Kur'an najveća greška

Sura 6:74-82 Ibrahim i sunce

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

55. Abraham i sunce – još jedan problem kredibiliteta za Kur'an

    Kur'an pripovijeda sljedeću priču da bi pokazao kako je Abraham bio pravi vjernik:

Sura 6:74-82 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!" I narod njegov se s njim raspravljao. "Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?" - reče on. "Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, biće samo ono što Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvaća sve. Zašto se ne urazumite? A kako bih se ja bojao onih koje Njemu pridružujete, kada se vi ne bojite što Allahu druge pridružujete, iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? I znate li vi ko će, mi ili vi, biti siguran? Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu."

    Prije nego se pozabavimo 'religioznom porukom' u tim ajetima, moramo primijetiti da ti stihovi nisu neka alegorija ili neka vrsta izmišljene priče. Ta priča je predstavljena čitaču kao povijesni govor. Drugim riječima: autor Kur'ana želi da mi razumijemo da su ti stihovi izvještaj od onoga što se stvarno dogodilo u Abrahamovom životu.

    Postoje ozbiljni problemi s ovim izvještajem. Taj izvještaj o Abrahamu je u konfliktu sa zdravim razumom, također sadrži i teološki problem.

    Kredibilitet ove priče ovisi na 'faktoru iznenađenja' – tj. tome da je Abraham zapravo iznenađen činjenicom da zvijezda, mjesec i sunce zalaze. Ima li to smisla? Koja je vjerojatnoća da je to istina?

    U zavisnosti od toga gdje ljudi žive i kakvim stilom života žive, mogu biti budni kada sunce izlaze. Kao posljedica toga, neki neće vidjeti izlazak sunca, iako većina ljudi je bez obzira na stil života vidjela dobar broj izlazaka sunca. S druge strane, skoro svi ljudi su budni kada sunce zalazi. Nemaju svi privilegiju da žive u planinama ili na obalama oceana gdje okruženje čini zalazak sunca naročito lijepim. Ali dok čovjek odraste, već iskusio je tisuće zalazaka sunca (osim manjine ljudi koji žive na sjevernom polu, ali Abraham je živio na Bliskom Istoku). Vidio netko ili ne puni sjaj ljepote zalaska sunca, nema puno činjenica koje su toliko sigurne svaki dan kao što je činjenica da će sunce zaći, i da će doći noć. I to nije nešto novo, tako je bilo i u Abrahamovo vrijeme.

    Kur'anska priča iz 6:74-82 pretpostavlja da Abraham nikada prije u svojem životu nije vidio zvijezdu, ni mjesec, ni sunce. Samo tako je mogao ostati impresioniran da bi ih odmah počeo obožavati čim se pojave, i samo tako bi mogao biti iznenađen kada bi vidio da su zašli.

    Primijetite da prema Kur'anu, Abraham je upravo shvatio da ti rukotvoreni idoli koje obožava njegov narod, a i njegova familija također – nisu bogovi. On je upravo prepoznao pogrešnu religiju, i nazvao greškom štovanje idola. Već je bio u stanju 'religioznog skepticizma.' Taško je za povjerovati da netko tko je vidio zvijezde, mjesec, i naročito izlazak sunca – stotine i stotine puta prije – a da ih nije smatrao božanskima sve do tog trenutka – pa da bi odjednom pomislio da su ta nebeska tijela

Bog. Kad bi se to moglo smatrat mogućim – kad se od nas traži da vjerujemo da se to dogodilo Abrahamu tri puta za redom! Nakon što je vidio da zvijezda ne može biti njegov Gospodar jer zalazi i izlazi, navodno je ponovio to isto s mjesecom – apsolutno je nemoguće vjerovati da bi smatrao sunce svojim Gospodarom. Već je dva puta bio zaključio da te stvari koje zalaze ne mogu biti Bog, i bio je već vidio zalazak sunca tisuće i tisuće puta prije. Ta priča stvarno ima veliki problem sa kredibilitetom.

    Da li Kur'an uči da je Abraham bio iznimno glup? Ili muslimani žele da pretpostave da je Abrahama otac držao u mračnoj tamnici tako da nikada nije vidio sunce, mjesec i zvijezde u svojem životu, sve dok nije izašao iz tamnice?

    Iz kojeg god ugla da se gleda, ta priča nije kredibilna kao točan izvještaj povijesnog događaja. Tko ima zdrav razum – ne može povjerovati u tako nešto. Da bi netko povjerovao u tu priču – potrebno je da bude ekstremno lakovjeran. Ne, ja ne vjerujem da je Abraham bio glup, nisi sam spreman žrtvovati zdrav razum kad čitam Kur'an.

