[E249]

STUDIJA X
DUH ZDRAVOG RAZUMA

Duh Božji u Njegovom narodu izgoni duha straha - Čovječanstvo općenito mentalno i fizički nezdravo - Smisao u kojem je Duh Sveti Duh zdravog uma - Djelovanja koja proizvode taj rezultat - Dokazi Duha zdravog uma.

"Bog nam nije dao duha straha, nego snage i ljubavi i zdravog razuma."2 Tim 1:7

PO SVAKOM zakonu jezika, duh straha ovdje se stavlja u suprotnost s drugim duhom.Ako je Duh ljubavi, moći, zdravog razuma osoba ili tri osobe, onda bi se Duh straha s pravom trebao smatrati drugom osobom.Pogrešnost takvog argumenta je toliko očita da za njegovo opovrgavanje nije potrebno ništa više od puke izjave.

U mjeri u kojoj je Gospodnji narod ispunjen njegovim Svetim Duhom ili utjecajem, i sve više se njime širi i uvećava, to manje ima duha straha.Duh straha u kršćaninu je duh sumnje i označava nedostatak vjere, nedostatak Duha Svetoga.Duh straha je plodan izvor zla u duhovnim stvarima, u svakom aspektu kršćanskog rasta, pojedinačno i kao Crkve; a također je usko povezan s fizičkom slabošću i invaliditetom. Božje dijete koje je ispunjeno Duhom Svetim je div u usporedbi sa svojim vlastitim prirodnim ja; jer su njegovi strahovi utišani, njegovo srce utvrđeno, njegova vjera [E250] ukorijenjena i utemeljena, a njegova duša sigurno i postojano usidrena, unutar vela. Tako je spašen od toga da bude gurnut na stijene propasti, kada prevladaju olujni vjetrovi nevolje.Sveti Duh je stoga sila onima koji je posjeduju, što je često izazivalo čuđenje kod njihovih neprijatelja.

Ne tvrdimo da Kristovo Evanđelje utječe na one snažnog uma i tijela te da su stoga oni koji su njegovi jaki; upravo suprotno tome, smatramo, kao činjenicu, kao i na temelju biblijskog svjedočanstva, da Kristovo Evanđelje obično utječe na slabije, koji osjećaju svoju slabost i koji više od jačih shvaćaju svoju potrebu za pomoći.Pa ipak, takav je preobražavajući utjecaj Duha Svetoga na one koji ga prime da u svojoj slabosti postaju jaki. Slabe stvari ovoga svijeta postaju moćne kroz Boga (kroz Duha, Božju silu) do rušenja utvrda zablude i grijeha, te do ustrajnosti u dobroj borbi kao dobri vojnici Gospodina Isusa Krista, na veliko iznenađenje onih koji su im prirodno nadređeni.1 Kor 1:27 ;2 Kor 10:4 ;2 Tim. 2:3,4

To je bilo istina u prošlim vremenima, kada su slabi svijeta prihvaćali Kristovu stvar i bili čvrsti do samog kraja života, poput mučenika, nepokolebljivo podnoseći kušnje i teškoće pred kojima su se najjači svijeta slomili.I isto vrijedi i za istu klasu, jer iako su se posebne značajke progona uvelike promijenile, ipak je i dalje potrebno "podnositi teškoće kao dobri vojnici" i "položiti živote svoje za braću"; a slabe stvari svijeta, da, oni koji su ništavni, koje je Bog izabrao, i dalje zbunjuju mudrost i moć ovoga svijeta.1 Kor 1:27,28

Ovaj Duh Božji u nama nije samo Duh sile, nego Duh ljubavi, kaže apostol.Ljubav koja se ovdje spominje nije prirodna ljubav koju donekle posjeduje cijelo čovječanstvo, pa čak i životinjska stvorenja - u velikoj mjeri duh sebičnosti.U onima koji prime Svetog Duha ljubavi ova prirodna ljubav trebala bi se pojačati, proširiti, [E251] produbiti i sve više gubiti svoje sebične karakteristike te postati velikodušna ljubav, samopožrtvovna ljubav, utemeljena ne na sebičnosti, već na načelima pravednosti, istine, dobrote i općenito posjedovanja Duha, Božje naravi. I ovaj Duh ljubavi neka nastavi djelovati, sve više i više se širiti i obilovati, dok ne dođe savršeno, a ono što je djelomično nestane.1 Kor 13:10

