Usvajanje adaptacijom

Priče o Mojsiju i Josipu u Kur'anu

Odstupanja između Biblije i Kur'ana ne tiču se samo središnjih teoloških doktrina (pojam proročke loze, vjerski identitet glasnika, Isusovo raspeće, koncept grijeha i spasenja, itd.) Već i raznih nebitnih detalja u pripovijesti istaknutih ličnosti. Jedno takvo odstupanje koje je relativno dobro poznato je pitanje tko je usvojio Mojsija. Biblija1 jasno uči da je dojenčeta Mosesa posvojila faraonova kći:

Tada je faraonova kći sišla da se opere kraj Nila, dok su njezini poslužitelji šetali uz rijeku i ugledala košaru među trskom. Poslala je jednog od svojih pomoćnika da ga uzme, otvori i ugleda dijete - dječaka koji plače! a ona je osjetila suosjećanje s njim i rekla: "Ovo je jedno od Hebrejske djece." Tada je njegova sestra rekla faraonovoj kćeri: "Da pođem po njegu dojilja od Hebreja, da ti ona doji dijete?" Faraonova kći joj je rekla: "Da, učini tako." Tako je mlada djevojka otišla i uzela djetetovu majku. Faraonova kći joj je rekla: "Uzmi ovo dijete i njegovaj ga za mene, a ja ću ti platiti plaću." Tako je žena uzela dijete i njegovala ga. Kad je dijete odrastalo, dovela ga je k faraonovoj kćeri i on joj je postao sin. Nazvala ga je Moses, rekavši: "Jer sam ga izvukao iz vode." (Izlazak 2: 5-10)

Kur'an2 , međutim, proturječi ovom učenju kada kaže da je ideja o usvajanju djeteta Mojsije potekla od faraonove žene:

I uzela ga je obitelj faraona da im postane neprijatelj i tuga, gle! Faraon i Haman i njihovi domaćini uvijek su griješili. A faraonova je supruga rekla: „(Bit će) utjeha i meni i tebi. Ne ubij ga. Možda će nam biti od koristi ili ćemo ga odabrati za sina “(Sura 28: 8-9).

Štoviše, Mojsijevo usvojenje podrazumijeva se u faraonovom odgovoru kad ga Mojsije izaziva nakon povratka iz Medijana:

(Faraon) je rekao (Mojsiju): „ Zar te nismo kao dijete uzgajali među sobom ? I proveo si mnogo godina svog života među nama “(Sura 26:18).3

Unatoč činjenici da ta razlika, je li Mosesa usvojila kći ili žena faraona, nema utjecaja na kršćansku ili islamsku teologiju, ili možda čak zbog nje, zanimljivo je pitati ZAŠTO autori Kur'a 'a promijenio je ovaj detalj. Je li to bilo puko nepoznavanje činjenica ili je postojao dublji razlog? Odgovarajući na ovo pitanje, muslimanski apologeti i muslimanski vjernici koji imaju osnovno znanje o Bibliji ne mogu učiniti ništa drugo nego ponoviti svoje neutemeljene navode o tekstualnoj korupciji Tore. Njihov je naivan zaključak da je Tora apsolutno u krivu kad god je u suprotnosti s onim što je navedeno u Kur'anu. Međutim, bliža analiza kur'anskih ajeta o Mojsijevom djetinjstvu omogućuje nam da shvatimo zašto autori4 Kur'ana je faraonovu kćer u Izlasku zamijenio faraonovom ženom dok je iznosio priču i je li ta promjena bila namjerna.

Prije svega, treba imati na umu da su neka poglavlja Kur'ana dobro razvijene pripovijesti koje imaju više tematskog i kronološkog jedinstva od mnogih drugih koja gotovo uopće nemaju koherentnost. Takva su koherentna poglavlja napisala ista grupa ljudi koja je pridavala značaj redoslijedu i tijeku pripovijesti, dajući odgovarajuću pozornost obliku izvještaja zajedno sa njegovim sadržajem. Te su vrste pisaca naglasile svoj osebujni stil pisanja naglašavajući činjenicu da je ono što su predstavili lijepa pripovijest koja je imala za cilj informirati ljude o detaljnim pričama određenih ličnosti. Ovaj se pristup može naći u dva poglavlja Kur'ana: sura 28. i 12. Prva, nazvana Pripovijest (na arapskom jeziku Al-QASAS) počinje prepričavati Mojsijevu priču iz dana njegovog rođenja, dok druga, nazvana Josip (YUSUF na arapskom),prenosi Josipovu priču iz dana njegovih najranijih snova o svojoj braći.

