Kur'an najveća greška

Sura 57:21-23 Problem Božje suverenosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

85. Problem Božje suverenosti, predodređenosti, spasenja i ljudske slobodne volje

      U ovom članku ćemo istražiti kontradiktorna učenja Kur'ana u vezi 'slobodne volje' ljudi i u vezi Božje suverenosti. Pokazat ćemo kako učenje muslimanskog pisma da čovjek može odabrati vjerovati ili ne vjerovati u Allahovu – proturječi stihovima koji izrazito i nedvosmisleno uče da čovjek ne može povjerovati ako to Allah ne odredi. Predstavit ćemo brojne i brojne stihove, kao i tradicije koje govore da je Allah predodredio tko će povjerovati – a tko neće, i da je već odredio sve stvari koje će njegova stvorenja učiniti.

Kur'an o ljudskom izboru

      Muslimansko pismo je puno stihova koji govore o ljudskoj odgovornosti, stihova gdje je čovjeku zapovjeđeno i gdje se od čovjeka očekuje da napravi izbor da vjeruje i čini dobra djela, inače će trpiti posljedice, na primjer:

Sura 2:62 „Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i kršćani i Sabijci - ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i čini dobro - pa imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i bez straha nad sobom će biti i neće oni žaliti.“ (Mlivo)

Sura 2:186 „A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu Ja sam blizu! Odazivam se dowi molitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi se oni ispravno usmjerili.“ (Mlivo)

Sura 18:29 „I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće - pa nek ne vjeruje.” Uistinu! Mi smo zalimima pripremili vatru, obuhvatiće ih šator njen. I ako zatraže pomoć, pomoći će im se vodom kao rastopljen metal, spržiće lica. Loše je piće i zlo počivalište!“ (Mlivo)

Sura 53:38-42 „Da se neće teretiti opterećeni teretom drugog, I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi, I da će trud njegov vidljiv biti - Zatim će za njega biti plaćen plaćom najpotpunijom - I da je Gospodaru tvom kraj (svega);“ (Mlivo)

Sura 65:11 „Poslanika - uči vam ajete Allahove jasne, da izvede one koji vjeruju i rade dobra djela iz tmina na svjetlost. A ko vjeruje u Allaha i radi dobro, uvešće ga u bašče ispod kojih teku rijeke, vječno će biti u njima, zauvijek. Doista je Allah uljepšao njegovu opskrbu.“ (Mlivo)

      Kur'an dalje uči da Allah odgovara na djela svojega stvorenja, i na čovjeku je da promijeni svoje stanje prije nego će Allah preuzeti inicijativu da djeluje:

Sura 8:53 „To zato što Allah neće biti Izmjenitelj blagodati kojom je obasuo narod, dok ne izmijenu ono šta je u dušama njihovim…“ (Mlivo)

Sura 13:11 „Ima on uzastopne (meleke) ispred sebe i iza sebe, čuvaju ga po naredbi Allahovoj. Uistinu! Allah ne mijenja šta je s narodom, dok ne promijenu šta je s dušama njihovim. A kad Allah želi narodu zlo, tad tome nema odbijanja, a nemaju oni mimo Njega nikakva zaštitnika. (Mlivo)

      Kur'an također sugerira da će Allah odvesti na krivi put samo one koji su opaki i bezbožni:

Sura 2:26 „Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što je iznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodara njihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” - zavodi njime mnoge i upućuje njim mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike.“ (Mlivo)

      Allah će zatim suditi čovječanstvo prema onome što su činili:

Sura 99:6-8 „Tog dana pojaviće se ljudi odvojeni, da im se pokažu djela njihova. Pa ko je uradio težinu atoma dobrog, vidjeće ga, A ko je uradio težinu atoma zla, vidjeće ga.“ (Mlivo) 

Kur'an o spasenju po milosti odvojeno od djela

      Prvi problem na koji nailazimo u Kur'anu je često ponavljana tvrdnja da će osoba primiti pravednu nagradu ili kompenzaciju za svoju vjeru i djela, što pretpostavlja da čovjeka vječna sudbina zavisi od njegovih djela, a to je u konfliktu sa sljedećim stihom:

Sura 24:21 „O vi koji vjerujete! Ne slijedite korake šejtanove. A ko slijedi korake šejtanove - pa uistinu, on naređuje razvrat i ružno. A da nije dobrote Allahove nad vama i milosti Njegove, ne bi se očistio od vas nijedan, nikad. Međutim, Allah čisti koga hoće; a Allah je Onaj koji čuje, Znalac. (Mlivo)

      Dakle, osoba se ne spašava po djelima, nego milošću Allaha, što je točka ponovljena u hadisima:

Sahih Buhari, vol. 7, knjiga 70, broj 577 – Pripovijeda Abu Huraira: 'Čuo sam kako poslanik Allahov govori: 'Dobra djela neke osobe neće mu pomoći ulasku u raj.' (ili

nitko neće ući u raj kroz dobra djela) Oni (prorokovi kompanjoni) su rekli: 'Čak ni ti, Allahov poslaniče?' On je rekao: 'Čak ni ja, osim ako Allah ne pokaže svoju milost prema meni. S toga, budite umjereni u svojim religioznim djelima i činite ona djela koja ste u mogućnosti činiti: i nitko od vas neće poželjeti smrt, jer ako čovjek čini dobro, povećat će svoja dobra djela, a ako čini zlo, može se pokajati Allahu.'

Sahih Buhari, vol. 8, knjiga 76, broj 474 – Pripovijeda Ajša: 'Prorok je rekao: 'Činite dobra djela pravo, iskreno i umjereno, i primite dobru vijest jer čovjekova dobra djela neće ga odvesti u raj.' Oni su upitali: 'Čak ni tebe, Allahov poslaniče?' On je rekao: 'Čak ni mene, osim ako mi Allah pokaže svoju milost.'

I još:

Sahih Muslim, knjiga 039, broj 6760 – Abu Huraira je izvijestio da je Allahov poslanik rekao: 'Nitko od vas neće postići spasenje samo zbog svojih djela.' Neko je rekao: 'Zar čak ni ti, Allahov poslaniče?' Na to je on rekao: 'Da. Čak ni ja, osim ako me Allah ne obavije svojom milošću, ali vi činite umjereno.' Ovaj hadis je prenesen prema autoritetu Bukaira b. al-Ashajja. 

Kur'an o Allahovoj potpunoj suverenosti i predodređenosti svih dijela

      Ovo nas vodi do drugog problema s kojim su suočeni muslimani. Prema Kur'anu i takozvanim pouzdanima hadisima, biti spašen Allahovom milošću znači da osoba mora biti unaprijed odabrana za spasenje, odnosno mora biti predodređena; inače – ta individua nikada neće povjerovati i okrenuti se Allahu.

      Zapravo, vjera u predodređenost je jedan od esencijalnih aspekata islamske vjere i poricati njezinu stvarnost znači staviti se izvan prave islamske vjere.

      Sam Kur'an opetovano spominje da je Allah propisao unaprijed što će se dogoditi, i odmjerio je sve što će se dogoditi svakom živom stvorenju:

Sura 9:51 „Reci: “Pogodiće nas samo ono šta nam je Allah propisao.” On je Zaštitnik naš, i u Allaha zato neka se pouzdavaju vjernici! (Mlivo)

Sura 54:49 „Uistinu! Mi smo svaku stvar stvorili po mjeri.“ (Mlivo)

Sura 57:21-23 „Utrkujte se prema oprostu Gospodara svog i Džennetu čija je širina kao širina neba i Zemlje - pripremljen je za one koji vjeruju u Allaha i poslanike Njegove. To je blagodat Allahova, daje je kome hoće. A Allah je Posjednik blagodati veličanstvene! Nikakva nesreća se ne dogodi na Zemlji, niti u dušama vašim, a da nije u Knjizi prije nego je stvorimo. Uistinu, to je Allahu lahko, Da ne biste očajavali za onim šta vam je izmaklo, niti likovali zbog onog šta vam je dao. A Allah ne voli nikojeg razmetljivog hvalisavca.“ (Mlivo)

Sahih Muslim, knjiga 001, broj 0001 – Pripovijedano je prema autoritetu Jahje b. Jamura da je prvi čovjek koji je govorio o 'Kadr' (Božjoj milosti) u Basri bio Mabad alJuhani. Ja, zajedno sa Humaidom b. Abdur-Rahmanom Himjarijem krenuo sam na hodočašće i rekao: 'Ako se dogodi da naiđemo na kompanjone Allahovog poslanika

(mir bio nad njim), pitat ćemo ih o tome što se govori o Takdiru. Slučajno smo naišli na Abdullaha ibn Omara ibn al-Kataba, kada je ulazio u džamiju. Moji kompanjoni i ja smo ga okružili. Jedan od nas je stajao njemu s desna i drugi s lijeva. Očekivao sam da će mi kompanjon dati riječ, pa sam rekao: Abu Abdur Rahman! U našoj su se zemlji pojavili neki ljudi koji recitiraju Kur'an i traže znanje. I nakon što sam rekao o njihovim stvarima, dodao sam: Oni tvrde da ne postoji božanska predodređenost i da događaji nisu unaprijed određeni. On (Abdullah ibn Omar) je rekao: 'Kada sretneš takve ljude, reci im da ja nemam ništa s njima i da oni nemaju ništa sa mnom. I zaista, oni nemaju ništa s mojom vjerom.' Abdullah ibn Omar se zakleo Njim (Gospodarom) i rekao: 'Ako bi bilo koji od njih (koji ne vjeruje u božansku predodređenost) imao sa sobom planinu zlata i potrošio na Allahovom putu – Allah mu to ne bi prihvatio osim ako mu nije odredio vjeru u svojem božanskom predodređenju.' Dalje je rekao: 'Moj otac, Omar ibn a-Katab mi je rekao: 'Jednog dana sjedili smo u društvu Allahova poslanika kada se pred nama pojavio čovjek odjeven u bijelu haljine, kosa mu je bila izvanredno crna. Nije bilo znakova putovanja na njemu. Nitko ga od nas nije prepoznao. Napokon, sjeo je sa poslanikom. Klekao je pred njega i stavio svoje dlanove na njegov struk i rekao: 'Muhamede, reci mi o 'al-Islamu.' Allahov poslanik je rekao: 'Al-Islam znači da svjedočiš da nema boga osim Allaha i da je Muhamed poslanik Allahov, moli se, plaćaj zekat, posti za vrijeme ramazana i obavi hodočašće ako možeš platiti putovanje.' On je rekao: 'Rekao si istinu.' On (Omar ibn al-Katab) je rekao: 'Zapanjilo nas je da bi on postavio pitanje i zatim sam potvrdio da je to istina. On je rekao: 'Reci mi o Iman (vjeri). A on (sveti prorok) je rekao: 'Potvrdi svoju vjeru u Allaha, u njegove anđele, u njegove knjige, u njegove poslanike, u Dan Sudnji, i potvrdi svoju vjeru u božansku predodređenost o dobru i zlu.' On (putnik) je rekao: 'Rekao si istinu…' On (Omar ibn al-Katab) je rekao: 'Zatim je putnik otišao svojim putem, ali ja sam ostao sa njim (svetim prorokom) još dugo vremena.' On mi je zatim rekao: 'Omar, znaš li tko je bio ovaj putnik?' – Rekao sam mu: Allah i njegov poslanik znaju najbolje. – On (sveti prorok) je rekao: 'To je bio Gabriel (anđeo). Došao je vama da vas uputi o vjeri.' 

Allah je odredio da čovječanstvo bude podijeljeno na dvije skupine, tj. na vjernike i nevjernike, spašene i propale, i unaprijed je odabrao koga će voditi i kome će oprostiti

      Islamsko pismo svjedoči da u slučaju da je Allah htio, mogao je učiniti da svi vjeruju u Muhamedovu vjeru; ali to nije bila njegova želja jer on određuje da mnogi nikada neće povjerovati tako da bi završili u paklu. Tako Allah odabire koga hoće spasiti, i oprašta, dok vodi u propast koga poželi odvesti u propast:

Sura 2:6-7 „Uistinu! Oni koji ne vjeruju - isto im je opominjao ih ili ih ne opominjao - (oni) neće vjerovati. Zapečatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima njihovim je pokrivka; a imaće oni kaznu užasnu.“ (Mlivo)

Sura 3:73-74 „I ne vjerujte, osim onom ko slijedi vjeru vašu.” Reci: “Uistinu, uputa je Uputa Allahova” - da bi bilo dato nekom slično šta je vama dato ili da bi raspravljali s vama kod Gospodara vašeg.” Reci: “Uistinu, blagodat je u ruci Allahovoj.” Daje ju kome hoće; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac. Odabire milošću Svojom koga hoće; a Allah je Posjednik blagodati velike.“ (Mlivo)

Sura 4:88 „Pa šta vam je? O munaficima ste (podijeljeni u) dvije skupine, a Allah ih je odbio zbog onog šta su zaradili. Zar želite da uputite onog koga je zabludio Allah? A koga zabludi Allah, pa nećeš mu naći puta.“ (Mlivo)

Sura 5:18 „I govore jevreji i kršćani: “Mi smo sinovi Allahovi i miljenici Njegovi.” Reci: “Pa zašto vas kažnjava zbog grijeha vaših?” Naprotiv, vi ste smrtnici od onog koga je stvorio. Oprašta kome hoće, a kažnjava koga hoće. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje i onog između njih, a Njemu je povratište! (Mlivo)

Sura 5:40-41 „Zar ne znaš da Allah - Njegova je vlast nebesa i Zemlje - kažnjava koga hoće, a oprašta kome hoće? A Allah je nad svakom stvari Posjednik moći. O Poslaniče! Nek te ne žaloste oni koji žure u nevjerovanje između onih koji kažu: “Vjerujemo!” ustima svojim, a ne vjeruju srca njihova; i od onih koji su jevreji, slušatelji laži, špijuni naroda drugog (koji) nisu tebi došli. Iskrivljuju riječi na mjestima njihovim, govore: “Ako vam je dato ovo, onda ga uzmite, a ako vam to nije dato, tada se čuvajte.” A kome Allah želi kušnju njegovu - pa nećeš mu moći (pomoći) od Allaha ništa. Takvi su oni kojima Allah ne želi da očisti srca njihova. Imaće oni na Dunjau poniženje i imaće oni na Ahiretu kaznu užasnu.“ (Mlivo)

Sura 6:35 „A ako ti je teško njihovo okretanje, onda ako možeš da potražiš rupu u Zemlji ili ljestve u nebo, pa im doneseš znak! A da hoće Allah, sigurno bi ih prikupio Uputi, zato ne budi nikako od neznalica. (Mlivo)

Sura 6:149 „Reci: “Pa Allahov argument je konačan. Ta da je htio, sigurno bi vas sve uputio.” (Mlivo)

Sura 6:107 „A da je htio Allah, ne bi pridruživali. A nismo učinili tebe nad njima čuvarom, i nisi ti njima zaštitnik. (Mlivo)

Sura 14:4 „I slali smo svakog poslanika samo s jezikom naroda njegovog, da im objasni. Pa, Allah zabluđuje koga hoće, a upućuje koga hoće; a On je Moćni, Mudri! (Mlivo)

Sura 7:178-179 „Koga uputi Allah - pa on je upućen, a koga zavede - pa ti takvi su gubitnici. A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju oni srca - ne razumiju njima, i imaju oni oči - ne vide njima, i imaju oni uši - ne čuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više zalutali. Ti takvi su nemarni.

Sura 16:9 „I na Allahu je usmjeravanje putu, a od njih (puteva) ima zastranjujući. A da je htio, sigurno bi vas sve uputio! (Mlivo)

Sura 16:93 „A da hoće Allah, sigurno bi vas učinio ummom jednom. Međutim, zabluđuje koga hoće, a upućuje koga hoće. A sigurno ćete biti pitani za ono šta ste radili. (Mlivo)

Sura 28:56 „Uistinu, ti ne upućuješ koga voliš, nego Allah upućuje koga hoće.“ (Mlivo)

Sura 32:13-14 „A da hoćemo, dali bismo sigurno svakoj duši uputu njenu; ali, obistinila se Riječ od Mene: “Sigurno ću napuniti Džehennem džinnima i ljudima zajedno.” Zato kušajte što ste zaboravili na susret ovog dana svog. Uistinu, Mi smo vas zaboravili; i iskusite kaznu vječnosti zbog onog šta ste radili.“ (Mlivo)

