila ovu korupciju. ODGOVOR: Prvo, Osama pogrešno primjenjuje odlomak iz Ponovljenog zakona jer u zakonu ne govori apsolutno ništa o korupciji. Evo dotičnog odlomka: "dao je ovu zapovijed levitima koji su nosili Kovčeg zavjeta Gospodnjega: 'Uzmite ovu Knjigu zakona i stavite je kraj kovčega zavjeta Gospoda, vašeg Boga. Tamo će ostati kao svjedok protiv vas Jer znam koliko ste buntovni i uštogljenog vrata. Ako ste se pobunili protiv Gospodina dok sam još živ i s vama, koliko ćete se više pobuniti nakon što umrem!Okupite preda mnom sve starješine svojih plemena i sve svoje službenike, kako bih mogao izgovoriti ove riječi na njihov sluh i pozvati nebo i zemlju da svjedoče protiv njih. Jer znam da ćete nakon moje smrti zasigurno postati potpuno pokvareni i okrenuti se s načina na koji sam vam zapovjedio. Sljedećih dana na vas će pasti katastrofa jer ćete činiti zlo u očima Gospodinovim i gnjeviti ga onim što su stvorile vaše ruke. '"Ponovljeni zakon 31: 25-29 Izazivamo Osamu da nam pokaže bilo gdje u ovom odlomku gdje Bog kaže da bi Zakon bio iskvaren nakon Mojsijeve smrti. Odlomak jednostavno navodi da će, slično kao što su Izraelci bili neposlušni Božjem zakonu, čak i dok je Mojsije bio prisutan kod njih, oni nastaviti s nepoštivanjem nakon što Mojsije ode. I slično kao što je Zakon bio dostupan u nekorumpiranom obliku u Mojsijevo vrijeme, usprkos Izraelovoj nevjernosti, Zakon će i dalje ostati netaknut čak i nakon Mojsijeve smrti. Dakle, vidimo da ovaj odlomak ništa ne govori o korupciji Tore. Drugo, je li istina da je Jeremiah tvrdio da je tekst Zakona oštećen? Ili je Jeremiah izjavio da je Zakon pogrešno protumačen pismenim tumačenjem pisara? Da bismo pronašli odgovor, pogledajmo cjelokupni Jeremijin kontekst, kao i cjelokupni kontekst Svete Biblije: "Reci im: 'To je ono što Gospod govori: Ako me ne poslušate i ne slijedite MOJ ZAKON , koji sam pred vas postavio, i ako ne poslušate riječi mojih sluga proroka, koje imam šaljem vam iznova i iznova (iako niste slušali), učinit ću ovu kuću poput Shiloha i ovaj grad predmetom psovke među svim narodima zemlje. "Jeremija 26: 4-6 Kako je Izrael mogao slijediti Zakon, tj. Toru, ako je bio iskvaren? To pretpostavlja da je Tora bila neiskvarena i dostupna za vrijeme Jeremije. Budući da je Jeremija napisao Jeremiju 8: 8, tko bi nam bolji od njega rekao točno značenje dotičnog odlomka? To što se Jeremiah u cijeloj svojoj knjizi poziva na Mojsijev zakon, sasvim jasno pokazuje da Prorok nije vjerovao da su pisari oštetili stvarni tekst Tore. Prorok Danijel pruža dodatnu podršku: "Prve godine Darije, sina Kserksovog (Medija porijeklom), koji je postavljen vladarom nad babilonskim kraljevstvom - u prvoj godini svoje vladavine, Ja, Danijel, razumio sam iz Pisma, prema riječi Gospodnjoj dana proroku Jeremiji da će pustoš Jeruzalema trajati sedamdeset godina. Tako sam se obratio Gospodinu i molio ga u molitvi i molbi, u postu, u kostrijeti i pepelu. Danijel 9: 1-3 Daniel čita Jeremiju 25:11, 12 i 29:10 gdje Bog predviđa da će Izrael biti odveden u zatočeništvo u Babilon na 70 godina. Nakon što je ovo pročitao, Daniel nastavlja moliti i kaže: "Stoga su se na nas prosule kletve i zaklete presude PISANE U MOJSIJEVOM ZAKONU , sluga Božji, jer smo zgriješili protiv vas. Ispunili ste riječi izgovorene protiv nas i protiv naših vladara dovodeći na nas velike Pod cijelim nebom nikada nije učinjeno ništa kao što je učinjeno Jeruzalemu. KAO KAKO JE NAPISANO U MOJSEVOM ZAKONU , sva ova katastrofa nas je snašla, ali mi nismo tražili naklonost Jahve, Boga našega. okrećući se od naših grijeha i obraćajući pažnju na vašu istinu ". Danijel 9: 11b-13 Da bi se Daniel mogao pozvati na ono što je zapisano u Mojsijevom zakonu, za vrijeme Daniela morala je biti dostupna neiskvarena Tora. Nadalje, nakon što je pročitao Jeremiju, Daniel nikada ne zaključuje da je Tora bila iskvarena, već se na nju poziva kao na nadahnutu Božju riječ. Ovo bi bio čudan zaključak za Daniela da Jeremija 8: 8 zaista znači da je tekst Tore bio oštećen za vrijeme Jeremije. Stoga, vidjevši da je Daniel bio Jeremijin suvremenik i da je imao neiskvarenu kopiju Tore u svom posjedu, nepobitno dokazujemo da je Tore u Jeremijino vrijeme postojala u nepatvorenom obliku. " Čitali su iz Knjige Božjeg zakona , jasno to objašnjavajući i dajući značenje tako da ljudi mogu razumjeti ono što se čita ... Drugog dana ... okupili su se oko pisara Ezre da skrenu pažnju na Riječi Zakona . Našli su zapisano u Zakonu , koji je Jahve naredio preko Mojsija , da Izraelci trebaju ... Dan za danom, od prvog dana do posljednjeg, Ezra je pročitao iz Knjige zakona Božjeg ... "Nehemija 8: 13-14,18 To se dogodilo otprilike 430. pr. Kr., Gotovo 180 godina nakon Jeremijinog obraćanja u hramu, koje se dogodilo 609. ili 608. prije Krista (vidi Jeremija 26: 1). Opet, da bi Ezra prepisivač mogao i čitati Mojsijev zakon i izlagati, pretpostavlja da je u to vrijeme bila dostupna istinska, neiskvarena kopija Tore. Nadalje, Gospodin Isus i njegovi sljedbenici citirali su iz Tore kakvu danas poznajemo i nikada nisu pretpostavljali da je ona pokvarena (usp. Matej 4: 4,7,10; 22: 31-32; 1. Timoteju 5:18). U stvari, Isus je tvrdio da Tora kakva postoji neće proći dok se sve ne ispuni: "Kažem vam istinu, sve dok nebo i zemlja ne nestanu, niti najmanje slovo, niti najmanji potez olovke, neće na bilo koji način nestati iz Zakona dok se sve ne postigne." Matej 5:18 U svjetlu prethodnih čimbenika, jedino prihvatljivo kontekstualno značenje je da su prepisivači zavarali narod bilo usmenom predajom i / ili zapisivanjem pogrešnih tumačenja Zakona. Slična je situacija bila u vrijeme Gospodina Isusa Krista: "Tada su neki farizeji i učitelji zakona došli k Isusu iz Jeruzalema i pitali ga: 'Zašto vaši učenici krše tradiciju starijih? Oni ne peru ruke prije nego što jedu!' Isus je odgovorio: "A zašto kršite Božju zapovijed zbog svoje tradicije? ... Tako poništavate Božju riječ zbog svoje tradicije . Licemjeri! Izaija je bio u pravu kad je prorekao o vama:" ti me ljudi časte usnama, ali njihova su srca daleko od mene. Uzalud me štuju; njihova su učenja samo pravila koja podučavaju ljudi . "'" Matej 15: 1-3,6b-9 Stoga je posve vjerojatno da je Jeremiah prekorio pisare zbog njihove tradicije koja ljude odvodi od Božje riječi. Da je ovo vjerojatnije značenje postaje vidljivo u svjetlu onoga što odmah slijedi: "Mudri će se postidjeti; oni će biti zgroženi i zarobljeni. Budući da su odbacili riječ Jahvinu , kakvu mudrost imaju." Jeremija 8: 9 Napokon, čak i da se ovaj odlomak odnosi na stvarnu oštećenost teksta, ovo bi se odnosilo samo na kopije koje su bile u posjedu prepisivača. To se ne bi odnosilo na sve primjerke Tore, primjerke koji su bili u posjedu pobožnih ljudi poput Daniela. Ti su ljudi vjerno čitali, njegovali, primjenjivali i čuvali Božju svetu riječ. Nevjerojatno je da je Kur'an taj koji priznaje vlastitu korupciju: "Kao što smo poslali na razdjelnike Oni koji su Kur'an stvorili u komade ." S. 15: 90-91 Znanstvenik islamskih studija Alphonse Mingana komentira ovaj odlomak: "Konačno, ako dobro razumijemo sljedeći ajet Suratul-Hidžra (xv. 90-91): 'Dok smo spuštali (kažnjavali) razdjelnike (Pisma?) Koji su razbijali Kuran na dijelove,' mi smo u iskušenju da izjavi da su čak i dok je Poslanik bio živ, primijećene neke promjene u recitaciji određenih stihova njegove svete knjige . U ovoj činjenici nema ništa vrlo iznenađujuće, jer Muhammed nije mogao čitati ili pisati, a bio je u milosti prijatelja za pisanje njegovih otkrića, ili, češće, nekih plaćeničkih amanuenova. " (Mingana, "Tri drevna Korana", Podrijetlo Kurana - klasični eseji o islamskoj Svetoj knjizi , ur. Ibn Warraq [Prometejske knjige, Amherst, NY, 1998., str. 84; podebljano naglašavanje naše) Mingana bilježi muslimansku reakciju na Osmana b. Affanovo spaljivanje i veliko uništavanje primarnih, konkurentskih kur'anskih kodeksa: "Knjiga, sastavljena ovom metodom, nastavila je biti mjerodavna i standardni je tekst do 29.-30. Hidžretske godine pod Uthman-ovim kalifatom. U to je vrijeme divna vjernost arapskog pamćenja bila neispravna i prema općoj slabosti čovjeka priroda , vjernici su se čuli kako na drugačiji način recitiraju stihove Kur'ana. Ova činjenica posebno je, kako se kaže, bila posljedica stotina dijalekata koji su se koristili u Arabiji. Zaid je ponovno zamoljen da stane na kraj tim varijacijama koje su počeo skandalizirati Poslanikove votare . Taj neumorni sastavljač, potpomognut trojicom ljudi iz plemena Quraish, počeo je raditi ono što je već radio prije više od petnaest godina.Prethodne kopije napravljene od prve napisane pod Abu Bakrom bile su uništene po posebnom kalifovom nalogu : objava poslata s neba bila je jedna i knjiga koja sadrži ovu objavu mora biti jedna. Kritičar primjećuje da je jedino jamstvo autentičnosti Kurana svjedočenje Zaida; i iz tog razloga, učenjak koji sumnja da li je datu riječ Muhammed doista koristio ili ju je Zaid upotrijebio samo po sebi ili na oskudnom svjedočenju nekih arapskih recitatora, ne krši stroge zakone visoke kritike.Ako je sjećanje na Poslanikove sljedbenike utvrđeno kao neispravno od 15. do 30. godine hidžretske godine kada je islam proglašen nad cijelom Arabijom, zašto možda nije bilo neispravno od 612. do 632. godine ne, kada je Poslanik često bio dužan braniti svoje život protiv strašnih agresora? I ako je prvo Zeidovo povlačenje uvijek sadržavalo stvarne Muhammedove riječi, zašto se ovaj sastavljač nije zadovoljio ponovnim uspostavljanjem u cijelosti i zašto je Osman osjećao potrebu za novim povlačenjem? Kako može biti da su se u kratkom razmaku od petnaest godina tako divne inačice mogle uvući u nekoliko primjeraka koji su prethodili vladavini trećeg halife da se našao dužan uništiti sve one koje je mogao pronaći? Ako je 'Uthmana zasigurno nadahnjivala samo vjerska svrha,zašto su ga neprijatelji nazivali 'SUZIVOM KNJIGA' i zašto su mu prilijepili sljedeću stigmu: 'Korane je pronašao mnogo, a jednog ostavio; POČAO JE KNJIGU ' ? ... "(Ibn Warraq, str. 84-85; podebljano i s velikim naglaskom naše) Mingana, u svom članku Prijenos Kur'ana , citira muslimanskog povjesničara al-Tabarija: "... 'Ali b. Abi Talib i' Osman b. Affan napisali su Objavu Poslaniku; ali u njihovom odsustvu to su napisali Ubai b. Ka'b i Zaid b. Thabit. ' Obaviještava nas, također, da su ljudi govorili 'Osmanu:' Kuran je bio u mnogim knjigama, a vi ste ih sve diskreditirali, osim jedne ; ' a nakon Poslanikove smrti,' Ljudi su ga dali za nasljednika Abu Bekra, koji je pak bio naslijedio 'Omer; i obojica su djelovali u skladu s Knjigom i sunnetom apostola Božjeg - i neka je hvala Bogu Gospodaru svjetova; tada su ljudi izabrali' Osmana b. 'Affana TKO ... TORE UP KNJIGA . '"(Ibn Warraq, str. 102; podebljano i s velikim naglaskom naše) Stoga vidimo da je Kur'an korumpiran, što su priznali i muslimanski i nemuslimanski izvori. OSAMA Je li prorok Muhammed, a.s., zaista prepoznao Bibliju kao knjigu bez grešaka? Odjeljci ovog članka su: 1- Je li prorok Muhammed, a.s., zaista prepoznao Bibliju kao knjigu bez grešaka? 2- Što je sa Židovima koje je prorok kaznio prema njihovom Mojsijevom zakonu? ODGOVOR: Brzi odgovor je da. Muhammad je prepoznao Svetu Bibliju kao knjigu bez grešaka, što ćemo sada pokušati pokazati. OSAMA Prorok Muhammed, a.s., nikada nije prepoznao Bibliju kao knjigu bez grešaka: Pripovijedao je AbuNamlah al-Ansari: "Kada je sjedio s Allahovim Poslanikom (peace_be_upon_him), a Židov je također bio s njim, pored njega je prošao sprovod. On (Židov) ga je pitao: Muhammede, govori li ovaj sprovod? Poslanik (mir_be_upon_him) rekao je: "Allah ima više znanja. Židov je rekao: To govori." Allahov poslanik (peace_be_upon_him) rekao je: Što god vam ljudi iz Knjige [Jevreji i kršćani] rekli, nemojte ih provjeravati, niti krivotvoriti, već recite: Mi vjerujemo u Allaha i Njegovog poslanika. Ako je lažno, nemojte ga potvrđivati, a ako je točno, nemojte ga krivotvoriti. (Prijevod Sunan Abu-Davud, Znanje (Kitab Al-Ilm), knjiga 25, broj 3637) " ODGOVOR: Osama ne samo da je pogrešno primijenio dijelove Svete Biblije, nego je također pogrešno primijenio i pogrešno protumačio prethodnu muslimansku tradiciju. Tradicija ne govori apsolutno ništa o tekstu Svete Biblije. Jednostavno se odnosi na izjave Židova i kršćana koje su mogle biti ili nisu bile točne. Ipak, pitanje valjanosti teksta Svete Biblije jednostavno se ne rješava. O ovome ćemo imati više reći u nastavku. OSAMA Sljedeće dvije izreke našeg voljenog poslanika Muhammeda alejhi ve sellem poslao mi je Jusif 65 neka je Allah dž.š. uvijek s njim bio zadovoljan: Prenosi Ubejdullah: "Ibn 'Abbas je rekao,' Zašto pitate ljude iz spisa o bilo čemu dok je vaša Knjiga (Kur'an) koja je objavljena Allahovom Poslaniku novija i najnovija? Čitali ste je čistu, neiskrivljenu i nepromijenjenu, i Allah vas je rekao da su sljedbenici Knjige (Židovi i kršćani) promjenio Pismo i iskrivljene, i napisao Pismo sa svoje ruke i rekao: „to je od Allaha”, da ga proda za malo dobitka. ne saznanja koja su do vas došla sprečavaju vas da ih o bilo čemu pitate? Ne, tako mi Allaha, nikada nismo vidjeli nijednog muškarca od njih da vas pita o onome što vam je objavljeno! ' (Prijevod Sahiha Buharija, Brzo držeći se Kur'ana i Sunneta, svezak 9, knjiga 92, broj 461) " ODGOVOR: Čini se da ova tradicija uvjerljivo dokazuje da je Ibn Abbas zaista vjerovao da je tekst Svete Biblije oštećen. To je naravno sve dok njegove stavove ne uzmemo u kontekst. Obratite pažnju na ono što je Ibn Abbas navodno rekao i u vezi s Biblijom: Mudžahid, Ash-Sha'bi, Al-Hassan, Qatadah i Ar-Rabi 'bin Anas rekli su da, znači, "Oni mijenjaju (Allahove riječi)." El-Buhari je izvijestio da je Ibn 'Abbas rekao da Aja znači da se oni mijenjaju i dodaju iako niko od Allahovih stvorenja NE MOŽE UKLONITI ALLAHOVE RIJEČI IZ SVOJIH KNJIGA, IZMJENJIVATI I ISKRETITI NJIHOVA PRIPADNA ZNAČENJA. Wahb bin Munabbih je rekao: "Tawrah i Injil OSTAJU KAO DA SU ALAH IH OTKRIO, I NIJEDNO PISMO U NJIMA NIJE UKLONJENO . Međutim, ljudi druge zbunjuju dodavanjem i lažnim tumačenjem, oslanjajući se na knjige koje su sami napisali." Zatim, Što se tiče Allahovih knjiga, I dalje su sačuvane i ne mogu se mijenjati . "Ibn Abi Hatim je zabilježio ovu izjavu ... ( Tafsir Ibn Kathir - skraćeno, svezak 2, dijelovi 3, 4 i 5, sura El-Bekara, ajet 253, do Surat An-Nisa, stih 147 [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; Prvo izdanje: ožujak 2000.], str. 196; podebljano i veliko naglašavanje naše) Evo punog citata Al-Buharija u vezi s Ibn Abbasovim viđenjem Biblije: Sahih al-Bukhari, Kitaab Al-Tawheed, Baab Qawlu Allah Ta'ala, "Bal Huwa Qur'aanun Majeed, fi lawhin Mahfooth" (tj. U Sahih al-Bukhari, knjiga "Jedinstvo Božje", poglavlje o Sure Al -Borooj (br. 85), stihovi 21, 22 koji kažu: "Ma, ovo je veličanstveni Kur'an, (Upisano) u sačuvanoj ploči.") Nalazimo u fusnoti između 9.642 i 643: „ Oni kvare riječ " znači " mijenjaju ili mijenjaju njezino značenje. " Ipak, nitko nije u stanju promijeniti niti jednu riječ iz bilo koje Božje knjige. Značenje je da pogrešno tumače riječ. [... i nastavlja govoriti o tome kako se Kur'an čuva ...] Ovo je Tafseer (komentar) Abdullaha Ibn Abbasa, jednog od Sahaba (ashaba) i Mohammedovog rođaka. Smatra se da su njegova mišljenja (jer je Sahabi (pratilac) iznad mišljenja i komentara svih ostalih šeika koji nisu Sahaba. Budući da gornja referenca Ibn Abbasa "Oni kvare riječ" navodi dio Sure 4:46, to nije samo komentar Sure 85:22, već i značenja Kur'anske optužbe protiv Židova za kvarenje svetih spisa. ( Izvor ) To podupire stajalište da se komentar Ibn Abbasa odnosi na pogrešno tumačenje teksta i na izmišljotinu lažne objave, koju su Židovi potom pokušali izdati kao objavu. Ne odnosi se na stvarnu korupciju same Svete Biblije. To se dalje potkrepljuje istim hadisom koji navodi Osama. U navedenom hadisu navodno je Ibn Abbas rekao: "... Pročitali ste je čistu, neiskrivljenu i nepromijenjenu, a Allah vam je rekao da su ljudi iz Pisma (Židovi i kršćani) promijenili svoj spis i iskrivili ga, te su ga napisali vlastitim rukama i rekli: 'To je od Allaha, 'prodati ga za malo dobiti ... " Čini se da se gornji citat odnosi na slijedeće kur'anske dijelove: "Pa jao onima koji Knjigu pišu rukama, a zatim kažu: 'Ovo je od Allaha' da bi je mogli prodati po maloj cijeni. Pa teško njima zbog onoga što su njihove ruke napisale i jao njima zbog toga njihova zarada. " S. 2:79 Čini se da ovo podrazumijeva biblijsku korupciju dok ne pogledamo njegov izvorni kontekst: "Možete li (ljudi vjere) i dalje iskreno željeti da oni (Židovi) povjeruju u vas? I uistinu stranka ( farik ) među njima čuje Riječ Božju, a onda je svjesno izvrću nakon što su je shvatili . I kad sretnu vjernike, oni kažu: 'Mi vjerujemo', ali kad se sretnu nasamo govore: 'Zašto im kažete ono što vam je Bog objavio (u Tevratu), da bi vas mogli uvući u raspravu oko to pred njihovim Bogom? Što ne razumijete? ' Zar oni ne znaju da Bog zna što skrivaju i što javno objavljuju? Među njima ima i nenapisanih ljudi koji poznaju Sveto pismo, osim iz druge ruke . ONI ALI POGODAJU . " S. 2: 75-78 Jednom kad se odlomak pročita u odgovarajućem kontekstu, otkrivamo da se ne govori o Židovima i kršćanima koji kvare svoju Svetu knjigu, već o nepismenim Židovima koji nisu znali o sadržaju svetih spisa i krivotvorili vlastito otkrivenje radi dobitka. Evo drugog odlomka na koji se čini da se odnosi Ibn Abbas: "Među njima postoji odjeljak koji knjigu iskrivljuje svojim jezicima : (dok čitaju) pomislili biste da je ona dio Knjige, ali nije dio Knjige ; a oni kažu: 'To je od Allaha, "ali to nije od Allaha. Oni lažu protiv Allaha i (pa) oni to znaju!" S. 3:78 Ovdje se promjene i izobličenja odnose na pogrešno tumačenje teksta, tj. "Njihovim jezicima". Ljudi su očito recitirali ili citirali određene stvari i odavali to kao dio stvarnog teksta. Ovo se stajalište slaže s Al-Buharijevim citatom Ibn Abbasa, gdje je potonji izjavio da su Židovi promijenili i iskrivili očigledna značenja spisa, ali da je tekst ostao nepromijenjen. Neki su muslimani pokušali potkopati Al-Buharijevu tradiciju u pogledu stava Ibn Abbasa o Svetoj Bibliji, navodeći da prvi nije pružio lanac prenošenja u kojem se može procijeniti autentičnost izvještaja. Ovaj pokušaj izbjegavanja neće riješiti problem za muslimane. Često se tvrdi da je Al-Bukhari bio najpažljiviji sakupljač muslimanskih tradicija, izostavljajući tisuće hadisa koji nisu zadovoljavali njegove stroge specifikacije autentičnosti. Obratite pažnju na sljedeće komentare na engleski prijevod zbirke hadisa Al-Bukharija: To je jednoglasno složili da je Imama Buharija rad je najautentičniji od svih ostalih radova u hadisu literatura zajedno. Autentičnost Al-Buharijeva djela takva je da su vjerski učeni učenjaci islama u vezi s njim rekli: "Najautentičnija knjiga nakon Allahove knjige (tj. Al-Kur'an) je Sahih Al-Buhari ." ... Prije nego što je zabilježio svaki hadis , abdest će obaviti i klanjati dva rekata i moliti svoga Gospodara (Allaha). Mnogi vjerski učenjaci islama pokušali su pronaći grešku u velikoj izuzetnoj zbirci - Sahih Al-Bukhari , ALI BEZ USPJEHA . To je zbog toga, oni se jednoglasno složili da je najautentičnije knjige nakon Knjige Allaha IS Sahih Al-Buhari . ( Prijevod značenja sažetog Sahih Al-Bukhari, arapsko-engleski, preveo dr. Muhammad Taqi-ud-Din Al-Hilali, Islamsko sveučilište, Al-Madina Al-Munawwara, Kraljevina Saudijska Arabija; kompilacija: Al-Imam Zain-ud-Din Ahmad bin Abdul-Lateef Az-Zubaidi [Maktaba Dar-us-Salam Publishers & Distributors, Rijad-Saudijska Arabija, 1994], str. 18-19; podebljano i