top of page

1. Samuelova 15:29 Bog ne vara ni laže

 

 

Pitanje : Da li Bog može varati i lagati?
:
1. Samuelova 15,29 " I ne laže postojani Bog Izraelov, niti se kaje; jer on nije čovjek, da se može kajati."

2. Solunjanima 2,11 „I zato će im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži“
 

Odgovor:

Prvi stavak uopšte ne govori o prevari,  Kontext  iznad 2. Solumnj. 2:11  Govori da je taj Lazac sotona a ne Bog

---------------------------------

 

Ovde imamo stihove koji su istrgnuti iz konteksta i kojima je pridano značenje koje nemaju.

U Prvoj Carevima 22, se ne govori o "Bogu koji laže", već se govori o postupku Božjeg suda nad odmetnutim carem Ahavom. Mihej govori veoma slikovito, on govori kako Bog dozvoljava "lažljivom duhu" da govori kroz proroke, tj. da proroci govore "laž u Božje ime", a u koju će car poverovati i zbog toga poginuti. Ahavu je bilo milije da sluša reči lažnih proroka nego proroka Božjeg, koji ga je stalno nešto kritikovao (1. Car. 22:6-18). Ahav je odbacio Božje ispravljanje i time sam sebi zapečatio sudbinu.

Stih iz Jezekilja je malo jasniji u drugom prevodu: "Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga." (KS). Ovde nema pomena o tome da je "Bog taj koji laže", već da Bog osuđuje govorenje laži u Njegovo ime, ali dozvoljava proroku da slaže. Kontekst Jezekilja (Jezek. 14:6-11) govori o Božjem sudu nad lažnom religijom i nad njenim propagatorima - lažnim prorcima. I ovde je na delu isti Božji princim kao što je bio u slučaju sa Ahavom i njegovim lažnim prorcima.

Kontekst Druge Solunjanima (2. Sol. 2:1-12) govori o vremenu pre Drugog Hristovog dolaska, da će se neposredno pre toga pojaviti "čovek bezakonik" čiji će dolazak biti "po činjenju sotoninu." Bog ni ovde nije taj "koji laže", već taj koji dozvoljava pojavu i širenje laži. Svaki čovek koji bude živeo u to vreme će imati izbor u šta će verovati, da li u istinu ili u laž? Dakle, ponovo se radi o sudu Božjem (2. Sol. 2:12), tačnije o razdvajanju sledbenika laži od sledbenika istine (Mal. 3:18, Mt. 25:31-32).

U Prvoj Samuilovoj 15:27-29, Samuilo iznosi Saulu neopozivu Božju odluku i nemogućnost da ona bude promenjena. Bog što je naumio to će i sprovesti na Saulu. Dakle, fraza "neće slagati" je samo izraz garancije u datoj situaciju.

Kontekst iz poslanice Jevrejima, govori o Božjim obećanjima. Bog sam je garancija onoga šta je obećao svom narodu, jer On ne može da laže. Tako nešto je u suprotnosti sa Njegovom prirodom - svetošću - i zato je to potpuno nemoguće za Boga. Pavle to takođe potvrđuje: "... i da bi se nadali životu večnom, što ga je Bog koji ne može lagati, obećao pre večnih vremena." (Tit 1:2 DS)

Iz svega sagledanog, jasno je da ovde nema kontradikcije. Ustvari, sve ovo neosporno dokazuje Božju suverenost. Time što Bog dozvoljava nekome da laže, Njega ne čini lažovom. No, na kraju će ipak Bog suditi svim lažovima, jer su izabrali da lažu i veruju u laž (vidi Jn. 8:44, Otk. 21:27, Otk. 22:15).

 

--------------------------------

 

Da li Bog laže ili ne?

- Bog laže:

1. Carevima 22:23 » "Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svim tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te."

Jezekilj 14:9 » "I ako bi se prorok prevario, te rekao što, ja Gospod prevarih onog proroka, i dignuću ruku svoju na nj, i istrebiću ga iz naroda svog Izrailja."

2. Solunjanima 2:11 » "I zato će im Bog poslati silu prevare, da veruju laži."

- Bog ne laže:

1. Samuilova 15:29 » "I doista Junak Izrailjev neće slagati, niti će se raskajati; jer nije čovek da se kaje."

Jevrejima 6:18 » "Da bi u dvema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utehu mi koji smo pribegli da se uhvatimo za nadu koja nam je dana."

Ovde imamo stihove koji su istrgnuti iz konteksta i kojima je pridano značenje koje nemaju.

U Prvoj Carevima 22, se ne govori o "Bogu koji laže", već se govori o postupku Božjeg suda nad odmetnutim carem Ahavom. Mihej govori veoma slikovito, on govori kako Bog dozvoljava "lažljivom duhu" da govori kroz proroke, tj. da proroci govore "laž u Božje ime", a u koju će car poverovati i zbog toga poginuti. Ahavu je bilo milije da sluša reči lažnih proroka nego proroka Božjeg, koji ga je stalno nešto kritikovao (1. Car. 22:6-18). Ahav je odbacio Božje ispravljanje i time sam sebi zapečatio sudbinu.

Stih iz Jezekilja je malo jasniji u drugom prevodu: "Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga." (KS). Ovde nema pomena o tome da je "Bog taj koji laže", već da Bog osuđuje govorenje laži u Njegovo ime, ali dozvoljava proroku da slaže. Kontekst Jezekilja (Jezek. 14:6-11) govori o Božjem sudu nad lažnom religijom i nad njenim propagatorima - lažnim prorcima. I ovde je na delu isti Božji princim kao što je bio u slučaju sa Ahavom i njegovim lažnim prorcima.

Kontekst Druge Solunjanima (2. Sol. 2:1-12) govori o vremenu pre Drugog Hristovog dolaska, da će se neposredno pre toga pojaviti "čovek bezakonik" čiji će dolazak biti "po činjenju sotoninu." Bog ni ovde nije taj "koji laže", već taj koji dozvoljava pojavu i širenje laži. Svaki čovek koji bude živeo u to vreme će imati izbor u šta će verovati, da li u istinu ili u laž? Dakle, ponovo se radi o sudu Božjem (2. Sol. 2:12), tačnije o razdvajanju sledbenika laži od sledbenika istine (Mal. 3:18, Mt. 25:31-32).

U Prvoj Samuilovoj 15:27-29, Samuilo iznosi Saulu neopozivu Božju odluku i nemogućnost da ona bude promenjena. Bog što je naumio to će i sprovesti na Saulu. Dakle, fraza "neće slagati" je samo izraz garancije u datoj situaciju.

Kontekst iz poslanice Jevrejima, govori o Božjim obećanjima. Bog sam je garancija onoga šta je obećao svom narodu, jer On ne može da laže. Tako nešto je u suprotnosti sa Njegovom prirodom - svetošću - i zato je to potpuno nemoguće za Boga. Pavle to takođe potvrđuje: "... i da bi se nadali životu večnom, što ga je Bog koji ne može lagati, obećao pre večnih vremena." (Tit 1:2 DS)

Iz svega sagledanog, jasno je da ovde nema kontradikcije. Ustvari, sve ovo neosporno dokazuje Božju suverenost. Time što Bog dozvoljava nekome da laže, Njega ne čini lažovom. No, na kraju će ipak Bog suditi svim lažovima, jer su izabrali da lažu i veruju u laž (vidi Jn. 8:44, Otk. 21:27, Otk. 22:15).

 

bottom of page