Ivan 17:3 jedini

Oštrooki čuvari fundamentalnog Judaizma su bili jako uznemireni porastom konkurencije i pretnjom koju je po religioznu zajednicu predstavljao jedan stanovnik Galileje, Isus. Sve veći broj njegovih sledbenika, privučenih njegovim čudima, brzom intelektu i iskrenim, otvorenim zapažanjima koja su razotkrivala dvoličnost religijskih vođa, stvorio je klimu straha i antagonizma u tom utvrđenju. Od početka beleženja istorije, strah od religijske konkurencije je obično dovodio do slabo skrivenog stanja zaraćenosti zvaničnih verskih nastojnika. U toj atmosferi ima jako malo mersta za mirnu, otvorenu diskusiju na temu razlika u mišljenju. Prikladno je zapitati se na koji način posmatramo bilo kakvu pretnju, zamišljenu ili stvarnu, po naša sopstvena dragocena ubeđenja. Idealan odgovor na izazov predstavlja jedan skroman i upitan stav, koji želi da uzme u obzir koristi ili mane svega što može biti stavljeno pred nas na ispitivanje. Nažalost, tradicionalni religijski sistemi često na svaku pretnju po status quo odgovaraju neprijateljstvom i beskompromisnošću. Strogo su se ophodili prema nekonformistima.

U Isusovom slučaju, netolerantno sveštenstvo je otkrilo svoje strahove kovanjem zavere za okončanje pretnje koju je predstavljao uticaj učitelja skorojevića na umove članova njegove publike u potrazi za istinom. Jevanađelje po Marku beleži priču o stalnoj teološkoj bitci u kojoj predstavnici dve religijske frakcije sarađuju slanjem ,,Fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rječi" (Mar. 12: 13). Njihova inicijalno laskanje koje je imalo za cilj da Isusa uhvati u mrežu: ,,Učitelju, znamo da si istinit i da ne mariš ni za koga; jer ne gladaš ko je ko nego zaista putu Božjemu učiš" (Mar. 12:14). Ovaj početni potez je bio praćen pitanjem osmišljenim tako da diskredituje Isusa u očima njegove publike. Međutim, njegovi domišljati odgovori na ova teška pitanja, doneli su mu divljenje bar jednog ili više pisara otvorenog uma. Pisar (ili učenik Biblije) je odlučio da postavi sopstveno pitanje. Njegov pristup je bio direktan, lišen lukavstva ili prevare. Parafrazirano na moderan jezik, to bi glasilo ovako: ,, Koja je suštinska, glavna ideja u koju veruješ i koju propovedaš? Koje načelo tvoje teologije je najbitnije?" Marko to pitanje ovako formuliše: ,,Koja je to zapovest prva zapovest?" Ili, kako to pitanje drugi prevodioci znaju da formulišu: ,,Koja je to zapovest prva od sviju?" (Mar. 12:28).

Isusov odgovor je zaobišao Deset zapovesti i citirao je direktno kasnije božansku izjavu, takozvanu Šemu: ,,Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato ljubi Gospoda Boga svog iz svega srca svog i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje." (Peta knjiga Mojsijeva 6:4, 5; Mar. 12:29,30) Učenici Biblije bi trebalo da se zapitaju da li su shvatili implikacije Isusovog jednostavnog hrišćanskog odgovora. On očigledno koristi Mojsijeve reči iz Starog zaveta kao nosioce uzvišene istine. Njegova definicija Boga se oslanja na ono što su i Isusu i njegovi sledbenici znali da je primarno otkrivenje. Isus je sa potpunom jasnoćom ponovo izložio fundamentalno načelo jevrejskog religijskog sistema, koje van svakog argumenta potvrđuje da je istinski Bog jedan Gospod, a samim tim jedna osoba. Razgovor koji je usledio optkriva ključnu prirodu pitanja. Retko koja razmena reči može da bude više prosvećena, kao kada čujemo samog Isusa kako postavlja temelj istinske vere i razumevanja. Ovde su dva religiozna Jevreja vodili razgovor u vezi sa pitanjima koja se tiču duhovnog života. Netačan odgovor je mogao da uništi Isusov kredibilitet u jevrejskoj zajednici. Odgovor koji je Isus dao, međutim, momentalno je izazvao odgovor u potpunosti monoteističkog pisara. Njegov entuzijazam za istorijsku veroispovest Izraela prikazan je toplom reakcijom: ,,Dobro, učitelju! Pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugog osim Njega" (Mar. 12:32)

U mislima ovog ili bilo kog drugog ortodoksnog Jevreja, Isusovo obraćanje je jedino moglo da bude upućeno jednoj osobi, Bogu iz Starog Testamenta. U proslavljenoj Šemi (Čuj, Izrailju) stoji: ,,Gospod je Bog naš jedini Gospod." (Peta knjiga Mojsijeva 6.4) Bog je jedan, Isus je potvrdio. On je jedan Gospod! (Mar. 12:29) Najjednostavnije i najjasnije od svih veroispovesti prožima Stari Zavet: Jer ko je Bog osim Gospoda? ... Nema svetog kao što je Gospod; jer nema drugog osim Tebe; i nema stene kao što je Bog naš. (2. Samuilova 22:32; 1.Samuilova 2:2) Da li je možda u svesti Isusa vrebala ideja da je on sam bio druga, jednaka osoba u Božanstvu, a samim tim i u potpunosti Bog? Ne možemo ni da zamislimo da bilo kakav sličan pojam može biti otkriven ovde niti u bilo čemu što je Marko napisao o Isusu. Nije bilo nikakvog neslaganja između ortodoksnog jevrejskog teologa i Isusa, pionira hrišćanske vere. Bog je jedan i jedini. On je jedan Gospod. ... Ovo je centralna izjava Hrista u vezi sa prirodom Božanstva. S obzirom da dolazi od samog Hrista, takođe mora automatski da zauzme i centralno mesto u veroispovesti. Isusov završni komentar potvrđuje razumevanje koje on i pisar imaju zajedničko: A Isus videvši kako pametno odgovori reče mu: Nisi daleko od carstva Božjeg (Mar. 12:34). Iz ovog odgovora možemo zaključiti da bez obog inteligentnog verovanja u Jednog Boga Jevreja, čovek bi bio daleko od Carstva Božijeg. Isusova otvorena izjava o osnivanju prave religie treba da nas podstakne da uporedimo sopstveno mišljenje sa njegovim mišljenjem, kada je u pitanju ovo najosnovnije od svih pitanja.

