top of page

Ivan 5:23 častiti

-------------------------------------

Ivan 5:23 – Isusova čast

Objavljeno 26. studenog 2008. 2 komentara

 

Ivan 5,22 Jer niti Otac nikome sudi, nego je sav sud predao Sinu,
Ivan 5,23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao.

Misao se očito često pretpostavlja, dodaje i čita u Ivanu 5:23 da je Isus jednak svom Bogu i Ocu u postojanju, ili da se na neki način štovanje i/ili slava koja pripada samo njegovom Bogu i Ocu također daje/pripisuje Jehovinom Sinu, i onda, iz ovoga, dalje se može pretpostaviti da je Isus Jehova. Trojstvenik bi onome što je Isus rekao dodao pretpostavku da je Jehova više od jedne osobe, i da je Isus jedna od osoba JEhovinih, i dodao bi i pročitao ono što je Isus rekao da je to razlog zašto je rekao da treba poštovati Sina kao što časte Oca. Naši susjedi iz "jedinstva" zamišljali bi i pretpostavljali da je Isus njegov Otac, i stoga je to razlog zašto je Isus izjavio ono što je rekao. Obično se tvrdi da govoreći ovo, Isus je govorio da treba primati jednako štovanje koje se daje njegovom Bogu i Ocu. Ipak, Isus uopće nije spomenuo "obožavanje", ali govori o "časti". Dakle, ideja "obožavanja" mora se pretpostaviti, dodati i pročitati u Isusovim riječima.

“Čast” o kojoj se govori u Ivanu 5:23 je čast biti sudac, a ne biti štovan ili poštovan kao Svevišnji. Ova čast je dana kao rezultat činjenice da je sav sud — ovlast da sudi — dana Isusu od Boga i Oca Isusova. Tako Isusov Bog i Otac dolazi suditi svijetu preko Zaređenoga. — Psalam 96:13; 98:9; Izaija 40:10; 62:11; Luka 1:32,35; Ivan 5:22,23; Djela 10:42; 17:30,31; Rimljanima 2,16; 1. Korinćanima 4,5; Otkrivenje 22:12.

Doista, ako se pretpostavi da je Isus govorio riječima zapisanim u Ivanu 5:23 da je Isus govorio da je on Jehova, ili Jehovina osoba, u kontekstu, činilo bi se da Isus nije bio Jehova dok nije primio zaređenje za suca. Činjenica da je Isusu dana ova presuda (ovlast da sudi), i čast da bude takav sudac kao predstavnik Jehove, ne znači da je Isus postao njegov Bog i Otac zahvaljujući tome što je dobio tu čast da sudi svijetu i anđelima. Zapravo, Isusu se daje čast u odnosu na to što ga je jedini pravi Bog odredio za suca čak i kad oni časte Boga i Oca Isusova. U tom smislu, kao sudac, Isus je jednak svom Bogu i Ocu, budući da je Isus zaređen za suca svima (isključujući, naravno, Svevišnji koji je dao tu ovlast svom sinu — 1. Korinćanima 15:27), ali to ne znači da je Isus primio slavu koja pripada samo njegovom Bogu i Ocu, ili da je Isus postao, sam po sebi, Svevišnji jer ga je Svevišnji postavio za suca. Isus je dobio takvu vlast jer je dokazao da će uvijek vršiti volju jedinog pravog Boga. — Ivan 8:29; Hebrejima 12:2.

Vidi također:
http://godandson.reslight.net/worshipjesus.html
http://reslight.net/forum/index.php?topic=194.0

Ova kratka studija Ivana 5:23 posebno je zanimljiva: Istraživačima Biblije, Jehovinim svjedocima, unitaristima, vjernicima u doktrinu trojstva, vjernicima u doktrinu jedinstva.

Sponzorirani sadržaj

OCJENI OVO:

 

Ocjeni ovo

 

PODIJELI OVO:

Ovaj unos je objavljen u Krist nije Bog , Ivan , Trojstvo i označen studentima Biblije , Isusova čast , jehovini svjedoci , Isus je Jehova , Isus je Jahve , Ivan 5:23 , sudite svijetu , doktrina jednosti , doktrina Trojstva , štovanje Isusa . Označite stalnu vezu .

2 ODGOVORA NA “ IVAN 5:23 – ČAST DUŽNA ISUSU ”

  1. Pingback: Isus i njegov Bog » Arhiva bloga » Ivan

  2. Pingback: Raspakiranje Ivana 5:18 (odgovor) – Obrana vjere

-------------------------------------

Ivan 5:23 – Poštuj sina kao oca

 

Jer niti Otac nikome sudi, nego je sav sud dao Sinu [23] da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga je poslao. — Ivan 5:22-23 , Ivan 5:23 često se navodi kao dokaz da je Isus Jehova ili osoba od Jehove. U stvarnosti, u Ivanu 5:23 ne postoji ništa što znači da je Isus tvrdio da je Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Ne postoji ništa u Ivanu 5:23 što kaže da je Bog Abrahama, Izaka i Jakova više od jedne osobe. Ne postoji ništa u Ivanu 5:23Svjetski engleski .

koji kaže da su Bog Abrahama, Izaka i Jakova tri osobe. Sve takve misli moraju se dodati onome što je Isus rekao iu njih se učitati. Doista, Isus je tvrdio da je onaj koji ga je poslao, o čemu je govorio u Ivanu 5:23 , "jedini pravi Bog", a tvrdeći da ga je "jedini pravi Bog" poslao, Isus je zapravo poricao da je on taj "jedini pravi Bog". — Ivan 17:1 , 3. U Bibliji se samo Isusov Bog i Otac identificira kao Jehova, Bog Abrahama, Izaka i Jakova. ( Izlazak 3:14 , 1536 , 43 ; 6:57 ; 7:16 , 28 ; 8:26 ,) Sveta pisma pokazuju da je Isusa poslao Jehovu, da govori u ime Jehove, predstavlja Jehovu i da je taj isti Bog Abrahama, Izaka i Jakova podigao i proslavio svog Sina. Isus nikada nije tvrdio da jest, niti ga sveto pismo predstavlja kao Boga Abrahama, Izaka i Jakova, kojeg Isus predstavlja i govori u njegovo ime. — Ponovljeni zakon 18:15-22 ; Matej 22:32 ; 23:39 ; Marko 11:9 , 10 ; 12:26 ; Luka 13:35 ; 20:37 ; Ivan 3:2 , 17 , 32-35 ; 4:34 ; 5:19 , 30 28 , 38 ; 10:25 ; 12:49 , 50 ; 14:10 ;15:15 ; 17:8 , Hebrejima 1:1-3 ; Otkrivenje 1:1 . Isusova moć i autoritet dana mu je od jedinog pravog Boga [Vrhovnog Bića]. Isus stoji u snazi ​​svog Boga, Jehove (26 ; 20:17 ; Djela apostolska 2:22 , 34-36 ; 3:13-26 ; 5:30 ; Rimljanima 15:6 ; 2. Korinćanima 1,3 ; 8:6 ; 11:31 ; Kološanima 1:3 , 15 ; 2:9-12 ; Mihej 5:4

) Isus nije Jehova koji mu daje ovu vlast, svu vlast i moć (s očiglednim izuzetkom pozicije da je sam Svevišnji (1. Korinćanima 15:27), ali Isusovo vršenje ove moći i autoriteta je sve na slavu Jehovu, jedinu osobu koja je Bog i Otac Gospodina Isusa. Pisci Biblije nikada nisu tvrdili da je Isus konačni "izvor" vlastite moći. — Ponovljeni zakon 18:15-19; Psalam 2: 6-8 ; 45:7; 110:1, 2; Izaija 9 : 6 , 7 ; 11 : 2 ; 42 : 1 ; 61 : 1-3Jeremija 23 : 5 Ezekiel 34:23 , 24 ;37:24 ; Daniel 7:13 , 14 ; Matej 12:28 ; 28:18 ; Luka 1:32 ; 4:14 , 18 ; 5:17 ; Ivan 3:34 ; 5:19 , 27 , 30 ; 10:18 , 36-38 ; Djela 2:22 , 36 ; 3:13-26 ; 10:38 ; Rimljanima 1,1-4 ; 1. Korinćanima 15:27 ; 2. Korinćanima 13,4 ; Kološanima 1:15 , 162:10 ; Efežanima 1,3 , 17-23 ; Filipljanima 2,9-11 ; Hebrejima 1:2 , 4 , 6 , 9 ; 1. Petrova 3:22 .

Jehovi, jedinom pravom Bogu, Isusovom Bogu i Ocu, uopće nikada nije "dana" moć; BOG I ISUSOV OTAC JE UROĐENA SNAGA, izvor svega. ( 1. Korinćanima 8:6 ) Jedini pravi Bog, Isusov Bog i Otac, daje Isusu moć, ali ne i moć da bude izvor sve moći, budući da je očito u tome da sve što je dano od jedinog istinskog Vrhovnog Bića, da je jedino istinsko Vrhovno Biće, izuzeto je od davanja bilo kome. (Ivan 17:1 , 3 ; Efežanima 1:3 , 17-23 ; 1. Korinćanima 15:27 ) Sve je još uvijek "od" jedinog pravog Vrhovnog Bića, "kroz" onoga koga je jedino istinsko Vrhovno Biće učinilo - postavilo - za "Gospodara" nad crkvom i svijetom; samo onaj koji je imenovan ima moć "snagom Jehovinom", "svim Bogom". — Psalam 2,6 ; Izaija 9:7 ; 11:2 ; 61:1-3 ; Ezekiel 34:23 , 24 ; 37:24 ; Jeremija 23:5 ; Mihej 5,4 ; Matej 28:18 ; Luka 1:3233 ; Djela apostolska 2:36 ; 5:31 ; 1. Korinćanima 8,6 ; Efežanima 1,3 , 17-23 ; Filipljanima 2,9-11 .

