Proturječne verzije sure 4: 159 ​ ​ ​ ​ Zapažanja o suri an-Nisa '4: 159 PickthallJusuf AliShakirSher AliRashad Khalifa Ne postoji nijedan od ljudi iz Pisma, ali će vjerovati u njega prije njegove smrti, a na Dan uskrsnuća bit će svjedok protiv njih -I nema nikoga od ljudi Knjige, ali mora vjerovati u njega prije njegove smrti; a na Sudnjem danu bit će svjedok protiv njih;I nema nikoga od sljedbenika Knjige, ali sasvim sigurno u to vjeruje prije svoje smrti, a na dan uskrsnuća on (Isa) će biti svjedok protiv njih.A među ljudima Knjige nema nikoga, ali nastavit će vjerovati u to prije njegove smrti; a na Dan uskrsnuća, on (Isus) će biti svjedok protiv njih.Svi među ljudima iz Pisma morali su vjerovati u njega prije njegove smrti. Na Dan uskrsnuća bit će svjedok protiv njih. Jusuf Ali daje ovo tumačenje u svojoj komentarskoj bilješci 665: Prije njegove smrti: Tumači se ne slažu oko tačnog značenja. Oni koji smatraju da Isus nije umro, zamjenicu "njegov" upućuju Isusu. Kažu da Isus još uvijek živi u tijelu i da će se pojaviti neposredno prije Posljednjeg dana, nakon dolaska Mahdija, kada će se svijet pročistiti od grijeha i nevjere. Bit će konačna smrt prije konačnog Uskrsnuća, ali svi će vjerovati prije te konačne smrti. Drugi misle da se "njegovo" bolje odnosi na "nikoga od ljudi knjige", te da naglašeni oblik "mora vjerovati" ( la-yu` minanna ) više označava pitanje dužnosti nego činjenice. Bilješka 664 o suri 4: 158 možda je korisna pozadina gornje bilješke, budući da 665. godine govori samo na temelju onoga što je upravo izjavio da je općeprihvaćeno muslimansko gledište: Postoje različita mišljenja u pogledu tačnog tumačenja ovog stiha. Riječi su: Židovi nisu ubili Isusa, ali Allah ga je uzdigao ( rafa`u ) k Sebi. Jedna škola drži da Isus nije umro uobičajenom ljudskom smrću, ali i dalje živi u tijelu na nebu, što je općeprihvaćeno muslimansko gledište. U raspravi o mailing listi, jedan musliman je tvrdio da ovo jasno kaže da će svi ljudi Knjige vjerovati u Isusa prije njegove (buduće) smrti. Čini se da je to gramatički moguće. Čini se da nekoliko prevoditelja slijedi ovo razumijevanje i njihovi prijevodi govore nešto u smislu da će " svi iz naroda Knjige (sigurno) vjerovati u njega ... ". Međutim, zašto bi Isus bio "svjedok protiv njih" kad vjeruju u njega? Ne bi li trebao biti svjedok protiv onih koji NE vjeruju u njega? Rashad Khalifa je neobičan koji ovo prenosi u prošlo vrijeme (trebalo je vjerovati), dok svi ostali ovo vide ili sadašnjost ili budućnost. Khalifa zaobilazi problem umetanjem riječi "potrebno" koja nije na arapskom. Čini se da je glavno pitanje zasad znači li naglašeni oblik "sigurnost u činjenice u budućnost" (vjerovat će) ili "dužnost za sve" (potrebno, mora vjerovati). Ali ima više mišljenja o značenju ovog stiha ... Kao odgovor na prijevod ovog ajeta Jusufa Alija, jedan Ahmadija mi je dao sljedeće objašnjenje u vezi s njihovim tumačenjem ovog ajeta: Svi će vjerovati u koga? Stih koji ste citirali ionako ne daje ime. Zašto ne? A o čijoj se smrti govori? Mislim, mnogi * ljudi iz knjige * svakodnevno umiru ne vjerujući u Isusa kao ionako. tj. Židovi, dok kršćani ionako već vjeruju u njega kao Mesiju. A ako mislite reći da će svi oni vjerovati u njega kao u Božjeg poslanika nakon njegovog hipotetskog povratka na zemlju i kasnije smrti, tada ionako ne bi bilo potrebe da Isus bude svjedok protiv njih na Sudnjem danu. Dakle, vaša predložena konstrukcija stiha postaje neodrživa. Osim korištene arapske zamjenice ovdje ne znači * njega * već * njega *, jer se incident koji se spominje u prethodnom stihu odnosi na Isusovu smrt kao navodnu smrt na križu, pa će biti ispravan prijevod (s mojim objašnjenjem u zagradama) : "A među ljudima Knjige nema nikoga, ali će (i dalje) vjerovati u TO (tj. Isusovu smrt kao na križu) prije njegove (vlastite) smrti (tj. Smrti samog Židova ili kršćanina); i na Sudnjem danu on (Isus as) bit će svjedok protiv njih ... [4: 159]. Ova Ahmadijeva interpretacija rješava se nekih problema, ali ih zamjenjuje drugima. Način na koji to Ahmadija sada prevodi i tumači, kaže da će SVI ljudi iz Knjige, Židovi i kršćani, i dalje vjerovati Isusovoj smrti na križu. Ali muslimani nam kažu da je na tisuće (ili čak milijune) Židova i kršćana prešlo na islam, pa prema tome više ne vjeruju u ovu smrt na križu. Ne znači li to da Kur'an nije u redu, prema prethodno datom tumačenju? Ne uklanja li prijevod Ahmadija samo jedan problem zamjenom drugim tumačenjem, jednako pogrešan na činjeničnoj razini? Postoji li neko tumačenje ovog ajeta koje je u skladu s ostatkom islamske teologije (bilo sunitske ili Ahmadije verzije) i životnim činjenicama da neki kršćani i kršćani prelaze na pravoslavni islam, neki na Ahmadija islam i vjeruju upravo kao ovi pokreti govore, a većina ih i dalje vjeruje u objavu koju je Bog dao u Bibliji? Što god ovaj stih značio, činjenice će proturječiti bilo kojoj teoriji koja ga razumije na način da svi oni i dalje neće vjerovati ili će svi vjerovati. Ovo je sigurno izazov za konstrukciju "nitko ... ali" u ayi koja daje izjavu koja navodno vrijedi bez iznimke. Na sljedećoj poveznici naći ćete niz daljnjih članaka koji istražuju kur'anski odlomak i muslimanske tradicije o Raspeću koje bismo također preporučili za čitanje. Na temelju gore navedenog i onih daljnjih članaka ... Zaključak: Jedan i jedini odlomak u Kur'anu koji se bavi pitanjem Raspeća krajnje je nejasan i prepun vlastitih problema. Kako onda mogu biti osnove za odbacivanje vrlo jasnog značenja pripovijesti o strastima u Evanđeljima? Međutim, gore navedeno još nisu sve različite verzije Sure 4: 159 . Kazalo Kur'ana, odgovor na početnu stranicu islama ​ ​ ​

Budući da Kur'an tvrdi da je cjelovit ... ​ ​ ​ Zašto u Kur'anu nema jasne izjave o korupciji Biblije? Što se tiče onoga što Kur'an kaže o Bibliji. Evo argumenta kojeg nisam vidio na vašoj web stranici: Kur'an tvrdi da je knjiga koja je CIJELA; knjiga u potpunosti DETALJNO i objašnjenje SVEGA, pri čemu NIŠTA nije izostavljeno (Usp. Sure 6:38; 6: 114; 6: 126; 10:37, 12:11; 16:89). Stoga bismo očekivali da ćemo pronaći običan ajet iz Kur'ana koji izričito kaže da je tekst Tore i / ili Evanđelja falsificiran, budući da Kur'an tvrdi da ništa nije izostavio. Međutim, NIKADA u čitavom Kur'anu ne nalazimo takav ajet. U stvari, muslimani do sada nisu uspjeli iznijeti niti jedan ajet koji jasno govori da su tekst Tore i / ili Evanđelja krivotvoreni. Muslimanski propagandisti spekuliraju i ekstrapoliraju neke stihove poput 5:14; 5:48; 3:78; 2: 75-79, koji NIKADA ne govore na način koji je jasan da su Tora i / ili Evanđelje falsificirani. Nadalje, ovi se stihovi, jednom ispravno pročitani, dokazuju kao potvrda autentičnosti Tore i Evanđelja. Pitanje za muslimane: Zašto Allah nije izričito i jasno objavio da su tekst Tore i Evanđelja falsificirani, posebno kada je ovo tako važna tema rasprave u muslimanskim i kršćanskim polemikama? Još jedno pitanje: muslimani na kraju svojih članaka često kažu da Allah ima više znanja (tj. "Allah najbolje zna"). Ako je to slučaj, zašto onda s toliko žestine potvrđujete nešto što Allah u Kur'anu uopće nije rekao? Jesi li više erudita od Allaha? Umjesto da pretjerano tvrde i pripisuju Allahu stvari koje on nije rekao, muslimani bi trebali slušati ono što Kur'an zaista govori o Tevratu i Evanđelju. Međutim, to bi dovelo do zaključka da Kur'an nije od Boga. David Tonnoir Kur'an o Bibliji odgovor na islam Početna stranica ​ ​ ​

Sura 71:15 Sedam nebesa vidljivih ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​ Sura 71:15 أَلَمْ تَرَوْا كَيْفَ خَلَقَ اللَّهُ سَبْعَ سَمَاوَاتٍ طِبَاقًا Korkut: Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio, Mlivo: Zar ne vidite kako je Allah stvorio sedam nebesa slojevito? ​

