NZ pisen hebrejski, aramejski ili grcki?
-----------------------------------------------------------------
KOJIM JEZIKOM JE IZVORNO PISAN NOVI SAVEZ?
Među izučavaocima Biblije danas se vode brojne polemike oko toga kojim jezikom je pisan Novi Savez. Ovo pitanje naročito potenciraju oni koji su skloni favorizovanju izraelske nacije, kao mesijanski Jevreji, pristalice dispenzacionalizma, i uopšte osobe koje vjeruju da se određena biblijska, posebno starosavezna, proročanstva moraju ispuniti na doslovnom Izraelu. Neka od ovih proročanstava su vizija Ezikijelovog hrama (što se projektuje na budući Treći hram u Jerusalimu), zatim Isaija 65. poglavlje, Zaharija 12 i dr.
Međutim, da bi se ove teorije uklopile u nauku kompletnog Svetog Pisma, posebno imajući u vidu progresivne istine Novog Saveza, potrebne su određene „intelektualne egzibicije“:
a) Dovesti u sumnju novosavezne spise, što se u osnovi može postići na dva načina:
1) tvrdnjom da je Novi Savez originalno pisan na hebrejskom jeziku i kasnije prevođen uz puno smisaonih i frazeoloških grešaka (doslovan prevod fraza i sl.);
2) bacanjem sumnje u božansko nadahnuće određenih novosaveznih pisaca, kao što je recimo apostol Pavle.
b) Favorizovati Tanah (starosavezni kanon) i omalovažavati Novi Savez.
Da dočekamo ova sumnjičenja, odmah treba napomenuti da se Božji plan spasenja, kao uostalom i cjelokupna istorija čovječanstva, odvijaju linearno u vremenu, tj. imaju svoj progres i određene ispunjene faze koje se nikad ne mogu vraćati unazad. Tako tipološka obredna služba nikako ne može imati prioritet nad antitipskim ispunjenjem u Hristovom prvom dolasku i Njegovoj službi u nebeskoj svetinji, već je obrnuto. Drugi primjer je dvojako ispunjenje određenih proročanstava, na lokalnom i globalnom nivou: dakle redosled je jasan, prvo lokalni pa globalni nivo, ne može obrnuto. Ili, neispunjeni uslovi saveza sa Bogom od strane izraelske nacije i njihov opšti otpad koji ih je doveo do neprepoznavanja Mesije u Njegovom prvom dolasku, nikako ne mogu biti opravdanje za navodno očekivanje tog dolaska u budućnosti, kada bi mu napravili novi hram, dok je iz Biblije sasvim jasno ko je zapravo Božji Izrael i kako se stiče pravo na Božja obećanja.
Da li je zaista Novi Savez izvorno pisan na hebrejskom?
Ideja da su neka ili sva jevanđelja izvorno napisana na jeziku koji nije grčki započinje od Papije iz Hierapolisa (oko 125–150). Na osnovu tih i drugih podataka Jeronim (oko 327–420) je tvrdio da su sve jevrejske hrišćanske zajednice dijelile jedno jevanđelje, identično hebrejskom ili aramejskom Mateju; on je takođe tvrdio da je lično pronašao ovo jevanđelje u upotrebi u nekim zajednicama u Siriji. Da je Jevanđelje po Mateju izvorno pisano na hebrejskom potvrđuju još nekolika rana hrišćanska izvora: Irinej (Protiv jeresi 3:1; oko 175-185), Origen (oko 210) i Euzebije iz Cezareje (oko 260-340).
Iako je pretpostavka da je Matej izvorno pisao na hebrejskom jeziku logički vrlo održiva, taj autograf se izgubio negdje u ranoj istoriji hrišćanstva, a Jevreji kao nacija svakako nijesu imali interes da ga sačuvaju. Ali, s druge strane, to nam ne daje za pravo da sumnjamo u autentičnost prevoda na grčki jezik, osim u pojedinim stihovima kao što je na primjer Matej 28:19 koji je najvjerovatnije „dorađen“ u 4. vijeku nakon Sabora u Nikeji 325. godine.
Jevanđelje po Mateju takođe ima tri glavna srednjovjekovna manuskripta pisana na hebrejskom jeziku, među kojima postoje značajne razlike, i pod pretpostavkom da izdvojimo Šem Tovovo kao namjerodavnije – opet se susrećemo sa ozbiljnim greškama koje ukazuju na krivotvorinu. Evo jednog očitog primjera:
Matej 13:23 (Šem Tov): „A posijano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša riječ i razumije je, koji rod rađa i donosi, dobrim djelima. Tako izađe od jednog stotinu, od drugog šezdeset, a od trećeg trideset. Ovaj što daje stotinu, taj je čistog srca i svetog tijela. Onaj što daje šezdeset, taj je odvojen od žene. A treći što daje trideset, taj je u svetom braku i tijelom i srcem.“
Matej 13:23 (ostali prevodi): „A posijano na dobroj zemlji, to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.“
Kao što vidite, Šem Tovov tekst dopunjava Isusovo objašnjenje priče o sijaču. „Ovaj što daje stotinu, taj je čistog srca i svetog tijela. Onaj što daje šezdeset, taj je odvojen od žene. A treći što daje trideset, taj je u svetom braku i tijelom i srcem.“ Možemo biti sigurni da ovo nijesu Isusove riječi, već tipične rabinske nebuloze kakve se mogu naći u Talmudu.
Detalji koji diskredituju Šem Tovovo Jevanđelje po Mateju
Kako je već konstatovano hebrejski autograf Mateja je izgubljen, a verzije koje se pokušavaju predstaviti kao hebrejska jevanđelja po Mateju su kasniji prevodi ili čak rabinske interpretacije. Jedna od takvih je verzija rabina Šem Tova iz XIV vijeka koji je živio u Španiji. On je to svoje hebrejsko jevanđelje koristio za polemike sa hrišćanima u cilju negiranja Isusovog mesijanstva.
Jedan od velikih zagovornika Šem Tovovog Mateja je Miroljub Petrović. Na njegovu inicijativu izdata je Biblija Novi savremeni prevod, koja sadrži tu verziju jevanđelja po Mateju (i na stotine drugih vrlo ozbiljnih grešaka).
Ali mi možemo izvršiti provjeru autentičnosti ovog spisa. Tekstualne razlike između Šem Tovovog jevanđelja po Mateju i prevoda po Prihvaćenom tekstu dokazuju namjeru ovog rabina da manipuliše u korist svojih pogleda. Evo nekih očitih primjera:
-
Matej 1:1 – Izbjegavanje identifikacije Isusa kao Mesije: Izostavljen naziv „Hrist“ za Isusa. (Šem Tov)
-
Matej 1:21 – Činjenica da je Isus došao da spasi „njegov narod“ od grijeha. „Moj“ narod u Šem Tovu.
-
Matej 4:9 – Nebiblijske rabinske reference: „Sve ću ti ovo dati ako padneš ničice i pokloniš mi se.“ U Šem Tovu „ako ogoliš svoju glavu preda mnom“.
-
Matej 7:29 – Davanje jednakog statusa mudracima kao Isusu: „Propovijedajući sa velikom silom a ne kao ostali mudraci“. (Šem Tov)
-
Matej 6:10 – Referenca na dolazeće kraljevstvo uklonjena: „Neka tvoje kraljevstvo bude blagosloveno.“ (Šem Tov)
-
Matej 9:2 – Isusovo opraštanje grijeha uklonjeno: „Vjerom Božjom tvoji grijesi su oprošteni.“ (Šem Tov)
-
Matej 11:5 – Jevanđelje izostavljeno: „Siromašni se opravdavaju.“ (Šem Tov)
-
Matej 11:11 – 11:13 – Uzdizanje Jovana (Johanana) Krstitelja iznad Isusa
-
Matej 11:26 – Hram je veći od Isusa: „Hram je veći od ovog.“ (Šem Tov)
-
Matej 13:23 – U tekstu dodata rabinska nebulozna tumačenja (dionica u italiku): „A posejano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša riječ i razumije je, koji rod rađa i donosi, dobrim djelima. Tako izađe od jednog stotinu, od drugog šezdeset, a od trećeg trideset. Ovaj što daje stotinu taj je čistog srca i svetog tijela. Onaj što daje šezdeset, taj je odvojen od žene. A treći što daje trideset, taj je u svetom braku i tijelom i srcem.
