1.Korinćanima 10:4 stena -Isus
1.Korinćima 10:4 stena Isus
Mnogi vernici koji veruju u ličnu preegzistenciju Isusa pozivaju se na reči Apostola u 1. Korinćanima 10:4, gde on priča da su svi Jevreji u divljini popili ,, isto duhovno piće: za njih oni su pili sa duhovnog kamena koji ih je pratio; i taj kamen je Isus Hrist”. Kao što je Džon Kaningem tvrdio:
Tvrdi se iz ovog teksta da je lično Isus bio sa ljudima iz Izraela dok su putovali kroz divljinu ka obećanoj zemlji. Da bi se pružila podrška ovoj temi, Peta knjiga Mojsijeva 32:4 i Psalm 18:2 su citirani zato što je Jahve (Bog) tu opisan kao kamen. To je obrazloženo tako što je Bog kamen i Hrist je isto kamen koji je pratio Izrael, Hrist dakle mora biti Jahve ili Bog iz Starog Zaveta.19
Tekst koji razmatra Božiju aktivnost tokom godina kaže, ,,Bog koji je nekada mnogo puta i različitim načinom govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana ovih preko sina” (Jev. 1:1,2). Ovo potvrđuje to da pre svog ljudskog rođenja Isus nije bio Sin Božiji niti Božiji izaslanik. Ova ista knjiga o Jevrejima ukazuje na to da je reč bila iskazana kroz anđele u doba Starog Zaveta (Jev.2:2). Ako je poruka poslata Izraelu kroz istog preegzistentnog Isusa koji je postao čovek, onda izgleda da pisac Novog Zaveta nije posedovao takve informacije. Poruke su date kroz proroke i anđele, ali nigde nije bilo znaka da je poruka Starog Zaveta poslata kroz onog koji je kasnije identifikovan kao Sin.
Ukoliko se iz konteksta izdvoji stih 10:4 Prve poslanice Korinćanima, a da se pri tom ne uzme u obzir Pavlova upotreba Jevrejskih načina razmišljanja, može se ukazati to da je Hrist bio živ pre rođenja. Postoji velik broj drugih skripti u kojima su anđeli bili instrumenti kroz koje su poslate Božije poruke Izraelu. Stefan priča o Mojsiju i davanju Zakona: ,,Ovo je onaj što beše u crkvi u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori sinajskoj…koji primi reči žive da ih nama da” (Dela apostolska 7:38). U stihu 7:53 Dela apostolskih, tvrdi se da su oni primili Zakon kako su to anđeli odredili i da ga nisu zadržali. Pavle takođe priča o ulozi anđela u kontrastu sa kasnijim otkroviteljem nazvanim ,,seme” (Mesija): ,,Šta će dakle zakon? Radi greha dodade se dokle dođe seme (Isus) koje mu se obeća, i postavili su ga anđeli rukom posrednika“ (Gal. 3:19). Pavle nastavlja da potvrđuje jedinstvo Boga: ,,Ali posrednik nije jednog; a Bog je jedan”(Gal. 3:20). Jasno je u svim ovim pasusima da davanje Zakona kroz anđele formira važan deo argumenta. Treba zapaziti da je zajednička tema superiornost Jevanđelja nad Zakonom. Zakon je posredovan samo od anđela ali Dobre Vesti (Jevanđelja) su donete od Sina Božijeg i dakle one su neuporedivo superiornije. Sigurno je to da Pavle nije verovao da je Isus preegzistentni anđeo.
Hrist nije mogao imati nikakvog udela u davanju Zakona Izraelu niti u služenju Jevrejima u divljini. Pavlova upotreba reči ,,seme” ili potomka jeste najzapaženija. ,,Seme”- identifikovano kao Hrist - još nije stiglo i još uvek nije bilo aktivno u Božijoj službi.