veliko naglašavanje naše) Sljedeći citati preuzeti su iz odgovora tima za islamsku svjesnost na kritike Andrewa Varga na kolekciju imama Buharija: * U dva s jedne tvrtki H sam h zbirke nije skupiti ukupnost autentične h âdîth što dokazuje al-Bu kh â ri je svjedočanstvo: " Nisam uključen u mojoj knjizi al-Jami c , ali ono što je autentično, a ja izostavljeno među autentičnim zbog straha od [pretjerane] duljine. (fusnota 2) " Fusnota 2 kaže: On [al-Bu kh ârî] je htio reći da nije spomenuo sve t uruke [paralelne lance prijenosa] za svaki h adîth. [1] Da bi se to ponoviti u osnovnoj engleskom Novak, Imam al-Bu kh Ari odabranom samo nekoliko autentičnih h âdîth iz njegove ogromne zbirke. Međutim, on je izostavio određene tradicije, unatoč njihovoj autentičnosti, samo da bi izbjegao pretjeranu duljinu i ponavljanje u svom al-Jâmi c-u (rasprava o tome dana je u nastavku). Ako išta drugo, privilegija da se učini takva gesta u velikoj je mjeri autentičnost islamskih tradicija . U drugoj tradiciji, također se navodi da je Imâm al-Bu kh ârî rekao: On je rekao, čuo sam kako-SA c Dani recimo, čuo sam neke od naših drugova reći Mu h ammad Ibn Ismâ c IL rekao: izabran sam / objavio [sadržaj] ove knjige - što znači S h ja h knjiga - od oko 600 000 h adith / izvještaja. Abu Sa c d al-Malini nas je obavijestio da je c Abdullah ibn c Udayy obavijestila nas je: čuo sam al- H Asan Ibn al- H usayn al-Bu kh Ari rekao: " Nisam uključen u mojoj knjizi al-Jami c ali ono što je autentično, a među autentičnim sam izostavio ono do čega nisam mogao doći. " [2] I: Imam al-Bu kh Ari je zbirka od sat âdîth je održavana biti vjerodostojni zbog svoje ovlasti, te je održavana kao autentični otkad . Tvrdnja neofita, da je Imâm al-Bu kh ârî smatrao gotovo 99% vlastite kolekcije lažnom, jedna je od najhitrijih i najbezobraznijih izjava koje se ikad usudio kršćanski misionar. Suprotno tome, 7.397 se odnosi na broj h adith koje je Imâm al-Bu kh ârî odlučio uključiti u svoj al-Jâmi c i izostavio je mnoga autentična kazivanja iz svoje ogromne kolekcije zbog straha od pretjerane duljine. ... Bez obzira na to, mi ćemo citirati slavni suđenje Imama al-Bu KH Ari pokazati kako Maqlub [8] (promijenjen, obrnuto) A h adîth može identificirati s lakoćom stipendist h adîth: Poznato suđenje bagdadskim učenjacima al-Bu kh â rî daje dobar primjer Maqlûb isnâda. Tradicionalisti su, da bi iskušali svog posjetitelja, al-Bu kh â rî, imenovali deset ljudi, svaki sa po deset sati . Sada je svaki h adîth (tekst) od ovih deset ljudi imao prefiks s imenom drugog. Imam al-Bu kh â ri slušali svaku od deset muškaraca jer je ispričao svoju je h âdîth i negirao ispravnost svakog sata adîth. Kad su završili pripovijedajući Ove A h âdîth, obratio svaku osobu u okret i ispričao mu se svaki njegov ah âdîth sa svojim ispravnim nije. Ovo mu je suđenje donijelo veliku čast među bagdadskim učenjacima. [9] (Izvor: http://www.islamic-awareness.org/Hadith/bukhari.html; podebljano i kurziv naglasak naš) U svjetlu svega toga, činjenica da je Al-Bukhari uključio ovu tradiciju implicira da je ovo izvješće udovoljilo Al-Bukharijevim strogim specifikacijama i stoga je bio uvjeren u njegovu pouzdanost. Ako u jednadžbu dodamo i sljedeće kuranske reference o Židovima i kršćanima koji su znali svoje spise i ne bi se usudili krivotvoriti, tvrdnja o biblijskoj korupciji postaje još neodrživija: "A među ljudima Knjige sigurno ima onih koji vjeruju u Boga i ono što vam je objavljeno, u onome što je objavljeno njima, klanjajući se Bogu u poniznosti . Oni neće prodati znakove Božiji za bijednu korist . Njima je nagrada kod njihova Gospodara, a Bog je brz na računu. " S. 3: 199 " NISU SVI LIČNI. Neki od ljudi Knjige su uspravan narod . Oni izgovaraju znakove (ili stihove) Božje u noćnoj sezoni i klanjaju se štovajući. Vjeruju u Boga i posljednji dan. Oni zapovijedajte pravednim i zabranjujte ono što nije u redu i oni žure u dobrim djelima, a oni su pravednici . " S. 3: 113-114 Konačno, pažljivo čitanje S. 2: 75-78 pokazuje da su i Židovi bili optuženi za krivotvorenje Kur'ana. Tvrdnja da je stranka ( farik ) među Židovima čula Riječ Božju, a zatim je to svjesno izvrnula nakon što su je shvatili, čini se odjekom sljedećeg odlomka: "Ne vidite li one kojima je dat dio Svetog pisma, kako kupuju greške i nastoje da ti (muslimani) pogriješe s pravog puta? Allah najbolje zna (koji su) tvoji neprijatelji. Allah je dovoljan kao Čuvar i Allah je dovoljan kao podrška. Neki od onih koji su Židovi mijenjaju riječi iz svog konteksta i kažu: "Čujemo i ne pokoravamo se; čujte kao nekoga koji ne čuje" i "Slušajte nas!" iskrivljujući svojim jezicima i klevećući religiju. Da su rekli: 'Čujemo i pokoravamo se: čujte i pogledajte nas', bilo bi im bolje i uspravnije. Ali Allah ih je prokleo zbog nevjerice, pa oni ne vjeruju, osim nekoliko. O vi kojima je dato Pismo! Vjerujte u ono što smo otkrili potvrđujući ono što posjedujete, prije nego što uništimo lica kako bismo ih zbunili ili prokleli kao što smo prokleli kršitelje subote (iz starih vremena). Allahova zapovijed se uvijek izvršava. "S. 4: 44-47 Yusuf Ali komentira S. 4: 44-47: "... Trik Židova bio je izvrtati riječi i izraze kako bi se ismijali najsvečanija učenja Vjere. Tamo gdje su trebali reći:" Čujemo i pokoravamo se " , glasno su rekli:" Čujemo, "i šapnuo:" Ne pokoravamo se. " Tamo gdje su trebali s poštovanjem reći: "Čujemo" , dodali su šapatom, "Ono što se ne čuje", podsmjehujući se. Tamo gdje su zatražili pažnju Učitelja, upotrijebili su dvosmislenu riječ naizgled bezazlenu, ali njihova namjera nepoštovanje. "(Ali, Časni Kur'an , str. 194, f. 565) I, "..." Ra'ina "da se s poštovanjem koristi na arapski način, značilo bi" Molim vas, pobrinite se za nas. " Zaokretom jezika predložili su uvredljivo značenje, poput "O ti koji nas vodiš na pašu!", Ili na hebrejskom, "Naš loš!" "(Isto, f. 566) Ako je Osamina logika valjana, prisiljeni smo zaključiti da je jevrejska izopačenost Kur'ana njihovim jezicima značila da su i oni oštetili tekst Kur'ana. U svjetlu prethodnih razmatranja, Ibn Abbasova izjava u vezi s iskrivljivanjem prethodnih svetih spisa može se odnositi samo na pogrešno tumačenje teksta i na pisanje lažnih knjiga koje se prenose kao Božja riječ. To nema nikakve veze sa stvarnom korupcijom samog teksta. (NAPOMENA - Željeli bismo pojasniti našu upotrebu Al-Buharija. Naš citat iz Al-Buharija u vezi s Ibn Abbasom, kao i drugi muslimanski izvori u vezi s vjerodostojnošću Al-Buharija, ne znači da prihvaćamo iznesene tvrdnje. Umjesto toga, jednostavno ističemo da hadisi kakvi postoje ne podržavaju muslimanske tvrdnje o biblijskoj korupciji. Vrlo je sumnjivo da li ti hadisi potječu iz vremena Muhammeda. Činjenica da su Al-Bukhari i drugi vjerovali da su autentični, služi samo pobijanju onih muslimana koji pokušavaju potkopati određene hadise poput onoga koji se odnosi na Ibn Abbasovo pozitivno viđenje Svete Biblije.) OSAMA Prenosio je Abu Huraira: "Ljudi iz Knjige čitali su Toru na hebrejskom, a zatim je objašnjavali muslimanima na arapskom. Allahov Poslanik je rekao (muslimanima). 'Ne vjerujte ljudima iz Knjige, niti im vjerujte, ali recite: 'Vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje i u vama.' ' (Prijevod Sahiha Buharija, držeći se Kur'ana i sunneta, svezak 9, knjiga 92, broj 460) " ODGOVOR: Pažljivo zabilježite što se zapravo govori: Prenosio je Ebu Hurejru: "Ljudi iz Knjige čitali su Tevrat na Hebreju, a zatim ga na arapskom objašnjavali MUSLIMANIMA. Allahov Poslanik je rekao (muslimanima). ali recite: 'Vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje i u vama.' (Prijevod Sahiha Buharija, Brzo držeći se Kur'ana i Sunneta, svezak 9, knjiga 92, broj 460) " Muhammed ne napada pouzdanost Svete Biblije, već odbacuje arapsko objašnjenje hebrejske Biblije od strane Židova. Budući da Muhammad nije mogao čitati hebrejski, nije mogao reći jesu li Židovi točno i iskreno objašnjavali hebrejski tekst na arapskom jeziku. Nije ni čudo da je bivši upozorio svoju zajednicu na objašnjenje Židova. Tako opet vidimo kako Osama pogrešno primjenjuje vlastite muslimanske izvore. OSAMA Kao što jasno vidimo u gornjim Izrekama našeg voljenog Poslanika savs, vidimo da izvor koji koriste Židovi i kršćani (tj. Biblija ili bilo koji drugi vjerski izvor kao što su presude njihovim papama, rabinima ili drugim redovnicima) mora se zanemariti jer nije pouzdan. Kao što smo vidjeli u gore navedenom uvodu, čovjekovi pisari (zakoni) iskvarili su Bibliju i pretvorili je "u laž" (Jeremija 8: 8). Molimo posjetite Prema islamu, zašto je BOG svemogući dopustio da se Biblija pokvari? Tko su bili pravi autori Biblije? Današnji autori Biblije i Knjiga evanđelja NEPOZNATI su. Pogledajte komentare koji to dokazuju od teologa i povjesničara NIV Biblije od same NIV Biblije! Zašto bih uopće trebao vjerovati u današnju Bibliju? ODGOVOR: Kao što smo pokazali, gornje Muhammedove izreke NE podržavaju biblijsku korupciju. Ako ništa, vrijedi obrnuto. Osama ne samo da pogrešno primjenjuje biblijske citate, već čini istu stvar s vlastitim muslimanskim izvorima. Molimo pročitajte sljedeća pobijanja Osaminih iskrivljenja i pogrešnih citata: [1] , [2] , [3] , [4] . Evo i nekoliko drugih za dobru mjeru: [1] , [2] . OSAMA Što je sa Židovima koje je prorok kaznio prema njihovom Mojsijevom zakonu? Sljedeće mi je poslao brat Johnny Bravo ; neka je Uzvišeni Allah uvijek zadovoljan njime. Misionarski argument je da je islamski Biblija točna jer je poslanik Muhammed, a.s., vladao prema jednom od njezinih zakona. Ovo je doista vrlo smiješno. Kršćanski misionar, Sam Shamoun, nakon što je iskrivio desetke stihova iz Časnog Kur'ana i zadivio ga svojim smiješnim interpretacijama, obavještava svoje čitatelje: "Naše korištenje Kur'ana ne podrazumijeva naše vjerovanje u njegov autoritet niti nadahnuće. Citiramo ga isključivo radi uvjeravanja muslimana u biblijsku moć i autentičnost kao činjenicu potvrđenu njihovim vjerskim tekstom." http://answering-islam.org/Shamoun/aboutbible.htm ODGOVOR: Već smo počeli odgovarati na Bravove pogrešne tvrdnje i grubu zlouporabu i pogrešnu primjenu znanstvenih izvora. Da biste pročitali neke od pobijanja, molimo idite ovdje [1] , [2] , [3] , [4] , [5] . Više odgovora trebalo bi se pojaviti kasnije. Gospode Isuse, također ćemo odgovoriti na Bravove lažne tvrdnje u vezi sa stavovima Abu Ghazalija i Ibn Taimiyyah-a o pitanju biblijske korupcije. OSAMA Upravo tako! Slično tome, presuda kamenovanja koja se odnosila na Židove i Židove prema židovskim spisima također ne znači da je cjelokupni tekst židovskih kršćanskih spisa autentičan i netaknut. Poslanik Muhammed, a.s., ga je također * koristio kao svoj dokaz protiv Židova. Da, bilo je mnogo dodavanja i brisanja u židovskim spisima, bili su iskvareni, ali unatoč svojoj korupciji, u njima je još uvijek bilo dovoljno istine da bilo koju osobu odvedu do islama. Dakle, da su Židovi slijedili vlastitu knjigu, ne bi imali drugog izbora nego postati muslimani, jer je njihova knjiga još uvijek sadržavala dovoljno istine da osobu odvede u islam. Problem sa Židovima bio je u tome što se nisu ni potrudili slijediti ono za što su i sami smatrali da ga je Allah božanski objavio. Na primjer, kazna za kamenovanje je autentična Allahova objava koju nalazimo netaknutu ni u današnjim židovskim spisima, ali ovi Židovi u vrijeme poslanika Muhammeda, a.s., nisu se trudili slijediti ovaj zakon koji je objavio Allah. Da su primijenili sve zakone i zapovijedi u svojim spisima, bez obzira na korupciju, ne bi im preostalo ništa drugo nego postati muslimani. ODGOVOR: Bravo čini zabludu lažne analogije. Bravo je lažno pretpostavio da se Muhammed pozivao na Toru svoga vremena na isti način kao i ja na Kur'an. Ipak je ovo očito lažno. Iako ne vjerujem da je Kur'an Božja riječ, Muhammed je vjerovao u Toru kao objavljenu Božju riječ. Muhammad je također vjerovao da je Tora njegovog doba bila netaknuta Božja riječ, kao što smo već pokazali i pokazat ćemo uskoro. Bravo je pretpostavio da je Muhammed vjerovao da Tora njegova doba nije bila u svom čistom netaknutom obliku, a zatim nastavlja čitati ovu pogrešnu i nedokazanu pretpostavku u svom čitanju tradicija. Ipak, ni Bravo ni Osama nisu nam pružili nikakav dokaz za svoju pogrešnu tvrdnju. Kao što ćemo sada vidjeti,Muhammad je očito vjerovao da je Tora njegovog vremena izvorna Tora koju je Bog dao Mojsiju. OSAMA Poznati komentator Ibn Kathir objašnjava: "Ovi Hadisovi (Izgovaranje proroka Muhammeda na arapskom) navode da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem donio odluku koja je u skladu s presudom u Tavri, da ne poštuju Židove u ono u što vjeruju, jer je Židovima naređeno slijedite zakon Muhammeda, a.s., nego je to učinio Poslanik, a.s., jer mu je Allah to naredio. Pitao ih je o presudi kamenovanja u Tavri kako bi ih natjerao da priznaju ono što Tavra (Tora) sadrži i što su surađivali da bi sakrili, porekli i isključili iz provedbe za sve to vrijeme. Morali su priznati ono što su činili, iako su to činili znajući ispravnu presudu. Ono što ih je natjeralo da odu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na presudu u ovom pitanju bile su njihove požude i želje, nadajući se da će se Poslanikov mir sa njim složiti s njihovim mišljenjem, a ne da su vjerovali u ispravnost njegove presude. " [Tafsir Ibn Kathir Skraćeni. Svezak 3. Str. 182. Darussalam izdavači i distributeri. 2000] Šeik Abdurrahman Abdul-Khaaliq navodi: "Tora, Stari zavjet i Evanđelje, Novi zavjet i dalje sadrže istinu i smjernice koje mogu biti dokaz protiv Židova i kršćana. Da provode svoje zakone, Židovi i kršćani povjerovali bi u poruku proroka Muhameda, potvrđujući ono što je poslan prije njega, i tako će slijediti smjernice i svjetlost. Muhammed je poslan s jasnim dokazima o svojoj istinitosti i slijedio je put proroka prije njega, koji su bili poslani Židovima i kršćanima. " [Šeik Abdurrahman Abdul-Khaaliq. "Biblijsko svjedočanstvo da je Isus sluga rob i Allahov poslanik." str. 8. Daar islamske baštine 1994] ODGOVOR: Ništa što je izjavio Ibn Kathir ne može se dokazati da je Muhammed vjerovao da je Tora promijenjena. Zapravo, kada uzmemo u obzir sljedeće navode, zapravo vrijedi obrnuto: "Salih b. Kaisan iz Nafija", oslobođenik "Abdullaha b. Omera iz Abdullaha b. Omera, rekao mi je: Kad je apostol o njima donio sud, TRAŽIO JE TORU . Rabin je sjedio i čitao je, stavljajući ruku preko stih kamenovanja. "Abdullah b. Salam udario je rabina u ruku govoreći:" Ovo je, o Božiji proroče, stih kamenovanja koji vam je odbio pročitati. Apostol je rekao: "Jao vama Židovi! Što je navelo ti da napustiš sud Božji KOJI DRŽIŠ U SVOJIM RUKAMA?'Odgovorili su:' Kazna se izvršavala sve dok čovjek kraljevskog roda i plemenitog podrijetla nije počinio preljub i kralj nije odbio dopustiti da ga kamenuju. Kasnije je još jedan počinio preljub i kralj je želio da ga kamenuju, ali oni su rekli Ne, dok ne kamenuješ taj-takav. I uklonili su sve napomene o kamenovanju. ' Apostol je rekao: ' Ja sam prvi koji je oživio Božji red I NJEGOVU KNJIGU i prakticirao ga .' Oni su uredno kamenovani i Abdullah b. Umar je rekao: 'Bio sam među onima koji su ih kamenovali.' (Alfred Guillaume, Život Muhammeda [Oxford University Press, Karachi], str. 267; podebljano i veliko naglašavanje naše) Primijetite da je Muhammed tražio TORU, a ne iskvarenu Toru. Muhammad tvrdi da je prvi koji je oživio ono što se nalazi u BOŽIJOJ KNJIGI, I PRAKSI ŠTO JE TO PRIPADAO. Bi li se Bravo ili Osama usudio ući u sinagogu i tvrditi da prakticiraju ono što Tora u rukama Židova zapovijeda u vezi s preljubom, budući da je to BOŽJA KNJIGA? Ili bi radije tvrdili da je Torra u posjedu Židova podmetana? Jasno je da bi se odlučili za ovo drugo, što samo pokazuje da NE SLIJEDE PRIMJERU SVOJEG PROROKA, budući da je očito vjerovao da je Tore u njegovom posjedu istina i neiskvarenost. Sljedeća tradicija pruža dodatne dokaze o postojanju neiskvarene Biblije: "Kad su kršćani iz Najrana došli apostolu, došli su i židovski rabini i oni su se raspravljali jedni s drugima prije apostola. Rafi je rekao:" Nemate ustajanja ", a on je porekao Isusa i Evanđelje; a kršćanin je rekao da Židovi, "Vi nemate položaja", a on je porekao da je Mojsije bio prorok i porekao Toru. Tako je Bog poslao dolje u vezi s njima: "Židovi kažu da kršćani nemaju status; a kršćani kažu da Židovi nemaju status, a ipak čitaju svete spise. Oni ne znaju o čemu govore. Bog će na dan uskrsnuća presuditi među njima o njihovoj kontroverzi ", tj. svaki u NJEGOVOJ KNJIGI ČITA POTVRDU ONOGA ŠTO ODRIČE , tako da Židovi negirati Isusa ipakIMAJU TORU u kojoj im je Bog REČJU MOJSIJEVOM RIJEČJU DRŽALI ISUSOVU ISTINU; dok je U JEVANĐELJU ONO ŠTO JE ISUS DONIO U POTVRDI MOJSIJEVA I TORE KOJU JE DONIO OD BOGA: pa svaki poriče ŠTO JE U RUKAMA DRUGOGA. "(Guillaume, str. 258; podebljano i s velikim naglaskom naše) Ibn Ishak jasno kaže da su TORAH MOJSIJEVA i ISUSOVO JEVANĐELJE postojali i u RUKAMA Židova i kršćana Muhamedovog vremena. "Rafi b. Haritha i Sallam b. Mishkam i Malik b. Al-Sayf i Rafi b. Hurejmila su mu došli [Muhammed] i rekli: 'Zar ne navodite da slijedite Abrahamovu vjeru i vjerujete u TORU KOJU MI SMO imamo i svjedočimo da je to istina od Boga? „On je odgovorio:” SVAKAKO , ali vi ste griješili i slomljena savez njoj sadržan i skriveno ono što je naređeno da običan muškarcima, a ja sam se ograditi od svog grijeha.” Rekli su: ' Držimo se onoga što imamo. Živimo prema smjernicama i istini i ne vjerujemo u vas i nećemo vas slijediti. ' Tako je Bog poslao dolje u vezi s njima: 'Recite, o narode iz Pisma, nemate nikakvog položaja dok ne promatrate Toru i Evanđelje i ono što je poslano od vašeg Gospodara. Ono što vam je poslano od njihovog Gospodina, sigurno će povećati mnoge od njih u zabludi i nevjerstvu. Ali ne budi tužan zbog nevjerničkih ljudi. '"(Guillaume, str. 268; podebljano i s velikim naglaskom naše) Ovo je bila izvrsna prilika za Muhammeda da tvrdi da je Tora promijenjena. Umjesto toga, tvrdi da vjeruje u Toru koja je bila dostupna u njegovo vrijeme. Naziva je "Allahova knjiga". Da li bi je nazvao Allahovom knjigom da sadrži mnogo korupcije od strane ljudi? Prenosi Abdullah Ibn Omer: Došla je skupina Židova i pozvala Allahovog Poslanika (peace_be_upon_him) u Quff. Tako ih je posjetio u njihovoj školi. Rekli su: AbulQasim, jedan od naših muškaraca počinio je blud sa ženom; pa izreci sud nad njima. Postavili su jastuk Allahovom Poslaniku (peace_be_upon_him) koji je sjeo na njega i rekao: Donesite Toru. Tada je donesen. Zatim je povukao jastuk ispod sebe I NA NJEGA JE POSTAVIO TORAH rekavši: VJEROVAO SAM U TEBE I ONOGA KOJI TE JE OTKRIO. Tada je rekao: Dovedite mi onoga koji je učen među vama. Tada je doveden mladić. Predajnik je zatim spomenuo ostatak tradicije kamenovanja sličan onoj koju je Malik prenio od Nafija '(br. 4431). (Sunan Abu Dawud, knjiga 38, broj 4434) Poštivanje i ljubav prema Tori samo otkrivaju Bravoov i Osamin očajnički pokušaj izbjegavanja neosporne činjenice. Muhammed nije rekao da mu donese iskvarenu Toru, niti je rekao da vjeruje u Toru prije nego što je ona bila iskvarena. Umjesto toga, on potvrđuje da je Tora u njegovom posjedu bila ona koju je Bog objavio. Nije ni čudo što ga je stavio na jastuk, pokazujući mu isto poštovanje koje bi odao Kur'anu. Opet, trebamo pitati bi li Bravo ili Osama učinili isto, uzimajući modernu kopiju Tore i stavljajući je na jastuk u znak poštovanja? Ako ne, onda samo pokazuju da uistinu ne slijede primjer svog proroka. OSAMA Eto tako. Vrijedno je napomenuti da Kur'an ne spominje nijednu "Bibliju" ili "Mateja", "Marka", "Postanak", "Brojeve" itd. Kur'an