-------------------------------------------------

Postanak 18:1-3 – Abraham i tri anđela – Abraham i tri anđela

Jahve mu se ukazao kraj hrastova Mamre, dok je sjedio na vratima šatora u vrelini dana. Podigao je oči i pogledao, i vidio da su trojica muškaraca stajala nasuprot njemu. Kad ih je ugledao, potrča im u susret od vrata šatora, pa se pokloni do zemlje i reče: "Gospodaru moj, ako sam sada našao milost u tvojim očima, molim te, nemoj otići od svog sluge." – Postanak 18:1-3, prevod Biblije na svet na engleski.

(1) Ova pripovijest počinje izjavom da se Jahve ukazao Abrahamu, a zatim je Abraham ugledao tri čovjeka kojima je izašao u susret. Iako se često pretpostavlja da se Jahve ovdje pojavio kao jedan od anđela, nije jasno da li je Jahveova pojava u stihu jedan odvojena od i prije nego što je Abraham vidio tri čovjeka, ili se spominje jedan od anđela. kao "Jahve". Izraz “anđeo” znači glasnik, kao onaj koji dostavlja poruke za nekog drugog. (Vidi Postanak 19:13) Skloni smo vjerovati da je Jahveovo pojavljivanje Abrahamu počelo prije nego što je vidio trojicu muškaraca kako se približavaju, ali u isto vrijeme priznajemo da svjedočanstvo iz Svetih pisama nije dovoljno jasno da bi se došlo do definitivnog zaključka. Da su ova tri “čovjeka” zapravo bili anđeli koje je poslao Jahve može se vidjeti iz Postanka 19:1,15;

(2) Bez obzira na to, međutim, anđeli koje je Jahve poslao ponekad se oslovljavaju sa „Jahve“ u Hebrejskom pismu. (Izlazak 3:2,4,14; Sudije 6:12, 14; Zaharija 3:1,2) Ovo ne znači da su sami anđeli zapravo bili Jahve, već da su govorili u njegovo ime (slično na način na koji tumači mogu govoriti u ime druge osobe na sudu) jer uvijek gledaju Jahveovo lice, nešto što čovjek ne može učiniti. — Matej 18:10; Jovan 1:18; 1. Jovanova 4:12.

(3) Neki tvrde da su tri anđela koja su se ukazala Abrahamu zapravo tri osobe navodnog svetog trojstva. Neki tvrde da se jedan od tri anđela zove Jahve u Postanku 18:1 i dalje se tvrdi da je taj anđeo zapravo bio Isus — druga osoba navodnog trojstva — u svom predljudskom postojanju. Neki su primetili da u prevodu Novi svet Abraham kaže: „Jehova, ako sam sada našao milost u tvojim očima, molim te, ne prođi pored svog sluge. (Postanak 18:3) Stoga se tvrdi da se u trećem stihu Abraham obraća sva tri anđela kao Jehova (Jahve) u jednini, a zatim se u četvrtom stihu obraćaju u množini. Kako god, da li je prevod Novi svet ispravan kada je Jehovu stavio u ovaj stih? Oni to čine jer je ovaj stih naveden kao jedno od mjesta na kojima su jevrejski pisari navodno zamijenili Jahvea sa Adoni ili Adonai. Vidi Dodatak 32 prateće Biblije:
http://www.therain.org/appendixes/app32.html

(4) Nije sigurno, a vjerovatno i malo vjerovatno, da se tetragramaton prvobitno pojavio u 3. stihu, budući da Izaijin svitak s Mrtvog mora ukazuje da većina mjesta na kojima su ovi pisari tvrdili da su izvršili zamjenu zapravo nemaju tetragramaton . (Neki su tvrdili da na mnogim mjestima gdje masoretski tekst ima samoglasnike da bi se stvorila riječ Adonai, samoglasnike je trebalo staviti za Adoni - "moj gospodaru", kao što masoretski tekst ima u Postanku 18:3). S obzirom na ovo, nemamo mnogo razloga da vjerujemo da se Abraham obraćao trojici anđela kao Jahveu u Postanku 18:3.
Vidi: Adonaj, Tetragamaton i Veliki Isaijin svitak