Jasno je da je Pavla ,,seme” o kome je ovde i na drugim mestima reč, upravo seme Abrahama (Gen. 22:18), seme Jude (Gen. 49:10), i seme Davidovo,20 ovde se tačno misli na Isusa Hrista, obećanog potomka patrijarha i Davida. Stih 1:3 iz Poslanice Rimljanima sadrži rečenicu koja se direktno odnosi na poreklo Hrista kao Božijeg Sina. U ovom jevanđelju se govori ,, Osinu svom, koji je po telu rođen od semena Davidovog”. Neizbežno je stalno insistiranje na Sinu koji je rođen od žene i koji je potekao od ljudskog bića. Mesija je trebalo da uskrsne iz ljudske rase. To je upravo ono šta su tadašnji Jevreji i prva Crkva u početku očekivali i u šta su verovali. Kada bi se verovalo da je Pavle propovedao o tome da je Mesija bio zapravo lično prisutan sa Izraelom u divljini, kao već Sin Božiji, moglo bi biti zapanjujuće kontradiktorno rečima proroka.
Moramo izbeći bukvalno i rigidno čitanje stiha 10:4 Poslanice Korinćanima, i pri tom imati na umu Hebrejsku upotrebu simbolizma i Jevrejskog načina govora. Nije uobičajeno za Sveto Pismo da upotrebljava glagol ,,biti“ u smislu koji nije bukvalan. Isus je rekao: ,, Ova je čaša novi zavet mojom krvi” (Luka 22:20). Glagol ,,je” nema bukvalno značenje; jezik je figurativan: ,,Čaša predstavlja moju krv”.
Neposredni kontekst stiha 10:4 iz Prve poslanice Korinćanima sadrži upustva za razumevanje Pavlovog načina razmišljanja. Pavle vidi Izraelova iskustva u divljini kao primere, tipove ili modele sadašnjeg Hrišćanskog iskušenja. Kako Pavle kaže ,, Ovo se pak sve događaše ugledi njima” (1 Kor 10:11). Prolazak stanovnika Izraela kroz Crveno More je bio ,,oblik” Hrišćanskog krštenja. Duhovna hrana koja je pomenuta u trećoj verziji jasno predstavlja takozvanu manu (hranu) koja je čudom neprekidno davana Izraelu u periodu od 40 godina. Oni su takođe pili iz ,,duhovnog kamena”. Korišćenje bilo koje rečenice u kojoj se pominje kamen koji je pratio Izrael kao dokaz o pred-ljudskom Isusu maši poentu Pavlove lekcije. Takođe zanemaruje činjenicu da Jevreji nisu očekivali od Mesije da bude bilo šta drugo osim čovek. Kad malo bolje proučimo priču Starog Zaveta koju Pavle ima na umu, pokazuje to da su se dogodila dva incidenta sa kamenom tokom lutanja stanovnika Izraela divljinom. Bitno je primetiti razliku između njih. Prvi se dogodio odmah nakon čudesnog davanja hrane. Izrael je došao u Refidim i odmah počeo da se žali na nedostatak vode, posle čega je Bog naredio Mojsiju da udari stenu. Voda se izlila i ljudska žeđ je utoljena (Egz. 17-6). Udarac u stenu je simbol činjenice da će Hrist, naš kamen, kasnije biti kažnjen zbog grehova čovečanstva. Voda je takođe predvidela čudesno davanje Svetog Duha, vode života koja je opisana od strane Isusa: ,,Ko je žedan neka dođe k meni i pije” (Jovan 7:37). Kamen u divljini je prikaz Mesije koji treba da dođe kao neko ko pruža Sveti Duh.
Drugi incident sa kamenom se dogodio pri kraju lutanja divljinom. Ponovo se Izrael žalio na nedostatak vode i opet je Bog zadovoljio njihove potrebe. Ovog puta On je očigledno uputio Mojsija da se obrati kamenu, Mojsije ga nije poslušao pa je ljutito pogodio kamen dva puta (Knjiga Br. 20:1-12). Umesto da Mojsije priča kamenu on ga je udario pa je zato kriv zbog uništenja značenja ,,slova”. Kamen u Drugoj knjizi Mojsijevoj je simbol Hrista, koji je pogođen kako bi nama dao vodu života, dok kamen u Knjizi Brojeva označava Hrista kao Našeg Vrhovnog Sveštenika koga ne treba pogoditi dva puta nego mu se treba samo obratiti kako bi pružio vodu života.
