Kur'an najveća greška

Varijantni tekst Fatihe

Arthur Jeffery

Sura I iz Kurana na svom licu dokazuje da to izvorno nije bio dio teksta, već da je to bila molitva sastavljena da se stavi na čelo okupljenog sveska, da bi se čitala prije čitanja knjige, nama običaj koji nam nije bio poznat iz drugih svetih knjiga Bliskog Istoka. Koranski stil, kao što je poznato, jeste da se Allah u njemu od početka do kraja obraća čovjeku. Međutim, u Fatihi je to čovjek koji se obraća Allahu i uobičajeno objašnjenje da riječ "Reci!" koji se razumije na njegovom početku, očito je zbog želje da se ova prva sura uskladi sa stilom ostatka knjige. Štoviše, sura se, kad je ispitamo, pokaže manje-više centomideja i izraza preuzetih iz drugih dijelova Kurana. Moguće je, naravno, da ju je kao molitvu konstruirao sam Poslanik, ali za njezinu upotrebu i položaj u našem današnjem Kuranu zaslužni su sastavljači koji su je tamo postavili, možda na muhastom listu standardnog kodeksa. Njegova podjela na sedam članova u pravoslavnoj muslimanskoj tradiciji sugerira ideju da je sastavljena kao islamski pandan Gospodnjoj molitvi.

Osebujna priroda Fatiha je prepoznata od strane zapadnih znanstvenika 1 od Nldeke prema dolje, ali to nije samo neprijateljski Zapadna mišljenje, za Fakhr ad Din ar-Razi 2 citati Ebu Bekr el-Asamm (313) 3 kako kaže da je smatrao da to nije dio Kurana i očito su najstariji komentari započeli sa Surat-al-Baqarom . Također je poznato da Fatiha nije bila uključena u kodeks Ibn Mes'uda. 4 Kaže se da se mogu naći neki rani kufički rukopisi Kur'ana koji započinju s drugom surom, a ako imaju Fatihu , imaće je tek na kraju; ali sadašnji književnik nikada nije vidio takvog primjera.

Tada nas ne bi trebalo iznenaditi da li je Fatiha trebala biti predana u nešto drugačijim oblicima. Jedan takav oblik varijante već dugo kruži u šiitskim krugovima. U Tadhkirat al-A'immi Muhammeda Baqir Medžlisija (izdanje Teherana, 1331, str. 18) navedeno je:

 

Nuhammidu 'llaha, Rabba' l-alamina,
'r-rahmana' r-rahi ma,
Mallaka yaumi'd - dini,
Hayyaka na'budu wa wiyyaka nasta i nu,
Turshidu sabi la'l - mustaqi mi,
Sabi la 'lladhi na na '' amta 'alejhim,
Siwa' l - magdu bi 'alejhim, wa la'd - dall i na,

što možemo prevesti:

 

Veliko zahvaljujemo Allahu, Gospodaru svjetova,
Milostivom, Samilosnom, Onome
koji posjeduje Sudnji dan.
Tebe štujemo i na Tebe zazivamo pomoć.
Ti usmjeravaš na put uspravnog,
put onih kojima si pokazao naklonost, a
ne onih kojima se ljutiš ili onih koji zalutaju,

Prošlog ljeta u Kairu naišao sam na sličnu inačicu varijante. To je dato u malom Fikhovom priručniku, čiji početak, nažalost, nedostaje, tako da ne znamo ime autora. Prilično je nevažan sažetak šafijskog fikha, napisan ako se netko od tih pisanja, prije možda stotinu i pedeset godina, možda nešto ranije, može odlučno odlučiti i verzija inačice napisana je na unutarnji pokrov ispod rubrike - qira'a shadhdha li 'l - Fatiha. Rukopis je u privatnom posjedu, i premda mi je vlasnik bio voljan dopustiti da kopiram odlomak i upotrijebim ga ako smatram prikladnim, nije bio voljan da se njegovo ime otkrije, da ne bi došao na loš glas među svojim pravoslavnim susjedima jer je dopustio nevjernik da vidi tako nekanonsku verziju uvodne sure njihove Svete knjige.

