Ivan 20:28 Neverni Toma
----------------------------------------
Ivan 20:28 Neverni Toma
28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!
29 Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!
30 Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.
31 A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Ali šta je sa nevernim Tomom? Kada je ovaj bivši skeptik uzviknuo vaskrslom Isusu: "Gospod moj i Bog moj" (Ivan 20:28), da li je on, u jednoh rečenici, i pred (kako zagovornici trojstva priznaju) svojim družbenicima imao bilo kakvu ideju o Isusovoj božanskoj prirodi i uspostavio teologiju koja je Isusa učinila delom Trojstva i stoga "samim Bogom od samog Boga", u skladu sa Nikejom i kasnijim Kalcedonijskim formulama? Da li je on Isusa proglasio delom dvojnog Boga kao što su drugi potvrdili? Uprkos Tominoj jasnoj primeni izraza "Bog" prema Isusu u Ivanu 20:28, poznati teolog Emil Brunner primećuje sledeće:
Istorija hrišćanske teologije i dogme koja nas uči da dogmu Trojstva smatramo posebnim elementom hrišćanskog poimanja Boga... Sa druge strane, moramo otvoreno priznati da doktrina Trojstva nije bila deo ranohrišćanskog Novog Zaveta... Prvobitni svedoci Hrista i Novog Zaveta nikada nisu imali nameru da pred nas postave intelektualni problem - o tri božanske osobe - a zatim da nam tiho kažu da obožavamo ovu misteriju sa tri u jednom. Ne postoji ni traga od takve ideje u Novom Zavetu. Ovaj "mysterium logicum", tvrđenje da je Bog tri a opet jedan, se nalazi u potpunosti izvan biblijske poruke. Ono što crkva postavlja pred vernike u njenoj teologiji je misterija... koja nema nikakve veze sa porukom Isusa i Apostola. Ni jedan Apostol ne bi ni sanjao da pomisli da postoje tri božanske osobe čiji su međusobni odnosi i paradoksalno jedinstvo izvan naše moći poimanja. Misterija Trojstva... je pseudo-misterija koja je iznikla iz aberacije logičkog mišljenja proizašlih iz teksta Biblije, a ne iz same biblijske doktrine.28
Značenje reči se mora tražiti u okviru okruženja u kome su napisane. Biblija nije napisana u 20. veku, niti su njeni pisci znali bilo šta o učenjima i saborima koji će uslediti. Prilikom određivanja namera autora najvažniji je kontekst. Na stranicama Jevanđelja po Jovanu, Isus nikada sebe na smatra Bogom. Baš se u Novom Zavetu nekih 1350 puta primenjuje reč Bog - u grčkom obliku ho theos - na samog Boga, Oca. Reči ho theos (odnosno jedan Bog) se uzimaju apsolutno i nikada se sa sigurnošću ne primenjuju na Isusa. Reč koju je Toma upotrebio da opiše Isusa u Jovanu 20:28 je zaista theos. Ali je sam Isus priznao da Stari Zavet naziva sudije "bogovima" kada se Jovan 10:34 poziva na Psalm 82:6. "Ne stoji li napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste?" Theos (ovde u množini theoi) se pojavljuje u grčkoj verziji Starog Zaveta (LXX) kao naziv za čoveka koji predstavlja jednog pravog Boga.
Isus se nikada ne obraća sebi kao Bogu u apsolutnom smislu. Kakvu je pozadinu imao Toma na umu kada je Isusa nazvao "Bog moj"? Bez sumnje, rani hrišćani su reč "Bog" koristili u širem smislu nego što je to običaj danas. "Bog" je deskriptivni naziv koji se primanjuje na veći broj autoriteta, uključjući i rimskog cara. Nije ograničena na svoje apsolutno značenje vrhovnog Božanstva kao što je to slučaj danas. Te biblijske reči dolaze do nas iz rane crkve, i njihovo značenje moramo potražiti u okruženju Novog Zaveta.
Ideja Martina Luthera da "Sveto pismo počinje veoma polako, i vodi nas do Hrista kao čoveka, zatim do onog koji je Gospod svim bićima, posle čega dolazi onaj koji je Bog"29 ima vrlo malo osnova u Novom Zavetu. Ona oslikava pritisak nužnosti da se primljena tradicija uskladi sa biblijskim tekstom. Zabeležena Isusova učenja se protive svakom odstupanju od unitarnog monoteizma iz Tore. Potvrđujući izraelsku veru, Isus je izjavio: "Čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini" (Marko 12:29). On je izrazio svoje slaganje sa najizraženijom izraelskom izjavom vere. Teško se može zaključiti da su njegove reči proračunate da sledbenike "veoma polako" navede da poveruju u još nekoga ko je Bog. Takav koncept je veoma kontradiktoran. Pročitanu u svoj svojoj jasnoći, sa rečima koje zadržavaju svoj pravi smisao, Isusovu apsolutnu potvrdu kardinalnog načela judaizma treba videti kao dokaz njegovog odobravanja unitarnog monoteizma iz Starog Zaveta.
Toma, koji nije mogao da poveruje da se vaskrsnuće zaista dogodilo dok nije dobio čvrste dokaze za to, je najzad razumeo uzvišenu poziciju koju je Isus dobio kao vaskrsli Mesija. Priželjkivana nacionalna veličina Izraela izgledala je kao stvarna mogućnost, Isusova tvrdnja da je obećani Mesija je potvrđena. Isus je najzad postao Tomin Gospod i "Bog" budućeg dolazećeg Carstva.
Toma je bio dobro upoznat sa predviđanjima Starog Zaveta o Carstvu. Obećanje dato Izraelu je bilo da "nam se rodi Dete, Sin nam se dade, kome je vlast na ramenu, i ime će Mu biti: Divni, Savetnik, Bog silni, Otac večni, Knez mirni." (Isaija 9:6).