Mi ispričati tebi (donekle) u priči o Mojsiju i faraonu s istinom, za ljude koji vjeruju (sura 28: 3).

Prenosimo tebi (Muhammedu) najbolje pripovijetke u kojima smo nadahnuli u tebi ovaj Kur'an, iako si prije bio nepažljiv (Sura 12: 3)

I Josip i Mojsije istaknuti su biblijski likovi čiji životi imaju izvanredne sličnosti i kontrasti s različitim teološkim implikacijama. Na prvom mjestu, Josip i Mojsije predstavljaju odnos Izraela s Egiptom. Preko Josipa, Jakov i njegovi drugi sinovi (Izraelci) napuštaju svoju zemlju i naseljavaju se u Egiptu, gdje ostaju do Mojsijeva izlaska. Dakle, Mojsije označava kraj izraelskog naseljavanja u stranoj zemlji, dok Josip početak. Drugo, i Josipu i Mojsiju životi prijete ljudi koji smišljaju planove protiv njih. Iz ljubomore i mržnje, Josipova braća planiraju ga ubiti i konačno baciti u cisternu. Faraon na sličan način mrzi sve Izraelce koji žive u njegovoj zemlji i traži od svog naroda da svu mušku hebrejsku djecu baci u rijeku (Izlazak 1,22). I Josip i Mojsije preživljavaju5 te zle spletke svojih protivnika i kasnije će steći visoku poziciju u upravi Egipta. Dok Bog blagoslivlja Egipat preko Josipa, blagoslivlja svoj bijes protiv istog Egipta preko Mojsija.

Ovaj niz paralelizama između priča o Josipu i Mojsiju u hebrejskim spisima definitivno je fascinirao neke pisce Kur'ana i potaknuo ih na osmišljavanje 28. i 12. poglavlja koja imaju zajedničke značajke i sličnu poruku s obzirom na to da je detaljno narativno učenje mudrost Božja i Njegovo upravljanje stvarima. U skladu s tim, ti su specifični pisci ponavljali riječi i fraze koji su ponavljali sličnosti između Josipovog i Mojsijeva života. Na primjer, koristili su riječ L'ARD (zemlja / zemlja) da bi se u obje priče odnosili na Egipat:

Tako smo Josipa postavili u zemlju da bismo ga mogli naučiti tumačenju događaja (Sura 12:21).

Lo! Faraon se uzvisio u zemlji i stvorio njen narod. Pleme među njima ugnjetavao je, ubijajući njihove sinove i štedeći njihove žene. Lo! bio je od onih koji rade korupciju. I željeni smo pokazati naklonost onima koji su potlačeni na Zemlji, a da bi ih primjere i kako bi im nasljednici, i da ih je utvrditi na zemlji , a da faraonu i Haman i domaćinima što su se bojali od njih (Sura 28: 4-6)

Štoviše, isti autori tumačili su određene događaje kao prirodne ishode providnosti, o čemu su određeni izabrani ljudi bili obaviješteni božanskim nadahnućem:

Zatim, kad su ga odveli i bili su jednoglasni da ga smjeste u dubinu jame, Mi smo u njemu nadahnuli : „Reći ćeš im za ovo njihovo djelo kad oni (tebe) ne znaju“ (sura 12:15).

I nadahnuli smo Mojsijevu majku , rekavši: „Osiši ga i, kad ga se poželiš, baci ga u rijeku i ne boj se i ne tuguj. Lo! Vratit ćemo ga k tebi i učinit ćemo ga jednim od naših poslanika “(Sura 28: 7).

Allah je bio dominantan u svojoj karijeri , ali većina čovječanstva ne zna (Sura 12:21).

A ona je rekla njegovoj sestri: „Uđi mu u trag. Pa ga je ona promatrala izdaleka, a oni nisu opažali “(Sura 28:11).

