--------------------------------------------
5 "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i mudrac i činit će za pravo i pravicu u zemlji.
ה. הִנֵּה יָמִים בָּאִים נְאֻם יְהֹוָה וַהֲקִמֹתִי לְדָוִד צֶמַח צַדִּיק וּמָלַךְ מֶלֶךְ וְהִשְׂכִּיל וְעָשָׂה מִשְׁפָּט וּצְדָקָה בָּאָרֶץ:
Hineh jamim baim neum-Jehovah, vahakimoti ledavid semach cadik umalah meleh vehiskil, veasah mišpat usedakah ba arec
6 U njegove će dane Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno, i evo imena kojim će ga nazivati; JAHVE, PRAVDA NAŠA"
ו. בְּיָמָיו תִּוָּשַׁע יְהוּדָה וְיִשְׂרָאֵל יִשְׁכֹּן לָבֶטַח וְזֶה שְּׁמוֹ אֲשֶׁר יִקְרְאוֹ יְהֹוָה | צִדְקֵנוּ:
Bejamav tivaša Jehudah, veJizrael jiškon lavetah vezeh- šemov ašer-jikreov Jehovah sidkenu.
-----------------------------------------------
Komentar Trinitarijanaca: Jahve je Isus-
Ovdje se očito govori o Davidovom izdanku, a svi znamo da je tu riječ o Kristu, i evo imena kojim će ga nazivati JAHVE, PRAVDA NAŠA...
Odgovor:
U samom uvodu Jeremija razlikuje Jahvu i Isusa time što razlikuje Jahvu i izdanak koji Jahve diže. Zatim, taj izdanak neće biti osobno „Jahve, pravda naša“ već će biti zvan tim imenom. Na koji način? Time što će predstavljati samog Jahvu i Njegovu pravednost.
Iz 53;1-12 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
Zašto je Jahvin Sluga pravedan? Jer je preuzeo grijehe na sebe, jer će opravdat mnoge, jer mu Jahve pomaže, jer govori riječi koje mu Jahve daje...
Iz 50;4-7 Treća pjesma o Sluzi Jahvinu A. Govori Sluga “Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja...Blizu je onaj koji mi daje pravo. Tko će se pravdati sa mnom. Izađimo zajedno! ...Gle Gospod mi jahve pomaže, tko će me osuditi?...Tko god se od vas Jahve boji, neka posluša glas Sluge Njegova!”
Sluga je Jahvin glasnogovornik. Poslušnost prema njemu je i poslušnost prema Jahvi. Glas Sluga je pravedan jer je to glas Jahve u čije ime govori.
Ezehija 48:35 „Sve uokolo: osamnaest tisuće lakata. A ime će gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.”
Jer 33:14-17 "Evo, dolaze dani - rijeć je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova.
Izlazak 17:15 “Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!” (zastava, barjak)
Sudije 6:24 “Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir".
Primjećujete li stil pisanja u gornjim primjerima? Šta vam to govori u vezi gornjeg primjera?
Mihej 4;6,7 "U onaj dan - riječ je Jahvina - sabrat ću hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo učinio. Od hromih ću Ostatak učiniti, moćan narod od onih što su izgnani." Tada će Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.”
Da li će Jahve osobno (fizički) biti prisutan na gori Sionu prilikom vladanja i da li će ta gora zaista vječno biti Jahvino prijestolje? Da li će ta gora uopće vječno postojati? Očito ne !!
-------------------
Psal 2;7 "Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih."
Heb 1;1-5 "1Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; 2 konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; 4 postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. 5 Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin."
Psal 110;1-5 " Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! 2 Žezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! 3 Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." 4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" 5 Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega."
Psal 110;4,5 "4 Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!" 5 Gospodin ti je zdesna, on će oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega."
Psal 2;2 "Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova"
Dj 4;26 "ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
Psal 45;7,8 "Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! 8 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova."
Iz 42;1-9 "2Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2 On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. 3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Drugi dio 5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. 6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7 da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. 8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. 9 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.
Iz 49;5,6 "Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 6 I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
Iz 53 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3 Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 8 Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12o ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.
Pon.Zakon 18;15,17-19 "Proroka, kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jhave, Bog tvoj: njega slušajte!...Nato mi reče Jahve: Pravo su ti rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovijedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom."
Djela. 3;22-26 "Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. Svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, također su navijestili ove dane. "Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. A najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih."
Ivan 12;49 "Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim."
2.Samuel 7;12-16 "I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevtvo. On će sagradit dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac a on će meni biti sin...Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega...Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati tasvagda."
