Kur'an najveća greška

Sura 4:48 Allah oprašta širk

 

 

 

 

 

 

 

 

 

54. Da li Allah oprašta širk?

    Širk se smatra najgorim od svih grijeha, ali autor Kur'ana čini se da nije sposoban da se odluči da li će Allah ikada oprostiti širk ili neće?

Allah ne oprašta širk:

Sura 4:48 „Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.“

Sura 4:116 „Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.“

Allah oprašta širk (čak i u imenu Sure):

Sura 4:153 „Sljedbenici Knjige traže od tebe da im s neba spustiš Knjigu. Pa, od Musaa su tražili i više od toga, kad su, uglas, rekli: "Pokaži nam Allaha!" Zato ih je, zbog bezdušnosti njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi bili pokazani, tele prihvatili, ali smo i to oprostili, a Musau smo očitu vlast dali“

    Sura 2:51-52 opisuje isti događaj. (To ne vrijedi samo za Izraelce, Sura 6:76-78 tvrdi da je čak i Abraham uzeo sunce, mjesec i zvijezde kao idole. To je čisti politeizam; a muslimani poštuju Abrahama jer je u Kur'anu oslikan kao velik prorok, i čak vjeruju da su proroci bezgrešni)

    Pretpostavljam da musliman može reći da je Bog ukinuo prijašnji pristup davanja oprosta za idolopoklonstvo, ali ne oprašta više. Ali je li to tako? U 6:88, nakon što je govorio o Abrahamu (stih 83), Izaku i Jakovu (84), Mojsiju, Isusu, Josipu, Noi, Davidu, Solomonu itd… Allah kaže: „A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.“ 

    Čini se da je očigledno da pošto su Abraham i Izak također spomenuti (oni su živjeli prije Mojsija i židovskih robova), koji su bili pod istom zapovijedi 'ne služite idolima ili pomoći vam nema' – ukidanje Allahove uredbe ne može biti moguće u ovom slučaju, jer bismo morali pretpostaviti oscilirajuća ukidanja (nema oprosta, sad oprašta, pa opet nema oprosta) – što sugerira da se Bog ne može odlučiti. To je nedostojno jednoga Boga, koji je vječno isti i ne mijenja se, Sveznajući – koji nema potrebe da mijenja svoje zakone zato što bi možda bio iznenađen novim razvojem ljudi.

    U drugu ruku, možemo čak pronaći i opću izjavu o oprostu širka, pošto Sura 25:68-71 govori o ljudima koji su obožavali druge bogove osim pravoga Boga, i kada se pokaju i povjeruju i čine pravedna djela, Bog ne samo da im oprosti, nego im zamijeni grijehe za pravedan kredit (hasannat).

    Još više, skoro svi Mekani Muhamedovog vremena su počinili širk. U osnovi – svi su bili idolopoklonici. Ipak, Muhamed ih poziva na pokajanje i na vjeru u islam. Neki su odmah u početku povjerovali u Muhameda, većina njih se obratila kasnije nakon što je Muhamed došao s velikom vojskom. Većina muslimana vjeruje da je Allah oprostio tim muslimanima (Muhamedovim kompanjonima) njihove grijehe, uključujući širk. 

    Neki muslimani će reći da Allah oprašta širk ako je iz neznanja, ali židovi su bili izbavljeni iz ruku faraona uz mnoga čuda i znakove, pa iako su znali da ne smiju – počinili taj grijeh, i opet im je bilo oprošteno. I to nas dovodi do sljedećeg ajeta:

Sura 39:53 „Reci: “O robovi Moji koji ste pretjerali protiv duša svojih! Ne očajavajte spram milosti Allahove. Uistinu, Allah oprašta grijehe sve. Uistinu, On, On je Oprosnik, Milosrdni.“ (Mlivo)

    Uzimajući tu izjavu onako kako kaže, jasno proturječi citiranome iznad. Što opet stvara još jedan problem jer ovdje Allah kaže da ne oprašta osobi koja se okrene od vjere:

Sura 3:90 „Onima koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu još veći nevjernici, kajanje im se doista neće primiti, i oni su zbilja zalutali.“

    U svjetlu svega toga, pitanje je kako muslimani mogu znati bilo što po pitanju oprosta...