Isto tako, Jakovovu je ocu u Kur'anu suprotstavila Mojsijeva majka kada je uvedena tema čekanja s strpljenjem na božansku intervenciju i vodstvo tijekom tužnih događaja:

I došli su navečer plačući k ocu. „O oče naš! Išli smo se utrkivati jedni s drugima, a Josipa smo ostavili kraj naših stvari, a vuk ga je prožderao, a ti ne vjeruješ našoj izreci čak i kad govorimo istinu ”. I došli su s lažnom krvlju na košulji. Rekao je: „Ne, ali misli su te navele na nešto. (Moj tečaj je) lijepo strpljenje. A Allah je Čija se pomoć traži u onom (nevolji) koje vi opisujete ”. (Sura 12:18)

I srce majke Mojsijeve postalo je prazno i ona bi ga izdala da nismo utvrdili njezino srce da bi mogla biti od vjernika. (Sura 28:10).

Što su ovi pisci bili više zaprepašteni paralelizmom između Josipa i Mojsija u biblijskoj verziji priče, to su bili spremniji povećati te sličnosti različitim metodama. Nakon nekog vremena dosegli su točku konstruiranja gotovo identičnih rečenica o Josipu i Mojsiju, pružajući dokaze za činjenicu da su oba ova poglavlja njihov proizvod.

A kad je dostigao punu snagu i sazrio, dali smo mu mudrost i znanje. Tako nagrađujemo dobro (Sura 28:14).

A kad je dostigao svoj vrh, dali smo mu mudrost i znanje. Tako nagrađujemo dobre (Sura 12:22).

Ipak, čin izvođenja paralelizma između Josipa i Mojsija pretvorio se u opasnu igru ovih pisaca, koji su pogrešno prilagodili Mojsiju stvari Josipu i obrnuto, ne uspijevajući shvatiti tko je kome sličan u izvornoj verziji priče. Poguban rezultat bio je taj što su u Josipovu priču nespretno uvrstili pojam posvojenja samo zato što je Moses bio usvojen kao novorođenče, premda se takvo što u Josipovu životu nije dogodilo. (Knjiga Postanka čak ni ne implicira da je Josipa usvojio egipatski poglavica po imenu Potiphar .)

A onaj iz Egipta koji ga je kupio, rekao je svojoj ženi: Primite ga časno. Možda će nam se pokazati korisnim ili ćemo ga usvojiti kao sina (Sura 12:21).

Osim toga, ovi su pisci željeli prilagoditi ljude koji su navodno posvojili Josipa ljudima koji su usvojili djeteta Mosesa kao rezultat njihove proširene i pretjerane analogije. Stoga su pogrešno zaključili da su oni koji su htjeli posvojiti Mosesa bili par (faraon i njegova supruga) jer su ljudi koji su navodno mislili usvojiti Josipa također bili par ( al-Aziz i njegova supruga). Ova izmišljena sličnost između Josipa i Mojsija u odnosu na pojam posvojenja također uključuje kontrast na temelju spola. U Josipovoj priči, koji iznosi prijedlog za usvajanje Josipa je al-Aziz(suprug), koji je prikazan kao dobroćudna i suosjećajna osoba u oštroj suprotnosti sa svojom suprugom. U Mojsijevoj priči, isti prijedlog dolazi i od faraonove žene, koja je prikazana kao milosrdna žena koja pokušava spasiti Mojsija od spletki svog zlog muža. Za usporedbu i kontrast:

A onaj iz Egipta koji ga je kupio, rekao je svojoj ženi : „Primite ga časno. Možda će nam se pokazati korisnim ili ćemo ga usvojiti kao sina “(Sura 12:21).

A faraonova je supruga rekla : „(Bit će) utjeha i meni i tebi. Ne ubij ga. Možda će nam biti od koristi ili ćemo ga odabrati za sina “(Sura 28: 9)

Autori 28. i 12. poglavlja zasigurno nisu predvidjeli da će im pretjerano proširivanje njihove analogije stvoriti mnogo problema čak i do te mjere da iznevjere cijelu njihovu ideju sličnosti.