Psal 8;6 "Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni."
Psal 8;7 "Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži"
Heb 2;5-9 "
Ps 16;8-11 "8 Jahve mi je svagda pred očima; jer mi je zdesna, neću posrnuti. Stog mi se raduje srce i klče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 11 Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.
Psal 22;2 "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga." - Psalam Davidov
Mark 15;34
Mat 27;46
Psal 22;9 ""U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!"
Psal 31;15 "A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!"
Mat 27;43
Ps 40;5-9 "5 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. 7 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. 8 Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: 9 Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."
Heb 10;5-10
Psal 69;10 "Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me."
Ps 22;3 "
Heb 2;11,12
Psal 89;21,27-30-Jahva pomaza Davida koji ga zove Oče moj i Bože moj. Usporedi Davidovog potomka Isusa.
91;1,23,9,11,12- Jahve će čuvati Isusa! Lu 4;10,11,12
Psal 118;26 "Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!"
Psal 119;55,56 "Noću se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj čuvam Zakon. Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe."
-------------------------------------
Jeremija 23:6 - Naša pravednost
Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina, i podigoh Davidu mladiću pravednu, i kralj je kraljevao i mudro postupao, i činio sud i pravdu na zemlji. U njegovim je danima Juda spašena, Izrael ostaje pouzdano, i ovo mu je ime koje mu Jahve proklamuje: Pravda naša. -- Youngov doslovni prijevod
Greenov literalJeremija 23:5 - Evo, dolaze dani, govori Jehova, kad ću podići Davidu izdanak pravedni, i kralj će kraljevati i djelovati mudro, i činit će pravdu i pravdu na zemlji.
Jeremija 23:6 - U njegove dane Juda će biti spašen, a Izrael će živjeti u sigurnosti. I ovo je njegovo ime kojim će se zvati: Jehova, naša Pravednost. -- .prijevod.
Mnogi citiraju gornji stih kako bi poduprli tvrdnju da je Isus Jehova. Tvrdnja je da je Isus nazvan "Jehova (Jehova)" u Jeremiji 23:6 , stoga Isus mora biti Jehova. Zapravo, dok se "Jehova" može smatrati dijelom imena koje se odnosi na Jehovinog Mesiju, samo ime "Jehova" se ne odnosi na Mesiju.
Pokazali smo drugo da je Isus Sin jednoosobnog Boga, poslao ga je Jehova, govorio je za Jehovu, itd.
Vidi:
Isus nije Jehova
Ali pogledajmo kako Young prevodi Jeremiju 23:5 , 6 :
Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina, i podigoh Davidu mladiću pravednu, i kralj je kraljevao i mudro postupao, i činio sud i pravdu na zemlji. U njegovim je danima Juda spašena, Izrael ostaje pouzdano, i ovo mu je ime koje mu Jahve proklamuje: Pravda naša. -- Youngov doslovni prijevod
Trebamo primijetiti da nam stih 5 definitivno govori da je Jehova taj koji Davidu daje pravedni izdanak. Ovo bi nam, samo po sebi, trebalo reći da Davidov "pravedni izdanak" nije Jehova. U odgovoru naši trinitarni susjedi objašnjavaju pozivanje duha ljudske mašte kako bi se pročitalo u svetim spisima da je Jehova više od jedne osobe, stoga jedna Jehovina osoba uzdiže drugu Jehovinu osobu kao "pravedni izdanak Davidov". Čini se da ne shvaćaju da ovo objašnjenje treba dodati Svetom pismu, budući da Biblija nigdje ne govori o Jehovi kao o više od jedne osobe.
Unatoč tome, primijetite da Young prevodi izraz: "ovo je ime koje mu je Jehova proglasio, 'Naša pravednost'." Ovaj prijevod uklanja svaku pomisao da se Isus naziva Jehova.