Nema divnijeg očitovanja Duha Svetoga u Gospodinovom narodu od onoga što Apostol u našem tekstu naziva "Duhom zdravog razuma".Gospodnji narod, po prirodi, nije razumniji od ljudi svijeta.Upravo suprotno.Kao što smo već vidjeli, Evanđelje teži privlačiti nesavršenije, koji shvaćaju vlastitu nemoć i potrebu za milošću i snagom odozgo, umjesto da utječe na one koji su jačeg i zdravijeg uma - koji, uspoređujući se s drugima, imaju samozadovoljan, samopravedan duh ili um.

Ali kad god se Istina primi u dobra i iskrena srca i donese svoje legitimne plodove, i Gospodnji narod postane dionikom njegova Svetog Duha, bilo prirodno jak ili slab, oni time dobivaju "Duh zdravog uma" - njihovi su sudovi jasniji, istinitiji, pouzdaniji nego prije; jer prije svega imaju pred sobom izričite upute Gospodnje Riječi u pogledu onoga što bi trebali činiti, a što ne bi trebali činiti - upute koje pokrivaju gotovo svaku značajku i cilj života.Oni koji su prihvatili Gospodina kao svog učitelja i instruktora, i koji imaju njegov Duh poslušnosti Očevoj volji, imaju "Duh zdravog razuma", jer se ne uzdaju samo u vlastiti sud, ne samo u vlastiti razum, već poslušnošću Gospodinovim uputama bivaju sačuvani u životnim nedaćama od zamki i teškoća koje zadese one koji nemaju vodstvo i smjernice nadljudske mudrosti.

Kao rezultat pada našeg roda u grijeh i njegove osude, [E252] smrti, cijeli svijet je nezdrav, mentalno i fizički - ali u različitim stupnjevima, ovisno o okolnostima i nasljeđu. Kao što su neki fizički manje zdravi od drugih, tako su neki mentalno manje zdravi od drugih, a ipak su svi nezdravi, kao što Sveto pismo kaže: "Nema pravednika [savršenog, zdravog, bilo umom ili tijelom], nema, ni jednoga." (Rim 3:10 )Figurativno, svi su prekriveni ranama, modricama i gnojnim čirevima - mentalnim i fizičkim. (Iz 1:5,6 )Prokletstvo grijeha položilo je svoju tešku ruku na cijelog čovjeka - um i tijelo.

Općepoznata je činjenica da patnja u jednom dijelu tijela uzrokuje bolest cijelog tijela, uključujući i um.Um ne može biti savršeno zdrav, dok ga podržava i hrani nezdravo tijelo.Poremećen želudac dispeptičara ima izravan učinak na njegov um, kao i na cijeli njegov fizički sustav.Osoba čija su pluća bolesna ne može izbjeći određeni stupanj mentalnog oštećenja; slično tome, kada su drugi organi, srce, jetra, bubrezi, bolesni i nesavršeno obavljaju svoje funkcije, posljedica je nesumnjivo poremećaj krvi i poremećen živčani sustav, čije je središte mozak.Slično tome, mozak koji je uznemiren boli ili nedovoljno hranjen zbog pothranjenosti, ili vruć zbog zastoja u djelovanju organa za izlučivanje, sigurno će biti oštećen u svim svojim različitim funkcijama: ne može razmišljati i rasuđivati ​​​​tako ispravno, tako logično, kao da je u savršenom stanju.Poremećaji uma su toliko česti da se riječ poremećaj ne koristi osim u sasvim ekstremnim slučajevima više od prosječne nezdravosti, neuravnoteženosti. Ali nitko tko posjeduje rasuđivanje i iskustvo neće dovesti u pitanje ove zaključke.