Isus NIKAD ne kaže "Ja sam Bog, klanjajte mi se". ​ ​ ​ ​ ​ ​ Pitanje: Molim vas, pokažite mi gdje u Bibliji stoji da je Isus rekao da je Bog i štovajte me onako kako bi većina kršćanina htjela misliti da jest. (Odgovor: To su me već prije pitali u istoj formulaciji. Nadam se da će ovaj odgovor otkriti neka pitanja koja smatram važnima u tom pogledu. Isus NIKAD ne kaže "Ja sam Bog, klanjajte mi se". Pretpostavimo da vam se čovjek doista obrati i kaže: "Ja sam Bog, klanjaj mi se." Biste li mu vjerovali? Biste li ga štovali? Neposredna reakcija svakog pristojnog monoteističkog vjernika bilo bi nazvati osobu koja podnosi takav zahtjev varalicom i bogohulnik. Ako je i to vaša reakcija, zašto biste li tražili nešto od Isusa što ne želite svejedno prihvatiti? Većina bi proglasila ludim bilo koga tko bi zaradio takva izjava. Isus zna za ovu prirodnu reakciju kao kao i bilo tko drugi i nije vidio razlog za iznošenje svojih zahtjeva u tako glup način. Ali zahtjev je iznio na neizravne načine a to su jednako jasno. Možda ste oprezni i otvoreni i ne želite to u potpunosti odbaci takvu tvrdnju ... uostalom, govoreći da Bog nije sposoban doći i pojaviti se u obliku čovjeka ograničava njegov moć, i ti vjeruješ u svemoćnog Boga, ... ali vjerovao bi barem zatražite konačan dokaz za takvu tvrdnju, zar ne? Uostalom, ako se klanjate nekome tko nije Bog, vi ste kriv za idolopoklonstvo. Ali odbijanje štovanja Boga kad on zahtijeva tako je jednako velik grijeh. Ono što je na kraju važno nije postojanje ovog doslovca izjava, ali postoje li jasni dokazi da on to zaista jest Bože, bez obzira u kojem je obliku izdao zahtjev. Ako ima je jasan dokaz za njegov božanski identitet, onda Ga morate štovati čak i ako formulacija njegovih naredbi nije baš onakva kakva ste vi možda misle da bi trebali biti. Ne možemo Bogu propisati kako mora se otkriti prije nego što to prihvatimo. Na primjer, u Evanđelju po Ivanu, (kad smo već kod vječni život) Isus kaže: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene , živjet će iako umre ". (Ivan 11:25). Ponudu vječnog života uvjetuje vjera u vlastitu osobu. Ovo bi bilo bogohulno za bilo koga osim Boga. Ovo je nevjerojatna tvrdnja. Daje li išta dokaze za njegovo ovlaštenje da iznosi takve tvrdnje? Zapis daje mnogo detalja o tome što se dogodilo u taj dan, ali na kraju čitamo: "Kad je to rekao, Isus je pozvao glasan glas, "Lazare, izađi!" Mrtva podlost je izašla, njegova ruke i noge omotane trakama platna, a okolo krpom njegovo lice. Isus im reče: "Skinite grobnu odjeću i pusti ga. '"(Ivan 11: 43-44). Kad pažljivo pročitate Evanđelja, to ćete i pronaći dosljedno * Isus govori kao da je Bog, * Isus se ponaša kao da je Bog, * Isus daje dokaze za polaganje prava na to pravo izvođenjem čudesnih znakova. Nakon 3 godine s njegovim učenicima čitamo kako je jedan od njih pita Isusa i želi da mu se "pokaže Otac (Bog)". Isus je odgovorio: "Zar me ne poznaješ, Filipe, ni poslije Tako sam dugo među vama? Tko je vidio mene, vidio je Oca. ... Vjerujte mi kad kažem da sam u Ocu i Otac je u meni; ili barem vjerovati u dokaze osama čuda . "(Ivan 14: 10-11). Isus je očekivao od učenika i ljudi oko sebe prepoznati njegovu pravu prirodu i identitet iz njegovih riječi koje prikladni su samo da Bog govori i iz njegovih djela. Isus daje dovoljno dokaza, a zatim vam dopušta da nacrtate vlastiti zaključci. Svatko je mogao tvrditi da je Bog. I mnogi su tijekom povijesti tvrdili da su (a) boga. Samo pravi Bog može dati istinite dokaze za to i ako imate dokaze za kojima nije potrebna izričita zapovijed klanjati se više. Izjava "Ja sam Bog" ne dodaje ništa suštinu pitanja u vezi s njegovim identitetom. Njegova stvarna identitet se utvrđuje dokazom koji daje, a ne tvrdnjama svatko može napraviti. Nakon što je dao iskaz, nema više potrebe za izjavom. Oni koji su otvoreni jer istina će prepoznati dokaze, one koji ignoriraju ni dokazi neće biti uvjereni ako to doda konkretnu izjavu koju izgledate kao da od njega zahtijevate. I ako ti prepoznali su njegov pravi identitet, samo je štovanje njega pravilan i gotovo će biti "automatski" odgovor. Znam da je ovo nevjerojatna misao, nevjerojatno je. Zbog toga su čak i sami učenici trebali takvo što dugo vremena da to stvarno razumijem. Imaju stvarno samo počeo shvaćati značenje svega nakon Isusova vlastitu smrt i uskrsnuće, nakon što upoznaju uskrslog Gospodina. U Evanđelju po Ivanu, kraj 20. poglavlja, i evanđelje po Mateju, kraj 28. poglavlja, čitamo kako Isus prima štovanje i potvrđuje ovo. Iako je on nikada ne zahtijeva klanjanje, on ga prihvaća i potvrđuje kao ispravan. Tvrdite: NIGDJE Isus ne kaže "Ja sam Bog, klanjajte mi se." i ovo shvatite kao NITO gdje Isus kaže "Ja sam Bog, klanjajte mi se." i u pravu ste kad to budete uzimali doslovno. On nikada kaže upravo ove riječi . Ali svoje tvrdnje vrlo jasno iznosi u mnogo drugih načina. Otvorite oči i vidjet ćete to s desne strane način za čitanje ove izjave je Sad OVDJE Isus kaže "Ja sam Bog ..." Pregled pitanja Odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​ ​

Značenje el-Masiha Značenje el-Masiha ​ The meaning of al-Masih https://answering-islam.org/Authors/Memsuah/al-masih.htm ​ ​ ​ ​ ​ Značenje el-Masiha Memsuah Mansoor Arapska riječ "masih" razlikuje se od "mamsuah" po tome što "mamsuah" jednostavno znači "pomazanik" i označava manje pomazanje. "Masih" se, međutim, temelji na gramatičkom obliku koji naglašava činjenicu da pomazanje netko ili nešto posjeduje. To je „intenzivno forma” koja se često pokazuje „vrlo visok stupanj kvalitete koji je njihov predmet posjeduje ili čin koji se obavlja s frekvencijom ... po svojoj temi .” (Hrabar naglasak moj.) ( Gramatika arapskog jezika , svezak 1., Uredio W. Wright, LLD, autorska prava 1967., str. 136) Iako su riječi oblika "fa`eel" (oblik koji "masih"je iz) kada je izveden iz prijelaznih glagola, obično ima pasivno značenje"(Wright, str. 136), oni se također mogu koristiti u višem smislu kao što je gore navedeno. Beeston u The Arabic Language Today, navodi "Čitatelj suočen s participskim obrascem uvijek će morati razmotriti koristi li se u danom kontekstu u temeljnoj vrijednosti ili u nekom od specijaliziranih značenja ..." (str. 35) Wright navodi oblik "fa `jegulja" kao pridjev koji je "napravljen poput participa ili asimiliran s njima, odnosno s obzirom na njihovu fleksiju". (str. 133) Također navodi da pridjevi oblika "fa`eel" izražavaju "kvalitetu svojstvenu i trajnu u čovjeku." (str. 133) Na temelju ovih definicija i primjera drugih arapskih riječi u navedenoj knjizi Wrighta, "masih" je gramatički sposoban nositi ideju "vrlo pomazane" ili "najopazanije", a obje bi izrazile "a vrlo visok stupanj kvalitete koju njihov subjekt posjeduje "ili čak "pomazanje" što bi izrazilo "djelo koje učestalo čini njihov subjekt". Zbog opsega pomazanja logično proizlazi da pomazanik, "masih", ima odgovornost i pravo pomazati druge, čineći ga također pomaziteljem. Na isti način "shaheed", što je isti gramatički oblik kao "masih", znači svjedok, što znači onaj koji svjedoči ili svjedoči, jer onaj koji je svjedočio istini logično postajeshaheed ", što je isti gramatički oblik kao i" masih ", znači svjedok, što znači onaj koji svjedoči ili svjedoči, jer onaj koji je svjedočio istini logično postajeshaheed ", što je isti gramatički oblik kao i" masih ", znači svjedok, što znači onaj koji svjedoči ili svjedoči, jer onaj koji je svjedočio istini logično postajesvjedoka ili onoga koji svjedoči istinu. Bog se naziva "as-Shaheed", jer je on svjedok iznad svih svjedoka. Tri čimbenika zajedno djeluju kako bi se utvrdilo značenje "masiha" kada se govori o Isau el-Masihu, a to su: 1) gramatički oblik, 2) logični napredak izvršavanja odgovornosti koje su urođene od pomazanja i 3) kontekst upotrebe "masih". Nakon što muslimani shvate da je nerazumno jednostavno ga tretirati kao naslov koji nema značenje i da se razlikuje od "mamsuah", oni dosljedno daju jednu od sljedećih definicija "masih": "najviše pomazani, koji prirodno ima sposobnost pomazanja drugih "ili" pomazača ". Jedan Arapin iz muslimanske pozadine zapravo je rekao: "Kao pomazani sveti glasnik pomazao je pročišćavanjem i davanjem blagoslova [blagoslova]." Mnogo puta, međutim,ljudi pokušavaju potisnuti puno značenje "al-Masih". Ipak Kur'an nikada nijednog drugog poslanika ne naziva "masihom", a još manje "al-Masihom". Za one koji i dalje žele "al-Masih" jednostavno nazvati naslovom Isusa Krista, uzmite u obzir sljedeće. Ako bi danas u Saudijskoj Arabiji obični građanin tvrdio da je kralj Saudijske Arabije i počeo se nazivati ​​šeikom Saudijske Arabije, ili bi vlasti rekle da je mentalno poremećen i da bi bio za podsmijeh ili bi ga čak mogli otpratiti izvan zemlje - ili još gore. Kad se Isus Krist rodio, Bog je otkrio da će biti kralj. ( Injil, Matej 2) (To je dio onoga što označava "masih".) Zapravo je zapisano da će on biti mesijanski kralj. Iako je "kralj" naslov, kralj Herod to nije shvatio olako jer je shvatio da "kralj" ima vrlo jasno značenje. Kao rezultat toga, vrlo je pametno pokušao ubiti Isusa. Ova vrsta scenarija danas se neprestano događa u cijelom svijetu. Reći da je izraz "al-Masih" jednostavno naslov, bez značenja, ne uzima u obzir logički i gramatički smisao. Postoje oni koji sugeriraju da je izraz "masih" posuđena riječ s hebrejskog. Očito postoji određena veza, kao i kod mnogih drugih hebrejskih i arapskih riječi, zbog uske veze između hebrejskog i arapskog jezika. Međutim, reći da je to bila samo hebrejska riječ ne uklapa se u dokaze. "Msh" iz kojeg dolazi "masih" naveden je u svakom rječniku koji sam pogledao, jer je istinska arapska riječ, a "masih" je pravi arapski oblik. Ali u svakom slučaju, budući da se odnosi na osobu na koju se poziva hebrejski jezik, naslov "masih" ne bi se trebao odvajati od punine značenja koje je imao u hebrejskom kontekstu. Iako nije uvijek prihvaćen u islamskoj doktrini,značaj koji je imao židovski Mesija naveden je u arapskoj gramatici jer se "al" poziva na "ranije poznati" ili "specifični" masih, a često se koristi za označavanjenajveći . Značenje "al-Masih" je značajno kada prepoznamo da je Isus Krist jedini koji se u Bibliji ili