Ovo je jasna nepogrešiva izjava o dolazećem Mesiji. Ali je ovaj "Bog silni" iz Isaije 9:6 definisan u vodećem leksikonu starozavetnog hebrejskog kao "božanski heroj koji oslikava božansko veličanstvo."30
Što se tiče izraza "Otac večni", titulu koju Jevreji razumeju kao "otac dolazećeg (mesijanskog) doba." Grčka reč za "večni" u ovom slučaju ne nosi ideju "za sve vekove vekova", "za večnost" prošlost i budućnost, kao što mi to obično razumemo, već nosi koncept "vezan za (buduće) doba". Zaista, Isus, Gospod Mesija, će biti otac dolazećeg doba Božjeg Carstva na zemlji "kad Mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onom (Bogu, Ocu) koji Mu (Isusu) sve pokori, da bude Bog sve u svemu. (1. Kor. 15:28). U jevrejskoj zajednici je široko priznato da se ljudski politički lider mogao nazivati ocem. Isaija ukazuje na lidera u Izraelu: "tvoju ću mu vlast dati u ruku, i biće otac Jerusalimljanima i domu Judinom." (Isaija 22:21).
Toma je, za razliku od Jude, prepoznao onog koji će biti "Bog" dolazećeg doba, koji će zameniti Satanu, "Boga" ovog sadašnjeg doba (2. Kor. 4:4). Toma nije odjednom došao do novog verovanja da je Isus "sam Bog od samog Boga." U starom Zavetu nema ničega što se tiče Isusovog Mesijanstva a što predviđa da će večno besmrtno biće postati čovek i obećani kralj Izraela. Bez obzira na to, ljudskom kralju se u retkim prilikama može obraćati sa "Bog" kao u Psalmima 45:6 gde mu je takođe data titula "Gospod". I "Gospod" i "Bog" su mesijanske titule, koje pravilno koristi Jovan, koji je celu svoju knjigu napisao kako bi nas ubedio da verujemo da je Isus Mesija (Jovan 20:31).
Realnost je doprla do nevernog Tome kada je prepoznao da je vaskrsli Isus onaj kroz koga će Bog obnoviti sjaj Izraela. Tako je Isus postao "Bog" za Tomu na sličan način kao što je Mojsije uživao status "Boga" u prisustvu faraona: "I Gospod reče Mojsiju: Evo, postavio sam te da si Bog Faraonu" (2. knj. Mojsijeva 7:1). Ove časne titule koje nose Božji ljudski instrumenti nisu prekršile strogi monoteizam Starog Zaveta. Niti podrazumevaju rušenje prvog biblijskog principa: Bog je jedna osoba, ne dve ili tri (Marko 12:29). Anđeo Gospoda se takođe može nazvati "Bog" jer predstavlja Jednog Boga Izraela (1. knj. Mojsijeva 16:9, 19, 11,13). Jehovin autoritet je prenet na njega jer je Božje "ime u njemu" (2. knj. Mojsijeva 23:20, 21). U tadašnjem svetu reč "Bog" nije značila ono što znači za nas danas. Zapis iz 62. godine p.n.e. naziva kralja Ptolomeja XIII "gospod kralj bog". Jevreji u srednjem veku su Davida nazivali "naš Gospod David" i "naš Gospod Mesija" na osnovu Psalma 110:1 (vidi Luka 2:11).
Teolog zastupnik Trojstva iz devetnaestog veka kaže sledeće o Tominom obraćanju Isusu: "Toma je upotrebio reč `Bog` u smislu koji se primenjuje na kraljeve i sudije (koji se smatraju predstavnicima božanstva) i prevashodno na Mesiju".31 Ali šta je sa kasnijim Apostolom Pavlom? Da li postoje biblijski dokazi da je ovaj bivši strogi farisej napustio Stari Zavet i proširio koncept Boga kako bi uključio drugu i treću osobu, na taj način postavivši temelje za doktrinu Trojstva.
---------------------
28 Christian Doctrine of God, Dogmatics (Westminster Press, 1950), 1:205,226,238.
29 Citat Klaas Runia iz The Present-Day Christological Debate, 97.
30 Brown, Driver and Briggs, Hebrew and English Lexicon ofthe Old Testament, 42. Ovaj isti izvor beleži da reč "Bog" (el) koju koristi Isaija primenjuje u drugim delivima Svetog Pisma na "moćne ljude, kao i na anđele". (Videti 2. knj. Mojsijevu 15:11, "među bogovima"; Jezek. 31:11, "bog svih naroda"; 32:21, "silni bogovi"; 17: 13, "bogovi zemlje"; Job 41 :25, "bogovi," odnosno, moćni ljudi.) El se odnosi na nekog drugog umesto na Jednog Boga u Jezek. 28:2.
31 C. G. Kuehnoel, citat W.G. Eliot, Discourses on the Doctrines of Christianity (Boston: American Unitarian Society, 1886), 79.
str. 1, 2, 3, 4,
---------------------------------------------------------------------------------------------
JW.ORG
103. PRIČA U zaključanoj sobi
https://www.jw.org/hr/biblioteka/knjige/biblijske-price/7/isus-se-pojavio-ucenicima/
Moj Gospodin i moj Bog
https://wol.jw.org/hr/wol/s/r19/lp-c?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par&r=occ&st=b
Iv 20:28, bilješka iz nwtsty
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/202018439?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par
Zašto je Toma označio Isusa sa “moj Bog”
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/1988404?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par
------
Što Biblija kaže o ‘Kristovom božanstvu’?
