Kur'an najveća greška

Sura 5:43 židovi i kršćani Bibl ili Kur'an?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

71. Trebaju li židovi i kršćani slijediti Bibliju ili Kur'an?

    Kur'an upućuje židove i kršćane da slijede uputu koja im je dana u Tori/Zakonu i Indžilu/Evanđelju:

Sura 5:43 „A kako će tebe uzeti sucem, a kod njih je Tewrat, u njemu sud Allahov? Zatim se okreću poslije toga, a nisu takvi vjernici.“ (Mlivo)

    Taj ajet je zanimljiv zato što obeshrabruje židove (i vjerojatno kršćane) da dolaze Muhamedu da ga pitaju za uputu jer imaju Toru koja sadrži Allahove upute!

Sura 5:46-47 „I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrđujući ono ispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indžil, u kojem je uputa i svjetlost i potvrda za ono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka bogobojaznima. I neka sljedbenici Indžila sude onim šta je Allah u njemu objavio. A ko ne sudi onim šta je objavio Allah - pa ti takvi su grješnici.“ (Mlivo)

    Ovdje je kršćanima rečeno da se posavjetuju sa Evanđeljem jer je vodstvo i svjetlo. Dakle, ti stihovi u osnovi govore kršćanima i židovima da im nije potreban Muhamedov Kur'an, jer oni imaju sve što im treba u Zakonu i Evanđelju.

    Kur'an nastavlja pa kaže Muhamedu da sudi prema objavi koja mu je dana:

Sura 5:48-49 „A objavili smo tebi Knjigu s Istinom, potvrđujući ono prije nje od Knjige, i čuvarom nad tim. Zato sudi među njima onim šta je objavio Allah i ne slijedi strasti njihove umjesto onog šta ti je došlo od Istine. Svakom od vas smo načinili zakon i put. A da je htio Allah, sigurno bi vas učinio ummom jednom. Međutim, (hoće) da vas iskuša u onom šta vam je dao. Zato se natječite u dobrim djelima. Allahu je povratak svih vas, pa će vas obavijestiti o onom u čemu ste se razilazili. I da sudiš među njima onim šta je objavio Allah, i ne slijedi strasti njihove, i čuvaj ih se da te ne zavedu od dijela onog šta ti je Allah objavio. Pa ako se okrenu, tad znaj da Allah želi da ih pogodi zbog izvjesnih grijeha njihovih. A uistinu, mnogi od ljudi su grješnici.“ (Mlivo)

    Reference iznad izrazito govore da je Allah postavio za svakoga specifičan zakon (šerijat) i put, jer njegova svrha nije takva da svi ljudi budu ujedinjeni u jedno. To govori da je svaka skupina ljudi primila zakone koji su sadržavali velike razlike između se, tako da nijedan put koji je Allah dao nije identičan jedan s drugim, i to je jedan od razloga zašto su nacije postale podijeljenje. 

    Ibn Katir komentira:

„…Allah je poslao razne zakone svim prošlim poslanicima, ali svi su se slagali oko iste vjere (Tavhid)… Sve prošle religije prošlih proroka imaju drugačije zakone u vezi zapovijedi i zabrana. Jedna stvar mogla je biti zabranjena u jednoj, a dopuštena u drugoj religiji, i obrnuto. I zakon je mogao biti blag u jednoj, a oštar u drugoj. Kakogod, posljednji Šerijat je bio poslan da zapečati sve proroke. Muhamed je ukinuo sve prošle religije i zakone, i Allah je to propisao cijelom čovječanstvu i džinima, Arapima i ne-arapima. 

    Allahov stih „A da je htio Allah, sigurno bi vas učinio ummom jednom. Međutim, (hoće) da vas iskuša u onom šta vam je dao“ – znači da je On dao različite zakone da bi testirao Svoje sluge prema tome, i da ih kazni ili nagradi za njihova djela.“

    Ibn Katir jasno vidi da postoji problem u tome što Kur'an govori i pokušava nekako riješiti dilemu.  Sure 5:43 i 47 ne govore židovima i kršćanima da su slijedili svoja Pisma do vremena prije Muhameda, ili samo još za vrijeme Muhameda, i da je Muhamedov Kur'an došao da ukine stare zakone. Naprotiv, ti stihovi ekspresno ohrabruju židove i kršćane da se drže Tore i Evanđelja, unatoč činjenici što je Kur'an već stigao.

    Primijetimo ponovo što Sura 5:43 zapravo govori:

Sura 5:43 „A kako će tebe uzeti sucem, a kod njih je Tewrat, u njemu sud Allahov? Zatim se okreću poslije toga, a nisu takvi vjernici.“ (Mlivo)

    Primijetite zapis koji govori da su židovi došli Muhamedu, jasno je da se odnosi na događaj koji se dogodio u Muhamedovo vrijeme. Jasno je onda i to da je ibn Katir u krivu. On je pokušao riješiti taj problem tvrdeći da se konkurencija slijedila samo u prošlosti, ali sada treba slijediti Kur'an. Ali Kur'an ne govori to.

