Kur'an najveća greška

Sura 8:24.25 Tko pati za posljedice grijeha?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

86. Tko pati za posljedice grijeha?

      Kur'an izjavljuje da će svatko odgovarati za svoj vlastiti grijeh (17:13-15, 53:38-42). Ali opet, optužuje židove Muhamedovog vremena za grijehe počinjene 2000 godina ranije od strane drugih židova koji su štovali zlatno tele.

Sura 17:13-15 „I svakom čovjeku - pričvrstićemo mu njegov znamen za vrat njegov i izvadićemo mu na Dan kijameta knjigu koju će naći otvorenu: “Čitaj knjigu svoju! Dovoljna je Danas duša tvoja protiv tebe obračunac.” Ko se upućuje - pa samo se upućuje za dušu svoju; a ko luta, pa samo luta protiv nje. I neće opterećeni nositi teret drugog. A nismo kažnjavali, dok ne bismo poslali poslanika.“ (Mlivo)

Sura 53:38-42 „Da se neće teretiti opterećeni teretom drugog, I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi, I da će trud njegov vidljiv biti, Zatim će za njega biti plaćen plaćom najpotpunijom - I da je Gospodaru tvom kraj (svega);“ (Mlivo)

      Kur'an također izjavljuje da čak i ljudi koji su slijedili krive puteve svojih predaka – odnosno koji su bili zavedeni krivim putevima svojih predaka i prekršili Božji zakon – ne mogu prebaciti krivnju na one koji su ih zaveli na krivi put, nego će morati pretrpjeti punu kaznu:

Sura 11:109 „Zato ne budi u sumnji za ono šta ovi obožavaju. Obožavaju samo kao što su obožavali očevi njihovi prije. A uistinu! Mi ćemo im isplatiti dio njihov neumanjen.“ (Mlivo)

To znači – nema popuštanja, istrpjet će punu kaznu zato što su bili zavedeni na krivi put.

A te izjave su u kontradikciji sa sljedećim stihovima:

Sura 16:25 „Da bi nosili terete svoje sve na Dan kijameta i nešto od tereta onih koje su zaveli bez znanja. Zar nije loše šta će nositi?“ (Mlivo)

Sura 29:12-13 „I govore oni koji ne vjeruju, onima koji vjeruju: “Slijedite put naš i ponijećemo greške vaše!” A neće oni biti nosioci grešaka njihovih nimalo. Uistinu, oni su lažljivci. A sigurno će nositi terete svoje I TERETE UZ TERETE SVOJE, i sigurno će biti pitani na Dan kijameta o onom šta su izmišljali.“ (Mlivo)

      Zanimljivo, Kur'an kaže jedno, a onda proturječi sam sebi dva stiha poslije. Ovaj posljednji redak kaže da nevjernici neće nositi grijehe vjernika. Ali odmah nakon što kaže to, govori da će na dan uskrsnuća nevjernici nositi ne samo svoje grijehe, nego i tuđe!

      Sada, netko može reći da ti stihovi samo poriču da će nevjernici nositi grijehe vjernika, ali ne niječe da će nositi grijehe drugih nevjernika. Čak i sa tim prijedlogom, ti stihovi su u kontradikciji sa 17:13-15 i 53:38-42 koje su spomenute iznad. Te Sure govore da osoba neće nositi drugog tereta osim svojeg, bilo tereta nevjernika ili vjernika.

      Mi nismo prvi koji smo vidjeli da tu postoji kontradikcija. Arthur Jeffery, akadmik islamskih studija komentira sljedeće na Suru 16:25:

„To je u kontradikciji sa često ponavljanom izjavom da niti jedna duša neće nositi teret drugoga. Ali izgleda da je ta izjava namijenjena da uništi nadu u Otkupitelja koji će na sebe uzeti krivnju drugih, dok je ovdje značenje takvo da će nešto od krivnje onih koji su odvedeni na krivi put pasti na one koji su ih zaveli na krivi put.“ (Kur'an, „Odabrane Sure“)

      Sljedeći stih koji proturječi principu da nitko neće nositi teret drugoga je sljedeći:

Sura 8:24-25 „O vi koji vjerujete! Odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove onom šta vas oživljava, i znajte da Allah djeluje između čovjeka i srca njegovog, i da je On Taj kojem ćete biti sabrani. I bojte se kušnje - ne pogađa isključivo one od vas koji čine zulm - i znajte da je Allah žestok kaznom.“ (Mlivo)

      Ovdje, čak će i nevini istrpiti nevolje koje pogađaju krivce.

      Kur'an također stavlja krivnju na židove Muhamedovog vremena za grijehe njihovih predaka:

Sura 2:60-61, 63-66 „I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: “Udri štapom svojim kamen!” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je znalo svako pleme pojilište svoje. “Jedite i pijte iz opskrbe Allahove, i ne činite zlo na zemlji, (postavši) mufsidi.” I kad rekoste: “O Musa! Nećemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za nas Gospodara svog (da) nam iznikne (nešto) od onog čime rađa zemlja - od povrća njenog i krastavaca njenih i žita njenog i leće njene i luka njenog.” Reče: “Hoćete li zamijeniti ono što je bolje, onim što je lošije? Siđite u Misr pa ćete uistinu vi imati šta ste tražili.” I pogodi ih poniženje i bijeda, a navukli su srdžbu od Allaha. To stoga što oni nisu vjerovali u ajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez prava; To stoga što nisu slušali, a prevršivali su… … I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo:2:63a “Uzmite čvrsto šta smo vam dali i sjećajte se onog šta je u njemu, da biste se vi zaštitili.” Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, sigurno biste bili od gubitnika. I doista ste znali one između vas koji

su prekršili (stvari) sebta, pa smo im rekli: “Budite majmuni prezreni!” Pa smo učinili to primjerom za ono ispred tog i ono iza tog, i poukom bogobojaznima.“ (Mlivo)

Sura 2:72-73 „I kad ubiste dušu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je iznio ono šta ste krili - Tad rekosmo: “Udarite ga dijelom njenim!” Tako oživljava Allah mrtve, a pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili. (Mlivo)

Sura 2:92-95 „I doista vam je došao Musa s dokazima jasnim; zatim ste uzeli tele poslije njega, i vi ste bili zalimi. I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite čvrsto šta smo vam dali i slušajte.” Rekoše: “Čuli smo, a nećemo poslušati.” I upilo se u srca njihova tele s nevjerovanjem njihovim. Reci: “Jadno je ono što vam naređuje vjerovanje vaše, ako ste vjernici. Reci: “Ako je za vas kuća Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi, tad zaželite smrt, ako ste govornici istine. A neće je zaželiti nikada, zbog onog šta su pripravile ruke njihove; a Allah je Znalac zalima.” (Mlivo)

      Muslimani će posegnuti za sličnim izjavama u Bibliji da bi dokazali navodnu kontradikciju. Na primjer, muslimani će pribiti Ezekiel 18:1-4, 20 uz stihove kao što su Ponovljeni Zakon 5:9-10 i Rimljani 5:12-21, naročito jer se to odnosi na kršćansko vjerovanje u Istočni grijeh i koncept Imputacije (Kristova pravednost biva imputirana na druge).

      Muslimanski apolozi se moraju obračunati sa navedenim kura'nskim stihovima, a ne da kao obranu na nepomirljive kontradikcije u Kur'anu napadaju Bibliju izmišljajući kontradikcije, uzdajući se u nepismenost, ignoranciju i ne znanje svojih čitatelja.