spominje samo Tauraat objavljen Musau (Mojsijevu) mir s njim i Injeel (Evanđelje) objavio je Esi (Isusu) mir s njim. Ni jedno Evanđelje "po Mateju" itd. Kur'an je MUHAJMIN nad prethodnim spisima (5:48), što znači kriteriji, nadzor, nadzor, čuvar, dominantan, pouzdan, svjedok, ispravljanje itd. Dakle, sve što se slaže s Kur'anom prihvaćamo da odbacujemo sve što se ne slaže s Kur'anom. Današnji židovski kršćanski spisi u njima mogu sadržavati istinu, ne poričemo to, međutim, oni također sadrže riječi čovjeka i pogreške, interpolacije i brisanja.Muslimanu je naređeno da koristi Kur'an kao suca (5:48) kako bi odvojio istinu od laži. Molimo posjetite Prema islamu, zašto je BOG svemogući dopustio da se Biblija pokvari? Tko su bili pravi autori Biblije? Današnji autori Biblije i Knjiga evanđelja NEPOZNATI su. Pogledajte komentare koji to dokazuju od teologa i povjesničara NIV Biblije od same NIV Biblije! Zašto bih uopće trebao vjerovati u današnju Bibliju? ODGOVOR: Iako bi moglo biti točno da Kur'an izravno ne spominje Mateja ili Marka, on se odnosi na Postanak i Brojeve, kao i na aludiranje na Bibliju. Spominjanje Tore je dokaz da se Kur'an zapravo odnosi na Postanak i Brojeve, jer ove knjige čine Mojsijevu Toru. Kur'an se također odnosi na Kitab (knjigu), koji je arapski ekvivalent "Biblije", kako je čak i Muhammad Asad shvatio u svom prijevodu: "... I tako smo bacili neprijateljstvo i mržnju među sljedbenike Biblije ..." S. 5:64 (Asad, Poruka Kur'ana [Dar Al-Andaulus, Gibraltar, rpt. 1994.], str. 157; podebljani naglasak naš) "Ako bi sljedbenici Biblije postigli [istinsku] vjeru i svijest o Bogu, doista bismo trebali ukloniti njihova [prethodna] loša djela i doista ih odvesti u vrtove blaženstva;" S. 5:65 (Isto; podebljano naglašavanje naše) Upućivanje na "Knjigu" Židova i kršćana prirodno bi uključivalo sve knjige navedene u njoj, poput Petoknjižja, četiri Evanđelja itd. Zanimljivo je da Kur'an zapravo citira i Brojeve i Marka, pozivajući se na njih kao na Toru, odnosno na Indžil: "Muhammed je Allahov poslanik; a oni koji su s njim jaki su protiv nevjernika, (ali) suosjećajni jedni prema drugima. Vidjet ćete kako se klanjaju i ničice klanjaju (u molitvi), tražeći milost od Allaha i (Njegovo) dobro zadovoljstvo . Na njihovim su licima njihovi tragovi (bivajući) tragovi njihove sedžde. To je njihova sličnost U TAURATU; i njihova sličnost U EVANĐELJU JE: poput sjemena koje šalje svoju oštricu, a zatim je ojača, a zatim postaje gust i stoji na vlastitoj stabljici, (ispunjavajući) sijače čudom i ushićenjem . Kao rezultat toga, nevjernike ispunjava bijesom nad njima. Allah je obećao onima među njima koji vjeruju i čine pravedna djela oprost i veliko Nagrada." S. 48:29 Ovaj odlomak tvrdi da postoji opis muslimana U Tori i Evanđelju, što implicira da su ove knjige postojale za vrijeme Muhammeda. Zanimljivo je da A. Yusuf Ali tvrdi da je opis muslimana u Tori i Evanđelju aluzija na Brojeve 16:22 i Marko 4: 27-28: "... U Mojsijevoj knjizi, koja se danas nalazi u iskvarenom obliku u Petoknjižju, stav poniznosti u molitvi označen je sedždom: npr. Mojsije i Aron" pali su na lice ", Brojevi xvi. 22 . " (Ali, Kur'an časni - Značenje i prijevod , str. 1400, br. 4916; podebljano naglašavanje naše) Ali pogrešno tvrdi da Petoknjižje sadrži samo dijelove iz Mojsijeve knjige i da to nije stvarno otkrivenje dato Mojsiju, unatoč činjenici da sam ajet tvrdi da je Mojsijeva Tora BILA DOSTUPNA za vrijeme Muhameda! Osim svoje pogrešne tvrdnje, Ali posredno svjedoči da je knjiga Brojeva dio Tore koja je data Mojsiju! Ali nastavlja: ... U Evanđelju se govori o tome kako se dobro sjeme posije i uzgaja postupno, čak i izvan očekivanja sijača: " sjeme treba niknuti i narasti, on ne zna kako, jer zemlja donosi plod sama od sebe ; prvo oštrica, pa klas, nakon toga puni kukuruz u zemlji "; Marko, iv 27-28 ... (Isto, br. 4917; podebljani naglasak naš) Ovo opet pretpostavlja da je Markovo evanđelje bilo dio Evanđelja za koje Kur'an tvrdi da je poslano Isusu. Konačno, S. 5:48 i arapska riječ MUHAYMIN ne podržavaju biblijsku korupciju, kao što smo već pokazali u ovom članku . Da Bravo i Osama mogu ponavljati zastarjele argumente koji su temeljito obrađeni, dalje ukazuje na slabost njihovog slučaja protiv cjelovitosti Svete Biblije. Pratit ćemo ovo pobijanje ispitivanjem pitanja kamenovanja u islamu i njegovog značaja za korupciju Kur'ana. Do tada, i dalje ostajemo u službi našega uskrslog Gospodina i vječnog Spasitelja Isusa Krista zauvijek, Božjom suverenom milošću. Amen. Dođi Gospodine Isuse. Volimo te zauvijek, uskrsli Gospodaru vječne slave. NAPOMENA - Za daljnje čitanje preporučujemo članke koji se nalaze u odjeljku Što Kur'an kaže o Bibliji . Pobijanje kršćanstva koje odgovara. Daljnji članci Sam Shamoun-a, Answering Islam Home Page

Jeruzalem Al-Aksa Izrael Sura 17:1 Noćno Putovanje-Isra i Miradz Kupoli na stijeni -Jeruzalem D5: Kupola na stijeni Jeruzalem u Kuranu https://biblijaimi.forumactif.org/t1532-abecde#7972 Hram hodočašće Nigde se u kuranu ne kaze Jeruzalem niti se MORA odnostiti na grad Jeruzalem kao sta mnogi muslimni veruju da se odnosi Sura 17:1 .... Ne pise u kuranu Mesdžidu-l-Aksa vec pise Hram daleki , a taj hram daleki moze biti svuda u svjetu kao recimo grad PETRA ... https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/item/8872-jerusalem-u-kur-anu Jerusalem u Kur’anu Jerusalem se u Kur’anu ne spominje po imenu, ali postoji određen broj ajeta koje su tradicionalni komentatori detektirali kao reference na njega ili, općenitije, na zemlju Palestinu u kojoj je on smješten. U svakoj od ovih referenci postoji implikacija da se grad Jerusalem ili njegova okolina izdvajaju kao nešto sveto bilo zbog toga što su primili poseban Božanski blagoslov ili zato što su oni, ili će biti, prizor velikih događaja u svetoj historiji (M. Al-Khateeb, Al-Quds, London, 90, 1998). Slijedi navođenje tih referenci uz kratke komentare. Hvaljen neka je Onaj koji je u jednome času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (Mesdžidu-l-Aksa), čiju smo okolinu blagoslovili (barekna havleh) kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali! (el-Isra’,1) Ovaj ajet govori o noćnom putovanju (isra’) Muhammeda, a.s., od Kabe u Mekki do Hrama na Brdu u Jerusalemu (‘’Hrama dalekog’’), koji je tako nazvan jer je bio naudaljenije mjesto ibadeta na zapadu koje je bilo poznato Arapima u vrijeme objavljivanja Kur’ana. ‘’Neka znamenja Naša’’, koja su Poslaniku, a.s., pokazana, bili su dokazi i pouke koje je vidio na tom putovanju. Riječi ‘’čiju smo okolinu blagoslovili’’ posmatraju se kao potvrđivanje mjesta Hrama dalekog budući da se uvijek u Kur’anu ova i njoj slične formulacije izgleda odnose na Palestinu: vidi npr. el-Enbija’, 71 i 81. Otuda Ibn Abbas smatra da ellezi barekna havleh označava Palestinu i Jordan, koje su blagoslovljene svojim rijekama, voćem, povrćem, poslanicima i dobročiniteljima (v. Taberi, Džami’u-l-bejan, 6/509; Ibnu-l-Dževzi, Zadu l-mesir, 3/3; Ševkani, Fethu-l-kadir, 809).

Stav Kur'ana i Sunneta prema kršćanskim spisima Stav Kur'ana i Sunneta prema kršćanskim spisima Antoin MacRuaidh 1. Uvod Islam je proročko-otkrovačka religija čija se vjera i praksa usredotočuje na njegovu svetu knjigu, Kur'an. Muslimani vjeruju da su postojale stotine i četiri knjige otkrivenja - deset Adamu, pedeset Setu, trideset Enohu, deset Abrahamu, jedna Mojsiju, jedna Davidu, jedna Isusu i jedna Muhammedu. Svi osim Abrahama, Mojsija Davida, Isusa i Muhameda odvedeni su u Raj, a Abrahamova knjiga više ne postoji. Oni koji su ostali, osim toga od Muhameda, su oni koji otkriva Mojsiju je Tawrah (Tora), Davidu je Zabur (Psalmi), te da je dao Isusu, Injil (Evanđelja). Knjige o Mozaiku i Davidu spomenute u Kur'anu nalikuju židovskoj strukturiTenak (Stari zavjet) - Tora, Nebi'im i Kethubim - zakon, proroci i spisi, posljednji spomenuti često se naziva "psalmi" nakon prve knjige u odjeljku. Naravno, tu je u ne spominje Kur'an u Nebi'im, iako je islamska sveta knjiga ne odnosi na broj proroka spomenutih u Bibliji, niti postoji bilo kakvo pozivanje na Kethubim, a pozivanje na Psalmima davanje Davidu ukazuje da se radi samo o pojedinačnoj knjizi toga imena, a ne o cijelom dijelu Tenaka koji se ponekad označava tim pojmom. Musliman, za razliku od Kur'anske, optužbe za korupciju protiv Biblije obično se odnosi na al-tahrif al-lafzi, mijenjajući stvarni tekst , umjesto na al-tahrif al-ma'nawi, pogrešno ih tumačeći . Na početku treba reći da nam nigdje ni Kur'an ni hadisi ne predstavljaju ideju da su Mojsijeve knjige, David i Isusove knjige izgubljene, uklonjene ili čak iskvarene, unatoč stavovima mnogih muslimana po tom pitanju. . Međutim, dok proučavamo izvore islamske objave, otkrivamo da iako postoje sličnosti između Židovsko-kršćanskih spisa i knjiga spomenutih u Kur'anu, postoje i važne razlike. Te razlike, zajedno s očitim razlikama u teologiji između Biblije i Kur'ana , leže u središtu kontroverze oko biblijskog identiteta između islama i kršćanstva. 2. Priroda i status Kur'ana Najteži aspekt razumijevanja tradicionalnog muslimanskog pogleda na Kršćanske spise uzrokovan je različitim referentnim točkama. Očito, musliman gleda na Bibliju sa stajališta onoga s čime je upoznat - svoje svete knjige. Musliman koji prvi put dolazi u Bibliju teško je razumjeti s čime se susreće. Ne radi se samo o tome da su ga od djetinjstva neprestano radovali pričama o tome kako je Biblija promijenjena. To je prije svega zato što se priroda, struktura i učenje Biblije ne poklapaju s Kur'anom. Muslim, iz čitanja Kur'ana,ima fiksnu ideju ne samo o sadržaju božanske objave (tj. islamske doktrine), već i o njezinu obliku i karakteru. Bibliju gleda kroz leću Kur'ana, za koji vjeruje da je krajnje natpisano Božje otkrivenje. Sveta knjiga islama postavlja obrazac karakteristikama nadahnutog Pisma. Da bismo vidjeli zašto se među muslimanima pojavila optužba za korupciju protiv Biblije, prvo moramo razumjeti prirodu Kur'ana u islamu. 2.1 Priroda Kur'ana Kur'an vjeruju suniti (iako ne šiije) biti vječna, nestvorena Riječ Božja. Izvor ovog vjerovanja nalazi se u samom Kur'anu , u konceptu da u Džennetu vječno postoji (i stoga je slobodan od ljudskog utjecaja) Očuvana ploča, ( Lawh-i-Mahfuz ), vječna Božja Riječ, s koje se otkrivenje spušta čovječanstvu. Nazvana je 'Majka knjige' ( Umm-ul-Kitab ). Muslimanski kur'anski prevodilac i komentator Jusuf Ali kaže: Za: 43. 4 ... Majka Knjige, Temelj Objave, sačuvana ploča (Lauh Mahfuz. Lxxxv. 22), srž je ili suština objave ... Majka Knjige je u Allahovoj prisutnosti ... Islamski učenjak Mawdudi navodi: 'Umm al-Kitab': 'Izvorna knjiga': Knjiga iz koje su izvedene sve Knjige poslane prorocima. U suri Al Waqi'ah isto je opisano kao Kitab-um-Maknun (skrivena i sačuvana Knjiga), a u suri al-Buruj: 22 kao Lauh-i Mahfuz (sačuvana Ploča), odnosno Ploča čija pisanje se ne može izbrisati, što je sigurno od svake vrste uplitanja ... Allah je objavio različite knjige u različito doba ... donijeli su jedan te isti Din (religija). Razlog je bio taj što su im izvor i podrijetlo bili isti, samo su se riječi razlikovale ... imale su isto značenje i temu koja je upisana u Izvornu knjigu s Allahom, i kad god je postojala potreba,odgojio je proroka i poslao isto značenje i predmet odjeven u određenu dikciju prema okruženju i prigodi ... Stoga, prema islamu, postoji određeni stupanj progresivnog otkrivenja, ali ne u kršćanskom smislu odvijajuće se drame otkupljenja kojom su supstituirani čisto privremeni fizički fenomeni poput Hrama, levitijskog svećenstva, političke države itd. od strane Crkve Novog zavjeta, zajedničkog svećenstva svih vjernika (na temelju vječnog Kristovog svećenstva po redu Melkisedeka) i sadašnje mesijanske vladavine, ili s obzirom na postupno otkrivanje mesijanskog proročanstva. Prema gledištu islama, svaka je knjiga donosila istu poruku, bez ikakvih tipoloških skela poput potencijalnih žrtava za grijeh itd., A glavna razlika između Knjiga islama je ta što su prethodni spisi predviđali dolazak Muhammeda, što je Kur'an anevidencija kao ispunjena. Dalje, priroda nadahnuća bila je ista, otkrivenje je 'spušteno' s Vječne ploče, pa su, kao što ćemo vidjeti u mom drugom radu Sastavljanje teksta Kur'ana i sunitsko-šiitski spor , muslimani prirodno potvrđuju da je i postupak kanonske kompilacije bio identičan. Također treba imati na umu da Mawdudijeva poanta o proroku koji donosi '... predmet odjeven u određenu dikciju prema okruženju i prilikama ...' sama po sebi ukazuje na poteškoće koje muslimani doživljavaju s kršćanskim spisima. 'Veliko povjerenstvo' u Mateju 28: 18-20, gdje Isus zapovijeda sveopćem objavljivanju svoje poruke, proturječi islamskoj dogmi da su svi proroci prije Muhameda bili samo lokalni glasnici. Kako kaže jedan muslimanski autor, ... Bog je različitim narodima slao različite proroke. Isus je bio jedan od tih nacionalnih proroka. Stoga je Njegovo Pismo nužno bilo samo lokalno i privremeno zabrinuto. U tom slučaju, daljnja poanta u vezi s tim koju muslimanski apologeti često ističu je jezik evanđelja. Znamo da je glavni razlog što je Novi zavjet bio na grčkom bio zato što je kršćanska poruka bila za čitavo čovječanstvo, a grčki je bio lingua francarimskog i bliskoistočnog svijeta, usporedivo sa suvremenim položajem engleskog danas. Nadalje, sama Palestina bila je snažno helenizirana još od vremena Aleksandra Velikog, kako je to pokazao Martin Hengel. Kad je Krist ušao u grčko govorno područje Tira i Sidona, Dekapolisa, ili razgovarao s rimskim dužnosnicima poput Centuriona ili Poncija Pilata, očito je govorio na grčkom, jer je najvjerojatnije da bi potonji posebno znao ili hebrejski Aramejski. Međutim, uobičajeno muslimansko stajalište je da je pravo evanđelje moralo biti na aramejskom, budući da je Isus bio čisto lokalni prorok, a protiv svih dokaza, muslimanski polemičari smatraju da Isus kao Palestinac ne bi znao grčki. Štoviše, muslimani drže da objava pati u prijevodu, pa otuda i razlog zašto prevodi uKur'an se uvijek kvalificira prema naslovima poput " Značenje Kur'ana slavnog" (naglasak moj). Stoga se smatra da su Evanđelja nepouzdana samo zato što nisu na hebrejskom ili aramejskom. Međutim, Muhammed, budući da je bio pečat proroka, bio je univerzalni glasnik čovječanstva, S. 7: 159; 21: 107, a kako je njegova poruka u osnovi bio Kur'an, isto vrijedi i za njegov spis - on je jedini bio za cijelo čovječanstvo. Kako stoji Novi zavjet, Isusove vrhunske i univerzalne tvrdnje daju njemu, a time i samom Novom zavjetu, ono što muslimani drže u tom pogledu pripada Muhammedu i Kur'anu. U Novom zavjetu ne postoji teološka i eshatološka osnova za buduće proroke i spise. Iznimno od doktrinarnih problema koje ovo proizvodi, ono predstavlja sliku prethodnih Svetih pisama koja se ne podudara s islamskom idejom o karakteristikama ranije svete knjige. Biblija je samodostatna i cjelovito, konačno otkrivenje, te je stoga nespojiva s Kur'anom na ovoj osnovi. 2.2. Status Kur'ana Slijedom ideje da Kur'an potječe s vječne Ploče u raju, možemo vidjeti da je glavni problem kršćansko-muslimanski dijalog nerazumijevanje usporedbe. Kršćani i muslimani Muhammeda često uspoređuju s Kristom, a Kur'an s Biblijom. Osobe i Sveta pisma uspoređuju se međusobno. S kršćanske strane ističemo da Biblija otkriva Krista - da ga otkriva kao Riječ Božju i vječnog Sina Božjega, te da kroz vjeru u Njega, a time i ono što se o njemu otkriva u Bibliji, mi primi vječni život, Ivan 20:31. ' Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama . ' , Ivan 1,14 i On' ... potekao je od Oca, pun milosti i istine.'Međutim, u islamu je Muhammed taj koji otkriva Kur'an , nestvorenu, vječnu Božiju Riječ, koja je postala Knjiga i koja se čita među nama. Štoviše, Kur'an je , u njegovim uputama ljudima, ključ spoznaje spasenja - nužno tako, jer je to Božja objava koja im daje znak kako hodati Pravim putem pokornosti božanskoj volji - Islam. Muslimani često govore o Muhammedu da je 'njegov život bio Kur'an .' Vidljivo je da na toj osnovi Kur'an u kršćanskom shvaćanju nije točno ekvivalentan Bibliji: nego kao sredstvo spasenja stoji u islamu tamo gdje Isus stoji u kršćanstvu. Kao što kršćani vjeruju da prenošenje duhovnog života Kristovim Duhom omogućuje da hodimo u skladu s voljom Božjom, Rimljanima 8,9, tako i internalizacija Kur'anaomogućava muslimanu da živi životom savršene pokornosti Bogu, kao što je primjer Muhammeda. Pravi je kontrast između Muhammeda i Biblije s jedne strane i Isusa i Kur'ana s druge strane. Značajno je da islam naziva Isusa Kalimat'Allah ('Riječ od Boga') i Ruh'Allah ('Duh Božji'). Koncept je jasno povezan s idejom objave i proroka kao instrumenata ovoga. U tom pogledu je zanimljivo da se naslov "Duh Božji" također primjenjuje na Kur'an u hadisu . U tom slučaju, kršćani mogu shvatiti iz vlastitog koncepta Duha Svetoga kakva je priroda Kur'ana za muslimane. Kur'an u svojim uputama za muškarce, je ključ za poznavanje spasenja - nužno tako, jer to je Božja objava dajući im znak kako hodati pravim putem poslušnosti prema božanskoj volji - Islam: Sura: 2. Baqara Ayah: 135 135. Kažu: 'Postanite Židovi ili kršćani ako biste bili upućeni (ka spasenju).' Reci ti: 'Ne! (Radije bih) Abrahamovu vjeru istinitu i on se nije pridružio bogovima s Allahom. ' 136. Recite vi: 'Vjerujemo u Allaha i objavu koja nam je dana i Abrahamu Ismailu Isaku Jakovu i plemenima, datoj Mojsiju i Isusu i datoj svim (svim) poslanicima od njihova Gospodara, ne pravimo razliku između jedan i drugi od njih i klanjamo se Allahu (u islamu). ' AL-MUWATTA imama Malika Malika ibn Anasa Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ostavio sam vam dvije stvari. Sve dok ih držite, nećete pogriješiti. Oni su Allahova knjiga i sunnet njegovog poslanika. ' To je evanđeoskim protestantima često teško razumjeti, s obzirom na njihovo vjerovanje u Izvorni grijeh, Slobodnu Milost i duhovnu obnovu koju je izvršio Duh Sveti na temelju Kristovog spasiteljskog djela na Križu. Budući da islam čovjeka ne smatra urođenom korumpiranošću, već prije moralno neutralnom, duhovna obnova je nepotrebna. Dalje, u islamu grijeh nije stvar nedostatka sukladnosti s Božjom prirodom, već konkretnih djela koja su u suprotnosti s božanskom voljom, kao što je otkriveno u islamskom zakonu (Šerijatu), koji se temelji na Kur'anu i Sunnetu. Na istoj su osnovi spasonosni učinci Krista na Kalvariji isto tako suvišni, jer Čovjek se, pokoravajući se islamskom zakonu, doista može 'spasiti' uz pomoć Boga uKur'an i sunnet . Iz toga slijedi da je ono što je potrebno čisto Božja objava koja podučava čovjeka kako treba hodati kako bi Stvoritelj htio da se ponaša. Otuda naglasak na Kur'anu kao vodiču za spas. U islamu nema osjećaja supstitucijskog pomirenja ili federalnog vodstva, jer ne postoji koncept da jedan spašava drugog. Niti postoji ista interakcija između Boga i Čovjeka na zemaljskoj sceni. Umjesto toga, transcendentno božanstvo šalje Božansko vodstvo na spašavanje putem anđeoskih i ljudskih posrednika, a ostalo je na čovjeku samom. Iz ovoga možemo zaključiti da konačni odgovor na muslimanske napade na Bibliju nije tekstualni, već kristološki. U tom slučaju, može se razumjeti zašto musliman, gledajući kršćanske spise u svjetlu prirode Kur'ana, ne može dokučiti njihov karakter, posebno s obzirom na to da u Novom zavjetu nema 'legalizma'. U Kur'an ukazuje na sebe kao krajnji otkrivenje Boga i sredstava odnosu na njega, dok Biblija ukazuje na nešto - ili bolje rečeno netko - vanjski sebi u tom pogledu. S obzirom na prirodu svete knjige islama, musliman je dužan poštovati Kur'an . Možemo vidjeti zašto je knjiga Salmana Rushdieja, Sotonski stihovi , izazvala toliko uvrede - počinio je ekvivalent hule na Krista. Islamska pravna nauka navodi daS Kur'anom se ne smije postupati s nepoštovanjem, pa se u njemu ne smije pisati, niti stavljati na pod, itd. Daljnja stvar vrijedna pažnje u ovom pogledu je da priroda i status Kur'ana proizlaze iz uvjerenja da je to čudo islama i Muhammeda. Kaže se da je Muhammad dobio otkrivenja tijekom transa, te da su s tim povezani neobični fenomeni, poput čudnih zvukova, hvatanja anđela, znojenja zimi itd. To ukazuje da su i čin nadahnuća i njegov sadržaj čudesan. Sam Muhammed je posebno poricao da je počinio neko čudo, osim što je prenio Kur'ansku objavu. Mnogi muslimani vjeruju da je nemoguće čitati Kur'an- barem na arapskom - bez prelaska na islam. Tvrdnje da je čudesno uglavnom se odnose na njegov jezik i stil (otuda je važnost čitanja na arapskom). To samo po sebi otežava muslimanu prihvaćanje Biblije kao istinitog Pisma, budući da se njezin stil na toliko mjesta razlikuje od njegove svete knjige. Za razliku od Biblije, Kur'an je napisan u svojevrsnoj ritmičkoj prozi. To navodno olakšava pamćenje. von Denffer koristi primjer sure 112 Al-Ikhlas: Qul huwa llahu ah ad Allahu sam ad Lam yalid wa lam yul ad wa lam yakun lahu kufuwan ah ad Dakle, susret s Kur'anom sličan je Pavlovom iskustvu na putu u Damasku kada je Kristofanija (manifestacija Uskrsloga Krista) otkrila Božjeg Sina u svom životu, transformirajući ga u njemu. Kur'an je vlastiti self-autentičnosti čudo, dokaz da je islam Božja objava. Možemo usporediti način na koji je Isusovo uskrsnuće predstavljeno kao autentično Božje čudo koje pokazuje istinitost Njegovih zahtjeva za Božanskim Sinstvom, Rimljanima 1,4. Opet, muslimani ne vide da Biblija iznosi posve iste tvrdnje o sebi (iako Pavao za evanđelje tvrdi da je ona snaga spasenja, Rimljanima 1,16). 