Važno je zabeležiti da se ovaj razgovor odvija na dan pri samom kraju Isusovog dolaska. Ukoliko bismo hteli da uvedemo radikalnu promenu koja bi promenila sve do tada kada je u pitanju jevrejsko verovanje u Boga, ovo bi bila očigledna prilika. Neki moderni teolozi su pokušali da nadomeste nedostatak Isusovog učenja u vezi sa bilo kojom novom izjavom o prirodi Boga. Jedan teolog koji se bavio pitanjem trojstva, Loraine Boettner, zabeležio je da:

doktrina (u vezi sa Trojstvom), koja je nama toliko teška, trebalo bi da u rukama ljudi koji su postali čvrsto monoteistični, tiho i neprimetno zauzme mesto među prihvaćenim hrišćanskim istinama bez borbe i kontroverznosti, što je svakako jedan od fenomena najvrednijih pažnje u istoriji ljudske misli U vreme kada su pisane knjige Novog Zaveta, Trojstvo je već bilo u zajedničkom vlasništvu. 1

Ovo je upečatljivo, čak problematično, viđenje. Pre svega, postoji iskreno priznanje da se ljudi Jevrejske nacionalnosti - što uključuje i prvobitnih dvanaest učenika, od kojih su svi bili Jevreji - bili ,,strogo monoteistični". Što se tiče izjava da se ideja Trojstva ,, odigrala tiho i neprimetno među hrišćanskim istinama" i da je ,,u vreme kada su pisane knjige Novog Zaveta, Trojstvo je već bilo u zajedničkom vlasništvu", gde je dokaz ovoga, uzimajući u obzir jednostavno hristovo učenje zabeleženo od strane Marka?. Isus očigledno ne zna ništa u vezi sa bilo kakvim Trojstvom. On ne uvodi nikakvu novu ideju o Bogu. On se slaže sa Starim zaetom, jevrejskim pisarom i milionima Jevreja samim tim da je Bog jedan. Šta ovo govori od tradicionalnom hrišćanstvu, koje je toliko dugo propovedalo definiciju božanstva koje se razlikuje od onoga na kome Isus insistira?

Uverenje koje pruža Boetener izgleda da zanemaruje činjenicu da Jevanđelje po Marku predstavlja hrišćansku veru onako kako ju je crkva razumela u trenutku kada ga je napisao, možda čak tek 80. godine nove ere. Boetiner pripisuje Crkvi prvog veka doktrinu o Bogu koji nije postao u potpunosti formulisan kado deo Crkvine zvanične veroispovesti sve do četvrtog veka, i tad se to desilo uz veliki protest. Njegov zaključak da je Sveto trojstvo već bilo prisutno u krugu Isusovih učenika ne dozvoljava da izuzetno osetljiva jevrejska većina koja je pripadala primitivnoj crkvi, i kojoj je ideja o Trojnom Bogu bila nepoznata, da ne kažemo bogohulna.

1 Teološke studije (Grand Rapids: Eerdmans, 1957), 95.

Najranije istorijske beleške u vezi sa Crkvom, Knjigom dela apostolskih, beleži čitavu konferenciju koja je održana kako bi se rešila pitanja poput genitalnog obrezivanja, konzumiranja hrane koja sadrži krv i mesa dobijenog davljenjem životinja. Ukoliko su ovakva fizička pitanja smatrana vrednim formalne diskusije, koliko bi konferencija bilo neophodno kako bi se diskutovalo na temu eksplozivne promene od verovanja u Boga kao jednog i verovanja u Boga kao trojstvo, među tim čvrsto monoteističnim Jevrejima, vođama rane hrišćanske zajednice? Ono što izgleda izuzetnije u pogledu njegovih kritika svih jevrejskih kontroverzija je sledeća: Nikada nije postojao ni najmanji trag argumenta koji se tiče Svetog trojstva. Ovo ne služi kako bi se ignorisala kontroverznost koja se javila kao rezultat Isusove tvrdnje da je ,,Sin Božiji." Ali ta tvrdnja ne treba da bude pomešana sa mnogo kasnijim uverenjem Crkve da je on bi ,,Bog, Sin". Ostaje činjenica da doktrina koja se tiče Trojstva nikada nije branjena u Novom zavetu. Razlog jednostavno može da bude taj što se nikada nije čulo za Trojstvo. Mesija se u dokumentima Novog zaveta smatra jedinstvenim, legalnim predstavnikom Boga a ne drugim članom Trojstva. Boetnerova tačka gledišta takođe izgleda da ignoriše debate iz drugog i trećeg veka koje su se bavile prirodom Boga i Hrista i žestoku kontroverznost u vreme samog Nikejskog sabora, jer su Hrišćani bili primorani da prihvate verovanje u prethodno postojeću, drugi vid Božanstva, poistovećen sa Isusom. Američka enciklopedija kada govori o konfliktu između onih koji veruju da je Bog jedinstven i onih koji veruju u dvojstvo i trojstvo Boga, pruža ovaj važan komentar:

Unitarijanizam je kao teološki pokret otpočeo mnogo ranije, i zaista se javio mnogo decenija pre otrojičenja. Hrišćanstvo je proisteklo iz judaizma a on je bio striktno unitaran. Put koji je vodio od Jerusalema do Sabora u Nikeji nije bio prav. Otrojičenje se nije tačno oslikalo na rano hrišćansko učenje koje se odnosi na prirodu Boga; baš naprotiv, predstavljalo je devijaciju od ovog učenja. Samim tim, razvilo se kao suprotno konstantnom unitarijanizmu, ili bar kao opozicija Otrojičenju.2

Izjava u britanskoj enciklopediji pokazuje koliko je neadekvatan predlog da je Otrojičenje postojalo u okviru veroispovesti najranijih vernika: ,,Oni koji veruju u Trojstvo i oni koji veruju da je Bog jedan, nastavili su da se suočavaju jedni sa drugima, dok su ovi poslednje navedeni na početku trećeg veka i dalje sačinjavali veliku većinu." 3

Kada se pogledaju dokumentovani dokazi, nije odgovorno tvrditi da se doktrina Trojstva odigrala tiho i neprimetno među prihvaćenim hrišćanskim istinama, bez borbe i kontroverzije.4 Boetenereva procena izgleda da se ne slaže sa razvojem ove doktrine tokom tri veka. Postoje i druge podjednako nedvosmislene izjave koje potvrđuju da Isusovu veru u Boga judaizma. Nema ni nagoveštaja o uvođenju druge osobe u Božanstvo u oproštajnoj molitvi koja se nudi u zaključku njegovog služenja. Ubrzo nakon svoje smrti, on se molio svom Ocu u ime učenika koje je ostavio za sobom kako bi nastavili posao koji je on započeo. Sumurajući koncept istinske vere, izjavio je: ,,A ovo je život večni da poznaju Tebe jedinog istinitog Boga, i koga si poslao Isusa Hrista." (Jovan 17:3).

Zapažamo izuzetan komentar proslavljenog crkvenog oca. Bilo je toliko teško Avgustinu da harmonizuje ovu prvobitnu hrišćansku veru sa dogmom Trojstva koja mu je bila poznata u petom veku, da je ovaj izuzetno uticajan vođa crkve zapravo ponovo formulisao Isusove reči kako bih i Oca i Sina uvrstao u Božanstvo. Avgustin u svom delu ,,Propovedi o Sv. Jovanu" hrabro uveravaju da se u navedenom stihu (Jovan 17:3) misli na sledeće: ,,Ovo je večni život, da oni znaju Tebe i Isusa Hrista, koga si poslao, kao jedinog istinskog Boga." 5 Ova smela promena Svetog pisma ozbiljno menja reči upućene od strane Isusa. Isus sopstveni položaj definiše kao Mesija, koji se razlikuje od Boga, koji se sastoji samo od Oca. Mudriji vernik će sebe distancirati od takvog nasilja načinjenog Bibliji. Takvo forsiranje teksta samo izlaže Avgustinovu očajnu želju da pronađe svoju veru u Pismu.

1 Teološke studije (Grand Rapids: Eerdmans, 1957), 95.

2 (1956), 27:2941, akcenat dodat.

3 11.izd, 23:963.