Kur'anu naziva "masihom", što se na arapskom izražava kao "al-Masih" i na hebrejskom kao "Ha-ma-shee-ach". Niti jedan od ostalih proroka nije naveden u ovom naslovu. U oba slučaja članci "al" i "Ha" odnose se na nekoga ili nešto od prvenstva, ili nekoga ili nešto prethodno poznato i prepoznato. Uspostavivši ovaj važan temelj, potrebno je otkriti o kakvom se pomazanju radi. Čime je pomazan Isus Krist, što mu je povjerena odgovornost da preda dalje? Kao što je gore navedeno, kontekst je važan da bi se prikazao puni opseg značenja "al-Masih". Kur'an odnosi na „duh” u odnosu na Isusa u Suri 4: 171, 2:87 i 5: 110. Da bismo razumjeli njegovo značenje, moramo slijediti odgovarajuća pravila konteksta i vratiti se knjigama koje su bile prve. Injil , Luka 1:35 opisuje kako je anđeo Gabriel ( Jibra`el ) razgovarao s Marijom ( Miriam ), "Duh Sveti sići će na vas, a sila Svevišnjeg će vas zasjeniti. Tako da se svet mora roditi zvat će se Sin Božji ". Isus Krist ne samo da je prilikom krštenja imao posebno pomazanje Božjeg Duha Svetoga ( Injil, Matej 3,16); pri rođenju je imao posebno pomazanje božanske biti u tome što je bio vječna Božja Riječ koja je došla u ljudskom tijelu ( Injil , Ivan 1: 1,14; Ivan 4:24; Kološanima 2: 9). To nam pokazuje da je kao čovjek bio više od proroka. Međutim, ovo nije duh koji neki muslimani kažu da se jednostavno odnosi na dah života koji ima svaka osoba, a na njega se odnosi Kur'an u Suri 15:29, 32: 9 i 38:73. Niti se duh koji neki muslimani kažu odnosi na Džibra`ela (Gabrijela) u Suri 16: 102. To nije „Sveti Duh”, da su neki muslimani kažu odnosi na Muhammeda, niti je to jednostavno duh proizlazi iz Boga. Kur'an izričito navodi se u Suri 2:87 i 5: 110 da je bio ojačan Duhom Svetim. U 5: 110 stoji da ga je ovo pomazanje Duha Svetoga učinilo mnogim čudima. Biblija opisuje kako ga je Duh Sveti pomazao prilikom krštenja koje je javno najavilo prisutnost i oslobodilo Božju snagu koja je već bila u njemu i započeo svoju javnu službu. Isusov apostol Petar u Injilu to opisuje ovako, Znate što se dogodilo ... nakon krštenja koje je Ivan propovijedao - kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Duhom Svetim i snagom i kako je obilazio čineći dobro i ozdravljajući sve koji su bili pod đavolskom moći, jer Bog bio s njim. ( Injil , Djela 10: 37-38) O ovom posebnom pomazanju svjedoči njegova vlast kao čovjeka da oprosti grijeh ( Injil , Marko 2: 5-12), u Injilu , Luka 4: 14-44, njegovom snagom da propovijeda i čini čuda kako je predviđeno u ovim stihovima, Duh Božji je na meni, jer me pomazao da propovijedam dobre vijesti siromašnima. Poslao me je da proglasim slobodu za zatvorenike i oporavak vida za slijepe, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu Gospodnje naklonosti. ( Injil , Luka 4: 18-19) Njegovo je pomazanje bilo toliko veliko da je čak tvrdio da je bio Mojsijev zakon time što je bio gospodar subote. ( Injil , Luka 6: 1-11) U Svetoj Bibliji Duha Svetoga simbolizirala je golubica koja je sišla na Isusa Krista ( Injil , Matej 3:16; Luka 3:22), a Isus je o njoj govorio ( Injil , Ivan 20: 21-22) i došao Isusovi učenici. ( Injil , Djela 2,4) Isus Krist nije samo imao dah života, već je i pomazan Duhom Božjim kao nitko drugi. Ako "Božji duh" znači fizički dah života, kako uče neki muslimani, tada bi svaki običan čovjek koji diše trebao biti u stanju činiti čuda baš kao što je to činio Isus. Također, ne bi bilo razloga da Isus reče svojim učenicima koji su bili živi, ​​dišući ljudi: "Primite Duha Svetoga". ( Injil , Ivan 20:22) Ali to nije slučaj. Napisano je u Injilu , Posljednjeg i najvećeg dana svetkovine Isus je stao i rekao u sav glas: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije. Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo, poteći će potoci žive vode iznutra ". Pod tim je mislio na Duha, kojega će oni koji su vjerovali u njega kasnije primiti. Do tada Duh nije bio dan, jer Isus još nije bio proslavljen. ( Injil, Ivan 7: 37-39) Budući da je "Bog duh" ( Injil , Ivan 4:24), a Isus je bio Riječ i "Riječ je bio Bog" ( Injil , Ivan 1: 1), ova vječna Riječ posjedovala je božanski duh i prirodu i suštinu Boga. Upravo je ta Riječ postala tijelom ( Injil , Ivan 1,14) Zbog ovih činjenica Sveto pismo kaže: "Jer u Kristu sva punina Božanstva živi u tjelesnom obliku" ( Injil , Kološanima 2,9) To sjedinjenje Boga i čovjeka možemo opisati kao pomazanje. Ovo pomazanje božanskog duha, prirode i suštine koje je postojalo od Isusova začeća ne treba miješati s pomazanjem zbog kojeg se ljudi nazivaju "sinovima Božjim", kao što je spomenuto u Injilu, Ivan 1: 12-13, "Pa ipak, svima koji su ga primili, onima koji su vjerovali u njegovo ime dao je pravo da postanu djeca Božja - djeca rođena ne prirodnog podrijetla, ni ljudske odluke ni muževe odluke volje, ali rođeni [proizvedeni] od Boga. " i Rimljanima 8:14, "jer oni koji su vođeni Duhom Božjim sinovi su Božji." (NIV) Ovi stihovi govore o odraslim ljudskim bićima na koja dolazi Duh Sveti, dopuštajući im da se nazivaju "sinovima Božjim". Isus Krist, međutim, bila je vječna Riječ, kao što je gore spomenuto, objavljena u ljudskom tijelu da neko vrijeme živi među nama. Njegovo je tijelo bilo ljudsko tijelo utjelovljujući samu prirodu i suštinu Boga, koje je njegovo tijelo čuvalo od grijeha i nečistoće. Iz tog razloga je i on sam naziva "Sin Božji. "Ovaj izraz izražava jedinstvenost i veličinu njegova pomazanja izraženog u arapskim riječima odabranim za njega - al-Masih - čineći ga ne samo Božjim sinom već i sucem čitavog čovječanstva ( Injil , Dj 10 : 42; Djela 17:31) i koji danas pomazuje muškarce i žene Duhom Svetim Božjim. Autor pozdravlja vaše misli, kritike ili daljnja pitanja! Sveto pismo preuzeto iz SVETE BIBLIJE, NIV , autorsko pravo 1973, 1978, 1984 od IBS. Sva prava pridržana. Mesija Tefsir iz Kur'ana Članci Memsuah-a Mansoor-a, odgovor na islamsku početnu stranicu

Ješua VS Muhamed Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. Ich bin ein Textabschnitt. Klicke hier, um deinen eigenen Text hinzuzufügen und mich zu bearbeiten. skeptics annotated quran ​ http://www.skepticsannotatedbible.com/quran/index.htm ​ 1: Otvorenje 2: Krava 3: Porodica 'Imran 4: Žene 5: Namaz za stol 6: Goveda 7: Visine 8: Ratni plijen 9: Pokajanje 10: Jona 11: Hud 12: Josip 13: Grom 14: Abraham 15: El-Hidžr 16: Pčela 17: Izraelova djeca 18: Špilja 19: Marija 20: Ta Ha 21: Proroci 22: Hodočašće 23: Vjernici 24: Svjetlo 25: Kriterij 26: Pjesnici 27: Mrav 28: Priča 29: Pauk 30: Rimljani 31: Lukman 32: Sedžda 33: Klanovi 34: Saba 35: Anđeli 36: Da Sin 37: Oni koji postavljaju redove 38: Tužno 39: Postrojbe 40: Vjernik 41: Fusilat 42: Savjetnik 43: Zlatni ukrasi 44: Dim 45: Čučeći 46: Pješčane brežuljke zakrivljene vjetrom 47: Muhammed 48: Pobjeda 49: Privatni apartmani 50: Glupac 51: The Winnowing Winds 52: Mount 53: Zvijezda 54: Mjesec 55: Dobročinitelj 56: Događaj 57: Željezo 58: Ona koja osporava 59: Progonstvo 60: Ona koja treba biti ispitana 61: Redovi 62: Kongregacija 63: Licemjeri 64: Međusobno razočaranje 65: Razvod braka 66: Zabrana 67: Suverenost 68: Pero 69: Stvarnost 70: Uzlazne stepenice 71: Noa 72: Džini 73: Zakriveni 74: Zakriveni 75: Uskrsnuće mrtvih 76: "Vrijeme" ili "Čovjek" 77: Izaslanici 78: Vijesti 79: Oni koji se vuku naprijed 80: Namrštio se 81: Zbacivanje 82: Cijepanje 83: Prijevara 84: Rascjep 85: Vila zvijezda 86: Jutarnja zvijezda 87: Svevišnji 88: Nadmoćno 89: Zora 90: Grad 91: Sunce 92: Noć 93: Jutarnji sati 94: Utjeha 95: Sl 96: Ugrušak 97: Snaga 98: Jasan dokaz 99: Potres 100: The Coursers 101: Nesreća 102: Rivalstvo u svjetovnom porastu 103: Dan u padu 104: Prevodnik 105: Slon 106: Zima ili Kurejš 107: Male ljubaznosti 108: Obilje 109: Nevjernici 110: Succor 111: Palmino vlakno 112: Jedinstvo 113: Svitanje 114: Čovječanstvo ISUS I MUHAMED USPOREĐUJU SVOJE RIJEČI KAKO POBJEDITI NEPRIJATELJA http://www.voiceofjesus.org ​ Isus (iz evanđelja) Čuli ste da je rečeno: 'Oko za oko i zub za zub. Ali ja ti kažem, ​ 1. Ne opirite se onome tko je zao. Ali ako te tko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi; a ako bi te tko tužio i uzeo tvoj kaput, neka mu i tvoj ogrtač; i ako te tko prisili da ideš jednu milju, idi s njim dvije milje. Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svoga, a mrzi neprijatelja. ​ 2. Ali ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i ​ 3. molite za one koji vas progone, da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima ; jer on daje da svoje sunce izlazi i na zle i na dobre, i na pravedne i na nepravedne daje kišu. Jer ako volite one koji vas ljube, kakvu nagradu imate? Ne čine li to isto ni poreznici? A ako pozdravljate samo svoju braću, što više činite od drugih? Ne čine li to isto ni pogani? ​ 4. Vi, dakle, morate biti savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski. (Matej 5:38-48) Zato ih se nemojte bojati; jer ništa nije pokriveno što se neće otkriti, ili skriveno što se neće saznati. Što vam kažem u mraku, izgovorite na svjetlu; i što čujete da se šapuće, objavite na krovovima. ​ 5. I ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a dušu ne mogu ubiti; radije se bojte onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? I nijedan od njih neće pasti na zemlju bez volje vašeg Oca. Ali i vlasi na glavi su sve izbrojane. Ne bojte se, dakle; vi ste vrijedniji od mnogih vrabaca. Matej 10,26-31 Muhamed (iz Kur'ana) [2.190] I borite se na Allahovom putu s onima koji se s vama bore , i ne prelazite granice, Allah sigurno ne voli one koji prekoračuju granice. [2.191] I ubijte ih gdje god ih nađete , i istjerajte ih odakle su vas protjerali, a progon je teži od klanja, i nemojte se boriti s njima u Džamiji sve dok se ne potuku s vama u njoj, ali ako borite se s vama, a zatim ih ubijte; takva je nagrada nevjernicima. ​ [4.74] Zato neka se bore na Allahovom putu oni koji ovosvjetski život prodaju za onaj svijet! a ko se bude borio na Allahovom putu, pa bio ubijen ili pobijedio, Mi ćemo mu dati veliku nagradu . [8.12] Kada je Gospodar tvoj objavio melekima: Ja sam s vama, zato učvrsti one koji vjeruju! Ja ću baciti užas u srca onih koji ne vjeruju. Zato im odriši glave i odriši svaki njihov vrh prsta. [8.65] O Poslaniče! potaknuti vjernike na rat ; ako vas ima dvadeset strpljivih, oni će pobijediti dvije stotine, a ako vas ima stotinu, pobijedit će hiljadu onih koji ne vjeruju, jer su oni narod koji ne razumije. [9.5] Pa kad prođu sveti mjeseci, onda pobijte idolopoklonike gdje god ih nađete, i zarobite ih i opsjednite ih i čekajte ih u svakoj zasjedi, pa ako se pokaju i obavljaju namaz i plaćaju siromasima -ocijeniti, ostaviti im slobodan put; Allah doista prašta i samilostan je. [9.29] Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha , niti u posljednji dan, niti zabranjuju ono što su Allah i Njegov Poslanik zabranili, niti slijede vjeru istine, od onih kojima je data Knjiga, sve dok ne plate porez u priznanju superiornosti i oni su u stanju pokornosti. ​ ​ Kuran sadrži mnogo takvih stihova. Idite na ovu poveznicu za potpuniju, ali nepotpunu usporedbu Isusa i Muhameda. ------------------------------------------ ​ Muhamed vs Isus: prosudba o religijama prema njihovim središnjim ličnostima (David Wood) https://www.youtube.com/watch?v=K8gQTjjFUcc ----------------------- Kuran 3:54: ”Oni su obmanjivali, a i Alah je obmanjivao. Alah je najveća varalica.” Biblija, 2 Jovan 1:7: “Jer mnoge varalice iziđoše na svijet, koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u tijelu; Ovo je varalica i antihrist.” --------------------- Ko je po vama najveći čovek koji je hodao Zemljom? Onaj koji nije znao ni za sebe gde ide，ili onaj ko je znao i za Sebe a i za nas? Apostoli su znali gde idu a Muhamedovi učenici nisu znali kao i Muhamed šta nije znao Kuran 46 9 Reci: "Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem." ...... A Isus nam kaže ovako 14,2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: `Idem pripraviti vam mjesto`? Ivan 14,3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. Ivan 14,4 A kamo ja odlazim, ZNATE PUT Ivan 14,5 Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati? Ivan 14,6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. --------------------------------- ​ ​ ------------------------------------------ Preuzeto...... U ovom članku o životu Muhameda i Isusa dr. Pat Zukeran istražuje radikalne razlike između Muhameda i Isusa, te implikacije slijeđenja njihovih primjera i učenja. . Razlike između Muhameda i Isusa!!! 1. Muhammed je rekao da Allah mrzi one koji ne prihvaćaju islam. (Kur'an 30:45, 3:32, 22:38). / Isus je rekao da Bog voli svakoga. (Ivan 3:16) 2. Muhammed je rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik" (Muslim 1:33) / Isus je rekao: "Onaj koji živi od mača će umrijeti od mača." (Matej 26:52) 3. Muhamed je kamenovao žene zbog preljuba.(Muslim 4206) /Isus je rekao: "Neka onaj ko je bez grijeha prvi baci kamen." (Ivan 8:7) 4. Muhammed je dozvolio krađu od nevjernika.(Buhari 44:668, Ibn Ishak 764). / Isus je rekao: "Ne kradi." (Matej 19:18) 5. Muhamed je dopustio laganje. (Sahih Muslim 6303, Buhari 49:857) / Isus je rekao: "Ne svjedoči lažno." (Matej 19:18) 6. Muhamed je posjedovao i trgovao robovima.(Sahih Muslim 3901) / Isus nije posjedovao niti trgovao robovima. 7. Muhamed u bitci protiv židova (Sahih Muslim 4390) / Isus nikada nije ubio nikoga. 8. Muhamed je ubio one koji su ga vrijeđali (Buhari 56:369, 4:241) / Isus je propovijedao oprost (Matej 18:21-22, 5:38) 9. Muhammed je rekao: “Ako neko prekrši zabranu protiv vas, prekršite i vi njega” (Kur'an 2:194) / Isus je rekao: “Ako te neko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. " (Matej 5:39) 10. Muhammed je tvrdio da džihad na Allahovom putu podiže nečiji položaj u Džennetu stostruko.(Muslim 4645) / Isus je rekao: "Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati" (Matej 5:9) 11. Muhamed je oženio 13 žena i držao seksualne robinje (Buhari 5:268, Kur'an 33:50) / Isus je bio u celibatu. 12. Muhamed je oženio dijete (Sahih Muslim 3309, Buhari 58:236) / Isus nije imao spolne odnose s djecom. 13. Muhamed je naredio ubojstvo žena (Ibn Ishaq 819, 995) / Isus nikada nije povrijedio ženu. 14. Muhammed je rekao: "O vjernici! Borite se protiv onih nevjernika koji su vam blizu i neka se nađu u vašoj tvrdoći." (Kur'an 9:123) / Isus je učio: “Blago krotkima, jer će oni naslijediti zemlju.” (Matej 5:5) 15. Muhamed je naredio 65 vojnih pohoda i napada u 10 godina (Ibn Ishaq) / Isus nije naredio nikakve vojne kampanje, niti je ponudio bilo kakvo odobrenje rata ili nasilja. 16. Muhamed i zarobljenici odvedeni u borbi (Ibn Ishaq 451) / Isus nikada nije uzeo zarobljenike i nikada nije nikoga ubio. 17. Muhamed je odobrio sex sa porobljenim ženama(Ebu Dawood 2150, Kur'an 4:24) /Isus nikada nije poticao silovanje i nikada nije porobio žene. 18. Muhamed je zahtijevao zarobljene robove i petinu svega drugog plijena uzetog u ratu (Kur'an 8:41) / Isus nije uzeo plijen ili milostinju. Učio je: "Sin Čovječji nije došao da mu se služe, nego da služi". (Matej 20:28) 19. Muhammed nikada nije mučen, već je mučio druge (Muslim 4131, Ibn Ishak 436, 595, 734, 764)./ Isus je trpio mučenje, ali nikada nikoga nije mučio. 20. Muhammed je naredio jednom robu da sagradi upravo propovjedaonicu s koje je propovijedao islam (Buhari 47:743). / Isus je bio sluga i čak je prao noge svojim učenicima (Ivan 13,5). 21. Brutalno ubojstvo poluslijepca (al-Tabari 1440) / Isus je izliječio slijepca (Marko 8:28) 22.Koje su najveće zapovijedi? Muhamedov odgovor: "Vjerovanje u Allaha i džihad u Njegovu stvar" (Muslim 1:149) / Isus: "Voli Boga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." (Matej 22:34-40) 23. Muhamed je zahtijevao zaštitu naoružanih tjelohranitelja, čak i u bogomoljama (Kur'an 4:102)./ Isus je kaznio svakoga tko ga pokuša obraniti silom (Ivan 18:10-12) 24. Muhamed je umro bogat od onoga što je oduzeto drugima u ratu ili traženo od drugih kao danak. / Isus nije zahtijevao ništa za sebe i umro je bez posjeda. 25. Muhamed je zagovarao razapinjanje drugih (Kur'an 5:33, Muslim 16:4131) / Isus je sam razapet. 26. Prema Muhamedovim sljedbenicima: Drugi su dali svoje živote za njega (Sahih Muslim 4413) / Prema Kristovim sljedbenicima: Krist je Dao svoj život za druge (Ivan 18:11 i drugdje) ------------------------------------------------------------------------------------------------- U ovom članku o životu Muhameda i Isusa dr. Pat Zukeran istražuje radikalne razlike između Muhameda i Isusa, te implikacije slijeđenja njihovih primjera i učenja. . Razlike između Muhameda i Isusa!! izmedju Islama i Hrišćanstva!!!! 1. Muhammed je rekao da Allah mrzi one koji ne prihvaćaju islam. (Kur'an 30:45, 3:32, 22:38). / Isus je rekao da Bog voli svakoga. (Ivan 3:16) 2. Muhammed je rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik" (Muslim 1:33) / Isus je rekao: "Onaj koji živi od mača će umrijeti od mača." (Matej 26:52) 3. Muhamed je kamenovao žene zbog preljuba.(Muslim 4206) /Isus je rekao: "Neka onaj ko je bez grijeha prvi baci kamen." (Ivan 8:7) 4. Muhammed je dozvolio krađu od nevjernika.(Buhari 44:668, Ibn Ishak 764). / Isus je rekao: "Ne kradi." (Matej 19:18) 5. Muhamed je dopustio laganje. (Sahih Muslim 6303, Buhari 49:857) / Isus je rekao: "Ne svjedoči lažno." (Matej 19:18) 6. Muhamed je posjedovao i trgovao robovima.(Sahih Muslim 3901) / Isus nije posjedovao niti trgovao robovima. 7. Muhamed u bitci protiv židova (Sahih Muslim 4390) / Isus nikada nije ubio nikoga. 8. Muhamed je ubio one koji su ga vrijeđali (Buhari 56:369, 4:241) / Isus je propovijedao oprost (Matej 18:21-22, 5:38) 9. Muhammed je rekao: “Ako neko prekrši zabranu protiv vas, prekršite i vi njega” (Kur'an 2:194) / Isus je rekao: “Ako te neko udari po desnom obrazu, okreni mu i drugi. " (Matej 5:39) 10. Muhammed je tvrdio da džihad na Allahovom putu podiže nečiji položaj u Džennetu stostruko.