Tekst ove varijante ima određene sličnosti s već danim i izvodi se:

 

Bismi 'llahi' r - rahmani 'r - rahimi.
Al-hamdu li 'llahi, Sayyidi' l - alamina,
'r - razzaqi' r - rahimi,
Mallaki yaumi 'd - dini,
Inna laka na' budu was inna laka nasta 'I nu.
Arshidna sabi la 'l - mustaqi mi,
Sahi la' lladhi na mananta 'alejhim,
Siwa' l - maghdubi 'alejhim, wa ghaira'd - dallina.

što, tumačeći se, znači:

 

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Hvala Allahu! Gospodaru svjetova,
bogatoga je Samilostan,
Onaj koji ima posjed Sudnjem danu,
kao i za nas, Tebi ćemo se pokloniti i Tebi se obraćamo za pomoć,
izravni nam na put uspravnom jedan,
The put onih kojima si dao usluge,
ne put onih s kojima si se naljutio,
niti put onih koji zalutaju.

Ispod teksta slijedi izjava: Riwayat Abi 'l- Fathi' l-Jubba'i 'an shaikhihi's -Susi' an-Nahrazwani 'an Abi' s Sa 'adati' l - Maidani 'an al - Marzubani' an al - Khalil b. Ahmad .

O čitanju iz dva teksta možemo primijetiti: Sajid za Rabba samo je slučaj zamjene sinonimom. Sayyid se koristi u Suri xii: 25 za Josipovog gospodara dolje u Egiptu i u iii: 34 Ivana Krstitelja, koji je najavljen kao sayyid , čedan i prorok, a oblik množine koristi se u xxxiii: za poglavice koje su nevjernici slijedili i zalutali. Ona se, međutim, ne koristi od Allaha.

Ar-razzaq se javlja kao Allahova titula u li: 58 - inna 'llaha huwa' r - razzaq .

Mallak je čitanje koje se pripisuje trećem Kufanovom čitatelju među sedmoricom, al-Kisa'i (180), usp. Al-Alusi, Ruhu'l - Ma'ani , I, 78 i Abu Hayyan, Bahr , I, 20. It je znatiželjan da se oba različita teksta slažu u ovom čitanju. Mallak je možda precizniji i naglašeniji od alternativnih oblika malik, m alik i mali 'k , od kojih je prvi možda najbolje potvrđeno čitanje, a drugi je TR [ textus receptus "prihvaćeni tekst".]

Inna laka. Čini se da su ovo i hiyyaka, wiyyaka, ayyaka, iyaka i iyyaka TR-a neovisni pokušaji tumačenja nepokolebanog, nepokazanog kosturnog izraza koji je stajao u izvornom kodeksu. Hiyyaka ili hayyaka bilo je čitanje Abu's-Sawwar al-Ghanawi (oko 180.) i Abu'la Mutawakkila (102); wiyyaku ili wayyaku pročitao je Abu Raja '(105).

Arshidna znači gotovo isto što i ihdina TR-a i bilo je čitanje u Ibn Mes'udovom kodeksu (az-Zamakhshari in loc. I Ibn Khalawaih, str. 1). Taj se imperativ ne javlja nigdje drugdje u Kuranu, već drugi oblici od korijena se obično koriste, a šiitska varijanta koristi nesavršen oblik IV.

Sahil je uobičajena riječ od sirata TR-a i mnogo se češće koristi u Kuranu, iako su obje strane riječi, posuđene preko aramejskog. Sirata'l-mustaqim , uzimajući to kao u idafi , gdje je al Mustaqim Allahova titula, tj. - "Uspravni", bilo je čitanje Ubaija, Ja'fara as-Sadika i Abdallaha b. 'Umar, tako da je imao vrlo ranu i dobru potvrdu. To je moguće i prikladno štivo, iako Mustaqim nije jedno od Devedeset i devet imena. To Sabi la'l - mustaqim bi se trebalo dogoditi u oba tim tekstovima je znatiželjan.