3. Priroda Mojsijevih knjiga, Davida i Isusa 3.1 Karakter nadahnuća i autorstva Sadržaj ovog odjeljka na mnogo načina pripada pod prethodni naslov, jer su karakter i način nadahnuća Kur'ana presudni za razumijevanje zašto Mojsijeve knjige, David i Isusove knjige spomenute u Kur'anu nisu u skladu muslimanskom uzoru na Sveto pismo. Međutim, kako bismo imali neposredniju usporedbu s Kršćanskim spisima, važno je ovdje riješiti problem. Iako u kršćanskim spisima postoje primjeri Božanskog diktata, osobito zapovijed za upis dekaloga, Izlazak 34: 27-28, to nije norma u odnosu na cijelu Bibliju. Kršćanski koncept svetopisamskog nadahnuća je teantropičan - zajedničko djelo Boga i čovjeka, potonji su zaštićeni od pogrešaka utjecajem Duha Svetoga, koncept koji se obično naziva nadzor, misleći na snishodljivost Boga u otkrivanju Njegovog uma i volje kroz ljudske instrumente i osobnost. Da bi se dala analogija iz glazbe, balada svirana na irskoj harfi daje zvuk žicama, ali melodija koju izražava je skladateljeva. Isto tako, isto vrijedi i za dirge istog skladatelja koji je na škotskim lulama izveo drugi igrač. Melodija, tema i izvođač mogu se u svakom slučaju razlikovati, a osobnost pojedinog glazbenika bit će očita u izvedbi, ali skladatelj je u oba slučaja isti, a s obzirom na Sveto pismo, možemo biti sigurni da Bog je odabrao adekvatne izvođače! Sveta pisma su 'Bogom udahnuta ' ( qeopneusto s - theopneustos ) 2. Timoteju 3:16, ali istodobno su istinsko djelo ljudi, na što ukazuje referenca u 2. Petrova 3: 15-16 '... baš kao i naša dragi brat Paul također ti je napisao s mudrošću koju mu je Bog dao ... Njegova pisma sadrže neke stvari koje je teško razumjeti, a koje neuki i nestabilni ljudi iskrivljuju, kao što to čine i drugi spisi , na svoje uništenje. ' Stoga su i Bog i Pavao bili autori Pavlovih poslanica, a prva je natprirodno nadahnjivala druge. 2. Petrova 1,21 to savršeno izražava: 'Jer proročanstvo nikada nije imalo ishodišta u čovjekovoj volji, već su ljudi govorili od Bogakao što ih je nosio Duh Sveti . ' Ovaj pogled je muslimanima teško razumjeti. Kršćanska ideja nadzora analogna je konceptu hadisa u islamu - Poslanikove riječi, često s komentarom kazivača, istinite, božanski zaštićene od pogrešaka i izražavajući um i volju Uzvišenog, ali ne obično izravno otkrivenje iz Božjih usta. Stoga se za muslimana Matejevo evanđelje u najboljem slučaju čini miješanjem hadisa i izravne objave - riječi Boga Oca, Isusa i Povjesničara koji su napisali knjigu. Kršćanski pisac isprika William Campbell obraća se ovom problemu iznoseći kako bi, na primjer, Luka 8: 19-21 izgledao da je predstavljen na islamski način: Prema Jakovu, Isusovom polubratu (neka je Bog zadovoljan s njim) prigoda za objavu iz Luke 8:21 bila je sljedeća, Sada moja majka i braća i ja došao da vidi Isusa, ali mi nisu bili u mogućnosti doći blizu njega zbog mnoštva. Netko mu je rekao 'Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.' A onda je objavljen stih: 'Moja majka i braća su oni koji čuju Božju riječ i provode je u djelo.' Ovaj hadis prenijeli su Luka i Marko u svojim knjigama, koje su (zajedno s Matejem i Ivanom) najcjenjenije među zbirkama hadisa.) Samo se dijelom podebljano smatrao Injil , a to bi se zabilježilo kao posebna knjiga od hadiskog materijala. Ahmad Deedat, kojeg mnogi muslimani smatraju najučinkovitijim antikršćanskim apologetom, iznosi ideju o "tri stupnja dokaza" - Riječi Božjoj, Riječima Božjeg proroka i Riječima povjesničara. Dalje tvrdi Glavnina Biblije svjedoči o ovoj TREĆOJ vrsti. {Treba napomenuti da Deedat ignorira elemente u Kur'anu u kojima se, osim za Boga, drži da govore u prvom licu - klasični slučaj su Zechariah i Mary u suri 19 Maryam, kao i druge tekstove u kojima Iblis, džin koji su postali sotona, Kurejšije, prorok Isus, za kojeg islam poriče da je božanski, i drugi, svi govore. Štoviše, kao što je objašnjeno u mom drugom radu Sastavljanje teksta Kur'ana i sunitsko-šiitskog spora, sami muslimani drže da je Kur'an nepotpun bez sunneta , objavljeno u hadiskoj literaturi, koja komentira i objašnjava kur'anski tekst. Negirati središnji uvoz sunneta je hereza, kao što se može vidjeti iz riječi muslimanskog učenjaka na tu temu: ... onaj koji vjeruje u Kur'an ... mora se osloniti na ... ove izvještaje o Poslanikovim izrekama i djelima ... vrlo veliki broj ovih Tradicija čini dragocjenu objašnjenju Kur'ana. Priroda hadisa paralelna je sa onim aspektima evanđelja (pa čak i poslanica) koje Deedat derogira - nadahnuti povijesni komentari i objašnjenja. Dok evanđeoski kršćani navode da je njihov izvor autoriteta je sama Biblija, muslimani uvijek odnosi na njihove izvore autoriteta kao Kur'anu i na Sunnetu . Dakle, potpuni autoritet za islam analogan je samoj Bibliji! Deedat je obješen o vlastiti petard .} Što se tiče islamskog pogleda na nadahnuće Kur'ana , priroda i način nadahnuća je bio diktat , posredstvom arkanđela Gabrijela. U osnovi, način objavljivanja Muhammedu, osim kada mu se anđeo ukazao, obično je bio trans . Opet, možemo uočiti veliku razliku između kršćanskog i islamskog koncepta načina i prirode nadahnuća. Osim možda Apokalipse, kršćanski koncept je onaj u kojem je agent otkrivenja svjesnosudjelovao u oblikovanju spisa, iako pod božanskim vodstvom i zaštitom od pogrešaka. U islamskoj shemi, međutim, sama činjenica da je primatelj objave u transu ukazuje na to da je on samo pasivni instrument božanske volje, poput pera pisca, prirodno, jer stanje nalik transu isključuje svjesnu aktivnost . Sama riječ ' Kur'an ' vjerojatno potječe od karae - čitati ili recitirati; riječ iqraa - 'govoriti' je s njim povezana. Primjere za to vidimo u naredbi za čitanje ili recitovanje u samom tekstu, na primjer, prvi tekst koji je objavljen, Sura: 96. Iqraa Ayah: 2. Stoga je Poslanik samo recitirao ono što mu je bilo izdiktirano. To se izravno odnosi na našu temu. Na mnogo načina suština islama je tvrdnja Muhammeda da je konačni prorok i apostol Boga, u liniji Adama i Abrahama. Kolegijalnost božanskih glasnika središnje je načelo islamske vjere. Priroda proročkog nadahnuća nužno je ista u odnosu na sve Božje glasnike, kao što sura 4 Nisaa Ayah 163 implicira (qv fusnote). Stoga, ako je Muhammed bio pasivno sredstvo u objavi Kur'ana , slijedi da je isto vrijedilo i za druge poslanike. Nisu sudjelovali u autorstvu Knjiga povezanih s njihovim imenima; nego su jednostavno recitirali ono što im je diktirano. To se može vidjeti u suri 57 Hadiid Ayah 27, sa referencom na to da je Isus dobio "evanđelje" (arapski aty'na)hu) na njega; imajte na umu i ulogu koju je Gabriel imao u donošenju objave Isusu: Sura: 2. Baqara Ayah: 87 87. Dali smo Mojsiju Knjigu i slijedili ga slijedeći apostole; Dali smo Isusu sinu Marijinu jasne (Znakove) i ojačali ga svetim duhom. . Stoga je muslimanska ideja da je Gabriel, Duh Sveti, nadahnuo Isusa na isti način na koji je objavio Sveto pismo Muhammedu. Vidljivo je da veliku zabunu stvara kada kršćani i muslimani jedni drugima govore da oboje vjeruju da Sveto pismo dolazi nadahnućem Duha Svetoga; i priroda nadahnuća i identitet Duha Svetoga vrlo se razlikuju u različitim vjerskim shemama. Navodi o Mojsijevoj knjizi i Davidovim psalmima u Kur'anu također odražavaju ovaj koncept. Prema tome, za muslimane natpis u Psalmu 51 „Davidov psalam“, koji tvrdi da je autorstvo za samog Davida, a čiji tekst zapravo pokazuje ovu tvrdnju, ilustrira da, kakve god bile biblijske knjige, oni nisu tekstovi kojima Kur'anodnosi se. Na primjer, Ahmad Deedat navodi: U Tauraat mi muslimani vjerujemo u nije „Tora” od Židova i kršćana ... Mojsije je bio ne autor „Knjige” pripisuju mu Židovima i kršćanima. Isto tako, vjerujemo da je Zaboor bio Božja objava darovana Hazrat Dawoodu (Davidu) ... ali da sadašnji Psalmi povezani s njegovim imenom nisu to otkriće ... Što je s Injeelom ? ... od 27 knjiga Novoga zavjeta, samo se mali djelić može prihvatiti kao Isusove riječi. Mawdudi slično kaže: Postoji uobičajena zabluda o Tori (Taurat) i Evanđelju (lnjil) jer ljudi općenito uzimaju Petoknjižje (prvih pet knjiga Starog zavjeta) za Toru i Evanđelja (prve četiri knjige Novoga zavjeta). ) za Injil. Zabluda stvara sumnje u samo Otkrivenje i postavlja se pitanje: 'Jesu li ove knjige stvarno Božja Riječ? I potvrđuje li Časni Kur'an zaista sav njihov sadržaj? ' Zapravo, Tore, što Kur'an potvrđuje, nije Petoknjižje, ali je u njemu sadržano, a Injil nije 'četiri evanđelja' već je u tim knjigama. Taurat se sastoji od onih zapovijedi i zapovijedi koje su dane proroku Mojsijeu, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme njegovog poslanstva, koje je trajalo oko četrdeset godina. Od njih je bilo deset zapovijedi koje su bile ispisane na kamenim pločama i predane Mojsiju na gori Tur: što se tiče preostalih zapovijedi i zabrana koje je sam zapisao. Zatim je predao po jedan primjerak Tore svakom od dvanaest izraelskih plemena za vodstvo. Jedan primjerak povjeren je levitima na sigurno, koji su zajedno s kamenim pločama položeni u Arku. Taj je Taurat ostao posve siguran i zvuk kao cijela knjiga do prvog uništenja Jeruzalema. Ali, Izraelci su polako postajali toliko ravnodušni prema njemu, bili su nemarni i nesvjesni da je, kad se Salomonov hram popravljao za vrijeme vladavine Jozije, Hilkiah, veliki svećenik slučajno naišao, ali nije znao da Tore; mislio je da je to samo knjiga iz zakona i predao je Kraljevskom pisaru kao kuriozitet. Potonji ga je predstavio kralju Jošiji koji je poderao odjeću i naložio Hilkiji i drugima da se posavjetuju s Vječnim o uvjetima knjige. (2. kraljevima, 22: 8-13). Takvo je bilo stanje Izraelaca kad je Nabukodonozor opljačkao Jeruzalem i uništio Hram, a zauvijek su izgubili i vrlo malo primjeraka Tore koji su dugo bili zanemareni u nekim zaboravljenim nišama.Stari zavjet sastavio je Ezra, kada su se Izraelci nakon zarobljeništva u Babilonu vratili kući u Jeruzalem i iznova sagradili Hram. Ezra je okupio neke istaknute ljude iz svoje zajednice i uz njihovu pomoć sastavio cijelu izraelsku povijest koja sada obuhvaća prvih 11 biblijskih knjiga. Od tih Izlaza Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon govore o povijesti života proroka Mojsija i uključuju one stihove stvarnog Taurata koji su postali dostupni Ezri i njegovim pomoćnicima, koji su ih ugradili u te knjige na prikladnim mjestima u kronološkom redoslijedu njihova otkrivanja. Stoga je očito da Petoknjižje u cjelini nije Taurat, ali ga uključuje. Pravi Taurat obuhvaća one stihove koji su razasuti po cijeloj životnoj priči proroka Mojsija,a ni danas ih nije teško pronaći i prepoznati. Takvi dijelovi u kojima autor kaže: "Bog je rekao Mojsiju" ili Mojsije rekao "Gospod Bog tvoj kaže", započinje Taurat, a tamo gdje se nastavlja pripovijest o životnoj priči, taj dio Taurata završava. Na ta je mjesta autor Biblije ubacio određene stvari objašnjenjem ili komentarom, a ovdje obični čitatelj ne uspijeva razlikovati pravi Taurat od komentara. Međutim, oni koji imaju uvid u prirodu Božanskih spisa, mogu do određene mjere točno razlikovati objašnjenja od objavljenih stihova.tu završava taj dio Taurata. Na ta je mjesta autor Biblije ubacio određene stvari objašnjenjem ili komentarom, a ovdje obični čitatelj ne uspijeva razlikovati pravi Taurat od komentara. Međutim, oni koji imaju uvid u prirodu Božanskih spisa, mogu do određene mjere točno razlikovati objašnjenja od objavljenih stihova.tu završava taj dio Taurata. Na ta je mjesta autor Biblije umetnuo određene stvari putem objašnjenja ili komentara, a ovdje obični čitatelj ne uspijeva razlikovati pravi Taurat od komentara. Međutim, oni koji imaju uvid u prirodu Božanskih spisa, mogu do određene mjere točno razlikovati objašnjenja od objavljenih stihova. Prema Kur'anu, samo su takvi rasuti dijelovi u Petoknjižju Taurat i on ih samo potvrđuje. A to se može posvjedočiti sastavljanjem ovih ajeta i njihovom usporedbom s Kur'anom. Tu i tamo moglo bi se naići na manju razliku u njihovim pojedinostima, ali ne može se pronaći niti najmanja razlika između temeljnih učenja njih dvoje. I danas se jasno može vidjeti da oba Sveta pisma potječu iz istog izvora. Isto tako, Injil je naziv onih nadahnutih govora i izreka koje je Isus (Allah neka je mir) izgovorio kao prorok tokom posljednjih nekoliko godina svog života. Sada ne možemo utvrditi jesu li ti pobožni izgovori zabilježeni i sastavljeni tijekom Isusova života. U uvodu svog prijevoda Biblije, Moffat kaže, 'Isus nije ništa napisao i neko vrijeme njegovi neposredni učenici nisu osjećali impuls da napišu bilo kakav račun o njemu. Podaci povijesnog Isusa stoga se temelje na živim sjećanjima i tradicijama primitivnih palestinskih učenika. Ne možemo reći koliko su brzo njihovi materijali dobili pisani oblik, ali barem je jedan pisani zapis o njima vjerojatno postojao oko 50. godine nove ere. ' U svakom slučaju, kad je, dugo nakon njegovog opoziva,Isusove su priče sastavljene u obliku četiri evanđelja (razdoblje Markova sastava, prvo je nastalo 65. - 75. godine nove ere), neke od njegovih pisanih ili nadahnutih izreka također su umetnute na odgovarajuća mjesta u povijesnom skice. Stoga je očito da prva četiri Evanđelja nisu Injil, Isusovi govori i izreke, ali ih sadrže. . Ne možemo ih prepoznati iz djela autora osim ovoga; Gdje god autori kažu: "Isus je to rekao ili naučio tako i tako", tamo započinje Injil i odakle nastavljaju pripovijedanje, tamo i završava. Prema Kur'anu, samo su takvi dijelovi Injil i to samo oni potvrđuju. Ako se ovi dijelovi sastave i uporede s Kur'anom, neće se naći ozbiljna razlika između njih, i,ako se negdje pojavi trivijalna razlika, ona se vrlo lako može ukloniti nepristranim razmišljanjem. Međutim - i to se mora naglasiti - ovo uobičajeno vjerovanje među muslimanima o korupciji biblijskog teksta ne podržava sam Kur'an . Nigdje li Kur'an pravi razliku između Zabur i biblijske psalama David, ili između Tevratu i Petoknjižja, ili između Injil i Novog zavjeta. Nikada ne zagovara da su izvorne knjige proroka povezane s Mojsijem, Davidom i Isusom prestale postojati ili su bile tekstualno iskrivljene. Kao što ćemo vidjeti, Kur'anu cijelosti pretpostavlja da su knjige na koje se odnosi i dalje postojale i da su u posjedu Židova i kršćana i nastavljaju biti mjerodavni sveti spisi ranijih abrahamskih ispovijesti među kojima je rađala muslimanska zajednica. Bez obzira na prirodu i način objave i proročkog nadahnuća, Kur'an jasno drži da su knjige trojice poslanika zapravo bile knjige koje su ljudi u suvremenoj upotrebi. 3.2 Sadržaj proročkih knjiga Kao što smo vidjeli, temeljno vjerovanje islama je jedinstvo proroka. Sura Al-i-Imran 3:67 tvrdi da je Abraham prije bio musliman, a ne Židov ili kršćanin. Budući da se Muhammad smatra Abrahamovim apostolom, usavršavajući, ali ponavljajući jezgru objave onima koji su došli prije njega, bitno je tvrditi da su svi proroci bili muslimani s identičnim porukama - posebno islamom, i da je ovo bila religija Patrijarsi (sura Baqara 2: 135-136). Muhammad je predstavljen kao da je u patrijarhalnoj tradiciji, a proroci se vide kao prototipi Posljednjeg proroka. S ovom idejom povezan je presudni koncept Muhammeda kao pečata proroka. Baš kao što su svi proroci donijeli istu poruku, slijedi da je osnovno učenje njihovih spisa isto. Ako je to slučaj,onda kada muslimani u Bibliji otkriju nešto što je u suprotnosti s islamom, u njihovim mislima nužno slijedi da su Židovi i kršćani promijenili svoje Pismo, budući da postoji jednoobraznost u božanskoj objavi, što se vidi iz kur'anskog izlaganja ministarstva određeni proroci. Muslimanu, što god je Muhammad propovijedao, u biti mora biti ono što su proklamirali Abraham, Mojsije i Isus. U njihovim porukama ne može biti razlike. Na primjer, svi su propovijedali o Antikristu (ono što su proklamirali Abraham, Mojsije i Isus. U njihovim porukama ne može biti razlike. Na primjer, svi su propovijedali o Antikristu (ono što su proklamirali Abraham, Mojsije i Isus. U njihovim porukama ne može biti razlike. Na primjer, svi su propovijedali o Antikristu (Ad-Dedžal el-Mesih ). Ponekad u Kur'anu možemo čuti odjeke biblijskih tema i priča , ali razlike u sadržaju biografskog i kerigmatskog materijala u potonjem se ne podudaraju s prvim. Ključna razlika je koncept proročke besprijekornosti u islamu - 'isma - proroci su slobodni od grijeha. Suniti i Shia raspravljaju se o opsegu privilegija 'isme: prvi ga primjenjuju od trenutka kada proročanska služba započinje, dok ga drugi smatraju učinkovitim od rođenja. Svakako, međutim, bilo bi nemoguće da čovjek sagriješi kada je djelovala njegova proročka služba. Samo iz tog razloga, Psalam 51, koji je tekst pokajanja i molbe za oproštenje Davidovog grijeha u odnosu na Uriju Hetita, muslimanima je nerazumljiv. U Kur'anu se ne spominje Davidov preljub s Batsebom ili Urijino ubojstvo. Sama ideja užasava muslimane i koristi se u njihovoj propagandi protiv Biblije. Najočitije je da ideja da je Isus tvrdio da je Božji Sin ili sam Bog očito proturječi Kur'anu koji izričito negira ove tvrdnje. Kur'an također sadrži materijal o Isusu nije prisutan u Novom zavjetu; na primjer, odnosi se na Isusova čuda kao novorođenčeta, poput stvaranja glinenih ptica, sura Al-i-Imran 3:49, i govoreći dok smo još bili u kolijevci, sura Maryam 19: 29-30. U kanonskim spisima nema podrške za ove tvrdnje. Moguće je da su ove ideje potekle posjetom Muhamedu kršćanske delegacije iz arapske države Najran. U siri(biografija Poslanika) Ibn Ishaka navodi se da je skupina bila šezdeset ljudi, a uključivala je političkog vođu Nadrana Abdu'l-Masiha, administratora zvanog al-Ayham i poznatog biskupa i teologa po imenu Abu Haritha. Mevdudi navodi da su u Medini u vrijeme posjete objavljeni stihovi 33-63 iz sure 3, El-i-Imran. Prema siri, obavijestili su muslimane da je Isus Bog; sin Božji; treća osoba Trojstva '... što je nauk kršćanstva.' Podržali su svoje tvrdnje ukazujući na njegova čuda. To je očito uključivalo izradu '... glinenih ptica i udisanje u njih tako da su odletjele; a sve je to bilo po zapovijedi Svemogućeg Boga: 'Učinit ćemo ga znakom ljudima.' Izaslanstvo je istaknulo da Isus nije imao ljudskog oca i da je On "... govorio u kolijevci ..." Dalje, tvrdili su da je Isus "... treći od trojice u tome što Bog kaže: Mi smo to učinili, mi smo je zapovjedio ... da je On rekao bi da sam to učinio ... ali On je On i Isus i Marija. ' U tekstu se dalje kaže da je Kur'an (tj. Sura El-i-Imran) sišao kao odgovor na ove tvrdnje. Pozivi na „glinene ptice“ potječu iz apokrifnog Tominog evanđelja, a priča o „kolijevci“ preuzeta je iz takozvanog Evanđelja djetinjstva koje i samo ovisi o Evanđelju po Tomi . Kur'an tvrdi da je sveti rat - džihad - što je izloženo i od sebe i od zakona i evanđelja. Iako su ratovi Božjeg naroda u Starom zavjetu donekle analogni ovom konceptu, posebno osvajanju Kanaana, ne postoji odgovarajuća novozavjetna ideja svetog fizičkog nasilja. Ideja „Križarskog rata“ ne podržava Novi zavjet i doista je zabranjena. Umjesto toga, kršćanski je "Sveti rat" posebno duhovne naravi - protiv demonskih sila, a ne protiv ljudi. Vjerovatno je najozbiljniji problem Kur'annavodi da je dolazak Muhameda prorečen u obje ranije svete knjige. Mnogi muslimani često tvrde da kršćani i Židovi znaju ovu istinu, ali su promijenili svoja Pisma kako bi sakrili Muhammedova predviđanja. Apelira se na tekstove koji ugrožavaju karakter Židova i kršćana s obrazloženjem da su oni izopačeni prijestupnici. Jusuf Ali iznosi ovu tvrdnju u svom komentaru. Uzimajući u obzir središnju važnost Muhammedovog poslaništva za islam, posebno u njegovoj ulozi u donošenju Kur'ana , možemo vidjeti koliko je to očit propust za muslimane. Ipak, bez obzira na razlike između Kur'ana i Biblije, ne postoje dokazi da je bivši svjestan nikakve razlike između sadržaja ili identiteta kršćanskih svetih knjiga i kur'anskog Tevratu , Zabur i Injil . 