4 Boettner, Teološke studije 95.

5 Traktat CV, poglavlje 17, primedbe H.A.W Mejera (Komentar na Jovana, Njujork Funk & Wagnalls, 1884, 462). Uprokos sopstvenom insistiranju na božanstvu Isusa, on priznaje da je to bilo ,,izopačenje stiha i suprostavljanje strogom Jovanovom monoteizmu , kada su Avgustin, Ambrozije, Beda, Toma, Arecije i nekoliko drugih objasnili kao da je glasilo ,, da oni mogu da poznaju tebe i Isusa Hrista kao jedinog pravog Boga". Samo jedan, Otac, može se apsolutno označiti istinskim Bogom (,,koji je nad svima" Rimljanima 9:5), ne u isto vreme Hrist (koji u Jevanđelju po Jovanu čak nije ni ,,pravi Bog" (5:20)), jer je njegovo božanstvo proisteklo genetskim putem od strane Oca, Jovan 1:18, iako on u jedinstvu sa Ocem, radi kao njegov izaslanik (10:30) i njegov predstavnik (14:9,10)" Teško je zamisliti kako se bilo koji čovek koji veruje da je Bog jedan, a ne trojstvo, ne slaže sa ovom finom izjavom.

Prvobitna Isusova izjava zahteva određeno razjašnjenje. Direktna je i jasna. Isus je osoba zasebna i odvojena od Oca, jedinov istinskog Boga. Isus nije inkorporiran u Boga. Važnost Isusove vere ne može biti prenaglašena. Reč ,,jedini" na grčkom jeziku glasi monos, a taj termin ima nekoliko ekvivalenata u engleskom jeziku. Njeno značenje je only-jedini, alone-sam, solitary-usamljen. Reč istinski na grčkom glasi alethinos i znači istinski u smislu pravi ili stvarni. Kada se te sve grčke reči, monos i alethinos, sastave , vidimo da Isus opisuje svog Oca kao jedinog pravog ili istinskog Boga.

Razmotrite dalju Isusovu upotrebu reči jedini. Nema sumnje kada je u pitanju značenje te reči niti tačnost prevoda iste u Jevanđelju po Jovanu (17:3).. ,,Jedini" je reč koja ograničava i isključuje. Šta god da je opisano kao ,,jedino" predstavlja zasebnu klasu - u potpunosti je jedinstveno. Sve druge stvari su isključene. Ukoliko je nešto ,,jedino ..." to automatski znači da u toj klasi ne može postojati ništa više osim toga.

Kako bi se videla upotreba ovoga u još jednom biblijskom tekstu, zabeležićemo Pavlove reči upućene Filipinjanskoj crkvi: ,,Ni jedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednih" (Filipinjanima 4:15). Sve druge crkve su bile isključene iz Pavlove reference. U još jednom stihu, kada je govorio o drugom dolasku, Isus je rekao: ,,A o danu tom i času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam." (Mateja 24:36, Marko 13:32). Jedino je Otac znao, niko drugi to znanje nije posedovao. Za ovo nam nije potrebna vojska teoloških stručnjaka kako bismo razumeli ove izjave. Svi smo koristili sličan jezik koji uključuje reč ,,samo/jedino" otkako smo naučili da pričamo. Svi znamo šta ta reč znači. Isus je opisao Oca kao jedinog istinskog Boga. Niko ne poriče to da je Otac istinski Bog. Ali obratite pažnju: ne samo da je Otac ,,istinski Bog", on je ,,jedini istinski Bog". Posumljali bismo ukoliko bi nam neko rekao da ima ,,samo jednu ženu" ukoliko bi se njegova porodica sastojala od tri zasebne žene, a da za svaku od njih tvrdi da mu je jedina žena. Mesto ,,jedinog istinskog Boga", možemo da kažemo i ..jedinog koji je istinski Bog", jedinsveno i neprikosnoveno pripada Isusovom Ocu.

Još jedna Isusova izjava koju je zabeležio Jovan, pruža najjači dokaz o njegovoj stalnoj veri u Boga Jevreja kao jedne osobe. Fariseju je rekao ,,Kako vi možete verovati kad primate slavu jedan od drugog, a slave koja je od jedinog Boga ne tražite? Jovan (5:44)6 Nova revidirana standardna verzija (NRSV) prevodi Isusove reči kao ,,jedan ko je sam Bog". Nemoguće je zamisliti neku transparentniju i jednostavniju verzijugde se navodi da je Bog jedno. ,,Jedan ko sam je Bog" ima prizvuk brojnih monoteističnih izjava koje se mogu naći u dokumentima Isusovog nasleđa. Bio je to izraelski Bog ko ,,zna srca svih sinova čovečjih", ,,sam zna srca svih sinova čovečjih" (Carevima 8:39). Ezekija se molio Bogu ovim rečima: ,,Gospode Bože Izrailjev, koji sediš na heruvimima, Ti si sam, Bog svim carstvima na zemlji, Ti si stvorio nebo i zemlju" (2. Carevima 19:15) Pesnik psalma se obraća ,,Tebi, kome je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom." (Ps 83:18) i ,,Tebi, velikom i jedinom Bogu" (Ps.85:10, LXX) . Isus je ove brilijantne zavete razglasio Izraelu, koji je jedini imao privilegiju da bude čuvar monoteizma. U pitanju je bio njegov otac na koga su se odnosile reči ,,jedini Bog" i ,,onaj jedan koji sam je Bog". Isus to razjašnjava u rečenici koja sledi nakon njegove izjave da je on ,,onaj jedan koji sam je Bog" (Jovan 5:44). Fariseji nisu mislili da će ih Isus tužiti Ocu (Jovan 5:45). Mojsijeve reči su ih osuđivale zbog nemogućnosti da Isusa vide kao obećanog Mesiju. Sa druge strane, Isus je uvek tražio čast od ,,onoga ko ga je poslao" (Jovan 6:27) .

Jovan predstavlja Isusa kao lojalnog Jevrejina vernog strogom monoteizmu svog naroda koji može da govori u harmoniji sa njima o ,, onome ko je sam Bog", ,,jedini pravi Bog" i Bog koji je Svoj pečat odobrenja stavio na Svog jedinstvenog Sina. Ukoliko je Otac Isusa ,,jedini ko je Bog", 7 očigledno je da niko drugi ne pripada toj klasi. Jovanov Isus nedvosmisleno pripada unitarnom monoteizmu.

6 Standardna mišljenja se drže toga da se Isus bezrezervno pripojio jevrejskom nasleđu. Na primer, G.R BIzli Marej kaže:,, Jedini Bog (Jovan 5: 44) osikava jevrejsko priznanje vere, koje potiče iz Šeme u Petoj knjizi Mojsijievoj 6:4." Jovan, Komentari na reč Biblije, Waco,TX: Word Books 1987,70).

7 Uporedi Walter Bauer, A Greek Lexicon ofthe New Testament and Other Early Christian Literature, 527, gde se smatra da ,,jedini gospodar'' (Juda 4) ima značenje ,,jedan koji je gospodar". Kada Isus kaže ,,jedini Bog" (Jovan 5.44) na isti način označava Oa kao nekog ko je ,,jedini koji je Bog".

-------------------------------------

Ivan 17:3 - Je li Isus doista rekao da je Otac jedini pravi Bog?

Isus je to rekao i podigavši oči prema nebu reče: “Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da i tvoj Sin proslavi tebe... Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” -- Ivan 17:1 , 3

Osim ako nije drugačije navedeno, svi biblijski citati su iz svjetskog engleskog prijevoda Biblije, s Božjim svetim imenom predstavljenim kao "Jehova".

