Kur'an najveća greška

ZUL-QARNAIN I SUNCE

MJESTO POSTAVLJANJA I USTANKA SUNCA

Budući da su muslimani podijeljeni oko toga je li Zul-Qarnain Aleksandar ili nije, u ovom dijelu istražit ćemo tvrdnje Kur'ana o Zul-Qarnainu, pod pretpostavkom da Zul-Qarnain nije Aleksandar Veliki.

Kur'an kaže:

 

• Do kada je stigao do zalaska Sunca, zatekao ga je u izvoru mutne vode. U njegovoj blizini našao je Narod. Rekli smo: "O Zul-karnejne! (Ti imaš vlast,) ili da ih kazniš ili da se ophodiš s njima ljubazno." (P. 18:86)

Govori li gornji stih o zalasku Sunca ili govori o mjestu gdje Sunce zalazi? Ako gornji ajet govori o tome da vidimo zalazak Sunca i ne više, moramo se pitati, "Ali Sunce izlazi svaki dan i na svaki narod. Zašto je taj dan i to mjesto izdvojeno u životu Zul-Qarnaina da se opisuje u riječima "Do kada je stigao na zalazak Sunca, pronašao ga je postavljenog u izvoru mutne vode. U njegovoj blizini je pronašao Narod."? Jedini smisao koji možemo izvući iz kur'anskog ajeta je da je nakon toliko izlaska sunca i toliko zalazaka sunca Zul-Qarnain konačno "dostigao zalazak Sunca" i otkrio da je "zašlo u izvoru mutne vode" u blizini koje je našao Narod ".

 

• Zatim je slijedio put sve dok, kad je stigao do izlaska Sunca, nije ustanovio da se izlazi nad ljudima za koje Mi nismo odredili nikakav veo da ih zasjeni s njega. (Kur'an 18: 89,90; Arberry).

Gornji stih ne daje nam dojam da je sljedećeg jutra vidio izlazak Sunca. Ne, "slijedio je put sve dok, kada je stigao do izlaska Sunca ..." Drugim riječima, nakon toliko izlaska i zalaska sunca "dostigao je izlazak Sunca" i otkrio da se izdiže nad ljudima za koje smo imali nije imenovao nikakav veo da ih zasjeni s njega. "

Ako je sve što je Zul-Qarnain doživio bio svakodnevni izlazak i svakodnevni zalazak sunca, zašto ga je Kur'an izdvojio kao osobu koja je došla i do mjesta izlaska i zalaska Sunca? Zul-Qarnain nije jedina osoba koja je vidjela izlazak i zalazak sunca, svi smo to doživjeli. Jedini smisao koji bi se mogli imati iz ovih stihova je da je samo Zul-Qarnain imao ovo jedinstveno iskustvo postizanja mjesta izlaska i zalaska sunca.

Ali odakle taj koncept? Dolazi iz legendi o Aleksandru Velikom.

Evo nekoliko odlomaka iz kršćanske legende o Aleksandru:

 

• On [Aleksandar] im je rekao: "Ova misao mi se javila i ja se pitam koliki je opseg zemlje i koliko su nebesa visoka ... i na čemu su nebesa učvršćena ... Sad ovo Želim otići i vidjeti što počiva na nebesima i što okružuje svu kreaciju. " Plemići su odgovorili i rekli kralju: "... Što se tiče onoga ... što vaše veličanstvo želi otići i vidjeti, naime ... što okružuje zemlju, strašna mora koja okružuju svijet neće vam dati ... Ljudi se ne mogu približiti ovom smrdljivom moru, niti brodovi mogu ploviti po njemu, a nijedna ptica ne može preletjeti, uhvati ga i padne te se u njemu uguši. Vode su mu poput gnoja; a ako ljudi tamo plivaju, odjednom umiru;a lišće drveća uz njega smežurano je od mirisa ovih voda kao da ih je vatra lizala. "[1]