3.3 Identitet Evanđelja Suština ovog pitanja bit će obrađena u sljedećem odjeljku. Jedan je problem u tome što Kur'an govori o jednom Inđilu, no muslimani su često zbunjeni prisutnošću četiri evanđelja u Novom zavjetu, koja su sva pripisana evanđelistima, a ne izravno samom Isusu. To je samo po sebi navelo neke muslimane da vjeruju u tekstualnu korupciju Kršćanskih spisa. Na primjer, Yusuf Ali kaže u svom tekstualnom komentaru Injil ... o kojem govori Kur-an nije Novi zavjet. Nisu četiri evanđelja sada primljena kao kanonska. To je jedinstveno Evanđelje koje je, poučava islam, objavljeno Isusu i koje je on poučavao. Međutim, vjerojatno je da se izraz Injil koristio u tehničkom smislu za cijeli Novi zavjet, kao što se Tora može koristiti za cijeli Tenak . To je osobito vjerojatno kada uzmemo u obzir da su najraniji konačni kontakti Muhammeda s kršćanima bili s redovnikom u Siriji zvanim Bohira. Sirijska crkva imala je prijevod evanđelja na sirijski jezik, nazvan Diatessaron, koji je izradio Tatian Asirac oko 172. godine nove ere. Najvjerojatnije je da je postojanje jedinstvenog dokumenta s kojim je Muhamed bio upoznat odgovorno za Kur'an koji predstavlja kršćanski Sveta pisma u jednini. U prolazu treba napomenuti da je Ahmad Deedat u tom pogledu počinio promašaj i čini se da zapravo proturječi Kur'anu . Kaže: "U svom životu Isus nikada nije napisao niti jednu riječ, niti je ikome naložio da to učini." Ipak, Kur'an implicira da je Injil doista bio sveden na pisani materijal, a budući da će muslimanski pogled na autorstvo tražiti ili Njega ili pomoćnika za pisanje da upiše objavu, čini se da će Deedat morati revidirati svoju tvrdnju. 4. Cjelovitost Biblije u Kur'anu i Hadisu 4.1 Kur'ansko svjedočanstvo o postojanju i cjelovitosti Biblije Čini se da sva kur'anska pozivanja na Mojsijeve knjige, Davida i Isusa pretpostavljaju da je izvorno otkrivenje još uvijek bilo s ahl-i-kitabom . Nezamislivo je da su Ljudi knjige mogli čitati Sveto pismo ispravnim čitanjem ukoliko nisu posjedovali neiskvareni tekst. Jasno je da je ahl-i-kitab još uvijek posjedovao izvorne Božje objave - a to su sigurno bili tekstovi koje nazivamo Biblijom. Komentar Yusufa Alija kaže o suri 2 Baqara Ayah 87/89: Židovi, koji su se pretvarali da su toliko superiorni nad ljudima bez vjere - poganima - trebali su prvi prepoznati novu Istinu - ili Istinu obnovljenu - koju je Muhammedova misija trebala donijeti jer je bila tako slična po obliku i jeziku onome što su već dobili. Ali imali su više arogancije nego vjere. Upravo ta nedostatak vjere donosi prokletstvo, tj. Lišava nas (ako zauzmemo takav stav) Božjih blagoslova. Sličan stih iznosi istu stvar. Komentar Jusufa Alija govori o ovom ajetu Mislim da se ovdje pod pojmom "Božja knjiga" podrazumijeva ne Kuran, već Knjiga koju su ljudi iz Knjige dobili, tj. Prethodna Otkrivenja. Argument je da je Muhammedova Poruka bila slična Objavama koje su oni već dobili i da su pošteno i iskreno pogledali vlastite Knjige, u njima bi pronašli dokaze koji pokazuju da je nova Poruka istinita i od Boga. Ali oni su ignorirali vlastite Knjige ili su ih uvrtali ili iskrivljavali prema vlastitim zamislima ... Da bi ahl-i-kitab pogledao 'u svoje knjige iskreno i iskreno' i time otkrio 'dokaze' u njima, oni su još uvijek morali posjedovati izvorne istinske Božje knjige. Tekst nigdje ne ukazuje na to da su oni promijenili ili iskrivili Božju istinu, jednostavno da su ih ignorirali. Sura 3: 113 odnosi se na ehl-i-kitaba koji su nastavili učiti 'Allahove objave'. Svakako, 'Allahova otkrivenja' koja su recitirali bile su židovske svete knjige, tj. Biblija (ili barem Stari zavjet - referenca je na židove Medine) - što ukazuje na postojanje Mojsijevih i Davidovih spisa. Jedva su učili Kur'an, inače se ne bi zvali ehl-i-kitab , jer bi postali muslimani . Kasnije, v119 navodi da muslimani vjeruju u 'cijelu Knjigu', koju Mawdudi čini ' ... svim otkrivenim Knjigama. ', ukazujući, kako on sam navodi, da se referenca odnosi na Toru. Koncept se osvrće na ideju Kur'anakao završetak postupka otkrivanja koji je darovao ranija Sveta pisma. Ovaj pogled na nastavak extancy potvrđuje tekstova koji ukazuju da su i Tevratu i Injil još bili u suvremenom postojanja u vrijeme Muhammeda, i još uvijek se koristi od strane ljudi iz knjige, najviše govori bića Sura 5 Maida Ayah 43ff. Tekst v43 implicira da je Tevrat dovoljan za presuđivanje, da mu nije potreban Kur'an i da je postojao '... oni imajuTore ... 'Štoviše, v44 ukazuje na to da je to bio isti tekst po kojem su narod prosuđivali proroci i drugi službenici izraelske religije. Govoreći to, prirodno je potvrditi da je suvremena sveta knjiga bila ista objava koja se koristila u biblijska vremena. Dalje, identificirano je kao ' Allahov spis '. Što se tiče v47, zasigurno je očito da bi kršćani na taj način 'sudili', istinsko Evanđelje još uvijek moralo biti u zajedničkom posjedu, pa stoga Injil mora biti ono na što kršćani nazivaju Novi zavjet. Imajte na umu da tekst kaže ' Evanđelje u kojem jestsmjernica i svjetlo '- što ukazuje na trajnu prisutnost istinskog Evanđelja. Slično tome, sura 5:69 žali zbog toga što se ljudi Knjige nisu držali Biblije. Da bi ehl-i-kitabda bi "čvrsto stajali" uz Toru i Evanđelje, takvi su morali postojati u svom izvornom obliku. Značajno je da Mawdudi reference na Toru identificira kao Levitski zakonik 26 i Ponovljeni zakon 28. Tekst ih napada zbog toga što u svom ponašanju nisu slijedili njihova otkrića, a ne zbog iskrivljavanja njihovog teksta. Zapravo, v71 nastavlja upozoravati Židove i kršćane da nemaju osnova na kojoj bi mogli stajati, osim ako ne slijede smjernice iz Tore i Evanđelja. S obzirom na činjenicu da moderne muslimanske polemike napadaju praktički sve značajne postavke Biblije i tvrdeći da su tekstovi oštećeni, moglo bi se očekivati da Kur'an kaže da ehl-i-kitab neće imati sigurno tlo dok oni zanemariti smjernice u 'njihovim iskrivljenim'Tora i Evanđelje! Imperativ u kur'anskom tekstu nerazumljiv je da su Sveto pismo doista krivotvoreno. Vrlo pokazan tekst u prilog biblijskoj cjelovitosti je sura 16 Nahl Ayah 43. Tekst poziva pogane da ispitaju posjednike ranijih božanskih objava o prorocima. Komentar Yusufa Alija 16. 43 kaže; Ako su se pogani Arapi, koji nisu znali za vjersku i drugu povijest, pitali kako čovjek između sebe može dobiti nadahnuće i donijeti Allahovu poruku, neka pitaju Židove , koji su također ranije dobili Allahovu poruku preko Mojsija, je li Mojsije čovjek, ili anđeo, ili bog. Saznali bi da je Mojsije bio čovjek poput njih, ali nadahnut Allahom ... Mawdudi se slaže s ovom interpretacijom: '... ljudi koji imaju Opomenu' su učenjaci ljudi iz Knjiga i drugi, koji ... su imali dovoljno znanja o učenjima objavljenih Knjiga i bili su upoznati s pričama bivših proroka. ' Poanta je u tome da je Toru do tada oštetila, zasigurno ne bi bilo korisno tražiti pomoć od naroda Knjige u tom pogledu. Ono što je još zapanjujuće i još problematičnije za one muslimane koji se drže ideje biblijske korupcije je sura 10 Yunus Ayah 95, gdje je Muhammedu naloženo da ispituje ehl-i-kitab ako sumnja. Takva akcija ne bi imala smisla da Pisma koja su držali nisu istinita i da su u zajedničkom posjedu. Slično tome, ispovijedanje vjere u Knjige Božje u suri 29 Ankaboot Ayah 46 nerazumljivo je da je biblijski tekst bio iskrivljen. Na nekoliko mjesta Kur'an optužuje barem neke od ehl-i-kitaba za prikrivanje istine iz Pisma, npr. 2: 101, 140, 146, 159, 174; 3:70, 71; 3: 187; 6:91, 92. Međutim, čini se da je naglasak u ovim tekstovima na tome da Izraelci u svom životu suzbijaju autoritet Svetog pisma svojim nedoličnim ponašanjem. Kršćani vjerojatno nisu tema u ovim stihovima. Tekst sure 6: 91-92 je po ovom pitanju značajan: Sura: 6. En-aam Ayah: 91 91. To su oni kojima Allah upućuje, pa slijedi njihove upute. Reci (o Muhammede, čovječanstvu): Ne tražim od vas naknadu za to. Lo! to je samo podsjetnik na (Njegova) stvorenja. 92. I oni ne mjere Allahovu snagu svojom pravom mjerom kad kažu: Allah čovjeku ništa nije objavio. Recite (Židovima koji ovako govore): Tko je otkrio Knjigu koju je Mojsije donio, svjetlo i smjernicu za čovječanstvo, koju ste stavili na pergamente koje pokazujete, ali puno toga skrivate i po kojoj ste naučeni da koje niste znali ni sami, a ni oci (niste) to znali? Reci: Allahu. Zatim ih prepustite njihovoj igri kaviliranja. Očito su Židovi još uvijek posjedovali Toru na pergamentima - što je bila njihova uobičajena praksa u biblijska vremena. 4.1.1 Promijenjene riječi? Kakve se reference odnose na mijenjanje riječi, kao u 2:59; 2: 211; 7: 162; čini se da svi ukazuju na to da se djeca Izraelova nisu pridržavala onoga što je objavljeno, već su slijedila vlastite želje i u svakom slučaju se kaže da ih je Bog kaznio zbog toga. Sura 2 Baqara Ayah 58 je primjer za to. Komentar Jusufa Alija kaže: To se vjerojatno odnosi na Shittim. Bio je to "grad akacije", istočno od Jordana, gdje su Izraelci bili krivi za razuzdanost i štovanje i žrtvovanje lažnih bogova (Br. Xxv. 1-2, također 8-9); uslijedila je stravična kazna, uključujući kugu od koje je umrlo 24.000. Riječ koju su prijestupnici promijenili možda je bila lozinka. U arapskom tekstu 'Hittatun' podrazumijeva poniznost i molitvu za oproštenje, prikladan amblem koji ih razlikuje od njihovih neprijatelja ... Jedini 'Ayah' (ajet) koji može podržati ideju iskrivljenja je sura 4 Nisaa Ayah 44. Treba napomenuti da nigdje u ovom ajetu ne postoji tvrdnja o falsificiranju spisa; nego se, kako objašnjava komentar Jusufa Alija, poziva na Židove koji su se suprotstavili Muhammedu pogrešnim izgovaranjem riječi: Trik Židova bio je izvrtati riječi i izraze kako bi se ismijali najsvečanija učenja Vjere. Tamo gdje su trebali reći: "Čujemo i pokoravamo se", rekli su naglas, "Čujemo" i šapnuli. "Ne pokoravamo se." Tamo gdje su trebali reći s poštovanjem. 'Čujemo', dodali su šapatom, 'da ne čujete', na podsmijeh. Tamo gdje su zahtijevali Poslanikovu pozornost, upotrijebili su dvosmislenu riječ naizgled bezazlenu, ali u svojoj namjeri s nepoštovanjem .... 'Raina' da se s poštovanjem koristi na arapski način, značilo bi 'Molim vas da nam se obratite. Vrtenjem jezika predložili su uvredljivo značenje, poput "O ti koji nas vodiš na pašu!" ili na hebrejskom. 'Naša loša! Komentar Yusufa Alija na 2: 75ff kaže Židovi su željeli zadržati znanje, ali kakvo su znanje imali? Mnogi od njih, čak i ako su mogli čitati, nisu bili ništa bolji od nepismenih, jer nisu znali vlastita istinita Pisma, već su im čitali ono što su željeli ili u najboljem slučaju svoja vlastita nagađanja. Planirali su vlastite spise za Božju poruku. Možda im je to zasad donijelo profit; ali bila bi jadna dobit ako bi 'stekli čitav svijet i izgubili vlastite duše' (Matej xvi. 26). 'Pisati vlastitim rukama' znači sami izmišljati knjige koje nisu imale božanski autoritet. ' Značajno je da Yusuf Ali ne tvrdi da su Židovi promijenili Toru. Umjesto toga, Kur'an izgleda podrazumijeva da su Židovi dodaje Pismu, i krivo protumačena kao. Štoviše, ovdje se nužno ne spominju svi Židovi (odnosi se na neke medinske Židove), a zasigurno se ne govori o kršćanima. 4.2 Svjedočanstvo sunneta o Bibliji Svjedočanstvo sunneta važno je za naše razumijevanje Kur'ana , budući da na Muhammedov sunnet islamski teolozi gledaju kao na sveti i idealni model. Ovaj koncept izravno proizlazi iz Kur'ana . Nadalje, Muhamedov govor nije bio običan razgovor; nego je bio božanski nadahnut. Muhammed je dobio odgovornost da objasni Kur'an . Sunnet Muhammeda Zbog toga je donesen izlaganje o Kur'anu, bitna hermeneutika islamske Svete knjige. Stoga, odnos i praksa Muhammeda prema Svetim pismima koje su koristili Židovi i kršćani njegova vremena predstavljaju mjerodavnu izjavu o pouzdanosti ili na neki drugi način ovih objava. 4.2.1 Učenje Tore Postoji nekoliko slučajeva kada se Muhammed poziva na suvremeno izgovaranje Tore. U tim tekstovima nema ničega što bi upućivalo na to da su Židovi i kršćani oštetili Bibliju. U jednom slučaju navod je jednostavno da oni ne izvršavaju ono što im je naloženo. Da bi ovaj hadis imao ikakvo značenje, ehl-i-kitab je još uvijek morao posjedovati neiskvarenu Bibliju. U drugom se Muhammed jednostavno poziva na činjenicu da su Židovi nastojali zaslijepiti Arape svojim znanjem Knjige na izvornom jeziku, a potonji zbog nje nisu mogli opovrgnuti svoja tumačenja. Ne kaže da je Knjiga koju su držali Židovi lažna - doista, naziva je Torom. 4.2.2 Prisutnost Tore Postoji niz ahadisa koji se odnose na Muhammeda koji poziva na Toru i daje mu je pročitati. Muhammed je prepoznao svitke koji su pred njega bili predstavljeni kao Tawrat. Ovi hahaditisu nerazumljivi, osim ako je Tora još uvijek postojala i bila neiskvarena. Muhammad je čak uputio Židove da postupaju prema moralnom imperativu u Tori (kamenovanje zbog preljuba). Isto vrijedi i u sličnom slučaju. Poštovanje i poštovanje koje je Muhammed pokazivao prema Tori u ovoj situaciji isključuje bilo kakvu ideju da je to iskrivljena knjiga. Uistinu, svoju je vjeru izrazio u knjizi koja mu je predstavljena. U drugim slučajevima je jasno da su muslimani imali Toru u svom posjedu. Budući da je to tako, osim ako muslimani kasnije nisu izgubili pravu Toru, to je sigurno bila ista knjiga koju su koristili Židovi i kršćani. Dalje, ako je Tora bila iskvarena, čudno je da nisu iskoristili ovu priliku da razotkriju Židove zbog iskrivljenja teksta. Vidjeli smo da Kur'andrži da je Muhammed bio predviđen u Tori. Tradicija razrađuje ovo vjerovanje. Nije pitanje je li Muhammed doista opisan. Činjenica je da je istinska Tora još uvijek bila dostupna. 4.2.3 Prisutnost inzila Najranija referenca na Evanđelje u Muhamedovoj proročkoj karijeri je priča o ujaku njegove supruge Waraqi, kršćaninu koji je preveo Evanđelje. Hatidža je dovela muža k ujaku kako bi ga uvjerila da njegove vizije nisu zablude ili početak ludila. Različita izlaganja ove priče pokazuju da je istinski Injil bio u posjedu kršćana u ovom razdoblju. Isto tako, priča o Salmanu, koji je predstavljen kao vjernik u dvije knjige, Indžil i Kur'an , jasno svjedoči o činjenici da je istinsko Evanđelje još postojalo u vrijeme Muhammeda. Islamska eshatologija podržava vjeru u Drugi Kristov dolazak, a tradicija kaže da će po povratku Isus suditi prema Kur'anu,nego Injil. Ovdje je naglasak na činjenici da Kur'an zamjenjuje Evanđelje, a ne na njegovoj izvornosti. Jedini tekst koji implicira korupciju je sljedeći: Abdullah ibn Abbas SAHIH AL-BUKHARI Ubejdullah ibn Abdullah je prenio da je Abdullah ibn Abbas rekao: 'O grupa muslimana! Kako možete pitati ljude iz Pisma o bilo čemu, dok vaša Knjiga koju je Allah objavio vašem Poslaniku, alejhi selam, sadrži najnovije Allahove vijesti i čista je i nije iskrivljena? Allah vam je rekao da su ljudi iz Pisma promijenili neke Allahove Knjige i iskrivili ih i svojim rukama nešto napisali i rekao: 'Ovo je od Allaha', kako bi za to imali manji dobitak. Neće li vas znanje koje je došlo do vas spriječiti da ih pitate? Ne, tako mi Allaha, nikada nismo vidjeli muškarca od njih da vas pita o onome (Knjiga Kur'an) koja vam je objavljena. ' U islamskoj hermeneutici, kao i u kršćanskoj egzegetičkoj interpretaciji, vrijedi pravilo da se manje tumači u smislu veće, a mnogo je više ahadisa koji svjedoče o istinitosti i postojanju Tore i Injila od ovog koji takve može dovesti u pitanje. Moguće je da se referenca odnosi na suru 4:44, gdje se pojedini medinanski Židovi vrijeđaju zbog kvarenja izoliranih tekstova u svom govoru. Međutim, uobičajeno značenje korupcije možda najbolje objašnjava sljedeći tekst: Abdullah ibn Amr ibn al-'As MISHKAT AL-MASABIH Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je kako se neki ljudi raspravljaju o Kur'anu. Na to je rekao: Zbog toga su poginuli oni koji su išli prije vas. Oni postavljaju dijelove knjiga protiv ostalih (dok je činjenica) da je objavljena Allahova knjiga s jednim dijelom koji potvrđuje ostale. Stoga, ne krivotvorite neke dijelove s drugima i govorite samo ono što znate; ono što ne znate, uputite onome tko to dobro zna. Prenijeli Ahmad i Ibn Madže. Jasno je da se 'krivotvorenje' odnosi na pogrešno tumačenje Svetog pisma, posebno ako se radi o namjernom iskrivljenju, umjesto na oštećivanje samog teksta. Buhari u ar-Radu kaže: 'Korumpiraju riječ' znači 'mijenjaju ili mijenjaju njezino značenje'. ipak nitko nije u stanju promijeniti niti jednu riječ iz bilo koje Božje knjige. Značenje je da pogrešno tumače riječ. Ovo potvrđuje činjenicu da su optužbe protiv kršćana u Kur'anu i Hadisu jednostavno u tome što su pogrešno razumjeli ili pogrešno prikazali doktrine Svetog pisma, a ne da su promijenili stvarni tekst. 4.3 Svjedočanstvo šerijata o Bibliji Čini se da svjedočanstvo Šerijata prihvaća istinitost židovskih i kršćanskih svetih knjiga, budući da službena presuda kaže da su to Božje knjige. Isto tako, s obzirom na čudesno iscjeljenje, nezamislivo je da bi Židovi i kršćani koristili Kur'an , pa se "Allahova objava" mora odnositi na Toru i Evanđelje, koji stoga moraju postojati. Značajno je da službena praksa po tom pitanju nigdje ne navodi iskrivljenje Židovsko-kršćanskih spisa. Ako su se kršćani svjesno zaklinjali u iskvareno Pismo, dvojbeno je da bi muslimanski sud mogao ozbiljno shvatiti ponuđene dokaze. 