Postoje oni koji tvrde da Ivan 17:1 , 3 zapravo ne govori ono što mi tvrdimo, to jest da je Otac jedini pravi Bog, a da Isus sebe isključuje iz toga da bude taj jedini pravi Bog. Doista, neki su čak izjavili da smo iskrivili Sveto pismo kako bismo rekli ono što želimo da kaže: da je samo Otac jedini pravi Bog. U stvarnosti, trinitarci (i neki drugi) su ti koji moraju iskriviti ono što je Isus zapravo rekao, a zatim dodati ovo i ono, i pročitati ono što je dodano u stihove, kako bi se pokazalo da Isus nije pokazao da je on jedini pravi Bog. Je li Isus doista rekao da je samo Otac pravi Bog, čime je sebe isključio iz toga da je jedini pravi Bog, nego da je onaj koji je poslao taj jedini pravi Bog?

ELOHIM I EL

U našem ispitivanju ovog pitanja, podsjećamo čitatelja da je osnovna hebrejska riječ iz koje je transliterirana engleska riječ “God” EL. Drugi oblici ove riječi često se izražavaju kao različite riječi, ali su zapravo samo nastavci jedne riječi. Ovi drugi hebrejski oblici izgrađeni su na ovoj osnovnoj riječi, a također se često prevode kao "Bog", kao što su oblici koji se često transliteriraju kao ELOHIM i ELOAH. Iako je tehnički ELOHIM množina od ELOAH, ELOAH je također infleksija od EL. Osnovno značenje hebrejske riječi za "Bog" je "snaga, moć, moć", itd. (Vidi Izreke 3:17 i Mihej 2:1 , gdje KJV prevodi EL kao "u vlasti", i Psalam 82:1 ,vidi također Strong's Hebrew Dictionary za #410) ELOHIM kako se koristi za Svevišnjeg Jehovu, međutim, koristi se kao ono što se naziva intenzivna množina, to jest, koristi se kao jednina u intenzivnom, superiornom ili superlativnom obliku.* ========== *Pogledajte naše studije vezane
uz
:
Elohim

Hebrejski oblici EL i ELOHIM ne koriste se uvijek za Jehovu, jedinog pravog Boga. Sjećajući se njihovog osnovnog značenja "moći, moći ili snage", oni se legitimno koriste za bilo koga kome je Jehova dao posebnu moć ili snagu. Da se riječ EL tako koristi može lako vidjeti svatko tko pažljivo bilježi sljedeće tekstove iz Verzije kralja Jamesa, u kojima su engleski prijevodi hebrejske riječi El označeni sa *..*: "To je u *moći* moje ruke." ( Postanak 31:29 ) "Neće biti *sila* u tvojoj ruci." ( Ponovljeni zakon 28:32 ) "Ni to nije u našoj *moći*." ( Nehemija 5:5 ) "Kao *velike* planine." ( Psalam 36:6) "U *moći* je tvoja ruka da to učiniš.) "Molite se *bogu* [moćnom] koji ne može spasiti." ( Izaija 45:20 ) "Tko među sinovima *Silnog*." ( Psalam 89:6 ) "Bog stoji u zboru *moćnih*." ( Psalam 82:1 ) "Tko je kao ti, Gospodine [Jehova] među *Bogovima* [moćnima ili vladajućima]?" ( Izlazak 15:11 ) "Dajte Gospodinu [Jehovi] od vas *moćnih*." ( Psalam 29:1 ) "*Moćni* Bog, Gospodin [Jehova]." -- Psalam 50:1 .

Treba pažljivo obratiti pažnju na gornju upotrebu i primjenu koju su dali prevoditelji King James; svi će se složiti da kontekst u većini ovih spisa ukazuje na značenje hebrejske riječi El kao "moć", "moć", itd. Kako je jasno navedeno da je Jehova Vrhovni "El" i vlada svim ostalima koji se nazivaju "el/elohim" - moćni. U apsolutnom smislu, nema druge EL – Moći – osim Jehove ( Izaija 44:6 ; 45:5 , 21 ), budući da je on Moć -- izvor sve moći, sve moći, a ne postoji moć ili moć u svemiru koja ne potječe od njega. Čak i demoni imaju svoju moć ili moć od Jehove, iako svoju moć zloupotrebljavaju. Upravo ta posebna kvaliteta moći određuje "prirodu" onoga što je EL.Stoga idoli, koji nemaju vlastite moći, po prirodi nisu bogovi. -- Galaćanima 4:8

Što kažete na hebrejsku riječ ELOHIM; je li se njegova upotreba legitimno koristila samo sa strane Svevišnjeg, Jehove? ne Izlazak 4:16 govori o tome da je Mojsije Aronu stvoren kao ELOHIM [moćni]. ( Izlazak 4:16 ) U Izlasku 7:1 , međutim, smatramo da je Jehova Mojsije učinio ELOHIMOM [jednim nadmoćnijim] od farona. Čovjek je malo niži od anđela koji su ELOHIM. ( Psalam 8:5 -- usporedi Hebrejima 2:9 ). U Psalmu 82:6 , 7 "sinovi Božji" - iako su ljudi - nazivaju se ELOHIM - moćnici. (Vidi Ivan 10:34 , 35; 1. Ivanova 3:2) Zli duh koji je oponašao Samuela također se naziva ELOHIM. ( 1. Samuelova 28:13 ) A postoje i drugi stihovi koji se vjerojatno odnose na anđele ili ljudske vladare kao ELOHIM: Psalam 86:6-8 ; 95:3 ; 50:1 ; Psalam 82,6,7. _

Treba napomenuti da je Jehova jedino sveto ime primijenjeno na Vrhovno biće - našeg Oca, i onoga koga je Isus nazvao Ocem i Bogom. -- Ivan 17:1 , 3:20:17 ; Psalam 110,1 ; Matej 22:43-45 ; 26:64 ; Marko 12:35-37 ; Luka 20:41-44 ; Djela apostolska 2:34 ; 7:55 : Rimljanima 8:34 ; Kološanima 3,1 ; Hebrejima 1:13 ; 10:12 , 13 ; 1. Petrova 3:22 .

Kakve sve gore navedeno ima veze s Ivanom 17:1 , 3 ? Samo ovo: Otac je jedini pravi Bog [Moć, Snaga] iz kojeg potječe sva moć i moć. Isus, budući da ga je poslao ovaj jedini pravi Bog, nije jedini pravi Bog koji ga je poslao. Isus - poput Mojsija u Izlasku 7:1 , anđela u Psalmu 8:5 i sinova Božjih ( Psalam 82:6 , 7 ) - prima svoju moć i autoritet od jedinog pravog Vrhovnog Bića. Psalam 82:6 , 7 je stih na koji se Isus pozivao u svoju obranu kako je zapisano u Ivanu 10:34 , 35, i on tamo koristi grčki oblik koji se često transliterira kao THEOI [oblik množine grčkog koji se često transliterira kao THEOS] – bogovi -- kao prijevod hebrejskog ELOHIM. Ovom referencom Isus pokazuje da uska definicija koju su Židovi davali izrazu “Sin Božji” ne znači jednak Bogu, ništa više nego što hebrejska upotreba riječi ELOHIM kada se primjenjuje na “sinove Božje kojima je došla Riječ” znači da su ti “sinovi Božji” jednaki Bogu. Ali kako se koristi u strogom, apsolutnom smislu Vrhovne moći, Vrhovnog Bića, Isus vrlo izravno izjavljuje u Ivanu 17:1-3 da je njegov Bog, njegov Otac, jedini pravi Bog [Vrhovno biće, dakle izvor sve moći, moći -- 1. Korinćanima 8:6 ], a zatim sebe isključuje kao poslanog od tog jedinog pravog Boga.