(Muslim 4645) / Isus je rekao: "Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati" (Matej 5:9) 11. Muhamed je oženio 13 žena i držao seksualne robinje (Buhari 5:268, Kur'an 33:50) / Isus je bio u celibatu. 12. Muhamed je oženio dijete (Sahih Muslim 3309, Buhari 58:236) / Isus nije imao spolne odnose s djecom. 13. Muhamed je naredio ubojstvo žena (Ibn Ishaq 819, 995) / Isus nikada nije povrijedio ženu. 14. Muhammed je rekao: "O vjernici! Borite se protiv onih nevjernika koji su vam blizu i neka se nađu u vašoj tvrdoći." (Kur'an 9:123) / Isus je učio: “Blago krotkima, jer će oni naslijediti zemlju.” (Matej 5:5) 15. Muhamed je naredio 65 vojnih pohoda i napada u 10 godina (Ibn Ishaq) / Isus nije naredio nikakve vojne kampanje, niti je ponudio bilo kakvo odobrenje rata ili nasilja. 16. Muhamed i zarobljenici odvedeni u borbi (Ibn Ishaq 451) / Isus nikada nije uzeo zarobljenike i nikada nije nikoga ubio. 17. Muhamed je odobrio sex sa porobljenim ženama(Ebu Dawood 2150, Kur'an 4:24) /Isus nikada nije poticao silovanje i nikada nije porobio žene. 18. Muhamed je zahtijevao zarobljene robove i petinu svega drugog plijena uzetog u ratu (Kur'an 8:41) / Isus nije uzeo plijen ili milostinju. Učio je: "Sin Čovječji nije došao da mu se služe, nego da služi". (Matej 20:28) 19. Muhammed nikada nije mučen, već je mučio druge (Muslim 4131, Ibn Ishak 436, 595, 734, 764)./ Isus je trpio mučenje, ali nikada nikoga nije mučio. 20. Muhammed je naredio jednom robu da sagradi upravo propovjedaonicu s koje je propovijedao islam (Buhari 47:743). / Isus je bio sluga i čak je prao noge svojim učenicima (Ivan 13,5). 21. Brutalno ubojstvo poluslijepca (al-Tabari 1440) / Isus je izliječio slijepca (Marko 8:28) 22.Koje su najveće zapovijedi? Muhamedov odgovor: "Vjerovanje u Allaha i džihad u Njegovu stvar" (Muslim 1:149) / Isus: "Voli Boga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." (Matej 22:34-40) 23. Muhamed je zahtijevao zaštitu naoružanih tjelohranitelja, čak i u bogomoljama (Kur'an 4:102)./ Isus je kaznio svakoga tko ga pokuša obraniti silom (Ivan 18:10-12) 24. Muhamed je umro bogat od onoga što je oduzeto drugima u ratu ili traženo od drugih kao danak. / Isus nije zahtijevao ništa za sebe i umro je bez posjeda. 25. Muhamed je zagovarao razapinjanje drugih (Kur'an 5:33, Muslim 16:4131) / Isus je sam razapet. 26. Prema Muhamedovim sljedbenicima: Drugi su dali svoje živote za njega (Sahih Muslim 4413) / Prema Kristovim sljedbenicima: Krist je Dao svoj život za druge (Ivan 18:11 i drugdje) ​ (preuzeto)

Je li mekanski mnogobožac vjerovao da je Allah vrhovno biće? Did the Meccan Polytheist Believe That Allah Was The Supreme Being? https://answering-islam.org/Quran/Contra/allah_high_god.html ​ Nedosljednost Kur'ana Jesu li mnogobošci vjerovali da je Allah vrhovno biće ili su ga smatrali jednim od mnogih suparničkih bogova? Sam Shamoun Kur'an tvrdi da su pogani iz vremena Muhammeda vjerovali da je Allah stvoritelj i vlasnik nebesa i zemlje: Reci: Kome pripada zemlja i tko god je na njoj ako imate znanje? Oni će reći: Allahu dž.š. Reci: Zar se tada nećete sjetiti? Reci: Tko je Gospodar sedam nebesa i Gospodar Ogromnog prijestolja? Oni će reći: Allahu dž.š. Reci: Zar onda nećete držati dužnost (prema Njemu)? Reci: U čijoj je ruci vlast nad svim i On štiti, a protiv Njega nema zaštite ako imate znanje? Oni će reći: Allahu dž.š. Recite: Kako ste onda začarani? S. 23: 84-89 A ako biste ih htjeli pitati: Tko je stvorio nebo i zemlju i ograničio sunce i mjesec (na njihovo određeno djelo)? rekli bi: Allah. Kako se onda odbijaju? Allah opsežno pruža odredbe za koga hoće od svojih robova i za koga ih određuje (hoće). Lo! Allah je svjestan svega. A ako biste ih htjeli pitati: Tko uzrokuje da se voda spušta s neba i oživljava zemlju nakon njezine smrti? oni bi uistinu rekli: Allahu. Reci: Hvala Allahu! Ali većina njih nema smisla. S. 29: 61-63 Ako biste ih trebali pitati: Tko je stvorio nebo i zemlju? odgovorili bi: Allah. Reci: Hvala Allahu! Ali većina njih ne zna. S. 31:25 Kur'an kaže da je problem pogana bio povezivanje drugih božanstava s Allahom: Allahu dodjeljuju dio usjeva i stoke koje je stvorio, a oni kažu: "Ovo je Allahovo" - u njihovoj namjeri - "a to je za (njegove) partnere u vezi s nama." Dakle, ono što (dodijele) Njegovim partnerima u njima ne doseže Allaha, a ono što (dodijele) Allahu ide njihovim (takozvanim) partnerima. Zlo je njihova uredba. S. 6: 136 Allah nije izabrao nijednog sina, niti ima boga zajedno s Njim; inače bi svaki bog sigurno zagovarao ono što je stvorio, a neki bi od njih sigurno nadvladali druge. Slavljen neka je Allah iznad svega što navode. S. 23:91 I uistinu, ako biste ih pitali: Tko je stvorio nebo i zemlju? oni će reći: Allahu. Reci: Zamislite se, dakle, od onih koje obožavate pored Allaha, ako bi Allah htio za mene nešto, mogli bi ukloniti sa mene njegovu povredu; ili ako je htio milost za mene, bi li mogli obuzdati njegovu milost? Reci: Allah je moje sve. U Njega se pouzdaju (svi) pouzdani. S. 39:38 Kur'an dalje navodi da je njihov razlog štovanja ovih drugih bogova bio kako bi se mogli približiti Allahu: Sigurno je čista religija samo za Allaha. A oni koji odluče zaštititi prijatelje pored Njega (recimo): Mi im se klanjamo samo da nas približe Allahu. Lo! Allah će presuditi među njima o onome u čemu se oni razlikuju. Lo! Allah ne upućuje onoga koji je lažac i nezahvalnik. S. 39: 3 Međutim, postoje i druge reference koje ukazuju na to da nevjernici nisu ni vidjeli Allaha kao vrhovnog boga, ali vjeruje da je samo jedan od mnogih suparničkih božanstava. Na primjer, Kur'an tvrdi da Muhammedovi protivnici nisu štovali njegovog boga Allaha: Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što vi služite i vi ne služite onome što ja služim , niti ja služim onome što ste vi služili, niti vi služite onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! ' S. 109: 1-6 Arberry Muhameda čak upozoravaju da ne vrijeđa njihove bogove da ne vrijeđaju njegovo božanstvo: Ne vrijeđajte one kojima se mole pored Allaha da ne bi nepravedno grdili Allaha neznanjem. Tako smo svakom narodu učinili da se njihova djela čine poštenima. Tada se njihovom Gospodaru vraća njihov povratak i On će im reći što su radili. S. 6: 108 Gornji tekstovi nemaju smisla ako je Kur'an tačan da su pogani štovali Allaha kao vrhovnog božanstva. Uostalom, zašto bi vrijeđali visokog boga svog panteona i kako bi ih se moglo optužiti da ne služe Allahu ako su zapravo vjerovali da je on stvoritelj svega i da su obožavali samo druge bogove kako bi mu se približili? Ovi stihovi imaju smisla samo ako pogani nisu obožavali Allaha ili ga nisu smatrali Vrhovnim bićem, već su vjerovali da je on samo jedno od mnogih suparničkih božanstava. Sljedeća pripovijest daje dodatnu dokazu da su pogani Allaha smatrali jednim od mnogih bogova, pod pretpostavkom da su vjerovali u Allaha:  ... Abu Sufyan je rekao, "Naša današnja pobjeda protuteža je vašoj u bici kod Badra, au ratu (pobjeda) je uvijek neodlučna i ratujuće je dijele naizmjence, a vi ćete pronaći neke od svojih (ubijenih) ljudi su unakaženi, ali ja nisam svoje ljude na to nagovarao, ali mi nije žao njihova djela. "Nakon toga počeo je veselo učiti:" O, Hubale, budi visoko! "Na to je Poslanik rekao (svojim ashabima), "Zašto mu ne odgovoriš?" Rekli su: "O Allahov Poslaniče! Šta da kažemo?" Rekao je: "Reci, Allah je viši i uzvišeniji." (Tada) Ebu Sufjan reče: " Mi imamo (idola) Al Uzzu, a vi nemate Uzzu. "Poslanik je rekao (ashabima)," Zašto mu ne odgovorite? "Pitali su:" O Allahov Poslaniče! Šta ćemo reći? "Rekao je:" Reci da je Allah naš pomagač, a ti nemaš pomoćnika. "( Sahih al-Bukhari , svezak 4, knjiga 52, broj 276 ) Navedena tradicija postavlja probleme muslimanskom gledištu da su pagani vjerovali da je Allah superiorniji od ostalih bogova. Komentari Ebu Sufjana pretpostavljaju da je Allah bio jedno od mnogih božanstava ili da je bio strani bog kojeg su njihovi bogovi mogli pobijediti. Napokon, Abu Sufjan je pobjedu nad Muhammedom pripisao svom bogu Hubalu i božici Uzzi, sugerirajući da su ovi bogovi barem u njegovom umu bili jednaki, ako ne i superiorniji od Allaha. Abu Sufyan je očito smatrao da se Allaha može izazvati i pobijediti. Ne bi li to sada išlo u prilog činjenici da pogani nisu Allaha doživljavali kao bez premca i vrhovnog božanstva? (1) S obzirom na navedeno u perspektivi, zanimljivo je pročitati sljedeće zabavne komentare nekih muslimanskih polemičara: Teško je vidjeti kako ova tradicija predstavlja "probleme" za muslimane. Zapravo, ova tradicija jasno opovrgava tvrdnju misionara da su Allah i Hubal bili identični. Nadalje, Abu Sufjan, poglavar Kurejšija, postao je musliman u 8 po Hidžri samo nekoliko dana prije oslobođenja Meke, nakon osobnog vijeća s Prorokom. [15] Progutao je ponos i priznao da: Tako mi Boga, mislio sam da bi i dalje imao Boga s Bogom, on bi mi nastavio pomagati. [16] Drugim riječima, Hubal i al-Â'Uzza koje je Abu Sufyan proglasio