Postavlja se pitanje: Kako ili gdje udjeljivanje Duha Svetoga kršćaninu služi popravljanju njegovog rasuđivanja i postaje za njega Duh zdravog uma? Odgovaramo da je božanski um savršen, "zdrav", i posljedično, u kojoj god mjeri kršćani mogu odložiti vlastite umove ili sudove o bilo kojem ili svim pitanjima [E253] i umjesto toga prihvatiti božanski um, volju, sud za kontrolu nad svojim životima, u toj će mjeri imati duh ili raspoloženje zdravog uma - Božjeg uma. Ovim ne mislimo da se kršćanski mozgovi mijenjaju ili preokreću u prirodnom poretku u svom djelovanju, već da pod vodstvom Duha Svetoga, Duha Istine, takvi postupno uče ispravljati pogreške vlastitih prosudbi u odnosu na sva različita pitanja koja im se postavljaju, kako bi se uskladili s naukom Duha Svetoga kroz Božju Riječ.Za ilustraciju: pretpostavimo da imamo sat, lošeg mjeritelja vremena i bez sredstava za regulaciju; pretpostavimo također da često imamo pristup kronometru apsolutne točnosti, koji nam je pokazivao da naš sat kasni trideset minuta svakih dvadeset četiri sata, naučili bismo kako ga ispraviti resetiranjem svakih dvadeset četiri sata.Štoviše, naučili bismo i kako procijeniti njegovu pogrešku u bilo kojem trenutku dana.Tako je i s našim sudovima i raznim životnim stvarima i poslovima: kada ih mjerimo savršenim standardom, otkrivamo da smo ili prebrzi ili prespori, preslabi ili prejaki u svojim mentalnim i fizičkim emocijama.I premda nismo u stanju promijeniti svoje metode razmišljanja i djelovanja kako bismo ih učinili savršenima i u potpunom skladu s metodama našeg Gospodina Isusa, našeg standarda, ipak smo sposobni upravljati svojim mislima, svojim sudovima, prema standardu koji nam je pred očima, na način i u mjeri koju oni koji nemaju taj savršeni standard ili koji ne žele biti njime upravljani, neće ni cijeniti niti moći kopirati.

Tko nije primijetio kod svojih prijatelja i susjeda (kao i kod sebe) obilje dokaza takve duševne nezdravosti da nisu u stanju dobro upravljati svojim poslovima, a ipak uzrokuju veliku ljutnju svojim pokušajima upravljanja poslovima drugih?Zbog umišljenosti osuđuju druge, ogovaraju one koji se miješaju u tuđe poslove, iako pokazuju potpunu nesposobnost za upravljanje vlastitim poslovima.Nije li ovo jedan dokaz [E254] poremećenog uma - mjera ludila? Ne nalazimo li da je isti princip, doveden do još veće krajnosti, uočljiv u slučajevima svih čiji su sudovi toliko loši da su prisiljeni biti zatvoreni u ludnici? Nesumnjivo su umišljenost, odobravanje i strah temelji mentalnih problema kod većine onih koji su zatvoreni u ludnicama - mnogi od ostalih su demonska opsesija.Ako uđemo u ludnicu, nalazimo neke od pacijenata kako žive u iluziji da su vrlo bogati ili da su kraljevi, kraljice, plemići ili prinčevi, te su stoga puni ponosa i osjetljivosti te se lako uvrijede.Drugi su podnijeli umišljene nepravde i zamišljaju da nisu dovoljno cijenjeni, a njihovi prijatelji nastoje ih maknuti s puta, iz straha od njihovog utjecaja, ili da sakriju njihove sposobnosti, ili da ih spriječe da steknu bogatstvo. Drugi, iz straha, zamišljaju da svatko traži njihov život, da je cijeli svijet lud i da su samo oni normalni; ili da je Bog protiv njih i da je njihova sudbina vječna muka, jer su počinili neoprostive grijehe itd.

Sve su to samo ekstremi mentalnih stanja i karakteristika koje promatrač može vidjeti o njima svaki dan u svim sferama života.Tendencija svijeta i duha svijeta, sa svojim ambicijama i ponosom, praznovjerjima, pogreškama i strahovima, jest pojačati te prirodne uvjete; i kao rezultat toga vidimo da ludilo u ekstremnom obliku brzo raste diljem civiliziranog svijeta.