Mananta i na '' amta jednostavne su zamjene sinonimom jer ne utječu na značenje. Oblik IV n'm češći je u Kuranu od oblika II, koji se koristi samo jednom u lxxxix: 14, ali mana , s približno istim značenjem, koristi se još češće.

Siwa ili ghair slična je zamjena sinonimom, iako se siwa nigdje drugdje u Kuranu ne koristi.

Ghair za la bilo je čitanje 'Omera, Alija, Ubaija, Ibna, az-Zubaira,' Ikrime i al-Asvada među ranim kodeksima, a podržali su ga Ja'far as-Sadiq i Zaid b. »Ali, tako da ima respektabilne ovlasti da tvrdnja bude izvorno štivo. To ne mijenja promjene u smislu.

Primijetit će se da je osjećaj Fatihe potpuno isti bez obzira čitamo li TR ili bilo koju od ovih varijanti. Ne postoji utvrdivi razlog za očitavanje varijante. Oni nisu promjene u interesu glađe gramatičke konstrukcije ili jasnoće, niti se čini da imaju bilo kakav doktrinarni značaj. To su upravo takve varijante kakve bi se moglo očekivati ​​u prenošenju molitve koja je isprva sačuvana u usmenom obliku, a zatim je popravljena kasnije kad je Kuran sastavljen.

Druga varijanta oblika dolazi od Khalila b. Ahmad, koji je kao čitatelj pripadao Basranskoj školi, iako se kaže da je uzeo huruf i Asimu iz Kufe i Ibn Kathir-u iz Meke, među sedam, a čak je zabilježen kao onaj koji je prenio varijantu ghaira od Ibn Kathira (Abu Hayyan, Bahr , 29; Ibn al- Jazari Tahaqat I, 177, 275; Ibn Khalawaih, str. 1). Ali bilo je poznato i da je prenosio od 'Isa b. 'Omer (149) (Ibn Khallikan, II, 420) i bio je učenik Ayyub-a-Sakhtiyanija (131), obojica su bili Basrani i poznati po prenošenju nekanonskih čitanja. Stoga je sasvim moguće da je Khalil imao pristup dobroj staroj tradiciji što se tiče primitivnog čitanja Fatihe. Ja mogu učiniti ništa o ostatku isnad od Kalil al-Jubba'i, a možda je to mnogo kasnije nego matn od Khalil.

 

1 N ldeke-Schwally, Geschichte des Qorans , I, 110.

2 Matafatib al-Ghaib , V. 281.

3 Ibn al- Jazari Tabaqat , br. 3943 (tom II, str. 404). On je bio imam džamije u Wasit, i veliki autoritet na isnads u Kufan čitatelja „Asim, i jedan od profesora Ebu Bekr an-Naqqash.

4 'Abu' Ubaid, Fada 'il , fol. 434. Da je Ibn Mes'ud poznavao Fatihu kako se liturgijski koristi, jasno je ne samo iz činjenice da od njega imamo nekoliko varijanti (vidi materijale sadašnjeg pisca za Povijest teksta Kur'ana , str. 25), ali i iz priče koja dolazi od al-A'maša (148) da je Ibn Mes'ud upitan zašto nije uključio Fatihu u svoj kodeks, a on je odgovorio da bi je on, ako ju je uključio, imao stavite je ispred svake sure (Qurtubi, El-Jami'li Ahkam al-Qur'an, I, 115). Ova izjava sasvim jasno pokazuje da je smatrao da je to liturgijsko djelo koje se izgovara prije čitanja Kurana. Kasne kopije kodeksa Ibn Mas'uda, izrađene u sljedećoj generaciji ili dvije, dodale su Fatihu na početku ( Itqan , 152, 187; Fihrist , 26).

 

Muslimanski svijet , svezak 29 (1939), str. 158-162.

Tekst Kur'ana
odgovor na islamsku početnu stranicu