3.MOJSIJEVA 16:1-18,30 - Ahare Mot
Naziv ovog odlomka iz Tore jeste „Ahare Mot“ što znači „poslije smrti“. Glavna tema koju susrećemo ovde jeste služba za Dan očišćenja/Yom HaKippurim a nastavlja se sa propisima o ritualnoj čistoći/nečistoći i prestupima zbog kojih su Hananski narodi „izbljuvani iz zemlje“.
Čitajući početak 16-e glave dobijamo informaciju da su instrukcije za Dan očišćenja dati neposredno nakon smrti Aronovih sinova. O njihovoj smrti smo čitali u odlomku “Šemini” u 10-oj glavi. Pa ipak, zar ne bi bilo mnogo logičnije u hronološkom smislu, da 16-a glava dolazi odmah nakon 10-e? To bi bilo najlogičnije ako hronološki pratimo priču.
Ako je tako, ne izgleda li čudno da nakon 10-e glave imamo par poglavlja pa tek onda hronološki nastavak priče? Kao što ćemo vidjeti, tih par poglavlja imaju jednu zajedničku temu, a ona se zove „ritualna čistoća/nečistoća“ - pa je zbog toga jako važno da povežemo ovu temu sa smrću Nadava i Avijuda kako bi izvukli pouke u vlastitim životima.
Ovde imamo na delu klasičan primjer onoga što se zove tematski prikaz događaja naspram hronološkog prikaza i mnogo puta ćemo sresti slične primjere. Ukratko ćemo napraviti okviran pregled dogadjaja između 10-e i 16-glave da bismo uvidjeli ovu povezanost.
3.Mojsijeva 10 – smrt Nadava i Avijuda
3.Mojsijeva 11 – čiste i nečiste životinje
3.Mojsijeva 12 – instrukcije o ritualnoj nečistoći nakon porođaja
3.Mojsijeva 13 – „guba“ na čovjeku, odjeći i kućama
3.Mojsijeva 14 – očišćenje od „gube“
3.Mojsijeva 15 – instrukcije o ritualnoj nečistoći zbog izliva kod muškarca i žene
3.Mojsijeva 16 – služba za Dan očišćenja
Sada ćemo se osvrnućemo na neke važnije stvari koje smo ranije čitali. U 3.Moj 10,1 čitamo zašto je Bog ubio Nadava i Avijuda. Zapazimo da se to dogodilo zato što su uradili nešto „što im Bog nije zapovjedio“. Da bi razumjeli značaj i težinu ove izjave podsjetićemo se događaja u:
Exo 39:42 Sve kako bješe zapovjedio Gospod Mojsiju, onako uradiše sinovi Izrailjevi.
Ako pogledamo ovaj konkretan događaj u 2.Mojsijevoj knjizi, vidjećemo da rezultat Izraelovih sinova „da čine sve onako kako je Bog zapovjedio“ jeste povratak Božije slave među njih, koja je odstupila posle greha koji se odigrao sa zlatnim teletom. Ova fraza „kako je Bog zapovjedio“ se koristi na mnogo mjesta a između ostalog i u 3.Moj 8:4-5,9.13.17.21,36 kao i u 3.Moj 9:5-7:10.21. Prema tome, kada u ovom kontekstu pročitamo i uradiše ono „što im Bog nije zapovjedio“, to nas jednostavno bode u oči. Prema tome, možemo vidjeti da je direktan razlog smrti ove dvojice mladića, zato što su radili „kako Bog nije zapovjedio“. Ovo je nauk za svakog od nas da radimo onako „kako Bog kaže“ a ne onako „kako milsimo da Bog kaže ili želi“. Druga, isto tako bitna stvar u kontekstu smrti Nadava i Avijuda jeste sledeća izjava u:
Lev 10:3 Tada reče Mojsije Aronu: "Ovdje se ispunjava ono, što je Gospod navijestio, kad je rekao: Na onima, koji mi stoje blizu, pokazaću svetost svoju, i pred svim narodom proslaviću se."
Ova izjava je tematski identična sa onom koju možemo čitati u 2.Moj 19,19-25 prilikom objave Božije slave na Sinaju. Šta nas sve ovo uči? Kada neko pristupa Bogu mora biti jako oprezan, jer je Njegova slava i svetost toliko velika da bilo šta što je povezano sa grjehom ne može egzistirati u Njegovoj blizini bez propisne zaštite, tj. propisnog pokrivanja grjeha i nečistoće. Nama je potrebna zaštita od Njegove čistoće i svetosti, jer smo „zaprljani“ grjehom! Prinoseći tuđi kad, koji Bog nije zapovjedio, Nadav i Avijud su prekršili Božije instrukcije i pristupili Božijoj čistoti i svetosti, pa su zbog toga bili “uništeni” u kontaktu sa Božijom svetosti.