Prvi incident se dogodio na početku lutanja, a drugi na kraju; oba incidenta formiraju priču o Hristovom stalnom prisustvu sa njegovim ljudima koji lutaju divljinom, što predstavlja hršćansko putovanje ka obećanoj zemlji Carstva Božijeg.
Dva incidenta koji smo videli dogodila su se na potpuno drugačijim lokacijama a drugačija Jevrejska reč za ,,kamen” je upotrebljena na svakom mestu. U Drugoj knjizi Mojsijevoj ta reč je tsur, a u Knjizi Brojeva je sela. Na šta je Pavle mislio kada je tvrdio da su,,oni pili sa duhovnog kamena koji ih je pratio?” Očigledno kamen iz knjige nije bio sa Izraelom u divljini. Bolji odgovor je taj da Pavle koristi jezik iz hrišćanskog iskustva i da u skladu sa tim jezikom tumači slova Starog zaveta. Ovo se jasno vidi kada govori o krštenju na početku svoje diskusije. Stanovnici Izraela nisu bukvalno kršteni. Zapravo, nama je rečeno da voda nije došla blizu njih; oni su išli žedni kroz Crveno More. Ali njihovo iskustvo je dovoljno za Pavla da kaže da su oni ,,kršteni kroz Mojsija”. Slično tome, kamen ih nije bukvalno pratio. To je jednostavno bio ,,model” Hrista koji je hrišćane pratio tokom života. Upravo nas u ovo sam Pavle uverava: ,,A ovo se njima događaše kao primer…” (1 Kor. 10:11 LB).
Dokaz je mnogo slab da podrži ideju da je Pavle pokušao da predstavi novu dogmu o preegzistentnom Bogu/čoveku. Ovo se ne podudara sa njegovim tvrdnjama koje je izneo na drugim mestima u vezi sa tim kako je Hrist postao čovek. Ako je on predložio da je Mesija bio osoba jednaka Bogu, tako radikalno odstupanje od njegovog Jevrejskog nasleđa bi zahtevalo mnogo više detaljisanja.
Moramo paziti da ne načinimo greške time što ćemo Hebrejsku literaturu iz prvog veka tumačiti uz pomoć kasnije trijadološke tradicije. Istina o Isusovom identitetu i postanku mora biti bazirana striktno na informacijama dostupnim iz spisa rane Crkve, kako je to zabeleženo u Bibliji. Lako je upasti u zamku i čitati Bibliju kroz sočiva zamućena doktrinama koje su formirane od drugog do petog veka nove ere.
Postoje posebna proročanstva koja se odnose na Isusa u Starom Zavetu, ali nijedno ga ne uzima van granica ljudskog roda. Većina će se složiti da se prvo proročanstvo u vezi sa dolaskom Spasitelja pojavljuje u Prvoj knjizi Mojsijevoj kada Bog govori zmiji: ,,I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između semena tvog i semena njenog; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1 Moj. 3:15). Jasno je bilo to da će ljudski potomak Eve pokoriti zmiju ili Satanu. Jevreji i Hrišćani veruju da će ovo proročanstvo biti upotpunjeno Mesijom, ali niko ne nalazi ništa u ovom tekstu u vezi sa tim da je Mesija već bio živ.
Kada čujemo Pavlovo propovedanje nejevrejskom svetu koga predstavljaju Atinjani, njegove reči su podsećaju na reči proroka Starog Zaveta. Misleći na Jednog Boga Izraela Pavle kaže: ,,Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, On budući Gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenim crkvama” (Dela 17:24). Ovo je slično Isaiovoj tvrdnji: ,,Ja Gospod načinih sve: razapeh nebo sam, rasprostreh zemlju sam sobom” (Isa 44:24). Mešati se u njegov fundamentalni Jevrejski monoteizam i predstaviti još jedno nestvoreno biće kao aktivnog činioca pri Stvaranu je uvredljivo za Pavlovo očigledno verovanje u osnovna načela Jevrejske teologije, prvenstveno u njen nepokolebljiv unitaran monoteizam.