Što se tiče Jeremije 23:6 , Paul SL Johnson navodi (Knjige Biblije proširene punim imenom):
Ova trinitarna doktrina proturječi činjenici da se u Bibliji Božje ime, Jehova, odnosi samo na Oca i da se nikada ne koristi kao osobno ime Sina, za kojega se opetovano u kontrastnim odlomcima pokazuje da nije Jehova; jer On se u njima razlikuje od Oca, koji se nasuprot tome jedini naziva Jehovom. U Izaiji 42:6-8 , ne samo da je ime Jehova primijenjeno na Vrhovno biće kao Njegovo isključivo ime; ali kao Jehova on nije prikazan kao Sin, koji je ovdje predstavljen kao pozvan, držan, čuvan, dat od Jehove, što je hebrejska riječ koja se koristi u tekstu uvijek gdje imamo riječ GOSPOD napisanu u potpunosti velikim slovima u AV, kao što je slučaj s riječju GOSPODIN koja se koristi u Izaiji 42:6-8 . Jeremija 23:6, kada se pravilno prevede, izrazito razlikuje Boga kao isključivo Jehovu i Krista. Trinitarci su jako krivo preveli i velikim početnim slovom napisali ovaj odlomak kako bi u njemu pročitali svoj trinitarizam, kao što su učinili u drugim slučajevima. Ispravan prijevod pokazuje da Krist nije Jehova: "Ovo je ime kojim će ga Jehova zvati [Krist], naša pravednost." Usporedite ovo s 1. Korinćanima 1:30 . Stoga je On Jehovin imenovan Spasitelj svijeta, a ne sam Jehova. Pogledajte doslovni prijevod dr. Younga, koji, iako je trinitarac, prevodi ga suštinski kao i mi. Dok je krivo prevodio Jeremiju 33:16, nisu ga pogrešno napisali velikim početnim slovom, i zato što su se nedvojbeno bojali da bi ista vrsta velikih slova sugerirala da je Crkva također Jehova, što njihov prijevod zapravo čini od nje, ako njihov postupak u Jeremiji 23: 5 , 6 , biti dopušteno vladati kao paralelni slučaj. Ovdje je pravi prijevod: Ovo je ime koje će joj Jehova dati, Naša pravednost. Sljedeća su kršenja gramatike počinjena u gotovo svim trinitarnim prijevodima pri prevođenju ova dva vrlo slična odlomka: Preveli su aktivni glagol, shall call, kao pasivni glagol -- shall be called;oni su učinili subjekt ovog aktivnog glagola, Jehova, atributivnim objektom, dakle jednim od njegovih objekata, i oni su učinili objekt ovog glagola, njega, njegovim subjektom, on će se zvati; toliko je njihova pogreška o trojstvu zaslijepila prevoditelje za ove elementarne stvari hebrejske sintakse. Ispravno preveden, prvi odlomak dokazuje da Isus nije Jehova, dok lažni prijevod oba odlomka čini Isusa i Crkvu, Jehovu, što bi nam na trinitarnim načelima dalo 144 003 u jednom! Dobro prevedeno, kako jasnoJeremija 23:6 pravi razliku između Jehove i Krista, a Jeremija 33:16 između Jehove i Crkve!
--- iz " Studija Bogojavljenja u Svetom pismu ", sv. Ja - Bog , (Paul SL Johnson) stranice, 478,9.
Drugi predloženi način prijevoda hebrejske fraze je "Naša pravednost od Jehove".
Slijedi citat iz knjige, Gospodin naš Bog je jedan . Proširili smo biblijske reference na puni naziv biblijskih knjiga.
Rečeno nam je da je u Jeremiji 23:5 , 6 naš Gospodin Isus nazvan Jehova, jer to proročanstvo koje se odnosi na Mesiju glasi: "I ovo je ime kojim će se on zvati: GOSPODIN NAŠA PRAVEDNOST (Jehova-Tsidkenu)."
Oni, međutim, propuštaju istaknuti da je u Jeremiji 33:16 crkva, prikazana Jeruzalemom, nazvana istim imenom: "i ovo je njegovo ime kojim će se zvati: Gospodin, naša pravednost (Jehova-Tsidkenu). "
Zasigurno crkva nije dio ili osoba od Jehove. Kako bi pojačali svoje predrasude, prevoditelji su dali riječi ispisati velikim slovima u prvom slučaju, ali su ih u drugom slučaju zaklonili malim slovima. Jehova-Tsidkenu bi se pravilnije mogao prevesti, "Naša Jehovina pravednost" — prikladan naziv za našeg Gospodina Isusa, koji je u izvršavanju Očeve volje postao izvor opravdanja za vjernike u njegovo ime. Naslov je također priložen za Crkvu, kojoj je povjerena služba pomirenja, veliki zadatak vraćanja grešnika u sklad s Bogom. —- 2. Korinćanima 5:20 ; Otkrivenje 22:17 *
*Za druge primjere upotrebe Jehove u složenoj riječi, vidi Postanak 22:14 ;Izlazak 17:15 ; Suci 6:23 . 24 .