-
Matej 13:37 – Čovjek sije sjeme umjesto Sina čovječjeg
-
Matej 16:12 – Izbjegavanje upitnosti farisejskog učenja: „Čuvajte se ponašanja fariseja.“ (Šem Tov)
-
Matej 17:11 – Spasenje dolazi preko Ilije, ne preko Isusa: „Ilija će doći i spasiti sav svijet.“ (Šem Tov)
-
Matej 18:11 – Spasenje koje donosi Sin čovječji izbrisano: „Sin čovječji je prestao spasavati neprijatelja.“ (Šem Tov)
-
Matej 19:22 – Preferira se zemaljsko materijalno blago, a ne nebesko: „…otišao je ljut jer nije imao mnogo imovine.“ (Šem Tov)
-
Matej 19:28 – „Sin čovječji“ zamijenjen „čovjekom“
-
Matej 20:30 – Isus je samo „prorok“: „…prorok Isus iz Nazareta je prolazio“. (Šem Tov)
-
Matej 24:14-16 – Po Šem Tovu, propovijedanje jevanđelja kao svjedočanstva za Isusa je „antihrist i gadost koja pustoši“! „I ova dobra vijest, to jest evungili, propovijedaće se po svoj zemlji za svjedočanstvo o meni svim narodima i tada će doći kraj. Ovo je antihrist i ovo je gnusoba koja pustoši. Tada oni koji su u Judeji neka bježe u planine.“ (Šem Tov)
-
Matej 25:13 – „Sin čovječji“ zamijenjen „ženikom“
-
Matej 26:2; 27:23; 27:31; 27:40; 28:5 – „Vješala“ umjesto „raspeća“
-
Matej 27:37 – „Kralj Izraela“ (doslovnog) umjesto „Kralj Judeja“
-
Matej 27:46 – „Na svetom jeziku“ (Šem Tov), umjesto „veoma glasno“.
-
Matej 27:59 – „Vrlo fina svilena haljina“ (Šem Tov), umjesto „čistog lanenog zavoja“
-
Matej 28:9 – Isusov pozdrav zamijenjen sa „Neka vas Ime izbavi“ (Šem Tov).
-
Matej 28:16 – Šem Tov navodi 12 učenika umjesto 11.
-
Matej 28:19,20 – Drastična izmjena teksta: „Zato idite i učite ih da poštuju zauvijek sve što sam vam zapovijedio.“ (Šem Tov) Uklonjen misionski nalog za nošenje jevanđelja svim narodima.
Dakle, kao što vidimo iz navedenih razlika, Šem Tov NIKAD NIJE IDENTIFIKOVAO ISUSA KAO MESIJU. Takođe je vidljiva namjera da se spasenje neznabožaca projektuje samo u mesijanskoj eri. Iz navedenog se lako može zaključiti da ovo jevanđelje ne potiče od autografa na hebrejskom, već je plod rabinskog prevoda i manipulacija sa tekstom.
Prednosti autentičnog razumijevanja Mateja
Ipak, kao što je to zapazio karaita[1] Nehemija Gordon u svojoj knjizi „Jevrejski Ješua nasuprot grčkom Isusu,“ originalni hebrejski kontekst na nekim mjestima zaista nam daje mnogo preciznije razumijevanje određenih tekstova.
Na primjer, Gordon otkriva krivotvorinu u 23. glavi Mateja gdje stoji sledeće: „Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji. I sada, sve što vam on kaže, držite i činite, ali po njihovim propisima i njihovim primjerima ne činite, jer oni govore, ali ne čine.“ (stihovi 2 i 3) U gotovo svim prevodima stoji „oni“, što je očigledno pogrešno, jer Isus je uvijek afirmativno govorio o Svetom Pismu, a nikad da treba slušati književnike i fariseje koji su zloupotrebljavali Pismo.
Dakle, ono što svakog poštenog proučavaoca Biblije treba da zanima jeste preciznost i autentičnost teksta, pa ako nam shodno tome mogu pomoći hebrejski ili aramejski, to treba uvažiti!
Kojim jezikom su pisani ostali novosavezni spisi?
Ali šta je sa ostalim novosaveznim spisima? Šta otkrivaju činjenice?
i) Bog je sačuvao novosavezne spise na grčkom jeziku. Dakle, Bog je nadahnuo upotrebu Njegove svete Riječi na grčkom jeziku.
ii) Da je Bog zaista smatrao bitnim da recimo oslovljavamo Isusa Njegovim hebrejskim imenom ili da doslovno izgovaramo ostala Božja imena na originalnom hebrejskom jeziku (kao što neki insistiraju, očito ne uviđajući da su to jednostavno Božji atributi), ona bi nam takva bila prenesena i u novosaveznim spisima. Međutim, vidimo da to nije slučaj.
iii) Jevanđelist Luka, obrazovani ljekar i obraćeni neznabožac, svoje izlaganje jevanđelja upućuje Teofilu, očito Grku (vidi Luka 1:3), što znači da je pisao na grčkom jeziku! Takođe, knjiga Djela apostola je upućena istoj osobi (Djela 1:1)!
iv) Apostol Pavle je bio „apostol neznabožaca“ (vidi Rimljanima 11:13; 1. Timoteju 2:7; 2. Timoteju 1:11) i izvanredno govorio grčki. On se samo u Judeji služio hebrejskim jezikom (Djela 21:37-40, 22:1-3), dok je svoje poslanice nesumnjivo pisao na grčkom!