4.4 Svjedočenje muslimanskih učenjaka Muhammad 'Abduh (Egipat) - optužba za korupciju ... uopće nema smisla. Ne bi bilo moguće da se Židovi i kršćani posvuda dogovore o promjeni teksta. Čak i da su to radili oni u Arabiji, razlika između njihove knjige i knjige njihove braće, recimo u Siriji ili Europi, bila bi očita. Mawlawi Muhammad Sa'id (Pakistan) - Neki muslimani zamišljaju da je Indžil pokvaren. Ali ... niti jedan među svim ajetima Kur'ana ne spominje da su Indžil ili Tavrat pokvareni ... zapisano je da Židovi ...... ne kršćani ... mijenjaju značenje odlomaka iz Tawrat dok ih objašnjavaju. Barem su kršćani potpuno oslobođeni ove optužbe. Stoga Injil nije oštećen, a Tawrat nije oštećen ... Sayyid Ahmad Husayn Shawkat Mirthi - Obični muslimanski narod ... vjeruje iz druge ruke ... da je Injil oštećen, iako ne mogu naznačiti koji je prolaz oštećen, kada je oštećen i tko ga je oštetio. Postoji li neka vjerska zajednica ... čija je parcela toliko jadna da bi svojim rukama uništili svoju nebesku Knjigu ...? Reći da je Bog uzeo Indžil i Tawrat na nebo i ukinuo ih znači klevetati i klevetati Boga ... 5. Zaključak Iz naše studije o izvorima islamske vlasti - Kur'anu , Hadisu i Šerijatu - može se vidjeti da je stajalište o Bibliji koje su proglasili neki muslimanski polemičari samo nagovještajna predrasuda, koja se nigdje ne podupire u svetim tekstovima Islam. Kur'an i Sunnet podržavati istinitost kršćanske pisma, a očito je da ono reference postoje u knjigama poznatih kao Tawrat, Zabur i Injil jasno odnose na kanonskim Stari i Novi zavjet. U stvari, ako musliman ne vjeruje u prethodne objave, on se efektivno apostatizira. Ipak, to je sama činjenica da muslimanski sveti spisi učinitismatraju Židovske i kršćanske spise istinitima što uzrokuje problem, budući da bilo koji musliman može reći da se ne slaže s Kur'anom ni u doktrini ni u formi . Otuda zaključak da su se Židovi i kršćani urotili da promijene svoje svete tekstove. S naše strane, kršćani ponekad nisu uspjeli pravilno shvatiti prirodu i ulogu Kur'anau islamu i tako su neadekvatno odgovorili na muslimanske kritike Biblije. Budući da ne razumiju muslimansku referentnu točku, ne znaju odakle dolaze muslimani u svojim kritikama Biblije, i kao rezultat toga pati svaki odgovor na islamske polemike. Nužno je da se kršćanski znanstvenici upoznaju s pravilnim uvažavanjem muslimanskog koncepta Svetog pisma kako bi adekvatnije izrazili istinu biblijske objave. Ironija je u tome što muslimanski sveti tekstovi zapravo podržavaju istinitost kršćanskih spisa. Ovo je samo po sebi korisno što treba uputiti našim prijateljima muslimanima, posebno onima koji se bave apologetikom. Jedan od najvećih dokaza muslimanima da Biblija nije iskvarena je pretpostavka Kur'anada su 'prethodni spisi' i sačuvani i pouzdani. Napokon, ako je Evanđelje doista promijenjeno na Nikejskom saboru, izvanredno je što Kur'an gotovo tristo godina nakon događaja nikada na to ne aludira, niti kršćane tereti za korupciju teksta. 6. Bibliografija A. Guillaume, Ibn Ishaqov Muhammedov život , 9. dojam, OUP, Pakistan, 1990 A. Yusuf Ali, Časni Kur'an: Tekst, prijevod i komentar , Leicester, Islamska zaklada, 1975. Ajijola, Alhaj AD, Mit o križu , Islamic Publications Ltd., Lahore, 3. izdanje 1978. Baagil, HM, Kršćansko-muslimanski dijalog , Islamski centar za propagandu, Birmingham, 1984 Campbell, William, Kur'an i Biblija u svjetlu povijesti i znanosti , Ministarstva arapskog svijeta, SAD, 1986. Deedat, Ahmad, Je li Biblija Božja riječ ?, 1987. ponovno izdanje u Velikoj Britaniji, Islamski centar za propagandu, Birmingham von Denffer, Ahmad, 'Ulum al-Qur'an , Islamska zaklada, Leicester, 1983 Dimashkiah, Abdul Rahman, Neka govori Biblija , Međunarodna islamska izdavačka kuća, Rijad, 1995. Ghiyathuddin Adelphi i Hahn, Ernest , Cjelovitost Biblije prema Kur'anu i hadisima , Institut islamskih studija Henry Martyn, Hyderabad, Indija, 1977. Gibb i Kramers, Kraća enciklopedija islama , EJ Brill, Leiden, 1974. Hengel, Martin, judaizam i helenizam , SCM, London, 1974. Mawdudi, S. Abul A'la, Značenje Kur'ana , Islamic Publications Ltd., Lahore, izdanje iz 1993. Pickthall, Muhammad Marmaduke, Značenje slavnog Kur'ana , Nusrat Ali Nasri za Kitab Bhavan, 1784., Kalan Mahal, Daryaganj, New Delhi, New Delhi-110 002, Indija, 5. pretisak 1993. (prvi put objavljeno u Hyderabadu, 1930) . Sveta Biblija, nova međunarodna verzija, New York International Bible Society, Zondervan Corporation, Grand Rapids, SAD, jedanaesti tisak srpanj 1980. Tisdall, vlč. W. St. Clair, Izvori islama , T. i T Clark, Edinburgh

Detaljna usporedba JE LI ALLAH BOG BIBLIJE? Sam Shamoun Ovo istraživanje ispituje ključno pitanje koje treba riješiti, a to je je li Bog predstavljen u Kur'anu doista isti Bog objavljen u Svetoj Bibliji. Kur'an navodi da je Bog islama, Allah, zaista Abrahamov Bog i otuda Bog Pisma, Jahve Elohim. No je li to slučaj? Moramo li pretpostaviti da samo zato što Kur'an kaže da je Allah Jahve Biblije, i Židovi i kršćani moraju vjerovati da je to istina? Ili ispitujemo Allahovu prirodu i svojstva kako bismo ih usporedili s biblijskim portretom Jahve da bismo utvrdili je li to slučaj? Ovaj postupak ispitivanja je presudan jer je naš cilj otkriti istinsku prirodu Boga, proces čiji ishod povlači vječne posljedice u pogledu čovjekove buduće sudbine u zagrobnom životu. Napokon, ako je Allah Abrahamov Bog, onda Židovi i kršćani griješe što nisu prihvatili islam. Ali ako Allah nije Jahve, onda muslimani ne obožavaju istog Boga samo s drugim imenom. Ispitat ćemo određene Allahove osobine kako su navedene u Kuranu i ukratko ih usporediti s Jahvom i vidjeti kuda nas dokazi vode. Razlog zašto uspoređujemo Allaha s Jahvom, za razliku od suprotstavljanja Jahve Allahovom kur'anskom portretu, koristeći Kur'an kao standard, je zbog činjenice da islam tvrdi da štuje istog Boga iz Svete Biblije. Dakle, teret dokazivanja leži na muslimanima da brane ovu tvrdnju, jer oni vjeruju da je Allah isti kao Jahve. AUTOR ZLA Sveta Biblija uči da Boga zlo ne može iskušati i nikoga ne iskušava zlom; zlo se podrazumijeva kao odnosi na nemoral i grijeh. Jakov 1:13 (usp. Psalam 5: 4-5; Habakkuk 1:13) Ipak, Kur'an uči da je Allah autor zla: Uistinu, licemjeri žele prevariti Allaha, ali on je taj koji ih vara . A kada se zalažu za Es-Salat (molitvu), oni stoje s lijenošću i da bi ih ljudi vidjeli, a Allaha se ne sjećaju, ali se malo toga sjećaju. S. 4: 142 Hilali-Khan I (nevjernici) su smišljali i planirali, i Allah je također smišljao, a najbolji od spletki je Allah . S. 3:54 Da li su oni tada zaštićeni od Allahove sheme (makra Allahi) ? Niko se ne smatra sigurnim od Allahove šeme (makra Allahi) osim ljudi koji stradaju. S. 7:99 Pickthall Sjetite se kako su nevjernici smišljali protiv vas, da vas drže u okovima ili da vas ubiju ili izvedu van (iz vašeg doma). Oni shema i zemljište, ali najbolje od schemers Allah . S. 8:30 A kad Mi učinimo da ljudi okuse milost nakon što ih dotakne nevolja, eto! oni smišljaju sheme (makrun) protiv Naše komunikacije. Reci: Allah brže planira (makran) ; sigurno naši apostoli zapisuju što planirate. S. 10:21 A oni prije njih zaista su činili plan (makara), ali sve spletke (al-makru) su Allahove ; Zna što svaka duša zaradi, a nevjernici će saznati za koga je (bolje) pitanje prebivališta. S. 13:42 Dakle, oni su shemirali shemu : i Mi smo shemirali shemu , dok oni nisu percipirali. S. 27:50 Izraz za shemu na arapskom jeziku je makara koji označava onoga koji je varalica, onaj koji podilazi, kovač. Uvijek se koristi u negativnom smislu. Tako se Allah smatra najboljim varalicom, premiernim smicalicom i obmanjivačem. Ovo nije samo kršćanska perspektiva, već ona koju su temeljito podržali i muslimanski teolozi. Na primjer, dr. Mahmoud M. Ayoub u svojoj knjizi Kur'an i njegovi tumači , sv. II Kuća Imran postavlja pitanje "kako bi se riječ makr (spletkarenje ili spletkarenje), koja podrazumijeva obmanjivost ili nepoštenje , mogla pripisati Bogu." (Isto [1992, Državno sveučilište New York Press, Albany], str. 165) Nakon navođenja nekoliko muslimanskih izvora, citira ar-Razija kako tvrdi da je "spletkarstvo (makr) zapravo čin obmane s ciljem izazivanja zla. Nije moguće pripisati obmanu Bogu. Stoga je ta riječ jedna od muttashabihat [multivalentnih riječi Kur'ana]. " (Isto, str. 166) Štoviše, evo kako je jedan od najranijih izvora o životu Muhammeda protumačio Q. 8:30: Zatim podsjeća apostola na Njegovu naklonost prema njemu kad su ljudi kovali planove protiv njega 'da ga ubiju, rane ili protjeraju; i oni su spletkarili i Bog je kovao spletke, i najbolji je spletkar. ' tj. JA SAM PREVARIO Svojom čvrstom KRIVICOM tako da sam vas izbavio od njih. ( Život Muhammeda: Prijevod Ibn Ishakovog Sirata Rasula Allaha , s uvodom i bilješkama Alfreda Guillaumea [Oxford University Press, Karachi, Deseti dojam 1995.], str. 323; naglasak na našem kapitalu) Zapravo Kur'an pruža mnoštvo primjera nekih metoda koje Allah primjenjuje u smišljanju zla: Sjetite se da ih je Allah u snu pokazao kao nekolicinu: da vam ih je pokazao isto toliko, zasigurno biste bili obeshrabreni i sigurno biste osporili svoju odluku, ali Allah vas je spasio, jer On dobro zna (tajne) ) (svih) srca. S. 8:43 Kaže se da je Allah pokazao suprotstavljene borbene snage Muhammedu toliko malo, jer da se pokazao onakvima kakvi zapravo jesu, muslimani bi se bojali borbe. Stoga je Allah morao koristiti obmanu kako bi potaknuo muslimane da se bore u njegovu korist. A kada želimo uništiti grad, zapovijedamo njegovim ljudima koji žive mirno i u njemu čine bezbožnost , tada se Riječ ostvaruje protiv njega i mi ga potpuno uništavamo. S. 17:16 Allah zapovijeda ljudima da griješe kako bi ih potpuno uništili. Oni ( Jinns - duhovi demona) radili su za njega (Salomona) kako je on želio ... onda kada smo mu odredili smrt, ništa im nije pokazalo njegovu smrt, osim malog puzajućeg stvorenja na zemlji, koje je izgrizalo njegov štap. A kad je pao, Jinni su jasno vidjeli kako, da su znali nevidljivo, ne bi nastavili s ponižavajućom kaznom (rada). S. 34: 13-14 Allah je prevario džinne da su radili za Salomona spriječivši da im se otkrije smrt ovih smrtnika, jer bi u protivnom zaustavili svoj posao. Allah je također prevario i kršćane i Židove misleći da je Isus razapet dok je zapravo "tako učinjeno da im se prikaže", vidjevši da nikada nije razapet ni ubijen. S. 4: 157 Prema S. 9:51, muslimane ne snalazi ništa osim onoga što je Allah odredio. A u S. 14: 4, kaže nam se, "Allah zaluta koga hoće i vodi koga hoće." I, "Koga Allah uputi, on je taj koji slijedi pravi put; i onoga koga on pogriješi, oni su gubitnici. I sigurno smo stvorili za džehennem mnoge džine i ljude; ... Koga Allah učini da pogriješi , za njega nema vodiča, a On ih ostavlja same u njihovoj neumjesnosti, slijepo lutajući dalje. " S. 7: 178-179, 186 "Da je vaš Gospodar tako htio, mogao bi čovječanstvo učiniti jednim narodom, ali oni se neće prestati razlikovati. Osim onih kojima je Gospodar vaš ukazao milost; i zbog toga ih je stvorio; i Riječ vašeg Gospodara biti ispunjeno: 'Džehennem ću napuniti džinnovima i ljudima zajedno.' "S. 11: 118-119 Allah ne samo da ljude zaluta, nego je ljude stvorio posebno za pakao. Da stvar bude još gora, on čak naređuje zločinca koji smo počinili, kao što smo već vidjeli u S. 17:16 i dodatno pojašnjeno ovom muslimanskom tradicijom: Abu Huraira izvijestio je Allahovog Poslanika: Allah je doista popravio onaj dio preljuba kojem će se čovjek prepustiti i koji po potrebi mora počiniti (ili mu se neće pobjeći). " Sahih Muslim # 6421, 6422 Čak i zamisliti da Allah izaziva preljub nije samo užasno već ga diskvalificira da bude Bog Mojsijev. Oštri čitatelj mogao bi iznijeti prigovor na koji Biblija sama na nekoliko mjesta ukazuje da je Bog namjeravao učiniti zlo određenim narodima i pojedincima poput Absaloma u 2. Samuelovoj 17:14. Ili da je Jeremija Bog prevario u Jeremiji 20: 7: "O, GOSPODINE, prevario si me i ja sam se prevario." Verzija kralja Jamesa Prvo, u vezi s 2 Sam. 17:14 kao što smo ranije primijetili, Bog nikoga ne iskušava moralnim zlom u obliku grijeha, već čovjeku nanosi nesreću kao posljedicu njihovih grijeha. Zapravo, izraz koji kralj Jakov prevodi kao zlo je hebrejski ra . U skladu s tim, neki hebrejski učenjaci smatraju da je to izvedeno iz riječi ra'a što znači "slomiti, razbiti, slomiti". ( Vineov cjeloviti izlagački rječnik Starog i Novog zavjeta , str. 232) Strongova iscrpna podudarnost Biblije daje različita značenja od kojih neka uključuju nedaće, nevolje, nesreće, nevolje, zlo, tugu (# 7451 iz odjeljka hebrejskog rječnika). Dakle, zli Bog koji je izlio na te pojedince nije bio nemoral poput Kur'ana, već presuda zlima zbog njihove ustrajnosti u grijehu i odbijanja da se pokaju. Hebrejski izraz za obmanu koji se koristi u Jeremiji 20: 7 je pathath . Strong's ga navodi kao # 6601 u hebrejskom odjeljku sa sljedećim značenjima; privlačnost, povećati, primamiti, prevariti, laskati, nagovarati, glupo. U svjetlu širokog spektra značenja, nema razloga pretpostaviti da je Jeremija mislio da ga Bog zapravo vara. Zapravo sam kontekst pokazuje da ta riječ može značiti samo "nagovoriti" budući da se Jeremiah žali da ga Bog nagovara da nastavi svoju službu, iako on to ne želi: "O, GOSPODINE, Ti si me potaknuo i nagovorio sam me! TI SI JAČI OD MENE I PRETEŽAO. Svakodnevno se podsmjehujem; svi mi se rugaju. Jer kad sam govorio, vikao sam; vikao sam: 'Nasilje i pljačka! ' Jer mi je Gospodnja riječ bila svakodnevno prijekor i podsmijeh. Tada sam rekao: 'Neću ga spominjati niti ću više govoriti u njegovo ime.' Ali Njegova mi je riječ bila u srcu poput goruće vatre, zašutjela u mojim kostima; bilo mi je dosadno zadržavati je, a nisam mogao. " Jeremija 20: 8-9 NKJV Bog je stoga inzistirao da Jeremija nastavi i to neprestanim nagovaranjem. Ovaj odlomak uopće nema nikakve veze s obmanom. Druga moguća zamjerka bila bi izreka kralja Jakova iz Ezekiela 20:25 gdje Bog kaže Izraelu da im je "dao i zakone koji nisu bili dobri i presude po kojima ne bi trebali živjeti". To snažno sugerira da je Bog autor zla. Kontekst odlomka odnosi se na Izraelovu nesklonost promatranju Božjih svetih zapovijedi, što je ponukalo Boga da ih preda vlastitim željama (sve poglavlje 20). Sveto pismo jasno uči da kada Bog vidi da narod odbija prihvatiti istinu koju je otkrio, Gospodin tada otvrdne njihova srca kako bi mogli nastaviti u svojoj zloći. To je učinjeno kako bi na njih mogao donijeti presudu koju zaslužuju za svoje zlo (usp. Rimljanima 1: 18-32; 2. Solunjanima 2: 9-12). Stoga im Bog ne daje nečasne zapovijedi, već im dopušta da prihvate zakone koji su zli. Ovo je značenje hebrejskog teksta što se točno odražava u verziji New King James: "Stoga sam ih se i odrekao zakona koji nisu bili dobri i presuda po kojima nisu mogli živjeti." Ipak, arapska makara ne dopušta druga moguća značenja. I sam Kur'an daje primjere kako se Allah koristi zavaravanjem i grijehom kako bi ispunio svoju volju. AUTOR APROGACIJE Prema Kur'anu Allah objavljuje ajet samo da bi ga ubrzo otkazao: Niti jedno od naših otkrivenja ne ukidamo ili uzrokujemo zaborav, ali zamjenjujemo nešto bolje ili slično - Ne znate li da Allah ima moć nad svim stvarima? S. 2: 106 Kada zamijenimo jednu objavu drugom - a Allah najbolje zna ono što objavljuje (u fazama) - Oni kažu: "Ti si samo krivotvoritelj"; Ali većina njih ne razumije. S. 16: 101 To nam ostavlja poteškoće da imamo Boga koji ne ostaje dosljedan i često mijenja svoju otkrivenu svrhu. U tom slučaju, kako netko može znati da se obećanjima takvog Bića u pogledu vječne sigurnosti može vjerovati? Kao što se predomisli u odnosu na objavu, tako se može odlučiti promijeniti mišljenje u pogledu krajnje sudbine vjernika, a da ga ništa u tome ne sprječava. To se razlikuje od Jahve iz Svete Biblije koji se ne mijenja i kao takvom se može potpuno vjerovati u ispunjavanje svih njegovih obećanja: Bog nije čovjek kojeg bi trebao lagati, niti sin čovječji da se treba pokajati. Je li rekao i neće li? Ili je progovorio i neće li to popraviti? Brojevi 23:19 Jer se Ja, Jahve, ne mijenjam. Malahija 3: 6 Ako smo nevjerni, on ostaje vjeran; ne može se uskratiti. 2. Timoteju 2:13 Isus Krist je isti jučer, danas i zauvijek. Hebrejima 13: 8 Budući da je biblijski Bog nepromjenjiv, on može obećati: "Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje nikad neće proći" (Matej 24:35). Mogu se iznijeti dva odgovora, a često ih daju i muslimani. Prva je činjenica da se ukidanje ne odnosi na Kur'an već na prethodne spise poput Biblije. Na nesreću muslimana koji iznose ovaj argument, ovo se tumačenje ne može braniti u svjetlu S. 87: 6-8: Postupno ćemo te učiti (Muhammeda) da izjavljuješ (Poruku) da ne zaboraviš, osim onako kako Allah hoće : Jer On zna šta je očito, a što skriveno. A Mi ćemo vam olakšati (slijediti) jednostavan (Put). Postaje očito da će neki dijelovi objave koja je dana Muhammedu na kraju biti zaboravljeni, budući da je Allah to kasnije htio. Drugi odgovor koji se često iznosi je da Biblija jasno govori o Bogu koji se kaje što je stvorio čovjeka ili što se pokajao zbog neke katastrofe koju je planirao učiniti. (usp. Postanak 6: 6; Izlazak 32:14) U osnovi postoje dva odgovora na ovaj pretpostavljeni muslimanski navod. Prvo, i Sveta Biblija i Kuran koriste antropomorfni jezik opisujući i prirodu i djela Boga. Na primjer, obje knjige govore o Božjim očima, rukama i nogama, ne podrazumijevajući da te stvari treba shvatiti doslovno. Svrha korištenja takvog jezika je priopćavanje određenih neshvatljivih Božjih istina na ljudskom jeziku kako bi čovjek mogao shvatiti određene stvarnosti božanske prirode. Stoga se izjave poput onoga što Bog žali koristi za prenošenje određene stvarnosti čovjeku u relacijskim terminima, tj. Da se Bog poistovjećuje s našim ljudskim stanjem i tuguje za čovjekovim padom, imajući suosjećanja s njim. Drugo, razlog za naznaku da se Bog suzdržao od izvršenja djela koje je odredio pokazatelj je njegove božanske strpljivosti. Bog ne želi uništiti zle, već da ih spasi, želeći da se pokaju: Reci im: "Živim", govori Gospodin Bog, "Ne radujem se smrti bezbožnika, nego da se zli okrene sa svog puta i živi. Okrenite se, okrenite se od svojih zlih puteva! Jer zašto biste umrijeti, o kuća Izraelova? " Ezekiel 33:11 Isto tako, ako se narod kojem je obećano blagostanje pretvori u zloću, Bog će se također suzdržati od ispunjenja svojih obećanja o blagoslovu. To je istaknuto u Jeremiji 18: 7-10: "U trenutku kad govorim o naciji i kraljevstvu, da ga iščupam, srušim i uništim, ako se taj narod protiv kojeg sam govorio okrene od svog zla, povući ću se pred katastrofom koju sam mislio dovesti to. "I u trenutku kad govorim o naciji i o kraljevstvu, da ga sagradim i zasadim, ako čini zlo u Mojim očima, tako da se ne pokorava Mojem glasu, tada ću popustiti zbog dobra s kojim bih mu imao koristi. . " Primjer za to vidi se u 1. Kraljevima 21:29 gdje se Bog zakleo da će uništiti Ahaba zbog njegove zloće, ali je odlučio protiv toga: "Pogledajte kako se Ahab ponizio preda Mnom? Budući da se ponizio preda Mnom, neću donijeti nesreću u njegove dane. U dane njegovog sina donijet ću nesreću u njegovu kuću." Ili Bog koji je odlučio ne uništiti Ninetvu nakon što je vidio njihovo iskreno pokajanje i poniznost: "Tada je Bog vidio njihova djela da su se okrenuli sa svog zlog puta; i Bog je popustio pred katastrofom za koju je rekao da će ih na njih nanijeti, a On to nije učinio." Jona 3:10 Ovi primjeri ukazuju na to da su određena upozorenja posebno da bi se osobe dovele do ispravnog stajanja s Bogom i ne daju se kao znak da je stvar zapečaćena i da se ne izbjegava katastrofa. AUTOR POVIJESNIH POGREŠAKA Kur'an sadrži povijesne pogreške što implicira da Allah nije Sveznajuće Biće, jer bi sveznajuće Biće moglo