Bez obzira na to, čak i ako dopustimo prijevod kako se pojavljuje u prijevodu Biblije na svjetski engleski: "Jahve naša pravednost," ili kako se pojavljuje u Novoj revidiranoj standardnoj verziji: "Gospodin je naša pravednost", ne slijedi da je ovo znači da je Isus Jehova, to bi samo značilo da je to ime koje mu je dano, slično naslovima danim u Postanku 22:14 , Izlasku 17:15 i Sucima 6:23 , 24 . Naziv koji je Mojsije dao oltaru, "Jehova naša zastava", ne znači da je oltar Jehova. ( Izlazak 17:15 ) Niti naslov koji je Gideon dao žrtveniku, "Jehova je mir", ne znači da je taj žrtvenik bio Jehova.Niti bismo mislili misliti da bi naziv dat Davidovom potomstvu u Jeremiji 23:6 značio da je obećani zapravo bio sam Jehova. Moramo zapamtiti da isti naslov nosi Jeruzalem (praznačajno crkva). ( Jeremija 23:16 ) Ako to znači da je Isus Jehova, onda bi to također značilo da je crkva (Jeruzalem) Jehova.
Istina, u Jeremiji 23:16 ništa ne pokazuje da je Isus Jehova. Ne postoji ništa u Jeremiji 23:6 što predstavlja Jehovu kao više od jedne osobe ili da je Isus Jehovina osoba.
Prigovor
U knjizi Samsona Leveya The Messiah, An Aramaic Interpretation, dajući rabinske paralele targumu na Jer 23:1-8 , čitamo (stranica 70):
'Kako se zove kralj Mesija? R. Abba b. Kahana reče: Ime mu je "Gospodar"; kako se navodi. I ovo je ime kojim ćeš se zvati. Gospodin je naša pravednost ( Jer 23,6 )' Tužaljke Raba 1,51.
Nije li ovo dokaz da ovaj stih znači da je Isus Jehova?
Zapravo ne, jer ovo je samo loše mišljenje. Ne bismo se trebali pouzdati u židovsku tradiciju, što je često pogrešno. - Matej 12,1-8 ; 15:2-20 ; Marko 7:3-9 ; Luka 6,1-11 ; Kološanima 2,8 ; 1. Timoteju 1:4 ; 4:7 ; Titu 1:14 ; 1. Petrova 1:16 , 18 .
Nemamo primjerak "Lamentation Rabba" ili "Lamentations Rabbah" tako da nismo u potpunosti u mogućnosti procijeniti što je tamo rečeno, ali online nationmater.com [ova web stranica očito više ne postoji] enciklopedija, pod "Midrash" o ovome navodi: "Eicha Rabba, Lamentations Rabbah (sedmo stoljeće) Lamentations Rabbah se prenosi u dvije verzije. Jedno izdanje predstavlja 1. tiskano izdanje, 1519. Pesaro; drugo je Buberovo izdanje, temeljeno na rukopisu JI4 iz Biblioteca Casanata u Rimu. Ovu potonju verziju (tj. Buber ) citira Shulkhan Arukh, kao i srednjovjekovni židovski autoriteti. Vjerojatno je redigirana negdje u 5. stoljeću."
Vidi također:
http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Midrash
U svakom slučaju, ova židovska literatura nije izvor temelja za to kako treba promatrati Jeremiju 23:6. Sami nam spisi daju ispravno gledište kada se uzmu u cjelini, kao što je gore pokazano.