Ono što im treba - ono što nama i cijelom čovječanstvu treba - jest zdrav razum: ali vrijeme za opće iscjeljenje svjetskih mentalnih i fizičkih bolesti od strane Velikog Liječnika jest Milenijsko doba, kada bude u potpunosti uvedeno; ali to doba ne može biti uvedeno, a njegovo olakšanje i blagoslov ne mogu doći sve do pravog vremena.U međuvremenu, međutim, pozvana Evanđeoska Crkva dobiva, kroz svog Gospodina i njegovu Riječ, njegov Sveti Duh - Duh njegovog [E255] zdravog uma, koji je isti kao Očev um ili Duh. I u mjeri u kojoj svaki član koristi svoje privilegije u vezi s tim, bit će mu pomognuto u prevladavanju prirodnih mentalnih i fizičkih problema koji nas muče zajedno s cijelim svijetom čovječanstva.Riječ Gospodnja preko Apostola nas ovako upućuje: „Kažem... svakome među vama da ne misli o sebi više nego što treba misliti, nego da misli trezveno [ne po tijelu, nego po svojoj novoj prirodi], prema mjeri vjere koju je Bog svakome udijelio.“ (Rim 12:3 ) Za mnoge je životni zadatak prevladati previsoko samosvijest i steći Duh zdravog uma u pogledu vlastitih talenata, ali u ovom djelu ispravljanja ponosa pomažu im riječi Učitelja, koje kažu: "Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju."Pomažu im i riječi Apostola, koje kažu da se "Bog protivi oholima, a poniznima daje milost"."Ponizite se dakle pod moćnu ruku Božju da vas uzvisi u svoje vrijeme."Mt 5:5 ;Jak. 4:6 ;1. Petrova 5:5,6

Ali, zapravo, Bog nije izabrao mnogo velikih, ne mnogo mudrih, prema tijeku ovoga svijeta i prema vlastitoj procjeni vlastite mudrosti; nego siromašne ovoga svijeta, bogate vjerom - koji se ne uzdaju u vlastitu mudrost niti u vlastitu pravednost, već prihvaćaju Krista kao svoju mudrost, svoje opravdanje, svoje sve.

Isto tako, onima koji imaju "duh straha" pomaže da ga suzbiju "Duh istine", "Duh ljubavi", ako ga prime - jer "savršena ljubav izgoni strah".1. Ivanova 4:18 )Dok uče upoznavati Boga kroz njegovu Riječ i milosni plan vjekova koji je u njoj izložen, to iz njihovih umova uklanja veliki obilježje straha i užasa koji muči tolike ljude.Daje im umjesto straha nadu – nadu koja ne sramoti, jer je ljubav Božja izlivena u njihova srca po Duhu Svetome – Duhu zdravog razuma.

Tako i oni koji su previše ponizni (prema manjka im samopouzdanja) [E256] da bi ikada išta postigli u životu, ohrabruju se, uzdižu i čine korisnima sebi i drugima, istim Duhom istine koji kori i ispravlja one koji su previše samouvjereni, samouvjereni, samosvjesni i umišljeni. Prve ohrabruju uvjeravanja o Božjoj pomoći; druge obuzdavaju, umjeravaju, dovode u podložnost i uče onome što je Bogu ugodno i korisno njima samima: kako kaže Apostol: "Ako tko [s pouzdanjem] misli da išta zna [od vlastite mudrosti], još ništa ne zna kako treba znati."1 Kor 8,2 )Ali, zapamtimo, preobrazbe karaktera ne dolaze od izgovaranja Gospodina, Gospodina, niti od posjedovanja Biblije; niti od pridruživanja ljudskoj organizaciji zvanoj crkva; već od pridruživanja Kristu i primanja od njega Duha njegove Riječi, Duha istine, Duha svetosti, Duha zdravog uma - njegovog svetog Duha i Očeva.

Čovjek koji je, milošću Božjom i vlastitim prihvaćanjem te milosti, stekao Duh zdravog uma, ima veliku prednost u svakom pogledu nad ostatkom čovječanstva; jer Duh zdravog uma je Duh mudrosti.Takav čovjek ispravno vrednuje stvari ovoga života - bogatstvo, slavu, društveni položaj itd. - više od drugih.Sa svog novog gledišta on vidi stvari povezane sa svim tim što drugi ne primjećuju.Njegov um, poučen Gospodnjom Riječju, razaznaje da čak i ako bi zgomilao svo bogatstvo svijeta, ne bi mogao ništa odnijeti sa sobom kada umre.On vidi da je slava vrlo prazna i vrlo prolazna stvar, te da se u užurbanoj životnoj žurbi mrtvi brzo zaborave.On vidi da je društvo plitko, a njegove izjave poštovanja itd. često neiskrene, te da njegova živahnost završava smrću - ako ne i prije financijskom katastrofom.Oni vide, jezikom svijeta, da—"Igra [slučaja za zemaljsku slavu, bogatstvo i zadovoljstvo] nije vrijedna svijeće."I doista, s gledišta prosječnog muškarca i žene ovog svijeta, život je samo [E257] igra karata - nezadovoljavajuća u svojim rezultatima, jer čak i najuspješnijima na kraju ne znači relativno ništa.

