Kur'an najveća greška

Sura 9:17 nagrada nevjernika

 

 

 

 

 

 

 

 

 

13. Hoće li Allah nagraditi dobra djela od nevjernika?

Sura 9:17 i 9:69 jasno kažu da neće.

Ali Sura 99:7 implicira da hoće. I još više, Sura 2:62 obećava kršćanima nagradu za njihova dobra djela.

Ali Sura 9:28-33, 5:17, 72:73 zove kršćane idolopoklonicima, i Sura 9:17 je vrlo jasna da idolopoklonici neće imati nagrade.

21:94 „Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.“

    

Taj stih obećava muslimanima da Allah neće njihova dobra djela odbaciti. U drugu ruku, to stanje uključuje i to da oni koji nisu vjernici (nemuslimani) – su najmanje u riziku da njihova dobra djela neće biti prihvaćena. Da je to tako, postoje mnogi drugi stihovi koji tako govore.

    Nevjernici, tj. oni koji odbiju Muhamedovu poruku, ne mogu se nadati da će njihova dobra djela primiti nagradu od Boga:

Sura 9:17 „Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“

Sura 9:69 „Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite  isto onako kao što su oni prije vas živjeli; i vi se upuštate u nevaljaštine kao što su se i oni upuštali. To su oni čija će djela biti poništena i na ovome i na onome svijetu; njima propast predstoji.“

   

Sljedeći stih sadrži nešto slično, ali ovaj puta kontekst se obračunava sa specifičnim slučajem muslimana koji izađu iz islama. Čini se nebitno da li oni postaju politeisti, ateisti ili kršćani:

Sura 2:217 „Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru - njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.“

   

S druge strane, govoreći o posljednjim danima Božjeg posljednjeg Suda,

Sura 99 kaže:„Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada Zemlja izbaci terete svoje, a  i čovjek uzvikne: "Šta joj je?!" - toga Dana će ona vijesti svoje kazivati jer će joj Gospodar tvoj narediti. Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjeće ga.“

    Cijela ta Sura je potpuno općenita, nema ograničenja na muslimanske vjernike, nego kaže u 7dmom stihu da će svaki koji čini dobro, čak i malo dobra – vidjeti to dobro, i to sigurno donosi i neku nagradu. Stih 6. govori o cijelom čovječanstvu. To općenito obećanje je ponovljeno u Suri 4:40

Sura 4:40 „Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.“

    Pošto Sure 99:7 i 4:40 daju apsolutne izjave koje se primjenjuju na sve ljude, one proturječe onim stihovima koji eksplicitno govore da neće biti nikakve nagrade za dobra djela nevjernika.

   

Osim tih općih izjava, Kur'an također daje kršćanima i židovima eksplicitno obećanje nagrade za njihova dobra djela:

Sura 2:62 „Oni koji vjeruju i oni koji su jevreji, kršćani i sabijci – ko god u Allaha i u onaj svijet vjeruje i dobra djela čini - doista čeka ga nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati.“

    Domaći prijevodi ovaj ajet iznad prevode u prošlom vremenu, ali u izvornom arapskom riječ je o sadašnjem vremenu. Ne čudi što se u posljednjih 100 godina samo, 400 milijuna muslimana obratilo na kršćanstvo samo u Africi. Većina afričkih zemalja standardno poznaje arapski jezik i pismo. Neiskrenost prevodioca je ono što koči naše muslimane da vide istinu.

    Taj stih obećava još i više. Kaže da se neće bojati niti će tugovati, a to može jedino značiti da će otići u raj, a ne u pakao, što je i više nego dobra nagrada za neka dobra djela.

   

Kao što postoji mnoštvo muslimana koji ne vjeruju potpuno i ne žive prema pravilima islama, tako ima i mnoštvo onih koji smatraju sebe kršćanima i židovima, a ne žive istinski prema učenjima Biblije, niti žive prema moralnim standardima. S toga, ima smisla da Kur'an daje neke minimalne zahtjeve: 1. Vjera u Allaha, 2. vjera u Posljednji Dan (Sud), 3. činjenje dobrih dijela. Tko god ispuni ta tri kriterija među muslimanima, židovima ili kršćanima ili sabijcima – imat će svoju nagradu na nebu za svoja dobra djela. Čak i više, neće se ničega bojati niti će tugovati u vezi života koji dolazi.

   

Sama činjenica da je taj stih formuliran kako jeste, pretpostavlja da – prema Kur'anu – židovi i kršćani vjeruju u istoga Boga kao i muslimani. Uvjeti od 1-3 samo naglašavaju da to obećanje važi samo za one koji su ozbiljni u vezi svoje vjere i žive prema učenjima svojih pisama. Ljudi religija koje štuju druge bogove nisu uključeni. 

    Da sumiramo, Kur'an daje sljedeće izjave:

1. Kršćani će imati nagradu za svoja dobra djela i neće se imati čega bojati u životu koji dolazi (2:62)

2. Kršćani su mušrikuni i kafiri (9:28-33, 5:17, 72-73)

3. Muškrikuni neće imati nikakve nagrade i živjet će zauvijek u paklu (9:17)

       -  Kontradikcija je kristalno jasna.