bogovima, nisu mu pomogli niti pomogli da porazi muslimane. Tada je prihvatio Allaha kao jedinog, vrhovnog Boga pored kojeg nema drugog boga. Osim toga, on je također bio osobno uključen u razbijao od idola Allat, jedan od tzv kćeri Allah ... (SOM Saifullah & Â'Abdullah David Je Hubal isti kao i Allaha? ; Izvor ) S gornjim tvrdnjama postoji nekoliko problema. (2) Prvo, pisci su pomiješali činjenično pitanje sa relevantnim, budući da je obraćenje Abu Sufjana nebitno za pitanje njegovog prvobitnog uvjerenja da bi Hubal i Uzza mogli parirati Allahu u borbi. To nas dovodi do drugog problema s tvrdnjama autora. Abu Sufjan ne navodi ništa što poriče da su pogani u početku vjerovali da su njihovi bogovi jednaki Allahu i da su mu takmaci. Zapravo, njegove navodne izjave zapravo podupiru stajalište da Allaha nisu smatrali suverenom bez premca. Zaključak Abu Sufjana da je Allah jedini bog u svjetlu neuspjeha njegovih bogova da mu pomognu pretpostavlja da je u početku vjerovao da su ti idoli Allahovi jednaki i da može pomoći poganima u borbi protiv Allaha i muslimana. Imajte na umu kako ovo funkcionira: Abu Sufjan je vjerovao da mu njegovi bogovi mogu pomoći protiv muslimana i njihovog boga Allaha. Muslimani su porazili i nadvladali Abu Sufjana, navodeći potonjeg da zaključi da njegovi bogovi ne postoje. To, dakle, pokazuje da sve dok je Abu Sufjan vjerovao da postoje njegovi bogovi, on nije osjećao da je Allah veći od njih, već je zapravo mislio da ta druga božanstva mogu pobijediti Allaha i njegove sljedbenike. Napokon, autori su uspjeli iznijeti na vidjelo dodatnu kontradikciju unutar islamskog korpusa. Prema onome što su citirali, Abu Sufjan je došao do zaključka da bogovi koje su obožavali Mekanci, poput Allahovih kćeri među kojima je bila i božica al-Uzza, ne postoje. Ipak, prema drugim pričama, Muhammad je vjerovao da oni postoje i čak je poslao jednog od svojih sljedbenika da ubije al-Uzzu: Ove godine, pet noći prije kraja Ramazana, Khalid al-Walid uništio je al-Â'Uzzu u nizini Nakhlah. Al-Â'Uzza je bio idol Banu Shaybana, pododjeljenja Sulejma, saveznika Banu Hašima. Banu Asad rođ. Â'Abd al-Â'Uzza znao je reći da je to njihov idol. Halid je krenuo u to, a onda je rekao: "Uništio sam ga." [Božiji Poslanik] je rekao: "Jeste li išta vidjeli?" "Ne", rekao je Halid. "Onda", rekao je, "vratite se i uništite ga." Tako se Halid vratio k idolu, uništio mu hram i slomio idola. Čuvar je počeo govoriti: "Bijes, O Â'Uzza, s jednim od tvojih napadaja bijesa!" - na što je pred njega izašla gola, plačuća Etiopljanka . Halid ju je ubio i uzeo joj dragulje koji su bili na njoj.Zatim je otišao do Božjeg poslanika i dao mu izvještaj o tome što se dogodilo. "To je bio al-Â'Uzza , "rekao je," i al-Â'Uzza se više nikada neće [štovati]. " Prema Ibn Humaydu – Salamah – Ibn Ishaqu, koji je rekao: Božiji poslanik poslao je Halida b. al-Walid da se [obračuna] s al-Â'Uzzom, koji je bio u Nakhlahu. Bila je hram koji su štovala plemena Kurejš, Kinana i svi Mudari. Njezini su čuvari bili Banu Shayban, odjel Banu Sulayma, saveznici Banu Hashima. Kad je gospodar hrama čuo da Halid dolazi da se obračuna s al-Â'Uzzom, objesio je mač na nju i popeo se na planinu u blizini koje se nalazio al-U'za. Kad se popeo, rekao je: O Â'Uzza, napadni napadom koji ne pogodi vitalno mjesto, protiv Halida! Baci veo i opasi vlak! O Â'Uzza, ako danas ne ubiješ Halida, ne podneseš brzu kaznu ili ne postaneš kršćanin! Došavši do al-Â'Uzze, Halid ju je uništio i vratio se Božjem Poslaniku. ( Povijest al-Tabarija: Pobjeda islama , preveo Michael Fishbein [Državno sveučilište New York Press (SUNY), Albany 1997], svezak 8, str. 187-188; podebljani naglasak na našem) Kako bi onda Abu Sufjan mogao poreći postojanje tih bogova kad je njegov vlastiti prorok vjerovao da takva bića postoje? Zaključno, iz prethodnih podataka vidljivo je da su i Kur'an i islamska tradicija zbunjeni u pogledu toga jesu li pogani štovali Allaha ili ne. Određeni citati kažu da su obožavali Allaha i vjerovali da je on vrhovni stvoritelj svega, dok druge reference tvrde da mu nisu služili i / ili nisu vjerovali da je on vrhovni bog svih. Umjesto toga, mislili su da je Allah ili strani bog ili jedno od mnogih jednakih božanstava. Daljnje čitanje http://answering-islam.org/Quran/Contra/what_i_worship.html http://answering-islam.org/Responses/Menj/what_i_worship3.htm http://answering-islam.org/Quran/Contra/what_i_worship2. html Završne bilješke (1) Musliman može tvrditi da ovi odlomci ne uključuju sve mekanske pogane, već samo neke od njih. Možda će htjeti reći da ajeti samo navode da je bilo nekih (ako ne i mnogo) pagana koji su sumnjali da je Allah vrhovno božanstvo. Problem je s ovom tvrdnjom da ajeti ne daju takvu kvalifikaciju, već govore o poganima općenito, tj. U tekstovima se ne kaže da su samo neki, ili možda mnogi pogani negirali da je Allah bio visoki bog koji je bio suveren. nad ostalim. Jezik Kur'ana jasno uključuje sve pogane. Da je autor Kur'ana želio biti siguran da čitatelj ne bi pretpostavio da misli na sve pogane, mogao je kvalificirati svoje izjave, slično kao i u sljedećim tekstovima: Možete li vi (o ljudi vjere) dobiti nadu da će oni vjerovati u vas? - Vidjevši da je skupina njih čula Riječ Božju i svjesno je izvrnula nakon što su je razumjeli. S. 2:75 Y. Ali Nije li (slučaj) da svaki put kad sklope savez, neka ga stranka među njima baci u stranu? - Ne, većina je nevjernica. A kad im je došao apostol od Boga, koji je potvrdio što je s njima, skupina ljudi iz Knjige bacila je Knjigu Božju iza njihovih leđa, kao da (to je bilo nešto) nisu znali! S. 2: 100-101 Y. Ali Prethodni primjeri pokazuju da ako je autor samo mislio da neki, ako ne i mnogi pogani, Allaha nisu smatrali najvišim i nenadmašnim bogom, mogao je formulirati reference na sljedeći način: Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što neki od vas služe, a neki od vas ne služe onome što ja služim, niti ja služim onome što su neki od vas služili, niti neki od vas služe onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! ' Ne vrijeđajte one kojima se neki od njih mole pored Allaha da ih neki nepravedno ne vrijeđaju zbog neznanja. Ili: Reci: 'O nevjernici, ja ne služim onome što stranka među vama služi, a neki od vas ne služe onome što ja služim, niti ja služim onome što je stranka među vama služila, niti neki od vas služe onome što ja služim. Tebi tvoja religija, a meni moja religija! ' Nemojte uvrediti one kojima se strana među njima moli pored Allaha da ne bi nepravedno grdili Allaha neznanjem. Ali na nesreću muslimana, ovo nije ono što je napisao. Kako postoje, ovi su stihovi oblikovani na takav način da ne ostavlja sumnje da je autor Kur'ana namjeravao uključiti sve pogane bez iznimke. (2) Ovaj odgovor Islamske svjesnosti odnosio se na moju tvrdnju da ako se ovaj konkretni hadis u vezi s Ebu Sufjanom podnese kao dokaz da Hubal nije bio Allah u predislamsko doba, onda se također mora uzeti kao dokaz protiv toga da je Allah vrhovni Bog svih. Umjesto da se pozabave pitanjem, autori su odlučili podići crvenu haringu prelaska Abu Sufjana na islam! Međutim, ovo se uopće ne odnosi na moju poantu da izjave Abu Sufjana pretpostavljaju da su pagani prije islama smatrali da su njihovi bogovi kao što je Hubal jednaki, ako ne i veći od Allaha. Stoga ili tim IA mora prihvatiti činjenicu da ova predaja pobija tvrdnju Kur'ana da su pogani vjerovali da je Allah vrhovni suvereni bog nad svima, ili mora priznati točku koju smo naveli da ovaj izvještaj ne iznosi stvarnu povijest, već čita natrag u Muhamedovo vrijeme kasnije teološke i polemičke ideje i stavovi. Kao takav, ne govori nam ništa o Allahovom identitetu u predislamsko doba, tj. Je li Allah bio ime za Hubala, glavnog boga Meke i Kurejšija, ili uopće zasebno božanstvo. Proturječja u Kur'anu Neskladnost Kur'ana odgovarajući na početnu stranicu islama ​