S druge strane, djeci Božjoj, sada začetima od Duha Svetoga za "uzvišeni poziv" ovog evanđeoskog doba, ponuđeno im je nešto što odvlači njihove umove od sitnica i zabluda koje zaokupljaju i često uznemiruju umove čovječanstva općenito.Njihove su veće radosti, veće ambicije - za viši društveni položaj, za veće bogatstvo i za Kraljevstvo - za nebesko bogatstvo i nebesko i vječno Kraljevstvo.Ambicije nadahnute ovim nebeskim obećanjima su svete ambicije, pune milosrđa i dobrih plodova, te djeluju na temelju ljubavi, dok su zemaljske ambicije usmjerene na temelju sebičnosti.

Muškarac ili žena čiji je cilj uzdignut s ovih zemaljskih igračaka, taština i ambicija i usmjeren na nebesko, zasigurno ima puno bolje mogućnosti za provođenje zdravog rasuđivanja u pogledu svih poslova ovog sadašnjeg života - jer na njih gleda s relativno nezainteresiranog stajališta.On je u svijetu i obvezan je živjeti, te u tu svrhu osiguravati stvari potrebne, pristojne i poštene u očima svih ljudi; ali budući da je oslobođen pretjeranih ambicija prema svjetovnim stvarima, proporcionalno je oslobođen pritiska pohlepe, gramzivosti, ponosa itd., te je bolje osposobljen da pravedno razmišlja i djeluje te da prema svima iskazuje ljubazno suosjećanje.Ovaj Duh zdravog uma, ili boljeg rasuđivanja iskusnog kršćanina, ne smatra se ispravkom ili popravkom njegovog zemaljskog ili tjelesnog uma, već novim umom ili raspoloženjem, začetim u njemu odozgo preko velikih i dragocjenih obećanja Riječi Gospodnje.2 Pt 1:4 ) Tako mu pomaže njegova nova narav, Duh ili narav zdravog uma, sveti Duh Gospodnji.I njegov će um biti zdrav u mjeri u kojoj prima i ispunjava se Duhom Svetim.I to će biti [E258] brzo ili sporo u onoj mjeri u kojoj je njegova ljubav prema Gospodinu i njegova pravednost žarka ili hladna.

Učitelj je upitao: "Za što će čovjek zamijeniti svoju dušu [svoje biće - svoje postojanje]?" (Mt 16,26 ) Čovjek zdravog razuma ne bi zamijenio najvrjedniju stvar koju posjeduje (svoje biće) ni za što - bogatstvo, slavu ili položaj.I u mjeri u kojoj netko primi Duh zdravog uma, to će biti njegova procjena. Naprotiv, vidimo da svijet danas čini suprotno i tako dokazuje svoju mentalnu nezdravost.Oni koji su poznati kao najmudriji ljudi svijeta troše svoj rad na ono što ne zadovoljava - na gomilanje bogatstva; u borbu za čast, društveni položaj i napredovanje; na tašto razmetanje i grešne užitke.Čak i kad ne bi bilo budućeg života, svi koji imaju Duh zdravog uma mogu vidjeti da su takvi postupci nemudri; jer većina provodi sadašnji život pripremajući se za uživanje, a zatim odlazi u smrt, shvaćajući da nisu postigli ono što su tražili - i da će bogatstvo ili slava koju ostavljaju za sobom uskoro biti raspršeni, ili ako ne raspršeni, da će ostati spomenik njihove ludosti, pohlepe i nezdravog uma.