Čak i ako pretpostavimo da su Josipovi i Mojsijevi načini pristupa kraljevskoj palači u Egiptu trebali biti slični, bilo bi prikladnije da beba Mojsije nije faraon izravno usvojio baš kao što je Josipa prvi kupio Potiphar / al-Aziz , a ne faraon. Slijedom toga, pisci Kur'ana su opekli ruke igrajući se vatrom i postali ironično neskladniji u ime dosljednosti.6

Autori Kur'ana očito su bili toliko fascinirani nizom sličnosti u životnim pričama Josipa i Mojsija da su promijenili nekoliko drugih detalja kako bi povećali broj sličnosti. U Josipovu su priču nametnuli pojam posvojenja i zamijenili lik kćeri u priči o Mosesovom posvojenju suprugom kako bi se par u Josipovoj priči mogao prenijeti na Mosesa, kao što bi i Josip mogao biti sličniji Mojsije u smislu posvojenja.

Ova prethodna analiza prikazala je samo jedan primjer7 o tome kako su se autori Kur'ana poigravali i korumpirali povijesne zapise u svrhu razvijanja sve većih i jačih sličnosti i međusobnih veza između različitih priča u njihovom književnom sastavu. Ovakav stil pisanja također otkriva jasnu motivaciju koju su skladatelji Kur'ana imali za njihove promjene u tim pričama, što je rezultiralo izopačenjem povijesne istine. S druge strane, muslimanska optužba za korupciju Tore nije sadržajna, jer za to ne postoje niti dokazi, niti bilo kakva vidljiva motivacija.

Fusnote

1 Sve biblijske reference u ovom radu, osim ako nije drugačije navedeno, potječu iz NET verzije Svete Biblije: http://net.bible.org/home.php

2 Pickthall-ov prijevod Kur'ana na engleski jezik koristi se za sve islamske reference iz Biblije u ovom članku: http://www.islam.tc/quran/

3 Ovaj ajet navodi čitatelje Kur'ana na zaključak da je tijekom Mojsijeva života na vlasti bio samo jedan faraon, što muslimanima stvara neke teološke i povijesne probleme. Za daljnje informacije o ovom pitanju: http://answering-islam.org/Quran/Contra/old_pharaoh.html

4 Pažljiva lingvistička analiza kur'anskog teksta dovela me do zaključka da ga je sastavilo nekoliko autora čiji se osebujni stil pisanja nazire na raznim mjestima. Problemi koje ću iznijeti u ovom radu kompatibilni su i dokazuju ovu moju teoriju.

5 Još jedan vrijedan paralelizam između ovih figura je taj što je Josip "izvučen iz cisterne", dok je Mojsije "izvučen iz vode".

6 Pretjerane analogije koje su autori Kur'ana povukli između Josipa i Mojsija rezultirale su i drugom pogrešnom islamskom tvrdnjom da su Izraelci zauzeli zemlju Egipćana za vrijeme egzodusa. Naseljavanje Izraelaca u Egipat za vrijeme Josipa, u kombinaciji sa sličnostima između Josipa i Mojsija, motivira autore Kur'ana da Egipat zamijene s Obećanom zemljom. Za daljnje informacije o ovoj zabuni: http://answering-islam.org/Quran/Contra/israel_land_egypt.html

7 Ovo sigurno nije jedini slučaj kada autori Kur'ana pribjegavaju iskrivljavanju izvornog izvještaja o pričama u Tori zbog svojih proširenih i inoviranih analogija. Čudna kuranska tvrdnja da je Mojsije služio svom tastu zauzvrat za njegov brak (Sura 28: 26-28) najvjerojatnije je usvojena iz biblijske priče o Jakovljevom braku, koja je ispričana u Postanku 29: 15-18. Ono što je nagnalo pisce Kur'ana da uvrste osobite elemente priče o Jakovljevoj ženidbi u Mojsijevu, bilo je to što je pojenje stada ovaca na zdencu na kraju odvelo obje ove osobe u bračnu zajednicu. Za daljnje informacije o neispravnim islamskim navodima proizašlim iz sličnosti između braka Josipa i Mosesa:http://answering-islam.org/Quran/Contra/moses_jacob.html

Članci Masuda Masihiyyena
Odgovor na islamsku početnu stranicu

Kur'an najveća greška

Novi sajt Odgovor na Islam 2

Usvajanje adaptacijom