Sura 42:8, 30-31 „A da je htio Allah, sigurno bi ih učinio ummom jednom; međutim, uvodi koga hoće u milost Svoju… …A šta vas pogodi od nesreće - to je što ste zaradili rukama svojim; a oprašta mnogo. I niste vi ti koji će umaći u Zemlji, i nemate vi mimo Allaha nikakvog zaštitnika, niti pomagača.“ (Mlivo)

Sura 42:51 „I tako smo ti objavili Duha naredbe Naše. Nisi znao šta je Knjiga, niti iman. Ali, učinili smo je svjetlom - upućujemo njime koga hoćemo od robova Naših. I uistinu, ti upućuješ putu pravom,“ (Mlivo)

      Mlivin prijevod je najtočniji prijevod na našem području. Ostali prevoditelji poput Korkuta ublažuju situaciju jer znaju koliko užasno zvuči to da Bog nekoga namjerno zabluđuje, ali tako piše Arapski. Tako Allah zabluđuje bezbožne, on je taj koji zapravo njih učini bezbožnima i zadržava ih bezbožnima od početka! Samo zato što tako hoće. Drugim riječima, Allah je unaprijed odredio tko će biti zabluđen i odlučio je ne dopustiti određenim individuama sposobnost da slijede vodstvo, pretvarajući ih time u pobunjene grešnike. Allah  zatim odlučuje da nastavlja da vodi te individue u krivi put zato što ne vjeruju u njegovu poruku.

      Zapravo, Kur'an daje dodatnu tvrdnju da je razlog zašto netko odlučuje da slijedi islam – to što je Allahova volja takva za tu osobu, inače ta osoba nikada ne bi napravila izbor da vjeruje!

Sura 10:99-100 „A da hoće Gospodar tvoj, sigurno bi vjerovao ko je na Zemlji, svaki od njih, zajedno. Pa zar ćeš ti prisiljavati ljude, dok ne budu vjernici? A nije za dušu da vjeruje, osim s dopuštenjem Allahovim; a stavlja prljavštinu na one koji neće da shvate.“ (Mlivo)

Sura 76:29-31 „Uistinu! Ovo je Opomena, pa ko hoće, uzeće Gospodaru svom put, A hoćete samo šta hoće Allah! Uistinu! Allah je Znalac, Mudri. Uvodi koga hoće u milost Svoju. A zalimima - njima je pripremio kaznu bolnu. (Mlivo)

Sura 81:28-29 „Za onog od vas ko hoće da ide pravo - A nećete, izuzev šta hoće Allah, Gospodar svjetova.“ (Mlivo) 

Allah također predodređuje djelo svake osobe, bilo dobro djelo bilo zlo

      Allah je također rekao da je udahnuo u svaku osobu i zlo i dobro:

Sura 91:8 „I duše i Šta je usavrši, pa je nadahnu razvratu njenom i bogobojaznosti njenoj.“ (Mlivo)

      Evo Muhamedovo navodno objašnjenje tog stiha:

Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6406 – Abu al-Asvad je izvijestio da ga je 'Imran b Husein upitao: 'Kakvo je tvoje gledište o tome što ljudi rade danas i čemu streme, je li to nešto što im je propisano i predodređeno, ili će im sudbina u drugom životu biti određena činjenicom što im je prorok donio učenje koje nisu prihvatili?' Ja sam mu rekao: 'Pa naravno, to je nešto što im je predodređeno i propisano.' On je dalje rekao: 'Zar nije onda nepravedno da ih se kazni?' Osjećao sam se uznemiren zbog toga, pa sam rekao: 'Sve je stvorio Allah i sve je u njegovoj moći. Njega se ne smije preispitivati u tome što čini, ali ljude se smije preispitivati;' Nakon toga mi je rekao:

'Neka ti se Allah smiluje, samo sam testirao tvoju inteligenciju tim pitanjem.' Dva čovjeka iz plemena Muzaina su došla Allahovom poslaniku (mir bio nad njim) i rekli su: 'Allahov vjerovjesniče, kakvo je tvoje mišljenje o tome što ljudi čine u ovom životu, je li to nešto što je njima propisano, predodređeno za njih da čine, i hoće li njihova sudbina u životu poslije smrti biti određena činjenicom da im je prorok donio učenja koja nisu prihvatili, i tako će zaslužiti kaznu?' Na to, on je rekao: 'Naravno, događa se jer je tako sudbinom propisano i predodređeno za njih, i to gledište je potvrđeno ovim stihom u Allahovoj Knjizi, Uzvišenoj i Veličanstvenoj: „I duše i Šta je usavrši, pa je nadahnu razvratu njenom i bogobojaznosti njenoj.“ (91:8)