Svjetski život, lišen razumnih ciljeva i ambicija, ono je što Apostol naziva "vašim ispraznim [beskorisnim] životom [životom] koji ste po navici primili od svojih otaca".1 Pt 1:18 ) Običaj rada za nedostojne stvari je nasljedan; ljudi se ne zaustavljaju da razmotre stvar, već se vraćaju na ustaljene puteve u kojima su se kretali njihovi roditelji.Ali apostol ističe da je naša promjena kursa zato što smo naučili da smo otkupljeni dragocjenom krvlju Kristovom.Otkrili smo kroz Riječ milosti da je put svijeta uzaludan i da svi slijede uzaludan put zbog izopačenosti - nezdravog uma kroz pad - i saznavši za veliko otkupljenje, [E259] rado posvećujemo onome koji nas je otkupio i primamo od njegova Duha - Duha zdravog uma.

Kada se sadašnji život promatra sa stajališta Duha Svetoga, predstavljenog u Svetoj Riječi, on se vidi kao samo školsko razdoblje, priprema za budući život, za sve koji vide tu nagradu i čuju "poziv".Međutim, samo oni čije su oči otvorene i koji vide iznutra mogu shvatiti koliko je nerazuman put većine, koja, umjesto da obuzda vlastite sebične sklonosti i njeguje plemenitije i istinitije elemente svoje pale prirode, u mnogim slučajevima potkopava karakter i ostavlja svijet u trenutku smrti slabijim nego što je bio kada su se u njega rodili, često s nasljeđem slabosti koje se nosi i s njihovim potomstvom.

S druge strane, dok Božja Riječ i Sveti Duh te Riječi obuzdavaju naše ambicije za zemaljskim bogatstvom i uvjeravaju nas da je "ljubav prema novcu korijen svakog zla" (1 Tim 6:10 ), štite nas od suprotne krajnosti lijenosti, nemarnosti – upućujući da svatko treba brinuti o stvarima poštenima pred svim ljudima, a posebno za potrebe vlastitog kućanstva.Potiču nas da "ne budemo lijeni u poslu, nego gorljivi u duhu, služeći Gospodinu." (Rim 12:11 )Dakle, oni koji imaju Gospodnjeg Duha čuvaju se od ludosti onih koji život provode s Bunyanovim "grabljama za blato", skupljajući sebi blago bez stvarne vrijednosti; također su čuvani od nezdravosti lijenosti i potiču se da budu energični u svim dobrim službama, koje će biti korisne čovječanstvu i koje će naići na božansko odobravanje i biti prihvaćene kao služba "učinjena Gospodinu", koja će imati njegovu obilnu nagradu u vječnom životu.

Duh zdravog uma vidi u sadašnjem životu prilike za postizanje bogatstva karaktera, bogatstva milosti i za skupljanje blaga koje ni moljac ni hrđa neće uništiti, već koje će biti trajno - vječne radosti. Ne da nas Duh zdravog uma navodi da živimo u budućnosti, zanemarujući sadašnjost: nego mudro živi u sadašnjosti, pamteći budućnost.

Duh zdravog uma širi i produbljuje karakter u svim njegovim dobrim stranama; ne samo da pomaže svom vlasniku da zauzme ispravne stavove o sebi, već i da zauzme ispravne stavove o svojim bližnjima u degradaciji, te proširuje njegove suosjećaje. On shvaća oštećenje vlastitog uma i tijela kroz pad, te vlastitu potrebu za milosrđem i korisnom ispravkom, kao i sličan poremećaj cijelog svijeta čovječanstva, te opću potrebu za suosjećanjem i pomoći za ispravak.Kako uči ispravljati nedostatke i nejednakosti vlastitog uma, to više suosjeća s drugima koji nemaju ovo regulirajuće načelo, ovaj Duh zdravog uma, i kojima je u prihvaćanju onemogućeno protivljenje Protivnika, "boga ovoga svijeta", koji zasljepljuje umove onih koji ne vjeruju, da slavno svjetlo božanske dobrote, u licu Isusa Krista, ne zasja u njihovim srcima i ne donese im Duh zdravog uma.2 Kor 4:4

U mjeri u kojoj se razvija u ovom svetom Duhu svoga posinjenja, "novo stvorenje u Kristu Isusu", on postaje, kroz njegovo djelovanje, postupno strpljiviji, suosjećajniji, velikodušniji, ljubazniji - više bogolik.I te dobrohotne osobine karaktera utjecat će ne samo na vanjska djela njegova života, već i na njegove riječi i misli.U omjeru u kojem njegov Sveti Duh odbacuje nečasno ili nepošteno djelo, u istom omjeru odbacuje nečasnu ili nepoštenu riječ u odnosu na prijatelja, susjeda ili neprijatelja; i slično tome odbacuje i najmanju nepravdu ili neljubaznost misli prema bilo kome od njih.

