Otkrivenje 1;17

„Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji”

Već rečeno prije, nema sumnje da je Isus rekao da je „Prvi i posljednji“. No „Alfa i Omega“ zasiguno nije isto što i „Prvi i posljednji“ iz jednostavnog razloga što „Alfa i Omega“ može označavati i npr. „Početak i svršetak“ nečega, što nije identičan izraz po samom značenju. 

Usporedimo Otkr 1:18 2:8 i Iz 44;6. Šta god značilo Isusovo „Prvi i posljednji“ očito je ograničeno samim kontekstom koji izričito kaže da je Isus bio mrtav i oživio. A znamo da Bog ne može umrijeti (Hab 1;12). Iz konteksta vidimo da Isusovo „Prvi i posljednji“ nije apsolutno po značenju. Ako možeš dokazati da Bog može umrijeti, samo izvoli. Zanimljivo kakto ti doživljavaš Isusove riječi; „Ja sam svemogući Bog koji je umro i oživio i sada imam ključeve smrti koja više ne vlada sa mnom“. Ima li to smisla? 

Zatim, Jahve izričito kaže da je "Prvi i posljednji“ ali u kojem smislu? Da je Jahve jedini pravi Bog. A znamo da je Bog jedan i da je taj Bog besmrtan. Zar ne? Potpuno različito od Isusa koji je bio mrtav i oživio. 

Tko će u dogledno vrijeme pokazati Isusa? "...Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu..." 1.Timot 6:15,16 

..."A Kralju vijekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu, čast i slava... 1.Tim 1;16,17 

"Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?" Malahija 2;10 

Kao što je jasno da ne može biti jasnije, jedini pravi Bog je Isusov Otac koji jedini posjeduje besmrtnost i čije osobno ime glasi Jahve. 

Isus ne posjeduje besmrtnost, štoviše, život koji posjeduje je dobio od Oca (Iv 5;26). 

Druga važna stvar je u činjenici da su „Alfa i Omega“ riječi koje nepobitno pripadaju isključivo Gospodinu Bogu a to može biti samo Jahve i kao takav je Isus isključen kao Bog.

Isusovo „prvi i posljednji“ je ograničeno činjenicom da su riječi „bio sam mrtav a sada sam živ“, tj. Isus je umro i oživio u istom kontekstu kao i navedene riječi. Isto tako Jahve ne može umrijeti (Hab 1;12 „Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš!...). Isus kaže da je bio mrtav (očigledno u potpunosti jer ne radi razliku u kontekstu bogočovjeka) i da je sada živ dovijeka. Očigledno do tog trenutka nije bio živ dovijeka ako tek sada ima ključeve smrti i podzemlja. 

Ostatak teksta govori o Onome koji sjedi na prijestolju i koji je više puta prikazan kao različita osoba od Isusa, njemu pripadaju te riječi, a ne Isusu, i vjernici su Isusova braća a ne sinovi.

Yahweh is the first and the last of his peculiar kind, in that he is the first and the last one to be increate, that is, never to have been created. No one was before Yahweh in this sense and no one will be after him in this sense. The Son is the first and the last of his peculiar kind, in that he is the first and the last to have been directly created by God, all other creatures having been indirectly created by God, that is, through the agency of the Logos. Thus the Father and the Son are both unique -- which is the meaning of these three expressions -- but each of them is unique in a different sense: The Father is unique in that he is the only -- the first and the last -- being never created; the Son is unique in that he is the only -- the first and the last -- being ever directly created by Yahweh without the assistance of an agent, which creative assistance by the Logos occurred in the case of all the rest of creation -- the Logos himself being excepted.

"Christ is called, in the Apocalypse, chap. i. 17, the first 
                    and the last; and this expression, if taken in the same sense 
                    as that in which it is used, Isa. xli.4; xliv.6; xlviii. 12, 
                    may denote Christ's eternal Godhead.  Yet it is not absolutely 
                    decisive; for the meaning of chap. i.17 may be, "Fear not; I 
                    am the first (whom thou knewest as mortal), and the last (whom 
                    thou now seest immortal), still the same, whom thou knewest 
                    from the beginning."  The same explanation may be given of 
                    chap. ii. 8, where the expression, the first and the last, 
                    again occurs, and is used in connection with Christ's 
                    resurrection from the dead.--(J.D. Michaelis: Introduction to 
                    the New Test., vol. iv. pp. 539-40. [as quoted in 
                    Concessions])

The last example, by Michaelis, is especially interesting, because he realizes that the title "first and last" was being applied to Christ in reference to his death and resurrection. This is how I view it, though in a slightly different manner, namely, that Christ is the first to be resurrected by the Father directly, and last to be so resurrected. All references to Jesus as being the "first and the last" have this limitation.

Let's stretch this out a bit more, shall we. Jesus [Rev. 5:5] and Satan [1 Peter 5:8] are both call a "Lion." How could this be is Jesus is not Satan? Jesus is called an Apostle, but so are his followers. How can this be if they are not one and the same? A simply sharing of titles does not guarantee a sharing of substance or essence in the Bible. God's representatives can share his Name and title. That is why even King Solomon can be called "GOD" in your Bible: 
"The throne O God, is for ever and ever." Ps. 44:6 Douay 
The NAB admits here that "The king in courtly language, is called 'god,' i.e., more than human, representing God to the people."