(5) Ipak, u tekstu Abraham koristi zamjenicu u jednini u trećem stihu, dok u 4. i 5. stihu koristi zamjenice u množini. Da li to znači da se Abraham obraćao svetom trojstvu kao jednom u 3. stihu, a zatim kao pojedincima u 4. i 5. stihu? To bi morala biti pretpostavka zasnovana na takvom unaprijed stvorenom pojmu, jer ovdje ništa ne ukazuje na to. Pretpostavljalo bi se da je Abraham znao za navodnu doktrinu o trojstvu kako bi se obratio trojici kao jednom, i dalje da je znao da se obraća ovom navodnom trojstvu kako je zapisano u Postanku 18:3. (Neki trinitaristi tvrde da trojstvo nije otkriveno sve do Novog zavjeta — iako u stvarnosti u Novom zavjetu nema baš ništa o tri osobe u jednom Bogu.) Međutim, budući da su tamo bila prisutna tri čovjeka,

(6) U komentarima iz Ženevske studijske Biblije iz 1599. stoji u vezi s Postankom 18:3, da je Abraham „razgovarao s onim koji se činio najveličanstvenijim, jer je mislio da su ljudi.“* Ovo se slaže sa Jevrejima 13:2, jer Pavle govori o onima koji su zabavljali anđele a da to nisu znali. Da je Abraham ovu trojicu gledao kao ljude, a ne anđele, vidi se u činjenici da ih je zamolio da se 'odmaraju pod drvetom'. Da je mislio da se obraća navodnom Svetom Trojstvu, ili samom Svemogućem Jahveu, sumnjivo je da bi tako nešto izjavio. Takođe se slaže sa upućivanjem na ove anđele kao na ljude, jer su oni preuzeli tela u izgledu ljudi. Stoga zaključujemo da se Abraham jednostavno obratio jednom od anđela u 3. stihu, au 4. i 5. stihu se obraćao svoj trojici anđela. Ovo je mnogo razumnije nego čitati u ovo da su sva trojica bili Jahve, ili tri različite Jahveove osobe, a Abraham je znao da se obraća trojedinom Bogu. Ali činjenica da se potonje mora pročitati u ovom stihu je sama po sebi dovoljna da se vidi kružno rezonovanje koje treba koristiti da bi pomislili da je ovaj stih neka vrsta dokaza o tri osobe u jednom Bogu.
==========
*Beza, Teodor. „Komentar na Postanak 18“. “Ženevska studijska Biblija iz 1599. godine”. 1600-1645.