Najbolji kreatori? (Sura 23:14) ​ ​ Najbolje od kreatora? Sura al-Mu'minun (23:14) PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa Zatim smo oblikovali kap kapljice, zatim oblikovali grudvicu, zatim oblikovali kosti kostiju grudi, zatim kosti zaodjenuli mesom, a zatim ga proizveli kao još jednu tvorevinu. Neka je blagoslovljen Allah, Najbolji stvoritelj!Tada smo od sperme napravili ugrušak zgrušane krvi; zatim od tog ugruška Napravili smo (fetus) kvržicu; onda smo od te kvrgave kosti napravili i kosti zaodjenuli mesom; onda smo iz nje razvili još jedno stvorenje. Neka je blagoslovljen Bog, najbolji za stvaranje!Tada smo od sjemena napravili ugrušak, zatim od ugruška stvorili grumen mesa, zatim napravili (ne) grudu mesnih kostiju, zatim kosti obukli mesom, pa smo učinili da ono izraste u drugu tvorevinu, tako blagoslovljenu budi Allah, najbolji od stvoritelja.Tada smo spermu pretvorili u ugrušak; tada smo ugrušak oblikovali u bezobličnu grudu; tada smo MI oblikovali kosti od ove bezoblične grude; Tada smo MI kosti odjenuli mesom; Tada smo MI to razvili u još jednu kreaciju. Neka je blagoslovljen ALLAH, Najbolji od stvaralaca.Zatim smo kap razvili u viseće (embrij), zatim smo viseći (embrij) razvili u veličinu ugriza (fetus), zatim stvorili veličinu ugriza (fetus) u kosti, a zatim kosti prekrili mesom. Tako stvaramo novo stvorenje. Najblaženiji je BOG, najbolji Stvoritelj. [ Rasprave o daljnjim pitanjima u vezi sa Surom 23:14 nalaze se u odjeljku Tefsir . ] Nekim je prevoditeljima naizgled neugodno zbog fraze "Najbolji od stvaratelja" ( aHsan al-khaliqeen ) jer sadrži riječ "tvorci" u množini. Postoji nekoliko odlomaka u Kur'anu koji sasvim jasno pokazuju da postoji samo jedan Bog, jedan stvoritelj. Zašto onda ovdje nalazimo da je Allah najbolji stvoritelj ? Koji su još tvorci u vidu kad Kur'an to kaže? Yusuf Ali odlučuje zamijeniti imenicu glagolom kako bi prikrio neobičnost, a Rashad Khalifa samo ispušta množinu i prevodi je kao jedninu. Ovaj se izraz ponavlja u suri as-Saffat 37: 125. Ovdje Yusufu Aliu izgleda više ne smeta množina, dok Khalifa još uvijek inzistira na prevođenju u jednini. PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa Hoćete li zavapiti Baalu ​​i napustiti Najbolje od stvoritelja,"Hoćete li pozvati Baala i napustiti Najbolje od Stvoritelja, -Što! prizivaš li Ba'la i ostavljaš najbolje stvoritelje,`Pozovete li Ba`la i napustite ono najbolje od kreatora -"Klanjate li se kipu, umjesto Vrhovnom Stvoritelju? Izraz množine koristi se i u suri at-Tur 52:35: "Ili su stvoreni iz ničega? Ili su oni tvorci?" U tom ayah nije problem. Ovo nije izjava o činjenicama, već traženje i očekivanje ne za odgovor. Jasno je da oni drugi nisu tvorci. Ali prva dva odlomka predstavljaju poteškoću , iako možda nedovoljno jaku da bi se nazvala proturječnošću. U suri al-Fatir 35: 3 uočavamo malu razliku u prijevodu, ali odabir riječi sukladan je izborima donesenim u 23:14. PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa O čovječanstvo! Sjeti se Allahove milosti prema tebi! Postoji li drugi stvoritelj osim Allaha koji vas opskrbljuje s neba i sa zemlje ? Nema Boga osim Njega. Kamo ste onda okrenuti?O ljudi! Zazovite milost Božju za vas! postoji li stvoritelj, osim Boga, koji će vam pružiti uzdržavanje s neba ili zemlje ? Ne postoji bog osim Njega: kako ste onda zavedeni od Istine?O ljudi! podsjetite na Allahovu naklonost prema vama; ima li stvoritelja osim Allaha koji vam daje opskrbu s neba i sa zemlje? Nema boga osim Njega; odakle ste onda okrenuti?O ljudi, sjetite se Allahove naklonosti koju vam je udijelio. Postoji li drugi stvoritelj osim ALLAHA koji vas opskrbljuje s neba i sa zemlje? Nema nikoga dostojnog štovanja osim Njega. Jeste li onda okrenuti?O ljudi, sjetite se Božjih blagoslova nad vama. Postoji li drugi stvoritelj osim BOGA koji vas opskrbljuje s neba i sa zemlje? Pored Njega nema drugog boga. Kako si mogao odstupiti? Prijevod Yusufa Alija "ima li koga ... dati ...?" podrazumijeva "nema nikoga tko bi mogao", tj. pozivajući se na nepostojanje drugih takvih stvaralaca koji bi to mogli. Drugi se prevoditelji odlučuju izraziti to tako da znači: "nema nikoga tko to čini ", ali neki bi mogli postojati, ali oni jednostavno ne pružaju usluge. Ovo je zapažanje apsolutno malo, ali je ipak bilo zanimljivo. Sura ar-Ra`d 13:16 takođe govori o stvoritelju na kraju ajeta. PickthallYusufaliShakirSher AliRashad Khalifa ... Reci: Allah je Stvoritelj svih stvari i On je Jedan, Svemogući .... Reci: "Bog je Stvoritelj svih stvari: On je Jedan, Svevišnji i Neodoljiv ."... Reci: Allah je Stvoritelj svih stvari i On je Jedan, Svevišnji.... Recite, `ALLAH je sam Stvoritelj svih stvari, a ON je Jedan, Najviši. '... Recite, "BOG je Stvoritelj svih stvari, i On je Jedan, Svevišnji." Ovdje, začudo, Pickhall prevodi "Svemogući" ono što se inače tumači kao "Vrhovni" (tj. Atribut položaja postao je moć), dok Yusuf Ali dodaje "neodoljivo" što niti jedan od ostalih prevoditelja nije mogao pronaći u arapskom tekstu. Kur'anske verzije odgovor na islamsku početnu stranicu ​ ​ ​ ​ ​ ​ ​

Mojsije i Injil? Moses and the Injil? https://answering-islam.org/Quran/Contra/qi024.html Mnogi ajeti u Kur'anu jasno pokazuju da se Indžil daje Isusu koji se rodio nekoliko stotina godina [oko 1.400] nakon Mojsija. Ali u Suri 7: 155-157 je problem koji Mojsije moli Allaha i u Allahovom odgovoru Mojsiju čitamo Oni koji slijede Vjerovjesnika, nepismenog poslanika, za kojeg smatraju da se spominje u njihovim vlastitim spisima, u Tauratu i Evanđelju - .... - Sura 7: 157 Očigledan je problem što Evanđelje još nije objavljeno u to vrijeme i nitko u njemu nije mogao pronaći bilo kakvo nepostojeće evanđelje. Musliman je odgovor od strane Randy Desmond Datum: Fri, 18 listopad 1996 14:02:51 PDT Morali bismo shvatiti da to Bog govori Mojsiju (a.s.) da će se Muhammed (a.s.) naći u Tavri (Tora) i Injilu (Evanđelje). Ako vam se prošlo vrijeme čini zbunjujućim, ne bi trebalo. I arapski i hebrejski koristili su prošlo vrijeme kad su se spominjala proročanstva. Ali ne govori se u prošlom, već u sadašnjem vremenu ("koga smatraju spomenutim). Više detalja o ovom pitanju i rasprava o stihu u njegovom kontekstu. Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Raspeće? ​ ​ Raspeće? Crucifixion? https://answering-islam.org/Quran/Contra/h005.html Dva faraona koja su razapeta? Razni odlomci pričaju priču da faraonovi čarobnjaci vjeruju u Mojsijeve znakove i poruke, a onda im faraon pokušava zaprijetiti ovim riječima (Shakirov prijevod): Svakako ću vam odrezati ruke i noge na suprotnim stranama, a zatim ću vas sve razapeti . [Sura 7: 124] Rekao je: Vjerujete u njega prije nego što vam dam dopuštenje; zasigurno je on glavni od vas koji vas je naučio magiji, pa ćete znati: zasigurno ću vam odsjeći ruke i noge na suprotnim stranama, i sigurno ću vas sve razapeti . [Sura 26:49] U priči o Josipu, oko 400 godina ranije, u ovom smo odlomku pročitali i još jedno raspeće: O moja dva druga iz zatvora! što se tiče jednog od vas, dat će gospodaru da pije vino; a što se tiče drugog, bit će razapet na križ, tako da mu ptice jedu iz glave, odlučeno je o čemu ste se raspitivali. [Sura 12:41] Nemamo, međutim, podataka da su Egipćani rabili raspeće kao kaznu u Mojsijevo vrijeme (1450. pr. Kr., Konzervativni datum; najkasnije 1200. pr. Kr.) Ili čak Josip (1880. pr. Kr., Konzervativni datum). Raspeće postaje kazna tek mnogo kasnije u povijesti, a zatim prvo u drugoj kulturi prije nego što su ga preuzeli Egipćani. Takve prijetnje faraona u ovo doba povijesno su netočne. Ova je tema rezultirala velikom raspravom. Najnovija rasprava može se naći u članku Raspeće ili 'Raspeće' u starom Egiptu? Više o priči o Josipu i pekaru . Početna kontradikcija u Kur'anu u odgovoru na islam

Sura 8:61 Rat ili Mir 14. Trebaju li muslimani prihvatiti mir ili ne? Muhamed je rekao da je rat obmana. Sahih Buhari vol. 4, knjiga 52, broj 267; - Pripovijeda Abu Huraira: „Prorok je rekao: 'Kosrau će biti uništen, i neće postojati više, i Cezar će zasigurno biti uništen i neće biti Cezara nakon njega, vi ćete potrošiti njihovo blago na Allahovom putu.“ Rekao je: 'Rat je obmana.' Pripovijeda Jabir bin Abdullah: „Prorok je rekao: 'Rat je obmana.'“ – Sahih Buhari, vol. 4, knjiga 52, broj 269. To u osnovi znači da muslimani smiju koristiti laži i obmanu kada osjećaju da su u ratu protiv nevjernika. Nema većeg dokaza za to od onog koji pronalazimo u Kur'anu. Na primjer, Kur'an dopušta muslimanima da prihvate mirovni sporazum s nevjernicima protiv kojih se bore: Sura 8:61 „Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.“ To direktno proturječi sljedećem ajetu: Sura 47:35 „I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.“ To je besramna kontradikcija sa Surom 8:61! Da bi pomirili očiglednu kontradikciju između dvije konfliktne izjave, neki muslimani su posegnuli za doktrinom abrogacije stihova (ukidanja), govoreći da je Sura 8:61 ukinuta. Abrogacija je ništa više do priznanje da je Kur'an kontradiktoran u sebi. Drugi muslimanski akademici kažu da kontradikcija ne postoji, nego se jedan stih primjenjuje kada su muslimani malobrojniji od neprijatelja, a nasilni stih se primjenjuje kada su veći u broju od infidela. Takvo islamsko učenje uništava vjeru u bilo kakav mir sa muslimanima. Muslimani ne teže za mirom, nego teže da nadjačaju protivnika u broju, pa da onda napadnu. Iz tog razloga islam ne poznaje što je to mirni sporazum sa nemuslimanima, tj. mirni sporazum koji završava rat jednom zauvijek, nego samo privremeno primirje koje se može prekršiti u bilo koje vrijeme. Nije nikakvo čudo što je Muhamed rekao da je rat obmana! Muslimanski mir je obmana. Sva ta priča o islamu kao 'religiji mira' je obmana muslimana zato što oni ne traže pravi i trajni mir koji uključuje sigurnost svih nemuslimana, naročito slobodu religije, nego oni samo traže da kupe vremena i priliku da se regrupiraju i dobiju snagu dok nisu dovoljno jaki da podčine sve infidele i prisile ih da se pokore vladavini islama. To se ne može zvati religija mira.