tačno podsjećati na povijesne događaje. Ispod je popis samo nekih od mnogih problema koje nalazimo u Kur'anu. U S. 17: 1 rečeno nam je da je Muhammed odveden u najudaljeniju džamiju, Mesdžid al-Aksa . Problem je u tome što džamija Aqsa nije postavljena otkako ju je Abd al-Malik sagradio tek 691. godine. Ne može se odnositi na hram u Jeruzalemu jer su je vojske 70-ih AD uništile vojske rimskog generala Tita. S. 18: 9-26 aludira na nekoliko muškaraca i njihovih pasa koji su spavali otprilike 309 godina da bi ih probudili u savršenom stanju. Prema S. 18: 83-98, Aleksandar Veliki zvani Zhul Qarnain, "Dvogroti", bio je musliman koji je putovao sve dok nije zatekao Sunce kako doslovno zalazi u blatnjavom izvoru. Kad imamo na umu da je naslov "Dvogroti" naslov koji je Aleksander dobivao u predislamsko doba, muslimanski pokušaji da pokušaju poricati ovu činjenicu potpuno propadaju. Prema S. 4: 157, nevjernički Židovi hvalili su se rekavši: "Ubili smo Mesiju Isusa, sina Marijina, Allahova apostola." Jedini je problem u tome što nevjernički Židovi nikada nisu priznali da je Isus Mesija i da ga ne bi ubili da su vjerovali da je njihov dugo očekivani mesijanski izbavitelj. Isusa su nevjernici ubili nevjernici jer su vjerovali da je lažni Mesija: "I počeli su ga optuživati, govoreći: 'Pronašli smo ovog čovjeka kako podriva našu naciju. On se protivi plaćanju poreza Cezaru i TRAŽI da je Krist kralj.'" Luka 23: 2 NIV Kršćani su optuženi da štuju Mariju i Isusa kao dva boga, osim istinskog Boga: I gle! Allah će reći: "O Isuse sine Marijin! Jesi li rekao ljudima: Poklonite se meni i mojoj majci ... " S. 5: 116 Krist, Marijin sin, bio je tek apostol - mnogi su bili apostoli koji su umrli prije njega. Njegova je majka bila žena istine. Oboje su morali jesti svoju (dnevnu) hranu. Pogledajte kako im Allah čini svoje znakove jasnim ... S. 5:75 U bogohulstvu su doista oni koji kažu da je Allah Krist Marijin sin. Reci: "Tko onda ima najmanje moći protiv Allaha, ako bi Njegova volja uništila Krista, sina Marijinog, njegovu majku i sve one koji su na zemlji ..." S. 5:17 To pretpostavlja da budući da je Marija jela hranu i da je Allah može uništiti, ona nikako ne može biti božanska. To daje zabludu da se kršćani vjeruju da je ona više nego samo čovjek. U stvari, Kur'an nastavlja optuživati kršćane da štuju tri boga: "Oni hule na to da kažu: Allah je treći od trojice (inallaaha thaalithu thalaatha)" S. 5:73 "... zato vjerujte u Allaha i Njegove apostole. Ne recite tri (thalaatha): desist: Bit će vam bolje: Allah je jedan Allah ..." S. 4: 171 Prema muslimanskom biografu Ibn Ishaku u svom djelu, Sirat Resulullahu , kršćanska deputacija iz Nadrana došla je raspravljati o Muhammedu o Isusovoj osobi. U skladu s tim, ti su kršćani navodno vjerovali da je Isus "Bog; i On je sin Božji; i on je treća osoba Trojstva, što je nauk kršćanstva". (Alfred Guilliame trans., Život Muhammada [Oxford University Press, Karachi], str. 271) Dalje kaže, "Oni tvrde da je on treći od trojice u tome što Bog kaže: Mi smo učinili, zapovjedili smo, stvorili smo i odredili, a oni kažu: Da je on, rekao bi učinio, stvorio sam, i tako dalje, ali On je On i Isus i Marija. Što se tiče svih ovih tvrdnji, Kur'an je sišao. " (Isto, str. 271-272) Pogreške u kur'anskom učenju o onome što kršćani vjeruju postaju očite svima koji su upoznati s osnovama kršćanske doktrine. Prvo, kršćani nikada nisu uzimali Mariju kao božicu uz Boga. Drugo, kršćani nikada nisu rekli da je Bog troje ili treće od troje, što je triteizam, tri odvojena boga koja čine jedinstvo; za razliku od Trojstva, JEDNOG Boga koji postoji u Tri različite, ali nerazdvojne Osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Treće, kršćanstvo nikada nije učilo kao dio svoje doktrine da je Isus treća osoba Trojstva. Umjesto toga, on je druga osoba, a Duh Sveti je treća osoba Božanstva. Matej 28:19 Četvrto, muslimani vjeruju da je Kuranski Allah isto što i Bog Otac Svete Biblije, jer ne vjeruju u Boga Sina, Isusa Krista, niti u Boga Duha Svetoga koji je muslimanima anđeo Gabrijel. To opet stvara problem, jer ako je Allah doista ista osoba kao Bog Otac, onda Kur'an griješi kad kaže da kršćani vjeruju da je Otac treći od trojice. Kršćani uče da je Otac prva osoba Jedinog istinskog božanstva, a ne treće božanstvo triju bogova. I na kraju, kršćani ne vjeruju da je Allah Mesija ili da je Bog Mesija, jer to implicira da je Isus cijelo Božanstvo, što bi bio modalizam . Ispravna i biblijska izjava je da je Isus Bog, jer to sugerira da, premda je Isus po svojoj prirodi u potpunosti Bog, on nije jedina osoba koja savršeno dijeli bit Božanstva. Biblija također uči da su i Otac i Duh Sveti u potpunosti Bog. Mariju Isusovu Majku brkaju s Marijom, sestrom Arona i Mojsijem, kćeri Amramovoj: Eto! Žena Imrana (tj. Amrama) rekla je: "O moj Gospodaru! Posvećujem ti ono što je u mojoj maternici" ... Kad je bila izrođena, rekla je: "O moj Gospodaru! Evo! Ja sam izbavljena od žene dijete ... Nazvao sam je Marijom ... "S. 3:35, 36 "I Marija, kći Imranova, koja je čuvala svoju čednost .." S. 66:12. "... Rekli su: O Marijo! Zaista si nevjerojatnu stvar donijela! O sestro Aronovo! Otac tvoj nije bio zli čovjek, a majka ti žena nečasna." S. 19: 27-28 "Tada je Marija ( heb. Mariam ), proročica, sestra Aronova , uzela u ruke timbre ..." Izlazak 15:20 "Ime Amramove žene bilo je Johebed, kći Levija, koja se rodila Leviju u Egiptu; a Amramu je rodila Arona i Mojsija i njihovu sestru Mirjam ." Brojevi 26:59 To je pogreška od gotovo 1400 godina! Kako je Mojsijeva sestra Marija mogla biti Isusova majka, čineći Mosesa njegovim ujakom? Muslimani daju dva odgovora pokušavajući se nositi s tim anahronizmom. Prvo, navodi se da se izrazi "sestra Aronova" i "kći Amramova" odnose na Marijinu lozu, tj. Da je Marija bila potomak Arona i Amrama iz plemena Levi. Na nesreću muslimana, ova tvrdnja nikako ne može biti takva jer je Marija bila kći Jude i potomak Davida: „Sad je sam Isus započeo svoju službu s otprilike trideset godina, budući da je bio (kao što je trebao biti sin Josipa, sin Helijev ... sin Davidov ... sin Judin.“ Luka 3:23, 31 , 33 Riječi "kako je trebalo" dane su kako bi se razjasnila činjenica da se predstavlja Marijino rodoslovlje, a Josip je djelovao kao muški predstavnik. Tome u prilog idu i ekstrabiblijski dokumenti poput židovskog traktata Talmuda, Chagigah, gdje je određena osoba sanjala san u kojem je vidjela kaznu prokletih. Tamo je " Među sjenama vidio Mariju, kćer Helijevu ." (John Lightfoot, Komentar novog zavjeta iz Talmuda i Hebraice [Oxford University Press, 1859; s drugim tiskom iz Hendrickson Publishers Inc., 1995], svezak 1, str. V; sv. 3, str. 55) U Hebrejima nam je rečeno da je "očito da je naš Gospodin (Isus ) proizašao iz Judeje, o kojem plemenu Mojsije nije govorio ništa o svećeništvu" Heb. 7:14. I, "Ja (Isus) sam Davidov korijen i izdanak , Svijetla jutarnja zvijezda." Otkrivenje 22:16 Stoga je nemoguće da Marija bude Levijeva potomka, jer se i ortodoksno židovsko shvaćanje i biblijski zapis slažu da bi Mesija nastao iz Judeje (usp. Postanak 49: 10-12; Matej 22: 42-45). Netko bi se u ovom trenutku mogao ubaciti i predložiti da Biblija Elizabetu naziva Marijinom rodbinom: "Sada je doista i vaša rođakinja Elizabeta začela sina u starosti ..." Luka 1:36 NKJV Čini se da to implicira da je Marija levitskog podrijetla, budući da se Elizabeth obraća kao jednom od Aronovih potomaka. (Usp. Luka 1,5) Pojam koji se koristi za srodnika na grčkom je syngenes . Gerhard Kittel i Gerhard Friedrich definiraju ga kao: a. "Pridjev se odnosi na osobu zajedničkog podrijetla, tj. Koja pripada istoj obitelji, rasi, plemenu ili narodu . Tada može značiti" srodan "u raspoloženju," odgovarajući "," analogan "ili" sličan ". b. Imenica znači 'odnos' podrijetlom ili raspoloženjem, zatim šire 'analogija' (npr. Između božanstva i čovječanstva, ili ideja i osjetila, ili zvijezda i ljudske sudbine), bilo u filozofiji ili u popularnom vjerovanju. "( Teološki rječnik Novi zavjet , sažeo u jednom svesku George W. Bromiley [Eerdmans, 1985.], str. 1097) Stoga su Elizabeta i Marija bile u srodstvu u smislu da su iste rase ljudi, tj. Izraelci. Ali čini se da je ovo značenje malo vjerojatno jer bi se to moglo reći o odnosu bilo koje druge Izraelke s Marijom. Čini se vjerojatnijim da su Elizabeth i Mary bile krvni srodnici. U ovom slučaju, ovo još uvijek ne bi dokazalo da je Marija bila iz plemena Aaron. Sve bi to dokazalo da je Elizabeta imala judejske krvi u sebi, budući da su leviti smjeli oženiti žene iz bilo kojeg od dvanaest plemena: "Žena s kojom se (svećenici Leviti) oženi mora biti djevica. Ne smije se oženiti udovicom, razvedenom ženom ili ženom oskvrnjenom prostitucijom, već samo djevicom iz svog naroda ." Levitski zakonik 21: 13-14 NIV Ezekiel, u svojoj viziji obnovljenog svećeništva i hrama, dodatno pojašnjava ovu točku: "Neće se vjenčati s udovicom ili razvedenom ženom, već samo s djevicama potomstva KUĆE IZRAELSKE ili s udovicom koja je udovica svećenika." Ezekiel 44:22 ESV Sveta Biblija daje čak i primjer svećenika koji se oženio ženom iz Judeje, koja je zapravo bila potomak kralja Davida: "Kad je Atalija, majka Ahozije, vidjela da joj je sin umro, ustala je i uništila svu kraljevsku obitelj iz kuće Judine. Ali Jošabeat, kraljeva kći , uzela je Joaša, sina Ahozijinog, i ukrala ga među njima. kraljevi sinovi koji su trebali biti usmrćeni, a ona je njega i njegovu dojilju smjestila u spavaću sobu. Tako ga je Jošabeat, kći kralja Jorama i supruga svećenika Jojade , jer je bila sestra Ahazija , sakrila od Atalije. , tako da ga nije usmrtila. " 2. ljetopisa 22: 10-11 Navedeno pokazuje vjerojatnost da je Elizabethina majka bila iz roda Davidova, iz judejskog plemena, objašnjavajući da je u srodstvu s Marijom. Elizabeth bi također mogla biti teta Mariji, vidi zapis u Luki 1:36 u odjeljku Biblijski komentar. Muslimani ne smiju biti krivi jer su frazu "brat" uzeli kao referencu na Marijinu lozu, budući da je i Muhammed koristio slične argumente da prikrije ovu pogrešku. U Sahihu Muslim Mughirah ibn Shu'bah prenosi: "Kad sam došao u Najran, pitali su me (kršćani Nadžrana): Čitali ste u Kur'anu" Harunovu sestru "(tj. Mariju), dok se Mojsije rodio mnogo prije Isusa. Kad sam se vratio Allahovom Poslaniku, pitao ga je o tome, a on je rekao: '(Stariji ljudi) su davali imena (svojim osobama) po imenima apostola i pobožnih osoba koje su išle prije njih.' "# 5326 Opet, Ibn Abi Ahaybah i Ahmad i Abdel Hameed i Muslim i At-Tirmidhi i An-Nassaa'I i Ibn Al-Mundhir i Ibn Abi Haatim i Ibn Hibbaan i At-Tabaraani i Ibn Mardaweih ans Al-Bayhaqi u ad-dalaa'il, je ispričao da je El-Mughirah Ibn Shu'bah rekao: "Božiji poslanik (a.s.) me poslao ljudima iz Nadžrana. Pitali su me: Vidiš li što čitaš? O Harunova sestro dok Mojsije tako dugo prethodi Isusu Vrijeme? On (El-Mughirah) je rekao: "Pa sam se vratio Poslaniku i spomenuo mu to. Rekao mi je:" Hoćete li im reći da se narod zvao po prorocima i pobožnim ljudima koji su im prethodili? "(Jalaaluddeen As-Suyuti, Ad-durr Al-Manthur ) Jedina poteškoća s Muhammedovom izjavom je u tome što Židovi prije i za vrijeme Krista uopće nisu upotrebljavali ovu frazu na ovaj način. Ni jedna jedina referenca iz Biblije, bilo Starog ili Novog zavjeta, židovske literature prije Kristovog rođenja, pa čak ni židovskog Talmuda i Targuma nakon Krista ne može se naći u prilog Muhammedovoj tvrdnji. Ovo je jednostavno gruba pogreška koja se ne može ukloniti. Drugi je argument zapravo pojašnjenje prvog, jer se sugerira da i Biblija i Kuran daju dodatne dokaze za izraz "sestra" koji se koristi da podrazumijeva pretke: "Njegova (Zaharija) supruga bila je od Aronovih kćeri, a zvala se Elizabeta." Luka 1,5 Očito je da izraz "kćeri" govori o Elizabethinoj lozi i ne smije se doslovno značiti da je njezin otac zapravo bio Aaron, Mojsijev brat. Opet je žalosno za muslimane da im ovaj argument ne pomaže, već zapravo služi za slabljenje njihovog argumenta. Iako se u Bibliji izrazi "sin" ili "kći" odnose na pretke, nikad ne upotrebljava izraze "brat" ili "sestra" da bi ukazao na tu činjenicu. Nekoliko primjera nekadašnje upotrebe uključuju: "Pa zar se ta žena, koja je Abrahamova kći, koju je Sotona vezao - pomislite - osamnaest godina ne bi trebala osloboditi ove veze u subotu '?" Luka 13:16 "A Isus mu reče: 'Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i on sin Abrahamov." Luka 19,9 "I gle, dva slijepca koji sjede uz cestu, kad su čuli da Isus prolazi, poviču govoreći: 'Smiluj nam se, Gospodine, sine Davidov!' "Matej 20:30 Sveto pismo se nikada ne obraća osobi kao "Abrahamovom bratu" ili "Davidovoj sestri" kada želi nagovijestiti lozu. Stoga se muslimanski stav ne može braniti biblijski. Drugi je primjer iz Kur'ana gdje se Salih naziva Thamudovim bratom: "Poslali smo (prije) Tamudu, njihovog brata Saliha ..." S. 27:45 Izraz brat ovdje odnosi se na rodbinu, a ne na stvarnu braću po krvi, što ilustrira mnogo različitih načina na koji se taj izraz koristi. Još jednom, problem je daleko od rješenja, jer se izraz "brat" koristi za obraćanje Salihovim suvremenicima , a ne njegovim precima. To implicira da je zvati sestru Marije Aron značilo da su Marija i Aron bili suvremenici koji su živjeli u isto vrijeme. Za razliku od Kur'ana, Sveta Biblija ne sadrži povijesne pogreške. Većina napada na Bibliju proizlazi iz argumenata iz šutnje, tj. Činjenice da nisu otkrivena neovisna arheološka istraživanja koja podupiru određene zabilježene biblijske događaje. Ipak, takvi argumenti samo dokazuju da arheologija još uvijek nije pružila dokaze protiv događaja zabilježenog u Bibliji. Drugi napadi usmjereni su na precizno datiranje određenih arheoloških nalaza za koje neki smatraju da proturječe kronologiji Svete Biblije. Opet, ne može se reći da je Sveta Biblija u zabludi kad su sami arheolozi podijeljeni oko preciznog datiranja određenih otkrića. To je osobito slučaj kad se shvati da postoje određeni arheolozi koji pružaju dokaze za koje smatraju da dokazuju da podaci savršeno odgovaraju Bibliji 's kronologija dotičnih događaja. To se daleko razlikuje od arheologije koja pruža dokaze koji pokazuju da se određeni događaji nisu dogodili na isti način na koji Biblija kaže da se dogodila. Zapravo, niti jedno arheološko otkriće nikada nije dokazalo da je Biblija pogrešna; otkriće za otkrićem pokazalo je nevjerojatnu povijesnu točnost spisa. Sljedeći citati vodećih svjetskih arheologa potvrđuju ovu činjenicu: "Arheološka otkrića nigdje nisu opovrgnula Bibliju kao povijest." (John Elder, Prophets, Idols and Diggers [New York; Bobs Merrill, 1960., str. 16.) "Bliskoistočna arheologija pokazala je povijesnu i zemljopisnu pouzdanost Biblije u mnogim važnim područjima . Pojašnjavajući objektivnost i činjeničnu točnost biblijskih autora, arheologija također pomaže ispraviti mišljenje da je Biblija neskriveno stranačka i subjektivna. To je sada poznato na primjer, da su, uz Hetite, hebrejski pisari bili najbolji povjesničari na cijelom drevnom Bliskom Istoku , unatoč suprotnoj propagandi koja se pojavila iz Asirije, Egipta i drugdje. " (EM Blaiklock, predgovor urednika, Novi međunarodni rječnik biblijske arheologije [Grand Rapids, MI; Regency Reference Library / Zondervan, 1983.], str. Vii-viii) Pokojni William F. Albright, jedan od najistaknutijih svjetskih arheologa, izjavio je: "Ne može biti sumnje da je arheologija potvrdila značajnu povijesnost starozavjetne tradicije ." (JA Thompson, Biblija i arheologija [Grand Rapids, MI; Eerdmans, 1975], str. 5) Nelson Glueck, svjetski poznati arheolog, slaže se: "Međutim, zapravo, možda je kategorički jasno rečeno da niti jedno arheološko otkriće nikada nije osporilo niti jednu biblijsku referencu . Nađeni su arheološki nalazi koji potvrđuju jasne crte ili tačne detalje povijesne izjave u Bibliji ". (Norman Geisler i Ron Brooks, Kad skeptici pitaju; Priručnik o kršćanskim dokazima [Wheaton, IL; Victor, 1990], str. 179) Valja napomenuti da i Albright i Glueck nisu bili konzervativni kršćani i nisu vjerovali u nadahnuće spisa. Njihovi zaključci temeljili su se striktno na arheološkim podacima, što ih je prisililo na prethodno priznanje. To se ne može reći za Kur'an sa svim njegovim povijesnim i znanstvenim greškama. AUTOR KARNALSKIH UŽITAKA Kur'anski se raj potpuno razlikuje od biblijskog portreta neba. U Allahovom džennetu nalazimo seksualna i tjelesna zadovoljstva za vjernike tijekom cijele vječnosti: Ali navjestite radosne vijesti onima koji vjeruju i čine pravednost, da su njihovi dijelovi Vrtovi, ispod kojih teku rijeke, svaki put kad se odatle nahrane plodovima, kažu: "Pa, ovo je ono čime smo prije bili hranjeni", daju stvari slične; I u njima su damice (arapski - Houris) čiste (i svete); i oni u njemu prebivaju (zauvijek). "S. 2:25 Ali onima koji vjeruju i čine djela pravednosti, Uskoro ćemo priznati Vrtovima, s rijekama koje teku dolje, njihov vječni dom. U njima imaju djevojke čiste i svete; Priznat ćemo ih nijansama, hladnim i sve dubljim. S. 4:57 Od rijetke tvorevine stvorili smo Hurije i učinili smo ih uvijek djevicama , dragima njihovih supružnika, jednakih godina kao i oni za ljude s desne strane. S. 56: 35-38 Ali za one koji se boje Allaha blaženo je prebivalište, zatvoreni vrtovi i vinogradi i djevojke s nabreklim dojkama (arapski - Kawa'eb) , njihovi vršnjaci u dobi i puna čaša. S. 78: 31-34 (Arberry i Rodwell pravilno prevode ovaj dio, vidi i ovu stranicu s pregledom ) Pravovjerno islamsko razumijevanje ovih referenci je da će muslimanski muškarci imati mnoštvo oteklih grudi djevica za seks, koje se nakon spolnog odnosa vrate u svoje djevičansko stanje. Jahvin je raj lišen takve tjelesnosti, koji je umjesto toga ispunjen beskrajnom ljubavlju i Božjom radošću. Stoga je nagrada vjernicima zauvijek živjeti s Bogom u vječnoj slavi: "Isus im odgovori i reče: 'Sinovi ove dobi vjenčavaju se i vjenčavaju. Ali oni koji su dostojni dostići tu dob i uskrsnuće iz mrtvih, niti se vjenčavaju niti vjenčavaju , niti mogu umrijeti već su jednaki anđelima i Božji su sinovi, budući sinovi uskrsnuća. " Luka 20: 34-36 "Kraljevstvo Božje nije hrana ili piće, već pravednost, mir i radost u Duhu Svetom." Rimljanima 14:17 "I čuo sam glasan glas s neba kako je rekao: 'Evo, Božji šator je s ljudima i On će prebivati s njima i oni će biti njegov narod. Sam Bog bit će s njima i bit će njihov Bog. I Bog će obriši im svaku suzu s očiju; više neće biti smrti, ni tuge ni plača. Neće više biti boli , jer su prijašnje stvari prošle. " Otkrivenje 21: 3-4 AUTOR STRANIH RIJEČI Kur'an tvrdi da je na čistom arapskom govoru: Poslali smo ga kao arapski Kur'an, kako biste mogli naučiti mudrost. S. 12: 2 " Arapski Kuran, u kojem nema iskrivljenosti ..." S. 9:28 I mi dobro znamo da oni kažu: "Samo ga smrtnik podučava." Govor onoga na koga nagovještavaju je varvarski - a ovo je arapski, čist i jasan. S. 16: 103 Ali, prema arapskim učenjacima, Kuran nije na čistom arapskom jeziku i sadrži desetine stranih riječi: Abariq, S. 56:18, perzijski Adam, S. 2:34, akadski Araik, S. 18:31, perzijski Firdaus, S. 18: 107, Pahlavi Fir'awn, S. 73:15, sirijski Habr, S. 9:31, hebrejski ( Haver ) Istabraq, S. 18:31, perzijski ( Istabar ) Sakina, S. 2: 248, hebrejski Sijjil (pečena glina), S. 105: 4, perzijski Taghut (idoli), S. 2: 257, sirijski ( Teghutha ) Zakat, S. 2: 110, sirijski ( Zkhutha ) Zanjabil (đumbir), S. 76:17, Pahlavi Muslimani odgovaraju pretpostavljajući da svi živi jezici usvajaju riječi iz drugih kultura, pa stoga Kur'an nije pogreška što sadrži strane riječi. Ovaj argument djeluje samo u odnosu na nesavršena ljudska bića koja neprestano