Osvrt na druge citate
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/1992044?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=pa
Obraćajući se uskrsnulom Isusu, apostol Toma je uzviknuo: “Gospodin moj i Bog moj” (Ivan 20:28). Ovaj i ostali izvještaji bili su ‘opisani da trajno vjerujemo da je Isus Mesija, Sin Božji’. A Toma nije proturječio Isusu, koji je svojim učenicima poslao sljedeću poruku: “Uzlazim (...) svome Bogu i vašemu Bogu” (Ivan 20:17, 30, 31, St). Tako Toma nije mislio da je Isus bio Svemogući Bog. Toma se možda obratio Kristu sa “Bog moj” u smislu da je Krist bio ‘bogom’, iako ne ‘jedini pravi Bog’ (Ivan 1:1; 17:1-3, NW). Ili je Toma, time što je rekao “Bog moj”, možda priznavao Isusa kao Božjeg Govornika i Predstavnika, kao što su se drugi obraćali anđeoskom glasniku kao da je on bio Jehova. (Usporedi 1. Mojsijeva 18:1-5, 22-33; 31:11-13; 32:24-30; Sudije 2:1-5; 6:11-15; 13:20-22.)
Dakle, prema Bibliji, Isus je imao predljudsko postojanje kao Riječ. Kad je bio na Zemlji, nije bio božanski Bog-čovjek. Bio je u potpunosti čovjek, iako savršen, kao što je Adam bio u početku. Isus je od svog uskrsnuća uzvišeni besmrtni duh, uvijek podređen Bogu. Prema tome, sasvim je jasno da Biblija ne podupire ideju o ‘Kristovom božanstvu’.
---------
‘Oni koji se nazivaju “bogovi”’
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/102005283?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par
Što reći o biblijskim citatima koji “dokazuju” Trojstvo?
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/1101989307?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par
https://wol.jw.org/hr/wol/d/r19/lp-c/1983884?q=Moj+Gospodin+i+moj+Bog&p=par
-------------------------------------
Ivan 20:28 - Je li Toma govorio o Isusu kao o Vrhovnom biću?
apekritee thwmas kai eipen autw ho kurios mou
ODGOVORIO JE TOMA I REKAO MU JE GOSPODAR MOJ
061 2381 2532 1511_7 0846_5 3588 2962 1473_2
kai ho theos mou
I MOJ BOG!
2532 3588 2316 1473_2 Westcott & Hort Interlinear
Ivan 20:28 ,
Osim ako nije drugačije navedeno, svjetski engleski prijevod Biblije koristi se u cijelom ovom dokumentu.
Je li Thomas mislio da se obraća Svemogućem Jehovi, stojeći pred njim kao tijelo? Ako se Toma Isusu obraćao kao Svemogućem Bogu, trebali bismo očekivati da je Isus rekao nešto što bi definitivno razjasnilo da je on Svemogući, ali nije. Ranije istoga dana potvrdio je da je Bog Abrahama, Izaka i Jakova njegov Bog ( Ivan 20,17 ), u skladu s Psalmom 22,1 ; 45:7 ; Izaija 61:1 ; Mihej 5,4 ; Matej 27:46 ; Marko 15:34 ; Ivan 17:1 , 3 ; Efežanima 1:3 ; 1. Petrova 1,3 ; Hebrejima 1:1 ,2, 9 ; Otkrivenje 3:12 .
Ako je Isus bio Svemogući Bog u tijelu, sigurno je propustio priliku da to jasno kaže kada je Toma rekao ovaj izraz. Umjesto toga, on jednostavno odgovara: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blago onima koji nisu vidjeli, a povjerovali su." ( Ivan 20:29 ) Isus naglašava Tomino vjerovanje da je Isus stvarno živ (a time i uskrsli Krist, Sin Božji), u što je on sumnjao, a ipak ne govori ništa o Tominoj izjavi u vezi s njegovim izrazom "ho theos mou" -- "bog moj".
Koje je vjerovanje Isus smatrao važnim? Ivan odgovara u stihu 31: "Ali ovo je napisano da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu." Nazivajući Isusa Kristom, to bi značilo da je Isus pomazan, ali od koga? Sveto pismo odgovara da ga je pomazao Jehova, njegov Otac. ( Izaija 61:1 ; Psalam 45:7 ) Dakle, time što je "Krist", on nije Jehova, već Jehovin pomazanik. Nazivajući Isusa "Sinom Božjim", to sigurno ne govori da je on Jehova, Vrhovno biće, koje je njegov Otac (Ivan 17:1 , 3 ) , već da je on Sin Jehovin, njegov Otac. -- Hebrejima 1:1 ,.
U svojoj molitvi prije smrti, Isus je rekao svom Ocu: "Ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista." ( Ivan 17:3 ) Ovdje Isus priznaje svog Oca kao jedinog pravog Boga, Vrhovno Biće, i da je on sam, umjesto da bude bilo koji dio tog jedinog istinskog Vrhovnog Bića, bio to Bića Vrhovno Biće . Ovo je u skladu s Ivanom 3:16 , 17 : "Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Jer, ne da osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu," kao i mnogim drugim stihovima. -- Ivan 4:34 ;5:23 , 24 svijet, 30 , 37 , 38 ; 6:29 , 38 , 39 , 40 , 44 , 57 ; 7:16 , 18 , 28 , 29 , 33 ; 8:16 , 18 , 26 , 29 , 42 ; 9:4 ; 10:36 ; 11:42 ; 12:44 , 45 , 49 , 50 ; 13:20 sati; 14:10 , 24 ; 15:21 ; 16:5 ; 17:3 , 18 , 21 , 23 , 25 ; 20:2 .