Od Ronalda Daya 12. veljače 2017
Ovo e-poštomBlogThis!Podijelite na TwitteruPodijelite na FacebookuPodijelite na Pinterestu
Oznake: Jehova naša pravednost
------------------------------------------
Jeremija 23:5,6 – Naša pravednost Jeremija 23:5 – Evo, dolaze dani, govori Jahve, kad ću podići Davidu izdanak pravedni, i on će kraljevati kao kralj i postupat će mudro, i vršit će pravdu i pravdu u zemlji.” Jeremija 23:6 – U njegovim danima Juda će biti spašen, a Izrael će živjeti u sigurnosti; i ovo mu je ime po kojem će se zvati: Jahve, pravda naša. Svjetski engleski prijevod Biblije. Mnogi citiraju gornji stih kako bi poduprli tvrdnju da je Isus Jahve. Tvrdnja je da je Isus nazvan “Jahve (Jehova) u Jeremiji 23:6, stoga Isus mora biti Jahve. Pokazali smo drugdje da je Isus Sin unisonalnog Boga, poslao ga je Jahve, govorio je za Jahvu, itd. Vidjeti: Isus nije Jahve Ali pogledajmo Jeremiju 23:5,6: Evo, dolaze dani - riječ je Jahvina, i podigao sam Davidu izdanak pravedan, i kralj je kraljevao i mudro postupao, i činio sud i pravdu na zemlji. U njegovim je danima Juda spašena, a Izrael ostaje u pouzdanju, i ovo mu je ime koje mu Jehova proklamuje, 'Naša Pravednost' - Youngov doslovni prijevod Stih 5 nam definitivno govori da je Jehova taj koji podiže Davidu pravedni izdanak. Ovo bi nam, samo po sebi, trebalo reći da Davidov "pravedni pucanj" nije Jahve. U odgovoru naši trinitarni susjedi objašnjavaju kako Jehova ima više od jedne osobe, tako da jedna Jehovina osoba uzdiže drugu Jehovinu osobu kao “pravedni izdanak Davidov”. Čini se da ne shvaćaju da se ovo objašnjenje, koliko god genijalno zvučalo, mora dodati Svetom pismu, budući da Biblija nigdje ne govori o više od jedne Jehovine osobe. Unatoč tome, primijetite da Young prevodi izraz: "ovo je ime koje mu je Jehova proglasio, 'Naša pravednost'." Ovaj prijevod odbacuje svaku pomisao da se Isus zove Jahve. Što se tiče Jeremije 23:6, Paul S. L. Johnson navodi (Knjige Biblije proširene punim imenom): Ova trinitarna doktrina proturječi činjenici da se u Bibliji Božje ime, Jehova, odnosi samo na Oca, i nikada se ne koristi kao osobno ime Sina, za kojeg se opetovano u kontrastnim odlomcima pokazuje da nije Jehova; jer On se u njima razlikuje od Oca, koji se nasuprot tome jedini naziva Jehovom. U Izaiji 42:6-8, ne samo da je ime Jehova primijenjeno na Vrhovno biće kao Njegovo isključivo ime; ali kao Jehova on nije prikazan kao Sin, koji je ovdje predstavljen kao pozvan, držan, čuvan, dat od strane Jehove, što je hebrejska riječ koja se koristi u tekstu uvijek gdje imamo riječ GOSPODIN napisanu u potpunosti velikim slovima u A. V., kao što je slučaj s riječju GOSPODIN upotrijebljenom u Izaiji 42:6-8. Jeremija 23:6, kada je ispravno preveden, izrazito razlikuje Boga kao isključivo Jehovu i Krista. Trinitarci su jako krivo preveli i velikim početnim slovom napisali ovaj odlomak kako bi u njemu pročitali svoj trinitarizam, kao što su učinili u drugim slučajevima. Ispravan prijevod pokazuje da Krist nije Jehova: “Ovo je ime kojim će ga Jehova zvati [Krist], Naša Pravednost.” Usporedite ovo s 1. Korinćanima 1:30. Stoga je On Jehovin imenovani Spasitelj svijeta, a ne sam Jehova. Pogledajte doslovni prijevod dr. Younga, koji, iako je trinitarac, prevodi ga suštinski kao i mi. Dok su krivo preveli Jeremiju 33:16, nisu ga pogrešno napisali velikim početnim slovom, i to zato što su se nedvojbeno bojali da bi ista vrsta velikih slova sugerirala da je Crkva također Jehova, što njihov prijevod zapravo čini od nje, ako se njihovom postupku u Jeremiji 23:5,6 dopusti da vlada kao paralelni slučaj. Ovdje je pravi prijevod: Ovo je ime koje će joj Jehova dati, Naša pravednost. Sljedeća su kršenja gramatike počinjena u gotovo svim trinitarnim prijevodima pri prevođenju ova dva vrlo slična odlomka: Preveli su aktivni glagol, shall call, kao pasivni glagol — shall be called; oni su učinili subjekt ovog aktivnog glagola, Jehova, atributivnim objektom, dakle jednim od njegovih objekata, i oni su učinili objekt ovog glagola, njega, njegovim subjektom, on će se zvati; toliko je njihova pogreška o trojstvu zaslijepila prevoditelje za ove elementarne stvari hebrejske sintakse. Ispravno preveden, prvi odlomak dokazuje da Isus nije Jehova, dok lažni prijevod oba odlomka čini Isusa i Crkvu Jehovom, što bi nam na trinitarnim načelima dalo 144 003 u jednom! Ispravno prevedeno, kako jasno Jeremija 23:6 pravi razliku između Jehove i Krista, a Jeremija 33:16 između Jehove i Crkve!
