1001. Tisuću i jedan odgovor Muslimanima na Biblijska pitanja

Marko 4:34 li Isus govorio o svemu otvoreno ili tajno

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

51. Je li Isus govorio o svemu otvoreno (Ivan 18:20) ili je govorio potajno sa svojim učenicima (Marko 4:34, Matej 13:10-11)?
(Kategorija: nerazumijevanje povijesnog konteksta)
    Razlog zašto ljudi kažu da Isus proturječi sebi u vezi toga da li je govorio stvari otvoreno ili ne, naročito što se tiče prispodoba, je zbog nerazumijevanja tekstualnog i kulturalnog kontekstualiziranja.
    Ovaj odgovor zahtijeva značajne informacije o pozadini svega, što ću ukratko reći ovdje.
    Kao prvo, što je to prispodoba? To je priča dana da bi pojasnila, naglasila ili slikovito opisala neko učenje. Prispodoba sama nije učenje. Isus je bio židovski Rabin. U rabinskoj literaturi postoji oko 4000 prispodoba. Rabini su učili da je dobra praksa svoje instrukcija podijeliti ljudima u tri dijela, posljednji dio bi bile dvije prispodobe koje bi predstavljale prva dva dijela. Isus je nastavio tu tradiciju s time da je nešto više od jedne trećine svega što je učio bilo rečeno u prispodobama. On je pričao kroz bogatstvo slika koje su Židovi njegova vremena poznavali, koristeći uobičajene motive kao što su životinje, biljke itd. S toga, poanta svake prispodobe je bila jasna svim njegovim slušateljima, što se može vidjeti i u Evanđeljima. Prispodobe su bile toliko bogate i toliko suptilne da su učenjaci mogli izvući čistu i jasnu poantu običnom slušatelju, ali su ih također mogli i okretati u umu i izvući iz njih i dublje značenje. Tako je Isus često proširivao značenje prispodoba svojim učenicima, svojim najbližim učenicima, zato što su oni od njega tražili da im pruži detaljnije instrukcije.
    To se može vidjeti iz čitanja Marko 4:34 u kontekstu: „Sa mnogim sličnim prispodobama je Isus govorio narodu, koliko su oni mogli razumjeti. Ništa im nije govorio bez prispodoba (da pojasni ili naglasi učenje). Ali nasamo je sve svojim učenicima objašnjavao u detalje (učio ih je više, da bi oni razumjeli više nego narod).“ Marko 4:33-34.
    S toga, prispodobe nisu neko tajno učenje. One nisu neko ezoterično znanje dano samo onima koji su inicirani. Nema smisla (niti povijesne osnove) reći da je Isus zbunjivao narod. On je učio ljude. Kada je Isus na sudu bio upitan o svojim učenjima (Ivan 18:20), on je rekao: „Učio sam javno – svi su čuli moje riječi. Znate što sam učio, nisam učio potajice.“ – I bio je u pravu.
   Ako je to sve istina, što znači ta „tajna Kraljevstva nebeskoga“ o kojoj je Isus govorio? Jedina „tajna“ skrivena kroz stoljeća, a sada otkrivena kroz pisanja proroka prema zapovijedi vječnoga Boga jeste to da je Isus Gospodin!
    Tajna je bila ta da je Isusova misija bila prorečena od strane proroka, da je on ispunjenje tih proročanstava – i da je on najveća objava koja će ikada biti dana čovječanstvu. Njegove riječi nisu samo na spasenje ljudima, nego i na osudu onima koji ne povjeruju i koji odbiju da se odreknu grijeha i slijede Isusa.
    „Blago se vašim očima koje ovo vide, i ušima koje ovo čuju, jer kažem vam – mnogi su proroci i pravednici čeznuli da vide ovo, i da čuju, ali nisu čuli niti vidjeli.“ (Pošto nisu živjeli za vrijeme Isusa, svi proroci su živjeli prije Isusa).
    Tajna je da je Isus Gospodin, Isus je Kralj, Isus je Mesija, Isus je onaj o kojem su svi proroci govorili, spasenje čovječanstvu, Božje najveće otkrivenje, Alfa i Omega (Otkrivenje 21:6-8, 22:12-16), jedini put do Boga (Ivan 3:36, Rimljanima 6:23).