top of page

Sura 7:28 zapovijed čini zlo

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

44. Je li Allah zapovijeda da se čini zlo?

Ne (7:28, 16:90). Da (17:16). Dva primjera su dana gdje Allah jasno zapovijeda činjenje neprimjerenih djela (2:229-230, 2:187).

    Kur'an kaže da Allah ne zapovijeda nepristojnosti i grozote:

Sura 7:28 „A kada urade neko ružno djelo, govore: "Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovijedio." Reci: "Allah ne zapovijeda da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"

Sura 16:90 „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“

    Zapravo, Kur'an kaže da je Sotona taj koji čini:

Sura 2:168-169 „O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni! On vas navraća na grijeh i razvrat i na to da o Allahu govorite ono što ne znate.“

    Kur'an dalje kaže da Allah ne uništava grad nepravedno:

Sura 6:131 „Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova - bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.“

    A s druge strane nam je rečeno da Allah zapovijeda opakost i neprimjerenost:

Sura 17:16 „Kad hoćemo jedan grad  uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.“

     Egipatski kršćanski pisac i akademik dr. Labib Mikhail, komentirao je teološke posljedice teksta iznad, i pokazuje kako je doslovno značenje tog stiha to da Allah zapovjeđuje ljudima da čine zlo da bi ih uništio:

    „Moram reći da ja, koji sam čovjek koji je naučio arapski kao moj prvi jezik, i koji sam pročitao različite verzije Kur'ana – neki koji prevode Kur'an na engleski (a i na bosanski) nisu iskreni u prevođenju. Oni pokušavaju prevariti engleskog (bosanskog) čitača. Evo par primjera njihove varljivosti:

    U Suri Al-Isra čitamo ovaj arapski stih u Kur'anu, gdje Allah govori:

Wa eza aradna an nohlika kariatan amarna motrifiha fafasako feha fahaqa Alliah alkowl fadamarnaha (Surat Al-Isra 17:16)

    Ispravan prijevod stiha bi bio:

    „I kada Mi (Allah) odlučimo uništiti selo, Mi pošaljemo definitivnu zapovijed onima koji vode luksuzan život u njemu da počinu bezzakonje, i tako će muka biti opravdana kazna koju će dobiti. Tada ih uništimo potpunom destrukcijom.“

    To znači da kada Allah želi uništiti selo – on će zapovjediti eliti toga grada da počini odvratne grijehe. Zatim će ih nakon toga kazniti jer su poslušali njegove zapovijedi.“ (Mikhail, Islam, Muhamed i Kur'an: Dokumentirana Analiza)

    Drugi kršćanski pisac, kasni 'Abdallah Abd al-'Fadi, u referenci za taj redak je rekao:

    „Da li Bog želi da uništi ljude koje je stvorio? Da li bi On stvarno zapovjedio ljudima koji lagodno žive u određenom mjestu da čine bezbožnosti, da bi onda bili vrijedni kazne zajedno sa onima koji žive siromašni među njima? Je li to kompatibilno sa Božjom pravdom, svetošću i vjernošću? Kako itko može Bogu pripisati takvu bezbožnost, zloćudnost i nepravdu?

    Osim toga, Kur'an proturječi toj izjavi na mnogim drugim mjestima…“ (Al-'Fadi, Je li Kur'an Nepogrešiv)

    Al-'Fadi je nastavio citiranjem istog teksta iznad. Pošto su obadva ova gospodina arapski kršćani koji poznaju arapski, ne može ih se optužiti da nisu razumjeli ili ispravno protumačili arapski tekst Kur'ana.

    Kur'an ne pruža specifične primjere grijeha ili bezbožnosti koje bi Allah zapovijedio ljudima da čine ako želi uništiti grad. Kakogod, stih iznad je jasna kontradikcija na apstraktnom nivou. Da li Bog zapovijeda da se čine neprimjerene stvari ili ne? Kur'an daje obadvije izjave.

Daljnje opservacije:

    Prvo, jedna perverzna posljedica Sure 17:16 je da da su ljudi od tog grada na kraju bili kažnjeni i uništeni zato što su poslušali Allahovu zapovijed, a ne zato što je nisu poslušali.