— iz “Studija Bogojavljenja u Svetom pismu”, sv. Ja – Bog, (Paul S. L. Johnson) stranice, 478,9. Drugi predloženi način prijevoda hebrejske fraze je “Naša pravednost od Jehove”. Slijedi citat iz knjige Gospodin naš Bog je jedan. Proširili smo biblijske reference na puni naziv biblijskih knjiga. Rečeno nam je da je u Jeremiji 23:5,6, naš Gospodin Isus nazvan Jehova, jer to proročanstvo koje se odnosi na Mesiju glasi: "I ovo je ime kojim će se on zvati: GOSPODIN NAŠA PRAVEDNOST (Jehova-Tsidkenu)." Oni, međutim, propuštaju istaknuti da se u Jeremiji 33:16 crkva, prikazana Jeruzalemom, naziva istim imenom: "i ovo je njegovo ime kojim će se zvati: Gospodin, naša pravednost (Jehova-Tsidkenu)." Zasigurno crkva nije dio ili osoba od Jehove. Kako bi pojačali svoje predrasude, prevoditelji su dali riječi ispisati velikim slovima u prvom slučaju, ali su ih u drugom slučaju zaklonili malim slovima. Jehova-Tsidkenu bi se pravilnije mogao prevesti, “Naša Jehovina pravednost” — prikladan naziv za našeg Gospodina Isusa, koji je u izvršavanju Očeve volje postao izvor opravdanja za vjernike u njegovo ime. Naslov je također prikladan za Crkvu, kojoj je povjerena služba pomirenja, veliki zadatak vraćanja grešnika u sklad s Bogom. —- 2. Korinćanima 5:20; Otkrivenje 22:17* *Za ostale primjere upotrebe Jehova u složenoj riječi, vidi Postanak 22:14; Izlazak 17:15; Suci 6:23.24. Unatoč tome, čak i ako dopustimo prijevod kako se pojavljuje u prijevodu Svjetske engleske Biblije: “Jahve, naša pravednost,” ili kako se pojavljuje u Novoj revidiranoj standardnoj verziji: “Gospodin je naša pravednost”, ne slijedi da to znači da je Isus Jahve, to bi samo značilo da je to naslov koji mu je dan, sličan naslovima danim u Postanku 22:14, Izlasku 17:15 i Sucima 6: 23,24. Naslov koji je Mojsije dao žrtveniku, "Jahve, naša zastava", ne znači da je žrtvenik Jahve. (Izlazak 17:15) Niti naslov koji je Gideon dao žrtveniku, "Jahve je mir", ne znači da je taj žrtvenik bio Jahve. Niti bismo trebali misliti da bi naziv dat Davidovom potomstvu u Jeremiji 23:6 značio da je obećani zapravo bio sam Jahve. Moramo zapamtiti da isti naslov nosi Jeruzalem (praznačajno crkva). (Jeremija 23:16) Ako to znači da je Isus Jahve, onda bi to također značilo da je crkva (Jeruzalem) Jahve. Istina, u Jeremiji 23,16 ništa ne pokazuje da je Isus Jahve. Prigovor U Samsonu Leveyju The Messiah, An Aramaic Interpretation, dajući rabinske paralele targumu na Jer 23:1-8, čitamo (stranica 70): ‘Kako se zove kralj Mesija? R. Abba b. Kahana reče: Njegovo ime je “Gospodin”; kako se navodi. I ovo je ime kojim će se zvati. Gospodin je naša pravednost (Jr 23,6)’ Tužaljke Raba 1,51. Nije li ovo dokaz da ovo pismo znači da je Isus Jahve? Zapravo, ne, jer ovo je samo nečije mišljenje. Ne bismo se trebali pouzdati u židovsku tradiciju, što je često pogrešno. — Matej 12:1-8; 15:2-20; Marko 7:3-9; Luka 6:1-11; Kološanima 2,8; 1. Timoteju 1,4; 4:7; Titu 1:14; 1. Petrova 1,16.18. Nemamo kopiju “Lamentations Rabbah” ili “Lamentations Rabbah” tako da ne možemo u potpunosti procijeniti ono što je tamo rečeno, ali internetska enciklopedija nationmater.com, pod “Midrash”, u vezi s tim navodi: “Eicha Rabba, Lamentations Rabbah (sedmo stoljeće) Lamentations Rabbah se prenosi u dvije verzije. Jedno izdanje predstavlja 1. tiskano izdanje, 1519. Pesaro; drugo je Buberovo izdanje, temeljeno na rukopisu J.I.4 iz Biblioteca Casanata u Rimu. Ovu posljednju verziju (tj. Buber) citira Shulkhan Arukh, kao i srednjovjekovni židovski autoriteti. Vjerojatno je redigirano negdje u 5. stoljeću.” http://www.nationmaster.com/encyclopedia/Midrash također online na: http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Midrash U svakom slučaju, ova židovska literatura nije izvor temelja za to kako treba promatrati Jeremiju 23:6. Sami nam spisi daju ispravno gledište kada se uzmu u cjelini, kao što je gore pokazano.