(7) Opet u Postanku 18:13, Jahve govori. Mnogi vjeruju da se jedan od anđela zove "Jahve", ali to nije navedeno, pa se stoga mora pretpostaviti. Moguće je da se Jahve Abrahamu pojavio potpuno odvojen od tri čovjeka, kao što smo spomenuli u prvom i trećem paragrafu iznad. Isto tako u stihovima 17-21; iako je to mogao biti jedan od anđela koji je govorio u ime Jahvea, nije navedeno kao takvo. Još jedna stvar koju treba naglasiti je da ako se jedan od ovih anđela naziva "Jahve", to ne bismo trebali smatrati značenjem da je sam anđeo Jahve, ništa više nego što se pozivanje na ove anđele kao "ljudi"* treba posmatrati kao značenje da su ti anđeli zapravo ljudi. — Vidi Psalam 8:5.
========
*Neki su tvrdili da su to zapravo ljudi, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao ljudi. Tvrdnja je da je hebrejska riječ 'enowsh (Strongov hebrejski #582) izvedena od hebrejske riječi anash za koju se tvrdi da Thayer definira hebrejsku riječ koja znači: "neizlječiv, očajan/očajnički zao, jadan." (Nismo pronašli nijedan Hebrejski leksikon od Thayera. Ako neko ima saznanja o tome, da li takav zaista postoji, molimo da nas kontaktirate na donju adresu.) Istina je da je čovječanstvo pod prokletstvom, ali čovječanstvo nije bilo takvo s početka. Adam je stvoren i izgovaran kao "dobar". Hebrejska riječ 'enowsh riječ kao i hebrejska riječ 'adam (Strongova #120) koriste se u Psalmu 8:4,5 kada se govori o stvaranju čovjeka: "Šta je čovjek ['enowsh]), da mislite o njemu ? sin čovječji ['adam], da ti je stalo do njega? Jer si ga učinio malo nižim od [elohima], i okrunio ga slavom i čašću.” Ovo ne zvuči kao da stvarna upotreba nosi misao da je čovjek prvobitno stvoren zao, iako se slažemo da je čovjek sada takav, budući da je Bog „jedan prijestup, svi ljudi su osuđeni“ (Rimljanima 5:18) i „ prepustio ih podlim strastima“ (Rimljanima 1:26) tako da „otpadnu slavu Božju“. (Rimljanima 3:23) U Jevrejima 2:6, obje riječi su prevedene jednom grčkom riječju *Anthropos*, što ukazuje na to da se dvije hebrejske riječi 'enowsh i 'adam' koriste naizmjenično u Psalmu 8:4. U svakom slučaju, nema ničega u ideji da su ti ljudi zapravo bili ljudi od krvi i mesa, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao “ljudi”. ” Ovo ne zvuči kao da stvarna upotreba nosi misao da je čovjek prvobitno stvoren zao, iako se slažemo da je čovjek sada takav, budući da je Bog “jedan prijestup, svi ljudi bili osuđeni” (Rimljanima 5:18) i “predao ih podlim strastima” (Rimljanima 1:26) tako da “otpadnu slavu Božju”. (Rimljanima 3:23) U Jevrejima 2:6, obje riječi su prevedene jednom grčkom riječju *Anthropos*, što ukazuje na to da se dvije hebrejske riječi 'enowsh i 'adam' koriste naizmjenično u Psalmu 8:4. U svakom slučaju, nema ničega u ideji da su ti ljudi zapravo bili ljudi od krvi i mesa, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao “ljudi”. ” Ovo ne zvuči kao da stvarna upotreba nosi misao da je čovjek prvobitno stvoren zao, iako se slažemo da je čovjek sada takav, budući da je Bog “jedan prijestup, svi ljudi bili osuđeni” (Rimljanima 5:18) i “predao ih podlim strastima” (Rimljanima 1:26) tako da “otpadnu slavu Božju”. (Rimljanima 3:23) U Jevrejima 2:6, obje riječi su prevedene jednom grčkom riječju *Anthropos*, koja ima tendenciju da ukaže da se dvije hebrejske riječi 'enowsh i 'adam' koriste naizmjenično u Psalmu 8:4. U svakom slučaju, nema ničega u ideji da su ti ljudi zapravo bili ljudi od krvi i mesa, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao “ljudi”. 18) i „predao ih podlim strastima“ (Rimljanima 1:26) tako da „ispadnu slavu Božju“. (Rimljanima 3:23) U Jevrejima 2:6, obje riječi su prevedene jednom grčkom riječju *Anthropos*, koja ima tendenciju da ukaže da se dvije hebrejske riječi 'enowsh i 'adam' koriste naizmjenično u Psalmu 8:4. U svakom slučaju, nema ničega u ideji da su ti ljudi zapravo bili ljudi od krvi i mesa, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao “ljudi”. 18) i „predao ih podlim strastima“ (Rimljanima 1:26) tako da „ispadnu slavu Božju“. (Rimljanima 3:23) U Jevrejima 2:6, obje riječi su prevedene jednom grčkom riječju *Anthropos*, koja ima tendenciju da ukaže da se dvije hebrejske riječi 'enowsh i 'adam' koriste naizmjenično u Psalmu 8:4. U svakom slučaju, nema ničega u ideji da su ti ljudi zapravo bili ljudi od krvi i mesa, a ne anđeli koji su se pojavljivali kao “ljudi”.