  Tako se uzdigao čitav tabor, a Aleksandar i njegove trupe popeli su se između smrdljivog mora i svijetlog mora do mjesta gdje Sunce ulazi u nebeski prozor; jer Sunce je Gospodnji sluga i ni noću ni danju ne prestaje s putovanja. Mjesto njegovog uspona je nad morem, a ljudi koji tamo borave, kad se sprema ustati, bježe i sakrivaju se u moru, da ih ne opeku njegove zrake; i prolazi usred neba do mjesta gdje ulazi u nebeski prozor; i gdje god prođe tu su strašne planine, a oni koji tamo borave imaju špilje izdubljene u stijenama, a čim vide kako Sunce prolazi [preko njih], ljudi i ptice bježe ispred njega i skrivaju se u špiljama. ... A kad Sunce uđe na nebeski prozor,on se [on] odmah klanja i klanja se Bogu svome Stvoritelju; i putuje i silazi cijelu noć kroz nebesa, sve dok se na kraju ne nađe tamo gdje ustaje. [2]

Aleksandar je želio vidjeti "opseg zemlje". Drugim riječima, želio ga je pregledati od istoka prema zapadu. A prema legendi putovao je sve dok se "nije popeo između smrdljivog mora i svijetlog mora do mjesta gdje Sunce ulazi u nebeski prozor". Ovdje je Aleksandar Veliki dostigao zalazak Sunca.

KLANJANJE SUNCA POD PRIJESTOLOM

Hadis preuzima nit Legende tamo gdje se Kur'an zaustavlja. Legenda nam kaže: "Kad Sunce uđe na nebeski prozor, on se [on] odmah pokloni i pokloni se Bogu pred svojim Stvoriteljem." I ovo što nam govori Buharijev hadis:

 

• Prenosi Ebu Dharr: "Jednom sam bio s poslanikom u džamiji u vrijeme zalaska sunca. Poslanik je rekao:" O Abu Dharre! Znate li gdje sunce zalazi? "Odgovorio sam:„ Allah i njegov poslanik najbolje znaju. "Rekao je:" Ide i klanja se ispod (Allahovog) prijestolja; a to je Allahova izjava: -

  'A sunce traje svoj fiksni kurs na određeno vrijeme (određeno). A to je odredba Svemogućeg, Sveznajućeg ... '"(36.38) [3]

Moderni učenjaci mogli bi pronaći duboko značenje za gornji hadis, ali bi li primijenili isto značenje za legendu koja je riječ od riječi do hadisa i koja je izvor hadisa?

PROLJEĆE

Kur'an navodi da kada je Zul-Qarnain "dostigao zalazak sunca, zatekao ga je kako zalazi u mutnom izvoru i u blizini je pronašao jedan narod." (Kur'an 18: 83-86; Arberry). Dvije su točke koje ovdje treba promatrati. Kur'anski ajet ne kaže: "Kada je vidio zalazak sunca", već kaže "kada je dostigao zalazak sunca". Riječ "dosegnuto" označava mjesto, a ne pogled. Druga stvar je da Kur'an ne kaže da je "vidio kako zalazi u mutnom izvoru", već da je "pronašao kako zalazi u mutnom izvoru". Nadalje, stoji da je "pronašao" u blizini Narod. Da je Aleksandrovo iskustvo prema Kur'anu bilo samo iskustvo vizije, ne bi bilo potrebe precizirati mjesto ili ljude u blizini tog mjesta,jer sunce uvijek izlazi i zalazi nad svima i ovaj prizor doživljavaju svi.

Riječ "pronađen" (wagada) i njeni derivati ​​spominju se u Kur'anu 107 puta. Nikad se ne koristi kao viđenje.