-------------
Jeremija 23:5 "Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji.
Jeremija 23:6 U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: `Jahve, Pravda naša.`
Jeremiah 23:5,6 – Our Righteousness
Jeremiah 23:5 – Behold, the days come, says Yahweh, that I will raise to David a righteous Branch, and he shall reign as king and deal wisely, and shall execute justice and righteousness in the land.”
Jeremiah 23:6 – In his days Judah shall be saved, and Israel shall dwell safely; and this is his name whereby he shall be called: Yahweh our righteousness.
World English Bible translation.
Many quote the above scripture to support the claim that Jesus is Yahweh. The claim is that Jesus is being called “Yahweh (Jehovah) in Jeremiah 23:6, thus Jesus must be Yahweh.
We have shown elsewhere that Jesus is the Son of the unipersonal God, he wassent by Yahweh, he spoke for Yahweh, etc.
See:
Jesus is Not Yahweh
But let us examine Jeremiah 23:5,6:
Lo, days are coming — an affirmation of Jehovah, And I have raised to David a righteous shoot, And a king hath reigned and acted wisely, And done judgment and righteousness in the earth. In his days is Judah saved, and Israel dwelleth confidently, And this his name that Jehovah proclaimeth him, `Our Righteousness.’ — Young’s Literal Translation
Verse 5 definitely tells us that it is Jehovah who raises to David a righteous shoot. This, in itself, should tell us that the “righteous shoot” of David is not Yahweh. In answer our trinitarian neighbors explain how Jehovah has more than one person, thus one person of Jehovah raises another person of Jehovah as the “righteous shoot of David.” They do not seem to realize that this explanation, as ingenius as it sounds, has to be added to the scriptures, since the Bible no where speaks of more than one person of Jehovah.
Nevertheless, notice that Young renders the the expression: “this is the name that Jehovah proclaimeth him, ‘Our Righteousness.'” This translation does away with any thought that Jesus is being called Yahweh.
Regarding Jeremiah 23:6, Paul S. L. Johnson states (Books of the Bible expanded to full name):
This trinitarian doctrine contradicts the fact that in the Bible God’s Name, Jehovah, applies to the Father alone, and is never used as the personal name of the Son, who repeatedly in contrasted passages is shown not to be Jehovah; for He is in them distinguished from the Father, who by contrast is alone called Jehovah. In Isaiah 42:6-8, not only is the name Jehovah applied to the Supreme Being as His exclusive name; but as Jehovah he is shown not to be the Son, who is here represented as being called, held, kept, given by Jehovah, which is the Hebrew word used in the text always where we have the word LORD written entirely in capitals in the A. V., as is the case with the word LORD used in Isaiah 42:6-8. Jeremiah 23:6, when properly translated, markedly distinguishes between God as Jehovah exclusively, and Christ. Trinitarians have grossly mistranslated and miscapitalized this passage to read their trinitarianism into it, as they have done in other cases. The proper translation shows that Christ is not Jehovah: “This is the name which Jehovah shall call Him [Christ], Our Righteousness.” Please compare this with 1 Corinthians 1:30. Thus He is Jehovah’s appointed Savior for the world, not Jehovah Himself. See the literal translation of Dr. Young, who, though a trinitarian, translates it substantially as we do. While mistranslatingJeremiah 33:16, they have not miscapitalized it, and that because they doubtless feared the same kind of capitalization would suggest that the Church was also Jehovah, which their translation actually makes of her, if their procedure in Jeremiah 23:5,6, be allowed to rule as a parallel case. Here the proper translation is: This is the name that Jehovah shall her, Our Righteousness. The following are the violations of grammar committed in almost all trinitarian translations in rendering these two closely resembling passages: They have rendered an active verb, shall call, as a passive verb — shall be called; they have made the subject of this active verb, Jehovah, an attributive object, hence one of its objects, and they have made the object of this verb, him, its subject, he shall be called; so greatly did their error on the trinity blind the translators to these elementary matters of Hebrew syntax. Rightly translated, the first passage proves that Jesus is not Jehovah, while the false translation of both passages makes Jesus and the Church, Jehovah, which on trinitarian principles would give us 144,003 in one! Rightly translated, how clearly Jeremiah 23:6 distinguishes between Jehovah and Christ, and Jeremiah 33:16 between Jehovah and the Church!