(8) Naracija pokazuje da su ljudi otišli u Sodomu, ali da je Jahve ostao u prisustvu Abrahama. (Postanak 18:22) Postanak 19:1 ne govori o tri anđela, već o dva anđela, tako da se pretpostavlja da je jedan od anđela, koji se naziva „Jahve“, ostao sa Abrahamom dok su druga dva otišla u Sodoma. Ovo bi moglo biti; međutim, to se zapravo ne navodi već se pretpostavlja. Jahve je bio u prisustvu Abrahama, ali čitamo da je otišao od Abrahama, vjerovatno da bi otišao u Sodomu kao što je rekao da će to učiniti, s namjerom da uništi Sodomu i Gomoru. (Postanak 18:20,21) Abraham je pokazao da je shvatio da je to ono što je Jahve mislio pod pitanjima koja je postavio Jahveu, kao što je zabeleženo u Postanku 18:23-32. Ipak, priznajemo da je moguće da se jednom od anđela oslovljava kao Jahve, a druga dvojica su otišla u Sodomu prije onog koga su oslovljavali kao Jahve. Bez obzira na to, da ovi anđeli sebe nisu smatrali Jahveom, vidi se iz Postanka 19:13, gdje je zapisano da oni kažu: “Razrušit ćemo ovo mjesto, jer je njihov vapaj postao veliki pred Jahvom. Jahve nas je poslao da ga uništimo.”

(9) Opet, u prevodu Novi svijet Lot spominje jednog od anđela kao „Jehovu“ u Postanku 19:18. Jahve se ovdje ne pojavljuje u masoretskom tekstu, ali je to jedno od mjesta za koje jevrejski pisari tvrde da su zamijenili Adonija umjesto Jahvea. Iz istih razloga navedenih u paragrafima 3 i 4 u vezi s Postankom 18:3, vrlo sumnjamo da je Lot ovdje prvobitno koristio božansko ime. Ali čak i da jeste, to bi trebalo posmatrati u reprezentativnom smislu, u skladu sa Postankom 19:13.

(20) Ono što ne nalazimo ni u jednom od ovih spisa je bilo kakvo upućivanje na tri osobe u jednom Bogu, niti nalazimo bilo šta što jasno podržava tvrdnje mnogih trinitarista da ovaj izvještaj ima sve tri osobe njihovog navodnog trojstva prisutne prije Abraham. Pogledajte i naš dokument o Postanku 19:24.

Anđeo Jahvin

Dodatak: Obožavanje anđela?

Postavlja se pitanje u vezi Postanka 3:2: Ako su ovi ljudi samo anđeli, zašto se onda Abraham klanja pred njima; zar ovo nije obožavanje anđela?

Odgovoriti na ovo pitanje sa da ili ne bi bilo pogrešno. Postoji pravo "obožavanje" koje se može dati anđelima koje bi se moglo smatrati "obožavanjem anđela", ali izraz "obožavanje anđela" izgleda znači da se anđelima daje obožavanje koje treba da ide samo Jahveu. Međutim, s poštovanjem odati počast bilo kojem čovjeku ili anđelu tako što se klanja pred njima, to stvorenju ne daje obožavanje koje pripada samo Jahveu. Ipak, hebrejska riječ koja se koristi, a koja se često prevodi kao “pokloni se/prije”, itd., je riječ koja znači “obožavanje”. Ako je takvo štovanje bilo kojem čovjeku ili anđelu dato kao ono što je dužno u čast takvog čovjeka ili anđela, onda takvo obožavanje nije davanje stvorenju onoga što pripada samo Svevišnjem.

​

    (google prjevodioc)

​

       -------------------------

Genesis 19:24 – Yahweh Rained Fire From Yahweh

Then Yahweh rained on Sodom and on Gomorrah sulfur and fire from Yahweh out of the sky. — Genesis 19:24, World English Bible

Genesis 19:24 is often cited as proof that Yahweh is more than one person. The claim by some trinitarians appears to be that there is one Yahweh on earth who is supposed to be the prehuman Son of God, and another in heaven, the Father. While Yahweh is used twice here, one would have to read into this that there are two persons who are being spoken of. Some claim that Jehovah called upon Jehovah to rain fire from heaven. Actually there is nothing at all in the verse about Jehovah “calling upon” Jehovah.

There is nothing in Genesis 19:24 about two persons; one person in heaven and one person on earth, nor is there anything at all here about a supposed plurality of persons in God. Nothing is said anywhere in the Bible that suggests that Jesus was Jehovah on earth while the Father of Jesus was Jehovah in heaven. Such ideas would have to be read into what is said.

Several trinitarian authors proclaim that there are “two Jehovahs” or “two Yahwehs” spoken of here: One Yahweh on earth and another in heaven. If you wish to read into this that there are two Yahwehs here, then you would have two Yahwehs, not one Yahweh as Yahweh declares himself to be. (Deuteronomy 6:4) Nor would such an application call for two persons in one Yahweh, for you would still have two different Yahwehs.