Tek nakon četvrtog veka, preko tri stotine godina nakon smrti osnivača hrišćanstva, zvaničnici crkve su ustanovili da je neophodno zvanično formulisati Trijadološku dogmu i nametnuti vernicima kao formalni uslov za pripadanje Crkvi i spasenje. Moramo se pitati kako i zašto se ovo dogodilo. Mnogi današnji vernici su vrlo malo bili izloženi priči o razvoju Trijadološkog koncepta. Ako ni Isus ni Pavle nisu napustili verovanje u koncept Starog Zaveta da je Bog jedna osoba, kako je onda nastalo verovanje u Božanstvo sačinjeno od dva ili tri bića? Priča o pojavljivanju ovog novog, stranog i masivno uticajnog sistema verovanja je izuzetna.
19 ,,Kamen je bio Isus” Društvo Restauracije, 1981. Mi smo zahvalni ovom piscu za ovaj argument kao što smo zahvalni i Džejms Danu za Christology in the Making, 183,184.
20 2 Sam. 7:12-14 sa Isa 11:1; Rim 1:3; 2 Tim 2:8.
-------------------------------------
1. Korinćanima 10:4 – Ta stijena je bio Krist
Kaže li Pavao svojim riječima zapisanim u 1. Korinćanima 10,1-4 da je Isus Jehova?
Želimo da znate, braćo, da su oči naši svi bili pod oblakom, i svi su kroz more prošli, i svi su se krstili u Mojsije u oblaku iu moru, i svi su jeli istu duhovnu hranu, i svi su pili isto duhovno piće. Jer oni su pili iz duhovne Stijene koja ih je pratila, a Stijena je bio Krist [pomazanik]. -- 1. Korinćanima 10:1-4 .
Mojsije udara u stijenu
1. Korinćanima 10:4 često se naziva dokazom da je Isus, Pomazanik Jehovin ( Izaija 61:1 ; Djela 2:36 ; 10:38 ; Hebrejima 1:9 ), zapravo bio Jehova. Obično se spominje nekoliko biblijskih stihova iz Starog zavjeta u kojima se Jehova naziva "Stijena", a zatim se tvrdi da Pavao, kao što je zapisano u 1. Korinćanima 10:4 , govori da je Isus Jehova, Onaj o kome se u Starom zavjetu govori kao o "Stijeni".
Iako većina prijevoda prevodi grčku riječ za "pomazanik" ovdje kao "Krist", s velikim "C", moguće je da Pavao uopće nije govorio o Isusu, već je jednostavno govorio o stijeni kao da je pomazan od Boga. Čini se, međutim, da kontekst sugerira da je Pavao govorio da je stijena bila slika ili reprezentacija Isusa.
Naravno, hebrejska riječ za stijenu koristi se na mnogo različitih načina u Starom zavjetu; ne odnosi se uvijek na Jehovu.
http://studylight.org/lex/heb/view.cgi?number=06697
Izvatci raznih komentatora :
Postojala je židovska tradicija da je Stijena - tj. komadić odlomljen od stijene koju je udario Mojsije - pratila Izraelce kroz njihovo putovanje, a sveti Pavao, u svrhu ilustracije, usvaja taj izvještaj umjesto izjave u Brojevima 20:11 . -- Ellicott.
I jesu li svi pili isti duhovni — To jest, tipični; piće — Naime, tipično za Krista i živu vodu, božanski utjecaj proizlazi iz njega, Ivan 8:37 . Jer oni su pili od tog duhovnog — Ili tajanstvenog; stijena — čiji su ih prekrasni potoci pratili na njihovim putovanjima dugi niz godina kroz divljinu. -- Benson.