U Ivanu 20:28 , "Bog" ovdje je prijevod grčke riječi THEOS, koju je dr. Young definirao kao "Bog, bog, predmet obožavanja." Oblici THEOS u Novom zavjetu odgovaraju oblicima riječi transliterirane kao EL u Starom zavjetu. Obično se ovi izrazi koriste za označavanje Vrhovnog Bića (kao u Mateju 27:46 , "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio," i na mnogim dodatnim mjestima). Međutim, oni se također koriste za prikaz drugih bića, bilo dobrih ili loših. THEOS se koristi za opisivanje Sotone, "boga ovoga svijeta" ( 2. Korinćanima 4:4 ), svetaca, "bogova, sinova Svevišnjega" ( Ivan 10:34 , 35 , iz Ps. 82:, RSV), idoli, ili izmišljeni "bogovi koji će ići ispred nas" ( Djela 7:40 ), i poganski bogovi, "bogovi su sišli k nama u ljudskom obliku!" ( Djela apostolska 14:11 , 12 ). Još važnije, Isus primjenjuje množinski oblik THEOS na sinove Svevišnjega, kojima je došao Logos Božji. ( Ivan 10:34-36 ; referenca na ELOHIM -- oblik množine od EL -- u Psalmu 82:6 ) Stoga je THEOS prilično općenit u svojoj primjeni u Svetom pismu, a činjenicu da se povremeno koristi za Isusa ne treba uzeti kao dokaz da je on bio Bog Otac. Takva uporaba sama po sebi nije uvjerljiva da bi opravdala takvo razlikovanje.
Nije opće pravilo niti jednog od Isusovih učenika da Isusa nazivaju "TEOS". Ova je riječ, uz samo nekoliko iznimaka, gotovo uvijek rezervirana za "Boga i Oca Gospodina Isusa". ( Rimljanima 15:6 ; 2. Korinćanima 1:3 ; Efežanima 1:3 ; 1. Petrova 1:3 ) Postoji samo oko deset primjera u kojima se THEOS može smatrati primijenjenim na Isusa: Ivan 1:1 , 18 ; 20:28 ; Djela 20:28 ; Rimljanima 9,5 ; Titu 2:13 ; Hebrejima 1:8 , 9 ; 2. Petrova 1,1 ; 1. Ivanova 5:20. Također bismo mogli primijetiti da je netko, u neko vrijeme, također izašao da ospori svaki pojedini stih ovdje kao da zapravo naziva Isusovu riječ "TEOS". (Neki drugi stihovi koje neki ponekad navode uključuju: Ivan 5:18 ; Efežanima 5:5 ; Filipljanima 2:6 , 7 ; Kološanima 2:9 ; 1. Timoteju 3:16 i Otkrivenje 1:8 .
Također trebamo imati na umu da biblijski pisci nisu bili Grci, već Hebreji. Njihovi izrazi, budući da su bili pod vodstvom svetog duha, odražavali su istu hebrejsku tradiciju koja se nalazi u onome što je kroz sveti duh otkriveno prorocima Starog zavjeta. Stoga bi izrazi u Novom zavjetu, iako napisani na grčkom, nosili istu liniju misli Hebrejskog pisma. Posljedično, bilo bi neophodno da vidimo kako su Hebreji koristili hebrejske riječi za "boga", i da vidimo može li se primijeniti na Tomin uzvik.
Počnimo s pozivanjem na već spomenutu zgodu u kojoj su židovski vođe optužili Isusa za bogohuljenje jer je, budući da je bio čovjek, sebe učinio "Bogom". ( Ivan 10:33 ) Ako je tvrdnja bila da je Isus sebe činio Vrhovnim bićem, tvrdnja je lažna, a Isus je zanijekao da je Bog -- Vrhovno biće -- izjavljujući uvijek iznova da je bio poslan od Boga, da nije mogao učiniti ništa sam od sebe, sve što je imao dao mu je Bog, itd. U neposrednom odgovoru na optužbe koje su iznijele Židovske vođe, Isus je odgovorio: "Zar nije zapisano u vašem zakonu, 'Rekao sam, vi ste bogovi?" Ako ih je nazvao bogovima, kojima je došla riječ Božja (a Pismo se ne može prekršiti), govoriš li za onoga koga je Otac posvetio i poslao na svijet: Huliš, jer sam rekao:“ ( Ivan 10:34-36 ) Opet, umjesto da se poziva na Svemogućeg Boga, Isus je vrlo jasno pojasnio da ga je poslao Bog, njegov Otac, Jehova, i da je on Božji Sin -- a ne sam Svemogući Bog.
=========
Pogledajte naše proučavanje Ivana 10:30
Ali ono što želimo iz gore navedenog primijenjenog na Ivana 20:28 je Isusova uporaba riječi *theoi* -- bogovi, koju je primijenio na "sinove Božje" -- ljude -- a ne na Boga Svemogućeg. Ivan citira Isusa na grčkom koji je rekao *theoi* -- množina od *theos*. Međutim, Isus citira iz Hebrejskog pisma (koje se obično naziva Stari zavjet) iz Psalma 82:6 , koji je, naravno, napisan na hebrejskom, a ne grčkom. Koja je riječ koja se izvorno koristi? To je hebrejski elohim (množina od EL) .