Actually all it is saying, in Hebraic prose, that the one Yahweh rained fire and sulphur out of the sky from this same Yahweh. It is a manner of speech that can be found several times in the Old Testament.

Similarly we read:

Genesis 37:28 – Then there passed by Midianites, merchants; and they drew and lifted Joseph out of the pit, and sold Joseph to the Ishmaelites for twenty [pieces] of silver: and they brought Joseph into Egypt.

Three Josephs? No, just the same Joseph mentioned three times.

A further example of this usage:

“…when Rehoboam was come to Jerusalem, he assembled all the house of Judah, with the tribe of Benjamin… to bring the kingdom again to Rehoboam the son of Solomon.” (1 Kings 12:21)

Is it speaking of two Rehoboams? No, Rehoboam assembled the tribes to bring the tribes back to himself.

Another example is Genesis 4:23:

Lamech said to his wives, “Adah and Zillah, Hear my voice, You wives of Lamech, listen to my speech, For I have slain a man for wounding me, A young man for bruising me.”

Lamech is not speaking of another Lamech when he refers to his wives as the “wives of Lamech”.

David also said something similar as recorded at 1 Kings 1:33:

The king said to them, Take with you the servants of your lord, and cause Solomon my son to ride on my own mule, and bring him down to Gihon:

David refers to himself in the third person as “your lord” when he said “servants of your lord”. He did not say “my servants”. He is not saying that there are two Davids, nor is he saying that there is another person in David.

Similar usages are seen in Genesis 17:23 (two Abrahams), Genesis 18:19(Yahweh used twice, where a pronoun could have been used); Exodus 24:1(Yahweh used as idiom for “me”), and 1 Kings 8:1 (two Solomons), Ezekiel 11:24(two Spirits), Zechariah 10:12 (two Yahwehs).

It should be apparent that there is nothing in the terminology used in Genesis 19:24 that would lead one to believe two persons are being spoken of.

Addendum One

One objects that this cannot be a mention of the same “Jehovah” twice because Moses is contrasting heaven and earth in what is said. This seems to assume several things: (1) That Moses was the original author of this (see our study: The Tetragrammaton in Genesis); (2) that the author made a deliberate differentiation from earth and heaven (sky); (3) that this distinction is for some specific purpose other than just saying the the fire rained from the sky upon the earth; (4) and that this differentiation has some significance in proving that there are two persons being spoken of.

Actually, the verse does not even mention the earth, although it is evident that Yahweh did rain sulfur and fire from the sky on Sodom and on Gomorrah which are both on the earth. The actual contrast then, is not the earth and the sky, but rather the cities of “Sodom and Gomorrah” and the sky. The sulfur and fire rained from the sky on those two cities. It says nothing about one Yahweh on the earth, or in Sodom and Gomorrah, and another Yahweh in the sky — such ideas would have to be assumed and read into what is being said.

Addendum Two

One author states that there are no passages like this one in the Torah where the same name is mentioned twice in the same verse for emphasis, and that there is no evidence that Moses ever used that kind of literary style.

Again, the author referred to above assumes that Moses was the original author of Genesis 19:24. — See our study: The Tetragrammaton in Genesis.

We have already shown several examples, in the book of Genesis, of a name being repeated, or of the name being used where we would normally expect a pronoun, such as Genesis 4:23; 17:23; 18:10; 37:28. We also have examples inExodus 3:12; 24:1; Numbers 19:1-2. So, in reality, there are some examples in the Torah of such usage. Further examples outside the Torah, but in the Old Testament, are: 1 Kings 1:33; 8:4; 12:21; Ezekiel 11:24; Zechariah 1:17; 10:12.

There is also the argument that the first “Yahweh” refers to one of the angels of Yahweh that spoke for Yahweh, and was addressed as “Yahweh”, similar to the way an interpreter in a court may be addressed by the name of the person for whom he is interpreting. An angel of Yahweh, who is not actually Yahweh, did often speak for, act for, and was spoken of, as though he was Yahweh, and this could be case also in what is recorded in Genesis 19:24. Thus, when addressed as “Yahweh” it was left understood that it was actually the “angel of Yahweh” who was being spoken to directly. This does not mean that every “angel of Yahweh” who is spoken of as “Yahweh” is to be imagined to be a person of Yahweh. Nevertheless, the first reference to “Yahweh” could be referring to one of the angels of Yahweh while the second reference to “Yahweh” could be referring to the only Most High Yahweh in the heavens.

