1001. Tisuću i jedan odgovor Muslimanima na Biblijska pitanja

Marko 10:45 otkupnina koju je Krist dao za sve

 

 

 

 

 

 

 

63. Kako može otkupnina koju je Krist dao za sve, od njega koji je bio dobar (Marko 10:45; i 1. Timoteju 2:5-6), biti ista kao i otkupnina opakih (Mudre izreke 21:18)?
(Kategorija: nerazumijevanje kako je Bog djelovao kroz povijest)
    Ova kontradikcija pita: „Tko je otkupnina za koga?“ Shabbir koristi retke iz Marka i 1. Timoteju da pokaže da je Isus otkupnina za sve. To je uspoređeno sa retkom iz Mudrih izreka koji govori da: „Opak čovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog.“
    Ne postoji kontradikcija ovdje jer oni govore o dvije različite vrste otkupnine. Otkupnina je isplata koju jedna strana plaća dugoj. Može ju platiti dobra osoba za druge, kao što vidimo da je to Krist učinio za svijet, ili ju mogu platiti zli ljudi za zlo koje su počinili, kao što vidimo u retku Mudrih izreka.
    Pretpostavka koju je dao Shabbir u redcima Marka i 1. Timoteju je to da je Isus bio dobar i s toga on ne može biti otkupnina za nepravedne. Prema toj premisi on reflektira islamsko poricanje toga da netko može platiti za grijehe drugoga, ili da može biti otkup za drugoga. On to ne smije nametati na tumačenje Biblije. Krist kao otkupnina za mnoge je jasno učenje Biblije. Galaćanima 3:13-14 i 1. Petrova 2:23-25 govori o tome kako je Isus postao prokletstvo za nas. S toga, Isus je ispunio čak i taj redak iz Mudrih izreka.
    Ponovo, Shabbirova pretpostavka se oslanja na citate koji su uzeti iz konteksta. Marko 10:45 počinje sa citiranjem Isusa koji govori: „Čak i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dadne svoj život kao otkupninu za mnoge.“ To je Isus rekao zato što su se učenici prepirali oko toga što su Jakov i Ivan upitali Isusa da li će moći sjediti njemu s desna i s lijeva kada Krist dođe u svojoj slavi. Ovdje Isus ponovo prorokuje o svojoj smrti koja dolazi i o razlogu za tu smrt, da će on biti otkupnina koja će iskupiti ljude od grijeha.
    U 1. Timoteju 2:5-6 Pavao govori:
„Jer jedan Bog, a jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji sebe dade kao otkupninu za sve ljude, to je svjedočanstvo koje je dano u svoje vrijeme.“
    To dolazi usred retka koji upućuje ranu Crkvu o tome kako da štuje Boga. Ta dva retka daju razlog i značenje obožavanja Boga. Kroz otkupninu koju je dao Bog, kroz posrednika Isusa Krista i njegovo djelo na križu, Bog može ponovo imati tu spasonosnu vezu sa čovjekom.
    Mudre izreke 21:18 govori o otkupnini koju je Bog platio kroz Egipat u Izraelovom izlasku iz Egipta., što je naglasio Izaija u svojoj knjizi, naročito u poglavlju 43:3
„Jer ja sam Jahve, vaš Bog, Sveti Izraelov, vaš Spasitelj; Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.“
    Ta slika je još više istančana u stihovima 16. i 17. istog poglavlja. To ima temelj u knjizi Izlaska 7:5, 8:19, 10:7, 12:33. Poglavlja 13. i 14. naročito upiru na to. Kao što nas povijest izvještava u Bibliji, kroz to je Bog ustanovio Stari Savez između Boga i kraljevstva Izraelova.