Naši trinitarni susjedi, kao i neki drugi, redefinirali su “prirodu” onoga što je biblijsko “božanstvo”, tvrdeći da to znači da ono mora imati sve atribute Svemogućeg, uključujući to da nikada nije bilo stvoreno, kao i da je Vrhovno biće. Oni to čine nizom pogrešnih primjena svetih spisa, i nekim maštovitim redefiniranjem osnovnih značenja riječi koje su dani u svetim spisima.

Predstavljen nam je sljedeći citat Davida A. Reeda:

Ako je Isusovo spominjanje Oca kao "jedinog pravog Boga" imalo za cilj isključiti Sina iz božanstva, onda bi se isto načelo tumačenja moralo primijeniti na Judinu 4 , gdje je Isus Krist nazvan "našim jedinim Vlasnikom i Gospodinom" (nwt, kurziv dodan). Ovo bi moralo isključiti Oca iz Gospodstva i Vlasništva. Ipak, Svjedoci govore o Ocu kao o "Gospodinu Jehovi", iako Juda 4 naziva Isusa našim "jedinim" Gospodinom. A Duh Sveti je nazvan "Gospodin" u 2. Korinćanima 3:17 . Očito, dakle, nijedna upotreba samo riječi nije isključiva u odnosu na Oca, Sina i Duha Svetoga.To što je Isus nazvan našim “jedinim” Gospodinom ne isključuje gospodstvo Oca i Duha Svetoga, a to što je Oca nazvan “jedinim” pravim Bogom ne isključuje Sina i Duha Svetoga iz božanstva. -- Reed, David A., Jehovini svjedoci odgovorili stih po stih, (Grand Rapids, MI: Baker Book House) 1998., c1986.

Naravno, ne vjerujemo da Ivan 17:3 isključuje Isusa iz božanstva, jer bi taj pojam bio definiran hebrejskom upotrebom hebrejskih oblika riječi EL (uključujući ELOHIM), ali ga isključuje iz toga da bude krajnji izvor moći -- Vrhovno biće, Svevišnji, Onaj koji ga je poslao -- ne iz moći kao božanstva {EL, ELOHIM, THEOS} koju je Isus dao Jehova, njegov Otac.

Jer su se neopaženo ušuljali neki ljudi, oni koji su davno unaprijed bili označeni za ovu osudu, bezbožnici koji milost Boga našega pretvaraju u razuzdanost i niječu našeg jedinog Učitelja i Gospodina, Isusa Krista. -- Novi američki standardni prijevod Biblije

Odmah bi trebalo biti jasno da u Judi 1,4 nema kontrasta kao u Ivanu 17,1 , 3 . U Ivanu 17:1 , 3 izravno nam je rečeno da je Otac jedini pravi Bog i da je Isusa poslao taj jedini pravi Bog. U Judi 1:4 nema kontrasta, niti ima potrebe misliti da "samo" kako se koristi Juda 1:4 negira činjenicu da je Isusa poslao jedini pravi Bog kao što je prikazano u Ivanu 17:3 . Ovo bi trebalo biti lako razumljivo, osim za naše trojstvene i možda naše “jedinstvene” susjede, koji inzistiraju na tome da je Isus jedini pravi Bog.

Kao što smo drugdje pokazali, Isus je Gospodar onih koji ga prihvaćaju; Isus je "jedini Gospodin" - kroz kojeg je sve - kojeg je Jehova postavio nad Crkvom. ( 1. Korinćanima 8:6 ) Primjećujemo da u Izaiji 61:1 stoji "Duh Gospodina Jehove na" Mesiji, Pomazaniku. Primijetite da je "Gospodin Jehova" taj koji vrši pomazanje Isusa, i stoga je "Gospodin Jehova" taj koji je učinio Isusa i Kristom (pomazanikom) i gospodarom. ( Djela 2:36 ; 10:38 ) Činjenica da je Gospodin Jehova učinio Isusa jedinim Gospodarom nad crkvom ne dokida Gospodstvo Jehove. Izraz "samo Učitelj i Gospodin" korišten u Judi 1:4kao onaj koji je postavljen nad crkvom ne znači da ne postoji drugi koji je Vrhovni Gospodar i Gospodar nad svima. Usporedimo ovo s određenim odjelom ili odjelom u velikoj tvrtki. Na primjer, radnik u tvornici ormara može se obratiti samo jednom šefu nad linijom za završnu obradu vrata. To ne znači da šef nad vratima nema drugog šefa koji je iznad njega. -- Djela 2:36 , Efežanima 1:17 .

Ako je Isus morao biti 'gospodar' ( Djela 2:36 ), onda to ukazuje da u jednom trenutku Isus nije bio 'gospodar', ili 'gospodar', što je postao, čak i kao što je također postao "Krist" pomazanjem onoga koji je Bog nad njim. ( Psalam 2:2 ; 45:7 [Vidi također Hebrejima 1:9 ]; Izaija 61:1 ; Djela 2:36 ; 10:38 ) Vrijeme koje je učinjeno "Gospodinom" označava da su mu dane posebne moći ili vlast. Mnogi se stihovi slažu s tim da je Jehova, jedini pravi Bog, svome Sinu dao posebne moći i autoritet. ( Psalam 2:2 , 7 , 8 ;110:1,2 ; Izaija 9:6 , 7 [Vidi Luka 1:32 ]; 11:1-4; 42:1; 61:1; Jeremija 23:5 ; Daniel 7:13 , 14 ; Matej 11:27 ; 28:18 ; Ivan 3:35 ; 5:21-30 ; 13:3 ; Djela apostolska 2:36 ; 17:31 ; Rimljanima 14,9 ; Efežanima 1 :,3;17-23; Filipljanima 2,9-11 ; Hebrejima 1:2 , 6 , 13 ;1. Petrova 3:22 ). Činjenica da su te stvari dane Isusu sama po sebi pokazuje da Isus nije Svevišnji, inače mu ništa od ovoga ne bi moralo biti "dano", jer kao Svevišnji, on bi te stvari već imao. Naravno, Onaj koji ga je učinio "Gospodarom" bio bi nadređen njemu, a time i drugi Gospodar, viši Gospodar. Dakle, kada spisi kažu da su mu sve stvari dane, očito je da je Svemogući koji mu je dao sve te stvari isključene. ( 1. Korinćanima 15,27 ) Imajući to na umu Pavao je izjavio: “ali za nas je jedan Bog, Otac, od kojega je sve, i mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kojemu je sve i mi po njemu.” ( 1. Korinćanima 8:6 ) Samo je Jehova Svevišnji.Isus se nikada ne naziva Svevišnjim.

Ni Isus kao jedini Gospodin i Učitelj crkve ne negira činjenicu da pojedinci iz crkve mogu raditi kao sluge poslodavca, koji bi zapravo bio "gospodar" i "gospodar" nad njima sve dok su zaposleni kao takvi. Isto tako, u prvom stoljeću, neki od kršćana zapravo su bili robovi u vlasništvu gospodara ili gospodara. Ni Pavao ni Petar nisu poticali robove da budu slobodni od svog gospodara ili gospodara kako bi imali samo jednog "Gospoda". ( Efežanima 6:5 , 9 ; Kološanima 3:22 ; 4:1 ; Efežanima 6:1 ; Titu 2:9 ; 1. Petrova 2:8) Stoga možemo vidjeti da je Isus kao "jedini Gospodar" nad crkvom specifična služba, služba koju je Isusu dao jedini pravi Bog, njegov Bog, njegov Otac, a ipak još uvijek postoje "mnogi gospodari" koji su ispravno takvi u drugim područjima života, dok je Jehova još uvijek Gospodar nad svime. - Psalam 97,9 ; 135:5 ; Ivan 10:29 ; 14:28 .