      Drugim riječima, Allah je stvorio svako zlo koje će osoba eventualno počiniti nadahnjujući razvrat u dušu svakog pojedinca! To je potvrđeno sljedećim islamskim tekstom:

Sahih Buhari, vol. 8, knjiga 77, broj 609. – Pripovijeda Ibn Abas: 'Nisam vidio ništa toliko slično manjim grijesima kao ono što je Abu Huraira rekao da je čuo od proroka koji je rekao: 'Allah je zapisao za Adamovog sina njegov neizbježni udio u preljubu, bio on toga svjestan ili ne: Preljub okom je gledati nešto što se ne smije gledati, a preljub jezikom je reći nešto što je nezakonito reći, a unutarnje želje i čežnje za preljubom to pretvaraju u stvarnost, ili sprječavaju osobu da podlegne iskušenju.'

Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6421, također i broj 6422 – „Zaista, Allah je odredio količinu preljuba koju će čovjek počiniti, i koju čovjek zbog NEOPHODNOSTI MORA POČINITI (ili od koje ne može pobjeći).“

Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6393. – Abdullah b. Masud je izvijestio: 'Zao je onaj koji je zao u utrobi svoje majke, i dobar je onaj koji uči na greškama drugih. Pripovjedač je došao do nekoga među kompanjonima Allahovog poslanika koji se zvao Hudhaifa b. Usaid Gifari i rekao: 'Kako osoba može biti zla a da nije počinila zlo djelo?' Na to mu je osoba rekla: 'Ti si iznenađen s time, a ja sam čuo kako Allahov poslanik (mir bio nad njim) govori: 'Kada prođe 40 noći nakon što sjeme uđe u utrobu žene, Allah šalje anđela i daje mu oblik. Zatim stvara osjet sluha, osjet za svjetlo, kožu, meso, kosti, i zatim kaže: 'Moj Gospodaru, hoće li ovo biti muško ili žensko? I vaš Gospodar odlučuje kako želi i anđeo zatim to odrađuje i zatim kaže: 'Gospodaru, što za njegove godine?' I Gospodar vaš odlučuje kako želi i zatim anđeo to određuje. Zatim kaže: 'Gospodaru, a što za imućnost?' I zatim Gospodar odlučuje kako želi i anđeo to piše, i zatim anđeo odlazi sa svitkom u ruci – u kojemu je zapisana sudbina, i ništa mu nije dodano, i ništa mu nije oduzeto iz toga.“

      Sljedeći izvještaj komentira priču pronađenu u Kur'anu (18:73, 80) u vezi mladog nevinog djeteta koje je prorok ubio na osnovu toga što će odrasti da postane nevjernik:

Sahih Muslim, knjiga 033, broj 6434. – Uba ibn Kab je izvijestio da je Allahov poslanik rekao: 'Mladić kojeg je Kadir ubio je u svojoj prirodi bio nevjernik, i da je preživio – uveo bi svoje roditelje u nevjeru.

      Dijete je bilo nevjernik u svojoj prirodi, što znači da je Allah namjerno stvorio u njemu nevjeru, što sljedeći izvještaji govore:

Sunen Ebu Davud, 4705 – Pripovijedio je Rakbah bin Maskalah, od Abu Ishaka, od Sa'eeda bin Jubaira, od Ibn Abbasa – da je Uba ibn Ka'b rekao: „Allahov poslanik je

rekao: 'Dječak kojega je Al-Kadir ubio je bio stvoren kao nevjernik; da je nastavio da živi, rastužio bi svoje roditelje sa svojom pobunom i nezahvalnošću.“ (Sahih)

4706. – Pripovijedio je Isra'il: 'Abu Ishak nam je prenio od Sa'eeda bin Jubaira, od Ibn Abasa koji je rekao: 'Uba ibn Ka'b nam je pripovijedio: „Čuo sam što Allahov poslanik govori u vezi Allahove izjave: 'A za dječaka, njegovi roditelji su bili vjernici – dan na koji je stvoren, bio je stvoren kao nevjernik.“ (Sahih) – Sunen Ebu Davud, sakupio Imam Hafiz Abu Davud Sulejman bin Ashat