Abdelmajid Charfi Ova knjiga sadrži eksploziv Abdelmajid Charfi Ova knjiga sadrži eksploziv Povijesno-kritičko izdanje Koran stavlja u novo svjetlo EBGL. https://en.qantara.de/content/critical-koran-edition-al-mushaf-wa-qiraʹatuh-explosive-potential https://en.qantara.de/content/critical-koran-edition-al-mushaf-wa-qiraʹatuh-explosive-potential?page=0%2C1 https://en.qantara.de/content/critical-koran-edition-al-mushaf-wa-qiraʹatuh-explosive-potential?page=0%2C2 https://de.qantara.de/inhalt/historisch-kritische-ausgabe-r%C3%BCckt-den-koran-in-ein-neues-licht-dieses-buch-birgt-sprengstoff https://de.qantara.de/inhalt/historisch-kritische-ausgabe-rückt-den-koran-in-ein-neues-licht-dieses-buch-birgt-sprengstoff str.1 Progresivni islamski mislioci dugo su tražili da se Koran čita i razumije u kontekstu njegovog vremena nastanka. Tunizijski islamski učenjak Abdelmajid Charfi prvi je put objavio povijesno-kritičko izdanje Korana. Autor Annette Steinich Abdelmajid Charfi ima nebesko mjesto rada. Akademija nauka Beit al-Hikma, kojoj je Charfi bio predsjednik tri godine, nalazi se u Kartagi izravno na Tuniskom zaljevu. Veličanstvena palača u tursko-andaluzijskom stilu iz 19. stoljeća. Prvo dolazi čaj, zatim Koran na stolu, pet debelih svezaka velikog formata. Naslov govori sve: "Tekst Kur'ana i njegove inačice". Charfi, profesor islamskog studija emeritus na Sveučilištu u Tunisu, prelistava stranice finih papira i objašnjava strukturu svoga izdanja: „Na vrhu je odgovarajući stih u kaligrafiji teksta Kur'ana. Ispod je crveni prijevod na arapski jezik, kakav ga danas koristimo. I u trećem, svijetlosivom dijelu, "urednik zastane na trenutak", varijante s autorom i izvorom su navedene za svaki stih. "Izdanje je apsolutna novost u muslimanskom svijetu. Ispravljen kalifom U tradiciji muslimana, Bog svoju poruku izravno upućuje svom posljednjem proroku Mohamedu. Prorok - bio je nepismen, a Kur'an se smatra čudo samo iz tog razloga, kao i njegova jezična ljepota zbog pobožnih muslimana - usmeno prenosi tekst koji mu je Bog dao. Njegovi tajnici zapisuju ono što čuju. Kopije s inačicama stvaraju se od samog početka - nije problem za samog Mohameda, jer njegova poruka živi iz razgovora sa zajednicom. Izdanje je apsolutna novost u muslimanskom svijetu Već dvadeset godina nakon Muhamedove smrti, treći kalif Othman završio je spor oko Svetih pisama. On odlučuje koji stihovi potječu iz usta Poslanika i stoga vrijede. Sve verzije koje ne odgovaraju njegovom kanonu zabranjene su i spaljene. Koran je prvi put tiskao 1924. Sveučilište Al Azhar u Kairu u ovom tekstu, koji je i dalje jedini obvezujući tekst u većini arapskog svijeta. No varijante opstaju i postaju predmet književnih interpretacija i teoloških rasprava. U novom izdanju Charfi sada stoje uz kanoniziranu verziju i poznati tekst stavljaju u novo svjetlo. Povratak izvorima: "Moramo prestati doslovno uzimati Koran", upozorava Abdelmajid Charfi, tuniski islamski učenjak. Posljedice takvog novog čitanja svete knjige su ogromne: „Postoji koverzna proročka poruka Kur'ana. A u islamu postoji i institucionalizirana religija koja stvara dogme, obrede i denominacije. "Za vjernika danas muslimanku to znači:" Povratak izvorima: nema ničeg većeg od Boga. " Četiri sloja Charfi je ocjenjivao biblijske i židovske studije, aramejsku i sirijsku književnost, zabranjene rukopise prijatelja proroka. Budući da tekstualni kritičari i arheolozi kopaju duboko, Charfi otkriva četiri sloja u Koranu: izvorne kršćanske tekstove, muslimanske interpretacije ove ostavštine označene kao neislamske, tekstove izravno pripisane Mohamedu i na kraju dijelove dopunjene nakon njegove smrti 633. godine. Odjek židovske i kršćanske povijesti ideja u Kuranu neizreciv je. Postoje gotovo sve verzije u 114 sura. Samo su kratke, lako pamtljive sure iz vremena Poslanika u Meki, to je oko pet posto čitavog teksta, identične u svim tradicijama. To je glavni rezultat Charfijevog više od deset godina istraživačkog rada s timom od deset dobrovoljnih znanstvenika: Ne postoji jedno jasno pismo, već složena mreža tekstova koji prate vlastitu povijest i pripadajuću političku, društvenu i religiju Okolo autora. "Varijante mogu biti čisto formalne ili značajne u smislu sadržaja", oprezno kaže 76-godišnjak. Tada postaje diplomatski: "Svatko tko se bavi varijantama shvaća koliko je opasno doslovno čitanje." Koranski stihovi nisu se mogli primijeniti na sve situacije naše sadašnjosti. Charfi kaže: "Otkrivanje Poslaniku se odvijalo pod određenim povijesnim uvjetima." https://de.qantara.de/inhalt/historisch-kritische-ausgabe-r%C3%BCckt-den-koran-in-ein-neues-licht-dieses-buch-birgt-sprengstoff ------------------- str 2 Zabranjena istina Charfi je pobožni musliman. Nikad nije pripadao stranci, odbio je podržati bivšeg diktatora Ben Alija u izbornoj kampanji i morao je napustiti njegovo dekansko mjesto na Sveučilištu u Tunisu. Nakon toga njegovo je istraživanje cenzurirano i možda neće biti objavljeno. Ali ne odustaje, povlači se iz javnosti i osniva istraživačku skupinu za svoj projekt izdanja. Nema plaće. Njemačka zaklada Konrad Adenauer financira arhivska putovanja u Jemen i Berlin. Napokon, tu je i libanski zaštitnik koji u Rabatu financira složeni, raznobojni tisak. Kao i svaki znanstveni urednik, i Charfi je jasan: „Naš rad nije namijenjen širokoj publici. Primili smo pozitivne povratne informacije od naših znanstvenih kolega. "No, iako su Kafkine inačice od posebnog interesa za istraživače Kafke, na primjer, situacija je prilično drugačija. Varijante u Kuranu mogu biti značajne za 1,8 milijardi muslimana širom svijeta. Charfi je toga svjestan. Na primjer: Sura 61: 6 kanoniziranog Kur'ana kaže da Isus najavljuje sljedećeg proroka po imenu Ahmed. Za muslimane ovo je Mohamed, posljednji Božji prorok. Ali u Charfievom izdanju postoji varijanta koja ne sadrži ime. U Saudijskoj Arabiji Charfievo izdanje bilo je zabranjeno odmah nakon što se pojavilo. Tiraž je sada rasprodan u Tunisu. Tada razgovor poprima politički zaokret: "Moramo prestati doslovno uzimati Koran", upozorava Charfi. Posljedice takvog novog čitanja svete knjige su ogromne: „Postoji koverzna proročka poruka Kur'ana. A u islamu postoji i institucionalizirana religija koja stvara dogme, obrede i denominacije. "Za vjernika danas muslimanku to znači:" Povratak izvorima: nema ničeg većeg od Boga. " Kritičko čitanje Kurana ima dugu tradiciju u Tunisu: Sveučilište Ez-Zitouna, osnovano 737. godine u srcu starog grada Tunisa, bilo je međunarodno središte umjerenog islama sve dok ga nije zatvorio osnivač države Bourguiba, koji je buknuo protiv uskogrudnog tumačenja Kurana Protresite temelje "Dotiče temelje islama", kaže Jean Fontaine, katolički teolog i direktor Centra d'Études de Carthage u Tunisu, koji je gotovo šezdeset godina posvećen međureligijskom dijalogu. Svatko tko prouči varijante s njim, zadivit će dah s obzirom na širi horizont značenja. Rečenica u trećoj suri, konstitutivna za muslimansku zajednicu, "Prava religija pred Allahom je islam" samo je jedno od nekoliko čitanja u Charfievom izdanju. Prenosi se i varijanta: „Prava religija u očima Boga je hanifizam“, to jest vjerovanje Abrahama, pretka svih monoteističkih religija (ovo predislamsko vjerovanje ne smije se miješati s hanafizmom, jednom od četiri sunitska pravna fakulteta). Također u trećoj suri se govori o "ummi", istinskoj zajednici koju je želio Bog, a koju muslimani sami razumiju. Ali u varijanti koja kaže "a'imma", ovo su najbolji propovjednici koje Mohamed vidi u svojim učenicima. "Islamisti će izvršiti pritisak na njih", kaže Fontaine. Berlinski Arabist Angelika Neuwirth to također vidi. Smatra da novo izdanje nije samo znanstveno pionirsko postignuće, već i pravi test hrabrosti: "Salafisti ne žele znati da Koran ima zemaljsku povijest." Stihovi o nasilju, na primjer, ne dolaze s neba, već imaju konkretno povijesni kontekst. Samo oni koji ga poznaju razumiju Kuran ispravno. Neuwirth kaže: „Koran nije knjiga, već događaj. Nosi tragove rasprava koje je Mohamed imao sa svojom zajednicom. "Tunizijsko izdanje s pravom je učinilo čitanje Kurana kao" odjek prostora svoga vremena ". Charfi, čak i skromnost i ličnost u osobnosti, nije ništa drugo do redefiniranje mjesta koje Koran ima u islamu. Prema Charfiju i njegovoj školi povijesno-kritičke egzegeze Korana, Kur'an je i božansko nadahnut i predan ljudskim jezikom, pod utjecajem osobnosti i okolnosti proroka, njegove kulture i zajednice. Oni koji još uvijek negiraju ovu zasebnu religiju od života. Prema Charfiju, islam ima budućnost samo ako je Koran ponovljen u skladu s vrijednostima modernosti i uz poštivanje univerzalnih ljudskih prava. https://de.qantara.de/inhalt/historisch-kritische-ausgabe-r%C3%BCckt-den-koran-in-ein-neues-licht-dieses-buch-birgt-sprengstoff?page=0%2C1 ---------------------- srt. 3 Propadanje protiv vehabizma Kritičko čitanje Kurana ima dugu tradiciju u Tunisu. Sveučilište Zitouna, osnovano 737. godine u srcu starog grada Tunisa, bilo je međunarodno središte umjerenog islama, borba protiv vehabizma, sve dok ga nije zatvorio osnivač države Bourguiba. Takvo mjesto znanstvene unutar-islamske rasprave danas nedostaje. Istodobno, Tunis je jedina zemlja u regiji u kojoj se o Koranu desetljećima raspravlja o humanističkim fakultetima i nije dogmatski monopoliziran od strane vjerskih institucija kao nigdje drugdje. Tunizijski način susreta se nije samo s dobrom voljom među arapskim susjedima. Čuvari džamije Al-Azhar u Kairu nedavno su zaprijetili da će Tunis izbaciti s popisa islamskih zemalja ukoliko zemlja nastavi sa svojom demokratskom modernizacijom "na štetu islama". Prošlog ljeta predsjednik Essebsi Charfi imenovao je „Prava pojedinačnih sloboda i jednaka prava“ novoosnovanom političkom komisijom. Riječ je i o zakonu o nasljeđivanju, koji je nepovoljan za žene i koji je godinama kamen spoticanja za civilno društvo i branitelje ljudskih prava. Ali čak ni liberalni zastupnici to dosad nisu željeli poljuljati, jer su pravila o nasljeđivanju postavljena doslovno u Kuranu i stoga su božanska volja. Što ako Charfi liši Kuranu ove presude? Politička eksplozivna snaga za vladinu koaliciju sekularnih i islamističkih snaga toliko je velika u ionako napetoj društvenoj klimi da je Komisija odlučila objaviti svoje izvješće tek nakon lokalnih izbora početkom svibnja, prvih u povijesti zemlje. Annette Steinich © Neue Zürcher Zeitung 2018 Al-Mushaf wa Qira'atuh. Rabat 2016. 2330 stranica, 5 svezaka. Mominoun bez granica za izdavanje i distribuciju / Bejrut / ISBN: 9786148030178, 9786148030062 https://de.qantara.de/inhalt/historisch-kritische-ausgabe-r%C3%BCckt-den-koran-in-ein-neues-licht-dieses-buch-birgt-sprengstoff?page=0%2C2 ------------------------------------ "Moramo prestati shvaćati Koran doslovno": Charfijevo istraživanje, koje je proveo više od deset godina s timom od deset akademskih volontera, otkrilo je da ne postoji jedan, jasan sveti tekst, već višeslojna mreža tekstova koji nose tragove njihove vlastite povijesti te povijesti političkog, društvenog i religijskog okruženja njihovih autora Abdelmajid Charfi Ova knjiga sadrži eksploziv Povijesno-kritičko izdanje Koran stavlja u novo svjetlo