Zapravo kada Kur'an opisuje iskustvo viđenja, on koristi odgovarajuću riječ koja je "ra'a". I koristi ga u odnosu na gledanje sunca u Q. 6:78, "Kad je [Abraham] vidio (ra'a) sunce kako izlazi, rekao je," Ovo je moj Gospodin ". Ali kad je zašlo, rekao je ... "

Da je Kur'an upotrijebio istu riječ "ra'a" za Zul-Qarnainovo iskustvo, ne bismo imali problema shvatiti iskustvo kao puku viziju.

Moramo pogledati dvije riječi u sljedećem stihu, "pronađeno" i "do":

 

• Sve dok (hatta) nije dosegao zalazak Sunca, pronašao je (wagadaha) zalazak u izvoru mutne vode. U njegovoj blizini našao je Narod. Rekli smo: "O Zul-karnejne! (Ti imaš vlast,) ili da ih kazniš ili da se ophodiš s njima ljubazno." (P. 18:86)

Gramatička konstrukcija stihova koji opisuju Zul-Qarnainovo iskustvo isključuje modernu interpretaciju kao iskustvo vizije i jasno naglašava da je to bio čin konačnog postignuća i otkrića. Gramatičari su definiranu riječ "wagada" definirali kao: "glagol yofeed fil-khabere yaqeenan", odnosno glagol koji označava sigurnost računa. Oni također definiraju do (hatta) kao riječ koja označava kraj cilja "'inthaa' al-ghayah."

Stoga je kur'anski ajet koji opisuje Zul-Qarnainovo iskustvo mogao imati smisla samo ako bi značio da je nakon mnogih izlaska sunca i mnogih zalazaka sunca i stotina kilometara u putovanjima postigao svoj cilj da dostigne i sa sigurnošću locira mjesta na kojima izlazi sunce i setovi. Abraham je vidio izlazak i zalazak sunca, a vidjeli su i svi oni kojima je Bog dao dar vida. Ali jedan, Zul-Qarnain je, prema Kur'anu, putovao dok nije stigao i pronašao mjesto izlaska i zalaska sunca.

To potvrđuje da Kur'an implicira da je Zemlja ravna i da bi jedna određena točka blizu krajnjeg zapada mogla biti trajno bliža zalasku sunca, a jedna specifična točka krajnjeg istoka trajno bliža izlasku sunca, budući da je na sfernoj zemlji ne može postojati takva točka. Svaku od ove dvije tačke određuje narod prema Kur'anu.

VRLO ILI MURKANO

Kur'an nam govori gdje je zašlo sunce. "Ispitat će te u vezi s Dhoolom Karnainom. Reci:" Izrecitirat ću vam njegov spomen. " Utvrdili smo ga u zemlji i dali smo mu put do svega, a on je slijedio put sve dok, kad je stigao na zalazak Sunca, nije zatekao zalazak u blatnom izvoru i u blizini pronašao ljude. (P. 18: 83-86; Arberry).

Riječ prevedena kao "blatnjav" na "blatno proljeće" čita se "hameiah" ili "hame'ah". Komentatori su se složili da riječ "hameiah" znači jako vruće ili cvrčanje. Ibn Kathir je, na primjer, rekao da je vruće zbog svoje blizine suncu kad zađe i susreta sa sunčevim zrakama bez ikakvih zapreka. Zatim citira hadis u kojem je jednom Mohammad, vidjevši zalazak sunca, rekao: "U Božjoj šištavoj vatri, da to nije spriječila Božja zapovijed, izgorjelo bi sve što je bilo na zemlji."

Gornji hadis potvrđuje legendarno razumijevanje da sunce zalazi negdje na zemlji. Sve dok sunce na nebu ne postoji opasnost da spali zemlju. Kad sunce zađe u ovo vrelo vrelo, treba mu Božja zapovijed da spriječi da spali ostatak zemlje.

Ova riječ "hame'ah" javlja se još tri puta u Kur'anu u ajetima 15:26, 28, 33. Komentatori su također rekli da to znači crno blato. Razi nas obavještava da je "hama" "smrdljivo crno blato". [4]

Odakle koncept smrdljivih voda tamo gdje sunce zalazi?