Budući da je Isusa poslao jedini pravi Bog da objavi jedinog pravog Boga koji ga je poslao ( Ivan 1:18 ), i budući da je Isus jedini način na koji možemo upoznati jedinog pravog Boga koji ga je poslao ( Matej 11:27 ; Luka 10:22 ; Ivan 14:6 ; 1. Ivanova 5:20 ), i tako se pomiriti s jedinim pravim Bogom ( 2. Korinćanima 5:18 ), imperativ je da upozna onoga koga je jedini pravi Bog poslao, inače Boga zapravo ne možemo upoznati.

U nastavku predstavljamo razne citate (ili s raznih web stranica) koji su iznijeli prigovore na korištenje Ivana 17:3 pokazuju da Isus nije Jehova i naš odgovor na te prigovore.Navodnicima prethodi nabrajanje.

Jedan kaže:

Ako se isto načelo hermeneutike primijeni na 2. Korinćanima 11:31 kao što anti-trinitarci žele primijeniti na Ivana 17:3 , Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista bi nužno bile dvije različite osobe, a potonji ne bi mogao biti Bog.

Razlika između Ivana 17:3 i 2. Korinćanima 11:31 trebala bi biti očita svima. Ovo posljednje ne kaže da je Oca poslao jedini pravi Bog, kao što čitamo o Isusu u Ivanu 17:3 . Očito pisac naglašava grčku riječ "kai" što znači "i" i tvrdi da se u Ivanu 17:3 riječ "kai" koristi kao značenje uključivanja, što i jest, jer su i jedini pravi Bog i onaj kojeg je poslao jedini pravi Bog uključeni kao objekti znanja. Trebali bismo imati spoznaju io jedinom pravom Bogu i također o onome koga je jedini pravi Bog poslao.

Unatoč tome, naše razumijevanje ne temelji se samo na korištenju riječi "kai" u Ivanu 17:3 , već na činjenici da je Isusa poslao jedini pravi Bog, te se stoga razlikuje od jedinog pravog Boga koji ga je poslao. Dok "kai" znači uz ono o čemu je upravo rečeno, u slučaju Ivana 17:3 , postoje dvoje o kojima se govori, a koje treba znati da bismo živjeli vječno. Treba poznavati jedinog pravog Boga, i treba poznavati onoga koga je taj jedini pravi Bog poslao. Isus je jedini put kojim se možemo dovesti Bogu. ( Ivan 14:6 ; Djela apostolska 14:12 ; Efežanima 2:18 ; 1. Petrova 3:18 ; 1. Ivanova 2:23; 2. Ivanova 1:9) Dakle, uključena su dvojica koje trebamo poznavati da bismo živjeli vječno, jedan je jedini pravi Bog, a drugi je onaj kojeg je poslao jedini pravi Bog.

Jedan trinitarac tvrdi:

Svrha ove izjave [u Ivanu 17:3 ] bila je zanijekati politeizam, a ne podučavati o Isusovom bitnom odnosu s Ocem. Obratite pažnju na Isusovu izjavu u drugom retku o primanju "vlasti nad svakim tijelom". Ovaj sveobuhvatni autoritet Otac ne bi mogao dati da je imao suparničke bogove (usp. 1 Kor 8:4-6 , i vidi komentare na Mateja 28:18 ).

Međutim, ajet govori o više od pukog poricanja politeizma. Isus kaže da je Otac JEDINI pravi Bog [Vrhovno Biće], a njega [Isusa] je poslao JEDINO istinsko Vrhovno Biće. A Otac je u svetim spisima identificiran kao Jehova. - Psalam 110:1 ; Matej 22:43-45 ; 26:64 ; Marko 12:35-37 ; Luka 20:41-44 ; Djela apostolska 2:34 ; 7:55 : Rim. 8:34 ; Kološanima 3,1 ; Hebrejima 1:13 ; 10:12 , 13 ; 1. Petrova 3:22 .

Na Ivana 17:2 spominje se trinitarac, koji kaže: "kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da će svima koje si mu dao dati život vječni." Prema piscu, ovo bi trebalo dokazati ili da bi Isus trebao biti suparnički bog ili pak da je Isus Bog koji je sebi dao autoritet. U stvarnosti ovo samo dokazuje da je jedini pravi Bog dao vlast Isusu, koga je poslao, ništa više, ništa manje. Naravno, jedini pravi Bog nije ovlastio Isusa da bude suparničko Vrhovno biće u svemiru, niti poznajemo ikoga tko tako podučava. Postoji samo jedna Vrhovna sila, a to je Jehova, Bog i Otac našeg Gospodina Isusa.

Tvrdi se:

Sama jukstapozicija ISUSA KRISTA i OCA ovdje je dokaz, implicitno, Božanstva našeg Gospodina. Spoznaja BOGA I STVORENJA ne bi mogla biti vječni život, a takvo bi povezivanje jednog s drugima bilo nezamislivo. (Henry Alford, citiran u Jamiesonu, str. 1064; naglasci u izvorniku; vidi Job 22:21 ; Iza 45:22 ; Joel 2:32 ; Djela 2:21 , uzg. Djela 4:12 ).

Koliko god možemo utvrditi, autor navodi nešto u smislu da, budući da se Bog Otac i Isus spominju zajedno u Ivanu 17:1 , 3, ovo treba prihvatiti kao dokaz trojstvene ideje o Božanstvu. Naravno, postojao je i postoji blizak odnos između Oca i njegova Sina; to ne znači da su oni isto biće. Što se tiče impliciranja Isusovog božanstva, Ivan 17 to sigurno implicira, jer je takva moć Isusu bila jedini pravi izvor sve moći. Isusov Bog i Otac je izvor ljudskog života, a sav ljudski život je dan kroz Isusa. I čista je pretpostavka da spoznaja Oca i Sina kao prvorođenog stvorenja Oca ne može značiti vječni život.

Jedan tvrdi:

Sada kažete da Ivan 17:1 , 3 kažete da je Otac JHVH, ali je li tako? Kaže da Otac nije Isus. Kaže da je Otac Bog. Još uvijek treba dokazati da je "Bog" u Ivanu 17:3 nekako drugačiji od "Boga" u Ivanu 20:28 , ili Titu 2:13 , ili bilo gdje drugdje gdje se "Bog" koristi za Isusa.

Isus je rekao više od toga da je Otac Bog; Isus jasno kaže da ga je poslao njegov Otac, jedini pravi Bog, jedina prava sila. Jehova, Bog i Otac jedini je prava Moć jer nema moći bez njega. Čak i demoni dobivaju svoju moć od Jehove, iako zlorabe moć koju imaju. Nakon što je izjavio da je Otac jedini pravi Bog, Isus zatim izjavljuje da ga je poslao ovaj jedini pravi Bog, dakle on nije taj jedini pravi Bog koji ga je poslao.