Pogledajte naše proučavanje Psalma 82
Ono što trebamo znati je kako se hebrejska riječ elohim (i njezine varijacije el i eloah EL označava snažan ili snažan ) koristi se u Bibliji, a ima li to ikakve primjene na Ivana 20:28 . Biblija koristi ove riječi na mnogo različitih načina, u primjeni na ljude, anđele, pa čak i nežive predmete. Thomas, budući da je bio Hebrej, bez sumnje je toga bio svjestan. . Ova je riječ hebrejska #410 u Strongovom hebrejskom i kaldejskom rječniku, koja je definirana kao: "kratko. iz 352; snaga; kao prid. moćan; posebno Svemogući (ali se koristi i za bilo koje božanstvo)." Crosswalk's Online Hebrew Lexicon definira ga na sličan način: "skraćeno od 0352 TWOT - 93a nm ; AV - Bog 213, bog 16, moć 4, moćan 5, dobar 1, veliki 1, idoli 1, Emanuel + 06005 2, moć 1, jak 1; 245; 1) bog, bogolik, moćan ; 1a) moćnici, ljudi na položaju, moćni heroji; 1b) anđeli; 1c) bog, lažni bog, (demoni, imaginacije); 1d) Bog, jedini pravi Bog, Jehova; 2) moćne stvari u prirodi; 3) snaga, moć".
https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/430.html
https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/410.html
Drugi autoriteti daju mu ista ili slična značenja. Posljedično, primjenjiv je na bilo koje moćno biće, a posebno na najmoćnije - Svemogućeg Jehove, i stoga se koristi u relativnom smislu primjenjivo na ono na koje ili na što se primjenjuje. Da je riječ tako korištena može lako vidjeti svatko tko pažljivo bilježi sljedeće tekstove iz Verzije kralja Jamesa , u kojem su engleski prijevodi hebrejske riječi El označeni s *..*: "To je u *moći* moje ruke." ( Postanak 31:29 ) "Neće biti *sila* u tvojoj ruci." ( Ponovljeni zakon 28:32 ) "Ni to nije u našoj *moći*." ( Nehemija 5:5 ) "Kao *velike* planine." ( Psalam 36:) "U *snazi* tvoje ruke da to učiniš." ( Izreke 3:27 ) "Molite se *bogu* [moćnom] koji ne može spasiti." ( Izaija 45:20 ) "Tko među sinovima *Silnog*." ( Psalam 89:6 ) "Bog stoji u zboru *moćnih*." ( Psalam 82:1 ) "Tko je kao ti,) "Dajte Gospodinu [Jehovi] od vas *moćni*." ( Psalam 29:1 ) "*Moćni* Bog, Gospodin [Jehova]." -- Psalam 50:1 .
Pažljivo i kritički promatrajte gornje tekstove; svi će se složiti da kontekst u svakom slučaju pokazuje da je značenje hebrejske riječi El snažno. Kako je jasno rečeno da je Jehova Vrhovni "El" i da vlada nad svim ostalima koji se nazivaju "el" - moćnima. Treba primijetiti da je Jehovino ime koje se primjenjuje ni na koga drugog nego na Vrhovno biće - našeg Oca i onoga koga je Isus nazvao Ocem i Bogom. ( Ivan 17:1 , 3:20:17 ; Psalam 110:1 ; Matej 22:43-45 ; 26:64 ; Marko 12:35-37 ; Luka 20:41-44 ; Djela 2:34 ; 7:55 :Rimljanima 8:34 ;Kološanima 3,1 ; Hebrejima 1:13 ; 10:12 , 13 ; 1. Petrova 3:22 )
Mnogi bi pročitali Izaiju 9:6 kao riječi o Isusu: 'Zvat će se Moćni EL [Moćni (Jedan) ].' ( Izaija 9:6 ) I tako je Isus moćan, jer mu je Otac dao svu moć na zemlji i na nebu. ( Matej 28:19 i 11:27 ) "On je Gospodar svega" - pored Oca za "Kristova glava je Bog." ( 1. Korinćanima 11:3 ) Oni su jednog uma, svrhe itd., jer je Isus dobrovoljno podložio svoju volju Očevoj ( Ivan 5:30 ) baš kao što i mi moramo podložiti svoju vlastitu volju, um, duh Očevoj ako želimo biti nasljednici i sinovi Božji. Pogledajte naše studije vezane uz " Moćni Bože."
ELOHIM je množina od EL i drugog hebrejskog oblika iste riječi, ELOAH . Kao i EL , upotreba ELOHIM-a nije ograničena na upotrebu Svemogućeg. Već smo vidjeli da se primjenjuje na "sinove Božje" - ljude - u Psalmu 82:6 , 7 . Osim toga, nalazimo da se o Mojsiju govori kao o *elohimu* faraonu ( Izlazak 7:1 ) i također Aronu ( Izlazak 4:16 ). Nadalje, anđeli se također nazivaju *elohim*: Psalam 8:5 {usporedi Hebrejima 2:9 }; 86:6-8; 95:3; 50:1. Osim toga, suci Izraela se nazivaju *elohim*:Izlazak 21:6 ; 22:8 , 9 , 28 (Vidi Djela 23:5 ).
Sve što trebate učiniti da biste vidjeli gore navedeno je pogledati Englesku hebrejsku i kaldejsku konkordanciju , pod hebrejskim riječima #430 i #410.
Stoga pitamo u vezi s Ivanom 20:28 : Je li Toma tada vjerovao u nešto drugačije od onoga što je Isus tvrdio za sebe? Kad bi se oni kojima je došla Božja riječ nazivali "bogovima", što bi bilo neobično u tome što je Toma Isusa nazvao "Gospodin moj i Bog moj"?
Ovo je nedvojbeno bio vrlo emotivan trenutak za Tomu i svakako nije pokušaj s njegove strane ponuditi naprednu teologiju. Činjenica da on kaže "moj Gospodin" i "moj Bog" čini se prikladnom za njegovo emocionalno stanje u kojem prihvaća Isusa kao svog uskrsloga "Gospodina" i "Boga". Samo njegovo židovstvo sustav nas da zaključimo kako je Isus Svemogući Jehova. Budući da Pavao definitivno isključuje Isusa kao "jedan Bog" od kojeg su svi ( 1. Korinćanima 8:6 ), trebali bismo shvatiti da Toma nikako nije mogao spojiti Isusa, sina Svevišnjega, i Svevišnjega, u jedno biće.Isus je bio Tomin "Gospodin" (ili "Gospodar"), a sada, vjerujući u njegovu uskrsnuće, on ga prihvaća kao svog "Boga" (ili "moćnog", "snagu" itd.), priznajući vrhovnu moć koju je Isusu dao Bog. - Matej 28:18 .