​

Divine Truth or Human Tradition? — A Reconsideration of the Orthodox Doctrine of the Trinity in Light of the Hebrew and Christian Scriptures, by Patrick Navas. – the author critically examines the viewpoints and Scripture expositions of prominent evangelical scholars and apologists-including Dr. James R. White (author of The Forgotten Trinity), Dr. John MacArthur (President of The Master ‘s Seminary), Wayne Grudem (author of the widely-read Systematic Theology), Robert Morey (author of The Trinity, Evidence and Issues), Robert L. Reymond (author of A New Systematic Theology of the Christian Faith), and others… According to what has long been considered mainstream Christian “orthodoxy,” the doctrine of the Trinity (the idea that the one God of the Bible is a singular being made up of three coequal and coeternal persons ) is not only central to the Christian faith, but even necessary for one to accept in order to be counted as a true Christian and be saved. Such a demand on a Christian ‘s faith has come across as strange and perplexing to many, especially so in light of the fact pointed out by one respected Trinitarian: ” The Trinity] is not clearly or explicitly taught anywhere in Scripture, yet it is widely regarded as a central doctrine, indispensable to the Christian faith. In this regard, it goes contrary to what is virtually an axiom that is, a given, a self-evident truth] of biblical doctrine, namely, that there is a direct correlation between the scriptural clarity of a doctrine and its cruciality to the faith and life of the church.” (Millard J. Erickson, God in Three Persons, p. 11. Emphasis added) Understandably, this fact has raised questions in the minds of Christians and truth-seekers alike ever since the doctrine was first articulated in the late 4th century. Many Christians have wondered: How can a doctrine that is not clearly or explicitly taught in the Bible be necessary to accept in order to be a true practitioner of the Christian faith? Since it is not taught by Scripture in a straightforward way, is it possible that the doctrine of the Trinity is not an authentic representation of God ‘s nature and of the original apostolic faith? Were the councils correct in decreeing that it is obligatory for Christians to accept the concept of the Trinity in order to be saved? Or, does such a pronouncement go beyond the original apostolic doctrine? Few “evangelical” Christians have been willing to explore these issues in depth. Most are familiar with the arguments commonly advanced to defend the doctrine. But how many are familiar with alternative yet scripturally harmonious ways to understand the classic “proof-texts”? Surprisingly-as research has revealed-Trinitarians themselves provide most of the alternative answers. — FREE shipping worldwide.

​

--------

Then Yahweh rained on Sodom and on Gomorrah sulfur and fire from Yahweh out of the sky. -- World English

This scripture is often used by trinitarians as a proof text that Yahweh is more than one person, and that this verse speaks of Jesus as Yahweh on the earth, and of the Father as Yahweh in the sky.

We have been asked as to what Genesis 19:4 means if God is not a trinity.

We say that  this scripture means that "Yahweh rained on Sodom and on Gomorrah sulfur and fire from Yahweh out of the sky."

 Actually, any idea that this is speaking of two different persons of Yahweh, or two different Yahwehs, has to be imagined, assumed, added to, and forced upon what is written, and that to allegedly support a doctrine that has to imagined beyond what is written, formulated based on assumptions, etc. In short, as with all scriptures presented to allegedly support the triune God dogma, it is not actually the scripture that is presented that says anything about three persons in one God, it is what the trinitarian wishes one to imagine and read into the scripture. What the trinitarian would like for us imagine, assume, add to, and force upon the scripture is that there is one Yahweh, who is imagined to to be the alleged second person of a triune Yahweh, who rains upon Sodom and Gomorrah sulfur and fire from another alleged person of Yahweh, the imagined first person of Yahweh. Then they would further want us to imagine that this applies to their idea that Jesus is their imagined second person of Yahweh, and that the Father of Jesus is their imagined first person of Yahweh. Yahweh, the God of Abraham, Isaac, and Jacob, is one Yahweh, not two or three Yahwehs. 

​