Iz legende:

 

• Plemići su odgovorili i rekli kralju, "... Što se tiče stvari ... koju vaše veličanstvo želi otići i vidjeti, naime ... što okružuje zemlju, strašna mora koja okružuju svijet neće vam dati prolaz jer postoji jedanaest svijetlih mora kojima plove brodovi ljudi, a iza njih ima oko deset kilometara suhe zemlje, a iza tih deset kilometara suhog mora je smrdljivo more ... koje okružuje svu kreaciju. ne može se približiti ovom smrdljivom moru, niti brodovi mogu ploviti po njemu, a niti jedna ptica ne može preletjeti, uhvati ga i padne, te se u njemu uguši. Vode su mu poput gnoja; i ako ljudi plivaju u njemu, umiru u jednom, a lišće drveća koje je uz njega smežurano je od mirisa ovih voda kao da ih je vatra lizala. "[5]

Ono što okružuje zemlju, prema Legendi, je smrdljivo more. Dakle, tko uspije doći na kraj zemlje, morat će se boriti s ovim smrdljivim morem. I ovdje zalazi i sunce.

Kroz Zul-Qarnainova putovanja na mnogim je mjestima gledao zalazak sunca. Ali Kur'an na kraju Zul-Karnainovih putovanja izdvaja jedno mjesto kao mjesto zalaska sunca: izvor mutnih voda.

Kur'an navodi da sunce zalazi u "mutnom izvoru". Vidjeli smo da je riječ blatnjav zapravo "smrdljiv" i to je došlo iz kršćanske legende, ali otkud koncept izvora?

Prema legendi Mar Jacoba,

 

• Kad je pitanje od njega [Aleksandra] krenulo prema poglavarima, rekli su mu: "Učitelju, strašna mora koja okružuju svijet neće ti dopustiti da prijeđeš i vidiš zemlju [Tame]." Kralj se čudio onome što je čuo od svojih podanika i počeo je razgovarati sa svojim domaćinima poput mudrog čovjeka. Kralj je rekao: "Jeste li bili i vidjeli mora koja okružuju cijelu zemlju prema onome što kažete?" Kažu mu: "Učitelju, unutar ovih strašnih mora nalazi se smrdljivo more, koje je istina puno nadriliječnika." ... I oni odoše, dođoše i približiše se granici smrdljivog mora, i zbog smrada se udaljiše, pobjegoše od njegove buke. [6]

Legenda Mar Jacoba govori nam da je smrdljivo more "unutar ovih strašnih mora". Dakle, prema legendi Mar Jacoba postoji zbirka smrdljive vode okružena strašnim morima. Ovu kolekciju smrdljive vode Kur'an je nazvao izvorom.

Ali i ovu kolekciju voda obilježava buka. Sva mora mogu biti bučna zbog zvuka koji uzrokuju valovi, ali njegovo je izrazito bučno. Zašto? Ako sunce zađe u ovoj kolekciji voda, onda je sasvim logično da će njegove vode u najmanju ruku cvrčati. Buka ovog cvrčanja toliko je velika da ljudi bježe od njegove buke. Tako postoji kolekcija ili izvor smrdljive cvrčeće vode okružen strašnim morem. Tada je prikladno da se naziva "'ayn hame'ah" cvrčećim / smrdljivim proljećem.

OPIS LJUDI U BLIZINI IZJESNIČKOG MJESTA SUNCA

Ibn Kathir citira sljedeće u opisu ljudi u blizini mjesta izlaska sunca komentirajući sljedeće:

 

• Zatim je slijedio put sve dok, kad je stigao do izlaska Sunca, nije ustanovio da se izlazi nad ljudima za koje Mi nismo odredili nikakav veo da ih zasjeni s njega. (Kur'an 18: 89-90; Arberry).