Nema sumnje da pod "duhovnim pićem" ovdje apostol misli na vodu koja je potekla iz stijene koju je udario Mojsije. Izlazak 17:6 ; Brojevi 20:11 . Zašto je ovo naziva "duhovnim" bila tema o kojoj je bilo dosta razlika u mišljenju. Ne može biti jer je u prirodi voda bilo nečeg posebnog, jer je to očito bila prava voda, prikladna da utaži njihovu žeđ. Nema dokaza, kao što su mnogi pretpostavljali, da se u ovome spominje piće koje se koristilo u Gospodnjoj večeri. Ali to mora značiti da je darovan na čudesan i nadnaravan način; a riječ "duhovno" mora se koristiti u smislu nadnaravnog, ili onoga što je neposredno dano od Boga. -- Barnes.
Da, duhovna "stijena" bio je Krist, to jest ta fizička stijena iz koje je Jehova opskrbio vodom pomoću svog duha predstavlja sliku Isusa. Ta stijena nije doslovno bio Isus. Ništa u ovome ne znači da je Isus "bio" Jehova. Hrana -- mana -- i piće -- voda -- koje daje Jehova svojim svetim duhom vrsta su hrane i pića koje daje Isus. Sam Isus nam to govori. ( Ivan 6:48-58 ) Ništa u 1. Korinćanima 10:1-4 ne dokazuje da je Isus Jehova koji je dao stijenu, i manu, i piće kroz stijenu.
Pogledajmo 1. Korinćanima 10,4 i njegov kontekst kako bismo vidjeli o čemu se točno ovdje govori.
1. Korinćanima 10:1 1. Korinćanima 10:5
ou thew gar humas agnoein adelphoi hoti
NE ŽELIM DA BUDETE NEZNALICE, BRAĆO, TO
3756 2309 1063 4771_7 0050 0080 3754
hoi pateres heemwn pantes hupo teen nepheleen
OČEVI OD NAS SVIH (JEDNIH) POD OBLAKOM
358 8 3962 1473_8 3956 5259_5 3588 3507
eesan kai pantes dia tees thalassees
ONI SU BILI I SVI (JEDNI) KROZ MORE
1511_3 2532 3956 1223 3588 2281
dieelthon KROZ
ONI SU PROŠLI KROZ,
1330
1. Korinćanima 10:2
kai pantes eis ton mwuseen ebaptisanto en tee I
SVI (JEDNI) U MOJSIJA BILI SU KRŠTENI U
2532 3956 1519 3588 3475 0907 1722 3588
nephelee kai en tee thalassee
OBLAKU IU MO RU,
3507 2532 1722 3588 2281
1. Korinćanima 10:3
kai pantes to auto pneumatikon brwma ephagon
I SVI (JEDNI) SU POJELI ONI DUHOVNE STVARI 2532 3956 3588
0846_9 4152 1033 2 068
0846 _98
1. Korinćanima 10:4
kai pantes to auto pneumatikon epion poma
I SVI (JEDNI) VRLO DUHOVNI KOJI SU PILI PIĆE,
2532 3956 3588 0846_9 4152 4095 4188
0846_98
epinon gar ek pneumatikees akolouthousees
ONI SU PILI ZA IZ SPI SLIJEDENJE OBREDA*
4095 1063 1537 4152 0190
petras hee petra de een ho christos
MISA NA STIJENI, MISA NA STIJENI ALI JE BIO KRIST;
4073 3588 4073 1161 1511_3 3588 5547 sve ouk en tois pleiosin autwn eeudokeesen ho
ALI NE U VIŠE (JEDNIH) OD NJIH KOJI SU DOBRO RAZMIŠLILI
0235 3756 1722 3588 4119 0846_92 2106 3588
theos katestrwtheesan gar en tee ereemw
BOŽE, BILI SU RASPUŠTENI NA PUSTO [MJESTO].