Prema tome, jedan od osnovnih razloga zašto nakon smrti Aronovih sinova čitamo sve ove propise vezamo za ritualnu nečistoću jeste što su sve to zakoni koji su direktno povezani sa konceptom svetosti i ritualne čistoće u Božijem prisustvu, a njih dvojica su prvenstveno zbog toga izgubili živote. U skladu sa tim, svi ti zakoni pre svega imaju religijsko/moralnu konotaciju, pa tek onda svaku ostalu, kao što i svjedoče stihovi:
Lev 15:31 "Odvraćajte Izraelce od njihovih nečistoća, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujući moje Prebivalište koje se nalazi među njima.
Možemo jasno vidjeti da 3.Moj 11 - 3.Moj 15 opisuje u kojem stanju Izraelci mogu pristupiti Bogu/Hramu, što je tematski povezano sa time kada sveštenici mogu pristupiti Svetinji nad svetinjama.
Sada kada smo uvidjeli ove povezanosti, na pravi način možemo pristupiti ostatku teksta. Kao što smo ranije čitali, čovjek je ritualno nečist u određenim slučajevima i zbog toga mu nije dozovljeno pod prijetnjom smrtne kazne da pristupa Hramu i svetim stvarima. Međutim, često puta će se desiti da čovjek uopšte ne zna da je ritualno nečist i da nesvjesno pristupi Hramu i svetim stvarima. Da li će poginuti zbog toga? Neće, jer je to učinjeno nesvjesno. Međutim, bez obzira što neko nije znao da je ritualno nečist „preneo“ je nečistoću na Hram a ta „nečistoća“ mora da se ukloni. To se odvijalo u okviru ceremonije za Dan očišćenja, jednom u godini, gdje se pored očišćenja svih grjeha Izraela vršilo i očišćenje za „sveto mesto“ , kako čitamo u:
Lev 16:16 Tako će obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka učini i za Šator sastanka što se među njima nalazi, sred njihovih nečistoća
Uopšteno, tokom ovog dana Aron je vršio očišćenje za sebe i svoj dom, za narod, za kadioni oltar, za Svetinju nad svetinjama, odnosno za kompletan Šator zajedno sa dvorištem u kome se nalazio.
Lev 16:30 Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se očistite od svih svojih grijeha te da pred Gospodom budete čisti.Lev 16:32 Neka obred pomirenja obavi onaj svećenik koji bude pomazan i posvećen za vršenje svećeničke službe namjesto svoga oca. Neka se obuče u posvećeno laneno ruho;Lev 16:33 on neka obavi obred pomirenja za posvećeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad svećenicima i nad svim narodom zajednice.
Aron je prvo vršio očišćenje za sebe i svoju porodicu, a onda je to isto radio za kompletan narod. Nakon instrukcija za Dan očišćenja, u 17-oj glavi čitamo kako je „izvan logora“ , koji se tada nalazio u pustinji, zabranjeno klanje tri vrste domaćih čistih životinja (goveče, ovca, koza). Ukoliko bi neko htio da zakolje neku od ovih životinja i da ih koristi kao hranu, morao ih je prvo dovesti na „ulaz Šatora od sastanka“ i onda bi se sa tim životinjama postupalo kao sa žrtvom zahvalnicom a vlasnik je dobijao samo određene djelove životinje. Međutim, nakon ulaska u obećanu zemlju, kada Izrael više nije bio u jednom logoru, nego su se raselili po zemlji - bilo je fizički nemoguće da osobe koje su previše udaljene od Hrama/Šatora, a žele da zakolju životinje za potrebe domaćinstva, dovode životinje „na ulaz Šatora“. Zato je Bog na drugom mjestu rekao:
Deut 12:14 Samo na mjestu, koje Izabere Gospod u jednom od tvojih plemenskih područja, smiješ prinositi žrtve svoje paljenice. Samo tamo učini sve to, što ti zapovijedam!
Deut 12:15 Ipak smiješ po volji klati i jesti meso u svima svojim mjestima, koliko te blagoslovi Gospod, Bog tvoj. čisti i nečisti smije ga jesti kao gazelu i jelena.
Deut 12:16 Samo krvi ne smijete jesti. Izlijte je na zemlju kao vodu!
Dalje, u 18-oj glavi dobijamo jednu jako važnu informaciju:
Lev 18:4 Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijesti; prema njima hodite. (jer) Ja sam Gospod, Bog vaš.Lev 18:5 Zato držite zakone i zapovijesti moje; ko ih vrši imaće po njima život. (jer) Ja sam Gospod!
Ovde vidimo da zato što je Gospod (YHWH) naš Bog , njegov narod treba da izvršava sve Njegove zapovjesti i instrukcije, jednom rječju da bude poslušan. Ko tako čini neće umrjeti i imaće život! To je vjera koju Bog od nas očekuje. Zato izaberimo život, vjerujuću Njemu i budimo mu odani držeći Njegove instrukcije i zapovjesti.
Deut 30:19 Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: Život i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi život, da ostaneš na životu, ti i potomci tvoji!Deu 30:20 Ljubi Gospoda, Boga svojega, slušaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi život tvoj i duljina dana tvojih, što ih smiješ provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati."