Propovjednik 7:20 Ko griješi svi ili nek

Propovjednik 7:20 Ko griješi svi ili neki

96. Je li svi griješe (1. Kraljevima 8:46, 2. Ljetopisa 6:36, Mudre Izreke 20:9, Propovjednik 7:20, 1. Ivanova 1:8-10), ili neki ne griješe (1. Ivanova 3:1, 8-9, 4:7, 5:1)?
(Kategorija: nerazumijevanje upotrebe grčkog i nametanje svojeg vlastite agende)
    Ova navodna kontradikcija pita da li svaki čovjek griješi? Zatim je nekoliko Staro-Zavjetnih stihova zajedno sa 1. Ivanovom 1:8-10 dano u prilog:
„Ako kažemo da smo bez grijeha, varamo sami sebe i istine nema u nama. Ako priznajemo svoje grijehe, On je vjeran i pravedan i oprostit će nam ih i očistiti nas od svake nepravednosti. Ako tvrdimo da nismo zgriješili, činimo ga lašcem i njegove riječi nema u nama.“
    Nakon ovoga, Shabbir kaže: „Pravi kršćanin ne može da griješi, zato što je dijete Božje.“ To je potkrijepljeno sa nekoliko stihova iz prve Ivanove poslanice gdje Ivan piše da su kršćani djeca Božja. Shabbir ovdje nameće svoj pogled na tekst, pretpostavljajući da oni koji su djeca Božja, nekako odjednom nemaju grijeha. Istina je da osoba koja je rođena od Boga ne smije griješiti (Jakovljeva 2:14), ali ne govori se nigdje da čovjek neće slučajno upasti u grijeh, živimo u grešnom svijetu i to utječe na nas.
   Posljednji od citiranih stihova je 1. Ivanova 3:9 koji kaže:
„Nitko tko je rođen od Boga ne ostaje u grijehu jer Božje sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga.“
    Shabbir u svojem citatu koristi stariji prijevod 1. Ivanove 3:9 i tako kaže: „Nitko tko je rođen od Boga ne čini grijeh… i ne može griješiti…“ – što nije pravilan prijevod s grčkog. U novijim prijevodima kao što je Nova Internacionalna Verzija – prevodi se ispravno koristeći sadašnje tekuće vrijeme u tom stihu, jer je tako napisano na grčki. Tako oni koji su rođeni od Boga ne ostaju u grijehu, jer ne smiju nastaviti griješiti… srž je to da ovaj život grijeh će umrijeti sada kad osoba ima pomoć Duha Svetoga u sebi.
    Zanimljivo je kako Shabbir skače okolo da bi predstavio svoju točku. Počinje sa 1. Ivanova 1, zatim se pomjeri na 1. Ivanova 3:5, zatim se vrati na 1. Ivanova 1 i ponovo citira stih 8, koji govori o tome da svi ljudi griješe – u nadi da će pronaći neku kontradikciju. Ne postoji kontradikcija u ovome jer Shabbir očigledno nije razumio apostolovo pismo, niti je shvatio činjenicu da pismo razvija svoju temu kako se nastavlja. Dakle, on čita početak pisma, pa skače na sredinu pisma, pa se vraća opet na početak – tako se ne čita nijedan tekst ni pismo. Njegova jedina nada u ovim kontradikcijama je ignorantnost njegovih čitatelja.
    Pismo jasno uči da su svi ljudi zgriješili osim jednoga, Gospodina Isusa Krista, s toga ne prepiremo se sa Shabbirom po ovom pitanju. Što se tiče Shabbirove druge točke – drago mi je da je Shabbir shvatio da su kršćani djeca Božja i s toga ne želim se prepirati s njime ni po toj točki.
   Ali treća Shabbirova toka je sporna zato što ne uzima u obzir razvoj teme pisma, a tema pisma je poziv na pravednost i na svetost zbog oprosta grijeha kroz iskupljujuću smrt Isusa Krista. Zbog tog razloga smo pozvani da ne nastavimo griješiti nego da promijenimo svoja srca i puteve da bismo bili preoblikovani u Kristovu bezgrešnu sliku. U svojem pokušaju da prikaže navodnu kontradikciju, Shabbir je zločesto premjestio redoslijed stihova da bi prisilno izazvao kontradikciju, koje ne postoji.