2316 2693 1063 1722 3588 2048
1. Korinćanima 10:6
tauta de tupoi heemwn egeneetheesan eis na
OVE (STVARI) ALI NAS VRSTE SU SE POJAVILE, U
3778_93 1161 5179 1473_8 1096 1519 35 88
mee einai heemas epithumeetas kakwn kathws DA
NE BUDEMO ŽELJNICI LOŠIH (STVARI), PREMA KAO
3361 1511 1473_95 1938 2556 2531
kakeinoi epethumeesan
TAKOĐER POŽELJENI.
2548 1937 -- Westcott & Hort Interlinear .
========
*Grčki, Strongov #190 = Akoloutheo: (1) slijediti onoga koji prethodi, pridružiti mu se kao njegov pratitelj, pratiti ga (2) pridružiti se nekome kao učenik, postati ili biti njegov učenik; stati uz njegovu stranku
http://www.studylight.org/lex/grk/view.cgi?number=190
Izvještaj o spomenutoj stijeni zabilježen je u Starom zavjetu u Izlasku 17 . Trebalo bi postati očito da je spomenuta stijena na koju je Mojsije udario i iz koje je potekla voda. Mnogi su htjeli preokrenuti ono što je Pavao rekao kako bi izgledalo da je Isus "bio" stijena. Zapravo, Pavao govori o stijeni koju je Mojsije udario, govoreći, ta "stijena". bila Krist," -- on nije rekao da je Isus "bio" ta stijena.Čineći to, on označava "stijenu" koju je Mojsije udario kao "sliku", kako spominje u stihu 6, Isusa.
Ni Pavao nije rekao: Krist je [sadašnje vrijeme] ta stijena, kao što mnogi pretpostavljaju. Pavao je zapravo rekao da je "ta stijena [grčki een gore, obično prevedeno u prošlom vremenu] Krist", ta stijena iz koje su Izraelci pili je fizički postojala u prošlosti i bila je [predstavljena, označena] Krist, koji je trebao doći nakon toga kao duhovna stijena. Naravno, Isus nikada nije bio doslovna "stijena" - govori Pavao figurativno, tipično. Pavao ovdje crta ilustraciju kako "stijena" iz koje su Izraelci pili duhovno predstavlja, predočava Isusa. ( 1. Korinćanima 10:6 , 11) U retku 3 Pavao nam govori o duhovnoj hrani koju su jeli Izraelci, to jest o načinu, hrani koja je bila osigurana pomoću Božjega duha. (Isus je ranije govorio o ovom načinu kao o predstavljanju samog sebe. -- Ivan 6:31-58 ) Zatim Pavao govori o duhovnoj stijeni -- čudesnoj stijeni koju je dao Jehova kroz njegov duh -- iz koje su pili. ( Nehemija 9:15 ; Psalam 78 ) Stijena i njezina voda, koju je duhovno dao Jehova, kaže nam Pavao, slikovito nagovještavaju duhovnu stijenu koja ih je slijedila, to jest koja je došla kasnije. -- 1. Korinćanima 10:3 , 4 .
Drugim riječima, Pavao daje primjere [grčka transliteracija: tupoi, tipovi] u povijesti izraelske nacije koji su od koristi kršćanima, kao što je prikazano u stihu 6. Postoji tip, predsjena, i ono što je slijedilo tip, to je stvarnost. Tip, ili sjena, dolazi ispred stvarnosti. Duhovna stijena koja je slijedila tip koji mu je prethodio bio je Krist.
Bio je to Mojsije, koji je na početku svog iskustva kao Jehovin sluga bio tako vrlo krotak, tako vrlo ponizan, ali koji je na kraju svoje karijere bio spriječen da uđe u obećanu zemlju kao kazna za duhovni ponos ili samouvjerenost, kada je trebao dati Jehovi slavu. Zabilježimo okolnosti: Mojsije je, kao Jehovin poseban sluga, izveo Izrael iz Egipta preko Crvenog mora u pustinju, na putu za Kanaan. On je, prema Jehovinim uputama, učinio nekoliko čuda na putovanju. Jedan od njih bilo je udaranje stijena kada su ljudi bili gladni za vodom. Bog ga je uputio da udari stijenu; a iz te stijene tekao je obilan potok vode za osvježenje ljudi.