Duh zdravog uma će stoga postupno, ali sigurno učiniti muža boljim mužem, oca boljim [E261] ocem, sina boljim sinom, ženu boljom suprugom, majku boljom majkom, kćer boljom kćeri. To će učiniti jer se osnova misli, riječi i ponašanja promijenila od sebičnosti do ljubavi.Onaj tko posjeduje ovog Duha zdravog uma, Duha Svetoga, Duha ljubavi, bit će, u mjeri u kojoj ga posjeduje, manje osjetljiv na svoja prava, privilegije, preferencije, a obzirniji prema pravima, osjećajima i preferencijama drugih.Gospodnja volja mora, naravno, biti na prvom mjestu, ali uz ugađanje Gospodinu, uživat će u ugađanju drugima s kojima može doći u kontakt, posebno onima iz vlastite obitelji: i u skladu s tom željom da prvo služi i ugađa Gospodinu, a zatim Gospodnjoj obitelji i svim ljudima koliko god bude imao priliku, njegove će misli djelovati, njegove će riječi biti vođene i regulirane, a njegovo će se ponašanje oblikovati.

Ne slijedi da će muškarac ili žena koji su primili Duh zdravog uma stoga biti najbolji muž, najbolja supruga, najbolji brat, najbolja sestra, najbolji otac, najbolja majka, u svakoj pojedinosti; jer, kao što smo već sugerirali, poslanje Kristova evanđelja, u njegovom učinku na civilizirani svijet, jest uhvatiti se za zle stvari ovoga svijeta i stvari koje nisu [vrijedne], te ih uzdići u mjeri u kojoj dolaze u posvećenje Gospodinu i primaju Duh zdravog uma.Naprotiv, neki mnogo boljeg roda, na višoj razini, skloniji su samopravednosti i odbijanju pomoći koju Gospodin nudi.To mogu biti plemeniti muževi, plemenite supruge, plemenita djeca, plemeniti roditelji, zbog plemenitijeg roda, zbog nasljeđivanja boljeg držanja i veće mudrosti preko kršćanskih roditelja.Ali ako takvi ne prihvate Spasitelja i ponudu novog uma, vrlo je sigurno da će degenerirati, a njihova ljubaznost, blagost itd. postati više stvar vanjskog oblika, prikrivajući unutarnju sebičnost, koja će se [E262] prije ili kasnije pojaviti u njihovom potomstvu, dovodeći ih zauzvrat na nižu razinu.

Misao koju želimo usaditi jest da će na kojoj god razini mentalne oronulosti, nemorala ili ludosti istina i milost Božja dosegnuti muškarca ili ženu, uzdići ga i učiniti ga plemenitijim, čišćim, ljubaznijim, nježnijim, obzirnijim prema drugima - u mjeri u kojoj on ili ona primaju ovaj novi um, Duh zdravog uma.

Neispravnost ljudskog uma općenito ilustrirana je u pitanju nepromišljenog razmnožavanja ljudske rase.Napreduje gotovo bez obzira na zakone zdravlja i gotovo bez osiguravanja pravilne prehrane potomstva, te u potpunom kršenju zakona prirode, prepoznatih u uzgoju nižih životinja, goveda, ovaca, konja, pasa.Nije ni čudo što Apostol nalaže vjernicima da vježbaju zdrav razum u korištenju čovjekove najviše prirodne moći, razmnožavanja, govoreći: "Muževi, postupajte sa svojim ženama po mudrosti ." (1 Pt 3:7 ) Kad bi se slijedio ovaj savjet, kad bi prevladavao Duh zdravog razuma, koliko bi više obzira prema osjetljivim i preopterećenim ženama pokazali muževi koji ih istinski ljube – postupajući s njima prema spoznaji.

Ali samo su sluge i sluškinje Gospodnje još primili ovog svetog Duha Božjega - ovog Duha zdravog razuma.Hvala Bogu što je blizu vrijeme kada će kroz službe ovih slugu i sluškinja, proslavljenih i osnaženih Kraljem slave, cijeli svijet biti blagoslovljen i Gospodin će izliti svog Svetog Duha, Duha zdravog uma "na svako tijelo".