      I prema sljedećem stihu, Allah također stvara i idole koje ljudi obožavaju:

Sura 37:88-96 „Tad osmotri pogledom zvijezde, pa reče: “Uistinu, ja sam bolestan!” Tad se okrenuše od njega vrativši se. Pa se prikrade bogovima njihovim, te reče: “Zar ne jedete? Šta vam je, ne govorite?” Pa im se prikrade udarajući desnicom. Tad mu se približiše, žureći. Reče: “Zar obožavate ono što klešete, A Allah je stvorio vas i ono što pravite?” (Mlivo)

      Abraham je navodno tvrdio da je Allah stvorio njih i njihove idole, što znači da ih je Allah pokrenuo da naprave statue lažnim bogovima!

      Čak i redak kao što je sljedeći koji govori da Allah pomaže onima koji slijede njegovo vodstvo, ili vodi u krivi put one koji to vodstvo odbiju:

Sura 92:5-13 „Pa što se tiče onog ko daje i boji se, i povjeruje u najbolje, pa - olakšaćemo mu (put) za lahkoću; A što se tiče onog ko škrtari i osjeća se neovisnim, i zaniječe najbolje, pa - olakšaćemo mu za teškoću, I neće mu koristiti bogatstvo njegovo kad se strovali. Uistinu! Na Nama je upućivanje, I uistinu, Naš je drugi i prvi.“ (Mlivo)

…je objašnjeno sa predodređenošću i sudbinom:

Sahih Muslim, knjiga 003, broj 6390. – Ali je izvijestio: 'Bili smo na dženazi na groblju Garkad, Allahov poslanik nam je došao i mi smo posjedali oko njega. Imao je štap. Spustio je glavu i počeo grebati zemlju sa štapom, i zatim rekao: 'Nema nitko među vama kojemu mjesto u raju ili u paklu nije već dodijeljeno, i o kome nije zapisano hoće li biti zla osoba ili blagoslovljena osoba.'' Netko je rekao: 'Allahov vjerovjesniče, trebamo li onda ostaviti sve sudbini i ne činiti ništa?' Na to je on rekao: 'Svačija djela će biti sadržana u tome što je bilo stvoreno za njega tako da svatko tko pripada društvu blagoslovljenih će lakše činiti dobra djela, a tko god pripada nesretnicima će lakše činiti zla djela.' Zatim je recitirao sljedeći stih (iz Kur'ana): '… … … … … … … …' (5:10)

      Kur'an također uči da kada Allah odluči da uništi neku zajednicu, on zapovjedi toj zajednici da čini zlo, da bi imao osnovu da ih uništi!

Sura 17:16 „A kad želimo da uništimo grad, naredimo u njemu raskošnicima njegovim, pa se odaju griješenju u njemu, te se ispuni na njemu Riječ, pa ga uništimo (potpunim) uništenjem.“ (Mlivo)

      Navedeni tekstovi su u velikom konfliktu s tvrdnjom Kur'ana (16:33-34) da Allah nije kriv ljudima ništa, nego da su sami sebi krivi za zlo. Jasno je da ako je sve što se dogodi – dogodi se prema

Allahovoj unaprijed određenoj svrsi, i ako Allah zapovjeda ljudima da čine bezbožnosti – onda je Allah zapravo krivac što je uništio ljude, unatoč izjavama za suprotno, jer te zajednice samo izvršavaju zlo koje im je predodređeno.

      Zapravo, sami nevjernici znaju da je razlog zašto obožavaju idole taj što je to ekspresna Allahova volja za njih. Kur'an svjedoči da su nevjernici svjesni da oni ne bi služili te bogove da im to Allah nije predodredio!