Osim toga, Ivan sažima svoj pouku koji pokriva ove značajne događaje, govoreći: "Ali ovo je zapisano da vjerujete da je Isus Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovu imenu." ( Ivan 20:31 ). Apostol Toma bio je Židov koji je smatrao da je "Jehova naš Bog jedan Jehova". Tvrditi da je napustio svoju židovsku religiju u trenutku o kojem je riječ i prihvatio Isusa kao () Boga Jehovu je malo vjerojatan scenarij. Ivan, koji je ostario i spokojan dok piše svoje Evanđelje, sažima cijelo ovo poglavlje govoreći: "Isus je Krist, Sin Božji." To je jasna izjava onoga u što je želio da vjerujemo - a to je ono što je i Thomas vjerovao.
Dodatno, mogli bismo primijetiti da je Isusova predodžba Mojsije, koji se također naziva elohim, kao što smo ranije spomenuli. ( Ponovljeni zakon 18:18 , 19 ; Djela 3:13-26 ; Izlazak 4:16 ; 7:1 -- KJV dodaje riječi "umjesto" ispred "Bog" u Izlasku 4:16 , a te se riječi ne pojavljuju na hebrejskom.)
Sveta pisma koja se posebno tiču Mojsija pokazuju da se elohim, iako u množini, odnosi na jedninu, Mojsije (koji je tip Isusa). Mojsije nije više od jedne osobe, pa zašto se ovdje koristi množina? Množina se koristi u jednini za označavanje nadmoći (intenzivna množina), to jest za označavanje nadmoći moći koju je Mojsiju dao Jehova nad moći faraona i faraonovih bogova.
https://www.studylight.org/lexicons/hebrew/430.html
Vidi također sljedeće studije:
Elohim - Označava li ova riječ mnoštvo osoba u božanstvu?
Hebrejska uporaba naslova za "Boga"
Elohim se također primjenjuje na Isusa kao pojedinačno biće, opet da pokaže vrhovnu moć dana Isusu u njegovom kraljevstvu koje mu je dao Elohim nad Isusom: Jehova. ( Psalam 45:6 , 7 ; Vidi također Hebrejima 1:8 , 9 ) Sama činjenica da je ova moć nad svojim bližnjima dana Isusu Jehovinim pomazanjem pokazuje da Isus nije jednak Jehovi. Kao prorok poput Mojsija ( Ponovljeni zakon 18:18 , 19 ; Djela apostolska 3:19-23 ), ne bi trebalo biti previše iznenađujuće da je taj slučaj, ali poput Mojsija, ovo ne bi Isusa učinio Svemogućim.
U gornjim spisima vidimo tri pojedinačna bića koja se nazivaju elohimi: Jehova, Isus i Mojsije. Međutim, samo Jehova ima položaj Vrhovnog Bića, budući da su i Mojsije i Isus primili svoju moć od Jehove.
Stoga, s obzirom na gore navedene dokaze, prikupljene iz hebrejske pozadine Starog zavjeta, ne bismo trebali misliti da je Toma imao na umu da je razgovarao sa Svemogućim Jehovom kao što je zapisao Ivan u Ivanu 20:28 . Zasigurno nema potrebe za usvajanjem izvanbiblijske filozofije tri osobe u jednom biću (ili Boga izraženog u tri načina) kako bi se Biblija uskladila u gore navedenom. Mnogo je jednostavnije i biblijski jednostavno osloniti se na samu Bibliju i pustiti je da se sama objasni.
Određeni član ispred THEOSA
Postavljeno je pitanje u vezi s korištenjem određenog člana ispred theos . Neki su tvrdili da je Timoteja Isusa definitivno nazvao Bogom Svemogućim, budući da se koristi određeni član. Oni koji to tvrde obično pretpostavljaju da izraz ho theos uvijek znači Svemogući Bog. Zapravo, to nije istina. Izraz ho theos Vidi #13 "s posvojnim zamjenicama" na: http://bcbsr.com/greek/gsubs.html koristi se za Sotonu Đavla u 2. Korinćanima 4:4 . Kao što je ranije spomenuto, određeni se član koristi zbog poslovne zamjenice prirode.
Jedno manjinsko gledište je da je grčki napisan na takav način da implicira da Toma govori o Isusu kao svom Gospodinu i Ocu kao svom Bogu. grčka struktura je takva da Granville Sharp ovdje čini iznimku od svog pravila kako bi se Bog i Gospodin odnosili na jednu osobu, a ne na dvije. Postoji član i prije kyrios i theos, s kai između; član se koristi zbog sposobnosti. Međutim, izraz "od mene" je također iza kyrios i theos, dok bi obično, ako se govori o jednoj osobi, postojao samo jedan član i jedno konačno "od mene" iza posljednje imenice. Granville Sharp tvrdio je Ivan 20:20kao iznimku od svojih pravila, uglavnom zato što je vjerovao da se odnosi na jednu osobu, pa je dao ovo kao iznimku da bi zadovoljio svoje unaprijed stvoreno uvjerenje.