— from “Epiphany Studies in the Scriptures”,Vol. I – God, (by Paul S. L. Johnson) pages, 478,9.
Another suggested way of translating the Hebrew phrase is “Our righteousness of Jehovah”.
The following is a quote from the book, The Lord Our God is One. We have expanded scriptural references to the full name of the Bible books.
We are told that in Jeremiah 23:5,6, our Lord Jesus is called Jehovah, for that prophecy respecting Messiah reads, “And this is the name whereby he shall be called, THE LORD OUR RIGHTEOUSNESS (Jehovah-Tsidkenu).”
They fail to point out, however, that in Jeremiah 33:16 the church, pictured by Jerusalem, is called by the same name: “and this is his name wherewith she shall be called, The Lord our righteousness (Jehovah-Tsidkenu).”
Certainly the church is not a part of or persons of Jehovah. To bolster their prejudice, the translators had the words printed in capitals in the first instance, but tucked it away with small letters in the second. Jehovah-Tsidkenu could more properly be translated, “Our Righteousness of Jehovah” —a fitting title for our Lord Jesus, who in execution of the Father’s will has become the source of justification for believers in his name. The title is appropriate also for the church, to whom is committed the ministry of reconciliation, the great commission of bringing sinners back into harmony with God. —- 2 Corinthians 5:20; Revelation 22:17*
*For other examples of the use of Jehovah in a compound word, seeGenesis 22:14; Exodus 17:15; Judges 6:23.24.
Notwithstanding, even if we allow for the translation as it appears in the World English Bible translation: “Yahweh our righteousness,” or as it appears in the New Revised Standard Version: “The Lord is our righteousness”, it does not follow that this means that Jesus is Yahweh, it would only mean that this is a title given to him, similar to the titles given in Genesis 22:14, Exodus 17:15, and Judges 6:23,24. The title given to the altar by Moses, “Yahweh our Banner”, does not mean that the altar is Yahweh. (Exodus 17:15) Nor does the title given to the altar by Gideon, “Yahweh is peace”, mean that that altar was Yahweh. Nor should we think that the title given to the seed of David in Jeremiah 23:6 would mean that the promised one was actually Yahweh himself. We need to remember that the same title is given to Jerusalem (antitypically the church). (Jeremiah 23:16) If it means that Jesus is Yahweh, then it would also mean that the church (Jerusalem) is Yahweh. In truth, there is nothing in Jeremiah 23:16 that shows that Jesus is Yahweh.
Objection
In Samson Levey’s The Messiah, An Aramaic Interpretation, in giving rabbinic parallels to the targum on Jer 23:1-8, we read (page 70):
‘What is the name of the King Messiah? R. Abba b. Kahana said: His name is “the Lord”; as it is stated. And this is the name whereby he shall be called. The Lord is our righteousness (Jer 23:6)’ Lamentations Rabbah 1:51.
Isn’t this proof that this scripture means that Jesus is Yahweh?
Actually, no, for this is only someone’s opinion. We should not place our trust in Jewish tradition, which is often wrong. — Matthew 12:1-8; 15:2-20; Mark 7:3-9;Luke 6:1-11; Colossians 2:8; 1 Timothy 1:4; 4:7; Titus 1:14; 1 Peter 1:16,18.
We do not have a copy of the “Lamentation Rabba”, or “Lamentations Rabbah” so that we are not fully able to evaluate what is said there, but the online nationmater.com encyclopedia, under “Midrash”, states concerning this: “Eicha Rabba, Lamentations Rabbah (seventh century) Lamentations Rabbah has been transmitted in two versions. One edition is represented by the 1st printed edition, 1519 Pesaro; the other is the Buber edition, based on manuscript J.I.4 from the Biblioteca Casanata in Rome. This latter version (i.e. Buber) is quoted by the Shulkhan Arukh, as well as medieval Jewish authorities. It was probably redacted sometime in the 5th century.”
http://www.nationmaster.com/encyclopedia/Midrash
also online at:
http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Midrash
At any rate, this Jewish literature is not the source for a basis of how Jeremiah 23:6 should be viewed. The scriptures themselves gives us the proper viewpoint when taken as a whole, as demonstrated above.