str. 2

 

Zub za Zub

 

 

4. »A novac pribavlja sve« (Prop 10:19)?

 

Smisao onoga što je gore navedeno nije da pisana Tora uspostavlja idealno kažnjavanje, ali ne zahtijeva stvarnu primjenu (možda zbog rizika povezanih s time, budući da branjenik može preminuti za vrijeme izvršavanja kazne, kao što Talmud kaže: »’Oko za oko’ i ’život za život’ — ali ne oko i život za oko« (Baba Kama 84a), dok Usmena Tora određuje način izvršenja kazne. Usmena tradicija izražava činjenicu da tkogod prouzroči da njegov bližnji ostane bez nekog organa »zaslužuje da i sam ostane bez toga istog organa«. Ovo se lako može pomisliti na temelju Majmonidovih riječi:

 

Osoba koja nanese štetu imovini bližnjega ne može se uspoređivati s onim koji nanese ozljedu njegovoj fizičkoj osobi. Kada osoba koja nanese štetu imovini svog bližnjega plati što mu je dužna platiti, ona dobiva izmirenje.. Nasuprot tomu, kada osoba nanese štetu fizičkom tijelu bližnjeg, isplata pet procjena Pet glavnih kategorija štete koje mora isplatiti svom bližnjem: štetu, bol, liječenje, sjedenje (to jest, gubitak zarade) i sram, op.a. nije samo po sebi dovoljno da izazove izmirenje. Čak i da osoba koja je izazvala ozljedu prinese kao žrtvu sve ovnove Nevajota (vidi Izaija 60,7), ona ne može ostvariti izmirenje, niti je njezin grijeh oprošten sve dok ne zatraži osobu koja je ozlijeđena da joj oprosti.68

 

Ovo pokazuje da protiv osobe koja nanese štetu svomu bližnjem postoji jedino građanska parnica; plaćanje naknade nije izmirenje za nepravdu koja je počinjena te ona i nadalje snosi odgovornost, ne kao u uobičajenoj građanskoj parnici.

 

5. Kratki pregled sa zaključkom

Ovim je radom pokazano da talmudsko tumačenje izraza »oko za oko«, kao i samo razumijevanje hebrejskoga teksta, jasno ukazuju da ovaj redak govori o novčanoj naknadi kao kompenzaciji za nanesenu štetu nekoj osobi, a ne o odmazdi kojom se nanosi šteta još jednom ljudskom biću.

 

Pokazano je da za pravilno tumačenje izraza »oko za oko« nužno zapaziti i razumjeti pojam » וְנָתַתָּה « (venatata) — »dat ćeš«, koji sugerira davanje, tj. način kojim će se financijski namiriti oštećena strana, te riječ תחת »tahat« u rečenici »ajin tahat ajin« (oko za oko) koja na hebrejskome jeziku Petoknjižja znači »kao nadoknada, u zamjenu«.

 

Objašnjeno je i da je »tradicija« pogrješnoga tumačenja ovog retka, koja smatra da se ovdje radi o gruboj i krutnoj osveti, lex talionis, nastala iz nepreciznih i time pogrješnih prijevoda, odnosno da su ključnu ulogu u širenju ovog mišljenja odigrali prevoditelji Biblije na hrvatski jezik.

Uvidom u prijevode hebrejske Biblije na hrvatski jezik pokazalo se da, dok rabinski prijevodi, doslovni i egzegetski, idu u smjeru financijske nadoknade, prijevodi na hrvatski, s izuzetkom Šarićeva prijevoda, smjeraju u rasponu od kažnjavanja pa sve do pojma oprječnoga davanju — uzimanja. Tako prijevod Ivana Šarića jedini rabi izvorni izraz — davanje (»…imaš dati život za život…«), dok drugi prijevodi na hrvatski jezik, poimence Kršćanska sadašnjost i Bakotić, u svojem prevođenju/tumačenju nisu ni pomislili da se radi o bilo čemu drugome osim mjeri lex talionis te su time zanemarili osnovno značenje Petoknjižja. Ponuđeno je objašnjenje da je do toga došlo zbog mogućnosti dvojakog tumačenja latinskoga i grčkoga prijevoda Tore, u kojima riječ »dati«, može ovoj rečenici pružiti značenje da onaj koji je oduzeo život jednako tako mora platiti životom.

 

Ilustrirano je da se kod tumačenja židovski izvori rukovode načelima pravednosti i izvedivosti kazne. Pokazano je da rabinska tumačenja govore o pravednosti kazne, recipročnosti ozljede i njezine kazne odnosno nadoknade (npr. argument Ezekijine škole — oko za oko, a ne život i oko za oko), dok se prijevodi na hrvatski jezik (a tako i na druge svjetske jezike) usredotočju na odmazdu za čin ozljede, ne vodeći računa o izvedivosti recipročne kazne počinitelju. Istaknuto je također da princip odmazde pod svaku cijenu odudara od inače plemenitih zahtjeva Tore poput onoga o tome da za sve ljude ima vrijediti jedan zakon. Iz svega navedenog može se zaključiti da je ideja Tore i smisao izraza »oko za oko« ispravljanje nanesene štete, »davanje«, a ne uzimanje, odnosno nanošenje ozljeda počinitelju.

 

 

64 David, M., Codex Hammurabi and its relation to the provision of the law in Exodus. OuS 7, 1950, str. 149.–178. Vidi i Dr. Rabbi J. H. Hertz, »Is The Code Of Hammurabi The Source Of The Mosaic Civil Law?« in The Pentateuch And Haftorahs, Second Edition (London: Soncino Press, 1963), str. 405.–406.

65 Loew, Juda (rabi Jehuda Livaji ben Becalel), zvani: Maharal (1525.–1609.) bio je velik europski rabin 16. stoljeća. Poznat je kao tvorac praškoga Golema.

66 Maharal, Izl 21:22, Gur Aryeh, Friedberg edition, Jerusalem, 2006.

67 Rabbi Menachem Recanati (Italija, 1250.–1310.) znameniti kabalist, napisao je kabalistički komentar na Toru, Perush ‘Al ha–Torah.V. Recanati Mišpatim, Zichron Aharon edition, Jerusalem, 2000.

68 Majmonid (Jad Ha–Hazaka/ Mišne Tora — MIT) Nezikin. Frankel, Jeruzalem, Bnei–Brak, 1982. Hilkhot Hovel uMazik 5,9. (S hebrejskoga preveo K.D.)

 

 

 

vidi stranu 1,