    Ta priča nije kredibilna i točka. Drugim riječima: Kur'an nije kredibilan. Kur'an nije kredibilan izvor povijesnih informacija. Ali ako ne možemo vjerovati Kur'anu kada izvještava o povijesnim događajima, kako da vjerujemo kada tvrdi da je istina od Boga?

    Postoji još jedan znanstveni razlog zašto se to nije moglo dogoditi na taj način. Dobro, postoji određena logika u sekvenci – zvijezda, mjesec, sunce – ta tri su poredana prema veličini svjetla koje daju na nebu. Ali čak i pod nemogućom pretpostavkom da Abraham nikada prije nije vidio to troje u životu, to nije redoslijed u kojem bi ih sreo.

    Zvijezde su vidljive samo noću. Tako je Abraham vidio da zvijezda izlazi na noćnom nebu. Kakogod, mjesec sjaji više od svake zvijezde. Samo izađite noću i pogledajte u nebo kada je čisto. Ako je količina svjetla argument – kako je Abraham mogao izabrati zvijezdu kao Gospodara kada mjesec daje puno više svjetlosti i veći je? Nema smisla. Neki će reći: 'Ali ima noći kada ne vidimo mjesec!' – To je točno, ali u tom slučaju, koje nebesko tijelo će Abraham vidjeti nakon što zađe zvijezda? Ako se mjesec te noći ne pojavi, onda je prvo što će Abraham vidjeti nakon što zađe zvijezda – sunce, prije nego bude mogao vidjeti mjesec u jednoj od sljedećih noći. Sekvenca u Kur'anu jednostavno ne pali.

    Ponovo, ta priča nije kredibilna. To se zasigurno nije dogodilo na taj način.

    Kao što sam rekao iznad, osim konflikta sa zdravim razumom, ta priča predstavlja i teološki problem. Dobro je poznato da idolopoklonstvo, obožavanje nekoga ili nečega kao Boga – a što nije pravi Bog – se smatra najvećim grijehom u islamu, neki stihovi u Kur'anu čak govore da je to jedini grijeh koji nije oprostiv.

    Da citiram prvi dio priče ponovo, ovaj puta podvlačeći drugi elemente:

Sura 6:74-79 „A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: "Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i narod tvoj u pravoj zabludi." I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. I kad nastupi noć, On ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, reče: "Ne volim one koji zalaze!" A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je Gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ako me Gospodar moj na Pravi put ne uputi, biću, sigurno, jedan od onih koji su zalutali." A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!" - A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge pridružuju!"

    Imaju u osnovi dva načina da se ovo protumači. Ili su se događaji u stihovima 76-79 dogodili neko vrijeme nakon što je 'Allah pokazao Abrahamu kraljevstvo neba i zemlje, da bi bio jedan od onih koji vjeruju čvrsto' (75), ili su ti događaji dio procesa 'pokazivanja Abrahamu kraljevstva neba i zemlje.'

    Prvo tumačenje znači da je Abraham bio pao u idolopoklonstvo nakon što je već bio primio objavu od Allaha. Čak i gore, dobio je objavu da bi imao čvrstu vjeru. Ipak, počinio je djelo idolopoklonstva proglašavajući različita nebeska tijela svojim Gospodarima. 

    Drugo tumačenje je još i gore. Znači da je Allah taj koji je gurnuo Abrahama u idolopoklonstvo da bi ga vodio u pravu vjeru na kraju. Nakon što je Abraham već bio odbacio idolopoklonstvo (6:74), i normalno pojavljivanje sunca, mjeseca i zvijezde teško da bi izazvalo Abrahama da ih zove svojim Gospodarima. Allah mora da je prouzročio da se oni pojave pred njim na čudan i izvanredan natprirodni način. Mora da su izgledali drugačije nego obično i da su bili preplavljujuće svijetli i moćni da je Abraham bio zaveden da ih vidi kao božanstva. Što god da se točno dogodilo – ako su stihovi 7679 predstavljaju to da Allah pokazuje Abrahamu kraljevstvo neba i zemlje – onda je Allah taj koji je direktno izazvao da Abraham sagriješi tako.

    Drugim riječima, za vrijeme procesa objavljivanja, Allah je prvo zaveo Abrahama da vjeruje u laž, prije nego ga je krenuo voditi. Allah je koristio neku vrstu obmane. Allah je, ponovo, prevarant. Allah miješa svoje objave sa obmanom. To treba da je uznemirujuće za svakoga tko vjeruje u islam.