Tko je jedini pravi Bog? Naravno, Sveto pismo identificira pravog Boga kao Jehovu, Boga Abrahama, Izaka, Jakova, Davida i proroka. Taj isti Bog koji je govorio preko proroka također je govorio kroz Isusa. ( Izlazak 3:15 ; Ponovljeni zakon 18:15-19 ; Izaija 61:1 ; Hebrejima 1:1 , 2 ; Jeremija 10:10 ; 42:5 ) Isus je identificirao Boga koji se molio kao istog Boga kao Abraham, Izak i Jakov. ( Luka 20:37 ; Ivan 8:54 ; 17:1 , 3 ) Tko je slao proroke?Nitko drugi nego Jehova, Isusov Otac. ( Suci 6:8 ; 1. Samuelova 3:20 ; 1. Kraljevima 16:12 ; 2. Kraljevima 14:25 ; 17:3 ; 2. Ljetopisa 25:15;Jeremija 28:12 ; 37:2 , 6 ; 46:1 ; Ezekiel 14:4 ; Hošea 12,13 ; Hagaj 1:3 , 12 ; 2:1 , 10 ; Zaharija 1:1 ; Djela apostolska 3:8) To je isti taj Jehova -- jedini pravi Bog, Bog i Otac Isusov - koji je također poslao Isusa, i koji je stoga Bog i Otac Isusov. - Matej 23:39 ; Marko 11:9 , 10; Luka 13:35 ; Ivan 3,2.17 ; _ 5:19 , 43 ; 6:57 ; 7:16 , 28 ; 8:26 , 28 , 38 ; 10:25 ; 12:49 , 50 ; 14:10 ; 15:15 ; 17:8 , 26 ; Hebrejima 1:1 , 2 ; Otkrivenje 1:1 .

Vidi također našu studiju o Titu 2:13

Jedan tvrdi:

Čini se da tvrdite da zato što je Otac poslao Isusa, Isus ne može biti Bog. Ako je to slučaj, ne bi li onda isti argument također značio da Duh Sveti nije Bog? Ivan 14,26 A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu i podsjetiti vas na sve, što vam rekoh. [KJV] Taj bi vam stih mogao biti malo "trinitaristički", što s Ocem, Svetim Duhom i Isusom u jednom stihu. Što misliš da to znači?

Nije samo naše razumijevanje da budući da je Otac poslao Isusa, Isus ne može biti Bog, već da budući da je “jedini pravi Bog” poslao Isusa, Isus nije jedini pravi Bog koji ga je poslao. Jasna je izjava da je "jedini pravi Bog" poslao Isusa, te stoga Isus nije jedini pravi Bog koji ga je poslao. Ne vjerujemo ni da je sveti duh sam Svemogući Bog, već da je to Božja osobna sila koju on šalje da ostvari svoje nakane. Naše je daljnje uvjerenje da je Biblija potpuno skladna bez dodavanja maštovitih priča o tri osobe u jednom Bogu.

Ali Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu i sjetiti vas svega što sam vam rekao. -- Ivan 14:26

Što se tiče Ivana 14:26 , tamo nema ništa o tri osobe u jednom Bogu, stoga ovaj stih nema apsolutno ništa "trojstveno". Besmislica je misliti da je to trinitarizam samo zato što se sve troje može spomenuti zajedno na neki način. Naravno, Isus u kontekstu spominje i svoje sljedbenike, koji su jedno s njim i njegovim Bogom. ( Ivan 17:11 , 21 , 22 ) Prema danom razmišljanju, trebali bismo zaključiti da su učenici također Svemogući Bog, budući da se o njima govori u istom stihu s Isusom i njegovim Ocem, i ne samo to -- oni trebaju biti jedno s Isusom i njegovim Ocem, kao što je Isus jedno s Ocem.

Ivan 14:26 jednostavno kaže da će Bog poslati svetog duha kao tješitelja. To se slaže s onim što Petar kaže u Djelima apostolskim 2:33 : "Budući dakle uzvišen desnicom Božjom i primivši od Oca obećanje Duha Svetoga, izlio je ovo što sada vidite i čujete." Bog je dao sveti duh Isusu za posebnu svrhu, to jest da ga izlije na svoje učenike.

Jedan kaže:

Čuo sam kako ljudi govore da na grčkom "i" znači isto što i "jednako". Međutim , ne bih očekivao da se slažete s ovim u kontekstu Ivana 17:3 jer čvrsto vjerujete da Isus nije Bog.

Grčka riječ koja je prevedena s "i" u Ivanu 17:3 je KAI. To znači: i, također, čak, zaista, ali “i, također, čak, zaista, ali”. Neki su tvrdili da njegova upotreba kao "čak" znači "jednako" i da Ivan 17:3 treba prevesti otprilike ovako: “A ovo je život vječni, da upoznaju tebe, jedinog pravog Boga, [grčkog, kai] Isusa Krista, koga si poslao.” Ova vrsta prijevoda zapravo bi imala Isusa kao jedinog pravog Boga koji šalje samog sebe, što je besmislica. Međutim, grčki tekst poistovjećuje kao izravno s onim koji je poslan, uz dodatak identifikacije onoga koji je poslan kao Isus, i razlikovanja onoga koji je poslao kao "jedinog pravog Boga".Da bismo to vidjeli, predstavljamo Interlinear Jaya Greena: “I vječni je život, da mogu upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i [grčki kai] koga si poslao, Isusa Krista.”

Neki pokušavaju primijeniti Granvillea Sharpova prvi za korištenje kai na ovaj stih kako bi se pokazalo da je jedini pravi Bog onaj koji je poslao jedini pravi Bog, što je, naravno, također besmislica. Sharpovo prvo pravilo je da kada postoji konstrukcija član-imenica-kai-imenica, tada se govori o jednoj osobi. Sharpova mjera provođenja studija kako bi se formuliralo ovo pravilo bila je upravo svrha pokušaja dokazivanja trojstva takvim pravilom. Međutim, da bi to učinio, morao je smisliti popis iznimaka od pravila: a) niti jedna imenica nije bezlična; b) nijedna imenica nije množina; c) nijedna imenica nije vlastita imenica.Argument je da postoji određeni član ispred "jedini pravi Bog", ali nijedan ispred zamjenice hon (koga), stoga se navodno prema Sharpovim pravilima govori o jednoj osobi.Ivan 17:1 , 3 . Ako bi se takvo pravilo primijenilo na Ivana 17:1 , 3 , onda bi to značilo da je Isus jedna osoba s Ocem kojega opisuje kao jedinog pravog Boga, što navodna službena dogma o trojstvu niječe. Međutim, sam kontekst jasno pokazuje da onaj koji je poslao nije onaj koji je poslao. Nema razloga vjerovati da je Isus u svojoj molitvi htio reći da je on jedini pravi Bog koji ga je poslao.

Tvrdi se:

Ispravno je reći da je Otac jedini pravi Bog, Sin jedini pravi Bog ili Duh Sveti jedini pravi Bog. Ali bilo bi netočno reći da je samo Otac jedini pravi Bog, samo je Sin jedini pravi Bog ili da je samo Duh Sveti jedini pravi Bog. Stoga, reći da je Otac jedini pravi Bog ne opovrgava Kristovo Božanstvo više nego što kažemo da je Isus jedini pravi Bog ne opovrgava Očevo Božanstvo.

Nekome tko ne vjeruje u trinitarnu doktrinu, ovo gore jednostavno izgleda kao dvostruki žargon. Pretpostavlja da je trojstvo istinito i tako filtrira Ivana 17:3 kako bi se složio s doktrinom. Bilo bi ispravno reći da je samo Otac jedini pravi Bog, jer to je zapravo ono što je Isus govorio, jer se on odvaja od jedinog pravog Boga izjavljujući da ga je poslao jedini pravi Bog. Stavljanje zatamnjenih trinitarnih naočala i gledanje svetih spisa kroz trinitarne leće čini se da zasljepljuje osobu u pogledu onoga što je zapravo rečeno.