Ljudi, međutim, nisu bili zahvalni i pokazali su veliki nedostatak vjere u Boga kao iu Mojsiju. (Izlazak 32 ) Dakle, Pavao kaže: "većina njih nije bila po volji Bogu, jer su bili oboreni u pustinji." -- 1. Korinćanima 10:5 , svjetski engleski prijevod Biblije -- WEB.
Ove su stvari, kaže Pavao, "slika" [tupoi] za nas, za kršćanina koji slijedi Krista, da ne želimo ono što je zlo. -- 1. Korinćanima 10:6 .
Dakle, prema Bibliji, ta stijena iz koje je tekla voda bila je slika -- tip -- Krista. ( 1. Korinćanima 10:4 .) Po Jehovinom je uređenju ta "stijena" bila udarena, kako bi voda života mogla poteći iz Isusa za sav Adamov rod koji će doista postati Izraelci i izaći iz Egipta -- iz svijeta -- iz grijeha -- iz kraljevstva Protivnika u poslušnost i zajedništvo s Jehovom.
Četrdeset godina nakon ovog vremena udarca o stijenu, dok je Izrael putovao amo-tamo, čekajući da dođe vrijeme da im se dopusti ući u Kanaan, njihovo ponovno lutanje dovelo je do ovog kraja, tako neplodnog i bez vode. Narod je zavapio Mojsija, a Mojsije je zavapio Jehovu u njihovu korist što bi trebalo učiniti. Jehovin odgovor bio je da bi Mojsije trebao govoriti stijene koje je prethodno udario i ta bi voda potekla. Ali tijekom ovih četrdeset godina u kojima je Mojsije postupao s Izraelcima kao otac sa svojom djecom, prirodno je stekao veliku dozu samopouzdanja. Teško je mogao proći kroz takva iskustva i još uvijek biti najkrotniji čovjek na cijeloj zemlji.Tako je sada, zanemarivši Jehovinu zapovijed, Mojsije otišao do stijene i udario je po drugi put svojom štapom, čuvši narod: "Vi buntovnici, moramo li vam izvaditi vodu iz ove stijene?" (Brojevi 20:1-12 ) Činilo se da Mojsije uzima slavu sebi umjesto da je pripisuje Jehovi. Ubrzo je Mojsije shvatio veliku pogrešku koju je učinio. Iako mnogi ovo mogu smatrati malom pogreškom, ipak mu je Jehova zbog toga uskratio privilegiju da ode u zemlju Kanaan, dajući mu umjesto toga samo priliku da vidi s druge strane rijeke Jordan i tamo ga pokopa.
Ni u čemu od ovoga nema ničega što bi nas dovelo do zaključka da je ova stijena bila Jehovin anđeo, kao što su neki tvrdili. Pavao kaže da je ova stijena pratila Izraelce, što su mnogi očito pretpostavili da se odnosi na Jehovinog anđela koji je pratio Izraelce u pustinji. U stvarnosti ne postoji ništa u svetim spisima o Jehovinom anđelu koji slijedi Izraelce. Definitivno ne postoji ništa u bilo kojem stihu što Jehova predstavlja kao više od jedne osobe ili što Isusa predstavlja kao Jehovinu osobu.
Neki su se pozivali na Izlazak 13:21 , 22 i Izlazak 32:34 ( Psalam 14:19 ) kao navodni dokaz da je stijena koju je Pavao spominjao Isusa kao Jehovin anđeo.
Izlazak 13:21 - Jehova je išao pred njima danju u stupu od oblaka, da ih vodi njihovim putem, a noću u stupu od vatre, da im daje svjetlost da bi mogli ići danju i noću: Izlazak 13:22 - stup od oblaka danju, a stup od vatre noću, nisu odstupali ispred
ljudi .
Pavao to koristi u odnosu na zaštitu koju je Jehova davao Izraelcima. ( 1. Korinćanima 10:1 ) Ovaj se stih odnosi na ono što se dogodilo prije nego što su Izraelci jeli manu ili pili vodu iz stijene. Stoga, brkajući ovo sa "stijenom", mnogi su bili navedeni da povjeruju u nešto što Pavao nije rekao.