Sura 16:35 „A oni koji pridružuju, govore: “Da hoće Allah ne bismo obožavali mimo Njega nijednu stvar, mi, niti očevi naši, i ne bismo mimo Njega zabranjivali nikakvu stvar.” Tako su činili oni prije njih. Pa da li je na poslanicima (išta drugo) osim dostava jasna?“ (Mlivo)

Sura 43:20 „I govore: “Da je htio Milostivi, ne bismo ih obožavali.” Nemaju oni o tome nikakvo znanje, oni samo nagađaju.“ (Mlivo)

      Nasuprot tvrdnji u prošlom retku da nevjernici lažu, Kur'an sam zapravo potvrđuje da su bili u pravu:

Sura 6:107 „A da je htio Allah, ne bi pridruživali. A nismo učinili tebe nad njima čuvarom, i nisi ti njima zaštitnik.“ (Mlivo)

      I tako Allah osuđuje idolopoklonike zato što čine ono za što ih je stvorio i odredio im da čine, zbog čega će im na kraju presuditi. 

Dilema

      Sada, kada smo pregledali što islamsko tijelo uči u vezi Allahovog predodređivanja svih stvari i čovjekove odgovornosti da slijedi pravi put, očigledno je da su muslimani suočeni sa velikim problemom. Imaju veliku dilemu u svojim rukama – jer učenje koje se tiče predodređenosti i ljudskog 'izbora' je kontradikcija koja se ne može pomiriti.

      U svjetlu toga što islam uči, pitanja koja možemo pitati su – kako osoba uopće može povjerovati u poruku ako to nije Allahova volja za tu osobu? Kakav izbor čovjek uopće ima ako Allah stvara čak i požude i želje u čovjeku, riječi i djela unaprijed? I kako ljudi mogu biti osuđeni za svoju nevjeru ako ih je Allah stvorio za nevjeru i odabrao ih poslati u pakao prije nego je stvorio sve?

      Još više, zašto zapovjediti muslimanima da se bore i ubijaju idolopoklonike i da potlače i ponize 'ljude Knjige' zato što ne vjeruju u Allahovu poruku, kad su ti ljudi stvoreni da budu ono što jesu, bilo židovi, kršćani, hindusi ili neki drugi… i ne mogu se okrenuti islamu čak i kada bi htjeli? I ako se bilo koji član tih zajednica obrati na islam, to je zato što mu je bilo predodređeno da to učini, što znači da su nasilje i prijetnje smrću nepotrebne, i ne smije ih se koristiti da se ljude dovodi u islam.

      I napokon, zašto ubijati one koji se okrenu od Muhameda kada je njima bilo predodređeno da to učine i nisu mogli odabrati da postupe drugačije? Zar ćemo pretpostaviti da Allah ne samo da propisuje tim ljudima da izađu iz vjere, nego i daje zapovijed islamskom društvu gdje je Šerijat uspostavljen da ubija te ljude zato što čine ono što je Allah odlučio da će neizbježno učiniti – čak i prije nego su bili stvoreni? Da li treba kriviti te otpadnike od islama što čine nešto što je Allah odredio da čine?

      Jasno je da nema dobrog, racionalnog odgovora na ta pitanja, i na tu veliku kontradikciju. 

Savjet za kako ne pokušati riješiti ovaj problem

      Pošto su muslimani zloglasni po tome što čine tu quoque, očekujemo ih da napadnu Bibliju kao odgovor na rješenje problema u svojem pismu i tradiciji. Želimo podsjetiti prijatelje muslimane da ako to pokušaju – samo će zakomplicirati stvari za same sebe još gore.

      Prvo, isticati što Biblija uči o predodređenosti i Božjem suverenitetu i ljudskoj odgovornosti neće riješiti primjedbe na islamsku doktrinu predodređenosti.

      Drugo, čak i ako imaju neke sličnosti između kršćanskog i islamskog gledišta u vezi tih pitanja, imaju također i značajne i nezaobilazne razlike koje se ne mogu ignorirati i ostaviti po strani. Na primjer, prema Bibliji, Bog voli sve grešnike i želi da se svi pokaju i spase. Allah, u drugu ruku, voli samo one koji vole njega i proizvoljno odabire koga hoće. Pravi i živi Bog Biblije je odabrao inicijativu da pomirenje s čovjekom uzme na Sebe dokazujući svoju ljubav prema svijetu, time što je poslao svojega jedinoga Sina Isusa Krista da umre za te iste grešnike koji su ga mrzili i prezirali ga. Allah, u drugu ruku, nije učinio ništa slično čak ni za one koji ga vole.