U skladu s ovim, zadano razmišljanje o onome što je Isus izjavio u Ivanu 5:23trebalo bi biti da je Isus tvrdio da je zastupnik Jehove, jedinog pravog Boga, a ne da je Isus tvrdio da JE jedini pravi Bog. Bog je svome sinu dao ovu vlast, i stoga bismo doista trebali poštovati njegova sina kao što bismo častili samoga jedinog pravog Boga. Sveto pismo nam također govori da primanje jednog od svetaca znači primanje Isusa i Oca. ( Matej 10:40 ; Ivan 13:20 ) Isus je svojim riječima zapisanim u Ivanu 5:23, govorio je o onome što mu je jedini pravi Bog dao; ovaj autoritet u kontekstu je autoritet za prosuđivanje. Posredstvom ove vlasti dane Sinu, Sinu pripada dužna čast kao što jedinom pravom Bogu pripada dužna čast. Trebalo bi biti jasno da je ta čast nešto što pripada Sinu *zbog* što mu je dana ovlast da sudi, a ne zato što je to čast koja se duguje sinu od cijele vječnosti. Stoga je određen vremenski okvir nakon kojeg Sin treba primiti tu čast. Ako ova "čast" znači dati Isusu štovanje, ili pripisati Isusu slavu, zbog jedinog pravog Boga, onda bi to impliciralo da Sin ne bi primio ovo štovanje sve dok nije primio i ovlast da sudi, što, ako se misli da ovo dokazuje da je Isus Jehova,to bi dalje značilo da Isus nije postao Jehova sve dok nije primio vlast da sudi, koju je vlast Isus primio od Jehove, jedinog pravog Boga koji ga je poslao. U stvarnosti, rečeno nam je u svjetlu ove visoke časti koju je Sinu dodijelio jedini pravi Bog ( Ivan 5:23 ), "da svi časte Sina kao što časte Oca." Slijedi objašnjenje ove izjave i pokazuje da je čast Sinu kao Očevom imenovanom predstavniku i posredniku u velikom djelu, govoreći: "Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao."

Neki su tvrdili da je Isus tvrdio da mu treba dati čast koja je "jednaka" Bogu. Čini se da takvi pretpostavljaju da grčka riječ koja se često transliterira kao *kathos* znači "jednako".To može značiti i tako, ali to značenje nije svojstveno toj riječi, kao što se može vidjeti iz njezine upotrebe u cijelom Novom zavjetu, a ako se koristi isto obrazloženje, to bi sve također učinilo Vrhovnim Bićima i/ili po moći jednakom Isusu. (Vidi: Ivan 17:11 , 22 ; Efežanima 5:25 , 29 ; 1. Ivanova 4:17 ) U Ivanu 5:23 izražava se da treba poštovati onoga koji je poslan istom vrstom časti koju bismo iskazali Pošiljatelju. To ne znači dati onome koga je poslao jedini pravi Bog čast da bude jedini pravi Bog.

Neki slični stihovi:
 

Matej 10:40 WEB

Tko vas prima, mene prima.


Je li Isus mislio da je učenik kojeg netko može primiti i sam Isus, ili da učenik predstavlja Isusa?

 

Luka 9:48 WEB

i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. Tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Jer tko je najmanji među svima vama, ovaj će biti velik."

 

Je li Isus mislio da ako je malo dijete on sam, ili da je dijete jednostavno predstavljalo samoga sebe?

 

Ivan 13:20 WEB

Zaista, kažem vam, tko primi koga ja pošaljem, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji me posla."

 

Znači li to da je onaj koga Isus šalje sam Isus, da li onaj koji je poslan predstavlja Isusa?

 

Ivanu 12:45 , Isus je izjavio da postoji Netko koji ga je poslao, i stoga je zadano obrazloženje da on nije taj koji ga je poslao. Svaka pretpostavka da je Isus osoba Boga Abrahama, a da je jedna osoba Boga Abrahama, Izaka i Jakova poslala drugu osobu Boga Abrahama, Izaka i Jakova, mora se zamisliti, pretpostaviti, dodati i pročitati u bilo kojem stihu, budući da Biblija nigdje ne predstavlja takvu misao.

 

Tko je poslao Isusa? Mi čitamo:

 

Isus je prikazan proročki kako govori "Jehova me ... poslao." ( Izaija 61:1 , američka standardna verzija) Jedini pravi Bog poslao je Isusa. ( Ivan 17:3 ). 
 

Ipak, budući da je Isus govorio za i činio djela Onoga koji ga je poslao, prepoznati Isusa je isto što i prepoznati Onoga koji je poslao Isusa. Poštovati onoga koga je Jehova poslao isto je što i poštovati Jehovu koji ga je poslao.  

 

Vidi također naše studije navedene u:
Štovanje Isusa

 

********

 

Od Ronalda Daya 20. rujna 2018  

Ovo e-poštomBlogThis!Podijelite na TwitteruPodijelite na FacebookuPodijelite na Pinterestu

Oznake: Jednakost s Bogom

bottom of page