2.Samuelova 24:9 populacija Izraela

2. Samuelova 24:9 broji ukupnu populaciju Izraela sa 800 000, dok 1. Ljetopisa 21:5 kaže da ih je bilo 1 100 000;
(Kategorija – nerazumijevanje povijesnog konteksta ili nerazumijevanje autorove namjere)
    Postoji više načina da se razumije ne samo ovaj problem, nego i sljedeći također, jer obadva se odnose na isti redak i na isti cenzus.
    Moguće je da se razlike između dva izvještaja odnose na neslužbenu i nedovršenu prirodu cenzusa (o čemu ćemo pričati poslije), ili da Samuelova knjiga predstavlja zaokružene brojeve, naročito za Judu.
    Najvjerojatniji odgovor je, kako god, je taj da jedan cenzus uključuje kategorije ljudi koje drugi cenzus isključuje. Očito je da 1. Ljetopisa 21:5 uključuje sve ljude koji su u životnoj dobi u kojoj mogu biti spremni za borbu, bili ratnici ili ne, dok 2. Samuelova 24:9 govori samo o onima koji su spremni za borbu. Joabov izvještaj u 2. Samuelovoj 24 koristi riječ 'is hayil' – što se prevodi kao 'moćni ljudi', ili oni koji su spremni za borbu, i odnosi se na broj 800 000 veterana. Razumno je s toga da su u rezervi imali još 300 000 ljudi koji su u dobi u kojoj mogu biti spremni za borbu, ali još nisu uključeni. Te dvije grupe bi zajedno imale 1 100 000 muškaraca koji su zapisani u 1. Ljetopisa 21, gdje nije zapisana riječ 'is hayil' za njih.

-------------------------

2. Samuelova 24:9 govori o okruglom broju ratnika u Judi od 500 000, što je 30 000 više nego za isti broj u 1. Ljetopisa 21:5;
    Primijetimo da u 1. Ljetopisa 21:6 jasno piše da Joab nije bio završio popis, jer još nije bio izbrojao pleme Benjaminovo, a niti Levijevo – zbog toga što je David tako odlučio. S toga, različiti brojevi indiciraju isključivanje ili uključivanje određenih skupina naroda. Još jednu referencu za to pronalazimo u 1. Ljetopisa 27:23-24 gdje piše da David nije uključivao dvadesetogodišnjake i mlađe, i pošto Joab nije bio završio cenzus, broj nije ni zapisan u kronikama kralja Davida.
    Procedura za provođenje cenzusa trebala je započeti sa trans-jordanskim plemenima (2. Samuelova 24:5) i zatim prijeći na sjeverno pleme od Dana, a zatim prema jugu, prema Jeruzalemu (stih 7). Brojanje Benjamina je s toga trebalo doći na kraju. I zato Benjamin neće biti uključen u ukupni broj Jude, a niti Izraela. U slučaju 2. Samuelova 24, broj za Judu je uključivao već poznati broj Benjaminovaca od 30 000 trupa. Zato je broj od 500 000 uključivao i Benjaminov kontigent.
    Primijetimo da je nakon podjele Izraela na Sjeverni i Južni nakon Solomonove smrti 930. g. prije Krista, većina Benjaminovaca je ostala vjerna Davidovoj dinastiji i sačinjavala kraljevstvo Jude (zajedno sa Simeonom na jugu). S toga, razumno je uključiti Benjamina sa Judom i Simeonom u ukupan broj od 500 000, iako to Joab nije ovjekovječio u prvom izvještaju koji je dostavio Davidu (1. Ljetopisa 21:5). Tako je završeni ukupan broj ratnih snaga dostupnih Davidu za vojnu službu bio 1 600 000 (1 100 000 od Izraela, 470 000 od Juda-Simeon, i 30 000 od Benjamina).