Uspoređujući ovo s Izlaskom 32:34 , mnogi bi nas naveli da pretpostavimo da je "Jehovin anđeo" zapravo sam Jehova u Izlasku 13:21 , 22 , a zatim bismo trebali dodatno zamisliti i pretpostaviti da je Jehova više od jedne osobe i čak nadalje pretpostaviti da su "Jehova" i "Jehovin anđeo" u ovim stihovima zapravo Isus u njegovom predljudskom postojanju, kao jedna od pretpostavljenih osoba Jehove. ah Puno pretpostavki. U ovom trenutku također treba primijetiti da je Jehova rekao da je sišao da izvede svoj narod iz Egipta. ( Izlazak 3:8 ) Zatim kaže Mojsiju da izvede svoj narod iz Egipta. ( Izlazak 3:10 ) Oba Jehova (Izlazak 6:6 ; 12: ; 13:3 ; Ponovljeni zakon 5:15 ; 26:8 ; 32:12 ) i Mojsije ( Izlazak 3:10 ; 15:22 ; 32:7 ; 33:1 ; Djela apostolska 7:35 , 36 ) za koje se kaže da vode, dovode ili izbavljaju (spašavaju) Božji narod iz Egipta. Većina ne bi ni razmišljala o tome da misli da je Mojsije Jehova zbog toga, i/ili nadalje zamišljala i pretpostavljala da je Mojsije morao biti Jehovina osoba, itd. Većina može vidjeti da je Jehova izveo Izraelce iz Egipta preko svog sluge, Mojsija. ( Psalam 77:20 ;Hošea 12:13) Također bi trebalo biti očito da je Jehova smatrao da je prisutan s Izraelcima preko, posredstvom svog anđela. Nema razloga pretpostaviti da je Jehovin anđeo (glasnik) zapravo Jehova čiji je on anđeo (glasnik), ili da se govori o dva Jehova, od kojih je jedan navodno otac drugoga.
Međutim, Sveto pismo ne kaže da je Jehova "slijedio" Izraelce kao što je Pavao govorio o stijenama koja ih je pratila; Sveto pismo kaže da je Jehova "išao ispred njih", a ne za njima. (Neki tvrde da bi stih trebao glasiti "pratio ih", kao da ide uz njih. Grčka riječ, međutim, znači ovo samo u smislu slijeđenja, kao što učenik ili sluga prati ili brine o svom gospodaru. Jehova ne prati Izraelce kao da je Izrael bio Jehovin gospodar. Kontekst, međutim, pokazuje da Pavao govori o stvarima o kojima je govorio kao o tipovima.)
U Izlasku 32:34 , Jehova govori Mojsiju:
Sada idi, vodi narod na mjesto o kojem sam ti govorio. Gle, moj će anđeo ići pred tobom. Ipak, u dan kad kaznim, kaznit ću ih za njihov grijeh.
Primijetite, međutim, da ovaj anđeo ne prati Izraelce u pustinji iu obećanu zemlju, već je ovaj anđeo trebao "ići ispred" Izraela.
U stvarnosti, ne postoji ništa što bi nam dalo bilo kakav razlog da mislimo da je kada je Pavao govorio o "stijeni" kao o Isusu, ili da je mislio da je Isus "anđelo Jehovin" koji je išao ispred Izraelaca.
Grafika: "Mojsije udara u stijenu", naslikao Gillis Mostaert (1528–1598). Ovo je djelo u javnoj domeni u zemlji podrijetla i drugim zemljama i područjima u kojima autorsko pravo vrijedi za život autora plus 100 godina ili manje.
Napisao Ronald Day 15. studenog 2016
Ovo e-poštomBlogThis!Podijelite na TwitteruPodijelite na FacebookuPodijelite na Pinterestu
Oznake: Anđeo Jehovin , Isus kao "Jehova" , Stijena