Međutim, uspoređujući prethodni ajet:
Ivan 20:17
legei autee ieesous mee mou haptou oupw gar
GOVORI JOJ ISUS NE DIRNI ME, JOŠ NE ZA
3004 0846 6 2424 3361 1473 2 0680 0681 3768 1063
anabebeeka pros ton patera poreu ou de pros
UZAŠAO SAM PRE MA OCU; IDE ALI PREMA
0305 4314 3588 3962 4198 1161 4314 tous adelphous mou kai eipe autois
anabainw MOJA BRAĆA I RECI IM DA SE UZAŠEM 3588 0080 1473 2 2532 1511 7 0846 93 0305
pros ton patera mou kai patera humwn kai theon
PREMA OCU MOME I OCU TVOM I BOGU
4314 3588 3962 1473 2 2532 3962 4771 5 2532 2316
mou kai theon humwn MOME
I BOGU TVOM. 1473 2 2532 2316 4771 5
Prema ovoj argumentaciji, ne samo da ovaj kontekst pokazuje da Isus nije Bog koji je njegov Bog, čija fraza "moj otac i tvoj otac i moj Bog i tvoj Bog" ima samo jedan članak koji se distribuira za svoje primjere. Sharpova pravila koja se odnose na ovu strukturu kažu da ovo označava jednu osobu, a kada se član pojavi ispred svake imenice, označava više od jedne osobe. Kažem "ukazuje" jer on to kaže od Ivana 20:28 očito govori o jednoj osobi i da je to iznimka od pravila, iako se članak pojavljuje ispred kyrios i theos. Ali čini se da je ovo razmišljanje kružno, govoreći zapravo: budući da vjerujemo da se govori o jednoj osobi, to je iznimka od pravila, i stoga dokazuje da Toma govori o jednoj osobi i kao Gospodinu i kao Bogu.
Niti se slažemo niti ne slažemo s linijom argumenata u vezi s Sharpovim pravilom, ali ga dajemo samo da pokažemo kako bi to moglo biti točno.
Iako su znanstvenici, uključujući neke trinitarne učenja, podijeljeni oko toga je li Toma govorio o Isusu ili njegovom Ocu kao o "mojem Bogu", ako je Toma zapravo Isusa nazivao svojim Bogom ovdje, onda to mora biti u smislu da se Mojsije, suci, anđeli i sinovi Božji nazivaju "bogovima" -- oni koji imaju posebnu moć, a ne kao Svemogući Bog -- jedini izvor sve moći, jer kontekst kao i ostatak Biblije ukazuje da Isus nije Bože svemogući. -- Izlazak 7:1 ; 21:6 ; 22:8 , 9 , 28 (usporedi Djela 23:5 ); Psalam 8:5 (usporedi Hebrejima 2:9 ); 82:6,7 (vidi Ivan 10:34-36); 86:6-8; 95:3; 50:1.
Dodat ćemo da u Ivanu 20:28 nema ništa o tome da je Isus Božja osoba, niti ima ičega o postojanju tri osobe u Bogu. Stoga se trinitarna ideja mora pročitati u onome što je Toma rekao.
Osim toga, ako Ivan zapravo govori o Isusu kao svom Bogu u istom smislu kao što Isus govori o Ocu kao o "mojem Bogu" i "tvom Bogu" u Ivanu 20:17 , onda bi to Isusa činilo Ocem. Naravno, naši trinitarni susjedi niječu da je Isus Otac, kao i mi; jednostavno pokazujemo kako bi ova linija razmišljanja vodila.
Neki srodni materijali na internetu mogu se pronaći na poveznicama u nastavku. Ne slažemo se nužno sa svim iznesenim zaključcima:
http://jehovah.to/exe/discussion/trinitarian_apol_1.htm
http://jehovah.to/exe/discussion/more_2.htm
http://jehovah.to/exe/discussion/still_more_1.htm
http://jehovah.to/exe/translation/wegner.htm
Gore navedeni linkovi vode na stranici koja predstavlja ogranak Jehovinih svjedoka. Greg Stafford bivši je član Jehovinih svjedoka. Možda ćete morati tražiti referencu na Ivana 20:28 koristeći značajku "pronađi" ili "traži" u svom pregledniku.
Isusova pohvala Tomine vjere
Prema nekima, Isus je pohvalio Tomu zbog izjave: "Gospodin moj i Bog moj." To, kažu, pokazuje da je Isus odobravao Tominu misao da je Toma, prema našim tradicionalistima, Isusa nazivao Bogom Svemogućim.
Je li Isus kao odgovor rekao: Da, ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova? Zapravo, evo što je Isus rekao kao odgovor na Tomin uzvik:
20:29 - Isus mu reče: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blago onima koji ne vidješe, a povjerovaše."
Isus je pohvalio Tomu jer je povjerovao. Što vjerovao? "da je Isus Krist, Sin Božji." ( Ivan 20:31 ) Isus naglašava Tomino uvjerenje da je Isus stvarno živ (a time i uskrsli Krist, Sin Božji), u što je on sumnjao, a ipak ne govori ništa o Tominoj izjavi u vezi s njegovim izrazom "ho theos mou" -- "bog moj". Koje je vjerovanje Isus smatrao važnim? Ivan odgovara u stihu 31: "Ali ovo je napisano da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu." Nazivajući Isusa Kristom, to bi značilo da je Isus pomazan, ali od koga? Sveto pismo odgovara da ga je pomazao Jehova, njegov Otac. ( Izaija 61: 1 ; Psalam 45,7) Nazivajući Isusa "Sinom Božjim", to sigurno ne govori da je on Jehova, koji je njegov Otac, već da je on Sin Jehovin, Bog Izraelov, kojeg se Isus identificira kao svog Oca.
U svojoj molitvi prije smrti, Isus je rekao svom Ocu: "Ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinog pravog Boga [Moć - izvor svake moći], i onoga koga si poslao, Isusa Krista." ( Ivan 17:3 ) Ovdje Isus priznaje svog Oca kao jedinog pravog Boga, Vrhovnog Bića, i da je on sam, umjesto da bude koji dio tog jedinog istinskog Vrhovnog Bića, poslan od tog Vrhovnog Bića. Ovo je u skladu s Ivanom 3:16 , 17 : "Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Jer Bog je poslao Sina na svijet, ne da osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu," kao i mnogim drugim stihovima. -- Ivan 4:34; Vidjeti Isusova Boga u Isusu Vidjeti Oca u Isusu. Unitarist predstavlja ovo gledište u videu na Youtubeu: Je li Toma priznao da je Isus Bog?5:23 , 24 , 30 , 37 , 38 ; 6:29 , 38 , 39 , 40 , 44 , 57 ; 7:16 , 18 , 28 , 29 , 33 ; 8:16 , 18 , 26 , 29 , 42 ; 9:4 ; 10:36 ; 11:42 ; 12:44 , 45 , 49 ,50 ; 13:20 sati; 14:10 , 24 ; 15:21 ; 16:5 ; 17:3 , 18 , 21 , 23 , 25 ; 20:2 . Drugi način razumijevanja izraza "Gospodin moj i Bog moj" u Ivanu 20,28 jest činjenica da se vidjeti Isusa smatra istim što i vidjeti Isusova Boga. Ovo ne znači da je Isus njegov Bog, već da je Isus došao objaviti i obznaniti svog Boga. Dakle, Isusov Bog prebiva u Isusa, pa se stoga vidjeti Isusa smatra isto što i vidjeti Isusova Boga. Pogledajte našu studiju:
Stranica ažurirana 6. ožujka 2009.; 19. svibnja 2014.; 10. rujna 2015.; 6. lipnja 2020.; 14. srpnja 2022.
Od Ronalda Daya 4. rujna 2016
Ovo e-poštomBlogThis!Podijelite na TwitteruPodijelite na FacebookuPodijelite na Pinterestu
Oznake: Isus kao "Bog"
------------------------------------------
Ivan 20:28 nevreni Toma
Reči kojima se Toma obratio Isusu u Jovanu 20:28 glase: "Gospod moj i Bog moj". Mnogi čitaoci Biblije su uslovljeni da veruju da je Isus "Bog" u smislu u kome tu reč koristimo u dvadesetom veku, pa zbog toga ishitreno pretpostavljaju da je to bilo ono što je Toma mislio. Stoga Isus mora biti večno preegzistentno biće. Ali ako je Isus "Bog" u tom apsolutnom smislu, zašto se onda nekoliko pasusa ranije Isus obraća svom Ocu sa "moj
Bog", nazivajući ga u isto vreme "vaš Bog", Bog sledbenika? Kada se Isus obraća Ocu sa "moj Bog" (Jovan 20:17) on potvrđuje da je inferiorniji od Boga, Oca. Isus stoga nije Bog u apsolutnom smislu. Za Tomu, takođe, Isus je "Bog" u prenesenom značenju, kao Mesija, vrhovni poslanik Jednog Boga. Onaj koga Toma naziva
Bog je sam inferioran u odnosu na Jednog Boga kome se Isus obraća kao svom Bogu. Iz tog razloga Isus ostaje u kategoriji Mesije, Sina Božjeg, kategoriji koju Jovan jasno nameće kroz celu svoju knjigu (Jovan 20:31). U odnosu na Jovanovo hristološko stanovište postoje dve primerne činjenice: U Isusa treba verovati kao u "Mesiju, Sina Božjeg", dok je jedinstveni status koji pripada njegovom Ocu "jedini istiniti Bog" (Jovan 17:3) i "jedan Bog" (Jovan 5:44).
Što je najznačajnije, obećanom Mesiji je data titula Boga u Psalmima 45:6: "Presto je Tvoj, Bože, večan i nepokolebljiv". U sledećem pasusu postaje jasno da je ovaj "Bog Mesija" blagosloven od svog Boga: "Toga radi pomaza te..."16 Toma daje Isusu najveću počast kada mu se obraća sa kraljevskom mesijanskom titulom
"Gospod" i "Bog", iz Psalma 45:6, 11. Novozavetni dokazi da je Isus Bog u istom smislu kao i Bog Otac su zaista oskudni. Ukoliko nas zanimaju odnosi biblijske upotrebe reči Bog, primetićemo činjenicu da se ona odnosi na Oca preko 1325 puta u Novom Zavetu, dok se "Bog" upotrebljava da označi Isusa samo dva puta sa potpunom sigurnošću (ostali mogući slučajevi u kojima se Isus naziva Bog su sumnjivi, kao što je dobro poznato, iz gramatičkih i sintaksnih razloga). Ovi podaci pokazuju da je veoma retka upotreba reči "Bog" za Isusa samo posebno obraćanje. Očigledno, moglo bi biti veoma pogrešno reći u dvadesetom veku da je "Isus Bog", osim ukoliko prvo ne razumemo u kom smislu je tu reč upotrebio Jovan (i Toma). Naša upotreba reči ne sme diktirati njenu upotrebu u Bibliji. Ne smemo se jednostavno oslanjati na to kako reč zvuči bez ispitivanja njenog značenja. Pre svega moramo biti voljni da se odreknemo dogmatskog insistiranja na prihvatanju doktrine bez preispitivanja.
Takvo kruto pridržavanje načinu na koji smo uvek verovali sprečava potragu za istinom koja je obeležje
svakog hrišćanina (Dela 17: 11).
---------
16 Heb. 1:8, citira Ps. 45:6, primenjuje titulu Bog, upotrebljenu u kvalifikovanom smislu, direktno na Isusa.