usvajaju i prilagođavaju se drugim kulturama i običajima. Na nesreću muslimana, ovaj argument neće uspjeti za svemoćno Biće koje je začetnik ljudskog jezika. Takvo je Biće sposobno nadahnuti svoju riječ na savršenom arapskom jeziku potpuno lišenom stranih riječi, pogotovo kada sam izjavi da je Kur'an na čistom arapskom jeziku. To je još više u svjetlu tvrdnje da je Kur'an vječni Božji govor, tj. Da je Kur'an postojao (na vječnoj ploči ) prije stvaranja ljudskog jezika. Kako Božji govor može sadržavati početne riječi kad ti strani jezici nisu postojali u vječnosti? Kao što je jedan muslimanski pisac izjavio: Sam Kur'an više puta tvrdi da je to jedinstveni i neponovljivi "arapski Kur'an" (12.2, 13.37, 16.103) kako bi na savršen način prenio njegovo značenje ljudima koji su se ponosili izrazitom kvalitetom svojih Jezik. Velik dio rane rasprave o lingvističkim komponentama Kur'ana usredotočio se na prisutnost, ili ne, nearapskih riječi u njemu - naravno, na temelju pretpostavke da je u osnovi riječ o arapskom tekstu. Gore spomenuti stihovi postali su ključni potporni tekstovi onima koji su tvrdili da Kur'an ne sadrži nijedan nearapski pojam. Najraniji egzegeti, posebno oni koji su bili povezani sa 'Abd Allahom ibn' Abbasom (u. 68 / 67-68), Muhammedovim rođakom, slobodno su raspravljali o velikom broju nearapskih riječi u Kur'anu. Hadis književnost pripisuje Ibn 'Abbasu i "njegovoj školi" posebni interes za traženje njihovog porijekla i značenja. Kasniji ugledni učenjaci Kur'ana, poput filologa / egzegeta Abu 'Ubejda (u. 838.), međutim nastavili su tvrditi da Kur'an sadrži strane riječi. Drugi poput Ibn 'Atiyyah (u. 541/1146), Suyuti (u. 911/1505) i' Abd al-Rahman al-Tha'labi (u. 1468) pokušali su pomiriti teologiju s lingvističkim načelima. Tvrdili su da su strane riječi u Kur'anu došle na arapski jezik kroz kontakte drevnih Arapa s drugim jezicima u stranim putovanjima i trgovini, ali da su ih u vrijeme Poslanika temeljito arabizirale[Sam- Da je to bilo tako, tada ne bi bilo potrebe za isticanjem činjenice da su ove strane riječi postale dijelom jezika jer bi to bilo uobičajeno za izvorne govornike arapskog jezika poput Ibn Abbasa. Da je objašnjenje bilo potrebno da bi se objasnilo zašto se strane riječi pojavljuju u Kur'anu pokazuje koliko je ta muslimanska tvrdnja zapravo slaba!] Razvijene su razne teorije za razrješavanje PROTUHLADNOSTI između ideje koja se pripisuje Ibn 'Abbasu i one koja je kasnije dobila veće prihvaćanje, tj. , da Kur'an ne sadrži nikakvu stranu terminologiju. Da bi se bavili stvarnom pojavom riječi u arapskom jeziku koje su pronađene i u nearapskim jezicima, neki od tih učenjaka, poput Muhammeda ibn Idrisa al-Shafija (u. 204./819.) I Tabarija, razvili su pojam tawafuq (koincidencija). Tvrdili su da i arapski i drugi jezici koriste iste riječi s jednakim značenjima i da je ta ujednačenost značenja bila sasvim slučajna . Ideja da je bilo koji jezik ili diskurs apsolutno bez izraza ili riječi korištenih u drugom jeziku strana je jednom od najosnovnijih lingvističkih načela, tj. Međusobnoj povezanosti ljudskog govora. Iako ovo možda zvuči otrcano, dva su čimbenika, međutim, osigurala da "ortodoksija" odbaci ovaj pojam: prvo, Kur'an se NE POTREBUJE KAO LJUDSKI GOVOR, ALI RATNIJI BOŽJI I BOŽJI GOVOR NE MOŽE BITI PODRŽAN BILO KOJIM LINGVISTIČKIM PRINCIPIMA . Doista, kao što je poznato, kuranski arapski postao je standard arapske gramatike. (I dalje ostaje problem da se Božji govor nužno mora podudarati s ljudskim govorom radi učinka i smisla.) Drugo, za "pravovjerje", Božja vlastita vječnost i samoživost stopljeni s onima iz Njegove objave.Kur'an i njegov jezik na taj su način postali podjednako bezvremenski i neovisni o bilo kojim "ne-božanskim" elementima, uključujući i nearapski . Činjenica Božje objave koja se dogodila na arapskom (ili bilo kojem drugom jeziku), zajedno s inzistiranjem da je ovo posrednički medij koji je Bog koristio, postavlja zanimljivo pitanje: jesu li svi razumljivi jezik i govor rezultat društvene interakcije, ONDA ČINI OVAJ IMPLIKAT DA JE BOG TAKOĐER 'OGRANIČEN' ILI OGRANIČEN OGRANIČENJEM JEZIKA? Ako je tako, ŠTO TO OVAJ PODrazumijeva za svemoćnu Božju prirodu? (Farid Esack, Kur'an - kratki uvod [Oneworld Publications, Oxford 2002], str. 68-69; podebljano i s velikim naglaskom moje) AUTOR GRAMATIČKIH POGREŠAKA Kur'an ne samo da sadrži strane riječi, već prema arapskim gramatičarima sadrži i gramatičke pogreške: Qor'an sadrži rečenice koje su nepotpune i nisu u potpunosti razumljive bez pomoći komentara; strane riječi, nepoznate arapske riječi i riječi koje se koriste s drugim značenjima, pridjevi i glagoli sklonjeni bez poštivanja podudarnosti roda i broja - nelogično i negramatički primijenjene zamjenice koje ponekad nemaju referente i predikati koji se u rimovanim odlomcima često udaljeno od subjekata ... Da rezimiramo, zabilježeno je više od sto koreanskih odstupanja od uobičajenih pravila i struktura ... (Ali Dashti, 23 godine: Studija o proročkoj karijeri Muhammeda [Costa Mesa, Oko 1994 .; izdavači Mazde], str. 48, 50) Nekoliko primjera uključuje sljedeće dijelove: S. 7:56 - "Allahova milost je blizu" Arapski - "inna rahmata Allahi karibun min al-mohseneen." Riječ karibun predikat je rahmata Allahi i kao takva trebala bi se podudarati u rodu. Budući da je rahmata ženskog roda, riječ qaribun (koja je muško) trebala bi biti qaribah , njen ženski oblik. S. 7: 160 - "Podijelili smo ih u dvanaest plemena" Arapski - "wa qata'nahom 'ethnata' ashrata asbatan." U arapskom jeziku svaka imenica koja se broji brojem iznad deset trebala bi biti jednina, kao što je slučaj u S. 7: 142; 2:60; 5:12; 9:36; 12: 4. Kao takav arapski asbatan trebao bi biti sebtan . S. 5:69 - "Sigurno će oni koji vjeruju, i oni židovski, i Sabijci , i kršćani, tko god vjeruje u Allaha i Posljednji dan i bude činio pravednost - straha nad njima neće biti, niti će tugovati. " Arapski- "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu was-Saabi'uuna wan-Nasaara man'amaana bilaahi wal-Yawmil Aakhiri wa' amila saali-hanfalaa khaw-fun 'alay-him wa laa hum yah-zanuun." Prema znanstvenicima, arapska Saabi'uuna je pogrešno odbijena. Usporedite istu gramatičku strukturu koja se nalazi u sljedećim surama: S. 2: 62- "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu wan-Nasaara was-Saabi'iina ... " S. 22: 17- "Innal-laziina 'aamanuu wal-laziina haaduu was-Saabi'iina wan-Nasaara ..." U posljednje dvije sure izraz je pravilno odbijen, Saabi'iina , za razliku od Saabi'uuna . To je zbog riječi inna koja je pronađena na početku rečenice i uzrokuje oblik deklinacije nazvan "nasb" (kao u slučajevima akuzativa ili konjunktiva), a "yeh" je "znak nasb". Ali riječ Saabi'uuna dobiva slučaj 'uu , znak "rafa" (kao u slučajevima nominativa i indikativa). Prema tome, ajet iz 5:69 je pogrešan. S. 91: 5 - "Uz nebo i ono što ga je sagradilo." Arapski- "was-samaaa-i wa maa ba-naahaa." Riječ ma je na arapskom bezlična. Ipak, tema ajeta je Allah, nebeski Stvoritelj. Kao takva, riječ čovjek , koja znači " onaj koji ", trebala je biti korištena umjesto bezlične ma . Treba naglasiti da nisu samo arapski učenjaci ti koji su otkrili na desetke gramatičkih grešaka unutar Kur'ana, već su i Muhammedovi sljedbenici u prošlosti priznali tu činjenicu. Muslimanski učenjak Ibn al-Khatib u svojoj knjizi al Furqan citira Muhammedovu suprugu Aishu kako kaže: "U Allahovoj knjizi postoje tri gramatičke pogreške, za njih je kriv prepisivač: U 20:63 ... I u 5:69 ... I u 4: 162." (Muhammad M. abd al-Latif Ibn al-Khatib, Al-Furqan [Dar al-Kutub al-Elmiyah, Beirut], str. 91) Nakon što je vidio prvu standardnu kopiju Kur'ana, treći islamski kalif Osman proglasio je: " Vidim gramatičke greške u njemu i Arapi će ga ispravno pročitati svojim jezicima." (Isto, str. 90) Da bi Kur'an bio Allahova riječ, a Allah bio Bog, ne treba nalaziti gramatičke greške, pogotovo jer muslimani tvrde da Kur'an uopće ne sadrži ljudski element. Muslimansko stanovište je da je Kuran Muhammedu diktiran od riječi do riječi, što implicira da je Allah Autor ovih gramatičkih grešaka. To diskvalificira Allaha da bude Bog, posebno Jahve, Bog Svete Biblije. Da bi izbjegli ovaj problem, muslimani tvrde da je Kur'an objavljen u stilu zvanom balaagha , što je rječita metoda izražavanja arapskog jezika. Zbog ove osobine, Kur'an ne mora biti gramatički ispravan, jer je njegov cilj rječitost. Još jednom ova pretpostavka služi potkopavanju muslimanske pozicije. Možda je istina da dokument koji je napisao čovjek ne može biti i gramatički ispravan, ali i dalje zadržati optimalnu razinu rječitosti, jer ljudski pisac najčešće žrtvuje jedno književno obilježje nad drugim. Ali to se ne može reći za Boga, jer on lako može stvoriti knjigu koja sadrži i savršenu gramatiku i rječitost, a da nikada ne žrtvuje jednu za drugu. To Kur'an ne uspijeva učiniti. ALLAH I ZAKLETVE Stvarna razlika u razlici između Allaha i Jahve je u tome što se Jahve zaklinje samim sobom, jer za njega nema ničega većeg u što bi se mogao zakleti: Jer kad je Bog Abrahamu obećao, jer se nije mogao zakleti nikim većim, zakleo se samim sobom. Hebrejima 6:13 Jer ljudi se doista zaklinju većim , a zakletva za potvrdu za njih je kraj svih rasprava. Hebrejima 6:16 Stoga se svaki put kad se Bog zaklinje zaklinje samo sobom kako bi osigurao vjernike da će učiniti sve što obeća: "Zakleo sam se samim sobom; riječ mi je u pravdi izašla iz usta i neće se vratiti da će mi se svako koljeno saviti ..." Izaija 45:23 "Kunem se sobom, govori Gospodin." Jeremija 22: 5 Ipak, Allah se kune u stvari manje od njega: Kune se Kuranom Kuranom , pun mudrosti. S. 36: 2 Kuranom , pun upozorenja. S. 38: 1 Kune se nebom i zviježđima Uz nebo i noćni posjetitelj S. 86: 1 Uopće: Po mjesecu i po noći dok se povlači i prema svitanju dok svijetli. S. 74: 32-34 Po zvijezdi kad padne. S. 53: 1 Kune se perom Olovkom i zapisom koji [muškarci] pišu. S. 68: 1 Kune se gradom Ne, zaklinjem se ovim gradom. S. 90: 1 Kune se Stvaranjem Noću dok ukida [svjetlost]; po danu kako se čini u slavi; Stvaranjem muškog i ženskog spola. S. 92: 1-3 Činjenica da se Allah zaklinje praktički svime i svačim, dok se Jahve zaklinje samo sobom, čini vrlo teško da njih dvoje budu jedan te isti Bog. ALLAH NIJE TRIUNA Konačni dokaz da Allah nije Jahve Elohim iz Svete Biblije je da Allah nije trojstvo. Prema Svetoj Bibliji, postoji samo jedan pravi Bog (Ponovljeni zakon 6: 4; Galaćanima 3:20). Ipak, u isto vrijeme Pismo potvrđuje da taj Jedan Bog vječno postoji u tri Osobe: Otac "... birajte prema predznanju Boga Oca ... " 1. Petrova 1,2 Sin "... u potrazi za tom blagoslovljenom nadom i slavnim ukazanjem našega Velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista ... " Tit 2:13 Duh Sveti "Ali Petar je rekao: 'Ananija, zašto ti je Sotona napunio srce da lažeš Duhu Svetom ... nisi lagao ljudima nego Bogu." Djela apostolska 5: 3-4 Tri u jednom "... krštavajući ih u Ime (jedinstveno - podrazumijevajući jedinstvo) Oca i Sina i Duha Svetoga ..." Matej 28:19 Ali Kur'anski Allah nije nijedna od tri gore spomenute Osobe. Na primjer, S. 112 navodi, Reci: On je Allah, Jedan i jedini; Allah, Vječni, Apsolutni, On ne rađa, niti je rođen ; I nema nikoga poput Njega. S. 112: 1-4 Allah ne "rađa" što znači da Allah nema djece ni u duhovnom ni u tjelesnom smislu. Dakle, Allah nikada ne može biti otac. Niti dopušta da bude „rođen“, tj. Ne poprima ljudsku narav kao što je to činio Bog Sin kad je postao čovjekom za naše spasenje. Konačno, u pravovjernom islamu Duh Sveti nije Bog, već anđeo Gabrijel. Ova činjenica razdvaja Allaha od toga da je ikada isti Bog kojeg kršćani štuju. Nadalje, u 1. Ivanovoj 2: 22-23 čitamo: "Tko je lažac, osim onoga koji niječe da je Isus Krist? On je Antikrist koji negira Oca i Sina. Tko niječe Sina, nema ni Oca; tko prizna Sina, ima i Oca." Dakle, za kršćane Allah ne može biti biblijski Bog budući da nadahnuti zapis iz Novog zavjeta uči da svatko tko negira Oca i Sina kao Boga je Antikrist. Prije zaključenja treba se ukratko pozabaviti jednim uobičajenim muslimanskim navodima. U Izl 31,17 stoji da se nakon što je Jahve stvorio svemir, odmorio u subotu i osvježio se. Ovaj opis ne priliči Bogu jer se nikada ne umara niti ga treba osvježiti. Kao odgovor na to, kao što smo već primijetili, Sveto pismo često koristi antropomorfni jezik u opisivanju Božjih odnosa s čovjekom. Kontekst ovog odlomka govori o nužnosti poštivanja subote kao znaka između Boga i Izraela i kao takav Bog govori svom zavjetnom narodu u odnosnom smislu. Baš kao što se Bog odmarao sedmog dana, za Izrael je važno učiniti isto, posebno u svjetlu činjenice da su oni izabrani Božji narod i da ga moraju oponašati promatrajući sve njegove zapovijedi. Nadalje, izraz za subotu na hebrejskom je shabat . U Strong'su je naveden kao # 7673 sa sljedećim značenjima: zaustaviti se, prestati, odmoriti se, završiti. Također, izraz "osvježen" ne znači nužno da je Bog trebao dati oduška nakon stvaranja svemira više nego što izraz "moje je srce bilo osvježeno" podrazumijeva umor. Nego se to odnosi na Boga koji se raduje dobroti svog stvaranja. Dakle, ovi izrazi ne znače da se Bog doslovno trebao odmoriti i osvježiti. To jednostavno znači da je nakon oblikovanja čovjeka Bog zaustavio svoje djelo stvaranja i obradovao se činjenici da je sve stvorenje do tada bilo vrlo dobro. (usp. Postanak 1:31) Ovo je tumačenje u skladu s jasnim naukom Svetog pisma da se Bog nikada ne umara: "Neće dopustiti da vam se noga pomakne - tko vas čuva , neće drijemati . Eto, onaj koji čuva Izrael neće ni drijemati ni spavati. " Psalam 121: 3-4 "Zar niste znali? Zar niste čuli? Bog vječni, GOSPOD, Stvoritelj krajeva zemlje, niti se onesvijestio niti je umoran . Njegovo razumijevanje je neistraživo." Izaija 40:28 Pokušati zatim koristiti Izlazak 31:17 kao zaštitni tekst, a zanemarujući cjelokupni kontekst spisa, prilično je loša egzegeza i nehulno jer je Biblija jasna da Bog ima neiscrpnu snagu i energiju. Naše kratko ispitivanje Allaha kako je predstavljeno u Kuranu navodi nas na zaključak da on nikako ne može biti isti Bog kojeg je obožavao Abraham i kako je opisano u Svetoj Bibliji. Proturječja u svojstvima i prirodi između Jahve i Allaha previše su da bi se prešla na njih i ne mogu se pomiriti. Imajući to na umu, moramo istaknuti još jednu veliku razliku između njih dvoje; naime da Bog Svete Biblije daje sigurnost spasenja kroz Isusa Krista Gospodina, nešto što Allah nikada ne jamči: Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da onaj tko vjeruje u njega ne propadne, nego ima vječni život. Ivan 3:16 Svakako, kažem vam, onaj tko čuje moju riječ i vjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život i neće doći na sud, već je prešao iz smrti u život. Ivan 5:24 A ako netko čuje moje riječi i ne vjeruje, ne osuđujem ga; jer nisam došao da sudim svijetu, već da spasim svijet. Ivan 12:47 Biblija jasno uči da ne postoji drugi način da se čovjek spasi, jer samo Isus može jamčiti vječni život, nešto što Kuran ne može obećati nijednom muslimanu: "Isus mu reče: 'Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni ." Ivan 14: 6 "Niti je spas u bilo kojem drugom, jer ne postoji drugo ime pod nebom dano među ljudima po kojem se moramo spasiti." Djela apostolska 4:12 Razlog zašto Krist samo može obećati spasenje je taj što je jedini platio kaznu za grijeh koji je smrt. Krist je svojom smrću na križu pružio jedinu prihvatljivu žrtvu Bogu u ime grešnika: "Opravdani kao dar Njegovom milošću otkupljenjem u Kristu Isusu; kojega je Bog javno prikazao kao pomirnicu ) prinesenu žrtvu koja zadovoljava božansku Božju pravdu) u njegovoj krvi ..." Rimljanima 3: 24-25 "Jer plaća za grijeh je smrt, ali dar Božji je život vječni po Isusu Kristu, našem Gospodinu." Rimljanima 6:23 Stoga je na muslimanima da odluče hoće li prihvatiti Isusa Krista kao Jahvinog Sina i Spasitelja svijeta i dobiti jamstvo vječnog spasenja. Ili nastavite klanjati Allahu Kur'anu koji muslimanima nikada ne obećava radost zbog saznanja da su im grijesi oprošteni, pružajući im sigurnost vječnog spasenja. Izbor je prepušten čitatelju da odluči. NAPOMENA ČITATELJU Dobro nam je poznato da ime Allah kršćani koji govore arapskim jezikom koriste za Boga Biblije. U stvari, korijen iz kojeg je izveden naziv, ilah , proizlazi iz drevnih semitskih jezika, što odgovara mezopotamskog IL , kao i hebrejski-aramejski EL , kao u Ishma- el , Immanu- el , Isra- el . Ti su se izrazi često koristili za označavanje bilo kojeg božanstva štovanog kao visokog boga, posebno glavnog božanstva među panteonom manjih bogova. Kao takva, Sveta Biblija koristi taj izraz kao samo jedan od mnogih naslova za Jahvu, jedinog istinskog Boga. Ipak, problem proizlazi iz činjenice da muslimani inzistiraju na tome da Allah nije titula, već osobno ime Boga islama. To postaje problematično jer je prema Svetoj Bibliji ime Abrahamovog Boga Jahve / Jehova, a ne Allah: Bog je dalje razgovarao s Mojsijem i rekao mu: "Ja sam Jahve (YHVH) i ukazao sam se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Svemogući Bog; ALI PO MOJEM IMENU , JAHVE , nisam im se dao do znanja." Izlazak 6: 2-3 Stoga kršćani mogu Allaha koristiti kao naslov ili generičku imenicu za istinskog Boga, ali ne i kao osobno ime za Boga iz Svete Biblije. Članci Sama Shamouna koji odgovara na početnu stranicu islama

Muhammed i Tora Muhammed i Tora Sunan Abu Dawud, knjiga 38 (Kitab al Hudud, tj. Propisane kazne), broj 4434 kaže: Prenosi Abdullah Ibn Omer: Došla je skupina Židova i pozvala Allahovog Poslanika (peace_be_upon_him) u Quff. Tako ih je posjetio u njihovoj školi. Rekli su: AbulQasim, jedan od naših muškaraca počinio je blud sa ženom; pa izreci sud nad njima. Postavili su jastuk Allahovom Poslaniku (peace_be_upon_him) koji je sjeo na njega i rekao: Donesite Toru. Tada je donesen. Zatim je povukao jastuk ispod sebe i na njega stavio Toru govoreći: Vjerovao sam u tebe i u Onoga Koji te objavio. Tada je rekao: Dovedite mi onoga koji je učen među vama. Tada je doveden mladić. Predajnik je zatim spomenuo ostatak tradicije kamenovanja sličan onoj koju je Malik prenio od Nafija '(br. 4431). " Ne znači li to da je Tora bila neiskvarena u Muhammedovo vrijeme? Iz ovog hadisa učimo sljedeće lekcije: 1. Taj prorok Muhammed imao je autentičnu kopiju Tore koja je bila široko korištena u njegovo doba ... Židovi nisu protestirali zbog toga što se Muhammedova kopija razlikuje od njihove. Zapravo je to vjerojatno bila kopija od Židova, jer je Muhammed ili Arapi nisu mogli sami pročitati. Ova je kopija bila Božja nepogrešiva riječ. U Pismu nije bilo korupcije, Allahove nepotrebne Riječi. (usp. Junus 94) 2. Sama činjenica da je Sveto pismo pozvao na referencu trebala bi biti primjer svakom današnjem muslimanu. Primjećujemo da je prorok povukao jastuk ispod sebe i stavio Toru na njega. Tako bi se svaki pobožni musliman trebao ponašati prema Allahovim svetim spisima. 3. Sama činjenica da je prorok rekao: "Vjerovao sam u tebe i u Onoga koji te objavio" trebala bi biti poticaj svima nama da vjerujemo u cijelu Bibliju, slijedeći njegov primjer. Ne budi mi glup i reci: "Ali Timothy, mi nemamo autentičnu izvornu Toru". Znate li bolje od proroka Muhameda? I sam je ustvrdio svoje vjerovanje u Sveto pismo koje se prenosilo s koljena na koljeno, sve do njegova vremena. A da su naši spisi vjerne kopije onih u Muhamedovo vrijeme, lako je dokazati arheološkim i rukopisnim dokazima. Sve reference u Kur'anu o ranijim spisima nalaze se u knjizi dr. Campbella . Islamski stavovi o Biblijskoj autentičnosti Biblije koja odgovara na islamsku početnu stranicu