Usput tome, kao što smo mnogo puta izjavili, naš trud nije da opovrgnemo Isusovo božanstvo, već da pokažemo da Isusovo božanstvo ne znači da je Isus Jehova ili da je Isus jednak Svemogućem Jehovi.

Jedan tvrdi:

Ivana 17:3 bolje je razumjeti uključujući Kristovu božansku prirodu s Očevom u izrazu "Bog" i izraz "i Isusa Krista, kojega si ti poslao", kao referencu na Njegovu ljudsku prirodu - budući da je to bila jedina priroda koja je "poslana". (Božanska priroda je sveprisutna -- Ivan 3:13 .)

Ovo pretpostavlja trinitarnu doktrinu dviju “prirodi” -- dvije različite razine postojanja -- u isto vrijeme, a zatim nastoji osujetiti ono što Isus jasno kaže čitajući ovu doktrinu u stihu. Doktrina "dvojne prirode", to jest, da je Isus posjedovao dvije razine bića odjednom, mora se zamisliti, pretpostaviti, a onda, na temelju onoga što je zamišljeno i pretpostavljeno, takve zamišljene pretpostavke moraju se dodati i pročitati u svetim spisima. Nema razloga dodati priču da je Isus postao u dvije razine bića odjednom.

tvrdim se:

"I" nije riječ u kontrastu. Budući da drugi stihovi jasno pokazuju da Sin ima sve neprenosive atribute Božje naravi.

Kao što je već rečeno, naš argument se ne temelji na riječi "i", koja se koristi u Ivanu 17:3 kao uobičajena riječ "i", označavajući kopulativ u smislu da riječ "znati" uključuje poznavanje i jedinog pravog Boga i njegova Sina. Kontrast dolazi iz činjenice da je Sina poslao prvu osobu o kojoj se govori, a to je “jedini pravi Bog”.

Dok su mnogi pokušavali pokazati da Isus ima neke navodne neprenosive atribute Svemogućeg Boga, u stvarnosti sve što smo vidjeli su mnogi predstavljeni stihovi gdje je takva misao "učitana" u svetim spisima. Kao što je ranije pokazano, "priroda" božanstva je moć. Samo Jehova, Bog i Otac našeg Gospodina Isusa ima ovu prirodu u Uzvišenom smislu u smislu da je samo on izvor sve moći. Ne postoji izvor moći ili moći koji ne potječe od njega. Isus ne posjeduje prirodu Svevišnjeg, Vrhovnog Bića, "jednog Boga" čiji su svi. -- 1. Korinćanima 8:6 .

Dok neki tvrde da mi izvrćemo Ivana 17:3 , zapravo su trinitarci ti koji moraju izvrtati Ivana 17:3 , kako bi izgledalo da je Isus Jehova koji ga je poslao ( Izaija 61:1 ), jer Isus, izjavom da ga je poslao jedini pravi Bog, jasno se distancira od toga da je jedini pravi Bog koji ga je poslao. I, trinitarac je taj koji mora pretpostaviti ovo i to, i na temelju tih pretpostavki, dodati Svetom pismu kako bi ono što je Isus rekao izgledalo u skladu s trojstvenim pretpostavkama.

Vidi također:

Postoji samo jedan pravi Bog

Neki komentari u vezi s Ivanom 17:3 :

Gospodin Isus je rekao: "Ovo je život vječni, da upoznam tebe, jedinoga pravoga Boga, i koga si poslao Isusa Krista." ( Ivan 17:3 .) Poznavati Boga znači imati intimno poznanstvo s Njim, biti sličan Njemu po karakteru, biti u stanju promatrati stvari onako kako ih On gleda. Samo onima koji imaju Božji um bit će dodijeljen vječni život – bilo Crkve sada ili svijeta u sljedećem dobu. -- Charles Taze Russell, "The New Creature's Conquest of the His Flesh," Watch Tower, 15. svibnja 1915., stranica 148.

http://mostholyfaith.com/Beta/bible/reprints/Z1915MAY.asp#Z147:1

Gospodin Isus je rekao: "Ovo je život vječni, da upoznam tebe, jedinoga pravoga Boga, i koga si poslao Isusa Krista." Naša ljubav prema Bogu i Božja ljubav prema nama dvije su, naravno, različite stvari. Boga štujemo čak i prije nego što ga volimo. Isprva ne znamo dovoljno o Njemu da bismo Ga voljeli. Znamo da imamo vrlo malo vlastite snage, da smo ovdje okruženi poteškoćama i da nas je protivnik opkolio sa svih strana. I tako je ovo početak Mudrosti, da imamo puni strah od Boga.

Kako Boga sve više upoznajemo, vidimo da On ne bi želio naučiti nijednom stvorenju. I kako rastemo u našem poznavanju Boga, naša ljubav prema Njemu raste u skladu s tim. Rastemo u spoznaji koliko nas On voli. Isprva to nismo znali. Bogu nije drago otkriti se nikome osim onima koji imaju Njegov Duh; stoga bi najveća ambicija koju bi svatko od nas mogao imati bila da Ga možemo upoznati, da možemo znati više o Njegovoj divnoj Ljubavi, Njegovom divnom miru, jer posjedovanje ove spoznaje približava nam se Bogu. Kako kaže sveti Juda, moramo se i dalje držati u ljubavi Božjoj.

Tko god želi doći do pune spoznaje o Bogu, mora najprije doći do cijenjenja Njegove Riječi i mora slijediti liniju poslušnosti koja bi mu omogućila da voli Gospodina i da cijeni Njegov plan. A sve stvari koje rade zajedno – ljubav, cijenjenje, želja da budemo poslušni – vode naprijed i gore do cilja koji je Gospodin postavio pred nas. -- Charles Taze Russell, "The Greatest Thing in the Universe -- Part II," Watch Tower, 15. srpnja 1913., stranica 214.

http://mostholyfaith.com/Beta/bible/reprints/Z1913JUL.asp#Z212:10

Isus je izjavio: "Ovo je život vječni, da upoznam tebe, jedinoga pravoga Boga, i koga si poslao Isusa Krista." ( Ivan 17:3 ) Ovim riječima Isus ne skreće našu pozornost na način na koji možemo dobiti vječni život – iako bi i to bilo točno – već naglašava da je cilj vječnog života da možemo upoznati Boga i njegova ljubljenog Sina. To će zahtijevati vječnost, tijekom beskrajnih doba kojih ćemo neprestano mjeriti širinu i sondirati dubinu beskonačnog uma i karaktera Božjeg. I čovjek ga nikada neće moći do kraja shvatiti. Apostol Petar dodao je svoje svjedočanstvo, rekavši: "Milost i mir neka vam se umnoži spoznajom Boga i Isusa, Gospodina našega." ( 2. Petrova 1:2) Naša 'milost' i naš 'mir' ovise o našem poznanstvu s Bogom. Psalmist je napisao da samo "bezumnik" - to jest, onaj koji ne poznaje Stvoritelja i nije u stanju pokazati vjeru u njega - kaže u svom srcu: "Nema Boga." - Ps . 53:1 -- "Pravi i živi Bog," Svitanje, prosinac 1953.

http://www.dawnbible.com/1953/5312cl-2.htm

********************

Od Ronalda Daya 20. travnja 2017

Ovo e-poštomBlogThis!Podijelite na TwitteruPodijelite na FacebookuPodijelite na Pinterestu

Oznake: Elohim , Božanstvo