  Čuo sam al-Hasana kad su ga pitali o: "Nismo odredili nikakav veo da ih zasjeni s njega", rekao je: "Njihova zemlja ne može održavati zgradu, pa kad sunce izlazi, oni zaranjaju u vodu i kada sunce zalazi izlaze i pasu poput životinja ".

  Qatadah je rekao: "Spominje nam se da njihova zemlja ništa ne niče. Kad sunce izlazi, oni ulaze u špilje i kada sunce zalazi, bave se svakodnevnim životom."

Odakle ovaj kur'anski ajet i hadis koji ga objašnjavaju? Iz kršćanske legende:

 

• Mjesto njegovog uspona je nad morem, a ljudi koji tamo borave, kad se sprema ustati, bježe i sakrivaju se u moru, da ih ne opeku njegove zrake; i prolazi usred neba do mjesta gdje ulazi u nebeski prozor; i gdje god prođe tu su strašne planine, a oni koji tamo borave imaju špilje izdubljene u stijenama, a čim vide kako Sunce prolazi [preko njih], ljudi i ptice bježe ispred njega i skrivaju se u pećinama. [7]

Zašto ljudi koji žive u blizini "kad će on [sunce] izaći, bježe i sakrivaju se u moru"? Jer: "Nismo odredili nikakav veo koji će ih zasjeniti s njega", kako je Kur'an rekao.

Još jednom možemo vidjeti da su i Kur'an i hadisi posudili od iste legende.

 

• A Salmah bn Kohail je rekao: Nemaju kuća kad izlazi sunce izlazi na njih. Svaki ima dva uha; koristili su jedan za spavanje, a drugi koriste kao odjeću. [8]

Razi spominje putnika koji je prošao Kinu tražeći ljude spomenute u gornjem stihu.

 

• Kad ih je pronašao, vidio je da imaju tako velike uši da su jednu koristili za spavanje, a drugu da bi se pokrili. Kad se približilo vrijeme izlaska sunca, začuo sam zvuk poput zvona i onesvijestio se. Kad sam se probudio, zatekao sam ljude kako me trljaju mašću. A kad je sunce izašlo, izgledalo je poput ulja na površini vode. Natjerali su me da uđem u špilju sve dok sunce nije izašlo dovoljno visoko. Ljudi koji su tamo živjeli počeli su loviti ribu. Nakon što bi uhvatili ribu, bacili bi je visoko na sunce i bila bi kuhana. [9]

Ako Kur'an i hadisi imaju izvor u vezi s cijelom ovom epizodom iz legende, učenjaci poput Ibn Kathira i Razija opravdani su oslanjanjem na sve što mogu naći da podrže Kur'an.

 

Reference:

1. "Kršćanska legenda o Aleksandru", U Povijesti Aleksandra Velikog, sirijske verzije pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889, str.145.
2. "Kršćanska legenda o Aleksandru", u Povijesti da je Aleksandar Veliki sirijska verzija pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889, str.148.
3. Hadis Buharija, prijevod na engleski, hadis broj 6.326.
4. Razi, at-Tafsir al-Kabir, komentirajući Q. 15:26.
5. "Kršćanska legenda o Aleksandru", U Povijesti da je Aleksandar Veliki sirijska verzija pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889, str.145.
6. "Govor koji je Mar Jacob sastavio o Aleksandru, kralju koji vjeruje i o vratima koja je učinio protiv Goga i Magoga", U Povijesti Aleksandra Velikog, sirijska verzija pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889., str. 166-168.
7. "Kršćanska legenda o Aleksandru", U Povijesti da je Aleksandar Veliki sirijska verzija pseudo-kalistena. Preveo EAW Budge, 1889, str.148.
8. Ibn Kathir, komentirajući pitanje 18:90.
9. Razi, at-Tafsir al-Kabir, komentirajući pitanje 18:90.

 

Knjige i članci P. Newtona
Odgovor na islamsku početnu stranicu