    To nas dovodi do dileme u vezi toga što Kur'an govori drugdje, što je ibn Katir pokušao pomiriti. Muhamedu je rečeno da sudi kršćanima i židovima objavom koja mu je dana u Kur'anu, i da Kur'an potvrđuje stara Pisma, Toru i Indžil. Kur'an čak i zapovijeda židovima i kršćanima da slijede Kur'an:

Sura 2:40-41 „O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i ispunite zavjet Meni, ispuniću zavjet vama, i Mene - ta Mene se bojte! I vjerujte u ono šta sam objavio - potvrđujući ono što je uz vas - i ne budite prvi nevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu malu i Mene - ta Mene se bojte“ (Mlivo)

Sura 2:89 „Pa pošto im dođe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih - a prije su tražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju - pa pošto im dođe šta prepoznaju, ne povjerovaše u njega. Zato neka je prokletstvo Allahovo nad nevjernicima. (Mlivo)

    Ova dva teksta združuju kršćane i židove i govore im da ispunjavaju ono što im je naređeno u Božjim objavama, Tori i Indžilu:

Sura 5:66, 68 „A da oni stoje uz Tewrat i Indžil i ono šta im je objavljeno od Gospodara njihovog, sigurno bi jeli iznad sebe i ispod nogu svojih. (Postoji) među njima umma srednja, a (od) mnoštva njih je zlo šta rade. Reci: “O sljedbenici Knjige! Niste ni na čemu dok se ne budete držali Tewrata i Indžila, i onog šta vam je objavljeno od Gospodara vašeg.” A sigurno će ono šta ti je objavljeno od Gospodara tvog povećati mnogima od njih bunt i nevjerovanje. Zato ne očajavaj nad narodom nevjernika. (Mlivo)

    Te tvrdnje dovode do mnoštva problema. Prvo, postoje mnoga pitanja u kojima Kur'an ne potvrđuje prošle objave, nego im ekspresno proturječi. Drugo, kako je mogao Muhamed suditi židove i kršćane Kur'anom i onda očekivati da te skupine sude prema svojim Pismima, a ne Kur'anom? Kako židovi i kršćani mogu izvršavati ono što traže njihova Pisma kada Kur'an proturječi mnogim učenjima i tvrdnjama u Bibliji?

   I Muhamedu je samom zapovijeđeno da se posavjetuje sa prošlim Pismima ako sumnja u istinitost Kur'ana:

Sura 10:94 „Pa ako si u sumnji o onom šta ti objavljujemo, tad pitaj one koji čitaju Knjigu (objavljenu) prije tebe. Doista, tebi dolazi Istina od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca;“ (Mlivo)

    To govori da je Biblija iznad Kur'ana, i s toga Biblija mora odrediti da li je Kur'an istina ili nije, koji dijelovi Kur'ana se mogu prihvatiti, a koji su laž itd. To znači da svaki put kada je Muhamed proturječio zabranama i instrukcijama Biblije, Kur'an mora biti odbačen.

    Evo sažetak svih problema koji nastaju time što Kur'an uči:

1. Židovima je rečeno da ne dolaze Muhamedu po odluku, nego da slijede odluke Allaha u Tori.

2. Židovima i kršćanima je zapovjeđeno da slijede upute svojih Pisama, Tore i Evanđelja.

3. Biblija određuje da li je Kur'an istinit ili nije.

4. Muhamed mora suditi židove i kršćane koristeći Kur'an koji je bio poslan da potvrdi i zaštiti prošla Pisma.

5. Židovima i kršćanima je zapovijeđeno da slijede upute Kur'ana.

6. Kur'an ne uspijeva potvrditi prošle objave, Toru i Evanđelje, jer im besramno proturječi u mnogim učenjima.

7. To donosi probleme kršćanima i židovima pošto Kur'an zapovijeda da oni slijede vodstvo i uputu svojih Pisama, što ne mogu učiniti ako žele slijediti Kur'an.

8. To znači da kršćani ili židovi moraju ili odbaciti Kur'an kad god proturječi Bibliji, ili odbaciti Bibliju kad god proturječi Kur'anu.

9. A opet, odbaciti Kur'an da bi se držali Biblije znači ići protiv zapovijedi Kur'ana da ga slijede.

10. U isto vrijeme, odbaciti Biblju da bi se držali Kur'ana znači ići protiv zapovijedi Kur'ana da slijede Bibliju.