    Drugo, gledajući u Toru u usporedbi sa Kur'anom, postoji barem jedno ponašanje koje je Sveti Bog Biblije eksplicitno zabranio, koje je nazvao grozotom, ali za koje je Allah dao eksplicitnu zaposvijed muslimanima da čine upravo to. Ovo je ono što kaže Biblija:

Ponovljeni Zakon 24:1-4 „1 Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće, 2 a ona izađe iz njegove kuće, ode i pođe za drugoga 3 pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruči joj ga i otjera je iz svoje kuće - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - 4 tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.“

Jeremija 3:1-2 „Stavimo slučaj: Čovjek pusti ženu svoju. Ona ode od njega i pođe za drugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnila? S mnogim si se prijateljima ti upustila i hoćeš li se opet vratiti k meni? veli Gospod. "Podigni oči svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovima si sjedio, čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju bludom svojim i zloćom svojom.“

    Ovdje, Bog Svete Biblije zabranjuje čovjeku da se ponovo oženi sa razvedenicom koja se bila preudala, pa ostala ponovo razvedena ili udovica. Kontrast tome je sljedeća kur'anska zapovijed:

Sura 2:229-230 „Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.* A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi. To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su. A ako je opet pusti,* onda mu se ne može vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, on ih objašnjava ljudima koji žele znati.“

    Muslimanske tradicije idu toliko daleko još da kažu da žena mora konzumirati taj drugi brak sa drugim čovjekom prije nego se može vratiti svojem bivšem mužu, npr. Sahih Buhari, vol. 8, knjiga 73, br. 107.

    Čovjek koji učini ženu zakonitom za njezinog bivšeg muža se zove Muhallil. Zato Arapi te brakove zovu muhalil brakovi, u kojima se žena uda samo da ima seks za jednu noć da bi se mogla vrtiti bivšem mužu.

    Allah je učinio obavezom ono što je Jahve Bogu odvratno i grozota.

    Evo još jedno mjesto gdje Allah dozvoljava nepristojnost, razvratnost:

Sura 2:187 „Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete (alrrafathu) sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća...“

    Riječ alrrafathu, koja dolazi iz korijena 'rafath' odnosi se na razvratno, nemoralno ponašanje. Ta riječ je korištena na sljedeći način u sljedećem stihu:

Sura 2:197 „Hadž je u određenim mjesecima;* onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja (rafatha) sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!“

    Rafath znači seksualni odnos s jezikom ili prljavim riječima. Kasni komentator Maulana Muhammad Ali je napisao:

    „Tri stvari su zabranjene na hodočašću, rafath, fusuk i jidal. Rafath znači nepristojan riječnik ili govor. Fusuk, prema izrekama prorokovim predstavlja zlostavljanje. Jidal znači učestvovanje u svađi ili parničkom postupku.“

    Sada, sam snošaj po sebi očigledno nije nemoralno ili grozno djelo kada se čini u granicama braka između muža i žene. Bog je taj koji je stvorio ljude kao seksualna bića i odobrio seksualnu intimnost. Očigledno je onda da Kur'an ovdje dopušta razvratan seksualni čin, nemoralno seksualno ponašanje, djelo koje je neprirodno i abnormalno. U tom stihu, Kur'an ne koristi uobičajenu riječ za snošaj, nikkah (Sura 230, 4:22, 33:53), nego rafath. Drugim riječima, Allah eksplicitno dozvoljava muslimanskim muškracima da čine razvratna nepristojna djela sa svojim ženama!

    Kao što sljedeći izvor kaže:

Istinstvo Vodstvo: Komentar na Kur'anske Stihove, 5 dio, stranica 40:41 – „Arapska riječ za rafath je od Abu Ubaida i drugih pouzdanih arapskih komentatora definirana kao „činiti razvratnost.“ Ali su prevodioci na engleski (i na bosanski) bili pristrani. Originalni arapski stih ne koristi samo izraz: 'idite vašim ženama' nego jezgrovito i eksplicitno objavljuje: 'idite i činite razvratnosti sa vašim ženama.' 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

bottom of page