v) U djelu „Istorija crkve od Hrista do Konstantina,“ Euzebije navodi da su ljudi u Rimskoj imperiji toliko bili oduševljeni jevanđeljem da su tražili pisanu riječ, te je iz te inicijative nastalo Jevanđelje po Marku (Marko je bio Petrov sledbenik). Euzebije dalje kaže da je ono pisano na njegovom domaćem jeziku!
vi) Poslednje jevanđelje napisao je apostol Jovan, a njegovo sjedište tada je bilo bez sumnje u Efesu, gdje je i umro. Efes je bio usred regiona gdje je dominirao grčki jezik. Kako znamo da je on pisao na grčkom? Pogledajte Jovan 1:38: „A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za Njim, reče im: Šta ćete? A oni Mu rekoše: Rabi! (koje znači: učitelju) gdje stojiš?“ Dakle, Jovan prevodi svojim čitaocima hebrejsku riječ „rabi“ kako bi je razumjeli na grčkom! Jovan 1:41,42: „On nađe najprije brata svog Simona, i reče mu: Mi nađosmo Mesiju, koje znači Hristos. I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši na nj reče: Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar.“ Ovdje opet nalazimo trenutni prevod hebrejskih (ili aramejskih) pojmova. Isti obrazac se ponavlja u Jovanu 9:7.
Dakle, jevanđelja po Marku, Luki i Jovanu su pisana na grčkom jeziku, kao i poslanice.
vii) Ali šta je recimo sa poslanicom Jevrejima za koju se vjeruje da je pisao apostol Pavle? Pogledajmo Jevrejima 4:8: „Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom.“ I na ovom mjestu je upotrijebljen grčki izraz „Iesus“ (Ἰησοῦς) a ne hebrejski „Jehošua“ (Jošua) ili aramejski „Ješua.“
Novosavezni grčki je zapravo jezik sa puno tzv. kovanica, novih izraza namijenjenih za bolje razumijevanje širokih narodnih masa! Poruka Hristovog jevanđelja je upućena narodu, i to su odlično shvatali svi novosavezni pisci!
„Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli da govore raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore. A u Jerusalimu su u to doba boravili bogobojazni Judejci iz svakog naroda pod nebom. Kad se začuo taj zvuk, okupilo se mnoštvo ljudi. Bili su zbunjeni, jer je svako čuo učenike kako govore njegovim jezikom. Svi su bili van sebe i čudili su se, govoreći: ‘Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da svako od nas čuje svoj maternji jezik? Parćani, Međani, Elamljani, stanovnici Mesopotamije, Judeje, Kapadokije, Ponta i Azije, Frigije, Pamfilije, Egipta i djelova Libije oko Kirene, putnici iz Rima, i Judejci i prozeliti, Krićani i Arapi – svi ih čujemo kako našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.’ Svi su bili van sebe i zbunjeno su jedan drugog pitali: ‘Šta bi to moglo biti?’“ (Djela 2:4-12)[2]
Dakle, posle Pedesetnice, u jednoj u najsilnijih manifestacija Duha Božjeg ikada, Isusovi učenici, prosti, neškolovani ljudi (kako su primijetili i sami slušaoci), prenosili su poruku Dobre vijesti o spasenju kroz Hrista na maternjim jezicima svojih slušalaca! To je bila očigledna Božja inicijativa i obrazac za budući rad.
Naš Bog nije Bog predrasuda prema bilo kojem jeziku ili narodu. „A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko; nego u svakom narodu onaj koji se boji Njega i tvori pravdu, mio je Njemu.“ (Djela 10:34, 35)
viii) Otkrivenje Jovanovo i broj 666. Irinej svjedoči da su i Jovanovi savremenici znali da je broj zvijeri prikazan prema grčkoj numeričkoj vrijednosti slova.
„Idite dakle i naučite sve narode [krsteći ih] u moje ime.“ (Matej 28:19). Da li je logično da Hristovi sledbenici ispune ovaj nalog učeći sve narode na hebrejskom jeziku?
„A sad u Hristu Isusu, vi koji ste nekada bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom. Jer je on naš mir, on koji je od oboje napravio jedno i srušio pregradni zid koji ih je razdvajao.“ (Efescima 2:13, 14; vidi takođe Ezekijel 37:15-28)
„Nema više ni Judejca ni Grka, nema ni roba ni slobodnjaka, nema ni muškog ni ženskog, jer vi ste svi jedno u Hristu Isusu. A ako ste Hristovi, onda ste Abramovo potomstvo, naslednici po obećanju.“ (Galatima 3:28, 29)
________________________
[1] Karaita u bukvalnom prevodu znači onaj koji čita svete spise, sledbenik Tanaha kao vrhunskog autoriteta vjere.
[2] Novi revidirani prevod Svetog Pisma.